Nora Jović - Snijeg Je Donio Ljubav

Bela Dona & Knjige.
club
1
Bela Dona & Knjige.club
Knjige. club
2
RAZORNA OLUJA
Bura je nosila sve pred sobom. Nebo boje sivog čelika

poleglo je do površine mora na kojem su se valovi uzdizali čak i
do dva metra. Zadarski otoci, Ugljan i Pašman, nisu se vidjeli od
bijele pjene što je vrtložila zrakom stvarajući gustu izmaglicu. Bio
je to jedan od onih dana kad je najbolje ostati kod kuće. No
Loredana nije imala izbora. U dugačkom kaputu, umotana u šal i s
kapuljačom prebačenom preko vunene kape, borila se sa
snažnim zapusima koji su je svako malo prisiljavali da zastane ne
bi li uspostavila ravnotežu. Siloviti udari vjetra u jednom su je
trenutku natjerali u okrilje obližnjeg ulaza kako bi predahnula.
Primorski hrastovi divlje su se razmahati svijajući se do
točke loma dok su odlomljene grane i suho lišće letjeli posvuda.
Samo da mi nešto ne padne na glavu, uplašeno je pomislila
pogledavši prema susjednim krovovima.
A čim se nalet bure malo ublažio, odlučno je zakoračila i,
držeći se tik uz pročelja zgrada, polutrčećim koracima pohitala
do svog stana.
Našavši se u predsoblju zapuhne je toplina i ona tek tada
shvati koliko je promrznula. Iako je imala rukavice, prsti su joj
bili ukočeni te s mukom uspije otkopčati kaput i izuti kožnate
čizme. Pogledavši se u zrcalu, zapanji se od vlastita izgleda. Lice
joj je pomodrilo, nos nije osjećala, a iz očiju su joj tekle suze. Kao
rođena Zadranka Loredana nije pamtila ovakvu hladnoću. No
posljednjih se godina sve izokrenulo i vrijeme je postale posve
nepredvidivo. Ovaj put ledeni val iz Sibira zahvatio je srednji i
južni Jadran dok je sjever, gdje je to bilo mnogo uobičajenije,
ostao pošteđen. A još gore nego u Zadru, bilo je u Splitu i
Dubrovniku, gdje je osim olujne bure padala i ledena kiša
izazvavši prirodnu katastrofu te prometni kolaps. Snimke na
TV-u pokazivale su zastrašujuće stanje u područjima zahvaćenim
nevremenom. Drveće se ledilo i pucalo, jednako kao i električni
stupovi i kablovi, pa su mnogi domovi već danima bili bez struje,
odrezani od ostatka svijeta. Zračne luke bile su zatvorene, a
brodovi vezani za pristaništa. Zlo i naopako!
3
Osjećajući ukočenost i grčeve u mišićima, Loredana zaključi

da je najbolje što brže otići pod vreli tuš. Bio je to pravi izbor!
Nakon tuširanja tijelo joj se ugrijalo i opustilo. Navukavši na sebe
trenirku i čupave zimske papuče, učvrstila je dugu plavu kosu na
vrhu tjemena. Promatrajući svoj odraz u zrcalu osmjehnula se
zadovoljna promjenom na licu. Nestali su tragovi hladnoće,
obrazi su bili zdravo rumeni, a oči bistre i sjajne. Uspravivši leđa
istegnula je udove i lagano se razgibala. Godila joj je ubrzana
cirkulacija pa živahno odskakuće do kuhinje, uključi grijač za
vodu te pripremi čaj. A onda s punom šalicom produži do radne
sobe i uključi računalo.
Dvorac Stara Sušica, ukuca u Google i stane čitati.
Povijesni dragulj Gorskog kotara, pet kilometara od Ravne
Gore, na 800 metara nadmorske visine, u netaknutoj stoljetnoj
šumi... Dječje odmaralište pogodno za zajedničko ljetovanje i
zimovanje, škola u prirodi, brojni edukativni programi, glazbene,
jezične i likovne radionice...
- Zanimljivo - naglas će. Loredana između dva gutljaja čaja. I
dok je očima prelazila preko teksta, kroz um joj se vrtio nedavni
razgovor s ravnateljicom vrtića.
- Zasad nam je potrebna zamjena. Kolegica će ubrzo na
rodiljni dopust. Možemo ti ponuditi ugovor na godinu dana. Od
svih pristiglih životopisa tvoj nam se najviše svidio.
Loredana je slutila što ih je privuklo. Njezino petogodišnje
radno iskustvo u Austriji, u vrtiću Montessori.
- U uži izbor ušlo je još troje kandidata, no nakon pokusnog
rada jednoglasno smo se odlučili za tebe - obavijestila ju je
ravnateljica. - Čestitam!
I to je bilo to. Njezin prvi posao u Hrvatskoj. U ponedjeljak će
potpisati ugovor, a tjedan dana kasnije započeti s radom. Preko
vikenda bi se i oluja trebala smiriti, obećavali su meteorolozi.
Nadala se da ne griješe jer ju je pri pomisli na pustolovinu sličnu
današnjoj hvatala panika. Nije mogla zamisliti da po ovakvu
nevremenu ponovno izađe na ulicu.
Iz misli je prene zvonjava mobitela.
- I kako je bilo? - začuje prijateljičin glas čim se javila.
4
- Dobila sam posao .

