ORJENTACIJSKA ISPITNJA PITANJA

1. Pojmovno određenje valova

a. EM valovi
- Valovi čije se širenje odvija titranjem električnog i magnetskog
polja, zajednička im je brzina širenja u vaukuumu, a to je brzina
svjetlosti, izvori su atomi, elektroni, ioni, molekule
b. Mehanički valovi
- Mogu se širiti samo kroz neku tvar (medij), prenosi se mehanička
energija
c. Zvučni valovi
- Titraj zraka, nastaje promjenom tlaka zraka (titranjem čestica zraka
u pravcu širenja vala)
d. Harmonijski valovi
- Kada izvodimo harmonijsko titranje nastaje harmonijski val
e. Valna duljina, frekvencija,
- Valna duljina – udaljenost između dva vala, početak prvog brijega
(dola) do početka drugog brijega (dola)
-
f. Longitudinalno i transverzalno širenje valova
- Longitudinalno širenje – širenje titranjem čestica u pravcu širenja
vala (npr. zvuk ili ultrazvuk)
- Transverzalno širenje – širenje titranjem okomito na smjer širenaj
vala (radio valovi, svjelost)
2. Međudjelovanje energije i materije
a. koherentna interakcija
- sustav za detekciju EMG valova – koncentracijski sustav (tanjurasta
antena), antena, prijemnik
b. nekoherentna interakcija
- interakcija bazirana na energiji fotona
3. EM valovi:
a. Opis toplinskog učinka EMZ
- Nema jačinu da ionizira atom, djelovanje na organska tkiva može
biti štetno kod dugotrajnog izlaganja, ali mnogo manje od
ionizirajućeg zračenja, imaju toplinski učinak na ljudsko tijelo
b. Opis ionizirajućeg zračenja EMZ
- Iz ljuske atoma se izbaci elektron i na taj način se atom ionizira,
štetno djeluje na ljudske stanice (trganje veza između molekula,
oštećenja makromolekula u DNK-a, mutageni i karcinogeni učinski)
c. Kozmičko zračenje
- Zračenje visoke energije koje dolazi iz svemira, postoji primarno
(čestice vrlo visoke energije-protoni, alfa čestice, teži ioni i
elektroni; mali dio dolazi do zemljine površine) i sekundardno
 (većina primarnog zračenja reagira sa zemljinom atmosferom i
stvara zračenje koje se sastoji od fotona, elektrona, neutrona i
gama zraka; dolazi do površine zemlje)
d. Gama zračenje
- Gama zraka je foton s najviše energije u elektromagnetskom
spektru, emitiraju ih jezgre radioaktivnih atoma; postoje samo
kada imaju energiju, gubitkom energije prestaju postojati, putuju
brzinom svjetlosti, mogu proći kroz mnoge vrste materijala (ne
kroz olovo), koriste se u zdravstvu (liječnje od raka) i energetici
(nuklearke)
e. Rentgensko zračenje (X-zračenje)
- Elektromagnetsko zračenje slično svjetlosti, samo više energije,
zrake se stvaraju u vakumskoj cijevi koja na krajevima ima
postavljene elektrone( na jednoj strani ima pozitivnu anodu, a na
drugoj negativnu katodu), na elektrode se dovodi visoki napon i
razlikom potencijala elektrone nakupljene na katodi šalje prema
anodi, gdje udaraju u metalnu ploču velikom energijom – pri
sudaru elektrone će privući pozitivno nabijena jezgra atoma metala
i dolazi do smanjenja energije elektrona – emitiraju se x-zrake koje
imaju veliku moć prodiranja
f. Ultraljubičasto zračenje
- Elektromagnetsko zračenje, između rendgenskog zračenja i
ljubičastog dijela vidljive svjetlosti
- Dijele se na A (izloženi smo kada se sunčamo), B (izaziva melanom
kože, prisutno kod elektrolučnog zavarivanja) i C (germicidno
djelovanje-sterilizirajuće i dezinfekcijsko) područje
- Štetno djelovanje – preveliko izlaganje UVB može izazvati
oštećenje kože i u konačnici rak kože, UVA prodire u dublje slojeve
kože i uzrokuje oštećenja koja mogu dovesti do raka kože, UVC ima
najveću energiju i najopasnije je zračenje – koristi se kod uređaja
za sterilizaciju
