Gimnazija Ljubuški

CRKVA SV. SERNIN U TOULOUSEU

Romanička arhitektura
Referat iz likovne umjetnosti

Profesorica: Slađana Miličević

Učenica: Lucija Barbarić, 3. d

Ljubuški, 25.12.2021.
Sadržaj

UVOD......................................................................................................................................................1
SADRŽAJ.................................................................................................................................................2
ZAKLJUČAK………………………………………………………………………………………………………………………………………...5

LITERATURA……………………………………………………………………………………………………………………………………….6
 UVOD

Romanika (lat. Romanus: rimski) je stilsko razdoblje u zapadnoeuropskoj umjetnosti

koje je trajalo otprilike od 1000. do 1250. godine. Dok je u drugoj polovici XII. st.
romanika cvjetala u Španjolskoj, Italiji, južnoj Francuskoj, Hrvatskoj, Njemačkoj, već
od 1140. najavljivalo se razdoblje gotike u sjevernoj Francuskoj. Određenje stila
naslijeđeno je iz XIX. st., kada je izmišljen termin romanika kako bi se označila
umjetnost prvog srednjovjekovnog stila, prije gotike. 1 Neke elemente rimske
umjetnosti romanička umjetnost preuzima postepeno, iz karolinške i otonske
umjetnosti. Postoji i snažan utjecaj islamske umjetnosti, ali i predromaničke
umjetnosti, ponajprije keltske. Međutim, najbogatije primjerke i najveću raznolikost
romaničke arhitekture nalazimo u Francuskoj. Tako u jugozapadnoj Francuskoj
imamo fantastičan primjer Sv. Sernina u Toulouseu.

1
Hrvatska enciklopedija, https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=53288, (25.12.2021.)

1
 SADRŽAJ

Kada pričamo o romaničkim crkvama na jugu Francuske, vjerojatno jedno od prvih

mjesta zauzima crkva Sv. Sernin u Toulouseu (slika 1.). Crkva Sv. Sernin u
Toulouseu (1080. – 1120.) jedna je od velikih francuskih hodočasničkih crkava koje
se tako nazivaju jer su izgrađene na putevima uz cestu (slika 2.), koji vode do
glavnog hodočasničkog mjesta u sjeveroistočnoj Španjolskoj – Santiago de
Compostele (slika 3.). Crkva je longitudinalnog tlocrta (slika 4.) u obliku latinskog
križa, koji se razvija iz tlocrta ranokršćanske bazilike dodavanjem transepta, odnosno
poprečnog broda.2 Tlocrt nam se odmah čini složenijim i objedinjenijim od tlocrta
ranijih građevina, kao što su Sv. Riquier ili Sv. Mihajlo u Hildesheimu (slika 5. i 6.). 3
Crkva nije projektirana samo kako bi služila kao samostan, već kako bi u svoju
unutrašnjost mogla smjestiti mnoštvo vjernika. Konstrukcija je jednostavna i logična.
Uz glavni brod sa svake su strane po dva manja pobočna broda. Unutarnji od ta dva
bočna broda nastavlja se oko krakova transepta i oko apside, omogućujući potpuni
kružni tok kretanja, od jednoga tornja uz zapadnu fasadu do drugoga. 4 Deambulatorij
se razvio u vezi s pojavom kripte u ranijim crkvama, kao što je Sv. Mihajlo, te je
omogućavao lakše kretanje hodočasnika unutar crkve i lakše razgledavanje relikvija.
Sad je deambulatorij podignut iznad razine zemlje i povezan s glavnim i poprečnim
brodom, te ukrašen nizom apsidalnih kapela koje se zrakasto šire od apside i
nastavljaju duž istočne strane transepta (apsida, deambulatorij i kapele tvore
jedinstven pojam „hodočasničkog kora“). Također su bočni brodovi presvođeni
križnim svodovima i to, zajedno sa svim spomenutim obilježjima, čitavom nacrtu daje
veliku pravilnost. Dojam razvedenosti vanjskog izgleda i uzajamne povezanosti
pojedinih članova daju razlike u visini krovova, što naglašava glavni i poprečni brod
nasuprot vanjskim i unutarnjim sporednim brodovima, apsidi, deambulatoriju i
zrakasto postavljenim kapelama.5 Taj dojam pojačavaju i potporni stupovi. Prozori i
vrata su naglašeni ukrasnim okvirima, a veliki toranj iznad križišta izgrađen je
kasnije, u doba gotike, dok dva tornja uz pročelje nisu nikada završena. Pri ulasku u
glavni brod zadivljujuće su njegova visina, raščlamba zidova, te prigušeno
osvjetljenje, što se mnogo razlikuje od vedrine unutrašnjosti Sv. Mihajla. Svodovi,
lukovi, polustupovi i pilastri, koji zajedno tvore smislenu cjelinu u ranoj rimskoj
arhitekturi, ovdje u romaničkoj arhitekturi ponovno su ostvareni. Tako da možemo
reći da sile koje djeluju u glavnom brodu Sv. Sernina nisu fizičke sile grčko-rimske
arhitekture, već ih možemo nazvati duhovnim silama koje vladaju ljudskim tijelom.

