Soc.

-Ekologija kolokvij 1
Ekologija, οίκοσ – kuća i λόγοσ – riječ

 dio je biološke znanosti u Darwinovoj knjizi Podrijetlo vrsta iz 1859.

 Ekološki sadržaji odnose se na govor o vrstama kao problemi prilagodbe, prirodne
selekcije te borbe za opstanak vrsta.
 Ekologija proučava složene odnose između organizama i odnose organizama i
prirode
E. Häckel 1866.

 Njemački biolog
 ekologiju određuje kao posebnu znanost koja se odnosi na djelovanje između
organizama i okoliša
 u djelu Generelle Morphologie der Organismen
Interdisciplinarnost

 Ekologija je interdisciplinarna disciplina, dio je prirodnih znanosti čiji je sadržaj

jedinka organizma.
 Predmet ekologije, kao prirodne znanosti, jest organizam kao živo biće, zatim vrsta
(skup jedinki u istom staništu - populacija) i više vrsta koje čine životnu zajednicu ili
biocenozu (životna zajednica).
 Taj biološki predmet razmatra se u odnosu na okoliš čime ekologija postaje
interdisciplinarna znanost u prirodoslovnim okvirima.
 Ekologija je dio biologije i primarno je prirodna znanost koja se primjenjuje u
biološkim, tehničkim, tehnološkim i sličnim područjima za zaštitu okoliša.
 Ekologija se odnosi i na zaštitu ljudskog okoliša što ulazi u sferu društvenih znanosti
kao na primjer socijalna ekologija ili ekološka etika.
 Odgovornost prema svijetu i prema ekosustavu područje je etike. U tom smislu riječ
je o samom čovjeku, njegovoj biti, egzistenciji i smislu postojanja.
Religijska ekologija
Kršćansko promišljanje odnosa čovjeka i prirode, odnosno čovjeka i okoliša: okoliš je
njegova kuća i Božji hram na što upućuje etimologija grčke riječi (οίκος - kuća).
U prirodnim religijama, politeističkim, priroda je emanacija božanstva što prirodu
sakralizira i čini ju tabuom. Ispunjena je brojnim božanstvima i božanskim moćima koji
utječu na čovjeka. Nemoćan pred prirodom, čovjek joj se divi i prinosi joj žrtve.
U hinduizmu se ne razlikuje, ne dijeli, prirodu i povijest, sakralna i profana mjesta, nego
ističe jedinstvo koje obuhvaća sva bića i ne razlikuje stvoritelja i stvorenja što je obilježje
monoteističkih religija.
U budizmu odnos prema prirodi ne može se razumjeti izvan puta oslobođenja od patnje, jer
cjelokupna egzistencija živih bića zapravo je patnja. U objavi Budhe, priroda nije autonomna
zbilja i nema svrhu u samoj sebi. Kao čovjek, tako i priroda, promjenljiva je i prolazna te
podređena je krugu rađanja i smrti.
U islamskoj teologiji riječ je o prvobitnom odnosu stvoritelj – stvorenje. Alah, jedini Bog,
vlada čitavim stvorenjem. On je gospodar svega života i smrti, kraja svih stvari.
U židovsko-kršćanskoj tradiciji Bog (Jahve) stvorio je svijet ex nihilo i isključuje svaki
animizam i panteizam. Biblijski pogled na svijet je teocentričan i antropocentričan.

 Priroda je cjelokupnost svih živih bića koja se međusobno razlikuju i koja se nalaze u
trajnom međusobnom odnosu; ekološka je naime vizija prirode kao „igra“ svih
odnosa, gdje je sve u odnosu sa svima i u svim elementima.
 Čovjeku je povjeren dominium terrae, da odgovorno gospodari i upravlja zemljom i
svim stvorenim bićima. Čovjekova vlast nad zemljom je relativna, jer zemlja nije
čovjekovo vlasništvo nego čovjek živi i djeluju u zajednici sa svim stvorenjima, a
jedino Bog ima vlast nad cjelokupnim stvorenjem.
 Na razini pak društvene pravednosti svijet jest res omnium, baština čitavog
čovječanstva. Potrebno je da čovjek gospodari stvorenjima i služi se stvorenjima na
način da se ostvaruje finalnost svakog stvorenja.
Sveti Franjo Asiški