- Medicinska primjena – koristi se za liječnje kožnih bolesti psorijaza
i vitiligo
g. Vidljivi spektar
- Odgovara nizu boja koje zamjećuje ljudsko oko, boje nastaju
disperzijom bijele sunčeve svjetlosti od ljubičaste, preko plave,
zelene, žute, narančaste do crvene
h. Infracrveno zračenje
- Elektromagnetsko zračenje nevidljivo ljudskom oku, ali se osjeti
kao toplina, dijelom se apsorbira prolaskom kroz vodenu paru,
ozon i ugljikov dioksid, ali se lakše probije kroz sredstva koja
raspršuju vidljivo zračenje (sumaglica, zagađena atmosfera,
međuzvjezdana prašina), koristi se u medicini, vosjci, kriminalistici,
astronimiji, geologiji
 i. Mikrovalno zračenje
- Zajednički naziv za decimetarsko, centimetarsko i milimetarsko
područje radiovalova, područje frekvencija iznad 300 MHZ, makar
danas je uvriježeno pravilo da se radi o granici od 1 GHZ-a, koriste
se u radarskoj tehnici, mikrovalnim pećnicama, bežičnim
komunikacijama, astronimiji; područja oko 800 MHZ-a, 2,45 GHZ-a
i 13 GHZ-a su slobodna za korištenje u industriji, znanosti i medicini
j. Radio valovi
- Mogu se proizvesti protjecanjem izmjenične električne struje u
anteni, dijele se na valna područja iako je danas učestalije na valne
frekvencije, obuhvaća valove valnih duljina od 30 km do 1 mm,
odnosno frekvencije od 10KHZ-a do 3000 GHZ-a, primjena je u
radiokomunikaciji i istraživanju radioizvora u svemiru
k. Zračenje ekstremno niskih frekvencija
- Valovi frekvencije od 3-50 HZ-a, lakše prolaze kroz tekućine poput
mora, koriste se u komunikacijama sa podmornicama, ovo
područje uključuje dalekovode i elektrodistribucijsku mrežu
4. Pojmovno određenje vibracija (razlika između vibracija i titranja)
- Vibracija – vremenske promjene vrijednosti koja opisuje gibanje ili
položaj mehaničkog sustava, kada se ta pojava mijenja oko svoje
srednje vrijednosti ili nke referentne vrijednosti
- Titranje – mjerenje iznosa neke veličine spram neke referentne
vrijednosti
5. Kategorizacija vibracija
- Deterministička – trenutna vrijednost im je u određenom trenutku
točno poznata na temelju njihove vremenske ovisnosti za vremena
prije od određenog trenutka
- Slučajne – ne može se odrediti iz vremenske ovisnosti
6. Rezonancija
- Pojava kada se nekom sustavu, koji je u stanju prisilnog titranja,
zbog svake promjene frekvencije uzbude smanji odziv sustava
7. Utjecaj vibracija i udara na sustav ljudskog tijela – štetni utjecaju
- Sustav unutarnjih organa se uzbuđuje u svim položajima –
ležećem, stojećem, sjedećem
- Mogu biti ugodne (lunapark,masaže, smijanje) i neugodne
(ometanje udobnosti, ometanje koncentracije, percepcije i
aktivnosti rada, uzrok boli i ozljeda, uzrok mučnina)
- Mogu biti lokalne (rad sa raznim alatima – bušilica, ručna pila –
dodir je preko prsta ili ruke, prenosi se na šaku, ruku ili druge
dijelove tijela – zove se vibracija ruke) i vibracija cijelog tijela (tijelo
se naalazi na podlozi koja vibrira – sve vrste vozila, zgrade i
industrijska oprema opisuju se preko učinaka koji rezultiraju
smanjenjem udobnosti, ometanjem koncentracije i percepcije,
aktivnosti, bolesti gibanja i generalnim utjecajem na dzravlje)
8. Zaštita od vibracija
- Izolacija čovjeka kako bi se smanjio prijenos sila na tijelo, izolacija
čovjeka kako bi se smanjile ukupne sile, te povećanje čovjekove
mehaničke otpornosti
- Prije pristupa zaštiti potrebno je uočiti problem – podaci o
vibracijama moraju biti dokumentirani od strane proizvođača, a
ukoliko ih nema trebaju biti izmjereni
9. Pojmovno određenje zvuka
Zvuk je mehanički val frekvencija od 16 Hz do 20 kHz, to jest u rasponu u kojem ga čuje
ljudsko uho.

