Om2 1

Prof. dr. sc.
Pavao Marović
Otpornost materijala II
Šk. god. 2008/2009
Otpornost materijala II 1. Elastična linija 1

Nastavnici
Prof.dr.sc. Pavao Marović, dipl.ing.građ.
Doc.dr.sc. Mirela Galić, dipl.ing.građ.
Marko Bertolino, dipl.ing.građ.
Otpornost materijala II Opći uvod 2

Opće uvodne napomene
(vidi posebni list s pravilima i obavijestima)

Sadržaj predmeta:
1. Elastična linija
2. Statički neodređeni sustavi
3. Složena naprezanja / Jezgra popr. presjeka
4. Teorije čvrstoće
5. Potencijalna energija
6. Izvijanje
7. Deformacije preko granice elastičnosti /
Teorija plastičnosti

Literatura:
[1] V. Šimić, Otpornost materijala I, Školska knjiga, Zagreb, 1. izdanje –
1992., 2. izdanje – 2001., 3. izdanje – 2007.
[2] V. Šimić, Otpornost materijala II, Školska knjiga, Zagreb, 1. izdanje
– 1995., 2. izdanje – 2001.
[3] S.P. Timošenko, Otpornost materijala II, Građevinska knjiga,
Beograd, 1964.
[1] Z. Kostrenčić, Zbirka riješenih zadataka iz Otpornosti materijala,

Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1971.
[2] P. Marović, Zbirka riješenih zadataka iz Otpornosti materijala II,
Građevinski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, xxxx

1. ELASTIČNA LINIJA
Elastična linija nosača ili progibna linija nosača je uzdužna os
štapa (težišna linija nosača) u deformiranom (savijenom) obliku.
f ≤ fdop f 1 1 1
 ; ;
L 200 500 700
Elastičnu (progibnu) liniju nosača možemo odrediti na 3
načina:
- analitički
- grafoanalitički
- grafički

1.1 – Diferencijalna jednadžba elastične linije
Promatrajmo jednu konzolu:
F w - progib
x φ
x ρ – radijus zakrivljenosti
φ w
wmax=f φ – kut nagiba tangente
na elastičnu liniju
y
ρ elastična (progibna) linija nosača

(deformirana linija)
Veza između vanjskog opterećenja 1 M (Za čisto savijanje,

(moment savijanja) i deformacije:  E  Iz ali i za savijanje silama)
Ako je h/L<1/10 onda je utjecaj poprečne sile <3% →
zanemarujemo utjecaj poprečne sile na deformaciju nosača.
1 w 
Matematički izraz za zakrivljenost: 
1 M
 1  w 2 3/2
Ako uvrstimo: 
 E  Iz
w  M Nelinearna diferencijalna jednadžba –
 
1  w 2 3 / 2 E  Iz Diferenc. jedn. za velike progibe
Pošto mi radimo samo s malim progibima, w’2 << 1 , ostaje nam:

d2 w M Linearna diferencijalna jednadžba –
w    
dx 2 E  Iz Diferenc. jedn. za male progibe
Diferenc. jedn. elastične linije nosača – vrijedi princip superpozicije

Dogovor za predznak, + ili – +M
Predznak ovisi o izboru koordinatnog sustava.
x w’ opada → w’’<0
w
w’>0 w’=0 w’<0 d2 w M

w   → +w
y dx 2
E  Iz
y
x w’ raste → w’’>0
w
w’<0 w’=0 w’>0 d2 w M
w     → -w
dx 2 E  Iz

1.2 – Diferencijalne veze pri savijanju
Promatrajmo jednu gredu: 1
dθ ds=ρ·dθ  ds  d

ρ ρ
M
d   ds
E  Iz
Pošto je w’2<<1
ds
dθ možemo uzeti ds≈dx
x dx M
d   dx
E  Iz
M odnosno:
d M
  
dx E  Iz

Tražimo sada kut zaokreta između
dva presjeka, C i D:
D D
M
dθ 
 CD  d   E  Iz
 dx
C ρ ρ D C
D
C
1
 CD    M  dx
E  Iz C
ds
dθ Vidimo da je kut
x dx zaokreta između dva
presjeka jednak površini
momenta savijanja
M
između ta dva presjeka
podijeljenom s krutošću
nosača E·IZ.
Dokaz: promatrajmo obostrano ukliještenu gredu:
Kut zaokreta između

M upetih presjeka je nula
- - jer je ukupna površina
+ momentnog dijagrama
jednaka 0.

Poznate diferencijalne veze dM dT d2M
T q  2
kod savijanja: dx dx dx
Nove diferencijalne veze dw M d2 w
w ;   w ;   2   w 
kod savijanja: dx E  Iz dx
Opće, za E·Iz ≠ konst. Opće, za E·Iz = konst.

w w
  w   w
M  E  Iz  w  M  E  Iz  w 
T  E  Iz  w . T  E  Iz  w 
q  E  Iz  w . q  E  Iz  w .

Postupci određivanja elastične linije:
1) Analitički
2) Grafoanalitički
3) Grafički

1.3 – Analitičko određivanje elastične linije
Analitički postupak određivanja elastične linije se sastoji u

uzastopnom integriranju diferencijalne jednadžbe:
d2 w Mz x 
 
dx 2 E  Iz
dw

dx
w
pri čemu treba napisati jednadžbu momentne linije, Mz(x), i

postaviti odgovarajuće rubne uvjete.

