Filozofija počinje onda kada svakodnevni bitak u svijetu izgubi

svoju samorazumljivost

Filozofija se pojavljuje krajem 7.stoljeća i početkom 6.stoljeća pr. Krista u

Grčkoj, gdje se tada razvila bogata duhovna i materijalna kultura. Riječ filozofija,
dolazi od antičke Grčke, dolazi od riječi „philos“ što znači prijatelj, ljubitelj i od
riječi „sophia“ što znači mudrost. Filozofija znači „Ljubav spram mudrosti“ ili
„Ljubav prema znanju“.

Smatra se da je riječ „philosophia“ prvi upotrijebio Pitagora. Filozofija je u

doba antike predstavljala znanstvenu težnju, odnosno bila je isto što i znanost. U
15. stoljeću doživljava svoj preporod kad se uspijeva osloboditi od kršćanstva i
nastoji oživjeti značajke antičke filozofije. Filozofija danas ima značenje
proučavanja općih, apstraktnih pitanja o bitku, biću, ljudskoj egzistenciji,
stvarnosti, znanju, umu, istini, moralu i vrijednostima. Cilj filozofije je dobiti uvid
u ova pitanja i kada smisli neku ideju ili objašnjenje uvijek ju treba razraditi do
kraja. Prvo filozofsko pitanje uopće glasi: „Š to jest? Š to je bitak? Po čemu jest sve
što jest?“. Pitanja poput što je bitak, bit, biće, zbivanje… istražuje metafizika. Opća
metafizika ili ontologija je učenje o bitku. Riječi biće,bitak i bit, ti pojmovi su
neraskidivo povezani, a svi dolaze od istog korijena riječi „bit“ ili „jest“. Na
latinskom „supstancia“, a na grčkom „ousia“ znači biće. Biće je ono što jest, sve
ono o čemu možemo reći da „jest“, bez obzira na način na koji jest. Biće može biti
neki nogometaš, neki student, čovjek… ili neživo biće: čaša, stol, maramice… Bit
jest ono po čemu jest baš ono što jest. Bit, njegova određenost, osnovno
određenje, bitno svojstvo i ako se to promijeni, to znači da nešto prestaje biti ono
što je bilo do sad i postaje nešto novo. Primjerice, bit vrata je ono po čemu su
vrata vrata. Za svako živo biće, možemo promisliti što je njegova bit. Pojam je
misao o biti predmeta. Razlikujemo, to da nešto jest (da vrata jesu) i to možemo
reći da je egzistencija odnosno opstanak i razlikujemo to što nešto jest (da su to
vrata), to je bit nekog predmeta i to nazivamo esencija. Bitak je ono po čemu je
sve što jest odnosno drugim riječima po čemu bića uopće jesu bića.
Mi smo umna bića što znači da imamo sposobnost mišljenja i osjetilna smo bića
što znači da imamo neko iskustvo. Um i osjetilnost daju smisao svakom čovjeku.
Um ima sposobnost povezivanja i to je svojstvo našeg mišljenja. Pomoću razuma
mi imamo moć analize, odnosno razdvajamo cjeline na dijelove. Percepcija nam
omogućuje predodžbu, odnosno mogućnost zahvaćanja predmeta u cjelini što nas
navodi na još jednu sposobnost uma. Mišljenje možemo zaključiti da je odnos
između subjekta i objekta. Mi smo subjekti koji imamo samosvijest, što znači da
imamo svijet o sebi kao mislećem biću. Objekt mišljenja nama postaje priroda.
Osjetilno smo ograničeni prostorom i vremenom, ne možemo u isto vrijeme biti
na dva mjesta, što nas vodi do toga da smo tjelesno ograničeni. Ali misaono
nismo, kao misaona bića imamo sposobnost iskoračiti iz osjetila, možemo biti bilo
gdje. Kao osjetilno biće čovjek je transcendentan, kao misaono, duhovno biće on
nadilazi osjetilno iskustvo. U osjetilnom svijetu nam je svakidašnje iskustvo
zadano i u svakidašnjim poslovima postižemo određeni cilj.
Imanuel Kant je postavio nekoliko ključnih pitanja: Š to mogu znati? Š to treba da
učinim? –pitanje etike; Čemu se smijem nadati?-pitanje estetike; Š to je čovjek?-
filozofska antropologija. Na pitanje „Čemu se smijem nadati?“ odgovara estetika,
filozofska disciplina koja se bavi promišljanjem umjetnosti. Walter Benjamin,
njemački filozof, književnik i prevoditelj rekao je: „Svaka umjetnost je imanentna
vremenu u kojem nastaje.“ To možemo protumačiti da umjetnost transcendira
vremenu nastanka i govori o svakom vremenu.

Filozofija počinje onda kada svakodnevni bitak u svijetu izgubi svoju

samorazumljivost i počinje dvojbom i čuđenjem. Čovjek postaje svjestan svojeg
ne znanja i teži za nedvojbenim temeljnim znanjem. U jednoj točki kruga naći će
se početak i završetak. Tako i mi, osjetilna bića, uvijek smo na granici, na kraju
nečega i početku novoga.

Dora Nekić ,4.d