“Ljubav gorke stvari čini slatkima; ona običan bakar pretvara u zlato.

Ljubavlju se ono što je bezvrijedno pročišćuje; kroz ljubav bol iscjeljuje.

Ljubav mrtve u život dovodi; ljubavlju kralj robom postaje.”
(Jalal Al-Din Rumi)
SADRŽAJ:

UVOD

1. LJUBAV, PRIRODA I ŽELJA U RUMIJEVOJ FILOZOFIJI...............................4

2. ASPEKTI LJUBAVI U RUMIJEVOJ FILOZOFIJI...............................................7
2.1.Ljubav – definicija i značenje..................................................................................8
2.2.Znakovi ljubavi.......................................................................................................11
3. POSLJEDICE I UĆINCI LJUBAVI.........................................................................13
3.1.Prefinjenost i finoća................................................................................................13
3.2.Radost i veselje.......................................................................................................13
3.3.Pročišćenje duše.....................................................................................................14
4. BOG KAO LJUBAV..................................................................................................15
4.1.Potreba i čežnja.......................................................................................................17
4.2.Religija ljubavi........................................................................................................18
4.3.Ljubav i um.............................................................................................................19
5. ZAKLJUČAK..............................................................................................................22
6. LITERATURA............................................................................................................23
 UVOD

Mevlana Dželaludin Rumi je bio perzijski pjesnik islamske filozofije,teolog, pjesnik i sufijski

mistik iz 13 vjeka.

„Tražiti put do ljubavi razumom, isto je što i tražiti svijetiljkom sunce“. Rumi se uzima kao

raznlaženim i prolagođenim dozama kao pjesnik ljubavi, dok je njegovo saznanje nama snaga.

Rumijevo ućenje o prirodi života i ljubavi može biti znaćajno uporište u našim savremenim

suoćavanju s pitanjima s kojima se susrećemo u horizontu moderne znanstvenotehnološke

civilizacije. Rumijevo razumjevanje prirode, života i ljubavi odvija se u metafizičkim

postulatma.

Za Rumija život je ljubav, jer zapravo Bog je ljubav, On je izvor ljubavi, rumijeva filozofija

ljubavi iako pod uticajem Platunovog erosa kao kozmičke moći u ortološkoj i epstemološkoj

ravnini presudno je inspirirana u islamskoj tradiciji omilkenom svijetu poslaničkom predajom

„Bog sam skrivena riznica,poželio sam biti spoznat i stvorio sam svijet“.

Prema ovoj muslimanskoj tradiciji znanstvenoj predaji, Rumi bi rekao :“Na početku bješe

ono božansko poželio sam, drugim rijećima potreba,želja,ćežnja, a to znaći ljubav.

Stvaranje je stavljeno u gibanje snagom ljubavi,ljubav snagom bezpočetne vjećnosti. Poput

Adama i Eve ljubav rađa tisuću oblika,svijet je prepun njenih slika.

Ljubav je temelj implusa uz kojeg proizilazi jedinstvo svijeta i života i sva prihvaćanja pa i

onog atoma o kojima ovaj veliki pjesnik i mislilac piše.Iako se može pokazati kako je ljubav

središnja tema svih Rumijevih djela , možemo reći da se njegove poeme isključivo bave ovim

sadržajem.
 1. LJUBAV,PRIRODA I ŽELJA U RUMIJEVOJ FILOZOFIJI

Ovdje, u najopćenitijim naznakama, želimosvratiti pozornost na Rumijevo učenje o prirodi,

životu i ljubavi koje može biti značajno uporište u našem savremenom suačavanju s pitanjima

s kojima se susrećemo u horizontu moderne znanstvenotehnološke civilizacije. Rumijevo

razumijevanje prirode, života i ljubavi odvija se na sljedećim sufijskim metafizičkim

postulatima:

- Trascendentalno jedinstvo bitka (tawhid) ili monizam: Postoji jedna stvarnost kao

konačna osnova sve egzistencije. Ova stvarnost može se promatrati ili kao Bog (božanska

esencija) ili kao Svijet (fenomeni kroz koje se manifestira skrivena esencija). Rumi

zapravo stoji na stanovištu da je osnova cjelokupne prirode duhovna i to na način da

mnoštvo pojedinačnih ega koji čine totalitet egzistencije proizlazi iz Kosmičkog Ega.

- U tom pogledu, najbliži mislilac Rumiju iz zapadne filozofske tradicije je Leibnitz, koji je

niz stoljeća poslije Rumija, nezadovoljan Descartesovim dualističkim tumačenjem

stvarnosti, egzistenciju shvatao kao bezbroj monada na različitim stupnjevima svjesnosti.