 Utemeljitelj franjevačkog reda

 1979. godine sveti papa Ivan Pavao II. proglasio je zaštitnikom ekologije „Celeste
Patrono dei cultori dell'ecologia“ bulom Inter Santos u kojoj se promiče „odgovornost
za prirodu te aktivno i učinkovito zauzimanje za prirodu”.
 Lynn Townsend White Jr., smatrao je da je sv. Franjo „najveći duhovni revolucionar
zapadne povijesti” i predložio je da ga se proglasi svecem koji je zaštitnik ekologa.
Biblijski odnosno kršćanski pogled na svijet je:

 antropocentričan (čovjek je kruna stvaranja, i odgovorno brine za svijet i čuva ga) i

teocentričan (čitav svijet, priroda i čovjek pripadaju svom Stvoritelju, Bogu).
 Zemlja, priroda nije „ničija zemlja – res nullius, nego je zemlja „baština čovječanstva
– res omnium“.
 Rast i razvoj trebaju biti temeljeni na načelima dostojanstva i prava ljudske osobe i
zajedničkog dobra.
 Ekološka kriza odraz je moralne krize čovjeka pojedinca i društva. I rješavanje takve
ekološke krize prije svega je moralno pitanje.
U znanstvenoj javnosti u Hrvatskoj u pogledu uzroka socijalne ekološke krize, postoje dva
oprečna stajališta:
1. znanstvenici koji jednostrano optužuju antropocentrizam (kršćanski) za ekološku
krizu,
2. drugi znanstvenici koji glavne uzroke vide u moralu, u razvoju tehnologije i moderne
kulture gdje je moć razum (, a ta pak moć je usmjerena na prirodu kao objekt koji
služi samo za čovjekove potrebe.
John Grim and Mary Evelyn Tucker, u knjizi Ecology and Religion

 Autori su identificirali sedam zajedničkih vrijednosti odnosa religije i prirode,

odnosno religijske ekologije: reverence, respect, reciprocity, restraint, redistribution,
responsibility i restoration.
Rimski klub
Granice rasta

 Znanstvenici promicali razumijevanje ekonomskih, političkih, prirodnih i društvenih

sastavnica čovječanstva;
 znanstvenici su predvidjeli posljedice trajnog ekonomskog rasta, populacijskog rasta,
onečišćenja i iscrpljivanja prirodnih bogatstava;
 Promjenom samo jedne varijable nastaje ekološka kriza;
 osnovna ideja „Granice rasta” jest: društveni i prirodni utjecaji ograničavaju dokle se
može prihvatiti trajni ekonomski rast i rast broja stanovnika.
Giddens:

 glavni zaključak izvještaja Rimskog kluba jeste da stope industrijskog rasta nisu
kompatibilne s konačnom prirodom svjetskih resursa i sposobnošću planeta da
podnese rast stanovništva i apsorbira onečišćenja;
 Izvještaj je upozorio na neodrživost trenutačnih razina rasta „stanovništva,
industrijalizacije, onečišćenja, proizvodnje hrane i iscrpljivanja prirodnih izvora“.
Izvještaj, je imao snažan odjek u javnosti, osvijestio je ljude o razornim posljedicama
nekontroliranoga industrijskog razvoja i tehnologije te upozorio na opasnosti od različitih
oblika onečišćenja zemlje, zraka i vode.
Navedene probleme zajednički obilježava to da se prepoznaju u svim društvima, da sadrže
tehnička, društvena, ekonomska i politička obilježja i, najvažnije zajedničko obilježje jest
kako su navedeni elementi međusobno povezani.
Projekt Rimskog kluba: ”Nacrt o neizvjesnostima čovječanstva”:

 siromaštvo usred bogatstva,

 propadanja čovjekova okoliša,
 gubitak povjerenja u ustanove,
 nekontrolirana urbanizacija,
 nesigurnost zapošljavanja,
 otuđenje mladeži,
 odbacivanje tradicionalnih vrednota,
 Inflacija
 ostali monetarni i ekonomski poremećaji
Navedene globalne činjenice svakog čovjeka navode na razmišljanje o posljedicama koje
nastaju iz izjednačavanja razvoja s napretkom. Jedno pak od rješenja, kako se navodi, jest i
„održivi razvoj“.
Održivi razvoj