Promatrajmo jednu gredu:
Mx
M E·Iz = konst. M
w x
x
M M + M Mz(x)=Mx=M
y
Rubni uvjeti:
dw
2
Mx dw
2
  E  Iz   Mx (vidimo ih iz skice progibne linije)

dx 2
E  Iz dx 2
dw 1) x=0, w=0 → D=0

E  Iz   M  x  C
dx 2) x=L, w=0 → C=M·L/2
x2
E  Iz  w  M   C  x  D
2
1  M  x 2 M  L  M  L2  x x 2  (jednadžba
w     x    2 elastične
E  Iz  2 2  2  E  Iz 
L L  linije)
Mx E·Iz = konst.
q
x
x L-x
q  L  x 
2
L Mx  
y 2
d2 w Mx d2 w
  E  Iz  2  Mx
dx 2 E  Iz dx
d2 w q 2
E  Iz  2    L  2  L  x  x 2 
dx 2
3
dw q  2 x2 x 
E  Iz      L  x  2  L     C
dx 2  2 3 
Rubni uvjet: 1) x=0, w’(0)=0 → C=0
E·Iz = konst.
q
x
x
L
y
3
dw q  2 x2 x 
E  Iz      L  x  2  L   
dx 2  2 3 
4
q  2 x2 x3 x 
E  Iz  w     L   2  L     D
2  2 6 12 
Rubni uvjet: 2) x=0, w(0)=0 → D=0
q  L4  x 2 x3 x4 
w  6  2  4  3  4  (jedn. elastične linije)
24  E  Iz  L L L 
E·Iz = konst.
q
x
x wmax=f
L θmax
y
Maksimalne vrijednosti progiba i kuta nagiba tangente su:

q  L4  x 2 x3 x4 
w  6  2  4  3  4 
24  E  Iz  L L L 
q  L4
za x=L : w  w max f 
8  E  Iz
q  L3
  max 
6  E  Iz
Promatrajmo gredu s kontinuiranim opterećenjem:
Mx q
E·Iz = konst.
x
x
w’=0
A=qL/2 L B=qL/2
y
qL q  x2
Mx  x
d2 w Mx d2 w
2 2
  E  Iz  2  Mx
dx 2 E  Iz dx
d2 w qL q  x2
E  Iz  2   x
dx 2 2 Rubni uvjet:
dw q  L 2 q  x3
E  Iz   x  C 1) x=L/2, w’(L/2)=0
dx 4 6
q  L3
C
24
Mx q
E·Iz = konst.
x
x
w’=0
A=qL/2 L B=qL/2
y
dw q  L 2 q  x 3 q  L3
E  Iz   x  
dx 4 6 24
q  L 3 q  x 4 q  L3 Rubni uvjet:
E  Iz  w   x   x D
12 24 24 2) x=0, w(0)=0 → D=0
ili x=L, w(L)=0 → D=0
q  L4  x4 x3 x 
w  4  2 3  
24  E  Iz L L L (jedn. elastične linije)

A q B E·Iz = konst.
θA f θB x
w’=0
L
y
Maksimalne vrijednosti progiba i kuta nagiba tangente su:
Progib je maksimalan tamo gdje je
5 q  L4
tangenta na elastičnu liniju horizontalna, w  w max  f  
a to je u polovini nosača, x=L/2: 384 E  Iz
Kut nagiba tangente je, kako se vidi s q  L3

crteža, maksimalan na osloncima:  A   B 
24  E  Iz

Promatrajmo gredu s koncentriranom silom:
F
E·Iz = konst.
x
a b
A L B
y A=Fb/L Da li možemo napisati
B=Fa/L
M ovu diferenc. jednadžbu
Fab/L d2 w
E  Iz  2  Mx
dx
1 2 koja će vrijediti za cijelo
0≤x≤a a≤x≤L područje od 0 do L.
Ne možemo, jer linija momentnog dijagrama nije kontinuirana
krivulja - primjenjujemo princip superpozicije!
Postupak određivanja elastične linije provodimo po dijelovima.
Područje 1: 0≤x≤a Područje 2: a≤x≤L
Fb Fb
Mx  A  x  x Mx  
 A x F x a   x  F  x  a 
L L
d2 w 1 Fb d2 w 2 Fb
E  Iz    x E  Iz     x  F  x  a 
dx 2
L dx 2
L
1 F  b x 2 F  x  a 
2
dw 1 F  b x2 dw 2
E  Iz     C1 E  Iz      C2
dx L 2 dx L 2 2
F  b x 3 F  x  a 
3
F  b x3
E  Iz  w 1     C1  x  D1 2 E  Iz  w 2      C2  x  D2
L 6 L 6 6
Postavimo rubne uvjete iz crteža:
F U presjeku x=a:
1) w1’= w2’
x
a b C1=C2=C
L 2) w1= w2
y D1=D2=D
Fb Fb
Mx  A  x  x Mx  
 A x F x a   x  F  x  a 
L L
d2 w 1 Fb d2 w 2 Fb
E  Iz    x E  Iz     x  F  x  a 
dx 2
L dx 2
L
dw 1 F  b x2 F  b x 2 F  x  a 
2
dw 2
E  Iz     C1 E  Iz      C2
dx L 2 dx L 2 2
F  b x3 F  b x 3 F  x  a 
3
E  Iz  w 1     C1  x  D1 E  Iz  w 2      C2  x  D2
L 6 L 6 6
Postavimo rubne uvjete iz crteža:
F 3) u x=0, w1=0
D1=D2=D=0
x
a b 4) u x=L, w2=0
L Fb 2
C2  C1  C   L  b 2 
y 6 L

Sada možemo napisati izraze za elastičnu liniju:
F
x
a b
L
y
F b
0≤x≤a w1    x 3  L2  b 2   x 
6  L  E  Iz
Fb  3 L 3
a≤x≤L w2    x  L  b   x   x  a  
2 2
6  L  E  Iz  b 