Fenomenologijski, egzistencija je stupnjevita: ego na jednom stupnju je viši ili niži u

samoostvarenju, a samoostvarenje je samorazumijevanje. Bit svih ega ili monada je

duhovna. Adamov pad u Rumijevoj metafizici predstavlja izlazak iz jedinstvene božanske

osnove, a ne iz tradicionalno shvaćenog raja. Ali, pad se ne odnosi samo na čovjeka, to je

univerzalni kosmički fenomen. Kako kaže halifa Abdulhakim, u Rumijevoj metafizici

prirode sve monade unutar materijalnog, biljnog i životinjskog carstva zapravo su listom

pali anđeli koji streme iskonskome božanskom temelju 1

M. Sharif, Historija islamske filozofije, s engleskog preveo Hasan Sušić, August Cesarec, Zagreb, 1990. str.
1

215

4
- Rumijeva filozofija evolucije nije mehanicistička ili biologijska. Doduše, Rumi svoju

filozofiju evolucije izlaže u terminima, kategorijama i konceptima koji su često u skladu

sa stajalištem materijalističkih i biologističkih evolucionista. Naime, poput njih, i on kaže

da se život razvio iz materije. Ali, za Rumija je materija otpočetka i uvijek duhovna.

Ovdje ne možemo šire govoriti o teškoćama i mogućnostima nesporazuma u modernom

razumijevanju pojma materije u sufijskoj metafizici. Ukazujemo samo na to da je za

moderno mišljenje tvar postala stvar čija je odlikujuća osobenost ekstenzija, pa se otuda

sve prostorno, kao i sve osjetilno opazive osobine poimaju isključivo na kvantitativni

način. Za Rumija, kao uostalom za cjelokupnu sufijsku metafiziku, materija je jadan

aspekt Boga.

- Nema stvaranja u vremenu, jer je i vrijeme samo stvoreno. Ono je kategorija fenomenalne

svijesti. Božansko samomanifestiranje je stalno ponavljajući proces. Dok se oblici u

univerzumu mijenjaju, propadaju i istovremeno obnavljaju bez ijednog trenutka prekida, u

svojoj biti oni su suvječni s Bogom. Rumi također ukazuje da je naš pojam vremena

povezan s prostorom. Inspiriran kur’anskim stavkom da je božansko svjetlo neprostorno,

Rumi nam kaže da u carstvu božanskog svjetla koje nije prostorno vremenski niz – prošli,

sadašnji, budući – ne postoji.

- Svoju prirodu Bog čini spoznatljivom prvenstveno kroz svoja imena i atribute koji u svom

diverzitetu obrazuju fenomenalni svijet. Tako fenomenalni svijet, predstavlja zapravo

dinamički izraz božanskih imena sile i nježnosti , veličine i ljepote , strašnu tajnu

(misterium tremendum) i fascinantnu tajnu (misterium fascinans). Ipak, kako je i ljudski

duh zapravo božanski, i čovjek može, ponirući u svoje jastvo, shvatiti neprostornu prirodu

5
 ne samo svoje vlastite zbilje, nego i svega postojećeg. 2Rumi stoji na stanovištu da je

prostor osnova podjele i mnoštva, a tada temeljno jedinstvo kosmičkog duha biva

smrvljeno i atomizirano.

- Život prožima cjelokupnu egzistenciju. Ne postoji beživotna materija. «Zemlja i voda,

vatra i zrak», kaže Rumi, «živi su u očima Boga, premda se nama pojavljuju kao mrtvi.»

Život je jedan i predstavlja jedinstvo. Život je dinamička snaga i stupnjeviti razvoj. U

Rumijevoj filozofiji život je određen prospektivno i potencijalno. U svom evolutivnom

kretanju, život je određen teleološki, vodi ga težnja ka božanskom izvoru, a ne instikt

prilagođavanja i borba za održanje.

- Središnja tema svih Rumijevih djela jest ljubav. To je tako stoga što je u Rumijevoj

filozofiji ljubav temelj, izvor, pokretač, snaga, obrazac, cilj i svrha života. U Rumijevoj

filozofiji ljubav ima i ontičko i ontološko značenje. Ona je tajna života svega bivstvujućeg

i način da se ta tajna spozna. Za Rumija život je ljubav, jer, zapravo, Bog je ljubav, On je

izvor svekolike ljubavi. Bog stvara svijet iz ljubavi.3

2
„Priroda,život i ljubav u filozofiji Dželaluddina Rumija“ , Dževad Hodžić
3
Jalaluddin Rumi, Diwan-i Shams-i tabrizi, citirano prema: W. C. Chittick, navedeno djelo, str. 229

6
 2. ASPEKTI LJUBAVI U RUMIJEVOJ FILOZOFIJI

Ljubav, u Rumijevu mišljenju, potpuno preovlađuje i određuje unutarnja i “psihološka”

stanja. Ali, zato što se Ljubav odnosi na iskustvene dimenzije , a ne na one teorijske, tad ono

što se razumijeva mora se iskušati.

To se ne može objasniti riječima, nimalo više negoli što se nečija istinska priroda, prionula uz

voljenoga od ovoga svijeta, može zabilježiti na papiru. Sve je to u većoj mjeri i još više tako

stoga što sufijin Voljeni transcendira ne samo ovaj svijet, nego i budući svijet i sve što mi

možemo pojmiti ili zamisliti.

Rumi često podvlači nemogućnost objašnjenja Ljubavi, premda u nekim drugim stihovima on

prihvaća komplementarno gledište: o njoj se može raspravljati do vijeka, ali ju se nikada ne

može iscrpiti.