10. Fizikalni opis zvuka:

Širenje zvuka Zvuk se širi prostorom u obliku longitudinalnih valova, tj. naizmjeničnih
zgušćivanja i razrjeđivanja čestica.
Percepcija zvuka: ton, šum i buka
Prema pravilnosti titranja razlikujemo ton, šum i buku.
Ton je zvuk koji se sastoji od harmoničkih titraja, dok su šum i buka pomiješani titraji
različitih frekvencija i amplituda.
11. Fizikalni opis buke
Svaki zvuk koji čovjek registrira određeni je oblik željene ili neželjene informacije.
Neželjena informacija naziva se buka.
12. Djelovanje buke na ljude
Posljedice djelovanja buke na ljude mogu biti slijedeće:
- nagluhost i gluhoća
- ometanje govornog sporazumijevanja i čujnosti zvučnih signala
- neurovegetativne reakcije organizma
- umor i smanjenje radne sposobnosti
- nelagodnost (psihičke reakcije)
- ometanje odmora i sna

13. Zaštita od buke

Organizacijske mjere (vremensko ograničenje rada bučnih strojeva; uvođenje dodatnih
stanki radi oporavka; promjena radnog mjesta)
Organizacijsko tehničke mjere (Izbor malošumnih strojeva i tehnoloških procesa; redovno
održavanje i remonti; mehanizacija, automatizacija i robotizacija)
Građevinsko planske mjere (pravilan raspored objekata i pogona; prostorno odvajanje
izvora buke, radnih mjesta i zaštićenih prostorija; pravilan raspored strojeva)
Tehničke mjere (na izvorima (sprečavanje emisije); na putu širenja zvuka; na mjestu
prijema (sprečavanje imisije).
14. Fizikalni opis svjetlosti
Svjetlost je elektromagnetski val. Područje percepcije ljudskog oka je u rasponu od 380
nm do 780 nm i naziva se svjetlost.

15. Rasvjeta i pojmovi koji je opisuju: radiometrija, iradijacija, intenzitet zračenja, radijancija,
fotometrija
Radiometrija
- proučava elektromagnetsko zračenje u optičkom dijelu spektra i njenu interakciju sa
materijalom
Iradijancija
- snaga zračenja koja izlazi iz ili pada na jedinicu površine
Intezitet
- zračenja u određenom smjeru je snaga zračenja po jedinici prostornog kuta
određenog tim smjerom
Radijancija
- za određeni smjer i element površine, jednaka je intezitetu zračenja po jedinici
projicirane površine
Fotomerija
- temelji se na osjetljivosti prosječnog ljudskog oka na svjetlost.

16. Fotometrijske veličine i jedinice:

a. Spektralna svjetlosna učinkovitost je omjer tokova elektromagnetskog zračenja valne
dužine λm i valne dužine λ, takvih da kod specificiranih fotometrijskih uvjeta daju
jednako intezivan osjećaj svjetloće.
b. Svjetlosni fluks ili tok Ф je količina energije svjetlosti nekog izvora u jedinici vremena.
c. Intezitet svjetlosti I odnosi se na točkasti izvor i definira se kao svjetlosni tok po jedinici
prostornog kuta.
d. Rasvijetljenost - Osvijetljenost ili iluminacija (E) je omjer svjetlosnog toka koji pada
na element površine koji sadrži točku i površine elementa.
e. Sjajnost ili luminacija (L) je količina svjetla koja se reflektira od promatrane površine.
f. Efikasnost ili iskoristivost (h) je omjer dobivenog svjetlosnog toka u lumenima po
jedinici uložene snage u vatima.
g. Reflektancija je omjer između ukupnog svjetlosnog toka koji pada na površinu i
ukupnog svjetlosnog toka koji napušta površinu.

17. Funkcija oka:

a. Akomodacija je proces kojim se mijenjanjem oblika leće pomoću cilijarnih mišića
fokusira slika objekta na mrežnici.
 b. adaptacija je proces kojim se stanje vizualnog sustava modificira kao posljedica
prethodne i trenutne ekspozicije od strane stimulusa.
c. micanje očiju
d. vizualna percepcija je sposobnost osobe da razaznaje detalje promatranog objekta na
danoj pozadini sa određenom brzinom i točnošću.
e. boje metoda specifikacije boja temelji se na skupu tristimulusnih vrijednosti spektarnih
boja koje se nazivaju tristimulusne funkcije.

18. Izvori svjetlosti

a. Termičko zračenje koristi se u žaruljama sa žarnom niti. Svjetlost nastaje prolaskom
struje kroz žarnu nit nakon čega dolazi do usijanja žarne niti. Usijana žarna niti emitira
elektromagnetsko zračenje u vidljivom dijelu spektra.
b. Luminiscentno zračenje nastaje u procesu prijelaza elektrona iz jedne energetske
razine u drugu ( izboj u plinu )
19. Svjetlosne karakteristike svjetiljki
Distribucija intenziteta - udaljenost centra svjetiljke do plohe u određenom smjeru je
intenzitet svjetiljke
Ukupni svjetlosni tok – suma svjetlosnih tokova
Iskoristivost - omjer ukupnog svjetlosnog toka svjetiljke i ukupnog svjetlosnog toka svih
izvora u svjetiljci
Kumulativni svjetlosni tok – ( CIE FLUX COD ) – pet brojki koje označavaju
kumulativne tokove
Luminancija svjetiljke – omjer između intenziteta svjetlosti i prividne površine svjetleće
površine svjetiljke
Distribucija rasvjetljenosti - podatak ekvivalentan distribuciji intenziteta ukoliko je
pokriveno dovoljno veliko područje ravnine (1 m tok izvora 1 klm)

20. Kvaliteta sustava (veličine kojima se karakterizira)

Rasvijetljenost, blještanje, kvaliteta sustava u pogledu boje.

