MEHANIKA FLUIDA 121

D IN A M IK A F L U ID A taj je m aterijalni volum en sustav beskonačnog b ro ja beskonačno

U kinem atici fluida razvijene su osnovne m etode m atem a­
tičkog opisivanja strujanja fluida kao neprekidne sredine. P o ­
m oću tih m etoda u dinam ici fluida razrađuju se zakoni o d r­
žanja za fluid u strujanju, tj. osnovni zakoni dinam ike fluida:
zakon održanja mase (jednadžba kontinuiteta), zakon održanja
količine gibanja (jednadžba količine gibanja) i zakon održanja
energije (energetska jednadžba kao poseban izraz prvog zakona
term odinam ike). Tim zakonim a o d ržanja pridružuje se i drugi
zakon term odinam ike kao uvjet stvaranja entropije. Ako su
važni i elektrom agnetski učinci, npr. pri strujanju vodljivih
fluida u električnim i m agnetskim poljim a, tad a ta polja m oraju
zadovoljavati grupu fizikalnih zakona izraženih Maxwell ovim
jednadžbam a. T akva strujanja proučava posebna grana d in a­
m ike fluida, magnetohidrodinamika (M HD).
U klasičnoj m ehanici i term odinam ici zakoni su održanja
em pirički i aksiom atski, a održavaju se zato što ih jo š nijedan
eksperim ent nije opovrgao. U dinam ici fluida ti su zakoni
fundam entalni ili univerzalni, 'tj. oni m oraju biti uvijek za­
dovoljeni, bez obzira na vrstu fluida i na specifična dinam ička
i term ička svojstva fluida.
P om oću R eynoldsova tran sp o rtn o g teorem a zakoni o d r­
žanja, prim ijenjeni na m aterijalni volum en fluida u strujanju,
prikazuju se u integralno-diferencijalnom obliku u Eulerovim
varijablam a. U tom obliku ti zakoni pružaju informacije o
načinu i uvjetim a pod kojim a konačne m ase fluida u strujanju
zadovoljavaju zakone održanja. To su globalne i integralne
inform acije o relevantnim dinam ičkim veličinama, što se često
jedino i traži. M eđutim , u integralno-diferencijalnom obliku ti
zakoni ne daju podatke o m ikrostrukturnoj razdiobi dinam ičkih
veličina. Prim jenom leme vezane uz proizvoljnost volum ena in­
tegracije integralno-diferencijalni oblici se jednostavno transfor­
m iraju u diferencijalne jednadžbe u Eulerovim varijablam a.
Integracija tih diferencijalnih jednadžbi daje i razdiobu gustoće
dinam ičkih veličina u obliku skalarnih, vektorskih i tenzorskih
polja. T ako se npr. i polje brzine strujanja fluida V(r,t) m ože
u dinam ičkom smislu shvatiti kao m asena gustoća količine
gibanja.
S obzirom na broj nepoznatih funkcija zakoni održanja
ipak ne pružaju dovoljno jednadžbi, pa zato nije m oguća ni
integracija sustava tih jednadžbi. Z ato se fundam entalnim zako­
nim a održanja m oraju pridružiti i dod atn e ili konstitutivne je d ­
nadžbe koje opisuju specifična dinam ička i term odinam ička
p onašanja pojedinih vrsta fluida. Takve su jednadžbe npr. New-
tonov zakon viskoznosti i njegova generalizacija, te F ourierov
zakon toplinske vodljivosti. P ri tom se specifična ponašanja
fluida prikazuju različitim teoretskim m odelim a koji s dovoljnom
točnošću predočuju stvarna ponašanja određene vrste fluida,
npr. new tonski fluidi.
m alih m aterijalnih čestica, pa sum a u izrazu (373) prelazi u
integral po m aterijalnom volum enu
■ lim 2 m¡v¡ ■
p(t) =■ gDdV, (374)
N-+co i = i
m,-+0
hn(0
a zakon održanja količine gibanja (373), uz vanjske m asene
sile definirane izrazom (23) i površinske sile definirane izrazom
(24), koje kao unutrašnje sile prem a izrazu (30) zadovoljavaju
treći N ew tonov zakon, p oprim a oblik
D
q JŽd V = Q fdV + <rnd S. (375)
Dt
T ako form uliranom zakonu održanja količine gibanja pridružuje
se i zakon o d ržanja m ase koji i definira m aterijalni volum en
m(t) = J £ d P = c o n s t. (376)
vo
Z akoni održanja količine gibanja i m ase u oblicim a (375)
i (376) form ulirani su koncepcijom sustava. Sustav je identifi­
cirana m asa tvari u m aterijalnom volum enu i općenito je u
dinam ici fluida jedno od m ogućih sredstava form ulacije zakona
održanja. T akav je pristup analogan L agrangeovu opisu stru ­
jan ja fluida pom oću individualizacije čestica fluida.
P onekad je potrebno odrediti dinam ičke i term odinam ičke
učinke fluida u određenom ograničenom dijelu pro sto ra, tzv.
kontrolnom volumenu (KV), kroz koji tokom vrem ena prolaze
različiti m aterijalni volumeni. K o ntrolni je volum en dio p ro ­
stora, a neprom jenljivog je položaja, veličine, oblika i orijen­
tacije relativno prem a nekom prom atraču. Površina k oja o g ra­
đuje k o n trolni volum en zove se kontrolna površina (KP). Taj
je pristup analogan Eulerovu opisu strujanja fluida individua­
lizacijom točaka prostora, a ne točaka (čestica) fluida. T ako
se npr. pri određivanju sile kojom fluid djeluje na koljeno
cijevi zbog skretanja strujanja u cjevovodnom sustavu (si. 78)
unutrašnji pro sto r koljena uzim a kao kontrolni volum en, o g ra ­
đen k o ntrolnom površinom (KP), i tokom vrem ena se različiti
m aterijalni volum eni poklapaju s kontrolnim volum enom , kao
što je to prikazano na si. 78 za vrem ena t — 11 i t = t2.
Z akon održanja prim jenjuje se na kontro ln i volum en p o ­
m oću Reynoldsova tran sp o rtn o g teorem a (366). N aim e, u o d re­
đenom su vrem enskom trenutku t = t0 volum en Vm{t0) i povr-

Zakoni održanja
Sustavi i kontrolni volumen. U dinam ici sustava m aterijalnih
čestica u kojem unutrašnje sile slijede treći N ew tonov zakon
o jednakosti veličine unutrašnjih sila m eđusobnog djelovanja
čestica i suprotnosti sm jera njihova djelovanja form uliran je npr.
zakon održanja količine gibanja (drugi N ew tonov zakon) u
obliku
d N N _
— Z miffi = X F\e\ (373)
at i=i i=1
gdje je F-e) vanjska sila na ¿-tu česticu. P ri tom se p o d razu ­
m ijeva: a) d a j e zakon održanja m ase (jednadžba kontinuiteta)
autom atski zadovoljen pretpostavkom da su mase m aterijalnih
čestica mf konstantne; b) da granični prijelaz diferencijalnog
kvocijenta A/At -> d /d t prati svaku pojedinu česticu sustava po
njezinu diferencijalnom pom aku As tokom gibanja prostorom .
Zbog toga uz jednadžbu (373) nije p o treb n a još d o d a tn a je d ­
nadžba kontinuiteta, niti je za o p erato r d /d t potreb an poseban
simbol. i_ i—-" -r
. “1 n vm2(tz)
U dinam ici fluida kao neprekidne sredine form ulira se zakon )VM_j [ _ _ W J ■_ I P ' KP
održanja količine gibanja (373) za m aterijalni volum en Vm(t)
koji se uvijek sastoji od istih čestica. U dinam ičkom smislu SI. 78. Koncepcija kontrolnog volum ena KV i kontrolne površine KP
122 MEHANIKA FLUIDA

šina Sm(t0) na desnoj strani izraza (366) neprom jenljivi u Eu- gdje je prvi član desne strane konvektivni član individualne
lerovim varijablam a (r,r). Ako se taj volum en Vm(t0) poklopi vrem enske derivacije skalarne funkcije (225), tad a se zajedno
u t = i0 s izabranim kontrolnim volum enom (KV), Reynold- s lokalnim članom u (380d) dobiva alternativni diferencijalni
sov transportni teorem može se napisati u obliku oblik jednadžbe k o ntinuiteta
* 11 Fl/i
D r (d*\
4>dV d>(r,t0)d • HdS = div v = ------ (380e)
Dt % t=t0 Q
V (0 V 'o ) Sm(fo)
fd&
Zakon održanja količine gibanja (drugi Newtonov zakon) ili
dV + <P(r,t0)V ■fidS. (377) jednadžba količine gibanja. Stavi li se u Reynoldsov transportni
\~dt teorem $ = gv i primijeni na lijevu stranu izraza (375), dobiva
se
P ri dinam ičkoj analizi strujanja tokom vrem ena će se različiti e m
m aterijalni volum eni poklapati s kontrolnim volum enom , pa za
proizvoljni vremenski tren u tak t izraz (377) prelazi u \
Vm,W
dt
dV+ g 2 (tE tf)d S =

hn(0
Q?dV+

SmW
đnd S. (381a)

D d<P
<PdV= dV+ (378) T o je integralno-diferencijalni oblik zakona održanja koli­
Dt dt čine gibanja koji se u mehanici fluida naziva jednadžbom koli­
čine gibanja. Z a kontrolni volum en piše se i u obliku (379).
Površinski integral na desnoj strani izraza (375) m ože se
Ako se u Reynoldsov tran sp o rtn i teorem stavi $ = g v, m ože
pom oću teorem a G auss-O strogradskoga (46a) transform irati u
se zakon održanja količine gibanja (375), prim ijenjen na k o n ­
volum enski integral
trolni volum en, izraziti u obliku
j ?nd S = J H T „ d S = J D ivT^dK (381b)
"Sfeit).
e fd v + g„dS
dt i
d V — I QÜ{v- H)dS = 0. (379) Sml‘> Sm«> •£<«>
gdje je Div Ta definiran izrazom (43a). A ko se na lijevoj strani
(375) operator D /D t stavi ispod znaka volum enskog integrala,
To je jednadžba količine gibanja za k o n trolni volum en vodeći računa da je za elem ent m ase m aterijalnog volum ena
k oja je univerzalno valjana kad je kontrolni volum en n ep ro ­ zbog ko ntinuiteta Đ {gdV)/D t = 0, m ože se izraz (375) napisati
mjenljiv s obzirom na p ro m atrača čvrsto vezanog za inercijalni u obliku
koordinatni sustav. N aim e, ako je k ontrolni volum en čvrsto
vezan uz neinercijalni sustav, m oraju se u m asenu silu / u klju­ Dv
g — - g j - D i v T0 )d V = 0. (381c)
čiti različite inercijalne sile, ovisno o uzrocim a neinercijalnosti Dr
sustava. hn(0
Zakon održanja mase ili jednadžba kontinuiteta. Izraz (376) Zbog proizvoljnosti volum ena integracije
jed an je od m atem atičkih opisa zakona od ržanja m ase u klasičnoj
nerelativističkoj m ehanici fluida. Individualna (m aterijalna) vre­ e ^ = « ? /+ Div7;, (38 ld)
m enska derivacija tog izraza daje
Dm D i ako se razvije prem a Euleru individualna vrem enska deriva­
g d V = 0. (380a) cija D /D t pom oću izraza (226) ili (237), dobiva se
Dr Dr
VmU) dv . „ _ (3 g le )
e - ^ + Q(V- V)t? = Div T„.
Prim jenom Reynoldsova tran sp o rtn o g teorem a, uz <£ = g(r,t),
dobiva se To je diferencijalni oblik zakona održanja količine gibanja
u Eulerovim varijablam a f i t. U m ehanici fluida ta se jed ­
dg t
gd • HdS = 0, (380b) nadžba zove jednadžba gibanja fluida izražena naprezanjima.
idtr d v +
Zakon održanja kinetičke energije izravno proizlazi iz zakona
ym(0 Sm(0 održanja količine gibanja. P ri diferencijalnoj prom jeni konfigu­
što je integralno-diferencijalni oblik zakona održanja mase. racije sustava m aterijalnih čestica, definiranoj pom acim a čestica
U mehanici fluida izraz (380b) naziva se jednadžbom kontinuiteta. d?f = t^dr, (382a)
O čito je da oba člana lijeve strane izraza (380b) ne m ogu biti
istog predznaka. N pr. količina sekundnog m asenog istjecanja rad vanjske sile i unutrašnje F (l) iznosi
iz kontrolnog volum ena Vm(t) preko kontro ln e površine Šm(r), N N dv-
u određenom trenutk u vrem ena (ako je drugi član lijeve strane d W = I [F<e>+ ]*>] • Vidt = 2 m, ' ^ d t ■

(380b) > 0), jed n ak a je brzini sm anjenja količine mase u n u ta r ¿=1 i= 1

N j
k ontrolnog volum ena (tj. prvi član m ora biti m anji od nule).
Prim jenom teorem a G au^s-O strogradskoga (46c) n a drugi = d X irm ¡vf - d Ek. (382b)
i= 1 ¿
član lijeve strane izraza (380b) dobiva se alternativni inte­
gralno-diferencijalni oblik jednadžbe kontin u iteta gdje je Ek kinetička energija sustava.
K ao zakon održanja kinetičke energije, izraz (382b) piše se
dg u obliku
- + d iv feč) id V = 0. (380c)
dt N l N N
V ') f X i - m r f = X ^ e)+ I * (382c)
a t i= l Z ¡=1 1=1
Budući da je u (380c) volum en integracije proizvoljan, lem a
definirana izrazim a (372a) i (372b) pokazuje da u svakoj točki gdje je P<e' = P\e) ■ff, snaga vanjskih sila, a P\l) = P[l) • v{ snaga
područja strujanja fluida m o ra biti unutrašnjih sila. Preveden u integralno-diferencijalni oblik, izraz
(382c) glasi
— + divfetT) = 0. (380d) D^ 1
e v 2d V = I e?-t!dV + j* Čn -0 d S + I
Dr
To je diferencijalni oblik jednadžbe kontinuiteta. Ako se u
izrazu (380d) razvije divergencija p ro d u k ta skalarne i vektorske
vmM vm(t) sm(0 Km(i) (383a)
funkcije gdje je volum enska gustoća snage unutrašnjih sila u fluidu,
d i v i t i ) = V • g rad g + gdivu, s dim enzijom [p(l)] = M L _1T " 3, dakle [p(l)] Si = W /m 3.
 MEHANIKA FLUIDA 123

Prim jenom teorem a G auss-O strogradskoga (46c) drugi član
desne strane izraza (383a) m ože se pisati
J <?n • VdS = J JtT'- VdS =• J H - ( T J ) d S =
^m(f) • Sm(f)
= J div(Tal!)dV, (383b)
Vm(0
gdje je skalarni produkt tenzora i vektora, što daje vektor,
definiran izrazim a (298a) i (298b). U vrsti li se (383b) u izraz
(383a), uz D (gdK )/D i = 0, dobiva se izraz u kojem su svi
članovi volum enski integrali, pa je zbog proizvoljnosti volum ena
integracije
= e ? - V + div(TaS) + p(i),
ili prim jenom izraza (226) za o p erato r D / D t :
d 11
Q ()/■ ü + div(T„d) + p(i (383d)
d t\ 2
T o je diferencijalni oblik zakona održanja kinetičke energije
izražen u Eulerovim varijablam a.
Pom oću jednadžbe gibanja (38ld) m ože se d obiti izraz za
volum ensku gustoću snage unutrašnjih sila p(l) u fluidu koji
struji. P om noži li se skalarno sa D čitav izraz (38ld), što daje
= e f - a + V - Div (384a)
' Dt \ 2
i usporedi li* se sa (383c), slijedi
p(i) = V • Div Ta — d i \ ( T J ) . (384b)
Transform acijom
d i v ( T J ) = (D iv Ta) - V + T a - G ra d v
pretvara se izraz (384b) u
p(i) = - Ta • G rad v. (384d)
T enzor gradijenta brzine G rad 15 definiram je u kinem atici
fluida izrazom (291c). Skalarni p rodukt dvaju tenzora P i g ,
što daje skalar, definiran je izrazom
P 'Q = S i
P = 1 q= 1
PpqQpq- (384e)
Ako se rastavi tenzor G r a d f na antisim etrični dio Ta) i si­
m etrični dio T , izraz (297e), a budući da je tenzor naprezanja Ta
simetričan, tako da je Ta • T(l} = 0, izraz (384đ) za gustoću
snage unutrašnjih sila u fluidu dobiva jednostavan oblik
f ) = _ T„• (384f)
Prim jenom izraza (384f) diferencijalni oblik zakona održanja
kinetičke energije (383c) prelazi u alternativni oblik
(384g)
a izraz (383d) prelazi u
e aatFvl 2y ’,7 ‘ + e ( i ? ‘ jv ) ( y ,’2 ' =
= e/ - ? + d i v ( T „ t ) ) - T .-T r (384h)
Zakon održanja energije ili energetska jednadžba. U dinam ici
fluida zakon održanja energije predstavlja prim jenu prvog za­
ko na term odinam ike na elemente fluida u strujanju. Prvi se
zakon term odinam ike prim jenjuje na takav term odinam ički
sustav koji je prvobitno u stanju m irovanja i, nakon što prođe
neki proces, ponovno dolazi u stanje m irovanja. M aterijalni vo­
lum en s identificiranom m asom fluida može se sm atrati term o-
dinam ičkim sustavom iako nikad nije u stanju m irovanja.
N aim e, fluid koji struji može se sm atrati da je u term odina-
mičkom smislu u stanju ravnoteže, pa je prem a prvom zakonu
term odinam ike energija fluida jed n ak a zbroju unutrašnje ener­
gije po jedinici mase u i kinetičke energije po jedinici mase
1 „
T ako m odificiran prvi zakon term odinam ike postaje u di­
nam ici fluida zakon održanja energije i glasi: brzina prom jene
zbroja unutrašnje i kinetičke energije fluida u n u tar m aterijalnog
volum ena jed n ak a je snazi vanjskih masenih i površinskih sila
i brzini dovođenja topline fluidu. U integralno-diferencijalnom
obliku taj je zakon prikazan izrazom
JD 1
q\u + - dV= g f-V dV+
Dt
»WO »WO
3„- V d S - čj'HdS, (385a)
«mW s m (f)
(383c) gdje je u specifična u nutrašnja energija po jedinici mase, s
dim enzijom [u] = L 2T -2 , dakle [w]SI = J/kg, a # vektor povr­
šinske gustoće toplinske snage (ili toplinskog toka) definiran sa
toplinska snaga (dQ/dt)
\q\ =
površina (A)
s dim enzijom [|5 I ] = M T -3 , dakle [|ć/|]si = J/(m 2s) = W /m 2.
Z adnji član desne strane izraza (385a) im a negativan pred­
znak, jer č[-H> 0 znači brzinu odvođenja topline od sustava,
pa ( - c j - f t ) predstavlja brzinu dovođenja topline sustavu.
Ako se dva površinska integrala desne strane izraza (385a)
transform iraju u volum enske integrale, i ako se prim ijeni k o n ­
tinuitet D (g d V )D t — 0, zbog proizvoljnosti volum ena integracije
v j t ) slijedi
e ^ ( « + y y2) = e / ^ - div(TaT5) — d i\q . (385b)
To je diferencijalni oblik zakona održanja energije koji se
(384c) u dinam ici fluida zove energetska jednadžba.
Ako se od jednadžbe (385b) oduzm e jednadžba kinetičke
energije (383c) ili (384g), dobiva se prvi alternativni oblik
energetske jednadžbe
Du
= - - div # = T a TE- div#, (385c)
QD t
iz kojeg se jednostavno dobiva uobičajena form ulacija prvog
zakona term odinam ike. Naime, ako se (385c) pom noži sa DtdV,
dobiva se
(385d)
gdje je U u nutrašnja energija sustava, s dim enzijom [U ] =
= M L 2T ' 2, dakle [ U ] SI = J , SPT(e) elem entarni rad vanjskih
sila, s dim enzijom [PT] = M L 2T -2 , dakle [ f f ] SI = J, a
toplina dovedena izvana elem entu fluida, s dim enzijom [ g ] =
= M L 2r 2, dakle [Q ]Si = J.
U n utrašnja energija sustava U jest term odinam ičko svojstvo
sustava, koje se doduše ne m ože direktno mjeriti, ali se p o­
srednim m jerenjim a drugih veličina m ože proračunati. Z ato je
d U u izrazu (385d) egzaktni diferencijal tog svojstva, tj. skalarne
funkcije U.
U izrazu (385d) pretpostavljen je polagani ravnotežni, tzv.
kvazistatički term odinam ički proces pri kojem je elem entarni
rad vanjskih sila
8 P 0 e)= - S W (i)= —p(i)d V D t = Ta • Ted V D t .
To je rad kojim površinske sile djeluju na element fluida u
strujanju, a sastoji se od rad a tlačnih sila koje m ijenjaju
volum en elem enta i rada tangencijalnih sila koje kutn o defor­
m iraju element. E lem entarni rad vanjskih površinskih sila SfE(e)
i pritjecanje topline elem entu fluida izvana, koje je d ano sa
Sg = -d iv # d E D r,
nisu u općem slučaju egzaktni diferencijali nekih funkcija, već
su beskonačno m ali iznosi tih veličina.
D rugi alternativni diferencijalni oblik energetske jednadžbe
dobiva se tako da se u norm alnim naprezanjim a tenzora n a­
prezanja Ta odijeli učinak term odinam ičkog tlak a p od učinka
viskoznih norm alnih naprezanja. T o se postiže rastavljanjem Ta
na dva dijela:
 124 MEHANIKA FLUIDA
xx ^xy Lx z P + KX n xz površinom (KP), koja uključuje ulazni i izlazni presjek A t i
T .= n yx n yz A 2, unutrašnju stijenku uređaja i presjek pogonske osovine
ftz x - P + K zz-
stroja. P retpostavlja se da je strujanje stacionarno, tj. d/dt = 0,
i da masene sile im aju potencijal U.
-p 0 0 n xx ft x y ftxz Prim jenom Reynoldsova tran sp o rtn o g teorem a (378), uvrs­
0 -p 0 + n yx ftyy fty z + TK9 (385e)
tivši (P = q l u + — v2 , lijeva stran a energetske jednadžbe (385a)
0 0 —p _ ftzx f tz y f tz z
postaje
gdje je p term odinam ički tlak, npr. tlak koji za savršeni plin
zadovoljava jednadžbu stanja (8) ili tlak u statičkom fluidu, D
q\u + y i ; 2 )d F =
$ je tenzorska jedinica, analogna tzv. K roneckerovu sim bolu Dt Q\u + - j v 2 r ' n d s - (387a)
Sik, definirana sa hn (t)
1 0 0 Prvi član desne strane jednadžbe (385a) postaje
0 1 0 (385f) j g f ' V d V = — J £ grad U • D d V = — J div ( U dV=
LO 0 1 KV KV KV

a Tn tenzor viskoznih (norm alnih i tangencijalnih) naprezanja = - f gU V-HdS, (387b)

KP
definiran sa
gdje je prim ijenjena jednadžba k ontinuiteta za stacionarno stru ­
il/x y /Lxz
janje prem a izrazu (380d), tj. div(gi}) = 0. D rugi član desne
71yx 7lyy 7ly z (385g) strane jednadžbe (385a) postaje
n zx Kzy K zz J

gdje vrijede i identiteti: nxy = Txy, ,„y z . * ,U d S = p s - pH • V dS = P s — Q ^jV -n d A , (387c)

Pom oću rastavljenog tenzora naprezanja (385e) pri razvoju KP d\, a 2
drugog člana desne strane jednadžbe (385b) dobiva se (AUA2)

d i \ ( T J ) = d i v [ ( - K + TJČ] = gdje je P s = Ws osovinska snaga predana sustavu preko rotira-

juće osovine m o to ra toplinskog stroja. Budući d a je zbog viskoz-
= —pdivtf — D • g rad p + div(TnV) =
nosti brzina fluida uz unutrašnju stijenku uređaja je d n ak a nuli
p Dp {v = 0), ostaju sam o integrali tlakova preko presjeka A x i A 2.
= — 7^7 - v ■g ra d p + div(T„t5), (385h) Treći član desne strane jednadžbe (385a) postaje
Q Ut
gdje je prim ijenjena i jed n ad žb a k o ntinuiteta (380e). Zbog Q = — j 5 • ^diS, (387d)
KP
jednakosti
što predstavlja toplinsku snagu ili toplinski tok predan fluidu.
PD
g D I P \ , 8P A
—— = + £• gradp,
e Dt D t\ Q ) dt

izraz (385h) postaje

d W )= - ^ f ^ ) + | + d iv (T„S,,

što uvršteno u (385b) daje drugi alternativni diferencijalni

oblik energetske jednadžbe

e E t ( u + ~ ^ + y y2) = % , + e?'i T + d iv (T”s ^ _ d iv ?- (385i)

U m nogim problem im a strujanja pojavljuju se veličine u
i p/p kao zbroj nazvan entalpijom

(386a)
Q
gdje je h entalpija s dim enzijom [h] = L 2T 2, dakle [/z]SI =
= J/kg.
Ako m asene sile im aju potencijal U koji zavisi sam o od
prostornih k o ordinata a ne i od vremena, tak o da je

v = - q D- g r a d i/ = ~ Q ~ ^ , (386b)
Di ’
m ože se izraz (385i) pisati i u obliku
Ako se uvrsti (387a, b, c i d) u (385a) i uvede specifična
0 ^ ( /l + ' T i;2 + u ) = ^ + đ i \ { T J ) - div 5, (386c) entalpija (386a), pa kad se sredi, dobiva se energetska jednadžba
Dt dt za stacionarno strujanje:
gdje je uvedena i entalpija h definirana sa (386a).
Povezano s rastavljanjem tenzora naprezanja Ta prem a iz­ h + - i - v2 + U IgtJ • ñ d A = Ps + Q- (388a)
razu . (385e), izraz (384f) za volum ensku gustoću snage u n u ­
trašnjih sila poprim a alternativni oblik
p(i>= Pd i « t f - t„ t, (386d) O sim te jednadžbe m ora biti zadovoljena i jednadžba
k ontinuiteta za stacionarno strujanje, koja prem a (380b) im a
Energetska jednadžba za stacionarno strujanje. U nutrašnjost oblik:
nekog toplinsko-strujnog uređaja (npr. ventilatora, si. 79) iza­ J • HdS = 0, (388b)
b ran a je kao kontrolni volum en (KV), ograđen kontrolnom KP
 MEHANIKA FLUIDA 125

a iz toga slijedi ili negativan, a ako je negativan, tad a izraz (389e) pokazuje
da li je dS m anje (ili jednako) negativan od više (ili jednako)
171= , — j qi5 • HdA = j • HdA. (388c)
negativne veličine S g /T
Z a adijabatski sustav S g = 0, pa (389e) daje
U z dalje pretpostavke jednadžba (388a) poprim a i d ru g a­
čije oblike. Ako se pretpostavi da su pojedine veličine preko dSadlJkb ^ 0. (389f)
presjeka A x i A 2 konstantne, integral u (388a) jednostavno se To je poseban slučaj drugog zakona term odinam ike i naziva
izračuna, pa energetska jed n ad žb a za stacionarno strujanje se princip povećanja entropije. Z a povrativi proces izraz (389f)
dobiva oblik prelazi u jednakost

h2 + y »2 + U 2 ) — ( /* ! + y= P S++ Q.J (388d) ^^adijab ^ (389g)

Budući da su presjeci y i 4 2 okom iti na smjer vektora brzine ili

i niaseni je p ro to k m dan jednostavnim izrazom
m = q 1v 1A 1 — q2v2A 2.
Ako u sustavu nem a stroja (Ps = 0) i nem a dovođenja topline
(iQ = 0), što je značajka adijabatskog procesa, za strujnu cijev
s krutom stijenkom uzduž koje je v = 0 i preko čijih ravnih
presjeka A vrijedi pretpostavka da su relevantne veličine k o n ­
stantne, jednadžba (388d) poprim a oblik
h+ v2 + U = const.
To je adijabatska energetska jednadžba za stacionarno strujanje.
Drugi zakon termodinamike. Postoji više verbalnih form u­
lacija sadržaja drugog zakona term odinam ike, ali u term odina-
mičkoj analizi strujanja fluida praktično se prim jenjuju sam o
posljedice tog sadržaja, a to su ljestvica term odinam ičke ili
apsolutne tem perature T i term odinam ičko svojstvo tvari naz­
vano entropijom.
Definicija se entropije povezuje s idealiziranim , u term o-
dinam ičkom smislu povrativim ili reverzibilnim procesom
dS =
( ¥x )/ rev
■ term odinam ičkog problem a strujanja fluida sam o po sebi je
gdje je S entropija s dim enzijom [S] = M L 2T _2(-)~1, dakle
[S]si = J/K.
Za povrativi kružni proces vrijedi
dS = 0,
I ( t1 f)Ti U
a to je ujedno i definicija entropije kao svojstva. Svojstvo se,
naime, identificira s činjenicom da je prom jena njegove vrijed­
nosti zavisna sam o od početnog i završnog stanja procesa, a
ne i od prirode procesa. Z ato je jed n ak o st (389b) valjana za
bilo koji kružni povrativi proces
U prirodi ne postoji idealni povrativi proces, i tak v u se
procesu može tek približiti posebnim tehnikam a, trikovim a i
uvjetima provođenja procesa. Stoga za realne kružne procese
vrijedi C lausiusova nejednakost
K om binirana s jednadžbom (389b) ta se nejednakost piše u
obliku
^adijab COnst., (389h)
(388e)
što je zakon održanja entropije u povrativim procesima. P rem a
(389h) adijabatski povrativi proces jest proces k o n stan tn e en­
tropije, i zato se naziva izentropskim.
D rugi zakon term odinam ike jest empirički i univerzalan
zakon, uvijek ponovo potvrđivan eksperim entim a. Taj zakon
pokazuje da je nemoguće postojanje perpetuum m obile i pri­
kladan je za analizu realnosti različitih pronalazačkih ideja.
(388f) Pisan u obliku (389d) ili (389e) to nije zakon održanja, već
zakon degradacije energije. P rem da zakon održan ja energije
(također empirički i univerzalan) kaže da ukupni iznos energije
svaki put kad energija m ijenja oblik ili se prenosi od jednog
sustava na drugi ostaje konstantan, drugi zakon term odinam ike
kaže da se pri tim prom jenam a oblika energije ili pri prijenosu
energije njen potencijal za proizvodnju korisnog ra d a nepov-
rativo i zauvijek smanjuje.
Izrazi (389d) i (389e) pokazuju da drugi zakon term o d in a­
m ike govori o jednosm jernosti mogućeg odvijanja realnih ter-
m odinam ičkih procesa i zato postaje važan uvjet ili kriterij
za ocjenu valjanosti dobivenog rješenja nekog term odinam ičkog
(389a) problem a strujanja fluida. N aim e, m atem atičko rješenje nekog
form alno, jer npr. za višestruko m atem atički m oguće rješenje
neki korijeni rješenja mogu biti fizikalno besmisleni. T ad a
drugi zakon term odinam ike pokazuje mogući smjer odvijanja
term odinam ičkog procesa.
(389b) Ako se nejednakost (389e) napiše u obliku
se (390a)
dS — - > 0
T ~
i primijeni na m aterijalni volum en Vm{t) fluida, ograđen m a­
terijalnom površinom Sm(t), drugi zakon term odinam ike pisan
u obliku brzine prom jene sadržaja entropije postaje
D
p sd T + • i i d S > 0, (390b)
Dr
gdje je s specifična entropija izražena po jedinici mase, s
dim enzijom [s] = L 2T 2(-)- 1 , dakle [s]si = J/(k g K ), a 5 vektor
(389c) površinske gustoće toplinske snage definiran om jerom toplinske
snage i površine tako da m ali iznos topline doveden fluidu
preko elem enta granice dS iznosi
Sg = - č j- n d S D t. (390c)

Sg Ako se površinski integral u (390b) transform ira u volu-

—T <
_ 0, (389d) menski integral, zbog proizvoljnosti volum ena integracije i p ri­
m jenom jednadžbe ko n tin u iteta slijedi
gdje je znak jednakosti valjan sam o za povrativi proces. Iz­
ražena entropijom ta nejednakost prelazi u
+ d iv l-^ ) ;> 0, (390d)
Dr
dS > (389e) ni

Izrazi (389d) i (389e) m atem atički su zapisi drugog zakona ds i ej \

(390e)
term odinam ike. U izrazu (389e) SQ je prijenos topline preko Qlh + + dlY(y ) = °-
granice sustava, i ima pozitivni predznak za dovođenje topline
To je diferencijalni oblik drugog zakona term odinam ike, p ri­
sustavu, a negativni za (odvođenje topline od sustava. Term o-
lagođen prim jeni u dinam ici fluida.
dinam ička tem peratura T je uvijek pozitivna, a odnosi se na
točku granice sustava \i kojoj se obavlja prijenos topline Sg. Univerzalne jednadžbe dinamike fluida kao nepotpun skup
P rem a tome, u (389e) prirast entropije dS m ože biti pozitivan diferencijalnih jednadžbi. Diferencijalni oblici zakona održanja
126 MEHANIKA FLUIDA

jesu univerzalne jednadžbe koje m oraju zadovoljiti svi fluidi u slobodne članove u linearnim funkcijam a, sadržavala ukupno
strujanju. T o su: skalam a jedn ad žb a k o ntinuiteta 90 koeficijenata koje bi kao svojstva flu id a. trebalo odrediti
eksperim entom . Sim etričnost tenzora Ta i Te sm anjuje taj broj
dg
+ div(pil) = 0, (391a) na 42 koeficijenta, što je jo š uvijek previše za bilo kakav
dt praktičan rad s dopunskim zakonom o ponašanju fluida. Zato
vektorska jednadžba gibanja se postavljaju prihvatljive pretpostavke koje jo š više sm anjuju
broj potrebnih koeficijenata. Te su pretpostavke:
d\3 -* 1) U stanju m irovanja u fluidu vlada skalarno tlačno na­
Q~dt + = £ r a d P + D iv r *> (391b)
prezanje prem a izrazu (55), koje je jed n ak o term odinam ičkom
i skalam a energetska jednadžba tlaku p.
2) Sim etrični tenzor naprezanja Ta linearno je zavisan od
d / P 1 sim etričnog tenzora brzine deform acije 7^ Isto vrijedi i za
Q— U + — h ~z~V 2] + q (P- V ) ( « + - L + i - t ^ | =
d t\ q 2 sim etrični tenzor viskoznih naprezanja Tn, izrtfz (385g).
3) Fluid je izotropan, tj. svojstva fluida zavise sam o od točke
dp u prostoru, a ne i od sm jera u pojedinim točkam a.
(391c)
= dt+6? ' V + diy(Tn^ div^ 4) Z a paralelno pravocrtno ravninsko strujanje linearna
U jednadžbi gibanja (391b) uveden je tenzor naprezanja ras­ zavisnost prelazi u N ew tonov zakon viskoznosti dan izrazom
(65).
tavljen prem a shemi (385e), a u energetskoj jednadžbi (391c)
Pretp o stav k a 1 zahtijeva da tenzor naprezanja T0 im a oblik
razvijen je o perato r DfD t.
prem a izrazu (385e), tj.
U z te univerzalne jednadžbe dolazi i univerzalna nejed-
nadžba drugog zakona term odinam ike, kao uvjet jednosm jer- Ta = - p đ + Tn, (392)
nosti odvijanja term odinam ičkog procesa:
gdje je Tn tenzor viskoznih naprezanja (385g), a $ tenzorska
jedinica (385f).
+ e^'v ^5+div (y ) a^391d^ P ri razm atranju pretpostavke 2 polazi se od linearne zavis­
nosti Tn u glavnim osim a x l 9y l9z i tenzora brzine deform acije
Ako se pretpostavi da se specifična entropija s m ože izra­
Te, u kojim a taj tenzor im a jednostavan oblik (306). U tim je
ziti veličinam a koje se nalaze u diferencijalnim jedn ad žb am a
(391a, b i c), te da je zadano polje m asene sile / u kojem osim a
se odvija strujanje fluida, ostaje problem kako da se odredi = a i sx, + a2syi + 2i,
15 skalarnih funkcija p ro sto ra i vrem ena. Te su skalarne
a zbog pretpostavke 3 vrijedi i
funkcije: gustoća p, specifična u n u trašn ja energija u, term odi-
namički tlak p, tri kom ponente vektora brzine V, tri k o m ­ n yiyi = a i £yi + a2 Ezx + a3£Xi
ponente vektora gustoće toplinske snage 5 i šest k om ponenata (393b)
n zlzi = 0 1 + a 2^xx + 0 3 V
sim etričnog tenzora naprezanja Tn. O čito je da za rješenje tog
problem a nije dovoljno pet raspoloživih diferencijalnih je d ­ T ransform iraju li se glavne osi prem a shemi
nadžbi, tj. (391a), stri skalarne kom ponentne jednadžbe (391b) xi = x u yi = z u zx = - y u (393c)
i jednadžba (391c).
D a bi se dobio potpuni skup jednadžbi koje om ogućuju očito je d a su i osi 3či,yi,ži glavne (desne) ositenzora brzine
rješenje, univerzalnim jednadžbam a treba d o d ati dopunske ili deformacije Tt. U tim je osim a:
konstitutivne jednadžbe, koje nem aju univerzalno značenje nego _ Svx, _ fox, _
opisuju specifična dinam ička i term odinam ička ponašanja p o ­
jedinih vrsta fluida. dxt dxi
Zakoni posebnih ponašanja fluida (konstitutivne jednadžbe). ; <K _ _|
P okazalo se da za analitičko rješenje nepotpunog skupa u n i­ Syi dz1 (393d)
verzalnih jednadžbi, koje izražavaju zakone održanja, treb a tom
skupu dodati dopunske inform acije o ponašanju i stanju fluida. _ < K _= dvyi =
Te dopunske informacije odražavaju specifična reološka i te r­ v*’ ĆE, dy i = ■’
m odinam ička svojstva fluida, a po sadržaju se svrstavaju u dvije
K jič t = rcXlXl,
grupe. U prvoj su grupi zakonitosti odnosa naprezanja u flu­
idu i polja brzine strujanja fluida, a u drugoj su toplinske tak o da je
i kaloričke jednadžbe koje opisuju term odinam ičko stanje fluida. nxiXl — 0 i £Xl + 02 + 03 =
Generalizirani Newtonov zakon viskoznosti jest generalizacija = 0 i« Xl + a2eZi + a 3eyi = nXlXi. (393e)
N ew tonova zakona viskoznosti definiranog izrazim a (65) ili (67)
za opći slučaj trodim enzijskog strujanja fluida. T om se genera­ U sporedba sa (393a) pokazuje da je
lizacijom uspostavlja opći linearni odnos izm eđu tenzora n a­ 02 = 03 = A, (394a)
prezanja i prostorno prom jenljivog polja brzine strujanja fluida.
gdje je A neki koeficijent, p a se i preostali koeficijent a x
P ro sto rn a prom jenljivost polja brzine p o tp u n o je definirana
može označiti sa
tenzorom gradijenta vektora brzine G radtl, izraz (291c), koji je
dalje rastavljen na antisim etrični dio bez dijagonalnih članova, a i =B. (394b)
tj. tenzor rotacijskog gibanja fluida 7^, i na sim etrični dio, tj. A ko se uvedu koeficijenti A i B definirani sa (394a) i
tenzor brzine deformacije Te, izraz (297e). P ri razvoju izraza za (394b), tad a izrazi (393a) i (393b) za n orm alna naprezanja ten­
gustoću snage unutrašnjih sila p(l) prijelazom od izraza (384e) u zo ra Tn poprim aju oblik
izraz (384f) ispao je iz jednadžbe kinetičke energije fluida u
n x ,x , = Brotaciji
strujanju antisim etrični dio Tw. Budući da u kvazikrutoj s Xl + A e yi + A e Zl = A )e Xi,
fluida ne postoje unutrašn ja sm ična naprezanja u fluidu, to ne yniyt = Beyi + A e2i +A eXl= /l divi? + (B —
postoji ni traženi linearni odnos tenzora rotacijskog gibanja 7^ s
Xz,i, = BeZl + A e X t+ A eyt = ,4 d iv ? +
tenzorom naprezanja Ta, već se u tom odnosu pojavljuje sam o
tenzor brzine deformacije Te. a iščezavaju tangencijalna naprezanja
Prem a tom e, generalizacija N ew tonova zakona viskoznosti 7CX
Vi.Vi = 71.,yiXi
Y = 71.,y\2\
_ = 7TZiyi
. = 7UZjX
Yj = 7TX
VjZj
_ = 0. (395b)
svodi se na određivanje opće linearne ovisnosti svake od devet
kom ponenata tenzora naprezanja Tff o devet kom ponenata ten ­ U vrsti li se (395a) u izraz (392), odnos tenzora Ta i Te u glav­
zora brzine deformacije Te. T akva bi ovisnost, uključujući i nim osim a x 1, y 1, z 1 m ože se pisati u m atričnom obliku:
 MEHANIKA FLUIDA 127