 Krajem 80-tih nastaje pojam „održivi razvoj“

 Održivi razvoj znači da se rast ostvaruje tako da se fizički resursi obnavljaju, a ne
iscrpljuju, te da se onečišćenje održava na minimumu
 Pojam „održivog razvoja” nalazi se u izvještaju Naša zajednička budućnost (Our
Common Future) koji su Ujedinjeni narodi naručili 1987. godine, a organizacijskim
povjerenstvom predsjedala je gospođa G. H. Brundtland, u to vrijeme norveška
premijerka“.
 Održivi razvoj definiran je kao uporaba obnovljivih resursa za ekonomski rast, zaštita
životinjskih vrsta i bioraznolikosti te obveza da se održavaju čist zrak, voda i zemlja.
Koncept održivog razvoja:

 “zadovoljavanje potreba sadašnje generacije, bez ugrožavanja mogućnosti budućih

generacija da zadovolje svoje potrebe”.
Milenijski razvojni ciljevi UN-a do 2015.
U rujnu 2000. godine državnici 189 zemalja članica Ujedinjenih naroda usvojili su Milenijsku
deklaraciju, politički dokument UN-a za 21. stoljeće. Države članice UN-a obvezale su se da
će do 2015. godine učiniti maksimum u ispunjavanju osam ključnih razvojnih ciljeva:
Osam milenijskih ciljeva održivog razvoja za 2015.:

 Iskorijeniti ekstremno siromaštvo i glad

 Osigurati opće i osnovno obrazovanje
 Promicati ravnopravnost spolova i osnažiti žene
 Smanjiti stopu smrtnosti djece
 Poboljšati zdravlje majki
 Boriti se protiv HIV/AIDS-a, malarije i drugih bolesti
 Osigurati održivost okoliša
 Razviti globalno partnerstvo za razvoj
Program za održivi razvoj 2030.
univerzalni ciljevi traže integrirana rješenja, tj. rješenja na univerzalnoj razini uključujući sve
nacionalne države
- milenijski razvojni ciljevi bili su usmjereni na zemlje u razvoju.
Program 2030. se nastavlja na:
- navedene milenijske razvojne ciljeve,
- druge dokumente (npr. zaključke Konferencije Ujedinjenih naroda o održivom razvoju Rio +
20 i Konferencija o financiranju razvoja).

Ciljevi:
CILJ 1: SVIJET BEZ SIROMAŠTVA = Okončati siromaštvo svuda i u svim oblicima.
CILJ 2: SVIJET BEZ GLADI = Okončati glad, postići sigurnost u opskrbi hranom, unaprijediti
kvalitetu prehrane i promovirati održivu poljoprivredu.
CILJ 3: ZDRAVLJE I BLAGOSTANJE = Promicati zdrav život i dobrobit svih ljudi, svih životnih
dobi.
CILJ 4: KVALITETNO OBRAZOVANJE = Osigurati uključivo i kvalitetno obrazovanje za sve te
promicati mogućnost cjeloživotnog učenja.
CILJ 5: RODNA RAVNOPRAVNOST = Postići rodnu ravnopravnost i osnažiti sve žene i
djevojčice.
CILJ 6: ČISTA VODA I SANITARNI UVJETI = Osigurati sanitarne uvjete i pristup pitkoj vodi.
CILJ 7: PRISTUPAČNA ENERGIJA IZ ČISTIH IZVORA = Osigurati pristup pristupačnoj,
pouzdanoj, održivoj i modernoj energiji za sve.
CILJ 8: DOSTOJANSTVEN RAD I EKONOMSKI RAST = Promicati inkluzivni i održivi ekonomski
rast, zaposlenost i dostojanstven rad za sve.
CILJ 9: INDUSTRIJA, INOVACIJE I INFRASTRUKTURA = Izgraditi izdržljivu infrastrukturu,
promovirati održivu industrijalizaciju i poticati inovativnost.
CILJ 10: SMANJENJE NEJEDNAKOSTI = Smanjiti nejednakost između i unutar država.
CILJ 11: ODRŽIVI GRADOVI I ZAJEDNICE = Učiniti gradove i naselja inkluzivnim, sigurnim,
izdržljivim i održivim.
CILJ 12: ODGOVORNA POTROŠNJA I PROIZVODNJA = Osigurati modele održive potrošnje i
proizvodnje.
CILJ 13: ZAŠTITA KLIME = Poduzeti hitne akcije u suzbijanju klimatskih promjena i njihovih
posljedica.
CILJ 14. OČUVANJE VODENOG SVIJETA = Zaštititi i održivo koristiti oceane, mora i morske
resurse.
CILJ 15: OČUVANJE ŽIVOTA NA ZEMLJI = Održivo upravljati šumama, suzbiti dezertifikaciju,
zaustaviti i preokrenuti degradaciju zemljišta i spriječiti daljnji gubitak biološke raznolikosti.
CILJ 16: MIR, PRAVDA I SNAŽNE INSTITUCIJE = Promovirati miroljubiva, inkluzivna i pravedna
društva.
CILJ 17: PARTNERSTVOM DO CILJEVA = Učvrstiti globalno partnerstvo za održivi razvoj.