U svakom slučaju, ishod je isti: Ljubav ne može biti istinski iskazana riječima. Ona je,

temeljno govoreći, jedno iskustvo smješteno ponad uzanih granica definiranog mišljenja.

Ljubav se, potom, mora iskušati kako bi se razumjela. Ali mi još možemo samo u golemoj

mjeri pabirčiti o ovoj neiskazivoj zbilji u Rumijevim djelima, sve dok se ne prisjetimo da

Ljubav postoji kako bi se ozbiljila, a ne da bi se o njoj raspravljalo. Ukoliko Rumi raspravlja o

njoj, on to čini samo zato da bi podstaknuo čežnju za Ljubavlju u srcu.4

4
„Priroda,život i ljubav u filozofiji Dželaluddina Rumija“ , Dževad Hodžić
7
 2.1.Ljubav – definicija i značenje

Pojam ljubavi jedan je od najširih i najrasprostranjenijih društvenih pojmova uopće. Ljubav je

život, ljubav je bivstvovanje, ljubav je znak našeg postojanja zato jer je postojanje i stvaranje

zasnoveno na ljubavi.

Ljubav je osjećaj radosti i zadovoljstva zbog spoznaje prisutnosti neke stvari ili nekog bića. 5

Pojam ljubavi na jedinstven način, trebalo bi reći da se snažno i ekstremno izražavanje

naklonosti i ljubaznosti prema nekom biću naziva ljubavi Rumi kaže da istinu o ljubavi jedino

i isključivo zna i shvata onaj ko je zaljubljen i niko drugi.

„ Sve što kažem opisujući ljubav

Kada se nađem u stanju ljubavi,stidim se toga( što sam rekao)“6

Rumi nam kaže da se stidi i kaje zbog svega onog što je u tumaćenju i definiranju ljubavi

govorio i pripovjedao sada kada je i sam dostigao stepen ljubavi i postao zaljubljen. To znaći

da taj njegov opis neodgovara realnosti i zbilji ljubavi. Rumi na sljedeći naćin izražava nemoć

u pojašnjavanju ljubavi :

„ Kada bi vam nastavio kazivati o ljubavi,

Stotine kijameta (sudnjih dana) bi prišlo, a opis nedovršen ostao. “7

Smisao navedenih stihova je činjenica da je čovjek suštinski tragalac za apsolutnim

savršenstvom i dobrom. On se ne zadovoljava stepenom savršenstva već traga za višim

stepenom savršenstva. 8

5
Ibn Sina: El-išarat vet-tenbihat, tom 3, poglavlje 18
6
Mesnevija, sv. 1, stih 112
7
Ibid, sv. 5, stih 1289
8
„Priroda,život i ljubav u filozofiji Dželaluddina Rumija“ , Dževad Hodžić
8
„U govoru i slušanju ljubsvi se ne nalazi,

Ljubav je more ćija dubina se ne vidi“9

U ovom stihu Rumi govori kako ljubav nemoguće izraziti riječima. Ljubav je more

neodređene širine i dubine koja vodi ka beskraju, ka mjestu gdje ne postoje granice.

„Iako je tumačenje jezik vrlo širok i bogat,

ali ljubav bez jezika je još šira i jasnija“10

Kada je u pitanju ljubav, treba reći da je ljubav bez riječi i jezika jasnija i blistavija. A ljubav

izražena jezikom nije prava ljubav, već opis ljubavi, a opis nije isto što i opisano.

„Munja ljubavi gdje god je pala,

Spržila je i u prah pretovrila ime i trag“

Osoba koja je zaljubljena, ona osoba koja je dotakla svijetlost i plam ljubavi ona nema šta da

kaže. Pravi ašik, zaljubljenik nije onaj ko biranim riječima kazuje, taj još nije osjetio strast

ljubavi.

„ Pero u pisanju leti vrlo brzo,

Ali kada dođe do ljubavi,prelomi se“11

Na ovaj stih Rumi odgovara, da tačno je da je pero snažno i hitro. Ono tako snažno i vješto

umije pisati, raspravljati i tumačiti mnoge teme i rasprave, no isto to pero kada do ljubavi

dođe, od nemoći stade izgubljeno,sapleteno, u jednom trenu se rascijepi i raspukne.

9
Ibid, stih 2731
10
Ibid, stih 113
11
Mesnevija, sv. 5, stih 11

9
Da li razum može biti tumač ljubavi?

„Pamet u tumačenju ljubavi,

Ko magarac je u blatu,

O ljubavi i zaljubljeniku može zboriti samo ljubav.“12

Rumi kaže da je tačno da je razum kadar protumačiti i pojasniti svaku stvar. Ali razum se

temelji na specifičnom zakonima i pravilima koji ga ograničavaju. Upravo ova ograničavanja

onemogućuju mu da bude valjan tumač o ljubavi. Kao što je zemaljsko biće nemoćno

nasprem teškoća i prostranosti i nemaju snage proputovati svim njenim prostranstvima, tako

je i razum okovan, odnosno nemoćan naspram ljubavi.