I Y / Zxx y Xy y xz
G X lX l T x,y, X iZ i

T y lx l
= + 2 p • y yx £yy yyz
(398b)
G y iy i z y iZ i

( T Z, \ Z7\ -i . y zx yzy & zz -

- Z z ix 1

' 1 0 o‘ 0 0 * To je generalizirani Newtonov zakon viskoznosti, i fluidi koji

( —p + A divV ) • 0 1 0 + (B -A )- 0 0 (396a) slijede taj zakon, tj. linearni odnos Ta i Te, zovu se new tonski
fluidi.
.0 0 1, . 0 0
Izraz (398a) piše se i u obliku
ili
(396b) Ta = - p đ + 2p ( r e - y d i v i ^ ^ j + p vd i ( 3 9 8 c )
Ta = ( ~ P + A d i v V ) - đ + (B - A) - Te.
Ako su prim jerene kom ponente dvaju tenzora jednake u u kojem u je učinak smične viskoznosti p razdvojen od učinka
jednom koordinatnom sustavu, tad a su te kom ponente m eđu­ volum enske viskoznosti p v.
sobno jednake i u bilo kojem drugom k oordinatnom sustavu. . Koeficijenti viskoznosti p i juv jesu svojstva fluida, i zavise
P rem a tom e je u koordinatnom sustavu Oxyz sam o od lokalnoga term odinam ičkog stanja. U tabl. 4 dani su
podaci o koeficijentima viskoznosti g i /¿v nekih plinovitih
&XX 'Cxy T'xz i kapljevitih fluida.
7yx Gyy Xyz

Tzx i zy <yZz T a b lic a 4

1 0 0 Jxy yxz TR A N SPO R TN A SVOJSTVA N E K IH FL U ID A PR I 300 K I
1,013 bar ( = 1 atm)
= {—p + A d iv d ) • 0 1 0 + (B -A )- Sy y y yz (396c)
LO 0 1 2
y*y &ZZ Pr

'■"'c
Fluid Q IO “2

i
kg/m 3 10 "5 m 2/s

ta
o
d ok oblik (396b) odnosa Ta i Te ostaje neprom ijenjen za bilo J /m sK
koje osi. He 0,162 1,98 0 15,0 12,2 0,67
P rem a pretpostavci 4, za strujanje fluida s poljem brzine Ar 1,62 2,27 0 1,77 1,40 0,67
vy = vz = 0 i vx = vx(y) m ora odnos (396c) biti
h 2 0,0821 0,887 32 17,3 10,8 0,71
n 2 1,14 1,66 0,8 2,52 1,46 0,71
T*y = /*T “ - (396d) o2 1,30 2,07 0,4 2,58 1,59 0,72
dy '
co2 1,79 1,50 1000 1,66 0,837 0,75
U takvu je strujanju
Zrak 1,18 1,85 0,6 2,58 1,57 0,71
1 i dvx dv,
yxy - yyx- [2gy + (396e) 6,0
2 dy 9 Voda 997 85,7 3,1 61 0,0860
Etilni alkohol 786 110 4,5 18,3 0,14 15
što uvršteno u (396d) daje Glicerin 1230 134000 0,4 29 109 11000

xyx = 2 g y xy, (396f)

a usporedba sa (396c) pokazuje d a je Za kom binaciju koeficijenata g i p v, koja je u izrazu
B — A = 2/i, (396g) (397c) označena kao koeficijent A, uvedena je i posebna o znaka

gdje je g dinam ički koeficijent viskoznosti ili koeficijent smične (398d)

viskoznosti.
Razlika između term odinam ičkog tlaka p i srednjeg m eha­
ničkog tlaka psr, definiranog invarijantom tenzora naprezanja
Tff, izraz (41), izražava se koeficijentom volumenske viskoznosti g v:
P Psr = /4vdivi^,
gdje koeficijent volum enske viskoznosti im a dim enziju [p v] =
= M L " 1T “ \ dakle [p v]si = P a s-
Ako se psr izrazi pom oću norm alnih naprezanja iz odnosa
(396c) i primijeni izraz (396g), dobiva se
P ~ P s r = P - ^ (
= P - p — ,4divt? — —/i div U
a usporedba sa (397a) pokazuje da je koeficijent A jednak
'2
A = -
U vrsti li se (396g) i (397c) u (396b), dobiva se opći linearni
odnos tenzora naprezanja Ta i tenzora brzine deform acije Te
T„ = - p - - /¿vjdivtS i + 2pTc,
ili u m atričnom obliku:
koja se naziva drugi koeficijent viskoznosti.
Fizikalna interpretacija smične viskoznosti g provedena je na
tem elju kinetičke teorije plinova. I volum enska viskoznost p v
(397a) može se interpretirati kinetičkom teorijom poliatom nih plinova.
N aim e, tlak psr, nazvan m ehaničkim , m jera je sam o translacijske
energije m olekula, dok je term odinam ički tlak m jera ukupne
energije m olekula, koja uz translacijski oblik uključuje i vibra-
cijske, rotacijske i sve ostale oblike energije. Ti različiti oblici
energije im aju različita vremena relaksacije, tj. vrem ena p o treb ­
na da se n akon porem ećaja ponovo uspostavi ravnotežno
^ + O yy + O zz) = stanje neke veličine. Z a dušik N 2 pri 300 K vrijeme relaksacije
za m olekularnu translaciju iznosi 1,6 * 10- l o s, za m olekularnu
rotaciju 1,2 * 10-9 s, a pri 3 0 0 0 K za m olekularne vibracije
A + — g)d \\V , (397b)
3 • IO-5 s. Z bog takvih razlika energija se m ože p retvarati i pre­
nositi iz jednog oblika u drugi. T ako se volum enska viskoz­
nost p v u izrazu (397a) m ože interpretirati kao m jera prijenosa
energije od translacijskog oblika u druge oblike. N pr. pri prolazu
kroz udarni val translacijski oblik energije pretvara se u vibra-
(397c) cijski, pa će u takvoj pojavi volum enska viskoznost biti veoma
važna. Budući da m onoatom ni plinovi im aju sam o translacijski
oblik energije, nem oguć je prijenos energije u druge oblike, pa
je za m onoatom ne plinove p v = 0, što pokazuju i eksperim ent'
(v. tabl. 4). To znači da je pri strujanju m onoatom nih plinova
(398a) term odinam ički tlak jednak m ehaničkom tlaku.
Volum enska viskoznost plinova bitno utječe u procesim a
koji se razvijaju vrlo brzo i u kojim a su gradijenti pojedinih
veličina veliki, kao što je npr. eksplozija i udarni val. U mnogim
o
O

& xx ^xy 7Xz je strujanjim a plinova divergencija brzine div# dovoljno m alena
7yx Gyy h z - p - h r ^ - ^ v divi? 0 1 0 4- da se utjecaj volum enske viskoznosti m ože zanem ariti. K ad je
o
o

7 Zy o zz p v ^ 0, izraz (398a) prelazi u

 128 MEHANIKA FLUIDA

[2] = M L T - 30 - 1 , dakle [/l]SI = J/(m sK ). U tabl. 4 dani su

T„ = p + y / i d i v í I + 2 /Í Tt, (399a)
podaci o koeficijentu X za neke plinovite i kapljevite fluide.
Za X > 0 Fourierov zakon (404) pokazuje da toplina struji od
ili izraženo u kom ponentam a tenzora naprezanja područja viših tem peratura prem a području nižih tem peratura.
2 .. _ dvx Taj je F ourierov linearni odnos gustoće toplinske snage i tem ­
gxx = ~ P ~ - j p d i v v + 2 j u — , peraturnog gradijenta potvrđen mnogim eksperim entim a i
striktno je primjenljiv sam o za ižotropne fluide. Z a kapljevine
2 ,. . - dvy je koeficijent toplinske vodljivosti X relativno nezavisan od tem ­
o yy = - p - y / ld lV E + 2 /r— ,
perature, a za plinove je, poput koeficijenta viskoznosti p,
rastuća funkcija tem perature.
2 ,. dvz K oeficijenti smične viskoznosti p , volum enske viskoznosti p s
°zz = - p - — /id lV E + 2 / 1— , (399b)
3 (7Z i toplinske vodljivosti X spadaju u grupu transportnih koeficije­
nata. To su svojstva tvari koja zavise od lokalnog term odina-
(dvx 8vy\
m ičkog stanja, pa ako je to stanje definirano tlakom p i tem ­
peraturom T, zavisnost se izražava u obliku:
di?v ¿to, p = p(p,T); p v = p y(p, T); X = X(p, T ). (405)
"U f + Koeficijenti p, X i specifična toplina pri konstan tn o m tlaku cp
tvore bezdim enzijsku kom binaciju
! " ( a F + .& ■ P r= ^il, (406)
X
Z a nestlačivi fluid, tj. g — eonst., jedn ad žb a k o ntinuiteta nazvanu Prandtlovim brojem.
(333a) ili (380e) daje d iv i? = 0 , pa je generalizirani N ew tonov P ran d tlov je broj određena kom binacija svojstava fluida,
zakon viskoznosti: pa se i sam m ože sm atrati svojstvom koje zavisi od lokalnog
7^ = — + 2 p T e, (400a) term odinam ičkog stanja. Iznos P ran d tlo v a bro ja daje odnos
relativnih utjecaja viskoznih naprezanja i prijenosa topline v o d ­
ili izraženo u kom ponentam a:
ljivošću, pa pokazuje npr. da li se u nekom strujanju brže
razvija profil brzine ili profil tem perature. P odaci o P ran d tlo v u
^ = ~ P + 2p — 9 broju nekih fluida dani su u tabl. 4.
cx
Termodinamičke jednadžbe stanja. Stanje sustava, npr. m a ­
(Tyy= ~ P +
o
2 P ~ ,
dvy terijalnog volum ena, zadano je tzv. p aram etrim a stanja, kojim a
se mogu p o tpuno odrediti sve značajke sustava p otrebne za
dinam ičko-term odinam ičku analizu. P rem a principu stanja za
. dvz
ozz = - p + 2 /i— , čistu tvar, tj. za takav sustav kojeg je kemijski sastav za
(400b) vrijeme procesa hom ogen i neprom jenljiv, lokalno term odina-
/ eto* dvy m ičko stanje određeno je s bilo koja dva nezavisna term o-
kjcy P \ y "k dinam ička param etra stanja. Ako su ta dva nezavisna p a ra ­
dx m etra tlak p i gustoća q , tad a toplinska jednadžba stanja im a
dvv dvz oblik
dz p = p{QJ \ (407)

dvx npr. kao jednadžba stanja savršenog plina (8).

Kalorička jednadžba stanja za specifičnu u n utrašnju energiju
" ^ + Tz g lasi:
Prim jenom generaliziranog N ew tonova zakona viskoznosti u = u ( p ,q ) = ]. (408)
u oblicim a (398a), (399a) i (400a), za gustoću snage unutrašnjih
Jednadžbe stanja (407) i (408) m eđusobno su zavisne, a pom oću
sila p(l) definiranu izrazom (384f), uz jed n ak o st • Te = d iv £
njih se može odrediti bilo koje term odinam ičko svojstvo fluida
dobivaju se sljedeći izrazi:
kao čiste tvari.
a) p y 4=0, divi? 4= 0 :
Navier-Stokesove jednadžbe. Jednadžba gibanja fluida (38le)
ili (391b) i k onstitutivna jednadžba za new tonski fluid (398a),
p« = pdivi? + p - p vj(d iv tJ)2 - 2p Tc; (401)
koja uspostavlja opći linearni odnos izm eđu tenzora naprezanja
Ta i tenzora brzine deformacije Te, daju Navier-Stokesove jed­
fr) p w= 0, divi? + 0 : nadžbe. T ri skalarne kom ponente tih jednadžbi sadržane su u
k om paktnom vektorskom obliku
p«>=pdiv? + 3 - p ( d i v i )2 - 2pT£-Te, (402)
dfi
c) div!? = 0, nestlačivi fluid: Q - ^ . + Q(P- V)t? =

n® = -2 p T r Tt. (403)
— o f — g rad p - grad - p - p y divi? + 2 Div (p 7¡), (409a)
Fourierov zakon toplinske vodljivosti. V ektor površinske gus­
toće toplinske snage ili toplinskog to k a q, uveden u izrazu gdje, prem a definiciji (43a) za DivT,,, o p erato r D i\ { p T f u
(385a) pri formulaciji zakona održanja energije, odražava bit p ravokutnom kartezijskom sustavu im a kom ponente:
sam e definicije topline. T oplina nije svojstvo sustava ili nešto
što sustav sadržava. G ovori se sam o o prenesenoj toplini [Div^TDL +
kao m eđudjelovanju izm eđu sustava i okoliša, ili o prenesenoj dx dy dz
energiji koja se ne može identificirati s radom . Taj prijenos d (py xy) | dQieyy) | d i P J z y )
topline rezultat je razlike u tem peraturam a. [D iv(p TJ]y (409b)
dx dy dz ’
F ourierov zakon toplinske vodljivosti linearni je odnos iz­
m eđu gustoće toplinske snage q i gradijenta skalarnog tem pe­ I d ( p e . 2Z)
raturnog poli a [D iv (¡x TJ]Z =
dx dy dz
q = — 2 grad T (404)
U ortogonalnim krivocrtnim koo rd in atam a taj o perator im a
gdje je X koeficijent toplinske vodljivosti s dim enzijom vrlo složen oblik, pa da se pojednostavni jednadžba (409a),
 MEHANIKA FLUIDA 129

daje joj se invarijantni vektorski oblik, koji doduše sadržava + P\(£xx + Syy + £z2)2 ^ 0, " (412c)
veći broj članova ali su ti članovi standardni o peratori za tj: ta funkcija ne može imati negativnu vrijednost.
koje su već razyijeni izrazi u ortogonalnim krivocrtnim k o o rd i­ Prim jenom izraza (411), (412c) i F ourierova zakona toplinske
natam a. P ri tom se za konvektivnu akceleraciju na lijevoj vodljivosti (404) energetska jed n ad žb a (385c) dobiva oblik
strani izraza (409a) prim jenjuje izraz (240), a zadnji član desne
strane (409a) transform ira se pom oću poznatog izraza vektorske + (?• V)w = —p d ivV + <P + div (A grad 7). (413a)
0
analize: dt

A đ = — ro t ro t đ + grad div đ, 1409c) Lako je dokazati da je

gdje je A = V • V = V 2 Laplaceov operator.
div (/l grad T) = Tdiv | + ^ ( g r a d /F ) 2, (413b)
Transform acija jednadžbe (409a) daje
dv ^ J I . gdje zadnji član desne strane, slično funkciji <ž>, ne m ože biti
— — tJ x ro tt/ + grad negativan, pa se energetska jedn ad žb a može pisati i u obliku:
X grad T
+ (V • V )u + pd ivi/ — Tdiv
— qI — gra d P — rot rot (p£) + grad — p + p v)divt} T

+ g ra d (V • grad/t) — V A /i — d iv Vg ra d p 4- g ra d p x ro t i/. (409d) = $ + y (grad T )2. (413c)

T o je vrlo složena diferencijalna jednadžba, pa su za njenu
prim jenu potrebne neke pretpostavke i približenja. Ako su tem ­ Drugi zakon termodinamike. K om binirani m atem atički zapis
p eraturne prom jene malene, tad a se i prom jene koeficijenta prvog i drugog zakona term odinam ike d an je Gibbsavom :jed-,
viskoznosti p i /iv m ogu zanem ariti, pa jednadžba (409d) im a nadžbom
jednostavniji oblik:
T D s = DM + p D ( — ). (414a)

8 ■V x rot t/ 4- grad P rim jenom jednadžbe k o ntinuiteta u obliku, (380e)^ za rever­

dt
zibilni dio gustoće snage unutrašnjih sila može se pisati v

= qJ - g radp - - p r o tr o t JJ + \— p + p, grad div ti = A. - i Dg m io )

P dlVE = — p — — — = Q P -------------, (414b)
y o Dt ^ l Dt

= o l- g rad p + p A ii + — p + p v grad div i/. (409e) Pa kom binacija (413c), (414a) i (414b) daje

Z a nestlačivi je fluid div v = 0, pa iz jednadžbe (409d) nestaju qt 1 + 0 »-V ),

članovi koji sadržavaju div ii. Ako se uz to pretpostavi da je
p = const., tri kom ponente N avier-Stokesovih jednadžbi za
nestlačivi fluid sažete su u vektorskoj jednadžbi
^ — t/ x rot ti = / — grad (— -I- — v2) — v ro tro tii =
dt \ q 2 j
= / - grad H- v AÜ.
Energetska jednadžba za newtonske fluide. Ako se u prvi
alternativni oblik energetske jednadžbe (385c) uvedu k o n stitu ­
tivne jednadžbe (398a) i (404), broj će se nepoznatih funkcija
smanjiti, pa se može form irati potpuni skup jednadžbi dinam ike
fluida koje su u principu integrabilne.
Jedan od članova jednadžbe (385c) jest gustoća snage u n u ­
trašnjih sila s negativnim predznakom , koja je prem a izrazu
(386d) jednaka:
~ P {1) = ~ p d ivt) + Tn • Te,
gdje za Tn, usporedbom (392) i (398a), vrijedi
Tn = - ( y p - p v )d iv i/< í+ 2 p T e.
Prvi izraz desne strane (411) jest snaga po jedinici volum ena
sile tlaka na element fluida, što je reverzibilan prijenos ener­
gije. Taj dio ( —p(l)) m ože biti > 0 pri d iv i /< 0 , i < 0 pri
divi/ > 0. D rugi član desne strane (411) jest volum enska gustoća
disipativne snage unutrašnjih sila, tj. nepovrativi (ireverzibilni)
dio gustoće snage unutrašnjih sila s negativnim predznakom .
Ta se snaga naziva disipativnom funkcijom <P i definirana je
izrazom
9 = -Mrev = - (p(i) - pdivt!) = Tn ■Ts.
Prim ijeni li se izraz (412a) za Tn i izraz (297c) za TE, za
disipativnu se funkciju nakon jednostavnih operacija dobiva:
\ T
= <P + — (grad T )2 S 0,
(414c)
gdje je disipativna funkcija $ dana izrazom (412c).
T ako je prim jenom konstitutivnih jednadžbi i G ibbsove je d ­
nadžbe diferencijalni oblik drugog zakona term odinam ike (390e)
dobio konkretniji sadržaj u obliku (414c), prim jeren svojstvima
new tonskih fluida.
(410) Osnovne jednadžbe dinamike ne^ tonskih fluida i rubni uvjeti.
O snovne dinam ičke i term odinam ičke jednadžbe koje opisuju
strujanje new tonskog fluida jesu: jednadžba kon tin u iteta (380d),
N avier-Stokesove jednadžbe u sažetom vektorskom obliku
(409d), energetska jedn ad žb a (413c) i jednadžbe stanja (407) i
(408). Tih pet osnovnih jednadžbi čini potpuni skup i .u principu
postoji njihovo rješenje kojim se odredi sedam nepoznatih
funkcija pro sto ra i vrem ena: p, p, te tri skalarne kom ponente
brzine v, u i T.
P retpostavlja se da su svojstva fluida /i, p v i X poznate
funkcije tlaka i tem perature prem a izrazu (405). N adalje, uz skup
(411) osnovnih jednadžbi dinam ike dolazi i drugi zakon term odina­
m ike prilagođen term odinam ičkoj analizi strujanja new tonskih
fluida (414c).
Tri skalarne kom ponente *Navier-Stokesovih jednadžbi
(412a)
(409d) jesu tri eliptičke parcijalne jednadžbe drugog reda. Sva
m oguća strujanja nevvtonskih fluida zadovoljavaju N avier-
-Stokesove jednadžbe, ali za rješenje svakog pojedinog problem a
treba u sustav jednadžbi uvesti posebne rubne (granične) uvjete
koji zavise od karakterističnih geom etrijskih granica tog p ro b ­
lema. E ksperim entim a je utvrđeno da na krutoj graničnoj
površini oko koje ili preko koje struji realni viskozni fluid
nem a sklizanja fluida po toj površini, tj. čestice fluida se pri­
lijepe uz k rutu stijenku pa je brzina čestice na stijenki jed n ak a
brzini pripadne točke stijenke. Ako je u raspored brzina točaka
(412b) krute stijenke, a v raspored brzina čestica fluida, tad a je rubni
uvjet za viskozni fluid na krutoj površini
v = u. (415)

& = 4p (t^ + + + Drugi rubni uvjet za neograničeni fluid koji u beskonač­

nosti m iruje jest
2
+ y H[(«» - eyy)2 + (eyy- e j 2 + - e**)2] + lim i/ = 0. (416)

TE VIII, 9
130 MEHANIKA FLUIDA

Za rješenje potpunog skupa jednadžbi strujanja new tonskih dg

fluida, kad su uključeni i toplinski učinci, potrebni su i tem ­ g v i'H id S + | g v 2 -ii2d S = — -57 dT, (418a)
peraturni rubni uvjeti koji se sastoje od zadane tem perature ili S, S2 KV
gustoće toplinske snage preko granica.
što za stacionarno strujanje dobiva oblik
Posebni oblici i integrali osnovnih jednadžbi dinamike fluida m = J gVx• rt[ dS = [ g r t2 -Tl2dS = \grt • rtdS = const., (418b)
Si S2 s
O snovne jednadžbe dinam ike new tonskih fluida (380d),
gdje je m m aseni p ro to k s dim enzijom [m] = M T _1, dakle
(409d) i (413c) m atem atički su vrlo složen skup diferencijalnih
jednadžbi s ograničenim brojem egzaktnih rješenja. T akva rje­ [m ]SI = kg/s, a Hnorm ala na proizvoljan presjek S strujne
šenja postoje za jednostavnije tipove strujanja, kad se mogu cijevi, na nizvodnoj strani površine S (na S i, si. 80a, takva je
zanem ariti m nogi članovi, pa jednadžbe postaju znatno je d n o ­ n orm ala označena sa n\ = —iii).
stavnije. N um eričkim m etodam a mogu se riješiti i složeniji Z a strujnu cijev nestlačivog fluida k ontinuitet se m ase ne
slučajevi, ali tad a su to rješenja sam o određenih problem a, pa izražava m asenim protokom , nego protokom
nem aju k arakter općih zakonitosti s univerzalnom prim jenom .
Q= . n d S = const. (418c)
Do bitnih pojednostavnjenja dolazi i ako se zanem are neki s
učinci, npr. djelovanje viskoznosti fluida ili prijenosa topline, ili
kad se uzm u jednostavniji modeli fluida, npr. model savršenog P ri strujanju fluida kroz cjevovode redovito postoje ravni
plina s njegovom jednostavnom jednadžbom stanja (8). T akva su dijelovi cijevi k o nstantnoga poprečnog presjeka. U n u tar tih
rješenja ograničena na idealizirane uvjete, pa ih za problem e dijelova cijevi strujanje se odvija po pravocrtnim paralelnim
strujanja realnih fluida treba nadopuniti em piričkim koeficijen­ putanjam a, tako da se mogu položiti ravni norm alni presjeci
tima. kroz koje strujnice prolaze ortogonalno (si. 80b). Ako se u
Svako pojednostavnjenje ili poseban oblik osnovnih je d ­ takvim norm alnim presjecima može pretpostaviti k o n stantna
nadžbi i njihova posebna rješenja m oraju biti točno označeni, gustoća fluida, tad a za stacionarno strujanje jed n ad žb a k o n ti­
upravo zato da* bi se mogla ocijeniti njihova valjanost i p ri­ n uiteta (418b) dobiva oblik
kladnost za rješavanje realnih problem a dinam ike fluida. m = g v srA = const., (418d)
Posebni oblici jednadžbe kontinuiteta. Jednadžba kontinuiteta, gdje je vsr srednja brzina strujanja preko n orm alnoga ravnog
kao izraz zakona održanja mase, m ora biti zadovoljena za presjeka cijevi, koji im a površinu A, definirana izrazom
sve vrste fluida i sve tipove strujanja. O pći diferencijalni ob­
lici jednadžbe kontinuiteta pripadaju skupu osnovnih diferen­
cijalnih jednadžbi, a definirani su izrazim a (380d) i (380e) dok °” = - l j v d A = A -
je opći integralno-diferencijalni oblik dan izrazom "(380b). A

Za stacionarno strujanje, u kojem u je gustoća g = g(r) i Z a nestlačivi je fluid

dg/dt = 0, izraz (380b) dobiva poseban oblik: Q = vsrA = const. (418e)
$ g V - r t d S = 0. (417a) Z a strujanje kroz dio cjevovoda prikazanog na si. 80b vrijedi
KP
Za nestlačivi fluid, q = const., u proizvoljnom strujanju m = i? l V\sr A \ = g 2V2srA 2 = 03^3sr^3,
vrijedi: a ako je g = const., tad a je
J t! - n d ,S = 0. (417b) Q 4tu Q Q 4tcQ Q 4tc<2
KP
Vlu = A s =~ D f < V'ST = A [ = ~ D T ■
K ad kontrolni v d u m e n KV obuhvaća u n utrašnjost strujne
cijevi presječene sa dva proizvoljna poprečna presjeka Si i S 2 U elem entarnoj strujnoj cijevi (si. 80c) uvijek se mogu po­
(sL 80a), preko plašta strujne cijevi bit će v • ii = 0, pa je d ­ ložiti elem entarni norm alni presjeci d A, pa je za stacionarno
nadžba kontinuiteta (380b) prelazi u oblik strujanje stlačivog fluida
dm = g v d A = const., (418f)
a za nestlačivi fluid
d Q = vd A = const. (418g)
P ri stlačivom strujanju bitno je da se gustoća g nalazi u
jednadžbi kontin u iteta za cjevovode prom jenljivih presjeka. N a
primjer, pri nadzvučnom strujanju plina, zbog proširenja pre­
sjeka cijevi, plin ekspandira, pa gustoća tako naglo pada da
b rzina strujanja poraste prem da se presjek proširuje, što je
upravo suprotno od ponašanja kapljevina.
Funkcija toka ravninskog strujanja nestlačivog fluida. P ri
ravninskom strujanju sve se čestice fluida gibaju paralelno
s nekom ravninom . A ko je to ravnina Oxy, slika strujanja
je id erfičn a u svim ravninam a paralelnim s ravninom O xy,
p a je vz = 0 i d/dz = 0. Ako se drugačije ne specificira, pod
ravninskim se strujanjem sm atra strujanje sloja fluida- izm eđu
ravnine O xy i na jediničnoj udaljenosti njoj paralelne ravnine.
O ptjecanje kružnog cilindra, tj. strujanje okom ito na uzdužnu
sim etralu cilindra, prikazuje se u ravnini O xy kao optjecanje
kruga.
Polje brzine ravninskog strujanja zadano je skalarnim kom ­
ponentam a
vx = vx[ x , y 9t)9 vy = vy( x , y , t \ vz = 0. (419a)
Jednadžba kontinuiteta za ravninsko strujanje nestlačivog fluida
(333a) im a oblik
dvx dvv
+ —^- = 0. (419b)
dx dy
 MEHANIKA FLUIDA 131

Ta jednadžba, pisana u obliku laze kroz te dvije točke, pa je zato izraz (420d) valjan i za
dvx d( — v.) pro to k preko npr. krivulje CD na si. 81.

(419c) Osnovne jednadžbe dinamike idealnog toplinski nevodljivog

fluida i granični uvjeti. U idealnom , tj. neviskoznom fluidu
pokazuje određeno m atem atičko srodstvo funkcija vx i vy, i to
tenzorsko polje naprezanja Ta degenerira u skalarno polje tlaka
takvo d a j e linearna diferencijalna form a vxd y + ( —u>,)dy eg­
(55), a jedn ad žb a gibanja dobiva jed nostavan oblik (60). Izraze
zaktni diferencijal neke funkcije tip:
li se sve veličine u Eulerovim varijablam a r i f, lijeva strana
vx dy — vyd x = dtp, (419d) izraza (60) prelazi u individualnu vrem ensku derivaciju D /D t
gdje je xp = \p(x,y,t) funkcija to k a ravninskog strujanja ne- danu izrazom (237), tako da je jed n ad žb a gibanja idealnog
stlačivog fluida s dim enzijom [ip] = L 2T _1, dakle [i/>]Si = m 2/s. fluida
Budući da je izvedena iz jednadžbe kontinuiteta, funkcija to k a dv 1
— + (v • V)u = / — — gradp. (421a)
ip postoji za sva moguća^ ravninska strujanja nestlačivih viskoz­
nih i idealnih fluida. To je sažeti vektorski oblik Eulerovih jednadžbi gibanja idealnog
Za poznate funkcije vx i vy, funkcija to k a se predočava fluida, koje u kartezijskom sustavu imaju oblik
poznatim izrazom više analize:
dvx dvx dvx dvx
f -1
V>(x,y) = J vx(x 0,y)d- J iy(x,_v)dx + C. (419e) i r + v ’ t o + v ’j ¡ + ' - w ~Jx e

dv. dVy dvv dvy 1 dp

Za poznatu funkciju toka ip polje brzine (419a), prem a (419d), (421b)
^dt7 + cdx y dy : dz = fy ~ - ^ 7.,
dano je izrazim a:
dv. dVz dv7 dv7 - 1 dp
dxp Vx~£± + Vz~T± —f z ---------
vx = - (419f) dt + V x t e ' ■ dy dz q dz
dy ’ v dx ’
Te se jednadžbe jednostavno izražavaju i u ortogonalnim kri-
Iz diferencijalne jednadžbe strujnice ravninskog strujanja
vocrtnim k o o rd in atam a pom oću izraza za pojedine operatore u
(264) ili (280) vidi se da je uzduž strujnice
tim koordinatam a.
vx dy — vyd x = 0, (420a) E ulerova vektorska jedn ad žb a (421a) izravno slijedi i iz
N avier-Stokesovih jednadžbi (409a) kad se zanem ari viskoznost,
ili je, usporedi li se taj izraz sa (419d), uzduž strujnice
tj. kad se stavi p = p v = 0.
dtp = 0. (420b) Jednadžba k ontinuiteta za idealni fluid zadržava oblik (380d)
Prem a tom e je jednadžba strujnice (uzduž strujnice) ili (380e), tj.
dg
\p = const. (420c) — + d i \ ( e V ) = 0, (422a)
Sustavnim m ijenjanjem ko n stan tn e vrijednosti funkcije tok a
ip definirana je slika strujnica ravninskog strujanja. P om oću ili
1 dg 1
funkcije to k a ip m ože se pro raču n ati p ro to k g i nestlačivog divu : u - grad g. (422b)
tluida preko proizvoljne površine, ko ja u ravnini O xy im a za g dt g
k onturu neku krivulju A B (si. 81), a njena je visina u smjeru A ko se osim viskoznosti istodobno zanem ari i prijenos topline,
osi Oz jed n ak a Az = 1. Razvije li se izraz za protok preko takve q = 0, energetska jed n ad žb a (413a) za strujanje toplinski nevod­
površine, dobiva se ljivog fluida glasi
Qi = J v - n d s- 1 = J [vxc o s(n,x) + vycos(n,yj]ds = ~ + (v • V )u = - — divtl, (423a)
AB AŠ dt g
= J (vx dy — uydx) = J d\p = xp(B) — xp(A). (420d) uz toplinske jednadžbe stanja
AB AB
P = P(Q,T), (423b)
Budući da \p{B) i \p(A) definiraju dvije strujnice, razlika vrijed­
u = u(p,g). (423c)
nosti funkcije to k a u dvjem a točkam a ravnine strujanja o d re­
đuje protok kroz proizvoljnu spojnicu dviju strujnica koje p ro ­ Budući da nem a toplinske vodljivosti ni viskozne disipacije
energije, drugi zakon term odinam ike (414c) im a oblik

si. 81. Izvod svojstva funkcije to k a tp ravninskog strujanja
Qi = \p{B) - \p(A)
ds + v • g rad s = 0.
^
— (424)
dt
Sedam jednadžbi (421b), (422a), (423a), (423b) i (423c) pred­
stavljaju potpuni skup jednadžbi koji je p o treban za rješenje
nepoznatih funkcija: v sa tri skalarne kom ponente, te /?, g , u
i T.
Sustav jednadžbi (421a) do (423c) zadovoljava sva m oguća
strujanja idealnih toplinski nevodljivih fluida. Svaki pojedini
konkretni problem dodaje tom sustavu jednadžbi svoje indivi­
dualne granične i početne uvjete koji specificiraju ponašanje
pojedinih veličina u određenim točkam a prostora, npr. na g ra­
nicam a i u određenom početnom trenutku vremena.
Granični uvjet na krutoj nepromočivoj površini, npr. na povr­
šini krutog tijela koje se giba kroz fluid. Budući da nem a
viskoznosti, idealni fluid se ne lijepi uz k rutu stijenku, pa se
može gibati tangencijalnom brzinom relativno prem a stijenki.
Zbog neprom očivosti površine ne postoji n orm alna k om ponenta
brzine čestica fluida relativno prem a krutoj površini. Ako za
k ru tu graničnu površinu F, pom ičnu u prostoru, vrijedi je d ­
nadžba
F(rSf) = 0, (425a)
132 MEHANIKA FLUIDA

tad a je kinem atički uvjet neprom očivosti dan izrazom gdje je prvi uvjet analogan uvjetu (425b), a drugi se uvjet
dokazuje istim izvodom kao i uvjet (122b) u statici fluida, ako
Vn If(F,0 = o = wn> (425b) se p ri strujanju idealnog fluida zanem ari utjecaj površinske na­
gdje je vn norm alna k o m ponenta brzine čestice fluida na povr­ petosti.
šini F, a un norm aln a k om ponenta brzine to čak a površine F. Uvjeti u beskonačnosti odnose se na ponašanje brzine, tlaka
L ako se dokaže da je i tem perature u beskonačnosti:
= ¡U 0 , (p)^oo = Poo(0, (T )r^ 00 = T J t) . (428)
~di Početni uvjeti. Budući da strujanje fluida zavisi od stanja
(425c) iz kojeg je počelo u neki početni tren u tak t = t0, p otrebno je
I g ra d F |
to stanje definirati početnim uvjetim a:
N aim e, norm ala na F dana je izrazom
( n =t0 = u n (p)r-ro = p o ( n ( n =t0 = u n (429)
grad F
(425d) P ri stacionarnom strujanju početni uvjeti nem aju smisla,
” ~ | grad F | ’
jer bi njim a bile definirane sve tražene funkcije i u sva kasnija
pa je vrem ena, tj. ti bi uvjeti već predstavljali rješenje. P rem a tome,
g ra d F rješenje problem a strujanja idealnog toplinski nevodljiva fluida
un = u n = u - (425e) sastoji se u određivanju takvih funkcija U, p, g, u i T koje su
| g ra d F | ’
rješenje sustava jednadžbi (421a) d o (423c), koje u početni tre­
gdje su u(r,t) brzine to čak a površine F u tren u tk u t. U tre­ n u ta k t = t0 prelaze u funkcije (429) i koje u sva vrem ena
nutku t + d t, prem a (425a), vrijedi: t > t0 zadovoljavaju granične uvjete (425b), (427) i (428). A ko je
0 = F (r + udt,t + dr) = F(r,t) + iidt • g ra d F + u tren u tk u t = t0 zadana razdjelna površina S 0, treba odrediti
i oblik površine S u sva kasnija vrem ena t > t0.
dF (dF
+ — d t = dt | — + u • g ra d F , (425f) Posebni integrali Eulerovih jednadžbi gibanja idealnoga baro-
dt dt
tropnog fluida pod djelovanjem konzervativnih masenih sila.
gdje je prim ijenjena jed n ad ž b a (425a). Iz (425e) i (425f) proizlazi Idealni fluid u strujanju je barotropan, odnosno njegovo stru­
izraz (425c). janje je b aro tro p n o ako gustoća fluida q zavisi sam o od tlaka
G ranični uvjet (425b) m ože se pom oću (425d) pisati
Q = Q(p)- (430a)
v - g ra d F = u • g ra d F , (425g)
Z a b aro tro p n e je fluide prikladno uvesti funkciju tlaka &
što uvršteno u (425f) daje alternativni oblik graničnog uvjeta definiranu sa
(425b): V
DF d p_
W = 0. (425h) (430b)
■i: q(p Y
Analitički izraz za površinu krute kugle polum jera r0 koja se brzinom
Uz{t) giba u smjeru osi Oz (si. 82) i kojoj se u trenutku t = 0 središte C s dim enzijom = L 2T -2 , dakle [ ^ ] SI = m 2/s 2. P om oću
nalazilo u 0 glasi: funkcije tlak a & član s gradijentom tlak a u Eulerovoj jednadžbi
gibanja (421a) m ože se pisati:
F(x,y,z,t) = x 2 + y 2 + - r0 = 0. (426a)
( - M 1
— grad p = grad 0*. (430c)
Izraz (425c) daje
Q

Uz [z ■! u . d t ) ■i u xdt K onzervativno polje m asene sile / im a potencijal 17, izraz (17),

o / tak o d a je
: = U Z- ■= U z cos \p, (426b)

JI x 2 + y 2 + [ z - j C/Zd r j / = -g ra d i/. (430d)

gdje je kut ip druga koo rd in ata sfernog koordinatnog sustava. Prem a tom e je
Prim jenom izraza (240) za konvektivnu akceleraciju i izraza
granični kinem atički uvjet na granici kugle (426a) izražen sa (430c) i (430d), E ulerova jed n ad žb a gibanja idealnoga barotrop-
vn = Uzcos\p. (426c) nog fluida (421a) dobiva L am b-G rom ekin oblik:
Do istog se rezultata dolazi i prim jenom izraza (425h). dU ' i v2 \
-— v x rottf = - grad ^ + — + U . (431)
dt \ 2 )
Taj je oblik jednadžbe gibanja vrlo p rikladan za istraživanje
njenih posebnih integrala, što se svodi na posebne sm jerove
integracije i na posebne vrste strujanja.
Posebni smjerovi integracije. Z a stacionarno strujanje jed ­
nadžba gibanja (431) prelazi u

grad -I- + L/j = V x rottl. (432)

P o m n o ži li se ta jed n ad žb a skalarno s elem entom luka strujnice

V
d±u ds, (433a)

SI. 82. Izvod kinem atičkoga graničnog uvjeta na krutoj površini dobiva se
pomične kugle

(433b)
Granični uvjeti na razdjelnoj površini dvaju idealnih fluida.
Ako je w(n5) norm aln a kom p o n en ta brzine to čak a razdjelne p o ­
vršine S, a 1 i 2 oznake njezinih dviju strana, granični su je r je vektor V x rotll okom it na iT i rott?; indeks str označava
uvjeti dani izrazim a diferencijal u sm jeru strujnice. Budući da je sam o diferencijal
k onstante jed n ak nuli, izraz (433b) pokazuje da je uzduž
p (,)Is = p ,2,L (427) strujnice
 MEHANIKA FLUIDA 13 3

koje vektorske krivulje polja v x rot V norm alno probadaju, pa

1+ — + U = const. (433c) je m oguća i integracija jednadžbe (432) uzduž proizvoljnih kri­
vulja preko tih površina.
Dalji oblik jednadžbe (433c) zavisi od vrste b aro tro p n o sti fluida, Z a nestlačiv idealni fluid u stacionarnom strujanju u polju
tj. od oblika funkcije i od vrste konzervativnog polja m a- sile teže taj se integral može napisati u obliku
sene sile, tj. od funkcije U. Z a strujanje nestlačivog fluida
p t„2
r
\~— + g z — const. (435e)
Q = Q(p) — const., (433d) Q 2
uzduž proizvoljne krivulje na površini E = const.
u polju sile teže U = gz, jed n ad ž b a (433c) prelazi u Bernoullijevu Ako se jednodimenzijsko nestacionarno strujanje nestlačivoga
jednadžbu ili Bernoullijev integral: idealnog fluida definira kao strujanje u kojem u strujnice u toku
vrem ena ne m ijenjaju svoj prostorni oblik i položaj, ta d a se
p v2
h — -I- g z = const., uzduž strujnice. (433e) za vektor brzine uzduž strujnice takva strujanja m ože pisati
Q 2 V = v(s,t)?s(s), (436a)
Ako se jednadžba (432) pom noži skalarno s elem entom luka
vrtložne krivulje gdje je s linearna varijabla uzduž strujnice, a es jedinični vektor
tangencijalan na strujnicu i zavisan sam o od s. P arcijalna
h* TOtV A vrem enska derivacija vektora brzine (436a) daje:
(434a)
TrotaT dv dv
dobiva se ¥ = ¥ A (436b)

& + — + U = const., uzduž vrtložne krivulje, (434b) što uvršteno u (431) om ogućuje za nestlačivi fluid integraciju
uzduž strujnice:
ili za nestlačivi fluid u polju sile teže:
p v2 P2 \ l ,I f dv
7 + y + ^ ) - ( - + y + 0 Z1| = — ds, (436c)
1- — + g z = const., uzduž vrtložne krivulje. (434c) dt
Q 2
Ako se iz točke M (si. 83) u polju stacionarnog strujanja
gdje je oznaka 1 za točku uzvodno, a oznaka 2 za točku niz­
idealnog b arotrop no g fluida povuče strujnica, pa se iz točaka
vodno na istoj strujnici.
strujnice povuku vrtložne krivulje, zatim iz to čak a vrtložnih
Izraz (436c) pokazuje da se dio ukupne m ehaničke energije
krivulja povuku nove strujnice i nastavi li se taj postupak,
troši ina ubrzanje m ase fluida u n u tar elem entarne strujne
mreža strujnica i vrtložnih krivulja form ira površinu. U svakoj
cijevi form irane oko strujnice. N aim e, ako je dv/dt > 0, izraz
točki te površine vektor v x r o t f okom it je na površinu. D a bi
(436c) pokazuje da je u k u p n a m ehanička energija u nizvodnoj
u vektorskom polju v x r o t f postojale površine koje vektorske
točki 2 m anja nego u uzvodnoj točki 1.
krivulje tog polja ortogonalno presijecaju, to vektorsko polje
mora zadovoljavati uvjet (119b). Ako u k u p n a specifična m eha­ Posebne vrste strujanja. Bezvrtložno strujanje idealnog fluida
nička energija po jedinici m ase iznosi definirano je identitetom
v2 ro t v = 0, (437a)
E = 0> + — + U , (435a)
koji g aran tira da postoji skalarni potencijal brzine
tada jednadžba (432) dobiva oblik <P = (p(r,t\ (437b)
g ra d £ = v x ro tf, (435b) tako da polje strujanja postaje gradijentno
a provjera uvjeta (119b) za vektorsko polje v x r o t f daje v = gra dtp. (437c)
(v x rottT)-r o t( f x rotv) = g ra d £ • ro t(g ra d £ ) = 0. (435c)
Z a lokalnu akceleraciju može se pisati
Prem a tome, postoje površine
dV d dt p
v2 (437d)
E = & + — + U = const., (435d) = dt = gra y ’
pa E ulerova jedn ad žb a gibanja (431) za idealni b aro tro p n i fluid
u potencijalnom strujanju dobiva oblik

j I^ -P + ;
grad( (438a)
4 - | grad (p |2 + £/) = 0.

