KRIŽARSKI RATOVI -duhovno-viteški redovi: vitezovi podređeni papi,

a ne kralju, obogaćuju se u pohodima → razvoj

-1073. Seldžuci zauzimaju Jeruzalem i Palestinu,
europskog bankarstva), bore se protiv nevjernika
koji su i prije bili pod muslimanskom vlasti, no
i brinu za slabe i bolesne
novi vladari više ne dopuštaju kršćanska
hodočašća -templari: redovnici i vitezovi, glavna zadaća im je
zaštita hodočasnika, ime dobili po sjedištu uz
-Bizant traži pomoć pape Urbana II. – 1095. na
Salomonov hram u Jeruzalemu, bijeli ogrtač s
Clermontskom saboru papa poziva u rat protiv
crvenim križem
nevjernika kako bi oslobodili Kristov grob od
nevjernika -ivanovci: skrb za bolesne, sjedište im je dugo bilo
na Malti, i danas aktivan red (status promatrača
-sudionici na odorama imaju znak križa = križari
pri UN-u), tamna odjeća s bijelim križem
→ prvi ratovi imaju vjerski karakter
-teutonci: organizacija njemačkih vitezova, nakon
-interesi društvenih skupina u križarskim
križarskih ratova stvaraju vlastitu državu u
ratovima: Katolička Crkva želi vratiti ugled nad
Pruskoj iz koje šire kršćanstvo po Baltiku
Istokom, plemstvo se želi još više obogatiti,
Europa je prenapučena i siromašniji slojevi su u ENGLESKA
potrazi za novim životnim prostorom i obradivim
-1066. bitka kod Hastingsa → na vlast u Engleskoj
površinama
dolaze Normani (Vilim Osvajač iz francuske kuće
-1. križarski rat → uspjeh križara: 1099. osvajaju Anjou/Plantagenet)
Jeruzalem, osnivaju križarske države
-kuća Plantagenet ima značajne posjede na
Jeruzalemsko Kraljevstvo, grofovije Edessu i
zapadu Francuske → Henrik II. – početak
Tripoli i Kneževinu Antiohiju
proširenja na Irsku, škotski kralj je prisegao na
-oslobođena područja su nekad pripadala Bizantu odanost Henriku, centralizacija vlasti, sukob s
→ on iz saveznika postaje neprijateljem → Crkvom (svj. Investitura) i plemićima
pretvaranje vjerskog u ekspanzionistički rat → 4. (oporezivanje); → Rikard I. Lavljeg srca (križarski
križarski rat ratovi) → Ivan Bez Zemlje (bitka kod Buvina 1214.
– gubi većinu posjeda u Francuskoj, prisiljen izdati
-Venecija traži naknadu za prijevoz od križara pa
Veliku povelju prava = kraljevska vlast je
oni radije za Veneciju zauzimaju kršćanski grad
ograničena Vijećem 25 velikaša, sukob s papom
Zadar 1202., 1204. također uz mletačku pomoć
Inocentom III.) → Rikard III., nadopunjavanje
ruše Bizantsko Carstvo i osnivaju Latinsko Carstvo
Magne charte Oxfordskim statutima 1258.,
(do 1261. → sumrak prave bizantske moći)
pokušao pogaziti zakonske odredbe = pobuna
-križari kratkotrajno zadržavaju vlast nad Svetom plemića (Simon Monfort 1265. – uspjeh, evolucija
Zemljom; 1291. kairski kalif Saladin osvaja vijeća u parlament → 14. stoljeće podjela na
posljednju križarsku utvrdu Akon = kraj križarskih Gornji i Donji dom)
ratova → kršćanima se ponovo dopuštaju
FRANCUSKA
hodočašća u Palestinu
-na vlasti je dinastija Capet, u ranom srednjem
-posljedice: političke (papa vraća ugled), vjerske
vijeku velika moć feudalaca = kraljeva moć se
(ponovo su dozvoljena hodočašća kršćana), vojne
osjeća samo oko Pariza, temelj za razvoj kasnije
(iako niti jedna križarska država nije opstala,
kraljeve moći su posjedi na važnim trgovačkim
Bizantsko Carstvo nikad više neće dosegnuti moć
putevima prema Champagni
prije svoga rušenja), gospodarske (talijanski
gradovi-države postaju glavni trgovački posrednici -Luj IX. Sveti pobjeđuje feudalce, osniva kraljevski
između Istoka i Zapada, razvoj obrta i trgovine), sud (superioran feudalnima), utemeljuje
društvene (razvojem obrta jačaju i gradovi → jedinstveni novčani sustav, zabranjuje ratove
slabljenje feudalizma; Europa se ponovno između feudalaca, centralizacija vlasti
upoznaje s antičkim tekstovima i visokom