„Da postoji sunce dokaz je Sunce,

Ako ćeš za to tražiti dokaz, ne okreći se od njega“ 13

Rumi kaže, ako želite spoznati što je ašk, postani ašik zato što je svijetlost nemoguće spoznati

osim njom samom. Ona je najbolji dokaz Sunca, a centar i izvor ljubavi i topline upravo je

sunce, zato svoje lice ne okreći od njega.

„Sijena je znak da postoji sunce,

Sunce duše svakog časa daje svijetlo duše“14

Sijenka je dokaz postojanja sunca. Sijenka je smao posljedica postojanja sunca, ukoliko

svijetlos sunca konstantno ne bude dopirala, sijenka će izčeznuti. Rumi govori o ljubavi kako

je nemoguče definisati:15

12
Mesnevija, sv. 1, stih 115
13
Ibid, stih 11
14
Ibid, stih 117

10
„U govoru i slušanju ljubavi se ne nalazi,

Ljubav je more čija dubina se ne vidi.

Kapi se mora ne mogu izbrojati,

Sedam je mora prema tom moru ništavila“.

Rumi poređenjem imaginarnog sa osjetilima želi približiti ljudima neke teško shvatljive

aspekte značenja. Zato kaže da li je moguće da neko kaže da je stigao do kraja mora ćija je

širina i dubina beskrajna, da li je moguće da kaže kako želi pobrojati sve kapi mora. Ako bi

sabrali svu vodu sedam mora, ona bi u poređenju s ljubavi bila veća od male kapljice.

2.2. Znakovi ljubavi

Svako biće, svaka stvar u ovom svijetu svoje postojanje dokazuje određenim znakovima. Mi

upravo posredstvom tih znakova spoznajemo njihovo postojanje. Ljubav također posjeduje

znakove svoga postojanja, a na neke od njih hazreti Mevlana nam je u

svojojMesneviji ukazao.

Jedan od znakova ljubavi koji se očituju na zaljubljeniku je da njegovo ponašanje, njegov

govor i njegove misli, ukratko cijelo njegovo biće, postaje njegov ljubljeni. Hazreti Mevlana

pripovijeda da je jednoga dana Medžnun otišao kod ljekara da mu obavi hidžamu. 16

Kada god bi ljekar spustio sječivo da zareže venu, Medžnun bi snažno vrisnuo. Ljekar mu

reče: “Šta činiš, čovječe? Zašto si tako plah i nestrpljiv?” Medžnun odgovori: “Ne, nije tako!

Nisam ja slabić niti nestrpljiv. Moje strpljenje od planine je veće, ali zbog toga što je Lejla

15
„Priroda,život i ljubav u filozofiji Dželaluddina Rumija“ , Dževad Hodžić
16
Mesnevija, sv. 5, stihovi 2015-201

11
obuzela sve moje postojanje bojim se da sječivo britve ne posiječe Lejlino tijelo. Eto zato se

ne mogu smiriti.”

Medžnun reče: “Ne bojim se britve,

Izdržljivost moja veća je od planine teške. Ali, cijelo moje biće Lejle je puno,

Školjka ova napunjena je osobinama Bisera tog.

O puštaoče krvi, bojim se kad mi krv pustiš

Da ćeš britvom svojom iznenada Lejli ranu nanijeti.”17

Nakon toga Mevlana koristi racionalne dokaze. Kaže da svako onaj ko razum ima i ko ga je

prosvijetlio svjetiljkom srca zna da između ašika i ma‘šuka, onog koji voli i onog ko je voljen,

ne postoji nikakva razlika; naprotiv, između njih postoji neka vrsta jedinstva. 18

17
Mesnevija, sv. 5, stihovi 2015-201
18
„Priroda,život i ljubav u filozofiji Dželaluddina Rumija“ , Dževad Hodžić
12
3. POSLJEDICE I UČINCI LJUBAVI

3.1. Prefinjenost i finoća

U principu, ašici, zaljubljenici, jesu ljudi kojima je strano nasilje i okrutnost. Oni sve što

imaju i svu snagu što posjeduju žele utrošiti na putu pomaganja i služenja drugim Božijim

robovima zato što za njih, osim njihova ma‘šuka, ništa vrijednost i značaj ne posjeduje. Zato

se u kur'anskim ajetima i hadisima tako mnogo preporučuje i savjetuje razmišljanje i

promišljanje o ljepotama stvaranja. Upravo zato se savjetuje kada ustajemo u zoru prije

svitanja da obavimo noćni namaz ili drugi ibadet, da prvo izađemo izvan kuće, malo

prošetamo i izgovorimo:

“Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; slavljen neka si, sačuvaj nas patnje u vatri!” 19

Jasno je da posmatranje prekrasnih zvijezda kojima je ukrašeno nebo i koje stalno bdiju

svojim brižnim okom nad stanovnicima Zemlje daruje čovjeku iznimnu suptilnost i

prefinjenost duše i priprema ga za prihvatanje uzvišenih Božanskih spoznaja.