Izraz (438a) pokazuje da je u određenom trenutku podgradi-

je n tn a funkcija jed n ak a konstanti koja je ista u svim točkam a
p ro sto ra potencijalnog strujanja idealnog b arotropnog fluida.
T a se p ro sto rn a ko nstan ta može vremenski mijenjati, pa se ozna­
čuje sam o kao funkcija vrem ena F(t), tako da integral jednadžbe
(438a) prelazi u tzv. Cauchy-Lagrangeov integral:
d(p
~z— I- i ' + y |g r a d < p |2 + U = F(t). (438b)
dt

Funkcija F(t) može se uključiti u funkciju nekog novog

potencijala brzine (pY pom oću jednostavne transform acije

(438c)
dt u dt 9

tako da je

<P i ( r , t ) = ( p ( r , t ) - J F(t)dt, (438d)

0
 134 MEHANIKA FLUIDA

pa integral (438b) s funkcijom cpx dobiva oblik istu vrijednost potencijala brzine cp i isti vektor brzine F gi­
b an ja čestice, tj. m o ra vrijediti:
d(px 1 .
~ l t + 9 + y | g r a d <P il2 + U = 0. (438e) <POd t) = (p [FX(F, t \ t] = cp(r, t \ (439c)

Z a strujanje idealnoga nestlačivog fluida u polju sile teže W u t ) = grad [ep(Tu i)] = grad [cp(F, i)] = F(F, t \ (439d)
C auchy-L agrangeov integral im a oblik M 1(F1,i) = M(F,i). (439e)
dcp p 1 C auchy-Lagrangeov integral u obliku (438f)izveden je za
- r - + — + — I grad <p12 + = F(t). (438f)
Ct Q 2 inercijski sustav, a parcijalna vrem enska derivacija d(p/dt p ro ra­
ču n ata je za inercijski radijvektor = const., što je potpuno
Ako u beskonačnosti potencijal brzine teži k nuli, tj. različito od dep/dt pri F = const. Vrijedi, dakle,
cp 0, dcp/dt-+ 0, |g ra d < p |-> 0, dcp_ = l d ( p \
(439f)
a na visini z = z 0 tlak teži k nekoj konstantnoj vrijednosti dt \ dt /?,=
P -►Poo = const., dcp ćkp\
(439g)
tada (438f) daje izraz za tlak: dt )r= const dt = const

Iz jed n ak o sti (439c) dobiva se

= Pa, - 0 9 (z ~ zo) - ^ - Igrad |2 =
(d(p\
+ ~ ■grad \jp(r,,()],
d<0 1 . dt dt = const
= Phs - 0 y P Igrad <p |2,(438g)
~
ili
gdje je pHS = — g g (z — z 0) h idrostatički tlak. dcp
P rikazani oblici jednadžbi gibanja fluida izvedeni su za = ($ ) = (“ ) — grad [(/)(?,()], (439h)
l i ' u t / Fj = Eoñst ' Vt )?= čonst
inercijski sustav, pa su i integrali tih jednadžbi valjani za
strujanja opisana u inercijskom sustavu. M eđutim , ponekad je dFi
p otrebno da se ti integrali, p a i C auchy-Lagrangeov, izraze u gdje je U = — prijenosna brzina točke neinercijskog sustava
pom ičnom neinercijskom sustavu, npr. u sustavu čvrsto ve­ (439a).
zanom uz tijelo koje se giba u idealnom nestlačivom fluidu P rem a tom e, C auchy-L agrangeov integral u pom ičnom nei­
proizvoljnom , vrem enski prom jenljivom brzinom nercijskom sustavu, uvrštenjem (439h) u (438b), dobiva oblik:
= 0 ( t ) + e3(t) X F, (439a)
gdje je 0 (i) brzina gibanja ishodišta O neinercijskog sustava \~r~) ~ i*' gt&dV + 4 - 1grad ep\2 + + U = F (t\ (440)
' dt I čonst 2
O xyz prem a inercijskom sustavu 0 1x 1y l z 1; ob(t) k u tn a brzina
rotacije sustava O xyz m jerena u inercijskom sustavu O ^ y ^ z ^ a za nestlačivi fluid u polju sile teže taj izraz postaje
F = x i 4- y j + z /£ radijvektor m jeren u neinercijskom sustavu
O x y z ; Tt(f, t) prijenosna brzina točke neinercijskog sustava mje­ P(Kt) = Phs ~ q [ ^ ~ ) + Q& *gradcp - |g r a d cp |2. (440a)
u t Jr = const 2.
rena u inercijskom sustavu (si. 84).
P ri stacionarnom potencijalnom strujanju jest cp = cp(f) i
dep/dt = 0, pa C auchy-L agrangeov integral (438b) prelazi u
Euler-Bernoullijev integral

' + y |grad<p|2 + (441)

gdje je C jed n ak a i ista k o n stan ta za sve točke p ro sto ra kojim

idealni b aro tro p n i fluid struji stacionarno i potencijalno.
Z a nestlačivi fluid u potencijalnom strujanju u polju sile teže
Euler-Bernoullijev integral im a oblik
1
— + — Igradtpl2 + g z = C . (441a)
Q 2

P rem d a je integral (441a) form alno .jed n ak Bernoullijevoj jed ­

Z a poznatu prijenosnu brzinu U točke u neinercijskom su­
stavu, definiranu sa (439a), m ože se definirati i analitička Veza
izm eđu radijvektora f l inercijskog sustava i radijvektora F
neinercijskog sustava pom oću funkcije oblika
?1 = m t y
U potencijalnom se strujanju čestice fluida gibaju relativno
prem a ob a sustava i ta su gibanja opisana sa dva različita
zakona u ta dva sustava, a povezana su odnosom radijvektora
(439b). M eđutim , u istoj točki p ro sto ra M j = M (si. 84), u isti
vrem enski tren u tak ta dva analitički različita opisa istog p o ten ­
cijalnog strujanja čestice fluida m oraju u točki M t = M dati
nadžbi (433e), daje m u se posebno ime da bi se naglasila razlika
u uvjetim a pod kojim a su ti izrazi izvedeni. N aim e, d o k se lijeva
stran a Bernoullijeve jednadžbe (433e) odnosi na općenitiji tip
strujanja idealnoga nestlačivog fluida, tj. i na vrtložno strujanje,
p a je k o n stan ta na desnoj stran i valjana sam o uzduž strujnice
i m ijenja se od strujnice do strujnice, lijeva stran a Euler-Ber-
noullijeva integrala (441a) ograničena je sam o na potencijalno
strujanje, pa je k o n stan ta na desnoj strani postala univerzalna
za čitav p ro sto r strujanja fluida.
K ad je pri strujanju u svakoj točki vektor vrtložnosti
ro tF kolinearan s vektorom brzine strujanja F, iščezava njihov
vektorski p ro d u k t F x ro tF = 0, pa ako je takvo strujanje i
stacionarno, m ože se integrirati E ulerova jedn ad žb a gibanja
(431). Integracijom se dobiva tzv. G rom ekin integral
(439b)
' + — + U = const., (442)
pri strujanju u kojem je F ||rotF . T akvo je strujanje npr. nestla-
čivo strujanje s poljem brzine prem a izrazu (284), pa se u tom
polju m ože prim ijeniti G rom ekin integral za nestlačivi fluid u
polju sile teže:
 MEHANIKA FLUIDA 135

V V kugle sa središtem u n u tar tijela, položene u fluid u potencijalnom

1- — + g z = const. (£ UrotU).
Q 2
P rem da su posebni integrali Eulerovih jednadžbi gibanja
strogo valjani sam o za idealni fluid, oni se m ogu prim ijeniti
i za realna strujanja, jer se npr. strujanje fluida izvan viskoznog
relativno tankog graničnog sloja uz tijelo m ože sm atrati p o ten ­
cijalnim.
Impulsno gibanje, kinetička energija potencijalnog strujanja i
Kelvinov teorem o minimumu kinetičke energije. P o m o ću raz­
diobe im pulsa tlaka koji djeluje u n u ta r fluida m ože se m irujući
nestlačivi fluid trenutno prevesti u bilo koje potencijalno stru ­
janje. N aim e, ako osim uobičajene m asene sile / i tlak a p na
fluid djeluju kratkotrajn o , ali s velikim intenzitetom , tren u tn a
sila / ' i trenutni tlak p', E ulerova jed n ad ž b a gibanja idealnog
fluida (421a) dobiva oblik:
(442a) strujanju. Budući da daleko od tijela pri |?|-*oo brže iščezavaju
i (p i d(p/dn nego što S ^ raste, ostaje od integrala (450)
sam o integral preko površine tijela S0.
Kelvinov teorem minimalne kinetičke energije glasi: Ako su na
granici nekog jednostavno zatvorenog područja norm alne kom ­
ponente brzine vrtložnog i bezvrtložnog (potencijalnog) stru ­
ja n ja jednake, tad a je kinetička energija bezvrtložnog strujanja
u p ro m atran om području m anja od kinetičke energije vrtložnog
strujanja. N aim e, neka je £ kpot kinetička energija bezvrtložnog
strujanja nestlačivog fluida s potencijalom brzine (p:
^k p o t 2 £ g ra d (p ■g ra d (pdV, (451)
a E k kinetička energija bilo kojeg drugog vrtložnog strujanja:

~ = / + / ' - — g ra d p - — gradp'. (443) £ fc = y i ? j V s d K (452)

ut q e
P ri integraciji te jednadžbe u kratk o m vrem enskom intervalu gdje je
od i = 0 do t = t m ože se zanem ariti im puls obične m asene
sile / i tlaka p, pa ostaje = Čpot + = grad<p + (453)
U z uvjete teorem a vrijedi: divtf = 0, rt-15 gradip • ñ (na
v- ff, = . - — grad p'd t (444) granici), tako da je prem a (453)
Q div ¡?! = 0, (454)

^ . rt = (U — grade/)) • ft = 0 (na: granici). (455)

gdje je brzina strujanja fluida neposredno prije im pulsnog
djelovanja sila, V brzina strujanja fluida nakon im pulsnog dje­ P rem a tom e se izraz (452) m ože pisati u obliku:
lovanja sila, a 3 im puls trenutne m asene sile definiran sa:
E k — ~2~Q (grad (p + V1)2d V =
3 = J/'dr. (445)
0

Ako nem a im pulsa tren u tn ih m asenih sila, tj. 3 = 0, nego sam o = Č kpot + E ki + Q • gradi/)dV, (456)
im puls trenutne razdiobe tlak a p' označen sa
gdje je
ti = lirp f p'd t (446) (457)
T -0 o Ek\ —
/)'-+ 00

i ako je strujanje fluida započelo iz stanja m irovanja = 0, P rem a pravilu vektorske analize vrijedi:
a trenutnim djelovanjem im pulsa tlak a n stvoreno je polje div(</)^) = • grade/) + cpd iv ^ = • grad<p,
brzine potencijalnog strujanja D = grad <p, izraz (444) prelazi u
pa je, prim jenom (455), zadnji član desne strane (456) jednak
nuli, tj.
grad<p = — —gradtt, (447)
Q qJ vi grad cp d V = q { div {cp ^ ) d V = q J (p ^ • n x dS = 0, (458)
pa integracija za nestlačivi fluid q = const. daje v v s
tako da izraz (456) prelazi u
n = — Q(p + const. (448)
Ek = E kpot + Ekl, (459)
U izrazu (448) m ože se zanem ariti k onstanta, je r razdioba
konstantnog tlaka u n u ta r fluida ne utječe n a strujanje, pa je a budući da je E kl > 0, slijedi
—Q(p jednako im pulsu n tren u tn o g tlak a p'. Taj bi impuls, £ k pot < E k. (460)
prostorno raspoređen u polju strujanja, tren u tn o stvorio iz
stanja m irovanja potencijalno strujanje koje stvarno postoji. Dinamički teoremi o vrtlozima. Kelvinov dinam ički teorem
Prim jenom teorem a G auss-O strogradskoga (46c) i jedn ak o sti 0 Vrtlozima glasi: A ko m asene sile im aju jednoznačni potencijal
(7, a idealni fluid je u b a ro tro p n o m strujanju tako da postoji
div(</)gradi/)) = grad<p • gradcp + <pA<p = grad<p • grad<p, (449) funkcija tlak a & (430b), cirkulacija brzine po zatvorenoj m a­
jer je za nestlačivo strujanje A (p = 0, dobiva se izraz za kine­ terijalnoj krivulji ne m ijenja se tokom vremena. Taj se teorem
tičku energiju .potencijalnog strujanja nestlačivog fluida: jednostavno dokazuje pom oću Eulerove jednadžbe gibanja
(421a), koja za uvjete teorem a im a oblik
Ek = l e p d F = i grad(/> • gmdcpdV=
= — g rad (U + (461a)

1 K elvinova kinem atičkog teorem a (354)

di v(</) gradi/) ) d V (450)
d r (C(f) J3
* f d í;
tU d f = — -d f = - d(U + ^ ) = 0, (461b)
Di Dt Dt
U izrazu (450) zatvorena površina S ograđuje volum en
C(£) C(f) C(f)
fluida V, a rt je vanjska n orm ala na S s obzirom na fluid u n u ta r
V Izraz (450) m ože se prim ijeniti i za p roračun kinetičke odakle odm ah slijedi
energije nestlačivog fluida kad se u fluidu koji u beskonačnosti
m iruje giba kruto tijelo. T ad a je V neograničen volum en fluida
r c{t) = const. tokom vrem ena, (461c)
oko tijela koje je ograđeno površinom S, sastavljenom od za­ gdje je C{t) zatvorena m aterijalna krivulja koja se sve vrijeme
tvorene površine tijela S 0 i površine S „ beskonačno velike sastoji od istih čestica.
136 MEHANIKA FLUIDA

P rem da se teorem (461c) odnosi na čisto kinem atički ele­ P rem a Kelvinovu teorem u cirkulacija T po zatvorenoj m a­
m ent strujanja, u izvodu tog teorem a b itn a je dinam ička stru k ­ terijalnoj krivulji C ostat će jed n ak a nuli i u sva dru ga vre­
tu ra sustava strujanja: konzervativnost m asenih sila i b aro tro p - m ena. P o n ov n a prim jena Stokesova teorem a (352) pokazuje da
nost strujanja idealnog fluida. za proizvoljnu površinu S koja p o tpuno leži u p ro m atranom
U z iste uvjete E ulerova vektorska jed n ad žb a gibanja po­ dijelu fluida vrijedi:
prim a L am b-G rom ekin oblik (431). O peracijom ro to ra nad J n • r o tu d S — 0, (466b)
objem a stranam a te jednadžbe, uz identitet rot grad = 0,
dobiva se
a to je m oguće sam o ako u proizvoljnoj točki pro m atranog
dijela fluida, i za proizvoljan smjer n vrijedi n- r o t f = 0, tj.
— = ro t (I? x 3), (462a)
za proizvoljnu česticu u proizvoljno vrijem e ro t v = 0.
gdje je Bezvrtložnost je uvjet da postoji potencijal brzine q>, pa
se Lagrangeov teorem može form ulirati i na sljedeći način: Ako
3 (r, t) = ro t p (r ,f)], (462b) je u nekom trenutku vrem ena b aro tro p n o strujanje idealnog
vektor vrtložnosti koji zadovoljava uvjet da je vektorsko polje fluida bilo potencijalno, tad a je ono bilo i bit će potencijalno
solenoidalno: i u svim ostalim trenucim a vremena.
Z ato što u realnim strujanjim a vrtlozi nastaju i nestaju,
div 3 = 0. (462c) znači da ti realni uvjeti odstupaju od onih u K elvinovu teo ­
L ako se dokaže da za bilo koje solenoidalno vektorsko rem u, tj. ili je fluid viskozan, ili strujanje nije b a ro tro p no, ili
polje d(f,t) vrijedi izraz za vrem ensku individualnu derivaciju m asene sile nisu konzervativne, ili je narušena neprekidnost
to k a takvog vektora kroz m aterijalnu površinu polja brzine.
D dn Vrtložnost i entropija. U analizi strujanja fluida i za razu­
d -ñds = T O t(Ü X đ ) nds, (463) mijevanje fizike polja strujanja vrlo su važni pojava i svojstva
Dt ~di
S(t) S(t)
vrtložnosti strujanja, ponašanje entropije sustava i odnos iz­
m eđu vrtložnosti i entropije. K ad je poznat taj odnos, m ože
gdje je S(t) m aterijalna površina koja se kroz sve vrijeme se iz povećanja entropije na nekom m jestu u strujanju (npr.
sastoji od istih čestica. pri prolazu kroz zakrivljeni u darni val) odrediti vrtložnost uve­
Z a solenoidalno vektorsko polje. 3, koje uz uvjet (462c) dena u strujanje na tom mjestu.
zadovoljava i uvjet (462a), prim jena izraza (463) daje O dnos vektora vrtložnosti 3 (342b) i gradijenta specifične
entropije s dobiva se elim iniranjem tlak a p iz N avier-Stoke-
D_
Ó n d s = o, (464a) sovih jednadžbi (409e), u kojim a je pretpostavljeno da su vis-
Dt koznosti p i p x konstantne. Prim jenom G ibbsove jednadžbe
S(f) (414a) za diferencijal entalpije h m ože se pisati
ili
dh = du + d( — | = T d s + — dp. (467a)
J 3 • Hd S = const. tokom vrem ena. (464b) 6 1 Q
S(t)
Budući da se pretpostavlja da sve čestice fluida im aju istu
To je zakon održanja to k a vektora vrtložnosti 3 kroz jednadžbu stanja, izraz (467a) vrijedi za bilo koji par bliskih
proizvoljnu površinu S(t) k oja se giba zajedno s česticam a čestica u bliskom term odinam ičkom stanju, pa tako i za
fluida. P rim jenom Stokesova teorem a (352) n a (464b) odm ah susjedne čestice u neprekidnom strujanju. U z identitet o p erato ra
se dobiva izraz (461c) za K elvinov teorem . nad skalarnom funkcijom
Prim ijeni li se zakon održanja to k a vektora vrtložnosti
(464b), m ogu se jednostavno dokazati dva Helmholtzova dina­ d = d r • grad (467b)
mička teorema o vrtio zima. P rvi teorem glasi: A ko u b aro tro p - i budući da je izraz (467a) valjan za sve sm jerove elem enta
nom strujanju idealnog fluida pod djelovanjem konzervativnih df, m ože se (467a) izraziti i u gradijentnom obliku:
m asenih sila čestice fluida u nekom tren u tk u tvore vrtložnu
površinu, vrtložnu cijev ili vrtložnu krivulju, tad a one u sve grad h = T g rad s + — gradp, (467c)
vrijem e strujanja tvore vrtložnu površinu, vrtložnu cijev ili
vrtložnu krivulju. što uvršteno u (409e), uz pretpostavku konzervativnih m asenih
D rugi H elm holtzov dinam ički teorem koji se odnosi n a isti sila, daje
tip strujanja idealndga b aro tro p n o g fluida glasi: Intenzitet v rt­
ložne cijevi, definiran veličinom i prem a izrazu (347c), ostaje Ov f ^
- V x 3= Tgrads - grad \ h + y + I/j - - ^ - r o t 3 +
ko n stan tan kroz sve vrijeme strujanja, tj.
i= J 3 • HdS = rc= J 15 • d? = c o n st, (465)
+ y ( y j u + /iv)grad divi;. (468)
s c
gdje je S proizvoljan presjek vrtložne cijevi, a C proizvoljna To je jed n ad žb a koja povezuje vrtložnost i entropiju s pri
zatvorena krivulja koja opasuje vrtložnu cijev. strujanju new tonskih fluida k onstantne viskoznosti. Z a idealni
Iz K elvinova teorem a (461c) neposredno proizlazi Lagran- je fluid p = = 0, pa izraz (468) prelazi u C roccovu jednadžbu
geov teorem koji glasi: Ako na idealni fluid u b a ro trop n o m
strujanju djeluju m asene konzervativne sile, a u nekom dijelu dv — / v^ \
— ~ V x Q = T g rad s - grad I h + — + U j. (469)
fluida u neki dani tren u tak vrem ena t0 nem a vrtloga, tad a ih
u tom dijelu fluida nije bilo ni ranije u t < t0 niti će ih biti
P ri stacionarnom adijabatskom strujanju idealnog fluida je d ­
kasnije u t > t0. T reba naglasiti da se taj teorem ne odnosi
nadžba entropije (414c) prelazi u
na određene točke prostora, već na dio fluida u strujanju koji
općenito m ijenja svoj oblik i položaj u prostoru.
P rem a uvjetu L agrangeova teorem a, u vrijeme t0 je u nekom (470a)
Df ’
dijelu fluida ro t U = 0, pa prim jena Stokesova teorem a (352)
ili
pokazuje da je i cirkulacija brzine po proizvoljnoj zatvorenoj
krivulji, položenoj u taj dio fluida, tak o đ er je d n ak a nuli, tj. s = const. uzduž strujnice. (470b)

V • d f = 0. (466a) T akvo se strujanje zove izentropsko.

P ri stacionarnom adijabatskom strujanju C roccova je d ­
- i nadžba (469) im a oblik
C(t0)
 * MEHANIKA FLUIDA
v x Q = — Tgrads + grad(/z0 + U), (470c)
gdje je h0 specifična entalpija stanja m irovanja kad je fluid
reverzibilnim procesom doveden u to stanje, tj.
1 gdje je usputno prim ijenjen i identitet div ¿5 = divroti? = 0,
h0 = h + (470d)
U C roccovoj je jednadžbi (470c) član v x Q okom it na
strujnicu i na vrtložnu krivulju i nem a kom ponente u sm jeru
tih krivulja, pa kako ni g ra d 5 prem a (470b) nem a ko m p o ­
nente u sm jeru strujnice stacionarnog adijabatskog strujanja,
to vrijedi:
h0 + U = const. uzduž strujnice. (470e)
D o istog se zaključka dolazi izravno ako se energetska
jednadžba (386c) primijeni za stacionarno (d/dt = 0) adijabatsko
(q = 0) strujanje idealnog fluida (Tn = 0), je r tad a njena desna
strana iščezava, pa je
q\5 • grad [/i + ^ - v 2 + U ) = 0, (470f)
iz čega slijedi izraz (470e).
Ako se u nekom sprem niku nalazi plin u stanju m irovanja
i u m ehaničkoj j term odinam ičkoj ravnoteži, tad a su u svim
točkam a sprem nika h0 + U i entropija s konstantni. Ako iz
stanja m irovanja započinje strujanje plina, tad a su h0 + U i s
isti za sve strujnice koje izlaze iz sprem nika, pa su
grad(/i0 4- U) = 0,
(470g)
grad s = 0,
a prem a C roccovoj jednadžbi (470c> slijedi
v x Q = 0. (470h)
O sim trivijalnog rješenja V = 0, taj je uvjet zadovoljen pri
bezvrtložnom strujanju £2 = 0 i pri strujanju u kojem su v i Q
paralelni vektori, pa se strujnice poklapaju s vrtložnim krivu­
ljam a, npr. u polju brzine strujanja nestlačivog fluida opisanog
izrazim a (284).
Svako strujanje koje zadovoljava uvjet g rad s = 0 naziva se
homentropskim.
Ako se neko tijelo (npr. avion, raketa ili projektil) giba konstantnom
nadzvučnom brzinom kroz atmosferu, tad a se prom atraču vezanom uz to
tijelo jednolika atm osfera daleko ispred tijela pričinja kao jednoliko paralelno
strujanje zraka nadzvučnom brzinom v^, tj. M a w = v j c > 1, (si. 85). U svim
točkam a tog polja strujanja vladaju uvjeti hom entropskog strujanja g rads = 0,
ili s = const. Takvo se stanje nastavlja i uzduž strujnica koje se razvijaju iz
jednolikog strujanja, ali samo do zakrivljenog udarnog vala koji se formira
ispred prednjeg dijela tijela. Pri prolazu kroz udarni val nadzvučna brzina
strujanja skokovito se smanjuje na podzvučnu brzinu, i nakon toga uzduž
središnje strujnice pada na nulu u točki zastoja. I sve se ostale veličine
skokovito mijenjaju pri prolazi kroz udarni val, pa skokovito poraste i spe­
cifična entropija s. Skokoviti porast entropije veći je na središnjoj strujnici,
Udarni val „
Ma< 1
(Ma.>1)
(sIdealni fluid:
= const. uzduž strujnice,
s = const.
h0 = const. 3 =1= 0 ; h0 = const.
3=0 Izentropsko
0 (točka zastoja) Viskozni vrtložno strujanje
granični
Homentropsko .sloj ( 3 * 0)
strujanje
Udarni val
SI. 85. Prim jena Croccove jednadžbe u analizi strujanja iza zakrivljenog
udarnog vala
gdje je udar jači, a manji prem a periferiji, pa se zbog toga formiraju gradi­
jenti entropije prikazani na si. 85. Strujanje zraka izvan relativno tanka
viskoznoga graničnog sloja uz površinu tijela može se sm atrati neviskoznim
strujanjem idealnog fluida. Zato u području strujanja izvan graničnog sloja
i iza udarnog vala vrijede uvjeti Croccove jednadžbe (470c), tj. uvjeti stacio­
narnog adijabatskog strujanja idealnog fluida. To znači da je prem a (470b)
s = const. uzduž strujnice, g rads je okom it na strujnice, a prem a (470c) i uz
grad(/i0 + U) = 0 strujanje je vrtložno, tj. 3 4= 0, i to tako da je 3 okom it
na grads.
137
O peracijom ro to ra nad lijevom i desnom stranom jednadžbe
(468) pom oću identiteta (409c) i izraza
rot(t? x ¿5) = —S d iv t? — (V ■V ) 3 + (¿} • V)tf, (471a)
dobiva se jednadžba vrtložnosti
Dl3 d& ^ * *
— = — + (V 'V )D = - t id i v V + (¿5 • V)V +
Df ot
f 4_
+ grad T x g rad s - + /xv jgradg x
q2 \ T
x grad div JJ + — ( AiŽ + — gradg x ro tilV (471b)
Q1 Q I
Z a nestlačiv viskozni fluid k onstantne viskoznosti i kad je
specifična entropija funkcija sam o tem perature, s = / ( T ) , tako
da je g rad s = / 'g r a d T i grad T x g rad s = 0, jed n ad žb a vrtlož­
nosti (471b) p oprim a oblik
— + (!>• V ) 3 = (¿5- V )ž f+ v A i5 . (471c)
Ot
B udući da se u toj jednadžbi ne javlja eksplicite tlak p, očito
je da se polje vrtložnosti i brzine m ože odrediti i kad je
nepoznato skalarno polje tlaka.
Jednadžba koju zadovoljava tlak p dobiva se operacijom
divergencije nad vektorskom N avier-Stokesovom jednadžbom
za nestlačivi fluid k onstantne viskoznosti (410). P rim jenom iden­
titeta
div[(15 • V)«J] = y A v 2- 0 AF- •a , (47ld)
gdje je usputno prim ijenjena jedn ad žb a kontinuiteta nestlači­
vog fluida div i? = 0, operacija divergencije daje jednadžbu tlaka
1
A ( y ) = £ L i2 + 15- A » - y At>2 - AC/, ■ (47le)
što je P oissonova diferencijalna jednadžba.
U jednadžbi tlaka (471e) za polje sile teže, uz pretpostavku
g = const., vrijedi:
A U (g) = A g z = 0. (471f)
Jednodimenzijsko strujanje nestlačivog fluida
Z nanstvena teorijska i eksperim entalna istraživanja različitih
problem a strujanja fluida polaze od osnovnih i iz njih izvedenih
jednadžbi dinam ike fluida. Zahvaljujući rezultatim a takvih istra­
živanja postignut je s vrem enom opći napredak i razvoj znan­
stvene misli m ehanike fluida. M eđutim , za tehničku je praksu
često suviše složen i n epotreban strogo znanstveni pristup rje­
šavanju konkretnih problem a m ehanike fluida, već su dovoljni
jednostavni m atem atičko-hidrodinam ički modeli koji daju rje­
šenja ograničene, ali za tehničku praksu prihvatljive točnosti.
T ako se jednodim enzijskim m odelom strujanja (a to je naj­
jednostavniji model strujanja) mogu približno sim ulirati i s
dovoljnom točnošću rješavati i praktički problem i nekih trodi-
menzijskih strujanja.
P retpostavlja se u idealiziranom jednodim enzijskom stru­
jan ju da se sva svojstva fluida i sve funkcije dinam ičkih veli­
čina strujanja mogu izraziti jednom duljinskom k oordinatom
i vrem enom. T a je pretpostavka potpuno o p rav d an a za ele­
m entarnu strujnu cijev (si. 64c), preko čijih se m alih norm alnih
presjeka d A m ogu zanem ariti prom jene gustoće, brzine, tlaka i
ostalih veličina, tako da one ostaju funkcije sam o k o ordinate
s postavljene uzduž sim etrale elem entarne strujne cijevi i m je­
rene od proizvoljno postavljenog ishodišta O na toj simetrali.
E lem entarna strujna cijev može u prostoru m ijenjati smjer, pa
zato i tok sim etrale i k o ordinate s može im ati proizvoljan
trodim enzijski oblik. D opušteno je da gustoća, brzina, tlak i
ostale veličine zavise i od vrem ena jedino pri o d re đ e n im .
jednostavnijim tipovim a nestacionarnih strujanja.
P retp o stav k a da je u strujnim cijevima konačnih dim enzija
strujanje jednodim enzijsko, razlog je pogreškam a koje se ili
mogu zanem ariti ili se ispravljaju različitim em piričkim fakto­
138 MEHANIKA FLUIDA

rima. H idrostatička prom jena tlak a preko presjeka ravnih dije­ energetska modifikacija, ako se on a izvede iz jednadžbe kine­
lova strujne cijevi konačnih dim enzija može se jednostavno tičke energije (383a). P rem a (386d) za idealni nestlačivi fluid
uključiti u proračune koji se zasnivaju na m odelu jednodim en- (7^ = 0, divi? = 0) gustoća snage unutrašnjih sila jest p(,) = 0,
zijskog strujanja. pa u polju sile teže J(g) = —g rad g z, prim jenom R eynoldsova
Poprečni ravni presjeci strujne cijevi uzim aju se na ravnim transp o rtno g teorem a (366), jedn ad žb a (383a) za k ontrolni vo­
cilindričnim ili prizm atičkim dijelovim a cijevi. O pćenito, takav lum en unutrašnjosti elem entarne strujne cijevi (si. 86) dobiva
se izbor ograničava uvjetim a: oblik
dA i d < 1 1
(472) Q v2 )d V + q v2v-nds-
ds R
8KV
"dje je A površina poprečnog presjeka strujne cijevi, d prom jer
cijevi ili visina kanala, a R polum jer zakrivljenosti sim etrale
= —q d - (g ra d p z )d F - pJÍ • t?dS. (475c)
strujne cijevi.
N eke od osnovnih jednadžbi jednodim enzijskog strujanja 8KV SKP
pretpostavljaju model idealnog fluida, pa su za uvjete strujanja
realnoga viskoznog fluida potrebne em piričke m odifikacije tih Z a div v = 0 prvi se član desne strane može razviti u
jednadžbi.
J V-(gra.dgz)dV= J d iv (^ zi!)d K = J (475d)
Osnovne jednadžbe jednodimenzijskog strujanja nestlačivog 8KV SKV 8K P

fluida bez izmjene topline s okolišem. T akvo je strujanje de­
finirano funkcijam a:
q = const.,
v = v(s,t\
p = p(s,t),
uz dodatni uvjet da stru jn a cijev tokom vrem ena ne m ijenja
ni oblik ni položaj u prostoru, ali se d o p u šta da se transla-
torno pomiče konstantnom brzinom .
Jednadžba kontinuiteta za stacionarno i nestacionarno jedno-
dim enzijsko strujanje poprim a oblik (418e), ali se za strujnu cijev
konačnoga norm alnog presjeka brzina v piše bez indeksa sr,
tako da se za dvije točke strujne cijevi piše
Q = v1A l = v2A 2 = const.
O dnos tlaka p, brzine v i visine z u točkam a 1 (uzvodno) i 2
(nizvodno) stacionarnog strujanja idealnoga nestlačivog fluida
un u tar elem entarne strujne cijevi izražava se Bernoullijevom
jednadžbom (433e), koja se tad a piše
1 2 1 ,
P i + ~2 & 1 + Q g z ' = Pl + - f Q v2 + 2,
P rek o plašta elem entarne strujne cijevi H i U su m eđusobno
okom iti, pa uz d V = d sd T i prim jenom jednadžbe kontinuiteta
(418g) jednadžba (475d) prelazi u
(473)
|^ d s d Q + y 0 tid Q - -\j-Qv\dQ ■
= ~ eg(z2 - Z i ) d Q - ( p 2 - dP475e)
)iQ (
Ako se podijeli (475e) sa dQ, dobiva se Bernoullijeva jed ­
nadžba (475b), odnosno za stacionarno strujanje d/dt = 0 jed ­
nadžba (475a).
Nestacionarno istjecanje iz spremnika. K ad se na izlazu cijevi
(si. 87) u točki 3 naglo otvori zasun, zbog djelovanja gravitacije
(474) i tlaka ps započinje istjecati idealna kapljevina gustoće q iz
velikog sprem nika. P retpostavlja se da razina kapljevine u
sprem niku ostaje tokom vrem ena na k onstantnoj visini.
(475a)

a za tip nestacionarnog strujanja danog poljem brzine (436a),

što je u skladu i s uvjetim a (473), jed n ad žb a (436c) u obliku:

(dl
Pi + y qv i + QgZl dt
d S. (475b)

P rikladno je da indeksi točaka 7, 2, 3 itd. uzduž strujnice

imaju redoslijed u smjeru stru jan ja fluida. R azin a z = 0 p o t­
puno je proizvoljna, ali da bi visine z bile uvijek pozitivne,
prikladno je postaviti z = 0 ii najnižu točku sustava ili ispod nje.
Energetski sadržaj BernouHijeve jednadžbe može se fizikalno
jasnije istaknuti, a kasnije s£ m ože jednostavnije provesti njena
Sve čestice kapljevine na slobodnoj površini u sprem niku
imaju istu m ehaničku energiju, a isto tako i na izlazu iz
cijevi. Zbog D <š H m ogu se zanem ariti neznatne prom jene geo­
m etrijske visine z preko presjeka izlaza cijevi, pa je B ernoul­
lijeva jedn ad žb a identična za sve strujnice koje započinju na
slobodnoj površini u sprem niku i izlaze u atm osferu na kraju
cijevi. P rem a tom e, čitava kapljevina u sprem niku i cijevi može
se sm atrati elem entarnom strujnom cijevi, pa se tako problem
svodi na jednodim enzijsko strujanje za koje Bernoullijeva je d ­
nadžba (475b )~za točke 1 i 3 im a oblik:

1
Ps + QgH = pa A y QV2 + t d i -d
-= As =
dt

1 2 di;
~ P a + — QV + Q— L, (476)
[0(s)] (1)
gdje je pretpostavljeno da je u svim točkam a u sprem niku
v = 0. T a je p retpostavka ozbiljnije pogrešna sam o u neposred­
noj blizini izlaza iz sprem nika. Zbog pretpostavke da je u
SI. 86. Izvod BernouHijeve jednadžbe sprem niku u = 0, integral od s x do s3 prelazi u integral od
 MEHANIKA FLUIDA 139

s2 do s3, a budući da je prom jer cijevi D = const. i brzina sustav, i uz p = const. dobiva
u cijevi v = v(t), rješenje integrala daje
1 2
di?, ' dv ~ j Q viz ■ y P l > z ( 4 ] 2 + Q Q Z , (478b)
(477a)
'~dt ^ = ^~dt
gdje je
Iz (476) dobiva se diferencijalna jed n ad žb a sa separiranim v lx = v i sin9 (478c)
varijablam a
vertikalna k om ponenta brzine čestice na izlazu iz mlaznice,
di? 1 a vz(z) brzina te iste čestice kad se nalazi na visini z.
d t. (477b)
2L Iz (478b) prim jenom z-kom ponente izraza (227) slijedi:
— (Ps - Pa + Q g H ) - v2
Q
vz(z) = ] / v 2lz - 2 g z = ^ . (478d)
Prvi član u nazivniku lijeve strane predstavlja k vadrat asim-
ptotske brzine istjecanja. N aim e, pri t - > oo, nestacionarni član U vrsti li se (478c) u (478d), dobiva se separirana diferencijalna
u (476) može se zanem ariti, pa je tad a jedn ad žb a:
Dz
v(t -> oo) = t?0 : fl (P s- pa + Q g H ) > 17(f), (477c)
= Df. (478e)
\ / v 2sin2& — 2 g z
Q
što pokazuje da je istjecanje m oguće sam o pri V rijeme potrebno da 0 prijeđe razdaljinu L iznosi
L L
ps > (Pa - e g H ) . (477d) to = — (478Q
Vo tfjCOS#’
Prim jenom tabličnog integrala
i kroz to se vrijeme čestica popne od z = 0 do z = H, tako
da integral diferencijalne jednadžbe (478e) im a oblik
Fd v y = —
1 A v
A rth — ,
' —tr a a
Dz
integracija izraza (477b) daje za a2 > v2 rješenje D (478g)
]/vlsin2& — 2gz v j cos i9
vo j v
17(f) = I70 t h I — fj, (477e)
K ad se sredi, integral daje
gdje je asim ptotska brzina istjecanja definirana izrazom 2H v j
(477c). O čito je da će za dulju cijev duže trajati ubrzavanje ± 1//( —
*tana9 = — j. (478h)
gL F ~ g i3
istjecanja.
Ako je sprem nik otvoren prem a atm osferskom tlaku, tj. R ealna rješenja postoje sam o za
Ps — Pa» asim ptotska brzina istjecanja v0 prelazi u
2
+ 1 (478i)
Vo= 1 /2 J h . (477f) gL2
To je Torricellijeva formula za brzinu stacionarnog istjecanja Z a znak jednakosti rješenje (478h) ima sam o jed an korijen.
iz sprem nika. L ako se dokaže da se dva m laza koja istječu iz sprem nika
Domet m/ozo. T reba odrediti k u t »9 vatrogasne m laznice sijeku u točki za koju vrijedi jedn ak o st /?t Ci = (si. 88b).
kojim će se za zadanu izlaznu brzinu m laza ostvariti zadani K ad se podijeli jed n ad žb a (475e) sa d Q, dobiva se Bernoulli-
uzdužni dom et L i vertikalni dom et H m laza (si. 88a). Ako se jeva jed n ad žb a (475a), u kojoj sva tri člana na svakoj strani
zanem ari o tp o r što ga zrak pruža gibanju m laza, na čestice im aju dim enziju tlak a ili energije po jedinici volum ena ili snage
fluida u mlazu ne djeluje horizo n taln a sila, pa će svaka po jedinici (volumenskog) protoka.
čestica bilo gdje u mlazu im ati k onstantnu horizontalnu ko m ­ Ako se jed n ad žb a (475e) za stacionarno strujanje podijeli
ponentu brzine masenim protokom gdQ, Bernoullijeva jed n ad žb a dobiva oblik
i?o = v lx — t^ c o s# = const., (478a) p v2
— + - y + g z = const. uzduž strujnice, (479a)
gdje je Vi izlazna brzina mlaza.
u kojoj svi članovi i k o n stan ta imaju dim enziju energije po
jedinici m ase ili dim enziju snage po jedinici m asenog protoka.
Jednadžba (475e) podijeljena težinskim protokom g g d Q daje
Bernoullijevoj jednadžbi za stacionarno strujanje oblik
2
p V
z = Zj
Is b + z = const. uzduž strujnice, (479b)
eg 2 g
vz(z)
---------------------- - —^ gdje svi članovi i k o n stan ta imaju dimenziju energije po je ­
p = const. dinici težine ili dim enziju snage po jedinici težinskog protoka.
H Ako se skrate dim enzije m ase i vrem ena, ostaje sam o dim en­
0 X
M laznica^ zija duljine, pa svaki član i k o n stan ta predstavljaju visine.
Vc, = v fx = cos 9 = const.
P rem a tome, može se pisati
L
p v2
H , = ----- — b z = const. uzduž strujnice, (479c)
SI. 88. Domet mlaza Q9 2g
P
gdje je H { visina ukupne m ehaničke energije, — visina tlaka,
Inercijski sustav O i * ^ čvrsto je vezan za izlaz iz mlaznice,
v
a inercijski sustav O xz pom ičan je i giba se tran slato rn o visina brzine, jed n ak a visini vertikalnog hica ispaljenog u
horizontalno konstantnom brzinom v0. P ro m atrač koji je čvrsto 2g
vezan uz pom ični inercijski sustav Oxz, prateći gibanje jedne vakuum u početnom brzinom i?, a z geom etrijska ili geodetska
čestice fluida, opaža sam o vertikalnu kom ponentu gibanja čes­ visina.
tice vz. Ako je praćenje čestice započelo u vrijeme / = 0, kad K orisno je i ilustrativno da se u skicam a cjevovodnih
su se 0 i Oi poklapali, prom atrač m ože prim ijeniti Bernoul- sustava ucrtaju linije pojedinih visina iz Bernoullijeve jednadžbe
lijevu jednadžbu (475b), k oja je valjana za svaki inercijski (479c), i to:
140 MEHANIKA FLUIDA
2 = /i(s), geom etrijska ili geodetska linija sustava (GL) Pi Qmin _ Pa ^ Qm\n
(480b)
ili linija potencijalne energije; gg 2gA\ gg 2g A \ '
p Rješenje (480a) i (480b) daje
— + z = / 2(s), piezom etrička linija ili hidraulička gradijentna
A i A2
2m in = -1 /2 gh. (480c)
linija (H G L ); l/i!
p v2 Prim arni i sekundarni fluid u ejektoru mogu biti različiti, npr. kom bina­
— + 2^ + z = f 3(s), energetska linija (EL).
cija zraka i vode.
N a si. 89 te su linije ucrtane za tri prim jera cjevovoda,
od kojih svaki na svoj način ilustrira sadržaj Bernoullijeve
jednadžbe (479b) i jednadžbe ko n tin u iteta (474). P retpostavlja
se da su na pojedinim presjecima profili brzine konstantni.
/
Energetska linija H t = — + — + z = const.
gg 2g EL
2 J \ CA 2
p r m
H idraulička
n + * = f2(s)
gradijentna linija'' IH Q9
_p_
Q9
GL_
i l .
z = 0
\
EL
SI. 90. Shema ejektora i injektora

N a si. 90b shematski je prikazan princip rada injektora. Prikladnim izborom

površina presjeka A 2 i A 3 može se postići znatna razlika tlakova p3 — p4, tako
da se npr. pri atmosferskom tlaku voda iz napojnog sprem nika spojenog
s cijevi 4 injektira u kotao koji je pod visokim tlakom p3. A lternativno,
u slučaju ejektora voda struji niz cijev 1 kroz suženje 2 i izlazi na presjeku
3 u atmosferu, pri čemu se u spremniku spojenom s cijevi 4 stvara djelomičan
vakuum.
EL Z a poseban oblik nestacionarnog strujanja nestlačivog fluida
koje je zadano poljem brzine (436a), prim jenom jedn ak osti

(Ž?-V)IT=?S V2 + ? n (481a)
ds R
gdje je es jedinični vektor tangente na strujnicu, en jedinični
vektor glavne norm ale na strujnicu, a R polum jer zakrivljenosti
strujnice, im a E ulerova jed n ad ž b a gibanja (421a) u polju sile
teže oblik .
dv d
+ -s^ -g ra d — . (481b)
%T t + sT s ( -H K Q
D ok je zakon hidrostatike nestlačivog fluida (128) pokazi­
Ako se, uz es - e n = 0, jed n ad žba (481b) skalarno pom noži
vao da je piezom etrička visina k onstantna, pri strujanju ide­
s elem entom lu k a strujnice ^Sds i integrira od s x do s2, dobiva
alnoga nestlačivog fluida toj se visini pridružuje i visina brzine.
se Bernoullijeva jed n ad žb a (436c). Ako se, pak, skalarno po­
M eđutim , kao što pokazuje prim jer na si. 89c, pri k onstantnom
m noži s elem entom lu k a norm ale na strujnicu d n = endn,
presjeku cijevi vrijedi tak o đ er hidrostatski odnos tlak a i visine,
dobiva se
tj-
^ đn — ^norm [——b QZ (481c)
■+ z = const. (479d)
Integracija jednadžbe (481c) od točke 1 do točke 2 na krivulji
uzduž strujnice u cijevi kon stan tn o g presjeka.
koja presijeca strujnice, a na koju je tangenta u svakoj točki
Pri strujanju realnog fluida, zbog viskozne disipacije ener­
usm jerena uzduž glavne norm ale na strujnice, daje
gije, energetska će linija im ati pad u sm jeru strujanja. U
dijelu cjevovoda konstantnog presjeka isti takav p a d im a i
hidraulička gradijentna linija. (p2 + g g z 2) - (pt + Q gzx) = - q -1)2d a n (48lđ)
Z a z = const. Bernoullijeva jed n ad žb a (479c) pokazuje da
zbog povećanja brzine na suženom presjeku cijevi pada tlak
(si. 89a). T akva se suženja u cjevovodnim sustavim a, s pripad- T a jed n ad žb a određuje promjenu tlaka normalno na strujnicu
nim prom jenam a tlaka m nogo prim jenjuju u m nogim m jernim idealnoga nestlačivog fluida.
uređajim a, napravam a i hidrauličkim regulacijskim sustavim a. Budući da je R > 0, negativni predznak desne strane izraza
U suženom dijelu ejektora (si. 90a) smanji se tlak, pa se pri nekom
određenom protoku (2mjn prim arnog fluida, uz zadane iznose površina presjeka
(48ld) pokazuje da se tlak sm anjuje pri pom aku u smjeru
A\ i A 2 te visine h, sekundarni fluid iz nižeg sprem nika podiže do ejektora glavne norm ale prem a središtu zakrivljenosti strujnice, a da u
i pri Q > @min ulazi u prim arni fluid, miješa se s njime i dalje nastavlja suprotnom sm jeru raste. Zbog takva rasporeda tlak a djeluje na
strujati. D a bi ejektor počeo funkcionirati, na presjeku 1 m ora se uspostaviti česticu fluida sila usm jerena prem a središtu zakrivljenosti, o d r­
tlak žavajući česticu na zakrivljenoj putanji.
Pi = Pa ~ Qdh, (480a) Strujanje s pravocrtnim strujnicama. Ako su strujnice pravocrtne, tako da
je polumjer zakrivljenosti R beskonačan, izraz (48ld) pokazuje da je
a to će se ostvariti pri protoku Qm¡n koji zadovoljava Bernoullijevu je d ­
nadžbu napisanu za točke / i 2: ( P i + g g z 2) - ( p i + g g z l) = 0, (482a)
 MEHANIKA FLUIDA 141

ili da je P = Pa + PHS=Pa + 0 9 h’ <4 8 5 c )

koji upravo proizvodi višak sile (485b) u smjeru istjecanja mlaza.
+ z = const. norm alno na strujnice. (482b)
Q9 Prim jenom Torricellijeve formule (477f), uz v t = 0 i v2 = v = \/ 2 g h ,
^-kom ponenta jednadžbe količine gibanja (484)) dobiva oblik
To je zakon promjene hidrostatičkog tlaka, izražen u hidrostatici izrazom
(128). Zakon (482b) ilustriran je s dva prim jera strujanja na si. 91. g g h A 0 = g Q v = g v A m v = g A m 2gh, (48 5d)
odatle slijedi
r —dm — * (485e)
C Ao 2 •
Ta se vrijednost dobro slaže s eksperim entalnim podacima.
Ako otvor nije uvučen, hidrostatički će tlak na stijenci sprem nika u blizini
otvora biti smanjen, pa će sila AF px postati veća, te prem a (485d) slijedi da

je Cc > _ .

Djelovanje sile na branu. Preko brane (si. 93a) prelijeva se voda gustoće q.
Strujanje je vode stacionarnp ravninsko, a uzvodno i nizvodno od brane
uspostavljaju se pravocrtna paralelna strujanja s profilima konstantnih brzina
vt i v2 i s dubinam a H t i H 2.

SI. 91. Prom jena tlaka norm alno na pravocrtne strujnice 1_ ”i _

B = širina brane
Jednadžba količine gibanja (379) im a za elem entarnu strujnu
cijev nestlačivog fluida (si. 86) oblik 2 »a

QJ d V + j ? nd S - < ? |

-f q V1 v 1 č A 1 — 0. (483)
T a jednadžba nije ograničena na idealni fluid. P rim jenom je d ­
nadžbe kon tin u iteta (474) jed n ad žb a (483). po p rim a oblik

e fd v + | ? nd s = c J ^ d v + e m h - i i ) , (484)
8KV 8K P 8KV

gdje je p ro to k kroz elem entarnu strujnu cijev.

Lijeva strana jednadžbe (484) predstavlja m asene i povr­
šinske sile što djeluju na fluid. P ri stacionarnom strujanju
o tp ad a prvi član desne strane. O sim što je ograničena na
inercijski kontrolni volum en i nestlačivi fluid, jed n ad ž b a (484) *FX
nem a nikakvih drugih ograničenja. U prim jeni se ta jed n ad žb a Hi
razlaže na tri skalarne kom ponente. Ako se pri strujanju m ogu
pretpostaviti konstantn i profili brzina preko ravnih n o r­
m alnih presjeka, tad a se jed n ad žb a (484) prim jenjuje i za
SI. 93. Proračun sile vode na branu
strujne cijevi konačnih dimenzija.
Budući da konstantni tlak pa, koji se prema Pascalovu zakonu prenosi
na čitav fluid, ne daje kom ponentu sile u smjeru osi x, u proračun ulazi samo
hidrostatički tlak. N a ravnim vertikalnim presjecima 1 i 2 djeluju na fluid sile
J K P u blizini hidrostatičkog tlaka
p jB ordinog otvora

a L _ F2x= - \ g g H \ B .
KV < Pa
Ako se sa Fx označi x-kom ponenta tražene integralne sile tlačnih i tan­
do- gencijalnih naprezanja kojom voda djeluje na branu, tada ( — Fx) označuje
x-kom ponentu ukupne sile kojom brana djeluje na vodu (si. 93b), tj.
— Fx = f crnx dS, (486b)
Phs^ ^brana
i to je sila koja ulazi u jednadžbu količine gibanja pa ona poprim a oblik

y g g H \ B - -1 -g g H 2 B - Fx = q Q ( v 2 - i>j). (486c)
Sl. 92. Bordin otvor
Za rješenje zadatka služe i jednadžba kontinuiteta

Koeficijent kontrakcije Bordina otvora. Bordin otvor jest cijev uvučena za Q = v 1H l B = v2 H 2 B f (486d)
polovicu prom jera d0 u spremnik, i kroz tu cijev kapljevina istječe iz sprem ­ te Bernoullijeva jednadžba (478b) za strujnicu uzduž slobodne površine
nika (si. 92a). N a izlazu se mlaz sužava od površine otv o ra A 0 na površinu
A m, tako da je koeficijent kontrakcije Cc definiran odnosom
(486e)
2g 2g
cc = ^ 5 = ^ . (485a)
Aq da Iz tih se jednadžbi za nepoznanice Q, vu v2 i Fx dobivaju izrazi

Budući da je Bordin otvor uvučen, uz stijenku sprem nika nije poremećen Q Q

hidrostatički tlak, pa je višak sile hidrostatičkog tlaka u horizontalnom smjeru V2 (486f)
B h 2b ’
na fluid u sprem niku (spremnik se uzima kao kontrolni volumen) potpuno
određen izrazom
v _ 1 ~ (486g)
AFpx = g g h A 0. (485b) x 2 eg Hi + H 2

Naime, osim na samom otvoru površine A 0, gdje vlada atmosferski tlak pa Isti izraz za silu Fx koja djeluje na branu dobiva se i ako brana ima oblik
(si. 92b), svuda unaokolo na stijenci sprem nika na dubini h vlada tlak prikazan na si. 93c.
 142 MEHANIKA FLUIDA
Modifikacija osnovnih jednadžbi. P rem d a strujanja s p ro ­
mjenljivim profilim a brzine u cijevima konačnih dim enzija nisu
prem a definiciji jednodim enzijska, m ogu se m odifikacijam a
osnovnih jednadžbi svrstati u tu kategoriju.
Jednadžba kontinuiteta za strujanja s prom jenljivim profilom
brzine po ravnom presjeku strujne cijevi konačnih dim enzija,
izražena srednjom brzinom strujanja, im a jed n o stav an oblik
Q = vA ,
gdje je v srednja brzina strujanja definirana sa
, = ! f , C U « !. (487a)
A J A
U energetskoj analizi.stacionarnog strujanja kroz cjevovodni
sustav s pum pom dolaze svi elementi m odifikacije Bernoullijeve
jednadžbe za realna strujanja u strujnim cijevima konačnih
dim enzija. P rem a si. 94 k o n trolni volum en (KV) ograđen je k o n ­
trolnom površinom (KP), ko ja se sastoji od dva ravna presjeka
A i i A 2, unutrašnje stijenke cijevi s kućištem pum pe i presjeka
osovine pumpe. Jednadžba kinetičke energije (383a) za stacio­
narno strujanje nestlačivog fluida u polju sile teže prim jenom
R eynoldsova transportn o g teorem a (366) i izraza (386d), uz
divi? = 0, poprim a oblik
1 i (491) može (p + gg z) staviti ispred znaka integrala, pa preostali
~Q v2vd A + -^-p v2v d A =
V - ( g r a d g z )d V + Ćn • VdS - Tn Ted V
= - 4
KV KP
T akav je izraz previše složen za praktične proračune, pa
ga treb a osloboditi integrala. Integrali na lijevoj strani (488)
izražavaju se srednjom brzinom strujanja i faktorom ispravka
kinetičke energije a u obliku
1 1
v2v d A = a — g v 2vsrA = a — qv¿ Q, (489a)
gdje je
3dA d A. (489b)
v, -¿ i"
F a k to r a zavisi od oblika profila brzine na pojedinom
presjeku. Iz izraza za profil brzine (76) dobiva se za lam inarno
strujanje u cijevi kružnog presjeka aiam = 2,0, a za turbulentno
strujanje rturb = 1,01 ***1,10. P ri tu rbulentnom strujanju faktor a
zavisi od R eynoldsova broja, te o p ad a s porastom Re.
Prim jenom identiteta
V- g rad gz = div{gzV) —g z div V = div(gzV) (490a)
prvi član desne strane jednadžbe (488) postaje
- q J V •(grad g z ) d V = - q J d i\ ( g z V ) d V =
= —q J g z $ - HdS = + g g J z v d A — gg J z v d A . (490b)
(487) KP Ax A2
U zduž nepom ične stijenke cijevi i kućišta pum pe je v = 0,
pa iščezava drugi član desne strane jednadžbe (488), a pod
integralom ostaju samo presjeci A x i A 2 te presjek ^osovine
pumpe. Ako se sa P s označi osovinska snaga pogonskog m o­
tora, koja se preko osovine pum pe dovodi sustavu, m ože se
pisati
J (?n • VdS = P s — J pft- VdA — J p f t • ftdA —
kp ax a2
= Ps + f p vd A — f pvdA. (491)
Ravni presjeci A x i A 2 izabrani su na cilindričnim dijelovim a
cjevovoda, gdje je strujanje pravocrtno i paralelno, pa se prem a
izrazu (482b) m ože pretpostaviti da je preko takvih presjeka
p + g g z = const. To znači da se pri zbrajanju izraza (490b)
integral daje vrijednost Q. P rem a tom e se za zbroj prvih dvaju
članova desne strane jednadžbe (488) može pisati
— q J i? • g ra d g z d V + J đn • VdS =
(488) KV KP
= P* + (pi + Qgzi)Q - (pi + Qgz2)Q, (492)
gdje su p i, z x i p2, z2 tlakovi i visine u bilo kojoj točki presjeka
A x i A 2, npr. u točki gdje sim etrala cijevi p ro b ad a presjek.
Z adnji član desne strane jednadžbe (488) predstavlja snagu
viskozne disipacije energije i izražava se empiričkim obrascim a
na sljedeći način:
P ri strujanju realnog viskoznog fluida u ravnim cilindričnim
ili prizm atičnim dijelovim a cjevovoda, gdje vST = const., snaga
se viskozne disipacije energije izražava snagom g ubitka tlaka
zbog o tp o ra trenja P f. Ako je u cjevovodnom sustavu JVf broj
takvih ravnih dijelova, u kojem i-ti dio im a prom jer D{ i
duljinu L b tad a se prem a D arcy-W eisbachovu obrascu
Apf = P i - p 2 = M R e , k / D ) ^ ^ - Qv i (492a)
dobiva za snagu P f izraz
Nf Nf / k\L- 1
Pf = Q • Z Apf/ = Q • £ k \ R e i9-^ )-^-— QV2ri. (493)
1=1 i= l Di D: 2
 MEHANIKA FLUIDA 14 3

A ko cijev nije kružnog presjeka, raču n a se s ekvivalentnim b) dijeljenje jednadžbe (494) masenim protokom q Q nakon
prom jerom cijevi De koji je definiran sa sređenja daje

£>e = 4 R H = 4 — , (493a) — J.
+ <~ * Vl
iy +i g z x +,1E
7 |P =
o
gdje je R u = A/o hidraulički radijus, A površina presjeka to k a p2 v\
= —■+ a 2- y + g ¿2 + E |f 4- £ ]fm, (496)
fluida, o opl&kani opseg, tj. opseg fluida u dodiru sa stijenkom
cijevi.
S tako definiranim ekvivalentnim prom jerom izračuna se gdje je £ lP specifični prirast ukupne m ehaničke energije fluida
R eynoldsov broj i relativna hrapavost cijevi k/D e, pa se pom oću pri prolazu kroz pum pu, £ lf specifični gubitak energije tlaka
tih vrijednosti odredi koeficijent o tp o ra trenja k iz p o d atak a fluida zbog o tp o ra trenja, a £ lfm specifični lokalni gubici ener­
za cijevi kružnog presjeka. T akođer , se s ekvivalentnim p ro ­ gije tlaka. Te su veličine dane izrazim a:
m jerom proračuna i D arcy-W eisbachov obrazac (492a).
(496a)
R azličita arm atu ra u cjevovodnom sustavu, npr. ventili, za­ s - 4 - T H - f -
suni, slavine, zakrivljeni dijelovi cjevovoda, koljena, nagle p ro ­
m jene presjeka cjevovoda, točke grananja itd. uzrokuju m jesti­
£ .r = i — = L A fy y , (496b)
m ične gubitke tlakova Apfm, što predstavlja snagu lokalnih ili ¡=i 8 i=i 2
m anjih gu bitaka P fm. Ako je ATfm broj lokalnih izvora gubitka
Nfm \ n -.2
tlaka u cjevovodnom sustavu, snaga lokalnih g ubitaka računa r, Pfmk ST L^ k
■C'lfm — 2 - "■ — 2- 0 • (496c)
se prem a praktičnom obrascu k=1 Q k=l z
Nfm Nfm J
(493b) U jednadžbi (496) svaki član im a dim enziju snage po je ­
f f m - f i ' I Apfmfc = Q ■ X Kk~ -evirb dinici m asenog protoka, ili dim enziju energije po jedinici mase,
ili dim enziju L 2T ~ 2.
gdje je K k koeficijent k-tog lokalnog gubitka, koji općenito c) dijeljenje jednadžbe (494) težinskim protokom g g Q nakon
zavisi od lokalnog R eynoldsova b ro ja i geom etrijskog oblika
sređenja daje
uzročnika lokalnog gubitka.
O d psovinske snage P s (koja predstavlja integral snage — -f <*! 4- Zj + hP =
naprezanja preko presjeka osovine na ulazu u k o n trolni volu­ qg 2g
men) u pum pi se gubi dio P Pf. O statak P P je korisna snaga
Pi , vi
pum pe izravno predana fluidu, pa se zbog toga pri prolazu : a 2 ^------h Z2 + /if + /Zfm, (497)
kroz pum pu povećava uk u p n a m ehanička energija fluida, te eg 2g
fluid s povećanom m ehaničkom energijom nap u šta pum pu i gdje je h? visina dobave pum pe, /zf visina ukupnog gubitka
nastavlja strujati kroz sustav. P rem a tom e je tlak a zbog o tp o ra trenja, a /zfm visina ukupnih lokalnih gubi­
P Pf = P s - P P. - (493c) tak a tlaka. Te su veličine dane izrazim a:
K orisna snaga pum pe P P pred an a fluidu obično se izražava hP = a {— + <
x ^ - + z)=^-,(497a)
ukupnim stupnjem iskoristivosti pum pe u obliku
Nf
Pp = rjpP s. (493d) Apf, * L, vf
Ako se za svaki od članova lijeve strane jednadžbe (488) Z = E A ,— — , (497b)
¡=i 8 9 ¡=i d ¡2 9
uvrsti pripadni izraz (489a), a izrazi (492), (493), (493b) i (493c)
Ním a n Nfm ..2
uvrste u desnu stranu (488), dobiva se , v , ^Pfmk ^ Ts vk
hfm = X -------- = S K k y~ (497c)
k=i gg k=i zg
U jednadžbi (497) svaki član im a dim enziju snage po je ­
= (.Pi+ Qg?i)Q - (pi - egzi)Q - A - A m + (494) dinici težinskog protoka, ili dim enziju energije po jedinici težine,
ili jednostavno dim enziju duljine, tj. visine.
Već prem a tom e kojim se p rotokom dijeli jed n ad ž b a (494). O blik (497) m odificirane Bernoullijeve jednadžbe prikladan
dobivaju se različiti oblici m odificirane Bernouliijeve jednadžbe. je za grafički prikaz transform acije pojedinih oblika energije,
Ispuštajući indeks za oznaku srednje brzine, dobivaju se sljedeći te g u bitaka i prirasta energije pri strujanju u nekom cjevo-
o b lici: vodno-pum pnom sustavu (si. 94). Z a strujanje idealnoga nestla-
a) dijeljenje jednadžbe (494) p rotokom Q n akon sređenjačivog fluida energetska linija (EL) im a k o n stan tan horizontalan
daje tok (si. 89), dok pri strujanju realnoga viskoznog fluida ener­
1 getska linija stalno o p ad a u sm jeru strujanja zbog g u bitaka
]z i + p P =
koji su posljedica viskoznosti (si. 94). U ravnim , horizontalnim
ili kosim dijelovim a cjevovoda, zbog v = const., isti pad im a i
= Pl + < * 2-je4 + + Pt+ Pfm (495) hidraulička gradijentna linija (H G L) koja je na takvim dijelo­
vim a paralelna s energetskom linijom. P ad tlaka po jedinici
gdje je pP prirast ukupnog tlak a fluida pri prolazu kroz pum pu, duljine cijevi k o nstantnog presjeka naziva se hidraulički gra­
pf ukupni gubitak tlaka zbog o tp o ra trenja u ravnim dijelo­ dijent. Taj je gradijent bez dimenzije, a definiran je izrazom
vim a cjevovoda, a pfm ukupni gubitak tlak a zbog lokalnih p o ­ _ d(H G L ) _ hr _ 1 r2
rem ećaja strujanja. Te su veličine dane izrazim a: (497d)
1 ds L D 2g'
Pp = A (p + a y 0 u2 + e s r z j = ^ p (495a) Visine lokalnih gubitaka, npr. u dva ventila n a si. 94,
prikazane su naglim padovim a EL i H G L , a skokoviti porast
Nf Nf J
EL i H G L dolazi na prolazu fluida kroz pum pu.
Pf= Z A Pu=Z^¡7 (495b)
Z a razliku od pum pe za kapljevine ili ventilatora za plinove,
i=\ i= 1 Ui Z
koji fluidu povećavaju energiju, vodna ili toplinska tu rbina
^fm ^fm ^
oduzim lje od fluida energiju pretvarajući je u rad. Ako se sa
Pfm = Z Apfmk = Z K k— Qh'l (495c)
k= 1 k=l Z P T označi snaga koju tu rb in a oduzim lje fluidu, a sa hT visina
pada energije fluida kroz turbinu, tako da je
U jednadžbi (495) svaki član im a dim enziju snage po jedinici
p ro to k a ili dim enziju energije po jedinici volum ena ili dim en­ *T = ^ ( l + a £ _ + z ) a !i L i (497e)
ziju tlaka. \oa 2a / o aO
 144 MEHANIKA FLUIDA

m odificirana Bernoullijeva jednadžba za turbinsko-cjevovodni Sličnim se postupkom može jednadžba (483) generalizirati za
sustav im a oblik sustav s više ulaznih i izlaznih presjeka.
Lokalni gubitak tlaka pri naglom proširenju cijevi. Realni fluid struji kroz
Pi , vi cijev koja ima naglo proširenje od presjeka A x na presjek A 2 (si. 96a). N epo­
OCj h Zj hj —
Q9 sredno ispred naglog proširenja cijevi, u presjeku A x vlada tlak p x. N epo­
sredno iza naglog proširenja cijevi tlak p x proširi se preko cijelog presjeka A 2.
Ako se pretpostavi atx = a 2 = — 1 > zanemari tangencijalno naprezanje
— —- + oc2 r - + z 2 4- h{ + hfm. (497f) uz stijenku proširene cijevi, osnovne jednadžbe primijenjene na kontrolni vo­
QG 2g lumen (si. 96b) imaju oblik:
jednadžba kontinuiteta:
Prim jena modificirane Bernoullijeve jednadžbe može se ilustrirati određi­
vanjem toka EL i H G L u zavisnosti od smjera strujanja u kosoj ravnoj ul A l = u 2A 2 (501a)
cijevi Konstantnog prom jera (si. 95). U oba slučaja strujanja isti oblik imaju
modificirana Bernoullijeva jednadžba:
i modificirana Bernoullijeva jednadžba (495), koja za u = const. glasi
Pi , P2 P2 °2
(498a) (501b)
09
V Z i -------------h Z 2 "F
Q9 = M + 2¡ + (,,fmlNPn
gdje indeks N P r označuje naglo proširenje cijevi;
i jednadžba hidrostatskog m anom etra
^-kom ponenta jednadžbe količine gibanja:
Pi ~ P2 = Qo9h0 (l ) - gg{zl - z 2), (498b) P \ A 2 - p2A 2 = qv \ A 2 - qu21 A 1. (501c)
\ Qol
Rješenje tih triju jednadžbi daje
tako da je za si. 95a (zx - z2) > 0,a za si. 95b (zt - z 2) < 0.
Rješenje (498a) i (498b) daje za oba primjera > _ _ (l,l “r—“2|2 ■
("fmlNPr (501d)
Pf = —
hf = — Pi +, z,
Qg \eg \Q9
Za strujanje idealnog fluida oba bi m anom etra pokazivala h0 = 0.

KV

Pi tw« 0
K ad se jednadžba količine gibanja (483) prim ijeni na strujnu b
cijev konačnih dim enzija, s ravnim* presjecima A i i A 2 na k o ­ SI. 96. Proračun lokalnog gubitka pri naglom proširenju cijevi
jim a su vektori brzine m eđusobno paralelni, integrali zadnjih
dvaju članova na lijevoj strani jednadžbe pišu se u praktičnom
Ako se taj gubitak izrazi koeficijentom lokalnog gubitka, uz visinu brzine vx
obliku u izrazu
\ t f v d A = ± H j v 2d A = ± firtv2A = ± prtvsrQ, (499a)
(^fm)NPr = ^ N P rl V - ’ (501 e)
29
gdje je n vektor vanjske norm ale (s obzirom na kontrolni vo­ dobiva se
lum en) na presjeku A, a /? faktor ispravka količine gibanja. j A | i2
Prem a (499a) faktor /? definiran je izrazom K N P rl = ( >

1 1 ili uz visinu brzine v2:

v2d A =■ v2dA. (499b)
^sr A VsrQ (501f)
X N P r2 = 1)

F a k to r ¡3 zavisi od oblika profila brzine i za lam inarni p ro ­ Ako su a x 2 4= 1 i /h 2 4= U la k ° se dokaže da je

fil brzine u kružnoj cijevi (76) iznosi /?lam = 1,333, a za turbu-
lentni profil /?turb ^ 1,0. ^NPr 1 ~ ~ -Pi ~T + (2^2 ~ «2) a-ji- (501g)
a2 2
Ako se pri integraciji zadnjih dvaju članova jednadžbe (483)
Pripadna energetska i hidraulička gradijentna linija za strujanje kroz
preko ravnih presjeka A { i A 2 strujne cijevi konačnih dim en­ naglo proširenje prikazane su na si. 96a.
zija primijeni izraz (499a) i ispusti indeks srednje brzine, dobiva Hidraulički skok. U određenim uvjetima, brzi plitki tok kapljevine u otvo­
se modificirana jednadžba količine gibanja u obliku renom kanalu skokovito se mijenja u. polagani tok s povišenom slobodnom
površinom (si. 97). Ta se pojava zove hidraulički skok, a opaža se i pri dnu
dV kade kad se niz vertikalnu stijenku slijeva tanak sloj vode. N a kosoj slobod­
e fd v + 3nd S = q — d v + p 2e ^ 2 v2^ 2 - P i e ^ i V i A i noj površini preko hidrauličkog skoka nastaje intenzivno vrtloženje, pa se dio
kinetičke energije brzog toka ispred skoka pretvara u povećanu potencijalnu
energiju iza skoka, a dio se troši za održavanje intenzivnog vrtloženja.
Hidraulički se skok dinamički analizira jednadžbom kontinuiteta, modifi­

A diJ
Q | - f r dV+ . ' QQ( f i 2f!2 - f i 1Vl). (500) ciranom Bernoullijevom jednadžbom i jednadžbom količine gibanja, koje se
primjenjuju na kontrolni volumen označen na si. 97. Za jediničnu širinu otvo­
renog toka, okom ito na ravninu strujanja, navedene jednadžbe daju
 MEHANIKA FLUIDA 145

EL čvrste p u Q i ako se sm anji presjek A 2 pa brzina v2

toliko poraste da je tlak p2 fg pv. K avitacija nastaje i pri o p ­
tjecanju tijela i profila na sm jestu m aksim alne brzine Lmax kad
m inim alni tlak pmin padne ispod py. P ri gibanju kugle kon ­
stantnom brzinom UZi tlak je m inim alan na ekvatoru ip = tt/2:

Pmm= P(R = f 0» V = * /2 ) = PHS (503C)

pa će se kavitacija pojaviti pri brzini

SI. 97. Hidraulički skok u pravokutnom kanalu
U = 7-(P H S - Pv), (503d)
5Q
Q = 0 i ih = u2 h 2, (502a)
gdje je pHS hidrostatički tlak.
«fm’ (502b) Iz izraza (503c) očito je da kavitacija može nastupiti ne
Tg + h' = Tg + h
sam o zbog povećanja brzine gibanja tijela već i zbog sm anjenja
1 ,2 1
— Qgh1 ~ ~ Q g h l = (?Q(<?2 ~ .(502c) hidrostatičkog tlaka pri konstantnoj brzini, npr. ako se sm anji
uronjaj tijela, tj. tijelo približi slobodnoj površini kao granici
Rješenja tih jednadžbi definiraju posebne uvjete brzina i dubina otvorenog vode i atmosfere.
toka pod kojim će se pojaviti hidraulički skok i daju visinu gubitka zbog skoka: Bezdimenzijski kavitacijski broj er definiran je sa
/ g h 2(hl + h2)
(502d) Pus
(504a)

2v\hx
h2 = ~ - (502e)
a koeficijent tlaka na mjestu m inim alnog tlak a iznosi
(h2 ~ /*i)3
(502f)
4 h xh2 Pm in PHS
C ■ =-
^prnin (504b)
U rješenju (502e) zadržan je samo pozitivan korijen, jer negativan h2 nema 1
fizikalnog smisla. Isto se rješenje može prikazati i u bezdimenzijskom obliku

= y ( l / l + 8 Fr\ — 1), (502g) K avitacija će se pojaviti kad bude

o Ú ~ C nmi (504c)
gdje je Fi'i = vlj \ /rgh[ Froudeou broj koji predstavlja odnos inercijskih i gra­
vitacijskih sila, a bezdimenzijski je kriterij sličnosti pojava u kojima dom inira
Z a strujanja pri kojim a je o ^ — C pmin kavitacijski broj a
utjecaj gravitacije g (v. Dimenzijska analiza, TE 3, str. 340).
postaje, uz Reynoldsov i Froudeov broj, bitan kriterij hidro-
U praksi se hidrauličkim skokom poništava kinetička energija brzih razor­
nih tokova i bujica, a u nekim postupcim a hidraulički skok služi kao djelo­ m ehaničke sličnosti u eksperim entalnim ispitivanjim a modela.
tvorno sredstvo turbulentnog miješanja. Teoretski proračuni odnosa u hidrau­
ličkom skoku izvrsno se podudaraju s eksperim entalnim podacima.