Fb Fb
Mx  A  x  x Mx  
 A x F x a   x  F  x  a 
L L
d2 w 1 Fb d2 w 2 Fb
E  Iz    x E  Iz     x  F  x  a 
dx 2
L dx 2
L
F  b x 2 F  x  a 
2
dw 1 F  b x2 dw 2
E  Iz     C1 E  Iz      C2
dx L 2 dx L 2 2
F  b x 3 F  x  a 
3
F  b x3
E  Iz  w 1     C1  x  D1 E  Iz  w 2      C2  x  D2
L 6 L 6 6
Fb
w1    x 3  L2  b 2   x 
6  L  E  Iz
Fb  L 3
w2    x 3  L2  b 2   x   x  a  
6  L  E  Iz  b 
Ako smo u području 1 ne uzimamo Pitanje: Možemo li imati jednu
“žute” članove, a ako smo u jednadžbu koja će
području 2 onda ih uzimamo. obuhvatiti oba područja?
1.4 – Metoda početnih parametara
Ako imamo niz sila, onda za svako područje moramo

postaviti odgovarajuću jednadžbu.
Ako imamo n sila, onda imamo n+1 područje, te moramo
postaviti n+1 jednadžbu s (n+1)·2 konstanti.
Želimo li pojednostavniti proračun, postavljamo samo 1
jednadžbu i kao rješenje dobivamo samo 1 jednadžbu ali iz
nje isključujemo ono što nam je višak. Višak isključujemo
preko tzv. početnih parametara.

F q M
1 E·Iz = konst.
a1 2 3 4
a2
a3 Ovaj sustav
L možemo
prikazati kao:
F q M
a1
a2 q
A B
a3
L

Jednadžba momenta savijanja koja vrijedi preko cijele
grede:
q  x  a11 q  x  a 22 
22 22
Mx  A  x  F  x  a1    M  x  a3 
0

2 2
uz uvjet da uvijek uzimamo samo članove (x-ai) > 0
q  x  a1  q  x  a 2 
2 2
d2 w
E  Iz  2  Mx   A  x  F  x  a1    M  x  a3 
0

dx 2 2
E  Iz 
dw x2
 A   F 
x  a1   q  x  a1   q  x  a2   M  x  a 1  C
2 3 3
3
dx 2 2 6 6
x3
E  Iz  w   A   F 
x  a1   q  x  a1   q  x  a2   M  x  a3   C  x  D
3 4 4 2
6 6 24 24 2

Do ovog izraza smo mogli doći i postepeno, kao u
prethodnom primjeru:
x=a1 x=a2
1) w1’= w2’ → C1=C2 3) w2’= w3’ → C2=C3=C1
2) w1= w2 → D1=D2 4) w2= w3 → D2=D3=D1
C1 = C2 = C3 .... = C
D1 = D2 = D2 .... = D
Ostaju nam samo 2 konstante koje određujemo iz uvjeta na

osloncima.

x3
E  Iz  w   A   F 
x  a1   q  x  a1   q  x  a2   M  x  a3   C  x  D
3 4 4 2
6 6 24 24 2
1) x=0 w(0)=0 → D=0
2) x=L w(L)=0
L3
0  A   F 
L  a1   q  L  a1   q  L  a2   M  L  a3   C  L
3 4 4 2
6 6 24 24 2
Iz ovog izraza odredimo konstantu C.

1.5 – Grafoanalitički postupak određivanja
elastične linije
Grafoanalitički postupak se temelji na

matematičkoj sličnosti diferencijalne d2 w
E  Iz  2  Mz x 
jednadžbe elastične linije nosača i dx
diferencijalne zavisnosti između momenta d2M
 q
savijanja i intenziteta opterećenja. dx 2
Ovu su analogiju prvi razradili Mohr i Maxwell pa se još

naziva Mohr-Maxwell-ova analogija.

q
Temeljem
M navedenog možemo
uzeti moment
savijanja kao
fiktivno opterećenje
y M i od njega odrediti
dw 2 d2M fiktivni moment
E  Iz   M  q savijanja i fiktivnu
dx 2 dx 2
poprečnu silu.

d2M
(1)  q
dx 2
d2 w
(2) E  Iz  2  M
dx
Fiktivno opterećenje: q  M
d2 M
Dif. veza između fiktivnog opt. i fiktivnog mom.:  q
dx 2
dM
2
(3)  M
dx 2
Uspoređujući li jedn. (2) i (3), slijedi:

d 2 w d2 M “Polazna” diferencijalna
E  Iz  2 
dx dx 2 jednadžba elastične linije

d2 w d2 M (Sada možemo dobivenu diferencijalnu jedn.
E  Iz  2  elastične linije dva puta integrirati)
dx dx 2
dw d M dM
E  Iz   C pri čemu je: T
dx dx dx
dw
E  Iz   TC (jedn. kuta nagiba tangente na elastičnu liniju)
dx
E  Iz  w  M  C  x  D (jedn. elastične linije)
C i D su integracijske konstante koje ovise o

uvjetima oslanjanja fiktivnog nosača.