-najveći protivnici: Anžuvinci/Plantageneti s
kulturom Istoka i antike)
velikim posjedima na Z i SZ + Engleska
-Filip II. August → bitka kod Buvina 1214. s
Ivanom Bez Zemlje = pripajanje većine
anžuvinskih posjeda u Francuskoj
-Filip IV. Lijepi – osvajački pohodi, zadužuje se kod
templara i Židova, nameće poreze Crkvi → sukob
s papom, ali prilikom izbora novog pape namješta
bordoškog nadbiskupa, Sveta Stolica se premješta
u Avignon (avinjonsko sužanjstvo), novi papa
ukida templare radi kraljeva duga kod njih, a kralj
se rješava Židova kojim je također dugovao
(antisemitizam)
-1302. prvi puta sazvao Generalne staleže u
Francuskoj (kler, plemići i građani) →
savjetodavno tijelo kralja bez stvarne uloge (2 od
3 staleža pod direktnim kraljevim utjecajem),
početak razvoja francuskog parlamenta
STOGODIŠNJI RAT I RAT RUŽA
-1328. izumire dinastija Capet, engleski kralj je
njihov daljnji rođak, a Francuzi izabiru Filipa VI. iz
kuće Valois → povod za rat (stvarni uzrok je bio
miješanje Francuske u unutarnje prilike Flandrije,
bitnog engleskog trgovinskog partnera) → izbija
Stogodišnji rat
-početni uspjeh Engleza – Akvitanija, Pariz
-opsada Orleansa – Ivana Orleanska, opsada je
prekinuta, početak potiskivanja Engleza (kasnije
je Ivana spaljena uhvaćena i spaljena na lomači u
Reimsu kao vještica)
-1453. Englezi su poraženi, jedini preostali
francuski posjed je bio grad Calais
-Karlo VII. – pobjednik Stogodišnjeg rata,
reformacija vojske (dio vojske je stalan i više ne
ovisi o plemićima), poreznog i upravnog sustava
(činovnici su obrazovani građani, a ne plemići) →
otvoren daljnji napredak prema apsolutizmu i
jačoj centralizaciji te formiranju jedinstvene
francuske države, jezika i kulture
-Stogodišnji rat odvija se u vrijeme epidemije
kuge (1348.) – europsko stanovništvo je
smanjeno za jednu trećinu
-nakon Stogodišnjeg rata izumire i glavna linija
engleske vladajuće kuće Plantagenet/Anjou:
borba za prijestolje između kuća Lancaster
(crvena ruža u grbu) i York (bijela ruža u grbu) →
1485. bitka kod Boswortha, pobjeda Henrika
Lancastera koji se ženi Elizabetom York i tako
osniva novu kraljevsku kuću Tudor, a on kao kralj
uzima ime Henrik VII. Tudor
-u Ratu ruža i Stogodišnjem ratu poginulo je
mnogo plemića čiji su se posjedi nakon toga našli
u rukama kraljeva koji su se na taj način riješili
protivnika i povećali svoje prihode
SVETO RIMSKO CARSTVO NJEMAČKE
NARODNOSTI
-955. Oton I. – bitka na Leškom polju, zaustavljeni
prodori Mađara u Europu, nametanje Otona
drugim njemačkim vojvodstvima = stvaranje
jedinstvene države → zaštita pape = krunjenje za
cara, postanak SRC
-laička investitura, sukob s papom
-Drang nach Osten, njemački vazali postaju češki i
poljski kneževi, nasilna kolonizacija, germanizacija
i pokrštavanje područja istočno od Labe
(teutonci)
-nakon nestanka jake središnje vlasti carevi se
biraju izborom kneževa, oni su slabi kako bi
kneževi imali što više samostalnosti, SRC se
pretvara u savez skoro samostalnih država sa
slabom središnjom vlasti
-povoljan trgovački položaj = udruživanje
trgovaca u saveze radi zaštite, razvoj bankarskih
mjenica = postanak Hanze (trgovački i
gospodarski savez baltičkih gradova)
-jug Njemačke se razvija pod obitelji Fugger,
moćni bankari koji financiraju Habsburgovce i
pape
-Habsburgovci: sitni švicarski plemići, utvrda
Habsburg, 1273. Rudolf I. Habsburški je izabran za
cara SRC, vještim vladanjem i ženidbenim vezama
stječe veliku moć, osvaja austrijske i slovenske
zemlje koje pretvara u svoje nasljedne zemlje, želi
se proširiti i na švicarske kantone → savez
kantona Uri, Schwyz i Unterwalden = jezgra
buduće Švicarske
MONARHIJE SLAVENSKIH ZEMALJA
-Poljska: poljsko selo, njemačko-židovski gradovi