Prema tome, jedna od očitih posljedica koje ljubav ostavlja na zaljubljeniku jeste prefinjenost

i blagost duše.20

3.2. Radost i veselje

Jedna od posljedica ljubavi koju uočavamo na ašiku jeste duhovna radost i veselje. Ašici su

osobe pune dinamike, osobe u neprestanom pokretu i aktivnosti. Oni žele i nastoje da drugi

ljudi osjete slast blagodati postojanja.

19
Ali ‘Imran, 191.
20
„Priroda,život i ljubav u filozofiji Dželaluddina Rumija“ , Dževad Hodžić
13
„Iz ljubavi gorke stvari postaju slatke,

Iz ljubavi bakar postaje zlato“21

Izgradnja i usavršavanje duše jedan je od učinaka ljubavi. Ljubav budi usnule potencijale i

snage čovjeka.

3.3. Pročišćenje duše

Ljubav čisti čovjeka od moralnih i duševnih nečisti. Upravo ljubav prema potomstvu, prema

vlastitoj djeci, učinila je da do juče lijena majka, koja nije imala druge brige osim jedenja i

spavanja, i koja se budila uz desetine povika i poziva, danas postane svjesno i odgovorno biće

koje iz najdubljeg sna budi slabašni glasić i plač njene male bebe.

Ko pocijepa košulju iz ljubavi,

Od pohlepe i od mahana taj je čist.22

Odjeća oholosti i arogancije koja zaodjene čovjeka bit će potrgana ukoliko se pojavi ljubav, a

duša će biti pročišćena od grešaka i manjkavosti. Škrtice se pretvaraju u darežljive,

velikodušne i druželjubive ljude kada se zaljube. Ovo stanje, stanje pretvaranja lošeg u dobro,

svojstveno je kako fiktivnoj, odnosno zemaljskoj ljubavi, tako i zbiljskoj ljubavi, ljubavi

prema Bogu, i tu nema razlike. Naravno, jasno je da intenzitet pretvaranja i preobražavanja

uveliko ovisi o intenzitetu i stepenima ljubavi. Što smo bliži zbilji i što je naš osjećaj

prefinjeniji i bliži stvarnosti, to je uticaj ljubavi snažniji, a efekti očevidniji. 23

21
Mesnevija, sv. 2, stih 1529.
22
Ibid, sv. 1, stih 22.
23
„Priroda,život i ljubav u filozofiji Dželaluddina Rumija“ , Dževad Hodžić
14
 4. BOG KAO LJUBAV

Bog kao ljubav je izvorište ljubavi baš kao što je vrelo svake druge strane. Činjenica da je

ljubav atribut Božiji implicentno je posebno je posvjedoćeno brojnim Kuranskim stvarima u

kojima se kaže da Bog „voli“ nešto.

Rumi jasno pokazuje hijerahijski odnos između Božije ljubavi prema čovjeku i čovjekove

ljubavi prema Bogu. Bog je zacjelo ljubav ali ovaj atribut ne iscrpljuje njegovu zbilju. On je

na jednak naćin milost, znanje, život, moć i volja. On posjeduje sve ove atribute ali mi ne

možemo reći samo da je Bg milostiv, ili da je On znanje i ništa više.

Bog posjeduje sve atribute, On je sa jedne strane stajališta gledano ljubav ali sa drugog

stajališta On je iznad ljubavi. Oba stajališta se razmatraju u Rumijevoj poeziji i prozi.

„ Ljubav je težnja s one strane graničja. Stoga se kaže da je istinski Božiji atribut, a samo je u

izvedenom značenju svojstvo Njegove snage. On njih voli sve . a ono da oni vole Njega, šta

je? „24

Božija ljubav oćituje se kroz vjerovjesnike i prijatelje Božije, jer je tu snafa u Njegovom

stvaranju univerzuma. Sve stvari sudjeluju u Božijoj ljubavi, poticajnoj sili stvaranja pa su

stoga sve stvari zaljubljenika.

Drugim riječima, svaki egzistant je natopljen potrebom i čežnjom za drugim egzistantima i

nastoji postići sjedinjenje sa njima. 25

24
Mesnevija II ,Uvod
25
„Priroda,život i ljubav u filozofiji Dželaluddina Rumija“ , Dževad Hodžić
15
„Bog je čežnju u čovjeku i ženi sagradio, da bi svijet opstajanja kroz njihovo sjedinjenje

pronašao. On zasađuje uzajamnu čežnju među sve djeliče, a njihova sjedinjenja rađa

potomćiće“26

Zadnja manifestacija sreće i savršenstvo života je sjedinjenje s Bogom u Ljubavi. Kao i u

svakodnevnom životu u kojem ljubavnik i ljubavnica postaju jedno u srcu, a opet dvoje u

svom biću je Božanska Ljubav, u kojoj se sve razlike gube, gdje voljeni i voljena se sjedinjuju

u Božanskoj egzistenciji i postojanju.