Fiktivni nosač je iste dužine kao i stvarni nosač, ima istu krutost
kao i stvarni nosač, EIz, a opterećen je fiktivnim opterećenjem koje
je zadano momentnim dijagramom na stvarnom nosaču, q  M .
Ako je fiktivni nosač učvršćen tako da je T  0 odnosno M  0 u
onim presjecima gdje je w’=0 odnosno w=0 , tada će konstante C i
D biti jednake 0.
w  0 T  0 C  0
w 0 M0 D0
Ovom prilikom treba voditi računa da fiktivni nosač mora biti

statički stabilan.

dw
Izrazi E  Iz   T  iC E  Iz  w  M  C  uz
x C=D=0
D postaju:
dx
Kut nagiba tangente na elastičnu liniju (kut zaokreta) u

T
 nekom presjeku stvarnog nosača jednak je fiktivnoj
E  Iz poprečnoj sili na fiktivnom nosaču uslijed fiktivnog
opterećenja, koje je dano u obliku momentnog
dijagrama za stvarni nosač, podijeljenom s krutošću na
savijanje stvarnog nosača.
M Progib u nekom presjeku stvarnog nosača jednak je

w fiktivnom momentu savijanja na fiktivnom nosaču
E  Iz uslijed fiktivnog opterećenja, koje je dano u obliku
momentnog dijagrama za stvarni nosač, podijeljenom s
krutošću na savijanje stvarnog nosača.

w  0 T  0 C  0
Određivanje rubnih uvjeta za fiktivni nosač
w 0 M0 D0
Prosta greda:
w  0 w  0
w 0 E·Iz w 0
Stvarni
nosač
w Konjugirani
T0 T0 nosači
M0 E·Iz M0 Fiktivni
nosač
F.N.: Prosta greda

w  0 T  0 C  0
w 0 M0 D0
Konzola:
w  0 w  0
w0 E·Iz w0
Stvarni
nosač
w Konjugirani
T 0 T0 nosači
M0 E·Iz M0 Fiktivni
nosač
F.N.: Konzola

w  0 T  0 C  0
w 0 M0 D0
Greda s prepustima:
w  0 w  0 w  0 w  0
w0 w 0 E·Iz w 0 w0
Stvarni
nosač
w
T0 T0 T0 T0
M0 M0 E·Iz M0 M0 Fiktivni
nosač
F.N.: Gerberov nosač

w  0 T  0 C  0
w 0 M0 D0
Gerberov nosač:
w  0 w  0 w  0 w  0
w0 w0 E·Iz w0 w0
Stvarni
nosač
w
T 0 T0 T0 T0
M0 M0 E·Iz M0 M0 Fiktivni
nosač
F.N.: Gerberov nosač

Zaključak: Između stvarnog i fiktivnog nosača postoji reciprocitet.
E·Iz = konst.
q
wmax=f=?
L θmax=?
T
M 
qL 2 E  Iz
q= M
2 - T M
w
Φ M E  Iz
¼L ¾L
1 q  L2 q  L3 q  L3 T q  L3
  L  T max  
3 2 6 6 E  Iz 6  E  Iz
3 q  L3 3 q  L4 M q  L4
M    L   L  w max f  
4 6 4 8 E  Iz 8  E  Iz
q
E·Iz = konst.
θA θB
½L ½L
M T

q  LL2
2
E  Iz
+
8
8
A B
q= M
1 q  L2 2 q  L3
AB  L  
2 8 3 24
TA q  L3 TB q  L3
A   B  
E  Iz 24  E  Iz E  Iz 24  E  Iz
q
E·Iz = konst.
θA θB
½L ½L
M
M w
q  LL2
2 E  Iz
+
8
8
A Φ B Recimo da želimo odrediti
2 q= M progib u sredini raspona:
Φ1
L q  L / 2 2 q  L3
2
q  L2 L 1 q  L3
1     2    
8 2 2 32 2 8 3 96
L L L 5  q  L4 ML / 2 5 q  L4
ML / 2  A   1    2   wL/2   
2 6 4 384 E  Iz 384 E  Iz
F
E·Iz = konst.
A B
a b θB L
a
L 2
M T

Fab + E  Iz
Fa L
- q= M B
F a L 1 L F a a 1 a F a 2
a/3 B        L  a 2 
2 3 L 2 3 L 6 L
L/3
TB Fa
B   L2  a2 
E  Iz 6  L  E  Iz
F
E·Iz = konst.
A B
θA L
a b a
L 2
M T

Fa A L
- q= M
a/3 TA Fa
A   2  L2  3  a  L  a2 
L/3 E  Iz 6  L  E  Iz
F  a L 2 L F  a  a  a 1 Fa
A     L      2  L2  3  a  L  a 2 
2 3 L 2  3  L 6 L
F
E·Iz = konst.
A B
w L
a b a
L 2
q= M
M ML / 2
wL/2 
Fa A L
- L/2 B
a/3 ML / 2 Fa
wL/2   3  L2  4  a2 
L/3 E  Iz 48  E  Iz
L Fa L 1 L Fa 2 L F  a  L2 F  a
ML / 2 B       L  a   
2
  3  L2  4  a 2 
2 2 2 2 6 6 L 2 48 48
Promatrajmo gredu s koncentriranom silom u sredini raspona:
F E·Iz = konst.
A B
L
a
2
L/2 L/2
F  L3
wL /2 
48  E  Iz
F  L2
 A  B 
16  E  Iz

Ako na nosaču imamo više sila, tada ćemo progib i kut nagiba
tangente odrediti primjenom principa superpozicije:
F1 Fi Fn
E·Iz = konst.
L
ai 
an 2
a1 ai
L/2 L/2 wL/2=?
Fi  ai
w L / 2 i  3  L2  4  ai2 
48  E  Iz
n
F a
w L / 2   w L / 2 i   i i  3  L2  4  ai2 
i 1 48  E  Iz

Ako na nosaču imamo na manjem dijelu kontinuirano opterećenje:
q q·dx
E·Iz = konst.
L
c c
2
x dx
L/2 L/2 wL/2=?
dw L / 2 
q  dx   x  3  L 2
 4  x2 
48  E  Iz
c c
q

w L / 2  dw L / 2   3  L2  x  4  x 3   dx

0
48  E  Iz 0
q  c2  3 2 
wL / 2    L  c2 
48  E  Iz  2 
Ako na nosaču imamo na većem dijelu kontinuirano opterećenje:
q
E·Iz = konst.
L
c
c>L/2 a<L/2 2
L/2 L/2 wL/2=?