2
Zubek Elen – Petrinec Fulir Branka – Stipetić Ćus Natalija – Jurić Avmedoski Zrinka, Udžbenik iz
likovne umjetnosti 3, Alfa d.d., 1. izdanje, Zagreb, 2010.
3
H. W. Janson – A. F. Janson, Povijest umjetnosti, Stanek d.o.o., Varaždin
4
H. W. Janson – A. F. Janson, Povijest umjetnosti, Stanek d.o.o., Varaždin
5
H. W. Janson – A. F. Janson, Povijest umjetnosti, Stanek d.o.o., Varaždin

2
Polustupovi koji se protežu cijelom visinom zida glavnog broda, promatrani očima
Rimljana činili bi se isto tako izduženim kao što je to Isusova ruka (slika 7.). Ti su
stupovi izvučeni u visinu nekim nevidljivim, ali snažnim potiskom odozdo, te se čini
kao da im se žuri da se susretnu s poprečnim lukovima što dijele bačvasti svod
glavnog broda. Opisujući sve to na ovakav način, ne misli se da je arhitekt svjesno
planirao takav dojam. Otklanjanje opasnosti od požara presvođenjem broda nije bio
samo praktičan cilj, već i izazov da se Gospodnji dom učini dojmljivijim i
veličanstvenijim. Sv. Sernin podsjeća nas da je arhitektura, kao i politika, „vještina
mogućeg“, te da se njezina uspješnost, ovdje kao i drugdje, mjeri stupnjem do kojega
je arhitekt istražio granice mogućega – kako građevinske, tako i estetske – u danim
okolnostima.6

Slika 1. Slika 2.

Slika 3. Slika 4.

6
H. W. Janson – A. F. Janson, Povijest umjetnosti, Stanek d.o.o., Varaždin

3
Slika 5. Slika 6.

Slika 7.

4
 ZAKLJUČAK

Iz svega ovoga možemo zaključiti da je romanička arhitektura bila veoma bliska ranoj
rimskoj arhitekturi, kao i ostalim umjetnostima koje su spomenute u uvodu.
Hodočasnička mjesta su bila jako važna za vjernike koji su putovali duž puteva uz
cestu, gdje se upravo i nalazi crkva Sv. Sernin u Toulouseu. Njena konstrukcija je
veoma jednostavna i logična, te je vrlo lako možemo povezati s rimskom
arhitekturom, a posebno je zadivljujuća činjenica da glavnim brodom Sv. Sernina
vladaju duhovne sile. Iz svega možemo izvući jedan fantastičan zaključak – arhitekt
nije mogao svjesno planirati sav taj dojam, već su ljepota i tehnika bile neodvojive.

5
 LITERATURA

KNJIGE
Zubek Elen – Petrinec Fulir Branka – Stipetić Ćus Natalija – Jurić Avmedoski Zrinka,
Udžbenik iz likovne umjetnosti 3, Alfa d.d., 1. izdanje, Zagreb, 2010.
H. W. Janson – A. F. Janson, Povijest umjetnosti, Stanek d.o.o., Varaždin

INTERNET STRANICE
Hrvatska enciklopedija, https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=53288,
(25.12.2021.)