-jedina izvoznica soli u Europi, u njoj ona nije bila
skupa; vrhunac moći u vrijeme Kazimira Velikog
(krakovsko sveučilište)
-ostavlja prijestolje rođaku Ludoviku Velikom, on
ju daje kćeri Hedvigi/Jadwigi, ali se morala udati
za litavskog kneza Vladislava II. Jagelovića koji se
tom prigodom zajedno sa svojim narodom
obratio na kršćanstvo, stvara se personalna unija
Poljske i Litve, nova država se proteže od Baltika
do Crnog mora
-u Poljskoj se visoko plemstvo naziva panovima,
sitno šljahtom, a plemićki sabor Sejm
-Češka: češko selo, njemačko-židovski gradovi;
snažan gospodarski napredak u srednjem vijeku
(pivarstvo, suknarstvo, rudarstvo i trgovina)
-najistaknutiji kralj: Karlo IV. Luksemburški,
također i car SRC, osnovao je sveučilište u Pragu
te nekoliko dvoraca i gradova
-Prag se pretvara u jedno od intelektualnih
središta Europe, profesor Jan Hus zamjera raskoš
života Crkve i traži da se ona vrati prvotnom
idealu siromaštva i bogoslužje na narodnom
jeziku te je preveo dijelove Biblije na češki i
položio temelje češkog pravopisa i gramatike;
kasnije je proglašen heretikom i spaljen na lomači
-njegova smrt izazvala je husitske ratove koji su
prerasli u rat Čeha protiv Nijemaca, nisu donijeli
nikakav rezultat
-Rusija: jezgra ruske države: Kijevska država
(Varjazi) → provale nomada s Istoka →
Novgorodska kneževina na sjeveru → problem
njemačke kolonizacije → knez Aleksandar Nevski
zaustavlja daljnju kolonizaciju
-13. stoljeće – provala Mongola i Tatara –
stvaranje države Zlatne Horde → knez Dimitriju
Donski podiže ustanak (neuspjeh, ali ostali ruski
knezovi su morali priznati njegovoj obitelji
nasljednu titulu velikog kneza) → Ivan III. koristi
međusobne tatarske sukobe da se oslobodi
njihove vlasti i postaje gospodarom cijele Rusije
-Bugarska: nakon ponovnog oslobođenja od
Bizanta u 12. stoljeću jača, vladar Kalojan se uz
papinu pomoć proglašava za cara, ali uz plemićke
borbe za vlast država slabi i velikaši preuzimaju
vlast
-Duklja: 1035. knez Vojslav se osamostaljuje od
Bizanta, njegovom nasljedniku Mihajlu papa
dodjeljuje kraljevsku krunu, a Bodin širi Duklju na
dijelove Raške, Bosne i Zahumlja → slabljenje
Duklje, ponovno pod Bizantom, a kasnije pod
raškim Nemanjićima
-Srbija ili Raška: vladarska kuća Nemanjića,
priklanjanje Istočnoj Crkvi = autokefalnost
-prava na eksploataciju ruda prodaju Dubrovniku i
Saskoj = onemogućavanje stvaranja građanskog
sloja
-car Dušan – širenje na dijelove Grčke, ali uz
posljedicu oslabljenja seljaštva i sve veće želje
plemstva za vlasti → pokušaj uređivanja odnosa
zakonikom – propao, Srbija 1389. nakon bitke na
Kosovu polju pada pod Osmanlije
-dio plemića se priklanja Turcima i zadržava
povlastice, a dio bježi na sjever i uz pomoć
ugarsko-hrvatskih kraljeva nastavlja borbu protiv
Osmanlija iz nove prijestolnice Smedereva
ARPADOVIĆI NA HRVATSKOM PRIJESTOLJU
-nakon smrti Dmitra Zvonimira postoji nekoliko
kandidata za hrvatsko prijestolje: Stjepan II.
Trpimirović do svoje smrti koncentrira vlast oko
Splita, Petar Snačić oko Knina te Ladislav
Arpadović, brat Zvonimirove žene Jelene Lijepe
-Ladislav osvaja Slavoniju i 1094. osniva
Zagrebačku biskupiju (češki biskup Duh) i
podređuje ju nadbiskupiji u
Esztergomu/Ostrogonu, dijeli Slavoniju na
županije, sin Almoš = slavonski herceg
-njegov nasljednik Koloman kreće završiti
osvajanje Hrvatske, sukobljava se s Petrom
Snačićem kod Gvozda (od tad i Petrova gora)
1097., Petar pogiba u bitci
-plemstvo nakon bitke odlučuje sklopiti ugovor s
Kolomanom o ujedinjenju Hrvatske i Ugarske u
uniju s zajedničkim vladarom – 1102. Pacta
Conventa
-Hrvatska unutar novostvorenog Ugarsko-
Hrvatskog Kraljevstva ostaje samostalna (ima
vlastiti porezni sustav, vojsku, vladara (bana),