Kavitacija. Ako se u horizontalnoj cijevi sa suženjem o d r­

žava na ulazu suženja konstan tan apsolutni tlak p u jednadžba
kontinuiteta i Bernoullijeva jed n ad žb a (475a) pokazuju da apso­
lutni tlak p2 u suženju pada s kvadratom p ro to k a Q kroz
cijev (si. 98 a):

Pl P l- { e Q ^ - Ai (503a)
A \A \
Realne kapljevine, koje redovito nisu kemijski čiste tvari,
već u sebi sadrže strane krute čestice i otopljene plinove, ne
m ogu podnijeti vlačna naprezanja ili negativne tlakove. (Npr.,
kemijski čista voda m ože izdržati negativne tlakove do 200
bara, a vodovodna voda sam o vrlo k ratk o tra jn e negativne
tlakove do 4 bara.) U realnim kapljevinam a tlak može pasti
sam o do tlaka isparavanja ili tlaka zasićenih p ara kapljevine
pv (tabl. 2). Z ato će na najužem presjeku cijevi (si. 98) prem a
izrazu (503a) pri kritičnom protoku

A iA 2 Zbog visokih brzina strujanja kavitacija se često pojavljuje

— (P l - Pv)
1/A j
tlak pasti na vrijednost p x = pv, i pri većim protocim a taj
se tlaKm eće više sm anjivati. Isto d o b n o će se na m jestu , tlaka
ps početi pojavljivati m jehurići pare kapljevine ili plina koji
se oslobađa iz otopine, tj. kapljevina počinje na h ladno ključati.
P ri Q > Qkrn područje tlaka pv širi se uzvodno i nizvodno
od suženja, i u tom se području m anji m jehurići sjedinjuju,
pa nastaju veće šupljine (kaverne) ispunjene plinovim a i param a.
Zbog toga su narušeni hom ogenost i k ontinuitet kapljevite
faze, te za to područje više ne vrijede osnovne jednadžbe
strujanja nestlačivog fluida. T a se pojava naziva kavitacijom .
Pri analizi pojave kavitacije treba operirati s apsolutnim tla­
kovima.
Uz konstantni protok Q kavitacija na suženju cijevi može
nastati ako se sm anji apsolutni ulazni tlak p x (si. 98b), ili uz
(503b)
na lo paticam a pum pi i vodnih turbina, na krilim a brodskog
vijka, na podvodnim krilim a hidrokrilnog čam ca itd. K avitacija
se m ože pojaviti i u hidrauličkim sustavim a aviona na velikim
visinam a zbog velikog pada hidrostatičkog tlaka. K ao posljedica
im plozivnog raspada kavitacijskih m jehurića nastaje na povr­
šini tijela tzv. kavitacijska erozija (v. Brod, TE 2, str. 205).
O stale p opratne pojave u sustavu koji kavitira jesu vibracije
i jak i šumovi.
Istjecanje. Istjecanje kapljevine iz otvorenog sprem nika
nestacionarna je pojava ako se kapljevina koja je istekla ne n ado­
lijeva ili ako površina razine u sprem niku nije vrlo velika
relativno prem a površini otvora. Ako se na dvije točke 1 i 2
bilo koje strujnice od razine u sprem niku do izlaznog m laza
(si. 99a) primijeni Bernoullijeva jednadžba (475b) i jed n adžba
kontinuiteta (474) u obliku

TE VIII, 10
 146 MEHANIKA FLUIDA
= M s» (505a)
(Ps - Pa + QgH) = (506b)
(gdje je vs = —dz/dt brzina spuštanja razine u sprem niku, A m
površina izlaznog presjeka mlaza, a A s površina horizontalnog
presjeka spremnika), dobiva se izraz za brzinu istjecanja vm u gdje je H 0 — H + (ps — pa)/{Qg) fiktivna dubina kapljevine u
trenutku t kad je dubina vode u sprem niku z(t): sprem niku kojoj bi na slobodnoj površini vladao tlak pa.
K apljevina istječe iz sprem nika i kad je ps m anji od pa,
1 ali prem a (506b) samo do iznosa
»m(t) - dv
2 gz(t)[ l - — ds . (505b) ps ^ p a - g g H , (506c)
jer bi pri jo š m anjem ps, um jesto da kapljevina istječe, vanjski
zrak ulazio kroz otvor u spremnik.
P ri istjecanju kroz otvor nastaje suženje (kontrakcija) mlaza.
N aime, na otvor sprem nika nailazi kapljevina radijalno iz svih
smjerova, pa su strujnice na sam om otvoru zakrivljene i s
rasporedom tlak a različitim od atm osferskoga (si. 99c), a tek
se negdje nedaleko, postrance ili niže od otvora, strujnice izrav­
navaju u pravocrtne i paralelne. Presjek m laza s izravnanim struj­
nicam a naziva se vena contracta, i tek je tu tlak k o n stan tan
preko presjeka m laza i jed n ak okolnom atm osferskom tlaku.
Zato i dubinu H treba mjeriti do vene contracte (si. 99b).
K ontrakcija se m laza izražava koeficijentom kontrakcije
Cc (za koji se često upotrebljava i oznaka e) definiranim sa
Cc — £ = A J A 0. (507a)
S trujanja realnih fluida imaju gubitke energije koje ne uzim a
SI. 99. Istjecanje kapljevina kroz otvore na spremniku u obzir Bernoullijeva jednadžba (475a), prim ijenjena za p ro ra ­
čun brzine istjecanja. Z ato se brzina koju daje Torricellijeva
form ula (506a) ili (506b) ispravlja koeficijentom brzine C v\
N estacionarni član u izrazu (505b) odredi se uz pretpostavku
da su na svim horizontalnim presjecima u sprem niku brzine
v = C v] / 2 g H 0 (507b)
strujanja jednake i da iznose vs( t \ te da su duljine svih struj-
nica u sprem niku jednake i da u trenutku t iznose z(t). T a pa je koeficijent brzine C v (za koji se upotrebljava i oznaka
pretpostavka znatnije od stu p a od stvarnosti sam o u neposrednoj (p) definiran izrazom
blizini izlaznog otvora, gdje se strujanje odvija po zakrivljenim
strujnicam a različitim brzinam a. U z tu se pretpostavku nesta­ C v = <p=- (507c)
cionarni član u (505b) m ože pisati 1/2
P ro to k se računa prem a praktičnoj formuli
1 dv. , 1dv*
—^ d s ^ —i z. (505c) fi = C cC,.A0\ / 2 g H 0 = CdA 0\ / 2 g H 0, (507d)
dt 9di
gdje je koeficijent istjecanja ili pro to k a Cd (za koji se u p o ­
Iz izraza (505a) i (505b), zanem arujući u (505b) nestacionarni trebljava i o znaka p 0) definiran izrazom
član koji se i tako sm atra m alenim , dobiva se
Q
dz (507e)
vs(t) = - — = —___________
1 : | / 2 0 z(t), (505d) A 0] / 2 i H 0~
- 1
ili
pa je Cd = CcC v = = £(p. (507f)
dv, N a si. 100 prikazani su podaci o koeficijentim a C v, Cc i Cd za
dt (a j a j 2 - r različite tipove otv o ra i za tri tipa sapnica vatrogasnog
šm rka.
što uvršteno u (505c) i zatim u (505b) nakon sređenja daje U m jesto koeficijentom brzine Cv m ože se gubitak brzine
pri istjecanju izraziti koeficijentom lokalnog g ubitka K istj u
obrascu (493b). Ako se m odificirana Bernoullijeva jednadžba
,505'» (497) napiše za stacionarno istjecanje iz otvorenog sprem nika
Z a A m/ A s = 0,1 faktor ispred korijena iznosi 1,01, pa se za za točku 1 na slobodnoj površini u sprem niku i točku 2 u
A J A S < 0,1, (505f) izlaznom mlazu, dobiva se

uz grešku m anju od —1% , taj faktor m ože zanem ariti i izraz (507g)
(505e) prelazi u H° 2g + K

V jt) = ]/2gž(ij.(505g) U vrsti li se za v izraz (507b), dobiva se

Ako su mlaz i sprem nik kružnog presjeka, uvjet (505f) 1

K istj ^2 (507h)
izražen prom jerim a prelazi u Č
^V1
D J D S < 0,32. (505h) a visina lokalnog gubitka poprim a vrijednost
Za otvoreni sprem nik u kojem razina kapljevine ostaje na 1
konstantnoj visini //, izraz (505g) prelazi u Torricellijevu for­ (507i)
mulu
P rem a si. 100 za kratku je cijev C v = 0,82, pa je K istj =
v= 1/2 J(
506a)
= 0,49 » 0,5. To je ujedno i koeficijent lokalnog gubitka na
To je brzina koju bi čestice kapljevine dobile da slobodno p a­ oštrom ulazu u cijev kroz koju se odvodi kapljevina iz
daju s visine H. sprem nika.
Ako je sprem nik zatvoren i nad slobodnom površinom vlada U praksi je ponekad potrebno odrediti i vrijeme za koje se
tlak ps (si. 99b), brzina istjecanja iznosi isprazni spremnik. Ako je zadovoljen uvjet (505f) tako da se

Cc « 0,94, Cv * 0,98 Cc = 1,0, C„ % 0,98
zzg&z
C c ~ 0,84, C v * 0,98
SI. 100. Koeficijenti Cc, Cv i Cd za različite tipove otvora i
sapnica
m ože zanem ariti (v j v m)2 i nestacionarni član u Bernoullijevoj
jednadžbi, prem a (505g) i (507b) dobiva se za brzinu istjecanja
v u trenutku t izraz
v(t) = c v\/ 2 g z (t),
pa se u vrem enskom intervalu između t i t + dt volum en k ap ­
ljevine u sprem niku sm anji za iznos (si. 101)
d V —( —dz)/4s(z) =
a iz toga slijedi
1 AJiz),
d t= - dz.
CdA 0] / 2 g 1| / i
v(t) = C v]/2gz{i)
SI. 101. O dređivanje vremena pražnjenja sprem ­
nika
Vrijeme potrebno da se razina kapljevine u sprem niku spusti
od H 1 na H 2 daje integral:
z2= H2
1 r Ajjz)
U - ti =
C áA 0] / 2 ¿ J l/i
zl =Hl
D a se odredi vrijeme za koje se sprem nik p o tpuno isprazni,
treba staviti H 2 = 0.
Ako je spremnik cilindričan, tada je A s(z) = const. = A s, pa je vrijeme za
potpuno ispražnjenje sprem nika:
MEHANIKA FLUIDA 147
2 A*
im . (508e)
Cd A0y %
gdje je H početna visina kapljevine u spremniku.
Lako se dokaže d a je u rotacijskoj posudi (si. 102) kojoj se kontura mijenja
s visinom po zakonu
x = const. | / z (509)
brzina spuštanja razine kapljevine jednolika i konstantna. Princip takvih posuda
upotrebljavao se u davna vremena u vodenim satovima. ( kl epsi drama), gdje je
visina razine u gornjoj posudi pokazivala vrijeme.
C v * 0,74
C c = 1,00
P ri proračunu istjecanja kapljevine kroz veće bočne otvore
(si. 103) m ora se uzeti u obzir prom jena brzine istjecanja po
visini presjeka otvora. Ako se pretpostavi da je preko čitave
visine otv o ra koeficijent istjecanja C d konstantan, tad a će preko
uskog presjeka Bdh, koji se nalazi na dubini h ispod razine
kapljevine, istjecati volum enska sekundna količina
d Q= C đB
hd(510a)
Integracija od gornjeg ru b a otvora, na dubini H u do donjega,
na dubini H 2, daje p ro to k istjecanja
Q = - C áB Y l g ( H l 12 - H \ ' 2). (510b)
(508a)
Taj je iznos m anji od p ro to k a što bi ga dao račun istjecanja
sam o s uronjajem h0 sim etrale o tvora (si. 103).
Q(t)d t = C đA 0]/2 g z (t)d t, (508b)
(508c)
Hidrodinamički instrumenti za mjerenje brzine strujanja i
protoka. N ekoliko različitih hidrodinam ičkih uređaja i in stru­
m enata za mjerenje brzine strujanja i p ro to k a kapljevine zasniva
se na Bernoullijevoj jednadžbi (475a).
Pitotova cijev je vrlo jednostavan i točan instrum ent za
m jerenje brzine strujanja. To je obična cijev u obliku velikog
slova L, kojoj su oba k raja otvorena (si. 104a). Cijev se
postavi u struju kapljevine tako da je uronjeni krak paralelan
s tokom strujanja, dok je o tvor drugog (vertikalnog) k raka
izložen vanjskom atm osferskom tlaku. Rezultati su m jerenja
brzine strujanja točni ako uronjeni krak nem a otklon veći od
10° s obzirom na smjer paralelnog strujanja kapljevine.
U struji kapljevine cijev se napuni kapljevinom do rav n o­
težnog položaja u kojem u visina m eniskusa u vertikalnom
kraku prelazi visinu slobodne površine na kojoj vlada atm os­
dz. (508d) ferski tlak pa. N aim e, na ulazu uronjenog k rak a cijevi nalazi se
točka zastoja u kojoj je brzina strujanja v2 = 0, pa je totalni
tlak p2 u toj točki:
Pi = Pi +-^gvi(511a)
tj. veći je od statičkog tlak a p x u točki 1 ispred ulaza cijevi,
148 MEHANIKA FLUIDA
gdje kapljevina struji brzinom v{. Izraz (511a) pokazuje da je a budući d a je tok kapljevine ispred cijevi pravocrtan i paralelan,
totalni tlak p2 veći od statičkog tlaka za iznos dinam ičkog vrijedi
P i = P a + Qgh. (511c)
tlaka Z ato tlak p2 održava u vertikalnom kraku cijevi
Iz jednadžbi (511a, b i c) slijedi
stupac kapljevine h + Ah koji je viši od stupca h prim jerenog
statičkom tlaku p 1. Vi = ] / 2 g A h . (51 ld)
N a si. 104b i c prikazana su dva načina postavljanja
P itotove cijevi na cjevovod u kojem se mjeri brzina strujanja.
P ran d tlo v a modifikacija Pitotove cijevi sastoji se od dviju
koaksijalnih cijevi, što om ogućuje m jerenje totalnog i statičkog
tlaka (si. 105a). Princip rada P ito t-P ran d tlo v e cijevi zasnovan
je na činjenici da se pri optjecanju rotacijskog polutijela na
određenoj udaljenosti iza ulaznog vrha uspostavlja tlak koji se
po volji m alo razlikuje od tlaka p ^ u paralelnom strujanju
dovoljno daleko ispred tijela (si. 105b). Ako se na toj udaljenosti
(približno tri prom jera vanjske cijevi) izbuše po obodu vanjske
cijevi rupice i spoje s jednim krajem diferencijalnog m an o ­
m etra, a drugi se kraj spoji s unutrašnjom cjevčicom (u kojoj
vlada totalni tlak pm v2), dobiva se Pitot-Prandtlova cijev.
Prim jena Bernoullijeve jednadžbe i jednadžbe m anom etra
daju brzinu strujanja

— (Pl ~ Pao) = 2W - - I (51 le)

\ Q

Venturijeva cijev (si. 106) služi za m jerenje protoka. Sastoji

se od ulaznog dijela s ugrađenim piezom etričkim prstenom ,
konvergentnog dijela, najužeg dijela (grla cijevi), tak o đ er s
piezom etričkim prstenom , i blago divergentnog izlaznog dijela.
Ulazni dio i izlaz divergentnog dijela imaju prom jer jednak
prom jeru cjevovoda u kojem u se mjeri protok. D iferencijalni
m anom etar (hidrostatički ili metalni) postavljen je između dva
piezom etrička prstena. Radi točnosti m jerenja treba da ispred
Venturijeve cijevi postoji ravni dio cjevovoda duljine najm anje
10 prom jera cijevi.
SI. 104. Pitotova cijev

3d

ho
Ulaz G rlo

60
\J )

SI. 106. Venturijeva cijev, a shema cijevi s energetskom linijom EL i hidra­

uličkom gradijentnom linijom H G L, b presjek cijevi, c dijagram koeficijenta
brzine Cv u ovisnosti o Reynoldsovu broju R e x ulaznog strujanja

Bernoullijeva jed n ad žb a za točke 1 i 2 (si. 106b), uz

SI. 105. Pitot-Prandtlova cijev a 1 = a 2 = 1, glasi
12 „ n2
Pi + Q
r+ i / = — + Q (512a)
Jednadžba hidrostatičkog m anom etra od točke 2 kroz cijev gg ' 2 g A \ ' " gg 2 g A \'
pa do slobodne površine na m eniskusu glasi
gdje je A x ulazni presjek V enturijeve cijevi (jednak presjeku
P2 ~ Qfl(h + A/i) = pa, (511b) cjevovoda), A 2 presjek grla Venturijeve cijevi.
 MEHANIKA FLUIDA 149

Jednadžba m anom etra glasi inače je m jerna sapnica jeftinija od Venturijeve cijevi i zauzim a
m anje prostora. Izraz za protok obično se piše u obliku
Pi + QgH + + Qgho - Q0g h 0 - g g k = p2, (512b)
gdje je g gustoća fluida u strujanju, a q0 gustoća m jernog
fluida u m anom etru. Rješenje (512a) i (512b), uz koeficijent
Q = CA2, / — (p, - p 2), (513a)
p ro to k a C d = C v (jer je u Venturijevoj cijevi Cc = 1), daje
izraz za protok gdje je
C,
C = (513b)
Q= cv — (Pi +
egH
- p 2)-= l / l - M ^ , ) 2’
8
A t površina unutrašnjeg presjeka cijevi cjevovoda, a A 2 površina
80 izlaznog presjeka sapnice.
C, 2g h0 (512c)
6 Podaci o koeficijentu C za različite odnose A 2/ A x prikazani
su u dijagram u na si. 107b. Taj dijagram vrijedi sam o za
K ad se mjeri diferencijalnim hidrostatičkim m anom etrom , standardnu izvedbu sapnice te za smještaj i dimenzije piezome-
u izrazu za protok (512c) nem a visinske razlike H između tričkih otvora prem a si. 107 a.
ulaza i grla (si. 106b), tako da pro to k zavisi sam o od očitanja
m anom etra h0, bez obzira na orijentaciju V enturijeve cijevi.
Ako se tlakovi p x i p2 mjere odvojenim m anom etrim a, prvi
dio jednakosti u izrazu (512c) pokazuje da H ulazi u izraz za
protok. M eđutim , ako diferencijalni m etalni m anom etar, bez
obzira na kojoj je visini postavljen, pokazuje razliku tlakova
Ap, tada se H opet gubi iz izraza za p ro to k :

2
Q~= c v -A p. (512d)

U dijagram u si. 106c prikazani su podaci o koeficijentu

brzine Cv na bazi R eynoldsova b ro ja ulaznog strujanja R e u
dobiveni brojnim baždarenjim a V enturijevih cijevi. D ijagram
vrijedi za odnose prom jera D 2/D 1 = 0,25- -0,75, a tolerancije
su označene crtkanim krivuljam a. B
Zbog postepenog širenja divergentnog dijela Venturijeve ^30°
cijevi, lokalni gubitak hfm je m alen i iznosi ~ 10-•■15% pada
h hidrauličke gradijentne linije od ulaza do grla (si. 106a i + ^ 0,02 Di
si. 109). Baždarenje V enturijeve cijevi vrlo fino obrađene glatke 3
S3 I Ú 0,IDÍ
unutrašnje površine može dati koeficijent brzine C v nešto veći
od jedinice. To ne znači da nem a gubitaka, nego pokazuje ^0,03 Dx [~S~Q,03Z)t
da su zanem areni faktori ispravka kinetičke energije ocx i a 2, od
kojih je (zbog nižeg Re) olx općenite^ veći od oc2. K ad bi se : CAo]M P
uzeli u obzir i ti faktori, tad a bi izraz (512c) im ao oblik
^2
Q= Q - -(P i + gH
- p2). (512e)
' a2 - (A2
a i( -
Si. 108. M jerna dijafragma, a shema mjerne dijafragme, b presjek mjerne
dijafragme, c dijagram koeficijenta C mjerne dijafragme u ovisnosti o Rey-
noldsovu broju Rex i omjeru A0;Ai
Budući da je a x > a 2, usporedba izraza (512e) i (512c)
Mjerna dijafragma (prigušnica, zaslon ili blenda) prikazana
pokazuje da C v m ora biti veće od C'v, pa tak o može prem ašiti
je shem atski na si. 108a. Koeficijent kontrakcije m laza iza
i jedinicu, dok je uvijek C’v < 1.
dijafragme definiran je odnosom
Mjerna sapnica (si. 107a) fadi na istom principu kao i
V enturijeva cijev, sam o mlaz iza grla nije vođen, već slobodno
ulazi u cijev cjevovoda, što uzrokuje veće gubitke tlak a (si. 109). Cc = (514a)
A q’
gdje je A 2 presjek vene contracte iza dijafragme, a A 0 površina
otvora dijafragme. Prim jenom jednadžbe k o ntinuiteta i Bernoul-
lijeve jednadžbe, te ako se uvede i koeficijent brzine C„, dobiva
se izraz za protok

(514b)
l/l -C ^A o/A i) 8
gdje je koeficijent pro to k a Cd = CcC r, a A x površina presjeka
cijevi.
D a se izbjegne određivanje dvaju koeficijenata Cc i C r,
prim jenjuje se jednostavnija form ula

Q = CA o -(Pl - Pl), (514c)

gdje je za standardnu izvedbu m jerne dijafragme (si. 108b) u

SI. 107. M jerna sapnica, a standardne mjerne sapnice ISA i V D I; piezo-
metrički otvori mogu biti prema konstrukciji prikazanoj na gornjem ili na
donjem dijelu skice, b dijagram koeficijenta protoka C u ovisnosti o Reynoldsovu
broju R e t ulaznog strujanja
dijagram u si. 108 c prikazan koeficijent C kao funkcija Rey-
noldsova broja R e x i om jera A 0/ A v
SI. 109 pokazuje d a je vrlo velik lokalni gubitak pri strujanju
kroz m jernu dijafragmu.
 150
Mjerna brana služi za mjerenje p ro to k a u otvorenom kanalu
(si. 110). P ro to k se određuje prem a visini H uzvodno od noža
brane, i to na mjestu koje je od noža udaljeno b ar četiri
m aksim alne visine H za vrijeme mjerenja. U leknuće slobodne
površine kapljevine iznad noža iznosi ~ 0,15 H.
A 2/ A 1 za Venturijevu cijev i sapnicu
A 0/ A 1 za mjernu dijafragmu
SI. 109. Visina lokalnog gubitka u protočnom mjerilu
~——- d h i
------------- 1
1
N ož
B
SI. 110. M jerna brana
Pri izvodu izraza za p ro to k preko pravokutne brane širine
B prom atra se elem entarni pro to k d Q preko površine dA = Bdh
u ravnini noža. Z anem ari li se k vadrat m ale ulazne brzine
v0, Bernoullijeva jednad žb a daje
d g = B d h ] /2 g h ,
a integracijom od h ■=0 do h = H, i ako se uvede koeficijent
p rotoka Cd, dobiva se
Q = - C i \ l Y g B H i '2.
U području visina iznad brane H 30-* -600 m m R ehbockova
form ula za koeficijent C d glasi
Cd = 0,605 +
1000 {H } + 0,08 H 0 ’
gdje je visina iznad brane {H } izražena u m etrim a.
P rav o k u tn a m jerna b ran a na si. 110 nem a kontrakciju bočnih
krajeva. O stali tipovi m jernih b ra n a jesu b ran e s kontrakcijom
krajeva (širina je otvora brane m anja od širine ulaznog kanala)
i brane s različitim oblicim a otv o ra brane, npr. trokutne,
trapezne i kružne brane.
MEHANIKA FLUIDA
Jednodimenzijsko stlačivo strujanje
U jednodim enzijskom stlačivom strujanju gustoća fluida g
postaje jed n a od osnovnih skalarnih funkcija varijable x. U m jesto
oznake s za jednodim enzijsku varijablu nestlačivog strujanja,
pri stlačivom strujanju uvodi se oznaka x. T ako jednadžba
k ontinuiteta za stacionarno stlačivo strujanje im a oblik (418d)
i, ispusti li se indeks srednje brzine, ona glasi
m = g(x)v{x)A{x) = const., uzduž strujne cijevi. (516)
P ri stlačivom strujanju i tem peratura T je jed n a od osnovnih
veličina i sk alam a je funkcija varijable x.
U običnim tehničkim problem im a strujanja plinova redovito
se utjecaj masenih sila (npr. gravitacije) m ože zanem ariti, pa iz
jednadžbe gibanja i energetske jednadžbe o tp ad a član koji
izražava taj utjecaj. M eđutim , pri analizi dinam ike strujanja
velikih m asa plina, npr. pri analizi stabilnosti atmosfere, Zemljina
gravitacija im a velik utjecaj koji se ne smije zanem ariti.
Z a jednodim enzijsko stacionarno strujanje stlačivog fluida,
ako između presjeka 1 i 2 strujne cijevi fluid ne obavlja
m ehanički rad, niti se rad obavlja na fluidu (tj. u sustavu nem a
stroja, pa je P s = 0), energetska jed n ad žb a (388d), uz U = 0
i nakon dijeljenja m asenim pro to k o m m, dobiva oblik
/ V1 • i »I
hi + — + q — h2 + — , (517)
gdje je q = Q/m toplinska energija po jedinici m ase fluida
dovedena fluidu iz vanjskog toplinskog izvora, ili toplinska snaga
po jedinigi m asenog protoka, s dim enzijom [q] = L2T -2 , dakle
W s i = J/kg = ¥ (k g /s).
U energetskoj jednadžbi (517) pretpostavljeni su jedinični
faktori ispravka kinetičke energije definirani izrazom (489 b),
tj. oc1 = a 2 = 1. Ako se pretpostave jedinični faktori ispravka
količine gibanja definirani sa (499b), tj. ß x = ß 2 = 1, jed nadžba
količine gibanja (379) za jednodim enzijsko stacionarno stlačivo
strujanje, um jesto oblika (500), poprim a oblik
{ đndS = q 2‘Ú2 v 2A 2 - g r f i V ^ A i = m(tJ2 t?i), (518)
KP
gdje, uz vanjske norm ale, m aseni p ro to k iznosi
m = @2^2 • ^2^2 = — Qi^i * rfiAi. - (518a)
(? .
U jednadžbi (518) zanem aren je utjecaj m asenih sila.
V Razvije li se lijeva strana izraza (390b), drugi zakon ter­
m odinam ike za jednodim enzijsko stacionarno strujanje dobiva
oblik
Q2^ 2A2 ~ ßlSlMi + Y ' ñáS = 0# (519)
gdje je s specifična entropija. Z a adijabatsko strujanje (tj.
q = 0), prim jenom jednadžbe kontinuiteta, izraz (519) prelazi u
s2 - s, ^ 0. (519a)
Odnosi za savršeni plin. Savršeni plin je tvar s jednadžbom
(515a) stanja u obliku
p = gRT. (520a)
U tehničkoj se primjeni mogu m nogi plinovi sm atrati
savršenim plinom ako se nalaze ispod kritičnog tlaka, a iznad
kritične tem perature (v. Termodinamika). Savršeni se plin ne
(515b) smije poistovjetiti s idealnim fluidom ili idealnim plinom. N aime,
idealni fluid ili plin idealizirani je medij bez viskoznosti, pa
zbog toga u njem u ne m ogu postojati sm ična ili tangencijalna
naprezanja, dok je savršeni plin viskozan i definiran samo
jednadžbom stan ja (520a). Idealni savršeni plin je idealizirani
(515c) neviskozni stlačivi fluid koji slijedi jednadžbu stanja (520a).
P ri analizi stlačivog strujanja plinova uvijek se m ora računati
s apsolutnim tlakom p koji ulazi u jednadžbu stanja (520a).
T oplinski i kalorično savršeni plin jest plin koji slijedi
jednadžbu stanja (520a) i im a k onstantne specifične topline cp i
cv, pa je konstan tan i om jer
= X. (520b)
 MEHANIKA FLUIDA 151

Realni plinovi odstupaju više od toplinske i kalorične savršenosti ili

nego od jednadžbe stanja (520a).
■= const, za izentropski proces. (524g)
Za čistu tvar koja slijedi jednadžbu stanja (520a) vrijedi
odnos
Taj se proces m ože izraziti i tem peraturam a u obliku
dit\
(521a) X-I

Yq ) t = ’ ž - i - E - l - (524h)
tj. da unutrašnja energija savršenog plina ne zavisi od gustoće, , Tt \P i / 1
nego sam o od tem perature, pa je Izraz (524g) pokazuje da je izentropski proces b aro tro p an :
d u = cvdT, (521b) i

=
e = q (p ) = l__ (525a)
<5 2 1 c >
\ const.
P rom jena unutrašnje energije savršenog plina između bilo pa funkcija tlak a definirana sa (430b), postaje
kojeg para krajnjih stanja iznosi
d p ;
&(p) = dp: . (525b)
«2 - «i = j c „ (T )d T = c„ (T 2 - 7 j), (521d) e(p) const. 1' Q Qo
Ti

gdje se prvi dio jednakosti odnosi na savršeni plin, a drugi Brzina širenja slabog tlačnog poremećaja ili brzina zvuka.
na toplinski i kalorično savršeni plin. Ako se stap u cijevi (si. l i l a i b) u trenutku t = t0 odjednom
P rem a (520a) i om jer p/g funkcija je sam o tem perature, poene gibati nekom m alom brzinom di\ istodobno nastaje preko
te je i entalpija h (386a) ta k o đ e r funkcija sam o tem perature, površine stapa slabo stlačivanje fluida, što se očituje u povećanju
pa vrijede relacije: tlak a za dp i gustoće za dp. N ak o n toga, u vrijeme t > r0, taj
se porem ećaj širi uzduž cijevi konstantnom brzinom c, i to u
, / dhN
dh = cp T, cp - (522a) obliku valnog čela (si. 111c). Fluid kroz koji je prošlo čelo
a - dT vala nalazi se pod tlakom p + dp, im a gustoću p + dp i giba
se brzinom dv. Fluid ispred valnog čela i dalje ostaje nepore-
Prom jena je entalpije d an a izrazom
mećen u stanju p, p i v = 0. P ri tom treba razlikovati m alu
h2 — h l = j 2 cp( T ) d T — (522b) brzinu strujanja fluida dv od velike brzine c kojom čestice
T\ m eđusobnim dodirom jed n a drugoj prenose porem ećaj koji se
dogodio negdje u fluidu. K ad bi fluid bio apsolutno nestlačiv,
Prim jenom jednadžbe stanja (520a) m ože se pisati
ta bi brzina širenja porem ećaja bila beskonačna, tj. porem ećaj
bi se istodobno i trenutno raširio čitavim fluidom.
h= u H =u T, (523a)
■f v= o
v/////////.
m o p > ¿
ili prim jenom (521b) diferencijalni oblik izraza za entalpiju glasi
T77fl777777777777777777777777777777777777777777777777777777777777777.
dh = cpd T = d u + R d T = ct,d T + R dT . (523b)
Iz te se relacije dobiva za savršeni plin važna jednakost p + dp, q + dg

cv + R. (523c) P, Q,
Tffl,V777777777777777777777777777777777777777777777777777777777777Z
U vede li se u tu jednakost om jer specifičnih toplina x prem a
(520b), dobiva se Valno čelo

R (523d) "i J \0 Z M _p + dp,Q + d r - ¿c

Cp x - 1 x — 1qT ’ dv P,Q ,V = 0 X
777^7^777777777, ^ 77777777777777777777777777777777777777777777777777
i p
R = (523e)
x —1 x — 1o T SI. 111. Širenje slabog tlačnog poremećaja u fluidu

G ibbsova jednadžba (414a) i prim jena jednadžbi (521b) i

(52j)a) daju izraz za diferencijal entropije savršenog plina: S obzirom na prom atrača u sustavu čvrsto vezanom uz
cijev pojava je nestacionarna. Analiza je jednostavnija ako je
ds = (524a) inercijski sustav p ro m atrača čvrsto vezan uz čelo vala koje se
T T q j T e giba konstantnom brzinom c, jer je u tom sustavu pojava
Uz cv = const. integracijom se dobiva stacionarna. N a dijagram u si. 112 prikazane su veličine p, p i v
kako ih vidi prom atrač koji se giba zđjedno s čelom vala.
i— — R ln — (524b) KV
Ti Qi
c — dv -
a primjenom (523e) i (520a) taj izraz poprim a i sljedeće oblike: p + I ñ c + dQ l P,Q

s2 — Si = evin (524c)
T i P + dp

s2 - Si = cvln (524d)

52 — Si — cvln (524e)
m i-
Ako je proces izentropski, tj. adijabatski i reverzibilan, tad a je
s2 — Sj = 0, pa iz (524d) slijedi c - dv

P2l = P±
(524Í)
Ql Q\ ’ SI. 112. Izvod izraza za brzinu zvuka
 1 52 MEHANIKA FLUIDA
Jednadžba kontinuiteta (516) ili (518a) i ^-kom ponenta je d ­ Ako se kroz fluid koji m iruje giba izvor zvuka nekom određenom
nadžbe količine gibanja (518), primijenjene na fluid u n u tar k o n ­ brzinom , tad a će se na fiksnom m jestu u fluidu čuti to n kojem u
trolnog volum ena koji prekriva neposredni okoliš valnog čela frekvencija raste s približavanjem izvora zvuka, a o p ad a s
(si. 112), daju udaljavanjem izvora zvuka. T a se pojava zove Dopplerov efekt.
K ao što pokazuje izraz (529e), kad je v > c, predznak a je
m = g c A = ( g + d^)(ć‘ —4 v )A , (526a)
u o b a slučaja pozitivan, pa se u području uzvodno od izvora
d p A = g c A [ —(c — dv) + c], (526b) zvuka neće uopće čuti zvuk, tj. u nadzvučnom strujanju slabi
ili zanem ari li se d ^ d r kao p rodukt m alih veličina, vrijedi se porem ećaji ne m ogu širiti uzvodno, tj. u sm jeru suprotnom
od sm jera strujanja.
Ako u fluidu koji m iruje točkasti izvor zvuka em itira ton
= —, dp = gcdv. (526c)
određene frekvencije, tad a će se pulsovi tog to n a širiti prostorom
u svim sm jerovima formirajući sferna valna čela (si. 113a).
Ako se te dvije jednadžbe podijele, dobiva se
K ad se preko takva izvora pusti da fluid paralelno struji brzinom
Ai = c i Doo < c, zvuk će se ponovo širiti na sve strane, ali s nizom
ili (526d)
de ekscentričnih valnih čela pojedinog pulsa to n a (si. 113b). P ri
vt x > c situacija se potpuno mijenja, i kao što pokazuje
To je izraz za brzinu širenja slabog porem ećaja u fluidu ili konstrukcija na si. 113c, sav porem ećaj ostaje u n u ta r konusnog
izraz za brzinu zvuka. područja nazvanog Machovim konusom, izvan kojeg je tzv.
Pom oću (statičke) jednadžbe k o ntinuiteta zona tišine. A ko se takav točkasti izvor zvuka giba kroz m irni
m = g V = const. ili dm = g d V + V d g = 0 (527a) fluid nadzvučnom brzinom u = — v^, na fiksnom m jestu u
fluidu čut će se zvuk tek kad na to m jesto naiđe ru b M achova
može se prikazati zakon stlačivanja fluida ( 1) i u obliku
konusa. T a se pojava opaža kad nebom proleti avion nadzvuč­
d@ _ d p dp K nom brzinom .
(527b)
g K dQ Q
=° v„ < c (Ma00= 0,5 < 1)
Ako se jednakost (527b) uvrsti u (526d), dobiva se alternativni
izraz za brzinu zvuka
'K
(528)
Q'
Za vodu tem perature 15 °C volum enski m odul elastičnosti
iznosi K — 2,15 • 109 Pa, a gustoća g = 999,1 k g /m 3, pa je brzina
zvuka u vodi c = 1467 m/s.
Pri prolazu zvučnog vala neznatne su prom jene tlaka i
tem perature, pa se proces može sm atrati reverzibilnim , a budući
d a je proces relativno brz, može se, zbog neznatne tem peraturne
prom jene, sm atrati i adijabatskim . P rem a tome, proces širenja
zvučnog vala u fluidu može se sm atrati izentropskim . O dnos
p i g za savršeni plin i izentropski proces dan je izrazom
(524g), pa vrijedi

i\d- ) = x • const.. • g x- 1 = -XP (529a)

e)s q
ili, izraženo volum enskim m odulom elastičnosti,
K = x p za izentropsku kompresiju. (529b)
Prem a (526d) ili (528) izraz za brzinu zvuka u savršenom
plinu glasi

dp
(529c)
dg
ili je, prim jenom (520a), alternativni oblik
Polovični kut M achova konusa naziva se Machov kut, i
c= R
x](./ 529d)
T prem a si. 113c iznosi:
Prem a toj jednadžbi, u zraku tem perature 15°C, uz R — ct 1
= 287,04 J/(kgK ) i x = 1,4, brzina zvuka iznosi 340,3 m/s. sina = ----- = — — , (529f)
Ma«
Izraz (529d) pokazuje da u savršenom plinu brzina zvuka
zavisi sam o od apsolutne tem perature. Za nestlačivi je fluid gdje je M a ^ = v ^ /c Machov broj.
volum enski modul elastičnosti K beskonačan, pa je i brzina O detaljnijoj dinam ičkoj analizi širenja slabog porem ećaja u
zvuka beskonačna. fluidu (kao nestacionarne pojave) v. Valovi u fluidima.
Budući da je c brzina širenja slabog porem ećaja relativno Jednodimenzijsko stacionarno izentropsko strujanje idealnoga
prem a česticam a fluida, apsolutna brzina zvuka a u fluidu savršenog plina. Pri takvu su strujanju sve veličine funkcije
koji struji brzinom v iznosi
sam o jednodim enzijske varijable x: v = v(x), p = p (x )9 g = g { x \
a = v ± c, (529e) T = T{x), A = A ( x \ s(x) = const.
gdje se predznak + odnosi na područje nizvodno od izvora zvuka, Zanem are li se m asene sile (tj. / = 0), E ulerova jednadžba
a predznak — na područje uzvodno od izvora zvuka, dok se gibanja (421 a) za jednodim enzijsko stacionarno strujanje idealnog
predznak brzine a odnosi na smjer brzine v. Zbog toga, kad fluida poprim a oblik
fluid struji brzinom v < c preko dva fiksna m jesta k oja se nalaze dr 1 dp
jedno uzvodno, a drugo nizvodno od izvora zvuka, isti ton em i­ v d~x = ~ j £<530a>
tiran određenom frekvencijom čut će se na m jestu uzvodno od
a jednadžba k o ntinuiteta (516):
izvora zvuka kao ton više frekvencije, a na m jestu nizvodno od
izvora kao ton niže frekvencije od one kojom je stvarno emitiran. m = g r A = const. (530b)
 MEHANIKA FLUIDA 153

Piše li se jednadžba (530a) u obliku diferencijala Iz jednadžbe gibanja (530a) slijedi

^ =
dp\ dp = _ f2 de dp
v da v = -------- (530c) — = — QV < 0, (531b)
d els Q dr
tj. pri izentropskom strujanju dp i d r uvijek imaju različite
a (530b) u obliku logaritm ičkog diferencijala
predznake.
d¿> d r dA Ako se zanem ari utjecaj masene sile (U = 0) i prim ijeni
— A — + — = 0, (530d)
v A funkcija tlaka 0 * za izentropski proces (525b), integral jednadžbe
gibanja idealnoga b arotropnog fluida (433c) prelazi u Bernoul-
i ako se uvede M achov broj M a = v/c, kom binacija (530c) i
lijevu jednadžbu za stacionarno izentropsko strujanje idealnoga
(530d) daje Hugoniotovu jednadžbu
savršenog plina:
dv dA
(M a 2 - 1)— = (531) X p v2 * PO
v A ' const., (532)
X — 71 g
+ - T2 = -X ~ 1 Qo
Prim jenom (530a), H ugoniotova se jednadžba može pisati i u
gdje indeks 0 označava veličine (izentropskog) stanja m irovanja
obliku
ostvarenog povratnim procesom (npr. tlak p0, gustoća q0,
7 dp dA brzina zvuka c0, tem peratura T0, entalpija h0 itd. plina u
(1 — M a 2) (531a) sprem niku u kojem u m iruje i iz kojeg izentropski istječe).
'7 T T 1
H ugoniotovom se jednadžbom mogu rastum ačiti odnosi iz­ Z a dvije točke jednodim enzijskog izentropskog strujanja,
m eđu prirasta površine presjeka strujne cijevi dA, prirasta prim jenom odnosa (524f) za izentropski proces, jed n ad ž b a (532)
brzine d r i prirasta tlaka dp pri podzvučnom (M a < 1) i nadzvučnom m ože se pisati u obliku
( M a > 1) strujanju idealnog stlačivog fluida (si. 114). Ti su x- 1
odnosi sljedeći: V22 ~ Vj X Pj
l - l *
X - Í Q i P1
G eom etrija Ma< 1 Ma> 1

dA > 0 (Divergentni kanal) dt; < 0 dv > 0

X P2 P l\*
- 1 (532a)
dp > 0 dp < 0 X-ÍQi P2
Podzvučni difuzor Za stacionarno izentropsko strujanje vrijedi i adijabatska
dA < 0 (K onvergentni kanal) di; > 0 dt; < 0 energetska jedn ad žb a (388f) sa U = 0 ili (517) sa q = 0, tj.
dp < 0 dp > 0

Nadzvučni difuzor h + 2 - v 2 = h 0. (533)

SI. 114. Odnosi pri izentropskom strujanju Z a savršeni plin s konstantnim cp i cv iz (522b), (523d) i
(520a) slijedi
a) Ako je M a < 1, tada d r i dA imaju suprotne predznake,
x x p
tj. pri podzvučnom izentropskom strujanju plina, kao i pri h = cp T = — -R T = , (533a)
strujanju nestlačivog fluida, brzina se strujanja sm anjuje s po­ X —1 X — 1 Q

rastom površine presjeka cijevi, i obratno, pri sm anjenju presjeka gdje je proizvoljna k o n stan ta izjednačena s nulom . U vrštenjem
cijevi brzina se povećava. (533a) u (533) dobiva se Bernoullijeva jedn ad žb a (532).
b) Ako je M a > 1, predznaci d r i dA su jednaki, tj. pri Jednadžbe (532) i (533) im aju u praktičnoj prim jeni i druge
nadzvučnom izentropskom strujanju plina u cijevi koja se sužava alternativne oblike. Ako se prva jednakost iz (533a) uvrsti u
strujanje se usporava, a u cijevi koja se proširuje strujanje se (533), slijedi
ubrzava. Ta, na prvi pogled p aradoksalna pojava nastaje zato
v2
što se u nadzvučnom području brzina gustoća plina pri ekspanziji cp T + — = cp T0, (534a)
toliko sm anjuje da se bez obzira na porast površine A p rodukt
q A u jednadžbi kontinuiteta ipak smanjuje, pa se brzina r a prim jenom (529d) i (523d) ta jednadžba poprim a oblik
povećava.
c) Ako je M a = 1 te je dA = 0, pripadni presjek cijevi na X — 1 i
c +- -IT = Cg ili - M a 2. (534b)
kojem u je izentropsko strujanje jed n ak o brzini zvuka naziva se
kritični presjek, A kr N uždan uvjet ekstrem a površine presjeka
P rim jenom (524h) dobivaju se iz (534b) izrazi za om jere tlakova
A jest dA — 0, tj. d A /d x = 0. Lako se dokaže da je kritični
Po/P i gustoća q0/ q : x ,
presjek A kr m inim alan, a ne m aksim alan presjek. N aim e, ako
plin pritječe m aksim alnom presjeku, podzvučno strujanje se 1 A/fa 2\x~
—M 21 l
usporava i ne može doseći M a = 1, a nadzvučno strujanje se
ubrzava, pa zato M a i dalje raste te ostaje M a > 1. Zbog
(534c)
toga se na m aksim alnom presjeku cijevi nikad ne m ože ostvariti
strujanje brzinom zvuka. U vjeti strujanja na najužem presjeku jednodim enzijskog
d) Ako je d A = 0, tj. presjek je ekstrem an (m aksim alan strujanja nazivaju se kritičnim a kad je na tom m jestu brzina
ili minim alan), tada je ili M a = 1, tj. presjek je kritičan (mini­ strujanja jed n ak a brzini zvuka (Ma = 1 na A kr), pa je
m alan), ili je M a =|= 1, a d r = 0. U tom posljednjem slučaju,
bez obzira da li je brzina strujanja podzvučna ili nadzvučna, f *Pkr (535a)
v = Vkr = ck r:
o n a u ekstrem nom presjeku ima ekstrem nu vrijednost. P ri Qkr
podzvučnom strujanju brzina je m inim alna na m aksim alnom Jednadžbe (532) i (533) m ogu se izraziti i veličinam a kritičnih
presjeku, a m aksim alna na m inim alnom presjeku. Pri nad ­ uvjeta. T ako jednakost (535a) uvrštena u (534b) daje
zvučnom je strujanju obratno, na m aksim alnom presjeku brzina
je m aksim alna, a na m inim alnom m inim alna. 1 4
Dakle, da bi se ostvarilo nadzvučno stacionarno izentropsko Co = -* + 1-Ckn
’ (535b)
strujanje plina iz stanja m irovanja u sprem niku, potrebno je da što uvršteno natrag u (534b) daje
plin prvo prolazi kroz konvergentni dio cijevi i zatim, uz odgo­
varajuće uvjete na izlazu, u divergentnoj cijevi postiže nadzvučnu , x 1 7 X ~h 1 2
- v 2 = — z— 4 r (535c)
brzinu strujanja.
 154 MEHANIKA FLUIDA
Pri M a = 1 odnosi (534b i c) prelaze u odnose kritičnih Taj se odnos naziva i normalizirani Machov broj, a neopravdano
veličina i veličina izentropskog stanja m irovanja: se označuje sa M a kr
L ako se dokaže da su X i M a povezani izrazim a:
U _ <Žr _ 2
T0 c0 x + 1 ' x 4- 1 Ma
X= (536d)
1 + - -M a 2
Pkr
(535d)
Po
i Ma — (536e)
x -i- 1
Pkr X—1

x 4- 1
Po
U tabl. 5 dani su podaci o tim odnosim a za tri uobičajene A ko je M a = 0, tad a je i X = 0, a za M a ■ 1 i X = 1; ako
vrijednosti x. Ma-*oo, tad a A ^ A max, gdje je

