Download as docx, pdf, or txt
Download as docx, pdf, or txt
You are on page 1of 4

Analiza djela

Autor djela: Giotto di Bondone

Naziv djela: Oplakivanje Krista

Vrijeme nastanka: 1306.

Razdoblje: Gotika

Likovna tehnika: freska

Mjesto: kapela Arena (Scrovegni), Padova

Ime učenika 1: Tajana Punčec

Ime učenika 2: Tara Perković

Predmet i profesor: Likovna umjetnost, profesorica Terezija Mlinarić

Datum i mjesto: 2.11.2022. Varaždin


Detaljan opis slike:

Oplakivanje Krista Giotta di Bondonea, nalazi se na lijevom zidu kapele Arena u Padovi, Italija, i dio je
niza freski koje ukrašavaju unutrašnjost kapele. Postoji nekoliko figura poredanih oko figure Isusa
Krista, koji beživotno leži na zemlji nakon što je skinut s križa. Čini se da mu tijelo nije potpuno na
zemlji. Majka Marija drži njegovu glavu i gornji dio trupa u svojim rukama, dok Marija Magdalena drži
njegove noge. Postoji žena koja stoji, djelomično pogrbljena nad Isusovim tijelom, držeći Njegovo
lijevo zapešće dok blago podiže Njegovu ruku, dok druga figura, svojim leđima okrenuta nama, drži
njegovo desno zapešće, također blago podižući njegovu ruku. Postoji još jedna figura koja sjedi
leđima okrenuta nama u donjem lijevom kutu, držeći Isusov vrat. Ako pogledamo druge figure oko
Isusa Krista, s desne strane su tri čovjeka. Onaj koji stoji raširenih ruku i saginje se prema Isusovom
tijelu jest Ivan apostol. Također iza njega stoje još dva čovjeka. Lijevo od kompozicije je povorka ljudi
koja se povlači u pozadinu. Izrazi lica dviju osoba sprijeda doimaju se ožalošćeni i tužni. Figura s lijeve
strane ima podignute ruke i plače, a figura s njezine lijeve strane sklapa obje ruke i drži ih na lijevom
obrazu s blago nagnutom glavom. U gornjem dijelu je deset anđela s krilima, koji lete u plavom nebu
iznad. Čine se ožalošćeni, a neki plaču dok su drugi više žalosni pognutih glava. Anđeli iznad imaju
zlatne aureole, nekoliko figura ispod imaju aureole no ne sve. Preko cijelog dijela iza prvog plana
nalazi se greben te na njemu s naše desne strane golo drvo.

Tema:

Tema ove slike je sakralna. Prikazano je spušteno tijelo Krista s križa te položeno na tlo okruženo
njegovom ožalošćenom obitelji i prijateljima te anđelima koji ožalošćeno lebde iznad njih. Djelo točno
prikazuje trenutak žalosti nad Kristovim mrtvim tijelom.

Ikonološka analiza:

Ikonologija je znanost koja se bavi značenjem i simbolikom likovnog djela. Na ovoj fresci simbolika se
vidi u simbolima koji su atributi svetosti i emocionalnosti nakon kristove smrti: Isusovu glavu i gornji
dio tijela drži, naravno, Marija, njezina vlastita glava u neposrednoj blizini Isusove odnosi se na djela u
kojima su prikazani samo Isus i Marija, s Marijom držeći beživotno tijelo). kod Isusovih nogu je Marija
Magdalena, prepoznatljiva po dugoj crvenoj kosi, s desne strane su Josip iz Arimateje i Nikodem,
obojica se spominju u Evanđelju po Ivanu i imaju zadatak zamotati i pokopati tijelo Isusa Krista, lijevo
su "kćeri jeruzalemske" koje su išle s Isusom na Križni put, lijevo od kompozicije je povorka ljudi koja
se povlači u pozadinu te imaju ožalošćene izraze lica, stjenoviti planinski greben dijeli kompoziciju i
usmjerava naš pogled prema Mariji i Isusu. Stablo u pozadini vjerojatno je stablo spoznaje dobra i zla,
neplodno od pada čovjeka i podsjeća nas na istočni grijeh. Na nebu je jedanaest anđela, poput
gotovo svih drugih likova oštro prikazanih u njihovim oblicima tuge. Moglo bi se, zapravo, reći da su
na ovoj slici Nebo i Zemlja spojeni u žalosti.

Kontekst:

Freska je smještena u Cappelli degli Scrovegnu u Padovi(Italija). Freska se nalazi sa lijeve strane na
mjestu koje označava Isusov život. Ona je samo jedna no najpoznatija od freski te kapele koje
ukrašavaju cijeli prostor. Ona obilježava novi stil koji se definira trodimenzionalnošću te
emocionalnošću koji nije bio tipičan prije nje.

Stilska obilježja:

Gotičko slikarstvo u početku arhaični i još uvijek frontalnih prikazi ljudskoga lika, kasnije se razvijaju
prirodniji, trodimenzionalni prikazi. Gotičko slikarstvo je u Italiji imalo posebno mjesto, jer je
talijanska arhitektura sačuvala zidne površine za slikanje fresaka. Tako je Giotto stvorio novi stil, koji
se zadržao sve do renesanse. Naglašena je plastičnost likova, dramatičnost i stvaranje
perspektivnoga trodimenzionalnog prostora i volumena. Na primjer, omjer između većih figura u
prednjem planu u usporedbi s manjim figurama u pozadini daje osjećaj dubine. Primjećujemo mnogo
različitih oblika kao što su zaobljene forme likova u prvom planu koji sjede leđima okrenuti nama.
Figure su također prikazane kao pune volumena, koju stvara njihova odjeća. Nadalje, voluminoznost
figura doprinosi ideji trodimenzionalnosti odnosno figure nisu plošne. Međutim, pozadina se čini
ravnom zbog čvrstoće plave pozadine, ističući figure u prvom planu. Više dijagonalnih i zakrivljenih
linija stvaraju položaji tijela anđela na nebu, kao i pogrbljene figure u prvom planu, a sve to pojačava
naturalističke aspekte kompozicije, stvara pokret i dinamiku. Gledajući kako je Giotto koristio boje u
slici Oplakivanja, portretirao je svoj predmet u naturalističkim bojama, uključujući nježne pastelne
nijanse plave, crvene, zelene, ružičaste, narančaste i žute, koje sve stvaraju sklad boja za kompoziciju
u cjelini. Likovi u prvom planu pojavljuju se u svjetlijim haljinama u odnosu na figure u pozadini, čije
su haljine tamnije. Anđeoske haljine i oreoli prikazani su u nježno ružičastoj, bijeloj i zlatnoj boji.

Formalna analiza – grafička analiza kompozicije:

Ovo djelo prikazuje dramsku kompoziciju čime se i sam slikar Giotto najviše istaknuo. Slika je
trodimenzionalnog oblika. Oplakivanje je asimetrično u usporedbi s bizantskim kompozicijama sa
simetrijom. Giotto se koncentrira na dramatičnu scenu u donjem lijevom prostoru gdje je naslikano
lice Marije koja je ožalošćena gubitkom sina i beživotno lice mrtvog Krista.

Formalna analiza – grafička analiza perspektive:

Tema je prikazana u ikonološkoj perspektivi. U prvom planu su Krist i sveci, u drugom planu su anđeli.
Linearna perspektiva je također prisutna. Vidimo točke motrišta u kojoj se spajaju linije u dramskoj
sceni. Vertikalnu perspektivu možemo uočiti uspoređivajući dramsku scenu te drvo koje se nalazi na
slici iznad nje no daje nam dojam kao da se nalazi iza nje.

You might also like