zakonodavnu i sudsku vlast (Sabor), jezik,
postojanost granica te se ugarski vladari zasebno
krune hrvatskom krunom do Bele IV. u 13. st.)
-Hrvatskom vlada ban, dio teritorija pripada
kraljevom suvladaru i nasljedniku hercegu, a
ostatak je ustrojen u kraljevske županije
-Slavonija: pod većim kraljevim utjecajem, on u
Slavoniji ima više posjeda; južno od Gvozda
(Hrvatska) kraljeva moć slabi jer je on daleko u
Ugarskoj → plemići i župani imaju više moći
-Dalmacija, iako isprva ujedinjena pod
Kolomanom (natpis na zvoniku crkve sv. Marije u
Zadru), njegovim nasljednicima nije previše bitna
i uglavnom je pod mletačkom vlašću (Bela III.
nakratko vraća područje od Zadra do Splita) →
1202. križarsko osvajanje Zadra → 1216. Andrija
II. predaje Mletačkoj Republici kraljevska prava
na Zadar = Arpadovići napuštaju orijentaciju
prema Jadranu
-dvije zlatne bule: Andrija II. 1222. (ograničenje
kraljeve vlasti) i Bela IV. 1242. (dodjela statusa
slobodnog kraljevskog grada Gradecu)
HRVATSKE VELIKAŠKE OBITELJI
-Šubići ili knezovi Bribirski: središte moći u
zadarskom i šibenskom zaleđu: gradovi Bribir,
Ostrovica i Skradin
-1299. godine Pavao I. Šubić nosi titulu ban
Hrvatske i Dalmacije i gospodar Bosne
-1311. Pavao postaje zadarski knez – vrhunac
utjecaja Šubića, moćniji čak i od Arpadovića
-dokazi moći:
-politički: uz jezgru posjeda vlada i Ninom,
Trogirom, Šibenikom, Splitom i Omišem;
samostalno sklapaju diplomatske veze bez kralja
-vojni: samostalno se bore protiv Venecije
-gospodarski: jačanje gospodarstva
gradova kojima vladaju
-vjerski: osnivanje Šibenske biskupije uz
papinu pomoć
-Frankopani ili knezovi Krčki: prekovelebitska
Hrvatska (Velebit-Kupa), središte moći otok Krk,
kasnije pojedini članovi obitelji prelaze na kopno
gdje u službi ugarsko-hrvatskih kraljeva dobivaju
posjede:
-sjeverno od Velebita: Modruš, Otočac,
Gacka
-u primorju: Vinodol, Senj
-povoljan trgovački položaj posjeda → ubiranje
carina
-Kurjakovići ili knezovi Krbavski: uspon u vrijeme
Pavla I. Šubića, on pomaže knezu Kurjaku da
proširi svoje posjede (u prekovelebitskoj
Hrvatskoj Udbina i Srb, u podvelebitskoj Obrovac)
-Lika: prvi knez Jakov, između Gacke i Krbave,
najjača utvrda Počitelj
-Babonići ili knezovi Blagajski: Slavonija, središte
grad Gorica, na vrhuncu moći imaju posjede od
Kranjske do Vrbasa
ANŽUVINCI NA HRVATSKOM PRIJESTOLJU
-krajem 13. stoljeća izumire kuća Arpadović, a
napuljska grana Anžuvinaca je u ženidbenim
vezama s Arpadovićima i polaže pravo na
ugarsko-hrvatsko prijestolje
-Šubići podržavaju Anžuvince u zauzimanju
prijestolja jer su očekivali daljnji slab kraljevski
utjecaj na Hrvatsku
-1301. napuljski kraljević Karlo Robert okrunjen je
za ugarsko-hrvatskog kralja kao Karlo I.
-Karlo I. ima cilj uspostaviti jaku središnju vlast →
treba pokoriti visoko plemstvo (najveći problem =
Šubići)
-1322. Pavlov sin Mladen II. Šubić gubi u bitci kod
Blizne protiv Anžuvinaca, Venecije, Bosne i drugih
hrvatskih plemića → slom Šubića
-očeva titula ban Hrvatske i Dalmacije i gospodar
Bosne se raspada: Bosnu zauzima Stjepan II.
Kotromanić, Dalmaciju osvaja Venecija, ostali
posjedi su svedeni na jezgru posjeda
-umjesto Šubića na prostoru Hrvatske se uzdižu
Nelipčići – Knin
-u Slavoniji kraljevska vlast brzo se obnavlja (slom
Babonića), svi plemići su podvrgnuti banu
-Karlov sin Ludovik I. – cilj vratiti Dalmaciju pod
svoju vlast, na putu na obalu mu stoje gradovi
jezgre plemićkih posjeda
-Nelipčići: u zamjenu za Knin im daruje Sinj s
cetinskom krajinom i Klis
-Šubići: zamjena Ostrovice za Zrin u Pounju,
preimenovanje obitelji u Zrinski
-Ludovikovi ratovi s Venecijom: isprva neuspjeh,
kasnije vodi vojsku do same Venecije, ona je
prisiljena sklopiti mir, 1358. Zadarski mir,