- Jupi! Znala sam. Znala sam... - radosno će Andrea. - Kad
počinješ raditi?
- Za desetak dana. Brže nego sam mislila. Ali, neka i mene
posluži sreća otprve.
- Nije li to upravo ono što si željela? Da ne budeš u praznom
hodu s mislima na...
- Molim te, prekini! Dogovorile smo se da više nećemo o
tome. Što je bilo, bilo je. Gotovo!
- Ok, imaš pravo. Oprosti! - Andrea je požalila na
brzopletosti. Loredanin bivši suprug uistinu nije zaslužio da ga se
spominje.
Idućih nekoliko minuta neobvezno su ćaskale, a nakon
završetka razgovora Loredana se vrati na članak o odmaralištu u
Staroj Sušici. No, šteta je već bila učinjena. Čitajući nije se više
uspijevala usredotočiti kao ranije. Misli su joj, mimo svjesne
volje, bježale u neželjenom smjeru. A bol, goruća bol, iznova joj je
buknula u grudima ne dajući joj da diše.
Nemajući snage ni ugasiti računalo, Loredana se teturajući
uputi u dnevni boravak. Poput vreće stropošta se u naslonjač i
glasno zajeca. Sjedila je tako neko vrijeme skupljenih nogu, s
bradom na koljenima, dok su joj se vrele suze slijevale niz obraze.
A duhovi iz prošlosti nagrnuli svom silinom poput podivljalog
vjetra koji je još snažnije vitlao oko zgrade. Ali ona ga nije čula.
Unutar nje bješnjela je još snažnija i daleko razornija oluja.
***
Loredanu je usred noći probudila oštra bol u vratu. Nije ni
čudo s obzirom da je nekoliko sati provela skutrena u naslonjaču,
iskrivljene kralježnice i zgrčenih nogu. S mukom se pokušala
uspraviti i sjesti, no jedva se pomicala. Lijeva strana tijela posve
joj je utrnula, a natučeno rame pulsiralo je kao da je na njega pala
s visine.
- Uh - zastenjala je kroz zube shvaćajući kako joj je stanje
pogoršala hladnoća koja se izvana uvukla u prostoriju. Vjetar je i
dalje bjesnio, a kroz drvena prozorska okna prolazio je ledeni
5
zrak. Zadrhtavši opipala je čelo i shvatila da gori. Oh, nije valjda

