1.

1 svojstva plamena

1. plamene zone šuštećeg plamena

Čađavi plamen nastaje kada gori čisti plin uz zatvoreni dovod zraka. Nazivamo ga još i svjetlećim jer je
intenzivno žute boje. Ovaj plamen razvija temperaturu do 900 ⁰C. Ne koristi se jer na posuđu ostavlja
crni sloj čađe koja nastaje zbog nepotpunog sagorijevanja. Šušteći plamen se dobije iz čađavog
postepenim dodavanjem zraka. On je plavičaste boje. Pri dovoljnom dovodu zraka šušti. Može
razviti temperaturu i do 1600⁰C. Unutar plamena postoje dijelovi različitih temperatura. Čađavi
plamen ima najveću temperaturu pri vrhu, a šušteći u sredini.

2. Uzrok uskakanja plamena je suviše jak dotok zraka u plamenik. Kada su dovodi zraka zatvoreni
plin gori čađavim ili svjetlećim plamenom. Otvaranjem dovoda zraka plamen dobiva plavičastu boju
sve do dovoljnog dotoka zraka kad plamen počinje da šušti (šuštećim plamen). Kada je dotok zraka
suviše jak plin počne gorjeti na samoj mlaznici (unutar dimnjaka) i to je opasno.

Prepoznajemo ga po tome što je uzak i dugačak, gori poput bacača plamena. Ako plamen gori dulje
uskočenim plamenom, plamen dobiva zelenkastu boju od bakra koji je sastavni dio mjedi iz čega je
izrađen dimnjak plamenika. ( obavezno ugasiti plamenik i čekati da se potpuno ohladi jer će čim se
ponovo zapali kada je još vruć plamen odmah gorjeti uskočenim plamenom)

3. Okretanjem prstena s otvorom regulira se dotok zraka u plamenik i oblikuje se plamen. Kod
dovoljnog dotoka zraka plamen počinje da šušti (šuštećim plamen).

1.2 obrada stakla

1. Na odrezanim staklenim cijevima rubovi su oštri pa ih treba zatupiti odnosno zataliti.

Zatupljivanje se vrši tako da se cijev uhvati za jedan kraj desnom rukom i to tako da je palcem
pritisnemo na sve ostale prste. Oštri dio cijevi stavimo u šušteći plamen te pokretanjem palca
okrećemo cijev sve dok se ne pojavi intenzivno žuta boja plamena. Pojava boje znači da je staklo
omekšalo i da je zatupljivanje završeno.

2. Na mjestu gdje cijev želimo savinuti zagrijavamo na šuštećem plamenu uz neprestano okretanje
sve dok staklo ne omekša. Moramo neprekidno okretati da bi temperatura bila podjednaka na svi
dijelovima cijevi i da bi se ravnomjerno cijev ugrijala i omekšavala.

3. U sredini jer je kod šuštećeg plamena najveća temperatura u sredini.

4. Kako bi se zaštitili i izbjegle povrede zbog eventualnog pucanja cijevi, cijev je potrebno omotati
krpom. Da ne bi staklenu cijev zabili u dlan moramo ju uhvatiti desnom rukom što bliže kraju koji
želimo ugurati. Dlan lijeve ruke u kojoj držimo čep mora biti okrenut prema gore i os otvora čepa
paralelna sa dlanom.