Venecija predaje Ludoviku Dalmaciju od Istre do
Kotora = najviši stupanj integracije hrvatskih
zemalja u srednjem vijeku; 1381. Torinski mir,
potvrda Zadarskog mira, Venecija mora plaćati
godišnji danak od 7000 dukata
-Ludovikova država: oženjen za bosansku
princezu Elizabetu Kotromanić = savez s Bosnom,
kao miraz dobiva Hum; veze s poljskim kraljem →
dobiva Poljsku nakon njezine smrti i daje ju kćeri
Hedvigi/Jadwigi, ratovima osvaja Beograd i SI
Bosnu
-škrinja sv. Šimuna – zavjetni dar Elizabete
Kotromanić sv. Šimunu da rodi Ludoviku muškog
potomka, najveće djelo hrvatskog
srednjevjekovnog zlatarstva
-prikazi Ludovika Velikog kako ulazi u Zadar, smrti
kraljičinog oca Stjepana II. Kotromanića, Pavla I.
Šubića, svakodnevnog života Zadrana i religijski
motivi vezani uz život i čuda svetog Šimuna
PROTUDVORSKI POKRET
-Ludovik umire bez muškog nasljednika, za
kraljicu je okrunjena njegova kćer Marija, plemići
ne žele da njima vlada žena (zapravo žele veću
samostalnost prema kruni) = pobuna protiv
kraljica ili protudvorski pokret, glavni vođe braća
Pavao i Ivan Horvat, ban Stjepan Lacković i
vranski prior Ivan Paližna
-pobune u Dalmaciji i Slavoniji, podrška Bosne
(kralj Tvrtko I. Kotromanić koristi se sukobom da
proširi svoju državu, 1390. titula kralj Dalmacije,
Hrvatske i Primorja)
-Marija se udaje za svetorimskog cara Žigmunda
Luksemburškog, pobunjenici za kralja odabiru
Anžuvinca Karla Dračkog, napuljskog kralja, koji je
ubijen po Elizabetinom nalogu
-Žigmund se kruni 1387. te uz pomoć Venecije i
Frankopana 1394. kod Dobora razbija pobunu,
oni se povlače u Bosnu, 1391. umiru Ivan Paližna i
Tvrtko I. Kotromanić
-Žigmund 1396. vodi kršćansku koaliciju protiv
Turaka kod Nikopolja, gubi, no ne zna se je li živ
→ ponovna pobuna, na vlast pobunjenici dovode
Ladislava Napuljskog
-1397. Žigmund se sastaje s pobunjenicima u
Križevcima – ubojstvo Stjepana Lackovića = krvavi
sabor križevački, novi vođa pokreta je bosanski
plemić Hrvoje Vukčić Hrvatinić, nakon krunjenja
Ladislava 1403. u Zadru on se vraća u Napulj i
proglašava Hrvatinića svojim namjesnikom u
Dalmaciji i Hrvatskoj te splitskim hercegom
-1408. Žigmund pokreće križarski rat protiv Crkve
bosanske i pobunjenika = slom protudvorskog
pokreta, Hrvatinić postaje njegovim vazalom
-1409. Ladislav Napuljski Veneciji prodaje svoja
prava na Dalmaciju za 100 000 dukata → ratovi
Žigmunda s Venecijom, Venecija uspijeva ovladati
cijelom Dalmacijom osim Senjom, Omišom i
Poljicom, Krkom i Dubrovnikom
-težište razvoja hrvatske države se pomiče prema
sjeveru
BOSNA
-naziv Bosna – prvotno uski teritorij oko izvora
rijeke Bosne (Vrhbosna), zapadni i južni krajevi
današnje Bosne vezani uz hrvatsku državu →
Konstantin VII. Porfirogenet, hrvatske županije
Pset, Pliva i Hlijevno, postupno širenje Hrvatske
dublje u Bosnu
-nakon smrti Dmitra Zvonimira bosanski banovi
imaju više samostalnosti uz priznanje vrhovne
vlasti ugarsko-hrvatskih vladara
-ban Kulin – prvo veće širenje na Z i SI, trgovačke
povelje s Dubrovnikom, razvoj bosanske
ekonomije
-razdoblje vladavine Šubića = uspon roda
Kotromanića, oni koriste slom Šubića za
proširenje na dijelove hrvatskog teritorija (ban
Stjepan II. Kotromanić): prostor između Neretve i
Cetine
-Bosansko Kraljevstvo, Tvrtko I. Kotromanić –
priznanje Ludovika I. kao vrhovnog vladara,
širenje prema istoku (Podrinje) i jugu (Trebinje,
Konavli, osnivanje Herceg Novog) = krunjenje za
kralja Bosne, Srbije i Primorja 1377., nakon
Ludovikove smrti vraća Hum pod svoju vlast i širi
se na Hrvatsku do Velebita = kralj Hrvatske i
Dalmacije
-njegova smrt → plemićke borbe, pritisak
Osmanlija = slabljenje Bosne, velika moć plemića
(Hrvoje Vukčić Hrvatinić, zapad Bosne i Sandalj
Hranić, istok Bosne) → početak turskih provala →