navukla kakvu virozu? Ili gripu koja je posljednjih dana harala po
Hrvatskoj?
S mukom se osovivši na noge nesigurna koraka i šepajući,
otišla je do prozora i pogledala prema istoku gdje je nebo
postajalo svjetlije. Koliko li je sati, začudila se, kad već sviće. Na
putu do kupaonice bacila je pogled na staru uru koju je naslijedila
od djeda i koja je bila toliko glasna da ju je smjestila na sam kraj
hodnika, daleko od spavaće sobe kako je ne bi noću budila. Skoro
je šest, iznenadi se i protrlja oči, ne vjerujući da je toliko dugo
spavala.
Umivši se, najprije u ladici pokraj zrcala potraži toplomjer pa
sjedne na rub kade. Nekoliko minuta kasnije začuje tihi zvon i
iznenadi se kad shvati da joj je temperatura u granicama
normale. Još jednom opipa čelo, no sada je bilo mnogo hladnije
nego ranije. Mora da joj se glava užarila ispod vunene majice koju
je u snu prebacila preko gornjeg dijela tijela kako bi se zagrijala.
Ovaj put neće mi pomoći tek vreli tuš, u sebi će, te odluči
napuniti kadu. U vodu ubaci nekoliko kapi eteričnog ulja lavande
i zaroni, ostavši pod vodom cijelu dužinu daha. Potom izroni tek
toliko da je mogla disati, nešto iznad brade. Lagano se gibajući u
toploj kupki osjećala je kako joj se u tijelo vraća život. A kad se
voda počela hladiti, ispustila je jedan dio pa nadopunila vrelom iz
bojlera. Učinila je tako još dva puta i izašla tek kad su joj se
smežurali vrhovi prstiju.
- Mmmm, kao preporođena - s ugodom je promrmljala dok
se sušila mekim mirisavim ručnikom. Bosonoga, s ogrtačem
preko golog tijela, otrčala je u spavaću sobu i otvorila ormar.
Izabrala je najdraže traperice, pamučnu majicu i džemper na
kopčanje od merino vune, lagan i nježan poput svile.
Odjenuvši se raspustila je kosu i prošla prstima kroz nju.
Nikad je nije sušila električnim sušilom kako ne bi pokvarila
prirodne kovrče. Srećom, u stanu je postajalo sve toplije. Ovih
dana nije kanila štedjeti na grijanju pa je prije kupanja upalila
klima-uređaj i povećala temperaturu na bojleru etažnog grijanja.
6
- Vrijeme je za kavu - glasno će razbijajući tišinu. Stare

navike teško se mijenjaju, proleti joj misao, ali znajući kamo to
vodi, Loredana se zaustavi. Jer, prošlo je tek mjesec dana otkad
ponovno, nakon tri godine braka, živi sama, a svoje je misli i
osjećaje uvijek dijelila s...
- Ne, nećeš me iznova izbaciti iz orbite! - prkosno je
podviknula. Potom je, sa šalicom u ruci, produžila do televizora i
upalila ga ne bi li si skrenula pozornost. A prizori razornog
nevremena i uzbuđen glas voditelja vijesti u tome su joj i
pomogli. Ne skidajući pogled sa zaslona smjestila se u naslonjač
zgrožena onim što je vidjela. Jadranska obala južno od Zadra bila
je kao poharana. Uništene plaže, razbijene rive, potopljeni čamci,
iščupano i polomljeno drveće, podignuti krovovi, zaleđene ceste,
poplavljene kuće, trgovine i podrumi...
- I ja se žalim! - prekorila je samu sebe, pogledom prelazeći
po ugodno namještenoj prostoriji. Novi Ikein namještaj, siva
kutna garnitura, dva naslonjača, stakleni stol, ljubičasti tepih,
bijeli regal s visokim sjajem... Osim glasnog zavijanja vjetra, ništa
nije ukazivalo na kaos koji je vladao unaokolo. Srećom, njezina se
zgrada nalazila u staroj jezgri, nekoliko ulica udaljena od rive i na
uzvisini, izvan dohvata podivljalog mora. Nedavno su im obnovili
fasadu zahvaljujući europskim fondovima, a na proljeće će
zamijeniti prozore i ostakliti lođe.
Osvrćući se oko sebe Loredana se zadovoljno osmjehnula.
Stan je naslijedila od majčinih roditelja i kanila ga je srediti za
iznajmljivanje. No, događaji su je zatekli i na kraju ga je uredila za
sebe.
Sreća u nesreći, pomislila je, osjećajući zahvalnost na toplom
gnijezdu koje joj je pripadalo. Nakon životnog brodoloma
predstavljalo je pravo bogatstvo i siguran temelj za novi, početak.
A ona je počinjala od nule. U osobnom i poslovnom smislu.
Vrativši se u Zadar nakon godina izbivanja kanila je ovdje
izgraditi budućnost, sama i na vlastitim nogama... kako je nitko,
nikada više ne bi mogao povrijediti.
7
USPUTNO POZNANSTVO
U ponedjeljak se bura konačno stišala. Jutro je svanulo mirno