= q
5 q  L4
w (1)
L/2  
384 E  Iz
+ q
q  a2  3 2 
w  (2)
L/2
   L  a2 
48  E  Iz  2 
w L / 2  w L(1/)2  w L( 2/ )2

1.6 – Nosači promjenjive krutosti E·Iz ≠ konst.
F
Iz1 Iz1
Iz2 >Iz1
Iz2
Sada reduciramo momentni
dijagram tako da po volji
M odaberemo Iz0:
M* d22w M E  Iz 0
  
dx 22
E  Iz E  Iz 0
M Iz 0
Iz 0 I  E  Iz 0  M   M*
za Iz0 =Iz1 M*  M   M  z1  M E  Iz Iz
Iz Iz 2
Iz 0 I d2 w M*
M*  M   M  z1  M 
Iz Iz1 dx 2
E  Iz 0

1.6 – Nosači promjenjive krutosti E·Iz ≠ konst.
F
Iz1 Iz1
Iz2 >Iz1
Iz2
q = M*
M M*
w
M* E  Iz 0
T*

E  Iz 0
Iz 0 I
za Iz0 =Iz1 M*  M   M  z1  M
Iz Iz 2
I I d2 w M*
M  M  z 0  M  z1  M
*

Iz Iz1 dx 2
E  Iz 0

1.7 – Grafički postupak određivanja el. linije
Grafički postupak se temelji na sličnosti elastične (progibne)
linije nosača i linije dijagrama momenta savijanja, odnosno,
možemo kazati da je elastična (progibna) linija stvarnog nosača
prikazana dijagramom fiktivnog momenta savijanja na
fiktivnom nosaču u određenom mjerilu.
Provedba postupka:
1) Za zadano opterećenje na stvarnom nosaču grafičkim postupkom
(verižni poligon) odredimo momenti dijagram;
2) Dobiveni momentni dijagram uzmemo kao fiktivno opterećenje i za
njega grafičkim postupkom odredimo fiktivni momentni dijagram;
3) Izborom položaja pola odnosno polarne udaljenosti u grafički
postupak uvodimo odgovarajuće mjerilo ( H  E  Iz ).
mn
(Slika 15.32, str. 462)

(Slika 15.33, str. 463)

Određivanje elastične (progibne) linije nosača promjenjive
krutosti grafičkim postupkom
Postoje dva grafička postupka određivanja elastične (progibne)

linije nosača promjenjive krutosti:
1) postupak redukcije momentne plohe
2) postupak različitih polarnih udaljenosti

Ad. 1) Postupak redukcije momentne plohe
(Slika 15.35, str. 464)

Ad. 2) Postupak različitih polarnih udaljenosti
(Slika 15.36, str. 465)

1.8 – Utjecaj poprečne sile na progib nosača
Ovaj utjecaj se javlja kada je odnos h (visina nosača) i L (raspona nosača)

velik (h/L>1/10), odnosno kod tzv. kratkih greda ili visokih greda.
Kod ovakvih nosača utjecaj poprečne sile je velik te ga ne možemo
zanemariti.
Točno rješenje ne možemo dobiti metodama Otpornosti materijala već
rabimo približno rješenje.
Naime, raspodjela posmičnih naprezanja po visini poprečnog presjeka od
poprečne sile je nejednolika te zbog toga poprečni presjeci ne ostaju ravni
već dolazi do klizanja međusobno susjednih presjeka.
Kut nagiba tangente na elastičnu liniju izazvan smicanjem u svakom
poprečnom presjeku jednak je kutu klizanja u težištu toga presjeka.

(Slika 15.42, str. 471)
Tz  S y  Tz  S y
w 1  tg xz   xz  xz  w 1  xz w 1 
Iy  b G Iy  b  G
Ako imamo neko opterećenje dano izrazom q(x) dobivamo:
d2 w 1 dT Sy d2 w 1 Sy A


w1    odnosno: w 1  
  q  
dx 2
dx Iy  b  G dx 2
Iy  b  G A
Sy  A 1
Sređeno imamo: w 1  q  
Iy  b G  A
Sy  A 1
w 1  q  
Iy  b G  A
Sy  A Bezdimenzionalni koeficijent koji izražava

K  nejednoliku raspodjelu tangencijalnih naprezanja
Iy  b po visini poprečnog presjeka.
Primjer: pravokutni poprečni presjek

 h h
 b     b  h
h/2  2 4 12

K    1 .5
y bh 
3
8
  b
 12 
h/2
Po točnom rješenju: K’=1.2
b
d2 w 1 q Diferencijalna jednadžba progiba
w 1   K  
dx 2 GA uslijed poprečne sile
Ukupni progib dobijemo principom superpozicije:

d2 w M q

w   K 
dx 2
E  Iz G A
od savijanja od poprečne sile
odnosno:
d2 w 1  K   E  Iz 
   M  q 
dx 2 E  Iz  G  A 
q
d2 w 1  K   E  Iz 
   M  q 
½L ½L dx 2 E  Iz  G  A 
od savijanja
q  LL
22
+ 8
8
od poprečne sile
5 q  L4 1 q  K   E  Iz 2
wL/2     L
384 E  Iz E  Iz 8  G  A
5 q  L4  K   E  Iz  48 
wL/2    1  
384 E  Iz  5 L  G  A 
2

5 q  L4  K   E  Iz  48 
wL/2    1  
384 E  Iz  5 L G  A 
2
E E
Za Poisson-ov koeficijent:   0.3 → G    2.6
2  1    G
5 q  L4  1.5  2.6  b  h3  48 
wL/2    1  
384 E  Iz  12  5  L  b  h 
2
2
5 qL 4
h 
wL/2    1  3.12    
384 E  Iz  L  
utjecaj poprečne sile
Za h/L=1/10 utjecaj poprečne sile iznosi 3.12%