1463. sultan Mehmed II. Osvajač zauzima
kraljevske utvrde Bobovac i Ključ, smaknuće
posljednjeg bosanskog kralja Stjepana
Tomaševića u Jajcu = Bosna šaptom pade
-bosanska kraljica Katarina Kosača bježi u Rim
odakle se zalaže za oslobađanje kršćanskih
zemalja od Osmanlija, prije svoje smrti oporučno
ostavlja svoje kraljevstvo Svetoj Stolici
PREDROMANIKA (do 11. st.)
-stil nastao miješanjem antičke starosjedilačke s
kulturama germanskih i slavenskih naroda
-Ostrogoti: Teodorikov mauzolej, pokapanje
vladara u kamenim sarkofazima ukrašenim
križevina, grobni prilozi (nakit, oružje)
-iluminacije: ukrasi na naslovnicama i početnim
slovima knjiga koje prepisuju redovnici (po
Pravilima Benedikta iz Nursije)
-karolinška faza predromanike: Karolinzi su
financijeri prepisivača i iluminatora, grade se
crkve po antičkim uzorima graditeljstva u Europi
pod franačkom sferom utjecaja
-dva tipa gradnje crkava:
-bazilikalni: staroantički, izduženi sa
zvonikom
-centralni: po uzoru na bizantske crkve,
najčešće kružni tlocrt (dvorska kapela Karla
Velikog u Aachenu, crkva sv. Donata)
-starohrvatsko graditeljstvo: antički i franački
uzori, no graditelji unose svoje elemente u
projekte, ne imitiraju uzore u potpunosti
-jednostavnost, nepravilnost (često okrugli tlocrt),
crkve nisu velike, od grubo lomljenog kamena s
debelim slojem žbuke + bijeljenje
-pleter: glavni ukras hrvatske (pred)romaničke
arhitekture, nekad obojen u crveno, modro i
zlatno, u kasnijem razdoblju na njemu se rezbare i
kompleksniji prikazi
-crkve sv. Donata, sv. Mihovila u Stonu, sv. Križa u
Ninu, sv. Spasa na vrelu Cetine, sv. Trojice u
Splitu, sv. Nikole pokraj Nina
-bizantska arhitektura: Aja Sofija, Eufrazijeva
bazilika
-otonska faza predromanike: pravokutnost,
izduženost, visoki zvonici, rozete, bogatstvo
iluminacija
-razvoj kiparstva: slobodniji plastičniji prikazi
(Majka Božja s Djetetom u krilu, raspela,
monumentalni brončani spomenici)
ROMANIKA (od 11. do početka 13. st.)
-pretežito sakralna arhitektura, kiparstvo u službi
arhitekture, zidno slikarstvo i mozaici
-izraz jačanja feudalizma
-kompaktnost, debeli zidovi, niski svodovi, mali
prozori
-u Hrvatskoj procvat romanike za vrijeme
Arpadovića: u Slavoniji građevine nisu očuvane, u
Dalmaciji katedrale u Zadru (sv. Stošija + crkva sv.
Krševana), Šibeniku (Juraj Dalmatinac, Nikola
Firentinac), Trogiru (Radovanov portal), i Splitu
(vratnice, Andrija Buvina)
-početak gradnje građevina svjetovnih namjena
(palače, gradske lože)
GOTIKA (13. – 15. st.)
-odgovor građanstva na feudalizam, jačanje
građanske moći i raskoši
-visoke, šiljasti lukovi, križni tlocrt, vitraji, zvonici,
smještanje kora, orgulja i bočnih oltara u crkve
-u dalmatinskim gradovima u gotičkom stilu grade
se i palače i javne građevine (Dubrovnik)
-pojava svjetovnih tema u slikarstvu, razvoj
samostalnog kiparstva (prikazi vladara)
-u Hrvatskoj procvat gotike za vrijeme kasnijih
Arpadovića i Anžuvinaca, u Slavoniji gotiziranje
romaničkih crkava
-kapela sv. Marije u Brinju, crkva sv. Marka i
katedrala sv. Stjepana u Zagrebu
HUMANIZAM I RENESANSA (15. i 16. st.)
-razvijeni srednji vijek + križarski ratovi = ponovno
upoznavanje Europe s antičkom kulturom preko
Bizanta i Arapa → razvoj novog svjetonazora koji
u središte promatranja stavlja čovjeka, ljudske
vrline, učenost i sudjelovanje u životu zajednice =
HUMANIZAM
-umjetnici su nadahnuti antičkim i kršćanskim =
sinkretizam (spajanje) u religiji i filozofiji
-čovjek se oplemenjuje znanjem, vještinama,
umjetnosti i istraživanjima, humanisti kritiziraju
srednjevjekovni svjetonazor, pogotovo prevođenju djela na narodnim jezicima (Biblija) i
korumpiranost i političku ulogu Crkve naglašavanja individualizma prema duhovnome