T a b lic a 5 (536f)
O D N O S K R IT IČ N IH V ELIČ IN A I VELIČIN A STANJA
M IR OV A N JA PR I IZ E N T R O P S K O M ST R U JA N JU R ecipročni odnosi izraza (534b i c) izraženi sa X glase:
ID E A L N O G A SAV RŠEN O G PLIN A ,2 „_ j
1 = 5L= i- (537a)
X -*■ = 1,400
f = 1,286 j f = 1,667 T0 Co x + 1

Tier
0,8750 0,8333 0,7500
T0 L ,Y - >
-L = i i - ' (537 b)
Pkr Po
0,5483 0,5283 0,4871
Po 1
Qkr
0,6267 0,6339 0,6495
Qo ■ * --1 1 - (537c)
Po
K ad se u stlačivom strujanju brzina m jeri pom oću P itotove
Ako bi se od nekog polaznog stanja m irovanja p0, Po> ili P ito t-P ran d tlo v e cijevi, potrebno je odvojeno izm jeriti statički
T0 i c0 izentropska ekspanzija plina pri istjecanju odvijala do tlak Poo, tlak stanja m irovanja p0 i tem peraturu T0. Z a M a ^ —
potpunog vakuum a, tj. p, q, T i c = 0,. npr. pri istjecanju iz = Poo/Coo < 1 prim jena Bernoullijeve jednadžbe (532), jednadžbe
sprem nika kroz konvergentno-divergentnu sapnicu (si. 115), izentrope (524f) i izraza (523d) daju izraz za brzinu m jerenu
ostvarila bi se m aksim alna ili granična brzina za koju izrazi P ito to v o m cijevi:
(534a), (534b), (535c), (532) i (533) redom daju

Poo Po
= 1 /2 c p r 0 : C0 ; ckr 2— (1 = / 2 c p 7() i _ | £ « . (538)
x - 1 * ~ lp O Po P oo Po

U nadzvučnom strujanju M a ^ > 1, kad nadzvučna brzina

(536a)
« - 1 On Poo padne na nulu, nastaje ispred nosa P ito to v e cijevi udarni
val i izraz (538), valjan za izentropsko zaustavljanje fluida, ne
P om oću te m aksim alne brzine m ogu se izvesti novi oblici ener­ m ože se više primijeniti.
getske ili Bernoullijeve jednadžbe izentropskog strujanja. N pr., Utjecaj stlačivosti fluida na razliku tlakova p0 i p ^ raste
uvrštenjem u (534b) dobiva se oblik s povećanjem M achova b ro ja i izražava se faktorom stlačivosti
1 x —1 ili kompresibilnosti
(536b)
PO - P a ,
Fc = = f(M a J . (539a)
1 2
-rQ a, v i
Spremnik:
v = 0 A psolutni vakuum
Z a nestlačivi fluid ■const, taj faktor iznosi
P = Po p = 0, q = 0, T = 0,
Q = Qo
1
T = T0
c= 0 Poo ^oc
PO — P oc
c = c0 - = 1. (539b)
1
y Poo *4

U stlačivom strujanju odnos tlakova p0 i p» dan je izrazom

(534c), i za M a ^ < 1 taj izraz razvijen u red daje u okolišu
M o l = 0:

^ = l + ^ M a i+ fM a i+^ M a i +
Poo 2 8 48
x(2 - x)(3 — 2 * 0 ,, 8
(539c)
+ --------- 384— "* +-
U m jesto M achovim brojem M a = v/c, odnosi pri izentrop-
skom strujanju (534b i c) i ostale jednadžbe m ogu se izraziti Budući da prem a (529c) vrijedi
koeficijentom brzine X definiranim sa * 2 * » I X Vao
2 Pa, M a ^ Poo ^2 2 = yP oo V Q09 (539d)
*P<x
/t=- (536c)
c kr Poo
 MEHANIKA FLUIDA 155

za faktor stlačivosti pom oću (539c) dobiva se izraz udaljenosti u sm jeru strujanja, što očito zahtijeva određeni
protu tlak u p rostoru kam o plin istječe.
P o -P o , 1 1 2 2 ~ 3
Z a praktične proračune izentropskog strujanja služe tablice
Fc =■ -M a t +
1 = 1 + T M a“ + “ 2 T s num eričkim vrijednostim a odnosa pojedinih veličina kao
funkcija M achova b ro ja M a ili koeficijenta brzine A.
, ( 2 - x ) ( 3 - 2 x ) „ 6

+ Í9 2 *“ & + (539e)

U tabl. 6 prikazane su vrijednosti faktora F c za područje

M a 00 = 0 *1 i x — 1,4. Iz te se tablice vidi da ako se za
M a ^ > 0,2 zanem ari stlačivost fluida, u razlici p0 — Poo nastaje
pogreška veća od 1% , što za om jer gustoća q^/qo daje pogrešku
veću od 2%.
T a b lic a 6
FA K TO R STLAČIVOSTI F c = f ( M a J ZA SAVRŠENI
P L IN (x = 1,4)

1 0 0 (F C - 1)
%
0 0
0,05 1,0006 0,06
0,10 1,0025 0,25
0,15 1,0056 0,56
0,20 1,0100 1,00
0,25 1,0157 1,57
0,30 1,02Ž7 2,27
0,35 1,0310 3,10
0,40 1,0406 4,06
0,45 1,0517 5,17
0,50 1,0641 6,41
1,00 1,2756 27,56

Jednadžba kontinuiteta tak o đ er se m ože izraziti kritičnim Ma=-

veličinama
Sl. 116. Maseni tok i recipročna vrijednost kao funkcija M achova broja
m — q v A = QkTvkr A kr = gkr ckTA kr. (540a) za x — 1,4
M aseni protok kroz jediničnu površinu norm alnog presjeka
cijevi m x naziva se maseni tok ili fluks, a definiran je sa
Istjecanje idealnoga savršenog plina kroz sapnice. P ri pod-
(540b) zvučnom istjecanju idealnoga savršenog plina preko granične
površine m laza plina ulazi u unutrašnjost m laza tlak pa p ro sto ra
u koji istječe plin, pa vrijedi uvjet
O dnos m asenog to k a i kritičnoga m asenog to k a naziva se
normalizirani maseni tok m j, a m ože se pisati: Pm = Pa, (541)
Q v .■ Q v Q Q0 V C Cp gdje je pm tlak u unutrašnjosti izlaznog m laza, a pa tlak u
' A :
p ro sto ru kam o istječe plin, koji se naziva i protutlakom.
^kr^ kr Qkr Ckr Qo Qkr c c 0 c kr
P ri nadzvučnom istjecanju tlak se u n u tar fluida ne m ože
širiti u sm jeru suprotnom od sm jera strujanja, pa tlak u m lazu
(540c)
Qo C0 £kr Ckr pm m ože biti veći, jed n ak ili m anji od p ro tu tlak a okoliša
pa, tj. vrijedi uvjet
Prim jenom odnosa (534b), (534c) i (535d) norm alizirani
m aseni tok savršenog plina postaje funkcija M achova broja, Pm | Pa- (542)
ili, prim jenom odnosa (536d), koeficijenta brzine U z zadani tlak p0 u sprem niku pri nadzvučnom se istjecanju
^kr Qv Ma m ože ostvariti uvjet pm = pa sam o jednim određenim odnosom
mi = — = - izlaznog presjeka sapnice i p ro tu tlak a pa. Ako je pri nadzvučnom
A Qkrv kr
istjecanju pm > pa, plin napuštajući sapnicu dalje ekspandira u
1
+ - -M a2 u prostoru do tlaka pa. Ako je pm < pa, na izlaznom se presjeku
X+ 1 X+ 1 cijevi stvara udarni val u kojem u tlak skokovito poraste na pa.
1 Konvergentna sapnica. Analiza istjecanja kroz konvergentnu
X+ 1 x^T sapnicu prikazana je dijagram im a odnosa tlak a p/p0 i M achova
=A (540d) bro ja (si. 117):
a) ako je pal = p0, nem a istjecanja;
T a funkcija im a m aksim um pri M a = X = 1, pa je maseni tok b) ako je pkr < pa2 < Po, uzduž sapnice svuda je podzvučno
maksimalan pri kritičnim uvjetima. To vrijedi i za druge plinove, strujanje (Ma < 1), a u m lazu na izlazu tlak je pm = pa2;
a ne samo za savršeni plin. U dijagram u na si. 116 prikazane č) ako je pa3 = pkr, istjecanje je brzinom zvuka (Ma = 1),
su za x = 1,4 funkcija = F 1(Ma) i njena recipročna vrijed­ a u m lazu je pm = pa3 = pkr;
nost 1/m\ — F 2(Ma). d) ako p ro tu tlak pa i dalje p ad a ispod tlak a pkr (tj. pa4 < pkr),
O m jer A kJ A ne m ože biti veći od jedinice, pa prem a tom e unutrašnje strujanje u sapnici neće se ništa prom ijeniti prem a
ni omjer A / A kx ne m ože biti m anji od jedinice. Z a bilo koji slučaju pod c), jer se protiv sm jera strujanja ne m ože kroz
A / A kr> 1 postoje dva M achova b ro ja: jed an za podzvučno m laz širiti nikakav porem ećaj. T o pokazuje i H ugoniotova
strujanje M a < 1, a drugi za nadzvučno strujanje M a > 1. jednadžba (531), prem a kojoj se u konvergentnom dijelu sapnice
O blik krivulje F 2{M a\ si. 116, m ože se zamisliti kao iskrivljeni ubrzavanje strujanja od M a = 0 u sprem niku, može odvijati naj­
profil nadzvučne sapnice u kojoj se M ach o v broj povećava s više do M a = 1 na presjeku m inim alne površine. N a sam om izlazu
 156 MEHANIKA FLUIDA
bit će u m lazu pm = pkr, a ekspanzija je od pkr do pa4 izvan U izrazu (544c) A je površina presjeka o tv o ra sapnice i površina
sapnice. m laza, tj, pretpostavljen je koeficijent kontrakcije C c = 1.
Sapnica u kojoj su dosegnuti kritični uvjeti na presjeku P ri kritičnom om jeru tlakova i za sve om jere tlakova m anje
m inim alne površine i gdje je ekspanzija na niži tlak okoliša od kritičnoga, tj. pri
izvan sapnice, naziva se zagušena sapnica. K ad su jednom
dosegnuti kritični uvjeti, očito se i m aseni pro to k ne m ože
Pa < Pkr =
dalje povećavati, bez obzira na snižavanje p ro tu tlak a p.d. (544e)
Po Po ' X + 1/
izlazna brzina ostaje jed n ak a brzini zvuka:

/ *Pkr = ' 2x Po
: ^mkr — Ckr “ (544f)
Pkr X + 1 Po’
gdje je primijenjen omjer
Pkr 2 Po
(544g)
Pkr X + 1 Q0
dobiven dijeljenjem drugog i trećeg izraza (535d).
Izrazi (544f) i (544b) daju za m aksim alni m aseni protok
izraz
x+ 1
2(x —1).
^kr Pkr^kr-^ A V'y-PoQo, (544h)

za sve pa ž pkr.
Ako se m aseni p ro to k (544c) podijeli m aksim alnim m a-
senim protokom (544h), dobiva se bezdim enzijski m aseni p ro ­
tok

x+1 2 x-l

1 - (P * )~ (545)
x —1 ) ' Po) 'p o / .
za sve pa ^ pkr, a m° = 1 za sve pa g pkr
U dijagram u na si. 118 prikazani su za x = 7/5 = 1,4 bez­
dim enzijski m aseni protoci (545) kao funkcije om jera tlakova
Pa/Po-

O pisani odnosi pri istjecanju kroz konvergentnu sapnicu

m ogu se sažeti u sljedeće: kad je
Pkr ž Pa < Po, (543a)
tad je uvijek pm = pa, pa je strujanje s M achovim brojem
M a g 1; za sve protutlakove
Pa ž Pkr (543b)
u izlaznom je m lazu pm = Pkr = Pa, Pa J e istjecanje uvijek
brzinom zvuka (tj. M a = 1), a d o d a tn a ekspanzija plina nastaje
izvan sapnice.
P ri određivanju m asenog p ro to k a kad je pa ^ pkr izlazna
brzina iz konvergentne sapnice računa se pom oću Bernoullijeve
jednadžbe (532a), koja uz v i = 0, Pi = p0, Q\ = Qo i v 2 = ^m,
p2 = pa daje
, / x-l'
/ 9 * P° 1 - (544a)
t
1
X

' po /
o

SI. 118. Zavisnost bezdimenzijskog masenog protoka m = ni/mkr = wi/wmax oc^

Prim jenom izentropskog odnosa (524f) m ože se gustoća u omjera tlaka pa u prostoru istjecanja i tlaka p0 u sprem niku
m lazu gm izraziti sa
Konvergentno-divergentna (D e Lavalova) ili nadzvučna sap­
nica. N a ulazni (konvergentni ili konfuzorski) dio sapnice, koji
Pa \ x
Qo , (544b) se sužava do grla, nastavlja se izlazni ili difuzorski dio. Ako
Po pri istjecanju kroz sapnicu brzina plina na grlu im a kritičnu
pa je m aseni protok vrijednost (tj. jednaka je brzini zvuka), pri daljnjoj ekspanziji
plina i pri određenim uvjetim a p ro tu tlak a na izlazu u prostor
r 2i x-r istjecanja u difuzorskom se izlaznom dijelu sapnice m ože ostva­
/P a ) * riti nadzvučno strujanje.
™ = e mVmA = A Po Po i - H * (544c)
X—1 ' Po / \ PoJ Analiza istjecanja kroz konvergentno-divergentnu sapnicu
grafički je prikazana dijagram im a om jera tlakova p/p0 i M achova
za sve om jere tlakova
broja na si. 119. Ti dijagram i pokazuju sljedeće:
a) ako je protutlak pal = p0, tad a nem a strujanja;
Pa > Pkr . 2 \^ T
(544d) b) ako je p ro tu tlak pa2 takav da je p0 > pa2 > pa3, tad a
Po = Po \ x + l je svuda u n u tar sapnice strujanje podzvučno;
 MEHANIKA FLUIDA
c) pri jednom potpuno određenom pro tu tlak u pa3, strujanje
na grlu je kritično (Ma = 1 ) , a u divergentnom se dijelu
nastavlja podzvučno strujanje;
d) u području protutlakova od pa3 do pa6, kad su protu-
tlakovi pa3 > pa4 > pa5 > pa6, na grlu sapnice nastaju kritični
uvjeti, a u divergentnom dijelu nadzvučno strujanje. To nad ­
zvučno strujanje na nekom m jestu preko udarnog vala prelazi
u podzvučno, da bi se na izlazu tlak povisio, npr. na pa4, u
skladu s uvjetom istjecanja pm4 = pa4. U području protutlakova
od pa5 do pa6 udarni val nastaje na sam om izlazu iz sapnice.
Što je tlak pa5 bliži tlaku pa6, to je u darni val sve slabiji
i slabiji;
e) pri jednom potpuno određenom p rotutlaku pa6, koji
zavisi od veličina stanja m irovanja u sprem niku i od dimenzija
sapnice, u n u tar divergentnog dijela sapnice i na njenu izlazu
uspostavlja se nadzvučno strujanje, a u n u tar izlaznog m laza
vlada tlak pm6 = pa6. Takvi uvjeti strujanja u konvergentno-
-divergentnoj sapnici zovu se projektirani rad sapnice;
j) pri protutlakovim a pa < pa6 (na si. 119 prim jer protu tlaka
pa7) unutrašnje strujanje u sapnici ostaje neprom ijenjeno s obzirom
na protutlak pa6 i pm7 = pa6, pa se ekspanzija plina od
tlaka pa6 na pa7 događa izvan sapnice.
SI. 119. Istjecanje kroz konvergentno-divergentnu (De Lavalovu)
sapnicu
U području protutlakova od pa3 do pa5 u divergentnom
dijelu sapnice nastaju norm alni udarni valovi, okom iti na smjer
strujanja, a u području protutlakova od pa5 do pa6 kosi udarni
valovi na izlazu iz sapnice. K arakteristika udarnih valova jesu
skokovite prom jene tlaka, gustoće, tem perature i brzine, pa ta
pojava nije izentropski proces.
Normalni udarni val. U darni val je relativno vrlo tanki sloj
fluida u kojem u nastaju nagle prom jene dinam ičkih veličina.
D ebljina je tog sloja vrlo m alena, reda veličine srednje slobodne
putanje m olekula, tj. 10~6 m, pa se udarni val može sm atrati
prostornom površinom diskontinuiteta brzine strujanja, tlaka,
gustoće, tem perature i entropije fluida. K ad u zračnom tunelu
na tupi rotacijski projektil nailazi paralelno nadzvučno strujanje
zraka (M a ^ > 1), ispred projektila nastaje udarni val u obliku
rotacijskog hiperboloida, kroz koji se nadzvučna brzina strujanja
zraka skokovito m ijenja u podzvučnu brzinu, a tlak, gustoća,
tem peratura i entropija skokovito porastu. K ad se projektil
giba nadzvučnom brzinom kroz statičku atm osferu, takav se
udarni val giba ispred projektila. Eksplozija u zraku proizvede
sferno čelo udarnog vala, koje se širi u okolni statički i
neporem ećeni fluid.
157
P ri jednodim enzijskom strujanju nastaje norm alni ravni
udarni val, okom it na smjer strujanja. T ako pri neispravno
projektiranoj konvergentno-divergentnoj sapnici (npr. protutlak
/?a4 na si. 119) plin na ulazu u proširenje iza grla sapnice
počinje strujati nadzvučnom brzinom , ali zbog visokog pro tu tlaka
na izlazu sapnice nastaje već u njenu proširenom dijelu udarni
val, pa nadzvučna brzina plina padne na podzvučnu i prilagodi
se uvjetim a koji vladaju na izlazu.
D
E
SI. 120. K valitativna analiza nastajanja udarnog vala
N astanak norm alnog udarnog vala kvalitativno se analizira
tako da se u cijevi konstantnog prom jera (si. 120) prati od
nekog tren u tk a t = t l vrem enska prom jena uzdužne razdiobe
neke veličine, npr. profila gustoće 6 = g(x,ti)- Takav profil
razdiobe gustoće u cijevi može nastati ako se u vrem enu
od r = 0 do t — 1 1 stap pokreće od lijevog kraja cijevi prem a
desnom kraju po određenom zakonu brzine gibanja U = U (r),
uz U (t = 0) = 0 i U(t = ti) = 0. Sličan profil razdiobe ili jedno­
stavni val na istom dijelu cijevi imaju tlak p, brzina zvuka c
(tj. brzina prijenosa informacije između čestica, ili brzina širenja
porem ećaja kroz čestice, ili brzina gibanja vala relativno prem a
česticam a) i brzina v gibanja čestica fluida. P rem a tom e se u
prostoru, relativno prem a cijevi koja m iruje, porem ećaj širi
udesno brzinom
a = v + c. (546)
Uz pretpostavku izentropskog strujanja, prem a (524g) vrijedi
p = const.{?x, (547)
gdje je pozitivna ko n stan ta ista za sve čestice, pa je prem a
izrazu (529c)
(548)
— = l/c o n st. x q *
Q
tj. brzina je zvuka veća u gušćem mediju. Zbog toga će se
točke A i B na profilu razdiobe gustoće desno od tjem ena M
(si. 120a) tokom vrem ena približavati u cijevi, a točke A' i
B \ istih gustoća kao u točkam a A i B, lijevo od M , m eđusobno
će se udaljavati. Tu je riječ o tom e da se u cijevi približavaju
i udaljavaju točke određenih gustoća, a ne da se m ijenja položaj
određenih čestice fluida u cijevi. Zbog takve deform acije profila
 15 8 MEHANIKA FLUIDA
uzdužne razdiobe gustoće profil vala stlačivanja, tj. dio profila
desno od M , postaje s vrem enom sve strmiji, a val razrjeđenja,
tj. dio profila lijevo od M , sve položitiji (si. 120b). M atem atički
prom atrano, nastavak deformacije bi u nekom trenutku t = r3
poprim io oblik profila vala stlačivanja prikazan na si. 120c.
M eđutim , fizikalno je nem oguće da ista čestica fluida na nekom
položaju x u cijevi im a tri različite gustoće q . P rem a tom e,
kontinuirani analitički proces vrem enske deformacije profila
razdiobe gustoće q prestaje u trenutku t = t m < t 3 kad tangenta
na profil razdiobe gustoće q postane vertikalna (si. 121a), tj.
rješenje je diskontinuitet nazvan skokom zgusnuća (si. 121b) u
kojem se gustoća, tlak, brzina, tem p eratu ra i entropija skokovito
prom ijene. Takvo rješenje potvrđuju m nogi eksperimenti. Budući
da valovi razrjeđenja postaju tokom vrem ena sve položitiji,
ne m ože se pojaviti skok razrjeđenja.
udarnog vala vrlo m alena. Iz istog razloga može se za izabrani
kontrolni volum en oko udarnog vala (si. 122) prihvatiti da je
A i = A 2 = A, a mogu se zanem ariti i viskozna naprezanja
preko kontrolne površine. P ri tom se ne zanem aruju intenzivne
viskozne pojave u n u tar udarnog vala, prem da je on vrlo tanak.
Prim jena jednadžbe kontinuiteta (516), uz navedenu pret­
postavku o jednakosti presjeka daje g 1v1 = g 2 v2. Energetska
jednadžba (517) za stacionarno adijabatsko strujanje (q — 0)
poprim a oblik:
»2 „2
ili h01 = h02 = h0. (549a)
Iz izvoda izraza (388f) vidi se da se ta jedn ad žb a m ože pri­
mijeniti za prolaz kroz udarni val kao adijabatsku pojavu.
O dnos entalpije h i p/g prem a izrazu (533a) pokazuje da integral
jednadžbe gibanja idealnog fluida (433c) u obliku (532) ostaje
valjan kroz udarni val, tj.

_ P ± + ^± = ______
X p 2 V\
(549b)
1gx 2 x — 1 q2 2 ’
r x - Pi . P2
ali uz Po i t Po2 i - 7 + -T *
0i 02
Jednadžba količine gibanja (518) prim ijenjena na kontrolni
volum en (si. 122) daje
IH + e i i>? = p2 +Q
M ogući smjer razvoja udarnog vala određuje se pom oću
drugog zakona term odinam ike, koji za adijabatsko strujanje
kroz udarni val im a oblik (519a), tj. s2 - Sj ž 0.
Z a savršeni plin koji zadovoljava jednadžbu stanja (520a)
i za zadano stanje ispred u darnog vala p u ou g u 7j, s x i
M oj > 1 raspoložive jednadžbe daju stanje iza udarn o g vala
Pit v2? 02, T2, s2 i M a 2 < 1.
r ,ir 2 Eliminacijom i v2 iz (549b) i (549c) i uzme li se u
Si | s2 obzir relacija Q i V1 = q 2 v 2 , dobiju se R ankine-H ugoniotove
I jednadžbe:
SI. 121. N astajanje udarnog vala
x + 1 Q2 _ j
p2 _ x ~ \ Qi
Analitičko rješenje udarnog vala dobiva se razm atranjem (550a)
jednodim enzijskoga nestacionarnog strujanja, opisanog neline­ Pi x+ \ 02
arnom diferencijalnom jednadžbom (v. Valovi u fluidima). X — 01
O dnosi dinam ičkih i term odinam ičkih veličina pri prolazu
X + 1 P2
kroz udarni val kvantitativno se analiziraju pom oću osnovnih 1+
jednadžbi jednodim enzijskog strujanja na stacionarnom udarnom 02 1 Pl
h. (550b)
valu. N aime, na prom atrača čvrsto vezanog za udarni val 01 x + 1 P2 »2
(si. 121b) nailazi paralelno strujanje fluida brzinom = a, a X - 1 Pi
napušta ga brzinom v2 = a — v, pa se dobiva stanje prikazano
na si. 122, gdje su indeksi 1 i 2 zamijenili m jesta ko ja su imali Ti se odnosi nazivaju i Rankine-Hugoniotova adijabata ili udarna
na si. 121b. To stanje odgovara pojavi norm alnog udarnog adijabata. Za x = 7/5 = 1,400 prikazana je R ankine-H ugoniotova
vala u konvergentno-divergentnoj sapnici (npr. p ro tu tlak pa4 na ad ijabata dijagram om na si. 123, zajedno s izentropskom adija-
si. 119) kad kroz udarni val nadzvučno strujanje skokom batom (524f).
prelazi u podzvučno strujanje. K om binacija jednadžbi (549b) i (549c) daje za zadane p l5 vi
i Pi izraz za tlak p2 :

Pi = r [ 2 e i v\ - { k - l) P l] , (551a)
X+ 1
ili za om jer tlakova p2/ p i :
p2 2 x M a \ — (x — 1) 2x
= 1 +- {M aj “ (551b)
Pi X+ 1 x+ \
što uvršteno u (550b) daje om jer gustoća:
q2 _ M a \{ x + 1)
(551c)
q1 2 + Ala \{x - 1)‘
D alje se dobiva
P2
h2 — (55ld)
[ Q2
Pretpostavlja se da je strujanje fluida do u darnog vala i iza
njega izentropsko. P rolaz kroz u darni val nije reverzibilan P2 Pl
(551e)
proces, ali se može sm atrati adijabatskim procesom jer je debljina 02v2 0 1V1
 MEHANIKA FLUIDA 159

Prom jena entropije pri prolazu kroz u darni val određena T a b lic a 7
je za savršeni plin izrazom (524d), koji prim jenom odnosa O D N O SI K A RA K T ER ISN IČ N IH V ELIČIN A U N O R M A L N O M
(551b) i (551c) daje U D A R N O M VALU U SAVRŠENOM P L IN U (x = 1,40)

2x M a f x + 1 2 + M a\{x — 1 M«! Pi 02 t2
£i Po2 Vy - v2
*$2 *^1 c^ln . (55lf) Ty
Ma2
M a \ ( x + 1) Pi 01 Cl Poi Cl

Budući da je samo za p2 > Pi, Q i> Qi i M a 1 > 1 entropija 1,0 1,0 1,0 1,0 1,0 1,0 0 1,0
1,5 2,458 1,862 1,320 1,149 0,930 0,694 0,7011
s2 veća od s l9 u udarnom valu m ože nastati sam o skok 2,0 4,500 2.667 1,688 1,299 0?721 1,250 0,5774
zgusnuća. Skok razr jedenja bi dao s2 < s u što proturječi drugom
3,0 10,333 3,857 2,679 1,637 0,328 2,222 0,4752
zakonu term odinam ike. 4,0 18,500 4,571 4,047 2,012 0,139 3,125 0,4350
5,0 29,000 5,000 5,800 2,408 0,0617 4,000 0,4152
10,0 116,500 5,714 20,387 4,515 0,00304 8,250 0,3876
50,0 2916,5 5,988 487,055 22,069 1,14- I O '6 41,650 0,3784
100,0 11666,5 5,997 1945,387 44,107 3,59-10~8 83,325 0,3781
00 00 6 oo 00 0 00 0,3780

P rom jena strujanja u udarnom valu može se prikazati u

/z,s-dijagrarnu. U z kon stan tn u površinu norm alnog presjeka
udarnog vala jednadžba kontinuiteta im a oblik
rili = qv = const., (553a)
a prim jenom jednadžbe stanja savršenog plina (520a) m ože
se energetska jednadžba (549a) pisati u obliku
D2 U2 -p P ”2
h0 = h + — = -cpp T/ + —
------------------ (553b)
R q 2*
Ako se pođe od zadanih uvjeta ispred udarn o g vala p u
q i, v u h0 i s u kom binacijom izraza (553a) i (553b) s izrazom
za razliku entropije (55lf) dobiva se odnos entropije s i entalpije
h za sva m oguća stanja koja zadovoljavaju jednadžbu ko n tin ui­
teta (553a) i adijabatsku energetsku jednadžbu (553b):

ei R / V j V ”1
s= + culn + culn h(h0 - h) (553c)
P iC p lm J
K rivulja koja u /i,s-dijagramu opisuje ta m oguća stanja,
i O2 odnosno funkciju (553c), zove se Fannoova krivulja (si. 124).
ln e,
F an n o o v a se krivulja m ože prikazati i kao odnos h i l/g u
SI. 123. R ankine-H ugoniotova ili udarna adijabata i izentropska adija-
b ata za x = 1,4 /z,l/g-dijagramu.
U točki a Fannoove krivulja (si. 124) jest ds/dh = 0, pa je
entropija m aksim alna, a lako se m ože dokazati d a je u toj
Iz (549a) slijedi čitav niz drugih jednakosti, kao npr.: točki stanje upravo kritično, tj. M a a = v j c a = 1. Z a vo se jed na
Toi — T02 = T0 ; c01 — c02 = c0 ; grana F annoove krivulja što izlazi iz točke a odnosi na n ad­
(552a) zvučno, a druga grana na podzvučno strujanje.
^krl ^kr2 ^krl ^kr2 ^kr>
MJ/kg 1,5
ali i nejednakost ...i
Rayleij¡hova
(552b) krivilija / O
P o l > Po2'
,Iz (551 e) slijedi Prandtlov odnos Podzvučno
strujanje
v i v2 — ckr ili 2-i A2 = 1. (552c) hoi = ho2 =0,9416 F4 J/kg Ma< 1 \ \ y
1,0

Prim jena odnosa (536d) i izraza (552c) pokazuje d a pri Fannoova

M a i > 1 m o ra biti M a 2 < 1, tako da je strujanje do u darnog krivulja Maa=i]
/ / Z^Nadzvučno!
vala nadzvučno, a iza njega podzvučno. Izrazi (536d) i (552c) ' strujanje .
7 / .
daju / Ma> 1 ¡
0,5 /
1
,— / 1
Maj " / 1
/ 1
/
1
Ma2 = (552d) 1
1
1 1
i
i
0 500 1000 1500 2000
P rem a jednakosti (552a) m ože se izraz (534b) s istom vri­ J/kg K
s
jednosti T0 prim ijeniti na stanja ispred i iza udarn o g vala, pa
se dobiva odnos SI. 124. Analiza norm alnog udarnog vala Fannoovom i Rayleighovom krivuljom

1 K om binacija jednadžbe k o ntinuiteta (553a) i jednadžbe ko­

1 +: -M a\
ličine gibanja (549c) pokazuje da je
(552e)
Ti ml
1 +- P+ ■const. = C if (554a)
Q
O dnosi pojedinih veličina pri prolazu kroz norm alni u d arn i val gdje se k o n stan ta C x m ože izračunati iz zadanog polaznog
u savršenom plinu x = 1,4, prikazani su u tabl. 7. stanja:
160 MEHANIKA FLUIDA

_ rYl\ j što uvršteno u (555e) daje

C l = Pl + ----- = Pi + Q iV i . „2
Q 2c„
— I1+ cpT0. (555g)
K rivulja u /1,5-dijagrarnu koja opisuje stanja što istodobno 2 I xRM a2
zadovoljavaju jednadžbu k o ntinuiteta i jednadžbu količine gi­ Pom oću izraza (555g) i (555c) m ože se pro raču n ati b rzina vx
banja zove se Rayleighova krivulja (si. 124). Ako se gustoća na osnovi izmjerenih veličina T0, p0 i p Q0. Iz izm jerenih tlakova
q uzme kao param etar, prim jenom (554a), (55lf) i (522b) može p ^ i p0 zaključuje se da li je strujanje podzvučno ili nadzvučno.
se R ayleighova krivulja prikazati u param etarskom obliku N aime, prem a (535d), za strujanje brzinom zvuka (M a ^ = 1)
vrijedi odnos
C ,- y
s = s, + c„ln 1- c„ ln ----- (554b)
p1 e Pao Pkc
(555h)
Po Po X + 1
T c p P 1i mí
(554c) i prem a tom e, ako je
°t = r J Cl
P*
U /1,5-dijagrarnu na si. 124 ucrtane su za isti prim jer strujanja (555i)
Fanno ova i Rayleighova krivulja. U točki b Rayleighove krivulje, Po x+ 1
gdje je ćs/dh = 0, također je i kritično stanje, tj. M a b = vb/cb = 1, strujanje je podzvučno {M a^ < 1) i za proračun brzine m jerene
i iz te točke izlazi nadzvučna i podzvučna grana krivulje. P itotovom cijevi prim jenjuje se izraz (538).
Stanja 1 i 2 ispred i iza u darnog vala nalaze se na sjecištima
Ako nije zadovoljena nejednadžba (555i), strujanje je nad ­
F annoove i Rayleighove krivulja (točke 7 i 2 na si. 124). Budući da
zvučno i za proračun brzine prim jenjuju se izrazi (555c) i (555g).
se prem a drugom zakonu term odinam ike za adijabatsko strujanje
P ito t-P ran d tlo v a cijev za mjerenje nadzvučnog strujanja im a
entropija ne m ože sm anjivati, stanje 1 ispred udarnog vala ima
nos u obliku konusa od 10°, a statičke rupice su udaljene
m anju entropiju s x (točka 7, koja je sjecište nadzvučnih grana
deset prom jera cijevi od ram ena konusa. M eđutim , im a i p o ­
obiju krivulja). Stanje 2 iza udarnog vala im a veću entropiju,
sebnih izvedbi da se izbjegne pojava u darnog vala, npr. izvedba
52 > s l5 i nalazi se u sjecištu (točka 2) podzvučnih grana
nosa u obliku oštrog klina s jednom stranom paralelnom sa
obiju krivulja.
strujanjem fluida.
U darni v a L Stacionarno adijabatsko strujanje s trenjem u cijevima kon­
stantnog presjeka. Ako u dugačkoj, savršeno izoliranoj cijevi
k o nstantnoga poprečnog presjeka velikom brzinom struji sa­
Statičke rupice
vršeni plin stacionarno i adijabatski, učinci viškoznosti i p ri­
p adne prom jene entropije ne m ogu se zanem ariti. P ri takvu
strujanju, zbog o tp o ra trenja na stijenkam a cijevi, nastaje na
duljini L cijevi prom jera D razlika tlak a Apf, dana D arcy-
-W eisbachovim obrascem :

Apf = ^ ( R e , M a , k / D ) ~ - ^ - g v 2, (556a)

gdje za stlačivo strujanje koeficijent o tp o ra trenja k zavisi i od

SI. 125. Pitot-Prandtlova cijev u nadzvučnom strujanju M achova broja.

Pri mjerenju brzine strujanja P itotovom ili P ito t-P ran d tlo v o m p .P 7 td x ~ j (p + d
' *■.!
cijevi, kad je M a x > 1, ispred točke stagnacije nastaje norm alni >
udarni val (si. 125). P rem a izrazu (551b) om jer tlakova iza i [ kv r >
ispred udarnog vala iznosi: i v + du *
i ’ A -------------- A /

(555a)
SI. 126. Adijabatsko strujanje s trenjem
a prim jena (534c) od točke 7 iza vala do točke zastoja daje

P rem a izrazu (556a) na elem entu dx jednodim enzijske vari­

(555b) jable u cijevi diferencijalni pad tlak a iznosi
dx i
(556b)
P om nože li se te dvije jednadžbe i primijeni izraz (552d) za Pf= D*~2Q
odnos M a i i dobiva se
Tom razlikom tlak a preko površine A = D2 tt/4 na x i x + dx
1 svladava se sila o tp o ra trenja i w/)7rdx uz stijenku cijevi (si. 126),
(x + l )2 M a l x-l gdje je t w tangencijalno naprezanje uz stijenku, pa izjednačenje
A
lM
-ax 2(x - 1)J ' (555C) tih dviju sila daje odnos između X i t w:
Budući da su prem a (552a) tem perature stanja m irovanja na
A = -^ ~ . (556c)
obje strane udarnog vala jednake, vrijedi
^0 oo = T0l = T0, (555dl
ili prim jenom (534a) Jednadžba količine gibanja (518) i jed n ad žb a k o n tinuiteta
(518a), prim ijenjene na kontrolni volumen, daju
y = cp(T0 - T J . (555e)
dp di>2 k
— ----- 9------ —dx. (557a)
Budući da je c2 = x R T ^ i M a ^ = v ^ / c ^ , to slijedi 1 u2 D
rQv*
_ 1 Vlo
(5550 Jednadžba (557a) m ože se sm atrati i m odificiranom Eulerovom
00 xRM a2 '
 MEHANIKA FLUIDA 161

jednadžbom gibanja za stacionarno adijabatsko strujanje s

trenjem.
^sr — 7 2(x)dx. (561a)
Ako se zanem ari m asena sila energetska jed n ad žb a za kr *
stacionarno adijabatsko strujanje (388f) im a oblik 0
P ri M a-+ oo duljina L kr teži asim ptotskoj vrijednosti (si. 127)
hI + —1 v 2 = h0
,
= const., (557b)
lim L k r= — - + —+ 1 l n X + \ (561b)
a drugi zakon term odinam ike (519a) m ože se pisati u obliku M a-*co X 2x X—1
ds/dx > 0.
Z a A — const. jednadžba k o n tin u iteta (516) pisana u obliku
logaritm ičkog diferencijala glasi
dg dv 1 di;2 .
— = = --T — (557c)
g V 2 V
Iz zadanih uvjeta na ulaznom presjeku energetska jedn ad žb a
(557b) i jednadžba kontinuiteta (516) određuju funkcije
h = h(v); q = q (v\ (558)
pa se i sve ostale veličine m ogu izraziti kao funkcije brzine
v. T ako se može jednadžba (557a) pretvoriti u diferencijalnu
jednadžbu sam o sa v kao varijablom , što om ogućuje njenu
integraciju.
Z a savršeni plin u stacionarnom adijabatskom strujanju va­
ljana je i jednadžba (532), kao što je pokazano izrazom (549b).
P rim jenom izraza c2 = xp/g i M a 2 = v2lc2 m ože se diferencijal
jednadžbe (532):
x dp
(559a)
x — 1 Q

napisati i u obliku
dz;2
T - r - i - xM a
-+ - „2 :
Ma

1 + (x - 1 dM a2 SI. 127. Bezdimenzijska kritična duljina pri adijabatskom stru­

(559b) janju s trenjem za x = 1,4
xMa M a2
1 + ^ i Ma2
gdje je prim ijenjen i odnos
di?2 dM a2
(559c)
v Ma2
1+ X Ma2

dobiven iz diferencijala jednadžbe (534b) i diferencijala d (ln M u 2).