Međutim, svrha ljubavi je u njenoj razmjeni i zato Ljubav kao takva i postoji, sjedinjenje

znači utrnuće induvidualnih želja i sebičnih interesa, ali ne i osobnosti.Svrha cjelokupne

egistencije i krajnja manifestacija života je ujedinjenje sa Bogom u Ljubavi, i čovjek, odnosno

osobena duša ili biće, ide polako stazom razumjevanja u svom sazrijevanju, sve do konačnog i

zadnjeg cilja, u kojem onaj koji voli i voljeni postaju Jedno, ali isto tako, radi razmjene ove

Ljubavi, ostaju i odvojeno.Kao što bi se obićnim riječima reklo, jedno srce a dva tijela

(duše).Cijeli život je namijenjen radi toga i sve dok čovjek ne stigne do ovog zadnjeg stepena

savršensta u sjedinjuenju sa Stvoriteljem u Ljubavi, on kao takav napreduje i izgrađuje sebe

kroz sazrijevanje duše.Kao i u primjeru voljenog i voljene, sve dok se ta dva srca ne sjedine u

ljubavi, ostaje vječita potraga za smislom života, odnosno besmislenost sa druge strane, jer

zaljubljene ništa drugo ne interesira osim da budu skupa i postanu Jedno.

Ljubav i ljepota izvorno i izvedeno čovjekova ljubav se može djeliti na dvije vrste „istinsku

ljubav“ ili ljubav prema Bogu i „izvedena ljubav“ ili ljubav prema nećem drugom. Ali

možemo uoćiti kako je svaka ljubav zapravo ljubav prema Bogu, jer sve što postoji

predstavlja njegov odraz i sjenu. 27

26
Mesnevija II 4400 -03,str.14-16
27
„Priroda,život i ljubav u filozofiji Dželaluddina Rumija“ , Dževad Hodžić
16
Tad razlika između ove dvije vrste ljubavi je ta što neki ljudi znaju da samo Bog istinski

postoji i usmjeravaju svoju ljubav prema Njemu, dok drugi vjeruju u neovisno postojanje

raznovrsnih predmeta čežnje, pa stoga usmjeravaju svoju ljubav prema Njemu. Međutim,

mnogi neće pronaći Voljenog, sve dok ne umru, kada če biti suviše kasno poravnati jaz

razdvojenosti. Rumi jasno i jezgrovito objašnjava narav ljepote, „Ljubav je kapljica koja kapa

iz beskrajnog Okeana ili je tračak svijetla koji sija na zidu“.

Sva ljepota se izvodi iz drugog svijeta tako da je ona na ovdašnjem svijetu posuđena i

prizemna. Istinsku ljepotu ljubavi opisuje se samo u Bogu. Ljubav je izobilna vječna

svijetlost,ljubav,težnja, koji ljudi imaju prema različitim stvarima.

Kada ljudi napuštaju ovaj svijet i kada vide Kralja bez zastora, sve njihove poteškoće će biti

razriješene, sva pitanja i nedoumice koje su imale u svom duhu.

4.1.Potreba i težnja

Da bi se postalo Božijom molitvom, mora se postati vrijednim Njegova pogleda i naklonosti.

Prvi korak u tom smjeru je tragati i čeznuti za Njim. Voljeni neće ignorirati iskrenu nabožnost

i potrebu.

Ljubav, u konačnici, želja i potreba za nečim. Stoga je potreba korijen, a stvar koja se

potrebuje je ogranak. Tvoja potreba uvodi riječi u postojanje. Tako je potreba bila prva, a

riječi su došle u bivanje iz te potrebe. Prema tome, potreba je postojala bez riječi, a ljubav i

potreba ne mogu biti ogranci riječi. 28

Da nije bilo potrebe za svijetom, njega Gospodar ne bi stvorio ni stanovnike njegove. Da ova

drhtava Zemlja nije trebala planine, bili ih On stvorio tako goleme? Da nije bilo potrebe za

28
„Priroda,život i ljubav u filozofiji Dželaluddina Rumija“ , Dževad Hodžić
17
nebeskim sferama, On ne bi sedam nebesa izveo iz nepostojanja. Sunce, Mjesec, te zvijezde –

kako bi postale vidljive u postojanju da nije bilo potrebe?

Ljubav i pogled prijateljstva, naravno, uvijek dolaze sa obje strane. Poticaj čežnje i prilika za

zanos izvode se iz oba smjera, jer ljubav prema Bogu ili prema stvorenju nije jednostrana, niti

je ikada bila. Ne može se zamisliti jeka klepeta jedne ruke, niti se može igrati na jednoj nozi.

Jer, ‘blagoslovi su u kretanju’. Ako ne uvećavaš svoju baštinu, ona te napušta. Ti nisi ništa

manje doli zemlja. Ljudi mijenjaju zemlju pomjeranjem i prevrćući je lopatama, zatim ona

žudi za usjevom. Kada je oni napuste, ona postaje tvrda. Prema tome, ti vidiš da je potraga u

tebi, dolazi i odlazi! Ne reci: ‘Kakva je korist u odlaženju?’ Samo idi! Korist će ti se pokazati.

Kada čovjek ide u svoju radnju, korist njegovog odlaska je u tome da pokaže svoju potrebu.