-zanimanje za klasične jezike i stvaranje na BAROK (17. stoljeće)

narodnim jezicima = razvoj jezikoslovlja
-1563. završava Tridentski koncil, zaključak:
-renesansa: period europske kulture u 15. i 16. potaknuti pobožnost preko materijalnog =
stoljeću prožet humanizmom stvaranje novog stila (baroka)

-razvoj humanizma i renesanse veže se uz bogate
gradove u sjevernoj Italiji jer je društveni sloj
nositelj novog perioda građanstvo
-Firenca: najvažnije renesansno središte,
aristokratska republika čiji su vladari veliki
pokrovitelji umjetnosti – bankarska obitelj Medici
su najveći pokrovitelji umjetnosti i znanja
(Platonička akademija, Laurentinska knjižnica)
-drugi mecene: Federico de Montefeltro, Urbino;
Matija Korvin Hunjadi (knjižnica Corviniana),
Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo
-dio odgovora Katoličke Crkve na reformaciju
(protureformacije)
-obilježja: kićenost, forma, mnoštvo detalja, jarke
boje, zlatni ukrasi, u književnosti končeto,
pesimizam, prolaznost, smrtnost
-u arhitekturi i urbanizmu prostranost trgova i
ulica, fontane, kipovi i spomenici; kao protuteža
sakralnim građevinama kao centru grada javljaju
se i kraljevske palače (svjetovne građevine)