Rasvijetljenost – u skali od 20 do 3000, minimalna rasvijetljenost iznosi 20 luxa, dok

je prosječna rasvjetljenost omjer između svjetlosnog toka na plohu i njezine površine.
- jednolikost rasvijetljenosti - omjer između minimalne i
prosječne rasvijetljenosti - jednaka ili veća od 0,7 za sve
vide zadatke, a za neposrednu okolinu treba biti 0,5

Blještanje
- može biti fiziološko ili psihološko
- stanje vida kod kojeg postoji vidna neudobnost i/ili
smanjenje vidljivosti, a posljedica je nepovoljne distribucije
luminancije u vidnom polju i/ili velikih kontrasta u prostoru
i vremenu.

Boje - kvaliteta sustava unutarnje rasvjete u pogledu boje opisuje se

temperaturom boje i reprodukcijom boje izvora
21. Tipovi rasvjete
Osnovna podjela : 1. termičko zračenje
2. luminiscentno zračenje

Primjeri : Žarulja s žarnom niti - električna struja prolazi kroz materijal (npr. žarnu nit
od wolframa) dok se ne zagrije do temperature na kojoj dobivamo vidljiv spektar
svjetlosti.
Halogene žarulje – u odnosu na klasične žarulje sa žarnom niti halogene žarulje traju i do
4000 sati, imaju veću svjetlosnu iskoristivost, konstantan tok i sjajno bijelo svjetlo.

Žarulje na izboj u plinu - električni izboj u cijevi napunjenoj plinom ili parama kao
rezultat ima kretanje elektrona koji se pod djelovanjem magnetskog polja sudaraju s
atomima plina

Visokotlačne žarulje na izboj - živine žarulje, metal-halogene žarulje i visokotlačne

natrijeve žarulje

Fluorescentne žarulje - pripadaju niskotlačnim izvorima na izboj.

Živina žarulja - princip je sličan kao i kod živinih žarulja, s dodatkom metal-halogenida

Natrijeve žarulje – izboj se događa u natrijevim parama, životni vijek i do 32.000

sati , no imaju i negativnu stranu zbog lošijeg uzvrata boje

LED - učinkovitost čak 92%, iskoristivost veća od 105 lm/W i mala potrošnja
energije, trajnost 100.000 sati, te da ima vrlo male dimenzije i visoku mehaničku
otpornost

22. Pojmovno određenje topline

Vrsta energije koju posjeduju tijela i fluidi povezana s različitim gibanjima atoma i
molekula i drugih čestica od kojih se tijelo sastoji.