Potom će mu Bog dati njegov hljeb svagdanji. Ali, ako on sjedi kod kuće, to bi bilo očitovanje

njegove samodovoljnosti, i njegov hljeb svagdanji mu ne bi došao. 29

4.2.Religija ljubavi

Ljubav prema Bogu podrazumijeva teoriju, praksu i duhovno ozbiljenje. Zaljubljenik jasno

razlikuje istinski Voljenoga od drugotno izvedenih voljenih, dokazuje svoju potragu i potrebu

kroz duhovnu disciplinu pod vođstvom šejha, a poriče sve stvari drukčije negoli je Voljeni,

uključujući i sebe, tako da samo On ostaje. Od svih religija je odvojena vjera ljubavi: ta vjera i

naslov jest Bog zaljubljenih. „Šta je to mi’rādž nebesa? Nebivanje. Religija i vjera

zaljubljenih jest nepostojanje.“30

29
„Priroda,život i ljubav u filozofiji Dželaluddina Rumija“ , Dževad Hodžić
30
Mesnevije III

18
Opstojeće stvari, ispravna djela čine ljubav. Ovaj svijet je pljeva, a Ljubav je zrno. Vjetar

smrti je odredio tren koji će otpuhati pljevu – nijedna mrvica neće ostati. Neka svjetlo njihovo

pred njima uvijek bude išlo. Zadrži u sebi nakanu, srčanost, savjet i pomozi svojim

prijateljima da čine isto, jer to je djelovanje, sve ostalo je tuga.

Prevladavanje ovoga svijeta je poput bubnja koji zbunjuje ljude i privlači ih sebi, mada je u

sebi prazan – ne posjeduje nikakvu izuzetnost ili korist. Sretan je onaj koji pronalazi

apotekarev tračak (tablah) Ljubavi i čije se srce hladno okreće prema zvuku bubnja ovog

preovlađujućeg svijeta.

4.3. Ljubav i um

Riječ “um” je, kao što smo vidjeli, izvan konteksta dvosmislena. Um je zbilja sa brojnim

dimenzijama, od kojih su one niže iznutra povezane sa jastvom, ali su one više od iste

supstance kao i meleki. Čovjek mora nastojati prevladati svoj djelomični um, koji je

prevladan jastvom. On mora tragati za uputom Univerzalnog Uma koji je utjelovljen u

vjerovjesnicima i evlijama. On, u krajnjoj liniji, mora pronaći Univerzalni Um u sebi i

izvrgnuti se potpunom utjecaju svoje vlastite anđeoske naravi. Mi smo također vidjeli da su

“melek i um jedna zbilja bili, ali su dva različita oblika poradi Božijih svrha poprimili.” 31

Prema tome, nema nikakve sumnje da je um – bio on djelomični ili univerzalni – stvoren,

pošto je “prva stvar koju je Bog stvorio bio um.” Stoga, kada čovjek doseže stanje iščeznuća,

um u njemu također iščezne; ili, pak, on ostavlja Um iza sebe. U stanju onog “ja sam Bog”,

31
Mesnevije III

19
ostaje samo Bog. Ondje ne može biti uma kroz kojeg čovjek može spoznavati Boga, jer ne

postoji više čak ni čovjek, već jedino postoji Apsolutna Jednost. 32

Ova ograničenja uma i, čak, Univerzalnog Uma simbolično su izražena u kazivanjima o

Poslanikovom uzlasku do Božije Prisutnosti tokom njegovaMi’rādža: Džibril, koji je bio

Poslanikov vodič i koji predstavlja utjelovljenje Univerzalnog Uma, jedini je bio kadar

odvesti ga do Lotosa Krajnje Granice na najudaljenijem obodu sedme sfere.

Kada su njih dvojica dosegnuli tu tačku, Džibril je kazao Poslaniku da on ne može ići dalje, a

da mu krila ne sagore. Tako je Poslanik posljednje postaje prešao sam. Pošto Ljubav uzrokuje

čovjekovo iščeznuće i opstajanje, ona transcendira um na koji se, sa ovog stajališta motreno,

gleda kao na zapreku na putu Ljubavi. Postavljanje Ljubavi i uma jednog uz drugo, sa

stajališta

Međutim, kritiziranje uma, koje Rumi poduzima iz perspektive Ljubavi, ne smije se nikako

izbrisati iz konteksta njegovih ukupnih učenja, u kojima um igra glavnu i pozitivnu ulogu.

Stoga on nije ništa manje doli nužna priprava za Ljubav i čovjekov vodič do kapije Božijeg

svetilišta, kao što je Džibril bio nužni vodič na Poslanikovu Mi’rādžu. No, što se tiče

posljednjeg koraka tog putovanja, on može biti pređen nogama Ljubavi i samoiščeznuća.