Za h/L=1/5 utjecaj poprečne sile iznosi 12.48%
1.8 – Utjecaj temperature na progib nosača
L   t  t  L
Δt
Jednoliko produljenje,
nema naprezanja.
L
ΔL
t1
Uzdužna vlakanca će se
po visini poprečnog
presjeka različito
θ w t2 deformirati → nosač će
se saviti (deformirati).
L

Promatrat ćemo jedan diferencijalni dio našeg nosača:
 t  t 1  t 0   dx
dθ h  d   t  t 2  t 0   dx   t  t1  t 0   dx
h/2
h  d   t  t 2  t1   dx
h/2  t  t 2  t1 
 t  t 2  t 0   dx
d   dx
h
d  t  t 2  t1 
dx 
dx h
Diferencijalna jednadžba elastične linije zbog temperature glasi:

d2 w  t  t 2  t1   d2 w M 
  2   
dx h  dx E  Iz 
2
Temperature t1 i t2 mogu
biti promjenjive duž osi
nosača (funkcije od x).

Primjer: prosta greda, uz t1=konst i t2=konst
d2 w  t  t 2  t1 
 
dx 2 h Rubni uvjeti:
dw  t  t 2  t1  1) x=0, w(0)=0 → D1=0
  x  C1
dx h
 t  t 2  t1  2 2) x=L, w(L)=0 →
w  x  C1  x  D1
2h  t  t 2  t1   L
C1 
2h
 t  t 2  t1   x (jednadžba elastične linije
w  L  x 
2h proste grede zbog temperature)
Komentar: ako je t1=t2 onda je w=0 (nosač ostaje ravan).

Odredimo ekstremne vrijednosti progiba i kuta zaokreta.
dw   t  t 
 w   t 2 1  L  2  x 
dx 2h
L (maksimalni progib je u
w  0  L  2  x   0  x
polovini raspona)
2
 t  t 2  t1  L  L
w max  w L / 2    L  
2h 2  2
 t  t 2  t1   L2
w max  Ovo je bio analitički postupak, a
8 h
mogli smo do istih rezultata doći i
grafoanalitičkim postupkom
 t  t 2  t 1   L (sličnost s izrazom q·L2/8).
 A  B 
2h

2. STATIČKI NEODREĐENI
SUSTAVI
Najjednostavnije kazano, statički neodređeni sustavi su oni
sustavi koji imaju prekobrojne veze (imaju višak veza), te je za
njihovo rješavanje potrebno postaviti dodatne jednadžbe.
Neka pravila:
- Svaka zatvorena kontura je 3x statički neodređena.
- Svaka os simetrije smanjuje statičku neodređenost za 1x.
Otpornost materijala II 2. Statički neodređeni sustavi 71

2.1 – Jednostavniji statički neodređeni sustavi
(gredni)
Statički određeni sustavi: Statički neodređeni sustavi:
1x
1x
3x
Dovoljno za odrediti rješenje (3 j.r.):
Za riješiti statički neodređeni sustav
 X  0 ,  Y  0 , M  0 potrebne su nam dodatne jednadžbe.
Postupak rješavanja statički neodređenih sustava
1) Utvrdimo stupanj statičke neodređenosti zadanog sustava kao:

broj prekobrojnih veza = ukupni broj veza – broj jedn. ravnoteže;
2) Uklonimo “suvišne” veze te ih zamijenimo statički nepoznatim
veličinama, tako da sustav pretvorimo u statički određeni sustav;
3) Na mjestu “oslobođenih” veza postavimo uvjete deformacija
tako da deformacije budu jednake onima na zadanom sustavu;
4) Postavljamo sve potrebite jednadžbe;
5) Rješavamo postavljeni sustav jednadžbi odnosno određujemo
statički nepoznate veličine;
6) Nakon što smo odredili sve statički prekobrojne veličine crtamo
M, N i T dijagrame, te vršimo provjeru čvrstoće kao i za statički
određeni sustav.
A q B
1) Sustav je 1x stat. neodređen.
2) Imamo 1 vezu “viška” koju
L treba ukloniti, a na njenom
mjestu postavljamo statički
q nepoznatu veličinu
3) Postavljamo uvjet deformacije
B wB  0
= q
q  L4
w q
B
8  E  Iz
+ w Bq  w BB  0
B  L3
w BB  q  L4 B  L3
3  E  Iz  0
8  E  Iz 3  E  Iz
B
3
B  qL
Otpornost materijala II 2. Statički neodređeni sustavi 8 74
A q B
1) Sustav je 1x stat. neodređen.
2) Imamo 1 vezu “viška” koju
L treba ukloniti, a na njenom
mjestu postavljamo statički
MA q nepoznatu veličinu
3) Postavljamo uvjet deformacije
= q A  0
q  L3
θA  
q
A
24  E  Iz
+ MA  qA  MA  0
MA  L
 
M
A q  L3 MA  L
θA 3  E  Iz  0
24  E  Iz 3  E  Iz
q  L2
MA  
Otpornost materijala II 2. Statički neodređeni sustavi 8 75
A q B
MA
Prethodno smo odredili dio
reakcija:
A 3 q  L2
L B B   qL MA  
8 8
Preostaje nam odrediti reakciju A:
3 5
 V  0 A  qL  B  qL 
8
 qL   qL
8
L q  L2 q  L2 5
 M (B )
 0 A  L  MA  q  L   A  L 
2 8