Politika zaštite okoliša EUROPSKE UNIJE:

Europska politika zaštite okoliša temelji se na načelima: (Direktive o odgovornosti za okoliš)
- opreznosti,
- preventivnog djelovanja,
- uklanjanja onečišćenja na samom izvoru,
- na načelu „onečišćivač plaća”.
Okvir za buduće aktivnosti u cjelokupnoj politici zaštite okoliša višegodišnji su programi
djelovanja za okoliš o čemu skrbi:
Europska agencija za okoliš (EEA) osnovana 1990. u Kopenhagenu s ciljem pružanja podrške
za razvoj, provedbu i evaluaciju politike zaštite okoliša te informiranja opće javnosti.
Pravna osnova: članak 11. te članci od 191. do 193. Ugovora o funkcioniranju Europske
unije.
Nadležnost EU-a: proteže se na sva područja politike zaštite okoliša kao što su:

 onečišćenje zraka, vode i tla,

 gospodarenje otpadom,
 klimatske promjene.
Područje djelovanja Unije: ograničeno je načelom supsidijarnosti i obveznim jednoglasnim
odlučivanjem u Vijeću u područjima fiskalnih pitanja, prostornog planiranja, uporabe
zemljišta, gospodarenja vodnim resursima, izbora izvora energije strukture opskrbe
energijom.
Nastanak i razvoj:
Počeci europske politike zaštite okoliša vežu se za sastanak Europskog vijeća koji je održan u
Parizu 1972. i na kojem su čelnici država ili vlada (nakon prve konferencije UN-a o okolišu)
izrazili potrebu za politikom zaštite okoliša na razini Europske Zajednice koja prati
gospodarski razvoj te zatražili pokretanje programa djelovanja
Europskim aktom iz 1987. uveden je novi naslov „okoliš” koji je bio prva pravna osnova za
politiku zaštite okoliša s ciljem očuvanja kvalitete okoliša, zaštite ljudskog zdravlja i
osiguranja racionalnog korištenja prirodnih resursa.
Kasnijim revizijama Ugovora učvršćena je predanost Zajednice zaštiti okoliša i uloga
Europskog parlamenta u njezinom razvoju.
Ugovorom iz Maastrichta (1993.) okoliš je postao službeno područje politike EU-a, uveden je
postupak suodlučivanja te je sustav glasovanja kvalificiranom većinom u Vijeću postao opće
pravilo.
Ugovorom iz Amsterdama (1999.) uvedena je obveza prema kojoj zaštita okoliša mora
postati sastavnim dijelom svih sektorskih politika EU-a u svrhu promicanja održivog razvoja.
„Borba protiv klimatskih promjena” postala je poseban cilj Ugovora iz Lisabona (2009.), baš
kao i održivi razvoj u odnosima sa trećim zemljama. Novostečena pravna osobnost
omogućila je EU-u sklapanje međunarodnih ugovora.
Europski zeleni plan ->Težnja da Europa bude prvi klimatski neutralan kontinent
Preobrazba gospodarstva EU-a za održivu budućnost
Oblikovanje niza politika za istinsku preobrazbu:

 Veće klimatske ambicije EU-a za 2030. i 2050.

 Opskrba čistom, cjenovno pristupačnom i sigurnom energijom
 Mobilizacija industrije za čisto i kružno gospodarstvo
 Izgradnja i obnova uz učinkovitu upotrebu energije i resursa - Brži prelazak na
održivu i pametnu mobilnost
 Od „polja do stola”: osmišljavanje pravednog i zdravog prehrambenog sustava koji je
prihvatljiv za okoliš
 Očuvanje i obnova ekosustava i biološke raznolikosti
 Cilj nulte stope onečišćenja za netoksični okoliš

Uključivanje održivosti u sve politike EU-a

 Zeleno financiranje i ulaganja te pravedna tranzicija

 Ekologizacija nacionalnih proračuna i slanje odgovarajućih cjenovnih signala
 Mobiliziranje istraživanja i poticanje inovacija
 Aktiviranje obrazovanja i osposobljavanja
 Zelena prisega: „ne činiti štetu”