Kad um napušta glavu, šta preostaje osim ludosti. Um je ono što je neprestance i bez stanke

upregnuto u usredotočenje, djelovanje i nastojanje da razumije Stvoritelja – iako je On

neshvatljiv i nedosezljiv. Um je poput noćnog leptira, Voljenog i svijeće. Što više leptir

nalijeće na svijeću, utoliko više biva sažgan i uništen. Ali je leptir taj koji, što više trpi štetu,

prženje i bol, to većma nije kadar djelovati bez svijeće.”33

32
„Priroda,život i ljubav u filozofiji Dželaluddina Rumija“ , Dževad Hodžić
33
Mesnevije III

20
Rumijev rad i aktivnost te posebna pažnja uzvišeng Boga vidi kao dvije glavne osovine za

stizanje do savršenstva, premda on rad i aktivnost čovjeka smatra naćelom i stubom

uspjevanja i stizanja do savršenstva, ipak vjeruje da pored vanjskih uzoraka i povoda postoje i

drugi uzorci koji se ne mogu preciporati osjetilima a prema kojima ne treba biti nemoćan. 34

On ove uzorke obuhvata svojim samostojnošću, a nemar prema uzorku svih uzoraka, prema

njegovoj posebnoj pažnji i dobročinstvu, gurnut će čovjeka u provaliju znanja, nesvijeti

nemoći i osjećaja slabosti.

Ako posebnu pažnju stvoritelja koji stvara daje sposobnost prednost i uspjeh koji daruju

posebnu pažnju i vodi savršenstvu bude pravac kojim se usmjerava obrazovanje i odgoj,

Jasno je svka čovjekova aktivnost zavisi od njegovog duha stanja, namjere i poticaja i duše

čovjeka bude okrenuta ka posebnoj pažnji Božijoj čovjekova sposobnost će se uvećati

nekoliko puta.

Čovjek svaki ima ljubav, možda je to stvar koju nije vidio ili još nije ćuo. Prema Rumiju on

danonoćno traga za ljubavlju. Rumi u svojim djelima podsjeća na istinsku ljubav, na obećanje

dato Božijoj plemenitosti. Ljubav je onaj aspekt dalekovidne vizije univerzuma i mjesto

ljudskog rada u njemu koji je Rumi tako snažno ispoljio, njegovo najdublje gledanje u

najdublju dimenziju realnosti35

34
„Priroda,život i ljubav u filozofiji Dželaluddina Rumija“ , Dževad Hodžić
35
Mesnevije III

21
5. ZAKLJUČAK

Rumi otkriva jasnu dimenziju snage kosmosa. Za njega možemo reći da je princip kreativne

ljubavi bio polazište u fomiranju autropokosimističkog pogleda na svijet. Rum u svom djelu

navodi kako Bog želi spoznat i da se u tom svijetu On pokazuje vječnim Božanskim

kvalitetom. Ističe da Bog održava sva carstva stvarnog i iz tog proističe da on stvara i održava

samo iz ljubavi.

Ističe da je u kosmosu sve povezano da sve ima svoje mjere prostor i ulogu, značenje i svrhu.

Sve je određeno Božanskom voljom i mudrošću. Onda taj kosmos manifestuje atribute i

kvalitete svog vlasnika. Prema Rumiju čitav svijet je stvoren da iskazuje duboku odanost,

pokrivenost,neprestalnu ljubav Bogu.

Za njega ljudskost biča nije stanac, Bog je stovrio upravo da bude božanstveno skladna bašta

u kojoj će svaki čocjek iskazivati funkciju i predstavljati različite aspekte ljudskog života.

Rumi znakove Boga ljubavi svuda vodi i iznova se divi njegovom stvorenom djelu. On je

svoje atome u kosmosu učinio da hrle jedan drugom u ljubavnom zagrljaju poput zaljubljenih

parova koji se zbližavaju magnetnom privlačnošću linije ljubavi.

Nebesko kretanje su valovi u bezgraničnom okeanu ljubavi. Rumi kaže kada kosmičke ljubavi

ne bi bilo sve bi se sledilo i nestalo u ništavilu. Bez ljubavi kretanje bi prestalo. Kod njega

ljubav zauzima uzvišenije mjesto od intelekta, do sebičnosti i želja . ljubav je oplemenjen um

i zrači mirom.

Rumi je povezao duhovnost racionalnost i univetalan moral. Bog svijet i čovjek su

međusobno zagrljeni snagom kreativne ljubavi koja se neprestalno izljeva sa Božijim

veličanstvenim prestoljem.

22
6. LITERATURA

- Mesnevije I , Dželaludin Rumi, Izdavačka kuća Ljiljan

- Mesnevije III , Dželaludin Rumi,

- M. ShariWilliam C. Chittick, Sufijski put ljubavi – Rumijeva duhovna učenja, s

engleskog preveo prof. dr. Rešid Hafizović, Naučnoistraživački institut Ibn Sina,

Sarajevo, 2005f,

- Historija islamske filozofije, s engleskog preveo Hasan Sušić, August Cesarec, Zagreb,

1990

- „Priroda,život i ljubav u filozofiji Dželaluddina Rumija“ , Dževad Hodžić

- Internet stranice :

 http://www.irfan-hikmet.com/

 http://www.ivantic.net/

 https://sh.wikipedia.org

 http://bastinaobjave.com/

 http://www.bayrammulic.com/

 http://citajknjigu.com/

23