Ako se izrazi (559b) i (559c) uvrste u izraz (557a), dobiva
se diferencijalna jednadžba sa separiranim varijablam a M a 2 i x:
1 - M a2
dM a2 —^ d x . (560)
xM aA 1 + X a2

T a jednadžba pokazuje da je u smjeru strujanja (tj. dx > 0)

d M a 2 > 0 za M a < 1, a d M a 2 < 0 za M a > 1. P rem a tome,
pri adijabatskom strujanju u cijevi k onstantnog presjeka trenje
uzrokuje ubrzavanje podzvučnog strujanja, a usporava nadzvučno
strujanje. To znači da se pri adijabatskom strujanju zbog
trenja M achov broj pomiče prem a jedinici.
Podzvučno se strujanje može ubrzavati sam o do M a — 1,
i tom e procesu je prim jerena neka kritična duljina L kr na kojoj
strujanje biva zagušeno trenjem. K ad se nadzvučno strujanje
usporava, m ože nastati udarni val kroz koji nadzvučno strujanje
skokom prelazi u podzvučno.
Integracija diferencijalne jednadžbe (560) svodi se na tablične
integrale. Ako je na nekom presjeku cijevi M a x = Ma i ako
se stavi za taj presjek x x = 0, tad a integracija (560) do M a 2 = 1
1 m3
određuje duljinu x 2 = L kr, preko koje se brzina strujanja pri
Q kg
M a < 1 ubrza, a pri M a > 1 uspori na brzinu zvuka. R ezultat
integracije može se pisati u bezdim enzijskom obliku SI. 128. Analiza adijabatskog strujanja s trenjem pomoću
Fannoove krivulje
TO _ * s r T (x + l)M a 2
r-kr —D~1 "Tk r —
_
— m I 2x
- ln (561)
xM a 1
F an n o o v a krivulja m ože također poslužiti za analizu adija­
2 1+ -M u 2
batskog strujanja s trenjem. K om binira li se energetska jednadžba
gdje je srednja vrijednost koeficijenta o tp o ra trenja (557b) s jednadžbom kontinuiteta (553a), dobiva se

TE VIII, l i
16 2 MEHANIKA FLUIDA

1 -2 1' jer je za izoterm ičko strujanje

h0 (562)
T2 mM\ —Q
c = |/ x R T = const. (564e)
što je za zadane h0 i mj u h ,l/g-dijagram u prikazano N a presjeku gdje vlada statička tem p eratu ra T, a strujanje
Fannoovom krivuljom u obliku parabole (si. 128). Jednako kao je s M achovim brojem Ma, prem a (534b) izentropska tem peratura
u /i,s-dijagrarnu (si. 124), tako i u /z,l/p-dij agrarnu postoji stanja m irovanja iznosi
na Fannoovoj krivulji kritična točka a u kojoj je entropija
m aksim alna, a brzina strujanja jed n ak a brzini zvuka (M a = 1). 1
t0 = r j i + : -M a2 (565a)
U točki a krivulja s = skr = const. tangira F annoovu krivulju.
K rivulje konstantnih vrijednosti entropije m anjih od skr sijeku
Fannoovu krivulju u dvije točke: jed n o je sjecište na pod- a prim jenom (534c) izentropski je tlak stanja m irovanja
zvučnoj grani, a drugo na nadzvučnoj grani F annoove krivulje.
Budući da prem a drugom zakonu term odinam ike entropija
Po = P U + -M a: (565b)
raste u smjeru strujanja, to za bilo koje ulazno stanje (pod-
zvučno ili nadzvučno), istodobno s napredovanjem strujanja
uzduž strujne cijevi, sjecišta krivulja s = const. i F annoove Ako se u jednadžbu količine gibanja (564b) uvrste (564c)
i jednakosti
krivulje približuju se po F annoovoj krivulji prem a točki a, tj.
prem a strujanju brzinom zvuka M a = 1. Qv , x ,
Prem a (533a) vrijednosti p = const. prikazane su u h, 1/g-di- Q
— = - ^ - x v 2 = x M a 2, — dv = — d M a 2 (566a)
P xp
j agrarnu pravcim a
dobiva se
h = const. [ ~ j , (563) 1 dM a 2 xM a2 'X
dx. (566b)
koji su strmiji za veće tlakove (si. 128). P rem a tom e će pri 2 Ma2 1 —x M a 2 2 D
podzvučnom strujanju, k ad a se točka b pomiče prem a točki a, Uvrstivši taj izraz u (564e), dobiva se
tlak padati, a pri nadzvučnom strujanju tlak će rasti.
Iz prikaza adijabatskog strujanja F annoovom krivuljom vidi dp dg dv 1 dMa2 xM a2
-d x. (567)
se da je nem oguće bez skoka u točki a prijeći s jedne na p g v 2 Ma2 1 — x M a 2 2D
drugu granu F annoove krivulje, je r bi kontinuirani prolaz
D o M achova bro ja M a = 1/ \ f x nazivnik desne strane (567)
točkom a proturječio drugom zakonu term odinam ike.
jest pozitivan, a iznad te vrijednosti je negativan, pa je to
Ponašanja pojedinih dinam ičkih i term odinam ičkih veličina
granična vrijednost M achova b roja u smislu predznaka diferen­
pri stacionarnom adijabatskom strujanju s trenjem u cijevi
cijala pojedinih veličina. Budući da je d x pozitivan u sm jeru
konstantnog presjeka mogu se pregledno prikazati predznacim a
strujanja, izraz (567) pokazuje da se pri M a < \ j \ f x tlak i
uzdužnih gradijenata tih veličina:
gustoća sm anjuju, a brzina i M achov broj povećavaju u smjeru
ds ću dp d ( l/g ) d/z dT strujanja, dok je o b ratn o pri M a > l / | / x . U oba se slučaja
dx dx dx dx di dx M achov broj približava vrijednosti M a = l / j / i .
Diferencijal izraza (565a) i odnos (566b) daju pri T = const.:
Ma < 1 + + - + - -
d_ ^ x(x - l)M a 4 X
Ma > 1 + - + - + +
T0 (1 — x M a 2)\2 + (x — l)Aia2] D 1 }

Stacionarno izotermičko strujanje savršenog plina u dugačkom Taj izraz pokazuje smjer prijenosa topline. N aim e, za M a < 1 / | f x
cjevovodu konstantnog presjeka. D a bi strujanje u cijevi bilo dobiva se dT0 > 0, tj. toplina se prenosi od okoliša fluidu, a
izoterm ičko, potrebno je uravnotežiti toplinsku energiju proiz­ za M a > l ' / j / i dobiva se dT0 < 0, tj. toplina se prenosi od
vedenu otporom trenja u fluidu i toplinsku energiju koju fluid fluida okolišu.
predaje okolišu kroz stijenku cijevi. Često se takvo ravno- D iferencijal izraza (565b) i odnosi (566b) i (567) daju
težno stanje uspostavlja pri strujanju plina kroz m agistralne dp0 2 — (x + 1) M a 2 xM a2 X
vodove, kad su brzine strujanja znatno ispod brzine zvuka i -dx, (569)
Po 2 + (x — 1) M a 2 x M a 2 — 1 D
kad je tem peratura u n u tar neizolirane cijevi jed n ak a tem peraturi
izoterm ičkog okoliša. što pokazuje prom jenu tlaka stanja m irovanja.
U izoterm ičkom je strujanju Reynoldsov broj ko n stan tan P on ašan ja pojedinih veličina pri stacionarnom izoterm ičkom
vD g m {D /c^ A strujanju u cijevi konstantnog presjeka m ogu se pregledno
R e = ------ = ------- , (564a) prikazati predznacim a njihovih gradijenata u sm jeru strujanja:
p p
dp de di; dM a dT0 dpo
jer je pri norm alnim tlakovim a i pri konstantnoj tem peraturi
dx dx dx dx dx dx
i viskoznost p konstantna. Zbog k onstantnog Re konstan tan
je i koeficijent o tp o ra trenja X. M a < l / |/ x - - + + + -
Z a analizu izoterm ičkog strujanja savršenog plina služi
jednadžba kontinuiteta (553a) i jedn ad žb a količine gibanja (557a), + z a M a < | / 2 / ( l + x)
M a > \f\fy. + + - - -
koja se može pisati u obliku — za M a > f / 2 / ( l + x)

dp X 1 ^d x pv ,
— + 7 T ^ ^ 2— + — đo = °. (564b) Ako se jed n ad žb a (567) integrira od M a t = M a na presjeku
p D2 p
*1 = 0 do M a 2 = l / | / i na presjeku x 2 = L meLX, dobiva se
U izoterm ičkom je procesu 7 = const., pa jedn ad žb a stanja
savršenog plina (520a) postaje p/g = R T = const., ili u diferen­ X _ 1 —x M a 2 t / .
cijalnom obliku ~D = x M a i+ l n i x M a )

dp dp dt; 1 dM a 2 gdje je L max m aksim alna duljina cjevovoda. Ako je duljina

(564c) cjevovoda veća od L max, strujanje se zagušuje i m aseni se p rotok
P q v 2 Ma
smanji.
gdje je prim ijenjena jednadžba k o ntinuiteta (553a) i odnos Iz jednadžbe stanja slijedi
dv dM a 1 dM a 2 P
(564d) Q R T (571a)
v Ma 2 Ma2
 MEHANIKA FLUIDA 163

a iz jednadžbe kontinuiteta (516): uz jednadžbu k ontinuiteta

m 2 R /T ^ V x,d vy dvz _
(571b) (575)
dx dy dz
Ako se jednadžba količine gibanja (564b) pom noži sa p 2 i pri­ P rem a unutrašnjoj strukturi strujanje realnih viskoznih fluida
mijeni (571b), dobiva se diferencijalna jednadžba u prirodi može biti lam inarno ili turbulentno.
k m 2R T A m 2R T d v P ri lam inarnom strujanju nastaju otp o ri zbog izmjene k oli­
čine gibanja između m olekula fluida u susjednim slojevima
pđ p + 2D^ 4^ dX + - ^ V = °- (571C)
različitih brzina. L am inarno je strujanje pravilno strujanje u
Integracija te jednadžbe od presjeka x t do presjeka x 2 uz lam inam a (slojevima), putanje čestica su pravilne krivulje, a
x2 = -L, daje * fluktuacije su pojedinih veličina u m ikroskopskom m ole­
kularnom mjerilu, pa se ne mogu izmjeriti običnim inženjer­
m 2R T
P i-P i- 21n^ + 4 (572a) skim instrum entim a. V izualizira li se lam inarno strujanje bojom ,
vt D obojena nit fluida o stat će pravilna krivulja.
Jednadžba kontinuiteta (516), uz A = const., i jednadžba stanja Eksperim enti pokazuju da lam inarno strujanje nije stabilno
(571a) pokazuju da je pri izoterm ičkom strujanju p t vi = p 2v2, i da ono pri višim brzinam a ili, ispravnije, pri određenom
pa izraz (572a) poprim a oblik Reynoldsovu broju naglo prelazi u turbulentno strujanje. T u r­
bulentno je strujanje karakterizirano velikim fluktuacijam a p o ­
rh2R T \ jedinih veličina i vrlo nepravilnim p u tanjam a čestica fluida. P ri
pI - pI 21n— + (572b)
p2 D turbulentnom strujanju o tpori nastaju zbog izmjene količine
gibanja između g rom ada ili grozdova čestica susjednih slojeva
Z a zadani p { može se nekom od num eričkih m etoda ta transcen- različitih brzina, i općenito su ti otpori veći nego pri lam i­
d entna jednadžba riješiti po p2. n arnom strujanju. N it boje injektirana u tu rbulentno strujanje
Pri izoterm ičkom strujanju niskim brzinam a u dugačkim brzo se razaspe po čitavu polju strujanja i rasprši u m noštvo
cjevovodim a veličina 21n(pi/p2) m alena je u usporedbi s članom zapletenih, nepravilnih krivulja.
k L /D i može se zanem ariti, pa je približan izraz za (572b): N avier-Stokesove jednadžbe valjane su u principu za obje
„ L rh2R T vrste strujanja. M eđutim , te jednadžbe imaju egzaktna rješenja
P Í - P Í ■k — — — . (572c) sam o za relativno ograničen broj jednostavnijih problem a la-
D
m inarnog strujanja, i u svom izvornom obliku ne mogu se in­
Prim jenom relacije pi v x = p2 v2 i izraza (564e) može se izraz tegrirati preko nepravilnog i slučajnog polja tlaka, naprezanja
(572b) jednostavno transform irati u om jer M achovih brojeva: i brzine turbulentnog strujanja.
M a2 _, MU2 „L
= 1 —x M a 2 2 ln - + Ž— (573)
M ax D

Dinamika viskoznog strujanja

Za istraživanje i rješavanje problem a viskoznog strujanja
new tonskih fluida služe osnovne jednadžbe dinam ike fluida:
jednadžba kontinuiteta (380d) ili (380e), N avier-Stokesove je d ­
nadžbe (409a) ili (409e), energetska jed n ad ž b a (413c) i drugi
zakon term odinam ike (414c), uz pripadne jednadžbe stanja (407)
i (408) i pripadne granične uvjete. N avier-Stokesove jednadžbe
rastavljaju se na kom ponente u smjeru osi izabranog koordi-
natnog sustava, a ostale su jednadžbe skalarne. K oordinatni
sustav odabire se prem a geom etrijskim granicam a razm atranog
problem a; ako je granica kugla, najprikladnije su sferne k o o r­
dinate, za aksijalno sim etrična strujanja prikladne su cilindar-
ske koordinate itd. Točka zastoja
N ajjednostavniji problem i viskoznog strujanja jesu izoter-
m ička strujanja nestlačivih new tonskih fluida. Zbog T = const.
m ože se za norm alno područje tlakova uzeti da je p = const.,
a zbog q = const. da je i v = const., pa se uz divT = 0 vek-
torski oblik N avier-Stokesovih jednadžbi (409a) rastavlja na tri
skalarne jednadžbe u kartezijskom pravokutnom k oordinatnom
ustavu I i
S Z gagZZS¡B25ZZ8Sg88Z
dvx dvx dvx dvx £ LGS TGS
dt dx dy dz SI. 129. Tipovi viskoznog strujanja, a strujanje kroz cijev, b
profili brzine strujanja u cijevi, c optjecanje oko krilnog profila,
lf ip , d 2i>x d 2ux\
d strujanje uz ravnu ploču. LGS lam inarni granični sloj, TGS
Q dx \ 8x 2 8y 2 dz2 / ’ turbulentni granični sloj, P prijelaz lam inarnog strujanja u tu rb u ­
lentno strujanje
dvv dvv dvv dvy
vvy
- r r + V ^ + V y - ^ + V ^
dt dx dz S obzirom na oblik granica, strujanja se razvrstavaju na
(574) u nutrašnja i vanjska, odnosno na protjecanja i optjecanja. N a
l dp ( d2Vy j ) 2Vy d2Vy si. 129 prikazani su tipovi viskoznog strujanja pri protjecanju
-žzi+ r ^ +
q dy \ dx2 dy dz2 kroz cijev i optjecanju oko krilnog profila i ravne ploče.
Z bog prianjanja viskoznog fluida za kru tu površinu, izraz
dvz dvz dvz dvz (415) za rubni uvjet na nepom ičnoj krutoj granici prelazi u
^ + V*
dt c dx^ + V>-8y t? = 0 , (576)
d2vz d2vz d2vz pa se uz takvu granicu stvara određeni profil brzine koji
z q dz V \ dx2 dy2 dz2 tvori granični sloj.
 16 4 MEHANIKA FLUIDA
N a čitavom presjeku ulaza u cijev brzina je konstantna,
a tek iznad određene duljine cjevovoda L ul od ulaza granični
se sloj razvije do sim etrale cijevi. N a si. 129 a prikazan je
razvoj profila brzine u cijevi pri lam inarnom strujanju za koje
približno vrijedi:
^ « 0 ,0 6 R
e577)
( u kom ponentam a glasi:
gdje je D unutrašnji prom jer cijevi. Budući da je prem a (81)
jRckrit « 2300, ulazna duljina cjevovoda potreb n a za razvoj lam i-
narnog profila brzine m ože m aksim alno iznositi 138D.
P ri turbulentnom strujanju intenzivno miješanje slojeva p ri­
donosi bržem razvoju tu rbulentnog profila brzine, pa ulazna
duljina cjevovoda iznosi 25---40D, prem da za puni razvoj tu r­
bulentnog strujanja treb a duljina L ul ^ 80 D.
Pri optjecanju tijela, zbog graničnog uvjeta (576), stvara
se uz krutu površinu tijela relativno tanak granični viskozni
sloj, u kojem u se brzina strujanja fluida velikim gradijentom
m ijenja od nule do brzine vanjskog strujanja. Strujanje je u n u tar
graničnog sloja vrtložno, a izvan graničnog sloja m ože se stru ­
janje sm atrati bezvrtložnim ili potencijalnim . N a ulaznom dijelu,
u blizini točke zastoja, granični je sloj lam inaran. N a o dre­
đenoj udaljenosti od ulaza, definiranoj kritičnim Reynoldsovim
brojem , lam inarni sloj prelazi u turbulentni granični sloj (si.
129c i d).
Zakoni sličnosti u mehanici fluida. Z bog m atem atičke slo­
ženosti vrlo je m alen broj problem a dinam ike viskoznog stru ­
ja n ja koji im aju egzaktna analitička rješenja. U drugoj grupi
zadatka, zbog određenih o dnosa i razlike u redu veličine iz­
m eđu pojedinih fizikalnih veličina u prirodi pojave, dopušteno
je da se zanem are pojedini članovi N avier-Stokesovih jednadžbi,
pa se egzaktna analitička rješenja tako pojednostavnjenih je d ­
nadžbi nazivaju približnim rješenjim a zad atak a viskoznog stru ­
janja. Suvrem ena elektronička računala om ogućila su da se p ro ­
blem i viskoznog strujanja direktno num erički rješavaju, npr.
m etodom konačnih diferencija ili m etodom konačnih elemenata.
U natoč uspjesim a koji su ostvareni teorijskim pristupom rje­
šavanju zadataka dinam ike viskoznog strujanja, glavni izvor
osnovnih spoznaja i temelj razvoja i provjere teorije i teorijskih
rješenja još su uvijek i dugo će ostati rezultati eksperim en­
talnih istraživanja. T ako je i m ehanika fluida, p o put većine
grana fizike, u svojoj biti teorijsko-eksperim entalna znanost.
Z akoni sličnosti u m ehanici fluida definiraju kriterije za p ro ­
vođenje eksperim enata. N a zakonim a sličnosti zasnivaju se m e­
tode za generalizaciju eksperim entalnih rezultata i za predvi­
đanje to k a prototipne pojave na tem elju ispitivanja modela.
U principu m odel m ože biti m anji ili veći od prototipa.
Ako je pro to tip velik, npr. brod, ta d a je brodski m odel deset
do dvjesta p u ta m anji od broda. S takvim m odelom m ogu
se ekonom ično provoditi eksperim entalna istraživanja da bi se
odredio optim alan oblik brodskog tru p a i propulzora, što je
praktički nem oguće da se provodi s b rodom u naravnoj veli­
čini. P ri tom je velika prednost da se u laboratoriju mogu
kontrolirati i sim ulirati vanjski uvjeti u kojim a se obavljaju
pokusi s m odelom . Z a vrlo sitne pro to tip n e pojave ekonom ič­
nije je eksperim entirati s m odelom većim od p rototipa, jer je
takav model jednostavniji za izradbu i za eventualne m odifi­
kacije u procesu istraživanja, a i prikladniji je za mjerenje.
Veličine u prototipnoj pojavi označene su indeksom P, a
veličine u m odelnoj pojavi indeksom M. Svaka od tih pojava
im a svoj prostor i svoje vrijeme. P ro sto ri su opisani koordi-
natnim sustavim a 0 P i 0 M s radijvektorim a rP i jrM, a vrem ena
tekućim vrem enim a iP i tM sa zajedničkim ishodišnim vre­
m enom tP = tM = 0.
Dvije prostorno-vrem enske točke p ro to tip a i m odela
Mp(fp,tp) i AÍM(FM,íM) (578)
slične su ako radijvektori i vrem ena stoje u jednostavnim line­
arnim odnosim a
*p = C L? m> (5 7 9 )
fP = C tfM, (580)
gdje je C koeficijent sličnosti za duljinu, a C t koeficijent slič­
nosti za vrijeme. Koeficijenti CL i Ct jednaki su za sve točke
prostorno-vrem enskog područja u kojem u se odvijaju p ro to ­
tipne i m odelne pojave. K onstantnim koeficijentom sličnosti za
duljinu C L definirana je geometrijska sličnost, koja uključuje
geom etrijsku sličnost granica i sličnost položaja ishodišta 0 P
i 0 M relativno prem a tim granicam a. Jednakost (579) pisana
x p = 3^p = C l 3^M’ z ? ~ C l zm. (581)
Kinematička sličnost dvaju strujanja sadržava uvjet da se
vektori brzina u sličnim prostorno-vrem enskim točkam a razli­
kuju sam o u skalarnom faktoru, k o nstantnom i jednakom u
čitavom području strujanja, tj.
t?p(7p,ip) = CvUM(fM,tM), (582)
gdje je Cv koeficijent sličnosti za brzinu, a točke (fP,ip) i
0 W m ) povezane su jednakostim a (579) i (580).
Dinamička sličnost dvaju strujanja m o ra zadovoljavati uvjet
da se vektori m asenih sila i tenzori naprezanja u sličnim
prostorno-vrem enskim točkam a razlikuju sam o u skalarnom fak­
toru, k onstantnom i jednakom u čitavom području strujanja, tj.
Jp(fp,tP) = CfJM(rM,tM\ (583)
7^p(rp,ip) = C Ta TaM(fM,tM), (584)
gdje su Cy i C Ta koeficijenti sličnosti za m asene i površinske
sile, a točke (rp,ip) i (rM,fM) povezane su jedn ak o stim a (579)
i (580).
O pćenito se za dvije fizikalne pojave kaže da su slične
ako se karakteristične veličine jedne pojave m ogu odrediti iz
pripadnih veličina druge pojave u sličnim prostorno-vrem enskim
točkam a tako da se pom nože sa skalarnim faktorom koji je
jed n ak za sve točke. Taj se faktor naziva koeficijentom slič­
nosti i različit je za različite fizikalne veličine. Ako se sa
0 = 0(? 9t) (585)
označi karakteristična skalam a, vektorska ili tenzorska veličina
neke pojave, dvije pojave su prem a definiciji slične ako vrijedi
jednakost
(Pp(fp,tp)= 0 p(C l ?m, Ctt M) = C $ # M(7*M, i M), (586)
gdje je Ctf, koeficijent sličnosti za tu karakterističnu veličinu <P
jednak i isti u svim točkam a i za sva vrem ena. N a si. 130
ilustrirana je ta definicija sličnosti na prim jeru optjecanja kugle.
Sličnost dviju pojava u m ehanici fluida uključuje geom e­
trijsku, kinem atičku i dinam ičku sličnost.
R azm otrit će se uvjeti sličnosti izoterm ičkoga viskoznog
strujanja nestlačivog fluida k onstantne viskoznosti. N ek a su za
p ro to tip i model karakteristične veličine: duljina L P, L M (npr.:
duljina tijela koje se giba kroz fluid; prom jer kugle koju
optječe fluid; prom jer cijevi); brzina t?0P, v0M (npr.: b rzina p ara­
lelnog strujanja kojom fluid iz beskonačnosti nailazi na
tijelo; srednja brzina strujanja u cijevi); vrijeme i0P, ¿om (npr.:
perioda neke oscilatorne pojave; vrijeme L /U p otrebno da
tijelo prevali put jednak svojoj duljini, g d je j e U k o n stan tn a
brzina gibanja tijela kroz fluid); m asena sila j p , f M (npr.: gravi­
tacijska sila na dvije planete); tlak p0P, p0M (npr.: dinam ički
tlak u točki zastoja g v 2J 2 \ razlika tlakova p „ — pv od koje
direktno zavisi održivost kapljevite faze fluida u strujanju);
gustoća fluida £P, qm ; kinem atički koeficijent viskoznosti fluida
vP, vM.
N avier-Stokesove jednadžbe (574) i jed n ad ž b a k o ntinuiteta
(575) m ogu se napisati u sažetu vektorskom obliku
5 + (» .V )0 = /--! -V p + v M (587)
Ct Q
V - t f = 0. (588)
Svaki pojedini zadatak strujanja fluida im a svoje granične
i početne uvjete koji osiguravaju jedinstvenost rješenja sustava
jednadžbi (587) i (588):
tT|s = 3(M ,t), tfloo = K Č|(=o = plt=o = (589)
gdje je S površina tijela, a ti(M,t) brzina točaka te površine.
 MEHANIKA FLUIDA 165

Za dvije slične pojave, npr. za pro to tip n u i m odelnu, je d ­ Jednadžbe (587) i (588) izražene bezdim enzijskim funkcijam a
nadžbe (587) i (588) te granični i početni uvjeti (589) izraženi (593) i (594) i bezdim enzijskim op erato rim a (592) im aju, npr.
su u prostorim a i vrem enim a povezanim jednakostim a (579) i za p ro to tip n u pojavu, oblik
(580). Iz tih dvaju p rostora i vrem ena, te se jednadžbe i uvjeti
LP P op V opo + _ ^ _ A o-o(
mogu preslikati u zajednički bezdim enzijski p ro sto r i bezdim en- t2 = /p (596)
zijsko vrijeme, koji su definirani karakterističnom duljinom i r 0P Q p L p i0p L P
karakterističnim vrem enom 1
V o • v° = 0. (597)
ŽA (590)
LP : L m ’ Takve se jednadžbe dobivaju i za sličnu m odelnu pojavu
s karakterističnim m odelnim veličinama.
h
r = (591) Ako se jednadžbe (596) i (597) podijele nosiocim a njihove
¿0P *0M LP 1
Derivacije i operatori u (587) i (588) m ogu se za p rototipnu dim enzionalnosti — i — , dobiva se
i0p t0P
i modelnu pojavu izraziti bezdim enzijskim derivacijam a i o p era­
torim a definiranim izrazim a:
^ + (V°- V°)v° = f ° - L w + v° (598)
_d_ _d_
d_ dtp V° • v° = 0, (599)
dt° ~ v gdje su za sličnu pro to tip n u i m odelnu pojavu
¿0P ^0M
= k Jm
(600)
Vp V m Lp Lm '
Vo = — = (592)
J_ 1 ’ ¿0P ^0M
Lp P op POM
(601)
Q° QpLp Qm ^ m
Ap A m
A °: t2 t2
1 1 ’ r 0P l 0M

VM
(601a)
gdje kružić gore zdesna označuje bezdim enzionalnost.
¿0P ČOM

i VooV ~ C VVacM

SI. 130. Sličnost optjecanja oko kugle

Funkcije D i p prelaze u bezdim enzijske funkcije bezdim en- K ad je zadovoljen uvjet sličnosti (600), (601) i (601a),
zijskog prostora i vrem ena relacijom bezdim enzijske jednadžbe (598) i (599) identičnog su oblika
U p (jp ,ip ) _ ^m O m ^ m ) za sve hidrom ehanički slične pojave. I granični i početni uvjeti
(593) (589) im aju u bezdim enzijskom p rostoru i bezdim enzijskom
L m
_ A vrem enu identičan oblik za pro to tip n u i m odelnu pojavu i to
¿0P ¿0M
v ° \r = u ° ( M ° , n
pP(ip, tP) P m (*m >*m )
(594)
P op POM
¡H °=o = ^(r°), (601b)
Z adano polje brzine paralelnog strujanja u beskonačnosti
prelazi u bezdim enzijsko polje P° l<°=o = P°i(r°),
gdje je 5° geom etrijski slična granica površine u bezdim en­
^00P_ f^ooM (595) zijskom prostoru, identičnoga geom etrijskog oblika kad se u
Lp L m taj p ro sto r preslika površina p rototipne granice SP ili površina
¿0P ¿0M m odelne granice SM. N a prim jeru si. 130c, ta je površina S°
 166 MEHANIKA FLUIDA
kugla jediničnog prom jera. V ektor brzine dan je izrazom gdje su (M p,ip) i (M M, i M) slične prostorno-vrem enske točke
(595). na granicam a SP i SM.
Rješenje bezdim enzijskih N avier-Stokesovih jednadžbi (598) To je, npr., slučaj kad p ro to tip n a kugla (si. 130) oscilira
i bezdim enzijske jednadžbe kontinuiteta (599), uz bezdim enzijske po određenoj unaprijed zadanoj putanji s periodom i0P, ili s
granične i početne uvjete (601b) predstavljeno je bezdim enzijskim frekvencijom nF = l / t 0P, pa uvjeti (604) propisuju kako to osci­
funkcijam a liranje kugle treb a reproducirati na m odelu da bi pojave bile
slične.
D rugačije je kad nije zadano gibanje granice, već je to
V° = °(vr°f, ; v°xL , v°),f = p V , i ^ ; / ° , T v°). (601c)
gibanje sastavni dio rješenja zadatka. T ada se rješenje dobiveno
eksperim entom s m odelom preslikava pom oću izraza (604) na
K ad je rješenje određenog problem a viskoznog strujanja slične uvjete traženog gibanja p ro to tip n e granice. T ako se, npr.,
fluida (bez obzira da li je dobiveno analitički ili eksperim en­ određuju oscilatorna gibanja plovnog objekta na slobodnoj
talno) izraženo u bezdim enzijskom obliku (601c), ta d a ono p ri­ valovitoj m orskoj površini ili u njenoj blizini.
pada i beskonačnoj obitelji »dim enzijskih« strujanja s geom e­
N a sličan se način i oscilatorno otkidanje vrtloga u tragu iza
trijski sličnim granicam a i s karakterističnim veličinam a koje
kružnog cilindra (si. 62a) opisuje Strouhalovim brojem n^D/v^,
zadovoljavaju jednakosti (595), (600), (601) i (601a). N aim e, sva ta
gdje je nv frekvencija otkidanja vrtloga. M eđutim , tad a Strou-
strujanja opisana su identičnim bezdim enzijskim jedn ad žb am a
halov broj nije nezavisna veličina, već opisuje sam o rješenje,
(598) i (599) i identičnim bezdim enzijskim rubnim uvjetim a
tj. određeno unutrašnje svojstvo pojave strujanja, i kao takav
(601b), pa m oraju im ati i identična bezdim enzijska rješenja
je funkcija Reynoldsova broja. Tim Strouhalovim brojem pres­
oblika (601c). Z a jed no od tih pro to tip n ih strujanja iz besko­
likava se dobiveno m odelno rješenje na rješenje beskonačne
načne obitelji geometrijski, kinem atički i dinam ički sličnih stru ­
obitelji sličnih strujanja m odeliranih Reynoldsovim brojem . Ako
jan ja dim enzijsko rješenje im a oblik
se kružni cilindar oscilatorno giba u fluidu prem a zakonu
Tt i? t \ ,7° / ip • ^°°p . . Vp ^ u= U axcmos(
r 0P f/p Íqp L p L p L p L p I,
tad a je ta pojava opisana sa dva Strouhalova b ro ja: jednim
tt0p
tn p t2
^O
I-aP
^0P ^OP ^ nD
(60 ld) vanjskim S h x = —— , koji m odelira zadano gibanje cilindra,
h . ^oop. fp . Pop . vp \ ^m ax
PpVp’tp) = PopP°
Lp i0p Lp Lp QpLp Lp I. i jednim unutrašnjim Sh2 = — — , koji je rješenje ili svojstvo
v ÍtQ P T1
L0 p 7
t0p 7L0 p // max
sam e pojave, a funkcija je od S h x i R eynoldsova b roja
Jednakosti (595), (600), (601) i (601a) jesu uvjeti ili kriteriji U maxP
hidrom ehaničke sličnosti dvaju izoterm ičkih strujanja nestlači- Re =
vog fluida. Te se jednak o sti m ogu izraziti i s bezdim enzijskim
Ako se raspolaže teorijskim ili eksperim entalnim bezdim en­
značajkam a ili kriterijim a sličnosti, koji su uobičajeni u m eha­
zijskim rješenjem nekog problem a strujanja (603a), odnosno
nici fluida. Te su značajke:
rješenjem (603b) za bilo koji dim enzijski slučaj, može se odrediti
rezultantna sila djelovanja fluida na graničnu površinu tijela
Strouhalova značajka: Sh = , (602a)
^ocTo
u dodiru s fluidom. To je često osnovni zadatak m ehanike
fluida. T ako je za bilo koje dim enzijsko rješenje granične
F roudeova značajka: Fr = - — = (602b) površine S (npr. površine kugle na si. 130) sila fluida na tu
V fL granicu dana izrazom

E ulerova zn ačajk a: Eu = (602c) F = j d ndS = jiiT „ d S = J ( - t f ) p d S + 2 p JtfT £dS, (606a)

S S s s

gdje je za tenzor naprezanja Ta u nestlačivom fluidu prim ijenjen

R eynoldsova značajka: R e = ®V(X)^ (602d) izraz (400a).
Z a nestacionarno strujanje sila (606a) je funkcija i vremena.
P om oću tih značajka dobivaju se jednostavnije relacije za bez­ P rim jenom bezdim enzijskog rješenja (603a) i bezdim enzijske
dim enzijske veličine. O sim toga, bezdim enzijske značajke m oraju granice 5°, te uzme li se u obzir prem a (297b) stru k tu ra
im ati istu vrijednost za p ro to tip i za m odel. tenzora brzine deformacije Te, izraz (606a) poprim a oblik
Tim se značajkam a m ože bezdim enzijsko rješenje (601c)
prikazati u obliku L2
F = p0L 2J ( - ft)p°dS° + 2/i — J tiTc°dS° =
S° t o s°
v°= P °\r°,t°,Sh,Fr,E u,Re,V
— ,y-
^00 J /
(603a) = — q vI ,L 2 2 E u ( —Jt)p°dS0 +
p° = p ° \r ° ,t° ,S h ,F r,E u ,R e ,^ s°
v«, f I
1 2 r 2 , Sk
a za bilo koje dim enzijsko rješenje (601d) iz beskonačne o b i­ H T ° dS°
telji sličnih strujanja u obliku

t) = — v° i p(r, t) = p0 p°. (603b) = \ qvI L 2Č°p + \ qvI L 2 Č°, (606b)

ro
gdje su
Što se tiče uvjeta sličnosti prvoga graničnog uvjeta u (589)
ili prvoga u (601b) u bezdim enzijskom obliku, mogu u principu
postojati dva različita slučaja. A ko je gibanje granice unaprijed Č ° J - ^ ; S h ,F r , E u ,R e ; — , L \ = 2 J ( - tf)p°dS°, (606c)
' * V oo J 1 ' S°
zadano funkcijom njenih točaka i vrem ena, to gibanje granica
u prototipnoj i modelnoj pojavi m ora biti kinem atički slično, tj. Č ° ( - ^ ; S h , F r , E u, , R e ; ^ L \ = 4 ^ 1 rtTc°dS° (606d)
tip(Mp,tp) || \t v” 00- j/ / Ke c-

U p (M p ,tp )
bezdim enzijski vektorski koeficijenti sile tlak a C°p i sile tangen­
(604) cijalnih naprezanja Č° na graničnu površinu 5. Ako se zadovolje
Lp
uvjeti sličnosti, za p ro to tip n u i m odelnu pojavu vrijede je d ­
top ¿0M nakosti :
 MEHANIKA FLUIDA 167

pM Prem a definiciji je
r ° —__ pp
Cp_ 1
QpV^pLp i
(607)
tM /( * f ( x , y , z , r)d t, (610b)
C°x
t- h
2

Ti se vektorski koeficijenti obično rastavljaju svaki na tri gdje je Ts perioda osrednjenja.

skalarne kom ponente u tri m eđusobno okom ita smjera, npr.
u sm jerove x,y,z.
Z a stacionarno strujanje Strouhalov broj nem a nikakvu
važnost. N aim e, u takvom se strujanju m ože za mjerilo vrem ena
proizvoljno uzeti vrijeme potrebno da se brzinom v^ prevali
put karakteristične duljine L, tj. t0 = L /v ^ , pa je Strouhalov
broj Sh = L /iv^to ) = 1 za bilo koje dim enzijsko rješenje pa je
tako autom atski zadovoljen i uvjet ShF = ShM. (Isto je tako i
kad se tijelo karakteristične duljine L giba k onstantnom p ra­
vocrtnom brzinom U u neograničenom fluidu, prem da je to
nestacionarno strujanje.)
Prem a tom e, uvođenjem karakteristične duljine L i k arak te­
ristične brzine v^ , za stacionarno je strujanje autom atski de­
finirano i karakteristično vrijeme, pa N avier-Stokesova vektorska
jednadžba (587), izražena bezdim enzijskim funkcijam a ti°(f°) i
p°(f°), glasi
— (ir ■V 0) ? 0 = / - — ^ V ° p ° + £ (608a)
L q L L
V2
Dijeljenje te jednadžbe sa - j - daje
P retpostavlja se da je perioda Ts u usporedbi s periodom
turbulentnih pulzacija dovoljno velika da bi za definiciju srednje
vrijednosti obuhvatila dovoljan broj pulzacijskih ciklusa, a da
je dovoljno m alena u usporedbi s vrem enom koje k arak terizira
vrem enski prom jenljivo osrednjeno turbulentno strujanje, npr. s
periodom oscilacija vremenski osrednjenih veličina.
_ Ako je vrem ensko osrednjenje ispravno provedeno, veličina
/ se ne m ijenja pri ponovnom osrednjenju, tj. vrijedi
f(x ,y ,z,t)= f(x ,y ,z,t). (611a)
Z a turbulentno strujanje u kojem / nije funkcija vrem ena
kaže se da je kvazistacionarno.
Prim jenom pretpostavljenog svojstva osrednjenja (611a),
vrijedi
7 '= 7 - 7 = o . (6 iib )
Ako je još jed n a pulzacijska funkcija, lako se dokaže
da vrijedi
fg = fg (611c)
Isto tako vrijede očite jednakosti

(61ld)
(ff° ■V°)ff° = f° -4 rV °p ° + V°A°t?° = dx d x 9 9dt d t’
Q
Z a analizu i rješavanje problem a turbu len tn o g strujanja
prim jenjuju se vrem enski osrednjena jedn ad žb a gibanja i je d ­
- F r2 f - Eu v °p° + -Rie a ° (608b)
nadžba kontinuiteta.
Z a nestlačivi fluid član konvektivne akceleracije na lijevoj
Jednadžba kontinuiteta zadržava svoj bezdim enzijski oblik strani jednadžbe gibanja (38le), uz d iv f = 0, m ože se izraziti
dan izrazom (601b). sa
Uz geom etrijsku sličnost granica, uvjeti sličnosti beskonačne (ti - V ) t i = Div titi, (612a)
obitelji sličnih stacionarnih strajan ja jesu: paralelnost brzina
ti^ i m asenih sila / i, kao što se vidi iz (608b), jednakosti gdje je titi d iada ili m ultiplikacijski tenzor, u kartezijskom
F roudeovih brojeva, Eulerovih orojeva i Reynoldsovih brojeva. sustavu definiran sa
T ada se, naime, iz bezdim enzijskog rješenja ^°(F°) i p°(r°) vx vx Vx Vy vx vz
jednadžbi (608b) i (599) m ože dobiti dim enzijsko rješenje za titi = VyVx VyVy VyVz (612b)
bilo koji dim enzijski slučaj iz te beskonačne obitelji sličnih
stacionarnih strujanja. Iz zavisnosti (603a) i (603b) osim t° i t . v z vx Vz Vy vz vz _
ispada i Sh. Ako se zanem ari utjecaj m asene sile, prim jenom (612a)
P ri stlačivom strujanju toplinski vodljivog savršenog plina jednadžba gibanja (38le) poprim a oblik
ulazi u analizu uvjeta sličnosti i energetska jednadžba (413c),
= Div(T„ - g m ) . (613a)
p a se i skup značajki sličnosti proširuje na M achov broj
M a = v/c, P randtlov broj (406), odnos specifičnih toplina x i
na sličnost tem peraturnih graničnih uvjeta. Z a new tonski nestlačivi fluid tenzor naprezanja Ta određen
je izrazom (400a).
Značajke turbulentnog strujanja. Polje brzine turbulentnog Izraze li se prem a (609a) i (609b) ti i Ta vrem enskim
strujanja izražava se u obliku prosjekom i pulzacijskim dijelom te uvrste u jednadžbu gibanja
vx = vx + vx, 1 (613a), vrem ensko osrednjenje te jednadžbe prim jenom (610b),
vy = vy + v'y, > U = i?+ (609a) (611a), (611b), (611c) i (61 ld) daje
vz = vz + 1?;, J
q—
= D i v ( Ž — q titi — qv ' v'). (613b)
gdje je ti stvarna (trenutna) b rzina strujanja, ti vrem enski dt
osrednjena brzina ili vrem enski prosjek brzine, a ti' pulzacijska Vremenski osrednjena jednadžba k o ntinuiteta im a oblik
brzina. d iv i;= 0 . (613c)
Slično se izražavaju tlak, tenzor naprezanja i tem peratura
U sporedba jednadžbe gibanja stvarnog (trenutnog) tu rb u ­
P = P + P\
lentnog strujanja (613a) s jednadžbom vrem enski osrednjenog
Ta = % + T„ (609b) strujanja (613b) prikazuje da se u (613b) pojavio d odatni član
T = T + T! —qv ' v', koji se naziva tenzor om turbulentnog naprezanja i u
Ako se općenito s a /(x ,y ,z ,i) označi neka skalam a, vektorska kartezijskom sustavu im a kom ponente
ili tenzorska veličina turbulentnog strujanja, tad a se ta funkcija ~QVxVx ~ QVx»y ~QVxVz
rastavlja na vrem enski prosjek / i pulzaciju / ' : T O tu rb = - Q t i ' t i ' = - Q V y V x - Q VyVy -Q VyVz . (613d)
f(x,y,z,t) =f(x,y,z,t) +f(x,y,z,t). (610a) ~ QVZVX ~ QVZVy ~ QVz vz
1 68 MEHANIKA FLUIDA
T urbulentna naprezanja odražavaju vrem enski osrednjem d fY
prijenos pulzacijske količine gibanja q V' pulzacijskom brzinom U'. i tdS = Q v;ds k ev;v — ds,
Prim jenom generaliziranog Nevvtonova zakona viskoznosti
(400a), ^-kom ponenta jednadžbe (613b) p oprim a oblik ili za turbulentno tangencijalno naprezanje
_ dvx _ dvx _ dv 1 dp —— dvx dvx dvx
dt
: + v * t o + v ’ t y + v- dz q dx
T t = e i v / _ = „ _ =i?£_ (615a)

( d 2vx Vx d2vy 1 Taj je izraz postavio J. Boussinesq (1877).