23. Opći mehanizmi prijenosa topline su Konvekcija – prijenos sa fluida na stijenku,

Kondukcija -prijenos kroz stijenku i Konvekcija – sa stijenke na fluid.
a. Konvekcija - vrtložni mehanizam prijenosa topline pri čemu se toplina prenosi grupama
molekula
- prirodna konvekcija- gibanje je uzrokovano lokalnim razlikama u
temperaturi, a zbog toga i u gustoći te zbog toga dolazi do spontanog
miješanja fluida
- prisilna konvekcija- uzrokovana djelovanjem uređaja ( pumpe,
ventilatori )
b. kondukcija – molekularni prijenos topline unutar cvrstih tijela, energija se prenosi
s molekula viseg nivoa na molekule niskog nivoa
stacionarna kondukcija- temperatura se u jednoj točki ne mijenja s
vremenom, temperaturni gradijent je konstantan
 - nestacionarna kondukcija- temperatura se u određenoj točki mijenja s
vremenom, temperaturni gradijent se mijenja
c. zračenje toplinsko zračenje je direktna poslijedica kretanja atoma i molekula
satavljenih od nabijenih čestica – gibanje rezultira magnetskim zračenjem koje
odvodi energiju od površine.
- prirodna radijacija Prijenos energije zračenjem u odnosu na
kondukciju i konvekciju ima nekoliko jedinstvenih karakteristika:
nije potreban medij, medij usporava zračenje, količina i kvaliteta
zračenja ovise o temperaturi, kod kondukcije i konvekcije količina
prenesene topline ovisi o razlici temperatura, kod zračenja ovisi o
temperaturi i razlici temperatura, kvaliteta zračenja toplijeg tijela bit
će drukčija od kvalitete zračenja hladnijeg tijela, boja užarenih
tijela mijenja se sa temperaturom – promjena optučkih svojstava
zračenja s temperaturom važna je kod određivanja količine
izmjenjene toplineizmeđu dva tijela. Elektromagnetsko zračenje
koje emitira tijelo zbog svoje temperature je toplinsko zračenje.
Tijelo može toplinsko zračenje apsorbirati, reflektirati ili propustiti.
Apsorbirani dio je odgovoran za promjenu topline.
- zračenje crnog tijela Crno tijelo je tijelo koje gotovo potpuno
apsorbira vidljivu svjetlost tj. kojemu je apsorpcijski koeficijent za
sve valne duljine svjetlosti gotovo jednak broju 1. Kod neke
temperature crno tijelo zrači največu moguću energiju. Unprirodi ne
postoji apsolutno crno tijelo. Zračenje crnog tijel može se simulirati
malim otvorom u izotermnom tijelu.
24. Toplina i čovjek
a. vrste disanja, procesa disanja: vanjsko disanje, prenošenje kisika krvnim optokom,
prijelaz kisika iz krvi u stanice tkiva (unutarnje disanje ili disanje tkiva).
plućni kapacitet inspiracijski kapacitet jednak je zbroju respiracijskog volumena i
inspiracijskoga rezervnog volumena; to je količina zraka, oko 3500 mL, koju čovjek može
udahnuti počevši od razine normalnog izdisaja i rastežući pluća do najveće moguće mjere.
Funkcionalni rezidualni kapacitet jednak je zbroju ekspiracijskog rezervnog volumena
rezidualnog volumena; to je količina zraka, oko 2300 mL, koja ostaje u plućima nakon
normalnog izdisaja. Vitalni kapacitet jednak je zbroju inspiracijskoga rezervnog volumena,
respiracijskog volumen i ekspiracijskoga rezervnog volumena; to je maksimalna količina
zraka, oko 4600 mL, koju čovjek može istisnuti iz pluća i to tako da najprije maksimalno
udahne, a zatim maksimalno izdahne. Ukupni plućni kapacitet maksimalni je volumen, oko
5800 mL, do kojega se pluća mogu rastegnuti najvećim mogućim naporom, a jednak je zbroju
vitalnog kapaciteta i rezidualnog volumena. Spirometrija je jednostavan način proučavanja
plućne ventilacije bilježenjem volumena zraka koji ulazi u pluća ili iz njih izlazi. Respiracijski
volumen je volumen zraka koji se udahne i izdahne pri svakoj normalnoj respiraciji, a iznosi
oko 500 mL. Inspiracijski rezervni volumen je maksimalni dodatni volumen zraka koji se
može udahnuti nakon normalnoga respiracijskog volumena, a iznosi oko 3000 mL.
Ekspiracijski rezervni volumen je maksimalna dodatna količina zraka koja se nakon
normalnog izdisaja može izdahnuti forsiranim izdisajem, a iznosi oko 1100 mL. Rezidualni
volumen je količina zraka koja ostaje u plućima čak i poslije najjačeg izdisaja, a iznosi oko
1200 mL. Minimalni izdah je ekspiracijski rezervni volumen i iznosi do 1,1 litra zraka.
Maksimalni izdah je maksimalna količina zraka, oko 4,6 litara, koju čovjek može istisnuti iz
pluća i to tako da najprije maksimalno udahne, a zatim maksimalno izdahne (tzv. vitalni
kapacitet). Srednji, očekivani volumen izdaha je 1,6 litara zraka.
b. glavni izvori energije u organizmu masti, bjelančevine i ugljikohidrati.
c. prijenos topline u tijelu:
kondukcija, prijenos topline pri kojem materijalne čestice koje prenose toplinu ne
mijenjaju svoje mjesto. Kondukcijom se prenosi toplina u čvrstim tijelima,
odnosno pri dodiru čvrstih površina, a u plinovima i tekućinama samo kad nema
strujanja.
konvekcija, čestice koje prenose toplinu mijenjaju svoje mjesto, toplina se prenosi
u plinovima i tekućinama
zračenje tijelo zagrijano iznad apsolutne nule ( 0 K = -273,15 ℃) emitira
elektromagnetsko zračenje (temperatura viša, intezitet zračenja je veći) • zračenje
koje emitira ljudski organizam pri temperaturi od 325,5 K (52,35 ℃) ima valne
duljine iznad 4 µm što znači da je elektromagnetsko zračenje infracrveno zračenje
• 293 (19,85 ℃) do 303 K (29,85 ℃) sva tijela ponašaju se kao “crna” tijela.