2
 A   qL
8
Položaj maksimalnog momenta:
5 5
Tx  A  q  x   q  L  q  x  0 x L
8 8
Vrijednost maksimalnog momenta:
x2 5 5 q  L2 25 2 9
Mmax  A  x  MA  q    q  L   L   q L   q  L2
2 8 8 8 2  64 128
Crtanje dijagrama momenata savijanja:
5
A q B A   qL
MA 8
3
B   qL
8
A q  L2
L B MA  
8
MA -
+ Mmax
5/8 L 3/8 L
MA -
+ Mmax

Crtanje dijagrama poprečnih sila:
5
A q B A   qL
MA 8
3
B   qL
8
A q  L2
L B MA  
8
A +
- B
5/8 L 3/8 L
A
qL/2 + M/L
M/L - qL/2
B
Razni primjeri jednostavnih statički neodređenih sustava (1)
greda E·Iz štap E·A C

C
F h
A
MA Uvjet deformacije:
H
B
wB w FB  w BC   BC
A
L
F pri čemu je:
C
Ch
B  BC 
 BC EA
w FB
w BC
D
q
A B
E Uvjet deformacije:
C w EAB  w ECD
q
A B D
E
F F
Zakon akcije i reakcije E

C

θAC F Stupanj stat.

A A C neodređenosti ?
3x -2 osi sim. = 1x
MA θAB
θAB Uvjet deformacije:
 AC   AB
θAC F
A C
MA MC
MB
 AC  FAC  MAC  MAC
A C
B B D
F  AB  MAB  MAB
A B


2.2 – Kontinuirani nosači – tromomentna jedn.
3x
q θd
θlj
M1 M2 M3
θlj θd
Uvjet deformacije: lj   d

n-1 n n+1
Mn-1 Mn Mn+1
EIn θlj EIn+1
Ln Ln+1 Promatrajmo kut zaokreta
lijevo od oslonca n:
lj  ljO  Mlj

Mn-1
1 1 1 1 1 2
Mlj    Mn1  L n     Mn  L n 
Mn E  In 2 3 E  In 2 3
1 a
Φn ljO   n  n
E  In Ln
an bn

n-1 n n+1
Mn-1 Mn Mn+1
EIn EIn+1
θd
Ln Ln+1 Promatrajmo kut zaokreta
desno od oslonca n:
 d   Od  Md
Mn
1 1 2
  M
d
  Mn  L n1 
E  In1 2 3
Mn+1 1 1 1
   Mn1  L n1 
E  In1 2 3
Φn+1 1 bn1
  O
d   n1 
E  In1 L n1
an+1 bn+1
 1 1 1 an 
lj    Mn1  L n   Mn  L n    n  
 6  E  In 3  E  In E  In Ln 
 1 1 1 b 
 d    Mn  L n1   Mn1  L n1    n1  n1 
 3  E  In1 6  E  In1 E  In1 L n1 
lj   d
1  L L  1
 Mn1  L n  2  Mn   n  n1    Mn1  L n1 
E  In  E  In E  In1  E  In1
  n an  n1 bn1 
 6      
 E  In L n E  In1 L n1 
Dobili smo tromomentnu jednadžbu ili jednadžbu triju

momenata – Clapeyron-ova jednadžba.
Primjena tromomentne jednadžbe:
1  L L  1
 Mn1  L n  2  Mn   n  n1    Mn1  L n1 
E  In  E  In E  In1  E  In1
  n an  n1 bn1 
 6      
 E  In L n E  In1 L n1 
3x
M1 M2 M3
x x x
x x x
x x x

Posebnosti primjene tromomentne jednadžbe (1):
1  L L  1
 Mn1  L n  2  Mn   n  n1    Mn1  L n1 
E  In  E  In E  In1  E  In1
  a  b 
 6   n  n  n1  n1 
 E  In L n E  In1 L n1 
x x x Mn+1=0
x x x Mn+1=M

Posebnosti primjene tromomentne jednadžbe (2):
1  L L  1
 Mn1  L n  2  Mn   n  n1    Mn1  L n1 
E  In  E  In E  In1  E  In1
  a  b 
 6   n  n  n1  n1 
 E  In L n E  In1 L n1  F
a
x x x Mn+1=F·a
Ln=0 x x x
x x x
x x x
Utjecaj popuštanja oslonca
Δ
n-1 n n+1
Mn-1 Mn Mn+1
EIn
Ln Ln+1
n
d  
L n1
Δn
θd n
θlj  lj  
Ln
1  Ln L n1  1  n n 
 Mn1  L n  2  Mn       Mn1  L n1  6    
E  In  E  In E  In1  E  In1  L n L n1 
Utjecaj zagrijavanja kontinuiranog nosača
Δt
α·Δt·dx   t  dx
d n 
h
h dφn L
  t  dx   t  L n
n
n   
0
h h
dx n-1 n n+1
Mn-1 Mn Mn+1
dφn
EIn
Ln Ln+1
1  L L  1    t  L n   t  L n1 
 Mn1  L n  2  Mn   n  n1    Mn1  L n1  6    
E  In  E  In
E  In 1 
E  In 1  2  h 2  h 
2.3 – Nosač na elastičnoj podlozi
qx
Beskonačno puta stat.
x neodređen sustav!
q’x q’x - otpor podloge
y y  0
qx
x
w

qx
x
w Pretpostavka:
Podloga je od Hooke-ovog
q’x materijala (elastična,
homogena i izotropna)
y
Winkler-ova hipoteza: Otpor podloge je proporcionalan progibu.
qx  k  w k - koeficijent podloge
qx  N 
k  cm3 
Model w
qx
Sred. zbijeno tlo – k = 5-50
Zbijeno tlo – k = 50-100
Kamen – k = 4.000-12.000
E=∞ Beton – k = 8.000-15.000
Treba riješiti jednadžbu:
qx  k  w problemi: qx  ? w ?
Treba uvesti još jednu pretpostavku

odnosno promatrati i deformacije.
Za liniju progiba se uzima elastična linija nosača:
d2 w
E  Iz  2  M
dx