-obilježja renesanse: realizam, dubina, preciznost,

tehnike sfumato i chiaroscuro

-u arhitekturi: kupola (Filippo Brunelleschi,

firentinska katedrala, Michelangelo, katedrala sv.
Petra u Rimu), polukružni lukovi, bačvasti svodovi
i stupovi

-gradnja i sakralnih objekata i velikih palača i

javnih zgrada

-u Hrvatskoj česti i fortifikacijski sustavi: u

Dalmaciji stonske i dubrovačke zidine (Michelozzo
Michelozzi), na kontinentu sisačka i karlovačka
utvrda + zidine oko zagrebačke katedrale

-renesansni umjetnici i graditelji: Sandro Boticelli,

Raffaello Santi, Leonardo da Vinci (Firenca);
Michelangelo Buonarroti (Rim); Lucijan Vranjanin
(Urbino); Juraj Dalmatinac i Nikola Firentinac
(Šibenik); Ivan Duknović i Andrija Aleši (Trogir);
Nikola Božidarević (Dubrovnik)

-pisci: Thomas Moore (Utopija), William

Shakespeare (drame kao kritika društvu), Miguel
de Cervantes (Bistri vitez don Quijote od
Manche); na sjeveru Europe Francois Rabelais (O
Gargantui i Pantagruelu), Erazmo Roterdamski
(Pohvala ludosti)

-hrvatski minijaturist Julije Klović: svjetska remek-

djela

-renesansa je postala uzor reformaciji s idejama o

suprotstavljanju prema papi, stvaranju i