količina emitiranog zračenja zavisi isključivo od temperature a ne zavisi od boje
njihovih površina • pri temperaturi oko 293 K organizam gubi više od 45% ukupne
topline toplinskim zračenjem Hr = o*E*Ar (Tr 4 -Tk 4 ) * KJ/h. Područje od cca
292 do 304 K nazivamo vazomotorne termoregulacije. Ispod 292 K temperatura
okoline je tako niska da se zatvaraju kapilare u koži i tijelo se hladi kao da nije živi
organizam. Iznad 304 K vazomotorna regulacija nije dovoljna da kompenzira
povišenje temperature okoline slanjem veće količine krvi na površinu (početak
evaporativne regulacije, gdje se suvišak topline iz organizma odvodi isparavanjem
vode s površine tijela.
d. isparavanje, znojenje, evaporativno hlađenje
isparavanje - za isparavanje 1 g vode potrebno je 2,42x103 J. Brzina isparavanja vode s
površine tijela ovisi o temperaturi okoliša, sadržaja vlage u okolišu i brzini strujanja zraka.
Ako zrak sadrži maksimalnu količinu vlage, voda se s površine tijela ne može isparavati.
Maksimalna vlažnost - maksimalna vrijednost napona vodene pare (kod određene
temperature i tlaka). Apsolutna vlaga izražena kao postotak maksimalne vlage je tzv.
relativna vlažnost. Relativna vlažnost od 0% znači da je zrak potpuno suh, 100% znači da
zrak sadrži maksimalnu količinu vlage koju može primiti pri određenoj temperaturi.
Rosište - temperatura na koju se mora sniziti temperatura vlažnog zraka da bi počela
kondenzacija - razlika između maksimalne vlage i apsolutne vlage naziva se deficit
zasićenja. Fiziološki deficit zasićenja je razlika između maksimalne vlažnosti pri
temperaturi kože i apsolutne vlažnosti (ako je apsolutna vlažnost pri temperaturama
okoline višim od 306 K viša od maksimalne vlažnosti pri temperaturi površine tijela,
fiziološki deficit zasićenja je negativan).
Znojenje ispunjava svoju fiziološku zadaću samo kada se znoj s površine tijela može
isprati (tijelo pokriveno znojem pokazuje da je nastajanje znoja brže od isparavanja).
Hlađenje isparavanjem je prirodna pojava. Najčešći primjer koji svi doživljavamo je znoj.
Kako znoj isparava, on upija toplinu kako bi ohladio vaše tijelo. Princip koji leži u osnovi
hlađenja isparavanjem je činjenica da voda mora imati toplinu primijenjenu na nju da bi
se iz tekućine promijenila u paru. Kada dođe do isparavanja, ova toplina se uzima od
vode koja ostaje u tečnom stanju, što rezultira hladnijom tečnošću.
25. Termoregulacija – pojmovno određenje U životinja i čovjeka, održavanje tjelesne
temperature unutar granica koje omogućuju uspješno funkcioniranje stanica.
a. principi termoregulacije čovjekov organizam, kao homeoterman, održava stalnu
tjelesnu temperaturu tako da neprestano izjednačuje izdavanje topline s njezinim
stvaranjem. Toplinsko stanje živoga organizma ovisi o: proizvodnji topline u
njemu (što potječe od oksidacijskih kemijskih procesa), o njezinu izdavanju u
okolinu i o primanju topline iz okoline. Termoregulacija se odnosi na prva dva
procesa.
- izdavanje topline zračenjem (radijacijom), odvođenjem
(konvekcijom) i provođenjem (kondukcijom) s površine tijela,
isparivanjem (evaporacijom) vode iz kože i pluća, grijanjem zraka
pri udisanju, izbacivanjem mokraće i izmeta.
- uloga hipotalamusa: Hipotalamički termoregulacijski centar
koordinira potrebe toplotne ekonomike slično kao termostatski
regulator. Pri porastu tjelesne temperature isključuje se ili smanjuje
kemijska termoregulacija, oslobađanje topline. Pri smanjenju TT
povećava se termogeneza, kemijska termoregulacija, a smanjuje se
fizička termoregulacija preko smanjenja cirkulacija na površini
tijela.
- simpatička, centra generira toplinu putem aktiviranja kemijske
termoregulacije, pojačavanja oksidoredukcijskih procesa u
skeletnoj muskulaturi, jetri i drugim organima u tjelesnoj jezgri.
Istovremeno se smanjuje fizičko odavanje topline putem
vazokonstrikcije u tjelesnoj ljusci. To povećava izolacioni kapacitet
tjelesne površine.
- parasimpatička TRC smanjuje tjelesnu temperaturu putem kočenja
metaboličkih procesa u skeletnoj muskulaturi, a time se smanjuje i
kemijska termoregulacija. Pojačavanje cirkulacije u tjelesnoj ljusci
je značajno i zahtijeva dobar transport tople krvi uz pomoć KVS.
b. koža i termoregulacija: pojmovno određenje i korelacija sa zaštitnom odjećom
Koža je vrlo složen, a ujedno i naš najveći organ koji pokriva cijelu površinu tijela.
Osnovna funkcija kože je zaštita tijela i unutarnjih organa od negativnih utjecaja iz
okoline. Koža nas štiti od mehaničkih, kemijskih i bioloških štetnih utjecaja, dehidracije,
štetnog sunčeva zračenja i patogenih mikroorganizama. Osim toga, koža ima i
termoregulacijsku, sekrecijsku i osjetilnu funkciju.
Epidermis, dermis i i subkutis
Debela odjeća, gumena ili plastična, bez mogućnosti ventilacije i isparavanja, brzo
akumulira toplotu.
c. hipertermija – pojmovno određenje
1. Opća hipertermija
a) egzogeno izazvana
b) endogeno izazvana (febris, pyrexia)
2. Lokalna hipertermija (opekotina)
Egzogene hipertermije (zbog djelovanja visoke temperature vanjske sredine na organizam)
 - faktori koji olakšavaju pregrijavanje – njihovo pojmovno određenje
ponaosob:
vlažnost atmosfere, Isparavanje vode sa površine tijela je jedini mehanizam odstranjivanja toplote
iz tijela ako su zrak i vjetar u okolini topliji od temperature tijela (37 oC)