+ - ¿ ¿ - 8V M +
+ V\ d x 2 + dy2 + dz2 Q Veličina

+ Tdy /
( - e v—
yvx)^+ -5( /- QV'zV'x)
Sličan oblik poprim aju i preostale dvije kom ponente, a
vremenski osrednjena jed n ad žb a kon tin u iteta glasi
dvx
: +■ S + S . a ~
dx dy dz
Jednadžbe (613b) i (613c) i jednadžbe (614a) i (614b) nazivaju
se Reynoldsovim jednadžbama gibanja vremenski osrednjenoga
turbulentnog strujanja.
V remenski osrednjeno tu rbulentno strujanje m atem atički je
m odel strujanja u kojem u su strujnice pravilne krivulje. Strujanje
je u slojevima, slično lam inarnom strujanju, ali je profil vrem en­
ski srednjih brzina bitno različit od profila brzine lam inarnog
strujanja. U stvarnom tu rbulentnom strujanju strujnice pulza-
cijskog gibanja presijecaju strujnice tog urednog osrednjenog
strujanja i tim e se iz sloja u sloj fluida prenosi količina gibanja,
toplina, m asa i ostale karakteristične veličine. Z a razliku od
lam inarnog strujanja, u kojem u tak o đ er postoji prijenos tih
veličina iz sloja u sloj, ali u m ikroskopskim razm jerim a jer
su nosioci tog prijenosa m olekule, pri tu rbulentnom strujanju
nosioci su tog prijenosa konačne m ase fluida, tj. grom ade ili
grozdovi čestica, pa je i m iješanje u m akroskopskim razm jerim a.
N a si. 131 prikazano je ustaljeno kvazistacionarno vre­
m enski osrednjeno strujanje izm eđu dviju ravnih ploča, s p ro ­
filom vrem enski srednjih b rzina vx(y). Strujnice pulzacijskog
gibanja grom ada čestica presijecaju te pravilne strujnice osred­
njenog strujanja i sa sobom prenose kroz slojeve količinu
gibanja, toplinu i ostale m ehaničke i term odinam ičke veličine,
a tako đer i razne primjese koje se nalaze u fluidu, npr. dim
u zraku, pijesak u vodi i si. P rijenos i prom jena količine
gibanja uzrokuje turbu len tn o trenje m eđu slojevima, prijenos
topline uzrokuje turbulen tn u vodljivost topline, a prijenos p ri­
m jesa turbulentnu difuziju. M ehanizam tu rbulentnog m iješanja
isti je za trenje, toplinsku vodljivost i difuziju.
y1
'lllllillllllllll///ll/IH IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII/llllllllllllllll/l w
////////////////////////////////////////>'///////////////////////.
,. r dvx
- i . (617a)
T'V'-.dS
. JI
/ ^7
0
vmmmmmmmmnmrmnnmmmnmm)m/imWMmnmnmmmmmmmnm/mnmm/mm,
v x(y) 52 ay
SI. 131. U staljeno kvazistacionarno vremenski osrednjeno strujanje između
dviju ravnih ploča
T urbulentno tangencijalno naprezanje r t određuje se vre­
m enskim prosjekom projekcije na os x prijenosa količine gibanja
na jedinicu površine elem enta dS položenog uzduž strujnice
vrem enski osrednjenoga turbulentnog strujanja (si. 131). Ako se
prom atra sila naprezanja ztd S kojom gornji sloj djeluje na
donji, tad a se prim jenom ispravnih predznaka za prijenos
količine gibanja kroz dS dobiva
" A = qv ^U (615b)
(614a)
izražava intenzitet tu rbulentnog m iješanja, pa se po analogiji
s m olekularnim miješanjem, koje je izraženo koeficijentom p,
naziva dinamičkim koeficijentom turbulentne viskoznosti. P o istoj
analogiji, veličina
(614b) A
e=— (615c)
Q
naziva se kinematičkim koeficijentom turbulentne viskoznosti.
M jerenja pokazuju da se veličina A znatno m ijenja po
poprečnom presjeku strujanja u cijevi ili u graničnom sloju.
A im a vrlo m alu vrijednost u blizini stijenke (gdje k ru to st
stijenke ne dopušta česticam a da pulziraju), pa raste do m ak ­
sim um a na polovici polum jera cijevi ili polovici debljine gra­
ničnog sloja, a zatim ponovn opada. To se ponašanje tu rb u ­
lentne viskoznosti A bitno razlikuje od p onašanja m olekularne
viskoznosti p, koja je svojstvo fluida, d ok je A svojstvo
režim a strujanja, tj. intenziteta turbulencije. T ak o je u izrazu
za ukupno srednje tangencijalno naprezanje
dvx dvx
(616)
T=^ + A 'd i
prvi član d o m inantan u neposrednoj blizini k ru te (glatke)
stijenke, u tzv, lam inarnom podsloju, i njegov utjecaj naglo
slabi s udaljavanjem od stijenke, gdje dom inantni utjecaj pre­
uzim a drugi član.
L. P ran d tl (1925) dao je veličini /' u izrazu (615b) fizikalni
smisao analogan smislu duljine slobodne putanje m olekula u teo ­
riji m olekularnog miješanja. K ad pri turbulentnom m iješanju k o ­
načni volum en fluida, a ne molekula, polazi iz nekog sloja
koji se nalazi na udaljenosti /' od p rom atranog sloja, tad a
taj konačni volum en fluida zadržava svoju osrednjenu (uzdužnu)
količinu gibanja sve dok ne stigne u p rom atrani sloj i tek se
tad a pom iješa s okolnim fluidom, predajući mu ili prim ajući
od njega svu razliku količine gibanja. U daljenost o d sloja iz
kojeg je taj konačni volum en fluida pošao do sloja u kojem u
y‘ se odigralo miješanje P ran d tl je nazvao putom miješanja, a teorija
je nazvana teorijom puta miješanja.
U skladu s P randtlovim shvaćanjem, pulzacije kom ponente
w m m ///m m d S
b brzine v'y norm alno na strujnice osrednjenog stru jan ja vx(y)
proporcionalne su razlici brzina l'd v x/dy. A ko se ta razlika
uvrsti u (615a) i provede osrednjenje, a koeficijent pro porcio­
nalnosti se uključi u novu veličinu /, tako đ er nazvanu putom
miješanja, dobiva se P ran d tlo v a form ula
" V x(y)
D a bi mogla postojati oba predznaka, izraz (617a) piše se
_______ u obliku
>r dvy đvx ^ dvx
T ,= (617b)
a dy d y dy 9
gdje je
A = gl2 (617c)
dy
U m jesto puta miješanja, veličini / može se dati smisao
značajke geom etrijske strukture turbulentnog strujanja ili m jerila
turbulentnosti.
P ran d tl je dalje pretpostavio da je / proporcionalno s
udaljenosti od stijenke, tj.
l = xy. (618a)
 MEHANIKA FLUIDA 169

Uz novu pretpostavku da u blizini stijenke zt ostaje k onstantno Z a najnižu hrapavost (r/k — 507) taj slijed krivulje za glatku
i jednako tangencijalnom naprezanju r w uz sam u stijenku, za cijev prostire se preko šireg područja Re. P rem a tom e, svaka
profil vrem enski srednje brzine turbulentnog strujanja dobiva h rap av a cijev p onaša se u određenom području Re kao h id ra­
se izraz ulički glatka cijev. K ad se krivulja X odvoji od krivulje
hidraulički glatke cijevi, nakon jednog relativno užeg prijelaznog
vx(y) = — ln + C, (618b)
y y. područja on a postaje paralelna s apscisom i X više ne zavisi
od R e već sam o od relativne hrapavosti r/k. T o je područje
gdje je i\ = tzv. brzina trenja. p otpune hrapavosti.

K onstantom integracije C u (618b) usklađuju se linearni

profil brzine u lam inarnom podsloju u neposrednoj blizini
stijenke i logaritm ički profil brzine (618b) turbulentnog strujanja
\ c •
15
30.6
\ 60

\
podalje od stijenke. N aim e, za y = 0 izraz (618b) odlazi u • * 126
252
( — oo ), pa ako se udaljenost od stijenke y 0 na kojoj (618b) ® * 507

daje vrijednost vx = 0 izrazi u obliku

yo = P- (618c)
o
o
00
v PC 41 * vb •
Vt i 1
profil brzine (618b) može se izraziti u bezdim enzijskom obliku ^ 9 5
OCCD^
fCOrtS
v*(y*) = A 1\n y * f D u (619) \¡

gdje je v*
vx V
z*-,
X
y* = y — ,A1 = — ln/k
\ X
iD l =
\
N a si. 132 prikazan je bezdimenzijski profil brzine (619)
uz glatku stijenku, određen brojnim m jerenjim a u cijevima, 3,0
\ — 1Ig Re\
l
6,0
kanalim a i graničnom sloju. D o vrijednosti y* = 5 uz glatku
stijenku se održava lam inarni podsloj s linearnim profilom SI. 133. Koeficijent otpora trenja l za strujanje u cijevima različite hrapavosti,
brzine prem a ispitivanjima N ikuradsea (1933)

v* = y *9 za y* g 5, (620a)
Takvo ponašanje koeficijenta trenja X u turbulentnom stru ­
zatim nastupa prijelazno područje do y* = 30, a nakon toga
jan ju određeno je odnosom visine hrapavosti k prem a debljini
je strujanje turbulentno s logaritm ičkim profilom brzine
lam inarnog podsloja definiranog sa y * = 5. Ako se i visina
r* = 2,5 lny* + 5,1, za y* ^ 30. (620b) h rapavosti k izrazi u bezdim enzijskom obliku k* = k v j v , tad a
Iz k o nstanata T i = 2,5 i = 5,1 dobivaju se x = 0,4 i su pojedini režimi turbulentnog strujanja u cijevima definirani
0 = 0,130. n a sljedeći način:
a) hidraulički glatki režim strujanja
0^/c*š5 X = X (R e\ (621a)
u kojem se svi izdanci hrapavosti nalaze u n u tar lam inarnog
podsloja, pa je i o tp o r strujanju uzrokovan jedino viskoznim
trenjem ;
b) prijelazni režim strujanja

5 < k* < 70 2 = 2| K e ,- (621b)

u kojem izdanci hrapavosti izlaze iz lam inarnog podsloja, pa

uz viskozno trenje nastaje i dodatni o tp o r forme (virova)
izdanaka koji se nalaze u bržoj turbulentnoj jezgri;
c) potp u n o hrapavi režim strujanja
y •vt
y* k* >70 -> X= X \^ , (621
SI. 132. Univerzalni bezdimenzijski profil srednje brzine tu r­
bulentnog strujanja oko glatke stijenke prem a podacim a m jerenja u kojem su svi izdanci hrapavosti izvan lam inarnog podsloja,
u cijevima, kanalim a i graničnom sloju (Kestin, Richardson, p a dom inira kvadratični zakon o tp o ra forme izdanaka, a pad
1963)
tlak a dan je izrazom
Vrlo opsežna istraživanja strujanja u glatkim i hrapavim
Apf : =const. v (621d)
cijevima proveo je J. N ikuradse (1932. i 1933). Cijevi su bile
um jetno ohrapavljene zrncim a pijeska. R ezultati njegovih istra­
živanja prikazani su grafički logaritm om koeficijenta o tp o ra N a tem elju P ran d tlo v e i K arm anove teorije te eksperim en­
trenja X na bazi logaritm a R eynoldsova broja, za različite talnih istraživanja, N ikuradse je za X hidraulički glatke cijevi
omjere r/k (si. 133), gdje je r polum jer cijevi a k visina u turbulentnom strujanju dobio izraz
pješčane hrapavosti.
Z a lam inarno strujanje, do kritičnog R eynoldsova broja, y = = 2\g(Re]/X) 0 , 8, (622a)
koji se nalazi izm eđu R e = 2160- •-2500 (tj. \gR e = 3,33-• *3,40),
X ne zavisi od relativne hrapavosti r/k. P onašanje X u tu rb u ­ a za područje potpune hrapavosti za cijevi um jetno ohrapavljene
lentnom strujanju daje jasniju definiciju hrapave cijevi u h id ra ­ zrncim a pijeska
uličkom smislu. K rivulja X za najveću h rapavost (r/k = 15)
prva se odvaja od krivulje X za glatke cijevi. K rivulje za 2 = ^ --------- ^-------- rr- (622b)
niže hrapavosti (tj. za više vrijednosti r/k) slijede jednim dijelom 1,74)
2 \g~
svog toka krivulju glatke cijevi i zatim se od nje odvajaju.
 170 MEHANIKA FLUIDA
Z a koeficijent trenja X koji prekriva čitavo prijelazno p o d ­ strujanja u tom području opisuje Eulerovim jed n ad žbam a
ručje od hidraulički glatkog do p o tpuno hrapavog režim a gibanja (421a).
strujanja C olebrook je postavio formulu D ebljina graničnog sloja 3 definirana je kao udaljenost
18,7 od stijenke u smjeru poprečne osi y preko koje se brzina
—j= —1>74 — 21g(— + (622c) m ijenja od nule do 99% iznosa brzine vanjskog strujanja, tj.
l/I ' r l/I y = 3, gdje je vx = 0 ,9 9 ^ pri uzdužnom optjecanju ravne ploče
ili (si. 135a) ili vx = 0,99vs pri optjecanju tijela sa zakrivljenom
granicom (si. 135b), gdje je vč brzina vanjskog potencijalnog
2,523
■X- = - 0 , 8 6 8 6 1 n ( ^ - (622d) strujanja na m jestu x.
j/I ' 3,707
+
R e \[lY Budući da je 3 m alena veličina prem a uzdužnoj dim enziji
tijela L, tj. vrijedi 3 <š L, N avier-Stokesove jednadžbe m ogu se
što je dobro približenje za p roračun o tp o ra u različitim k o ­
znatno pojednostavniti. T ako se u lam inarnom graničnom sloju
m ercijalnim tipovim a cijevi. Z a k —►0 te form ule prelaze u
ravninskoga stacionarnog strujanja nestlačivog fluida utjecaj
izraz (622a), a za R e —> oo u izraz (622b). U tim form ulam a
pojedinih članova u kom ponentam a x i y N avier-Stokesovih
veličina k predstavlja ekvivalentnu ili efektivnu visinu hrapavosti
jednadžbi (574) analizira ocjenom reda veličine. N aim e, p rom jena
m aterijala kom ercijalnih cijevi, tj. vrijednost koja daje istu
^-kom ponente brzine vx m ijenja se od nule do iznosa (ili
vrijednost X kao visina um jetne pješčane hrapavosti u potpuno
v5) u n u tar udaljenosti 3 u smjeru y, a apscisa x se m ijenja
hrapavom režim u strujanja.

,00001
5 10 2*10

Reynoldsov broj Re =
V

SI. 134. M oodyjev dijagram koeficijenta otpora trenja X za strujanje u cijevima od različitog materijala

Form ule (622c i d) M oody je dao dijagram om gdje je

prikazao X na bazi R e u lg-lg m jerilu (si. 134). U istom su
dijagram u dani podaci o ekvivalentnim visinam a hrapavosti
nekih m aterijala za izradu kom ercijalnih cijevi.
Granični sloj. L. P ran d tl je 1904. god. uveo pojam graničnog
sloja, čime je označen početak m oderne ere m ehanike fluida.
Uvjet priljepljivosti realnog viskoznog fluida o k rutu stijenku
uzrokuje bitnu razliku u poljim a brzine strujanja idealnog i
viskoznog fluida u neposrednoj blizini k rute granice tijela.
Podalje od te granice ta se razlika praktički potpuno izgubi.
Stoga je P randtl u analizi viskoznog strujanja oko tijela podijelio
polje strujanja u područje relativno tan k o g a graničnog sloja u
neposrednoj blizini krutih granica i u područje koje prekriva
ostatak polja strujanja. U n u tar tan k o g a graničnog sloja ta n ­
gencijalna kom ponenta brzine naglo se m ijenja u smjeru norm alno
na stijenku, i to od nule na stijenci do brzine slobodne struje
na vanjskom rubu graničnog sloja. U tom je sloju učinak
viskoznosti bitan; strujanje je vrtložno, a viskozne su sile istog
reda veličine kao i inercijske sile, pa se dinam ika strujanja
opisuje N avier-Stokesovim jed n ad žb am a (409a). Izvan graničnog
sloja učinak je viskoznosti zbog m alih poprečnih gradijenata
brzine strujanja zanem arljiv, pa se fluid može sm atrati idealnim
u potencijalnom (bezvrtložnom) strujanju, tako da se dinam ika SI. 135. Laminarni granični sloj
 MEHANIKA FLUIDA 171

od nule do L, pa ako se znakom ~ označi ocjena reda jednadžbe za lam inarni granični sloj ravninskog stacionarnog ,
veličine, m ože se pisati strujanja
L, y~ < 5 , evi- (623a) dvx dvx dve d2vx
v*—
dx + v > - f y - Vsf c + v- d / ’
Pom oću tih odnosa može se ocijeniti red veličine pojedinih (625a)
članova N avier-Stokesovih jednadžbi. T ako je dp
a =0, ^ +
dvx 1 dp dy dx dy
Vx~fa L ’ q dx L ’ s graničnim uvjetim a
vx = vy = 0 za y = 0,
vw d2vx
■v°-2 (623b) vx -+vs(x) za. y ^ cc(3), (625b)
v dx2 ~ vL 2’ V '
vx = vx0(y) za x = x 0.
Iz jednadžbe kontinuiteta (575) vrijedi
P rim jenom funkcije to k a ravninskog strujanja (419e), sa
dVy ( K ~ v °°
svojstvima (419f), P randtlove jednadžbe (625a) i granični uvjeti
dy dx ~ L (625b) poprim aju oblik
a zbog dtp d2xp d\pd2xp _ dvd d3ip dp
dVy Vy (626a)
dy dx dy dx dy2 dx dy3’
dy 3 ’
ip = 0 za y = 0,
dobiva se ocjena reda veličine ^-kom ponente brzine
dtp dtp
(5 -z - = -5- = 0 za = 0,
(623c) dx dy
.(626b)
tako da je ^ - ^ ls(x ) zay^oo(¿),
■dy
dvY "2
V
A
,
(623d) d\p
> L = vx0(y) za x = x 0.
dy
Zbog osnovne pretpostavke da je 5 <š L, izraz (623b) p o ­
kazuje da je P ri stacionarnom lam inarnom optjecanju ravne ploče (si.
135 a) tlak ostaje ko n stan tan u čitavom polju strujanja, a također
d2vx d2vx je i v& = i;«, = const., pa sustav jednadžbi, (626a) i uvjeti (626b)
(623e)
,a ? <V prelaze u
pa se član na lijevoj strani te nejednakosti m ože zanem ariti. dxp d2xp dtp d2ip d3xp
P = P* = const., (627a)
Budući da je granični sloj područje podjednakog utjecaja dydxdy dx dy2 dy3
viskoznih i inercijskih sila, u x-kom ponenti N avier-Stokesovih
tp = 0 za y = 0,
jednadžbi zadržava se viskozni član s desne strane nejednakosti
(623e). Taj član m ora im ati isti red veličine kao ostali zadržani dtp
članovi, pa se iz (623a) dobiva kad 00, za sve x,
dy
(627b)
d2vx v«, *’2
(623f)
V d y2 ~ V —
dy
= —
dx
= 0 za y = 0 x > 0,

Iz te ocjene reda veličine slijedi dtp

vx ^ ~ za x = 0.
A 1 (623g)
8y
T \/R e' Z a rješavanje jednadžbe (627a) Blasius je na temelju reda
vmL veličine (623g) uveo složenu bezdim enzijsku varijablu
gdje je R e = Reynoldsov broj.
> ?= -£ = , (628a)
Prem a (623g) uvjet 3 < L bit će ispunjen sam o kad je iv x
R e > 1, što uz zadane i L, kad su reda veličine 1, zahtijeva Veo
relativno m alu viskoznost fluida. T ada se m ože prim ijeniti k o n ­
cepcija graničnog sloja kao uskog područja oko k rutih granica i bezdim enzijsku funkciju to k a
u kojem u je važan utjecaj viskoznosti.
O cjena reda veličine članova ^-kom ponente N avier-S to­ ■<p(n) = : 7 (628b)
kesovih jednadžbi, uz R e 1, pokazuje da se svi članovi mogu ] / v 00vx
zanem ariti, pa približno vrijedi u kojim a jednadžba (627a) prelazi u običnu nelinearnu diferenci­
dp jalnu jednadžbu
/ « a (623h) 2 ep"’+ ep (pn = 0, (628c)
dy
Iz toga slijedi osnovno svojstvo graničnog sloja da se tlak s graničnim uvjetim a:
preko norm alnog presjeka graničnog sloja m ože sm atrati k o n stan ­ ep = 0 za *7 = 0,
tnim i jednakim tlaku u vanjskom strujanju. Ako se pri stacio­ ep' = 0 za rj = 0, (628d)
narnom ravninskom strujanju brzina i tlak na vanjskom rubu
cpf = 1 za p -+ 00.
graničnog sloja mijenjaju po zakonu
U z granične uvjete (628d) može se Blasiusova jed n ad ž b a
Vd = v8(x), p = p(x), (624a)
(628c) num erički riješiti. U tabl. 8 prikazani su rezultati
prim jena Eulerove jednadžbe gibanja daje H ow arthove num eričke integracije, a na si. 136 pokazano je da
di;^ _ 1 dp se teorija i eksperim ent odlično podudaraju.
(624b) Tangencijalno naprezanje t w u z ravnu ploču dano je izrazom
dx q dx’
Tw = jU
e»to
N a temelju ocjene reda veličine pojedinih članova N avier- = ( P '\ 0) = 0,3321 (629a)
-Stokesovih jednadžbi i prim jenom (624b) dobivaju se Prandtlove dy h 0 1/ R i x V **x'
172 MEHANIKA FLUIDA
element, izvučen na m jestu x iz graničnog sloja sa si. 135 a
gdje je R ex = — .
V ili si. 135 b, prikazan je na si. 137.
Z a elem ent jedinične širine okom ito na ravninu strujanja,
Koeficijent o tp o ra trenja jedne strane ploče duljine L i uz dS = d s- 1 ili dS = dy • 1, jed n ad žba k o n tin u iteta (417a)
širine B iznosi
prim ijenjena na KV (si. 137) poprim a oblik

Rr 1 1,328 . / x dm t
Cr — Twdx = (629b) — m(x) + Qi?d • ñ d s + m (x) + ~r~dx = 0, (630a)
\/R e dx
jg v lL B y ev lL g
©
gdje je
D ebljina graničnog sloja dana je izrazom
<5(x)
! vx
Vx/v w = 0,99 = 4,91 (629c) m(x) = — ftdy = I QVx dy. (630b)
v *
o
K arm an i Pohlhausen razvili su približnu m etodu rješavanja
ravninskoga graničnog sloja tem eljenu na jednadžbi količine
Iz (630a) i (630b) slijedi
gibanja.
d(x)
T a b lic a 8
qV3 ■ñ d s = - ^ - á x = - Qvx d y , (630c)
H O W A R TH O V A IN T EG R A C IJA BLASIUSOVE JED N A D ŽB E dx dx
2<p'" + <p<p" = 0 LA M IN A R N O G G R A N IČ N O G SLOJA U Z RAVNU
PLO ČU ©
budući da vanjski rub graničnog sloja nije strujnica.
(p =
Vx
-
vx
rj (p <P" rj <P (p = — (p"
V oo V <x>

0 0 0 0,33206 4,4 2,69238 0,97587 0,03897

0,2 0,00664 0,06641 0,33199 4,6 2,88826 0,98269 0,02948
0,4 0,02656 0,13277 0,33147 4,8 3,08534 0,98779 0,02187
0,6 0,05974 0,19894 0,33008 5,0 3,28329 0,99155 0,01591
0,8 0,10611 0,26471 0,32739 5,2 3,48189 0,99425 0,01434
1,0 0,16557 0,32979 0,32301 5,4 3,68094 0,99616 0,00793
1,2 0,23795 0,39378 0,31659 5,6 3,88031 0,99748 0,00543
1,4 0,32298 0,45627 0,30787 5,8 4,07990 0,99838 0,00365
1,6 0,42032 0,51676 0,29667 6,0 4,27964 0,99898 0,00240
1,8 0,52952 0,57477 0,28293 6,2 4,47948 0,99937 0,00155
2,0 0,65003 0,62977 0,26675 6,4 4,67938 0,99961 0,00098
2,2 0,78120 0,68132 0,24835 6,6 4,87931 0,99977 0,00061
2,4 0,92230 0,72899 0,22809 6,8 5,07928 0,99987 0,00037
2,6 1,07252 0,77246 0,20646 7,0 5,27926 0,99992 0,00022
2,8 1,23099 0,81152 0,18401 7,2 5,47925 0,99996 0,00013
3,0 1,39682 0,84605 0,16136 7,4 5,67924 0,99998 0,00007
3,2 1,56911 0,87609 0,13913 7,6 5,87924 0,99999 0,00004
3,4 1,74696 0,90177 0,11788 7,8 6,07923 1,00000 0,00002
SI. 137. Izvod K arm anove jednadžbe količine gibanja za ravninski granični sloj
3,6 1,92954 0,92333 0,09809 8,0 6,27923 1,00000 0,00001
3,8 2,11605 0,94112 0,08013 8,2 6,47923 1,00000 0,00001
4,0 2,30576 0,95552 0,06424 8,4 6,67923 1,00000 0,00000 Z a stacionarno ravninsko strujanje, zanem arivši m asene sile
4,2 2,49806 0,96696 0,05052 8,6 6,87923 1,00000 0,00000
i primijenivši osnovno svojstvo graničnog sloja (623h), x-kom -
4,4 • 2,69238 0,97587 0,03897 8,8 7,07923 1,00000 0,00000 p oneta jednadžbe količine gibanja (379) prim ijenjena na KV
(si. 137) glasi
1,0 ©-•OsH+*«qf>+— +o—
dSA l dpA d<5 \
- 4 .U * + Pfa ~\P + )\ + dx J~ Tw ~
0,8 d(x)
/
/
— vx)dy • ñds —
y
/ QVX(
0,6 o
/ V<X>X
RD e-- —y - ©
+ 1 ,0 8 -105 d(x) á(x)
* 1 ,8 2 -105
0,4 /
o 3 ,6 4 -1 0 5 Q v lá y + Qv^dydx = 0. (631a)
«/ dx
• 5 ,4 6 -105
T eor ija « 7,28-105
0,2 Blasi u s a
( U toj se jednadžbi m nogi članovi poništavaju, p a ako se pri­
i m ijene izrazi (624b) i (630c), uz vx = vd = const. preko dijela
/ © K P tako da je
1,0 2,0 3,0 4,0 5,0 6,0 7,0 ¿(X)

dm d
QvdUd • rtds = vd- — dx = v8— Qvx d y d x , (631b)
dx dx
SI. 136. R aspored brzine u lam inarnom graničnom sloju uz ravnu ploču prem a ©
Blasiusovoj teoriji i N ikuradseovim eksperim entim a izraz (631a), nakon dijeljenja sa dx, prelazi u
d (x ) ¿(X) <5(x)
K arm an je prim ijenio jednadžbu količine gibanja na fluid
u elem entu ravninskog graničnog sloja i dobio jednadžbu koja Q Vs d y - r w + v¡ 8 v x d y - - Q v x d y = 0. (631c)
dx dx
je osnova približnih m etoda rješavanja graničnog sloja. Takav
 MEHANIKA FLUIDA — MEHANIKA KONTINUUMA
Ako se pretpostavi da je fluid nestlačiv, tj. q = const., izraz
(631c), n akon jednostavnih operacija, prelazi u K arm anov
im pulsni integralni odnos za ravninski granični sloj
dô2 1 d vô 2 ô 2 + <5i
(63 ld)
dx vô cbc ô2 e v i’
gdje je
<5(x);oo
<5j = ¿ 1(x ) = (631e)
debljina istisnuća, koja daje iznos za koji je vanjsko poten ­
cijalno strujanje istisnuto prem a van zbog sm anjenja brzine
strujanja u graničnom sloju (uobičajena je i oznaka <5*);
<5(x);oo
d2 = 02(x) ■ dy (631f)
Vô/Vs
im pulsna debljina graničnog sloja, k oja karakterizira gubitak
količine gibanja u graničnom sloju u usporedbi s količinom
gibanja potencijalnog strujanja (uobičajene su i oznake 5** i #).
A lternativne gornje granice oo integrala u izrazim a (63le) i
(63lf) odnose se na tzv. asim ptotski granični sloj.
P ohlhausen je prim jerom ilustrirao opći postupak prim jene
K arm anove jednadžbe (63ld). U P ohlhausenovom se postupku
pretpostavi opći oblik bezdim enzijskog profila brzine u graničnom
sloju kao jedno param etarske obitelji sličnih krivulja, gdje je
param etar
A, = AA(, x )X = —
32 —
dV* . (632)
v dx
N a pretpostavljeni profil brzine postavi se što je m oguće
više rubnih uvjeta za y = 0 i za y = <5(x), ili pri asim ptotskom
profilu brzine za y - » o o . Ti se uvjeti za y = 0 dobivaju iz
P randtlovih jednadžbi (625a) i njenih derivacija prvog i viših
redova, a za y = <5(x) ili y - > oo ti se uvjeti svode na postizanje
što boljeg stupnja izglađenosti s kojim taj profil brzine ulazi
u profil konstantne brzine vanjskog strujanja. P om oću tako
obrađenog pretpostavljenog profila brzine proračunaju se veličine
^2 i koje također ovise o izabranom param etru, i kad
se uvrste u K arm anovu jednadžbu (63ld), dobiva se obična
diferencijalna jednadžba u traženom param etru, npr. u P o h lh au ­
senovom param etru (632). Rješenje te diferencijalne jednadžbe
određuje taj param etar, a njime je određena i jed n o p ara-
m etarska obitelj profila brzine u graničnom sloju i sve ostale
značajke graničnog sloja <5(x), <5i(x), ¿>2(x) i
L I T .: H. Lam b, H ydrodynam ics. D over Publications, N ew York 1945.
— K . Voronjec, N . Obradović, M ehanika fluida. G rađevinska knjiga, Beograd
1965. — L. M . M ilne-Thom son, T heoretical hydrodynam ics. M acm illan and
C o., L ondon 1968. — R. H . Sabersky, A . J . Acosta, E. G. H auptm ann,
Fluid flow. M acm illan P ublishing Co., N ew York 1971. — Ai. Riđanović,
H idrodinam ika. Zavod za hidrotehniku G rađevinskog fakulteta u Sarajevu,
Sarajevo 1972. — V. L. Streeter, E. B. W ylie, Fluid m echanics. M cG raw -H ill
Book Co., N ew York 1975. — 77. 77. Cedoe, MexaHHKa c i i J I o u i h o h cpeAt-i I/II.
H ayna, MocKBa 1976. — R . L. Daugherty, J . B. Franzini, Fluid m echanics
w ith engineering applications. M cG raw -H ill Book Co., N ew York 1977. —
77. I \ JI0U14RHCKUU, MexaHHKa > k h a k o c t h h ra3a. H ayna, MocKBa 1978.
M . Fancev
MEHANIKA KONTINUUMA, dio m ehanike koji
proučava m akroskopsko gibanje čvrstih, tekućih i plinovitih
tijela. M ehanika kontinuum a ne uzim a diskretnu, atom sku
strukturu tvari, nego, nasu p ro t tome, uvodi pojam neprekidne
sredine ili m aterijalnog kontinuum a. P rem a tom pristupu p ret­
postavlja se d a tvar neprekidno i potp u n o ispunjava prostor
koji zauzim a tijelo. P ojam k o ntinuum a dop u šta d a se definiraju
173
naprezanje, deform acija i ostale veličine u geometrijskoj točki
bez volum ena pom oću limesa (graničnog prijelaza) na sličan
način kako se uvodi pojam derivacije u infinitezimalnom ra­
čunu. To om ogućuje prim jenu tog računa u m ehanici kontinu­
uma. M akroskopski pristup proučavanju gibanja deform abil-
nih tijela zapravo je statistički pristup koji analizira prosječne
vrijednosti fizikalnih veličina za više čestica, umjesto da an a­
lizira gibanje svake pojedine čestice.
Iak o ne uzim a atom sku stru k tu ru tijela, m ehanika kontinu­
um a om ogućuje predviđanje ponašanja realnih tijela. T a se
predviđanja vrlo dobro slažu s mjerenjem, iako ponekad takav
p ristup ne daje dobre rezultate. Takvi su npr.: pojava pukotina
pri cikličkom naprezanju (zam or m aterijala), problem i aerodi-
nam ike pri vrlo velikim visinam a gdje je zrak vrlo rijedak,
gibanje tekućine p ri vrlo velikom gradijentu brzina, koncentra­
cija naprezanja oko oštrih uglova itd.
M ehanika k ontinuum a rad i s fizikalnim veličinam a koje ne
ovise o izboru k o o rdinatnog sustava, ali koje se najlakše opi­
suju pom oću k o m ponenata u određenom koord in atn o m su­
stavu. Iak o fizikalna veličina ne ovisi o izboru sustava, njene
kom ponente ovise. Takve veličine su tenzori. A ko se znaju
kom ponente tenzora za jed an k o o rd in atn i sustav, m ogu se po­
m oću izraza za transform aciju odrediti njegove kom ponente
bilo za koji drugi sustav. Z akoni m ehanike k o ntinuum a opi­
suju se tenzorskim jednadžbam a koje vrijede u svim koordi-
natnim sustavim a. T a je invarijantnost tenzorskih izraza glavna
prednost prim jene tenzorskog raču n a u mehanici kontinuum a.
Historijski, m ehanika kontinuum a počela se razvijati kao nekoliko odvo­
jenih grana m ehanike: hidrom ehanika s aerom ehanikom i m ehanika elastičnih
tijela. D anas m ehanika kontinuum a, u užem smislu, obuhvaća sljedeće grane:
m ehaniku fluida, teoriju elastičnosti, teoriju plastičnosti, teoriiu viskoelastičnosti
i viskoplastičnosti. Teorija viskoelastičnosti i viskoplastičnosti obuhvaća prve
tri grane kao posebne slučajeve. U klasičnoj mehanici kontinuum a pretpo­
stavlja se da su m aterijali izotropni, homogeni i nepolarni. M aterijal je izo-
tropan ako su m u svojstva u svim smjerovima jednaka, inače je anizotropan.
Ako su svojstva tijela u svim točkam a jednaka, materijal je homogen, inače
je nehomogen. U m ikropolarnim m aterijalim a uz obična naprezanja pojavljuju
se i spregovi naprezanja, što uvjetuje da tenzor naprezanja postaje nesi­
metričan.
U širem smislu, m ehanika kontinuum a obuhvaća i term odinam iku i mag-
netohidrodinam iku, a osim materijalnih tijela proučava različita polja, kao npr.
elektrom agnetska polja, polja zračenja, gravitacijska polja i slično.
N eke zakonitosti m ehanike kontinuum a bile su poznate još u starom
vijeku, npr. A rhimedov zakon. G. Galilei je 1638. proučavao problem savi­
janja štapa, a R. H ooke 1660. form ulirao je po njemu nazvan zakon. E.
M ariotte je H ookeov zakon primijenio na Galilejev problem savijanja štapa.
C. L. Navier je 1821. izveo opće jednadžbe gibanja elastičnog tijela, koje je
G. G. Stokes proširio i na tekućine. Brži razvoj mehanike kontinuum a zapo­
čeo je nakon što je A. L. Cauchy 1822. definirao pojam naprezanja i defor­
macije. Za razvoj pojedinih grana mehanike kontinuum a zaslužni su I. Newton,
J. L. Lagrange, L. Euler, J. i D. Bernoulli, L. da Vinci, Th. Young, Ch. Huyghens,
B. Pascal, M. V. Lomonosov, J. L. Poiseuille, O. Reynolds, L. Prandtl,
N. J. Žukovski, B. de St. V enant i mnogi drugi.
Braća Eugène i Francois Cosserat uveli su 1907. pojam m ikropolarnog
kontinuum a, dok je Sudria 1935. dalje razvio teoriju m ikropolarnog kontinu­
um a uz upotrebu vektorskog računa.
U posljednje vrijeme istraživanja su usmjerena na form uliranje što sveo-
buhvatnijih konstitutivnih jednadžbi, u prvom redu anizotropnih, viskoelastičnih
i m ikropolarnih m aterijala. N a tom području rade mnogi istraživači: C.
Truesdell, W. Noll, R. Toupin, A. C. Eringen, W. Prager, P. G. Hodge, H.
Parkus, A. A. Iljušin, L. I. Sedov, W. Nowacki, R. Stojanović i drugi.
ELEMENTI TENZORSKOG RAČUNA
Definicija tenzora. U m ehanici i drugim granam a fizike
postoje veličine kojim a je za opisivanje p otreban sam o jedan
p o d atak , npr.: masa, tem peratura, volum en itd. Te se veličine
zovu skalari. N asu p ro t tom e, da bi se opisala brzina, sila,
jak o st m agnetskog polja i slične usm jerene veličine, p o trebna
su tri podatka. To m ogu biti tri kom ponente ili, npr., apsolutna
veličina i dva k uta koja određuju smjer. Te veličine su vektori.
A ko je za opisivanje neke veličine potrebno devet podataka,
veličina m ože biti tenzor drugog reda. Takve veličine su npr.
tenzor naprezanja, tenzor deformacije, tenzor inercije itd. O čito
su, ako se p ro m atra problem u ravnini, za definiranje vektora
p o treb n a sam o dva podatka, d ok su za definiranje tenzora
drugog reda p o treb n a četiri podatka. U jednodim enzionalnom
p rostoru gubi se razlika između skalara, vektora i tenzora,
je r je za svaki od njih dovoljan sam o po jedan podatak. Pojam
tenzora se poopćuje, pa se tako skalari jo š nazivaju i tenzorim a