Promatra se beskonačno dugi nosač s kontinuiranim opterećenjem
qx
x
qx  k  w
Lokalno neuravnoteženo
x q’x opterećenje ( qx ≠ q’x ):
y p x  qx  k  w
x
w d2 w
E  Iz  2  Mx
y dx
d3 w dMx d4 w
E  Iz  3    Tx E  Iz  4  k  w  qx
dx dx dx
d4 w d2Mx dTx Diferencijalna jednadžba
E  Iz  4     px nosača na elastičnoj podlozi.
dx dx 2
dx
d4 w
E  Iz  4  k  w  qx
dx
Uvodi se parametar:
k k
4 4  4 
4  E  Iz E  Iz
d4 w qx Diferencijalna jednadžba
 4 w 
4
dx 4
E  Iz nosača na elastičnoj podlozi.

Karakteristična rješenja za beskonačno dugi nosač:
1) Slučaj qx=0 , (koncentrirana sila)
d4 w
 4   4
w  0
dx 4
Rješenje ove diferencijalne jednadžbe je oblika:

w  e x  A  sin x  B  cos x   e  x  C  sin x  D  cos x 
2) Slučaj qx=q0 , (jednoliko kontinuirano opterećenje)

d4 w q0
 4   4
 w 
dx 4 E  Iz
Rješenje ove diferencijalne jednadžbe je oblika:
q0
w  e x  A  sin x  B  cos x   e x  C  sin x  D  cos x  
k
Konstante A, B, C i D određujemo iz odgovarajućih rubnih uvjeta.
Nosač konačne dužine:
F
x
wmax
L/2 L/2
y
Izrazi za progib i moment savijanja na beskonačnom nosaču se mogu
grafički prikazati kao valne funkcije čije amplitude opadaju.
2  k 
Za nosače dužine L  ,    4  , mogu se koristiti
  4  E  Iz 
izrazi za beskonačni nosač pošto je greška manja od 4%.

Nastavak slijedi u idućem file-u.

Om2 1

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Om2 1

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Prof. dr. sc.

Šk. god. 2008/2009

Otpornost materijala II 1. Elastična linija 1

Prof.dr.sc. Pavao Marović, dipl.ing.građ.

Doc.dr.sc. Mirela Galić, dipl.ing.građ.

Marko Bertolino, dipl.ing.građ.

Otpornost materijala II Opći uvod 2

(vidi posebni list s pravilima i obavijestima)

Otpornost materijala II Opći uvod 3

Otpornost materijala II Opći uvod 4

[1] Z. Kostrenčić, Zbirka riješenih zadataka iz Otpornosti materijala,

Otpornost materijala II Opći uvod 5

Otpornost materijala II 1. Elastična linija 6

ρ elastična (progibna) linija nosača

Pošto mi radimo samo s malim progibima, w’2 << 1 , ostaje nam:

Diferenc. jedn. elastične linije nosača – vrijedi princip superpozicije

Otpornost materijala II 1. Elastična linija 9

Otpornost materijala II 1. Elastična linija 10

Kut zaokreta između

Otpornost materijala II 1. Elastična linija 12

Opće, za E·Iz ≠ konst. Opće, za E·Iz = konst.

Otpornost materijala II 1. Elastična linija 13

Otpornost materijala II 1. Elastična linija 14

Analitički postupak određivanja elastične linije se sastoji u

pri čemu treba napisati jednadžbu momentne linije, Mz(x), i

Otpornost materijala II 1. Elastična linija 15

  E  Iz   Mx (vidimo ih iz skice progibne linije)

dw 1) x=0, w=0 → D=0

Maksimalne vrijednosti progiba i kuta nagiba tangente su:

Otpornost materijala II 1. Elastična linija 21

Kut nagiba tangente je, kako se vidi s q  L3

Otpornost materijala II 1. Elastična linija 22

Otpornost materijala II 1. Elastična linija 25

Otpornost materijala II 1. Elastična linija 26

Ako imamo niz sila, onda za svako područje moramo

Otpornost materijala II 1. Elastična linija 28

Otpornost materijala II 1. Elastična linija 29

Otpornost materijala II 1. Elastična linija 30

Ostaju nam samo 2 konstante koje određujemo iz uvjeta na

Otpornost materijala II 1. Elastična linija 31

1) x=0 w(0)=0 → D=0

Iz ovog izraza odredimo konstantu C.

Otpornost materijala II 1. Elastična linija 32

Grafoanalitički postupak se temelji na

Ovu su analogiju prvi razradili Mohr i Maxwell pa se još

Otpornost materijala II 1. Elastična linija 33

Otpornost materijala II 1. Elastična linija 34

Uspoređujući li jedn. (2) i (3), slijedi:

Otpornost materijala II 1. Elastična linija 35

E  Iz  w  M  C  x  D (jedn. elastične linije)

C i D su integracijske konstante koje ovise o

Otpornost materijala II 1. Elastična linija 36

Ovom prilikom treba voditi računa da fiktivni nosač mora biti

Otpornost materijala II 1. Elastična linija 37

Kut nagiba tangente na elastičnu liniju (kut zaokreta) u

M Progib u nekom presjeku stvarnog nosača jednak je

Otpornost materijala II 1. Elastična linija 38

F.N.: Prosta greda

Otpornost materijala II 1. Elastična linija 39

Otpornost materijala II 1. Elastična linija 40

F.N.: Gerberov nosač

Otpornost materijala II 1. Elastična linija 41

F.N.: Gerberov nosač