Pri potpunom zasićenju zraka vlagom isparavanje se praktički svodi na 0.

Tropska klima

Vlažnost zraka dostiže vrijednosti veće od 60 do 80%, temperatura od 30 do 35 0C je neizdrživa pri

zasićenju vlagom,

Turska sauna: poslije boravka od 1-2 sata poraste unutarnja temperatura.

Finska sauna (temperatura preko 90 0C) zrak suh i relativna vlažnost je svedena na minimum.

Znojenje i isparavanje iz pluća oduzimaju određene količine toplote i ne dozvoljavaju da se ona

nagomilava u organizmu.

fizički napor, Stvara se veća količina toplote npr, pješačenje 5 km sa teretom od 10 kg i lakom
odjećom pri vanjskoj temperaturi od 35 0C ne dovodi do hipertermije, dok izvođenje istog napora na
37 0C nije moguće zbog hipertermije

odjeća, Debela odjeća, gumena ili plastična, bez mogućnosti ventilacije i isparavanja, brzo akumulira
toplotu.

ugojenost, teže podnose veću vanjsku toplotu;

- debeli izolacijski sloj masnog tkiva (panniculius adiposus) sprečava smanjenje termičkog gradijenta
između jezgre i ljudskog tijela

rani dječji uzrast, Stariji organizmi lakše zadržavaju toplotu nego organizam mlađeg odraslog
čovjeka transport krvi KVS putem prema površini tijela lakši u mladog čovjeka)

režim ishrane Otpornost organizma prema vanjskoj toploti je smanjena kod:

1. Oboljenja srca
2. Poslije preležanih akutnih zaraznih bolesti
3. Poremećaja metabolizma
4. Poremećaja disanja (zbog nedovoljnog transporta toplote putem krvi do površine tijela)
5. Nedovoljne aklimatizacije

- faze hipertermije: k
kompenzatorska, Kompenzacijska
organizam iskorištava sve mehanizme termoregulacije da bi održao normalnu tjelesnu
temperaturu - periferna vazodilatacija, perspiratio sensibilis i insensibilis, ograničenje
mišićnih kontrakcija (mirno ležanje),
učestalo disanje - što sve treba da omogući što duže održavanje konstantne unutarnje
temperature
 kompenzacijska faza - pojačano znojenje, zajedno sa prelaskom tekućine iz proširenih
kapilara kroz otvore na koži
produžavanje ili pojačavanje djelovanja egzogene topline dovodi do pojačane eliminacije
vode (dehidratacija)
s hipovolemijom i to plazmatskog dijela krvi, i sa zgušnjavanjem krvi (porast hematokrita i
hemokoncentracija), dolazi do pojačavanja KVS pojava
tahikardija se pojačava, hiperventilacija je veća, znojenje je profuzno
kompenzacijski mehanizmi ne mogu više održavati normalnu rektalnu temperaturu, ona
postupno raste i javlja se druga faza prave hipertermije

KVS reakcija, KVS reakcija

živčani nadražaji iz TRC čine poseban cirkulacijski model
krv se usmjerava uglavnom prema površini tijela, u proširene sudove na periferiji
krvni pritisak, i pored vazodilatacije ne opada, budući da istovremeno dolazi do
vazkonstrikcije u tjelesnoj jezgri
ova preraspodjela volumena krvi je vanredno svrsishodna reakcija KVS u kompenzatornoj fazi
srčani rad - ubrzan, sistolni volumen povećan zbog povećanog venskog vraćanja krvi
MVS – povećan, zbog periferne vazodilatacije koža je topla, crvena i vlažna
disanje - učestalo i pojačano.
metabolizam, - srčana akcija i disanje povećavaju potrošnju kiseonika, pojačavaju se
oksidoredukcijski procesi
u najranijoj fazi ekspozicije toplote dolazi do kočenja metaboličkih procesa u jezgri tijela i
muksulaturi no potom pojačavanje vitalnih funkcija dovodi do porasta metabolizma, do
nesvrsishodnog povećavanja termogeneze (hemijska toplotna regulacija)
porast temperature od 10 0C povećava kemijske reakcije za 2-3 puta
porast tjelesne temperature za 1 0C izazavati će povišenje energetskog metabolizma za 20-
30%
pojačani promet energetskih materija dovodi do nagomilavanja kiselih metabolita zbog
nedovoljne oksigenacije
dekompenzacija od momenta porasta unutrašnje temperature
kompenzacijski mehanizmi ne mogu više da se nose sa hlađenjem organizma, rektalna
temperatura raste
kompenzacijski mehanizmi i dalje djeluju, čak većom snagom
dugotrajni učinak hipertermije ili veoma visoka vanjska temperatura slabe organizam
poremećaji se ispoljavaju na nivou CNS-a i KVS-a

- klinički oblici hipertermije

1. Hipertermički kolaps
2. Toplotni udar
3. Sunčanica
4. Toplotni grčevi
5. Anhidroza
6. Toplotno iscrpljenje
 d. lokalna hipertermija – opekotine
temperatura od 45 0C narušava funkciju stanica a više od 50 0C koagulira stanične proteine i
stanica umire
topli zrak i do 100 0C ne djeluje kao voda od 50 0C
osjetljivost prema toploti u različitim zonama površine tijela nije jednaka
češći dodiri s toplim predmetima mogu povisiti toleranciju za lokalnu toplotu (kuharice, kemičari)
opekotina najjače djeluje na površinu kože
učinak se naglo smanjuje prema dubljim slojevima
Prodiranje opekotine u dubinu zavisi od :
trajanja djelovanja toplote,
od visine temperature,
od medija koji prenosi toplotu (tekućine i tvrde materije prodiru više u dubinu)
Težina opekotina ovisi o:
a. površini tijela zahvaćenog opeklinom
b. dubini opekline
c. životnoj dobi ozlijeđenog
d. zdravstvenom stanju osobe prije ozlijeđivanja

Opekotine
a. remete permeabilnost i izazivaju koagulacijsku nekrozu
b. u dubini oštećuju krvne sudove, mišiće i kosti
c. hemoliziraju eritrocite

hipotermija – pojmovno određenje; -ohlađenje organizma (rektalna i ezofagealna- odražavaju

temperaturu tjelesne jezgre) ispod 36 0C

- temperatura kože je i u normalnim uslovima nekoliko stupnjeva ispod 36 0C

vrste hipotermije, -uranjanjem tijela u ledenu vodu

-oblaganje tijela vrećicama sa ledom
oblaganje tijela sa gumenim cijevima kroz koje teče hladna tekučina
-puhanjem hladnog zraka preko golog tijela (za ovaj način izazivanja hipotermije potrebno je
nekoliko sati)

faktori koji ubrzavaju hipotermiju

A)anestezija- otpuljuje reaktivnost TRC
B) alkohol- slično kao i anestezija
C) vazodilatatori- izazivaju širenje krvnih žila
D)gladovanje, težak tjelesni napor, iscrpljenje
E)nepokretnost- sprječava veće kontrakcije mišića a time i proizvodnju topline
26. Dopunska pitanja: po izboru studenata
a. Električna struja kao opasnost i kao štetnost
i. Rizici pri radu s el. strujom
ii. Djelovanje na ljudski organizam: primarni, sekundarni
iii. Način štetnog djelovanja na ljudski organizam
iv. Faktori o kojima ovisi otpor ljudskog tijela
v. Tehničke mjere zaštite
b. Zaštitni materijali
i. Materijali za zaštitu od požara
ii. Protubalistički materijali
iii. Materijali za prvi (donji) odjevni sloj
iv. Materijali za zaštitu od visokih i niskih temperatura
v. Aramidi
vi. Kompoziti