i sunčano. Izašavši na ulicu Loredana punim plućima udahne
svježi zrak, oštar i prepun kisika. Tragovi nevremena vidjeli su se
na svakom koraku. No radnici čistoće i hitnih službi svim su se
snagama trudili što prije dovesti stvari u red. Hodajući ulicom
primijetila je da su već uklonili sve krupnije grane i razbijene
crjepove, a riva je bila pometena i oprana. Čak i nije bilo veće
štete. Tek se na jednom mjestu odlomio kameni rub i srušio u
more. Kako je bilo drugdje, Zadar je dobro prošao.
Pogledavši na sat ona odluči sjesti u obližnji kafić. Do
sastanka s ravnateljicom imala je više od sat vremena, a kako
preko cijelog vikenda nije izašla iz stana, namjerno je poranila
planirajući doručkovati vani. Pomalo joj je dojadila tišina i
samoća. Međutim, gužva je u kafiću bila veća nego je očekivala.
Loredana izabere stolić u kutu, uz vanjsko staklo. Naručivši topli
sendvič i bijelu kavu u svoj je mobitel ukucala lozinku bežičnog
interneta i stala surfati.
Najprije je pročitala najnovije vijesti, a potom se vratila na
stranice o odmaralištu u Staroj Sušici. Njezino zanimanje nije bilo
bez razloga. Naime, ravnateljica joj je spomenula da je njihov
vrtić tijekom zime imao rezervirane termine za program "Vikendi
u prirodi", u sklopu kojega su se održavale i različite kreativne
radionice. Naglasila je kako bi voljela da Loredana prati sve
njihove grupe jer je na svom dotadašnjem radnom mjestu već
imala slična iskustva.
Zahvaljujući svojoj glazbenoj i likovnoj naobrazbi u
Montessoriju je vodila umjetničke radionice za predškolske
uzraste i u tome bila iznimno uspješna. Brojne nagrade i pohvale
potvrđivale su njezinu stručnost, kako u pedagoškom, tako i u
kreativnom smislu. I doista, rad s djecom Loredanu je iznimno
nadahnjivao. Znala se spustiti na njihovu razinu te ih je kroz
jednostavne, njima bliske, edukativne projekte uspijevala potaći
da iz sebe izvuku ono najbolje. Imala je urođeni instinkt da u
djeci prepozna skriveni talent i potakne ih da ga razvijaju.
8
Ništa joj nije pružalo veće zadovoljstvo od spoznaje kako je

nekom djetetu pomogla da već u najranijoj dobi stekne sigurnost
u sebe i svoje sposobnosti. Iz njezinih radnih grupa iznjedrili su
se mladi glazbenici, posebice pijanisti jer im je ona pružila
temeljnu naobrazbu u sviranju klavira. Neki su kasnije izabrali
drugi glazbeni instrument, poput malog Marka, koji se
posljednjih godina naglo uspinjao na putu do svjetski poznatog
čeliste. Dvije su djevojčice, nadahnute Loredaninim plesnim
radionicama, zakoračile u svijet baleta, a nemali broj djece
pronašao je svoj način izražavanja u likovnoj umjetnosti. Njihove
slike, kolaži, keramika, našli su se na listi nagrađivanih dječjih
radova. Sve u svemu, imala je razloga biti sretna i ponosna na
svoja stručna postignuća.
- Oprostite, koristite li besplatni Wi-Fi - do nje dopre muški
glas prekinuvši je u čitanju internetske stranice. Podigavši glavu
Loredana ugleda tamnokosog muškarca za susjednim stolom. -
Znate li lozinku? - nastavio je s pitanjem.
- Jadera - izgovorila je. - Antički naziv Zadra.
- Hvala. A vi ste, ako smijem pitati? - muškarac joj se blago
osmjehne, govorom tijela pokazujući da ne želi biti nametljiv, ali
ne može odoljeti znatiželji.
- Nije bitno za internet vezu - ona spremno odgovori, ne
ostavljajući prostor za daljnji razgovor.
- U redu, u redu, nisam vas kanio naljutiti. - Dok ga je
promatrala, iznenadi je rumenilo koje mu je nagrnulo u obraze. -
Još jednom hvala i oprostile na smetnji.
Loredana osjeti nelagodu. Možda je bila pregruba, nije željela
povrijediti čovjeka. No, najmanje joj je trebalo da joj se u ovom
trenutku netko nabacuje. Ipak, nešto u njegovu držanju potakne
je da mu se predstavi.
- Loredana - poluglasno je izgovorila ime kao da želi ispraviti
pogrešku i ublažiti oštricu s kojom mu je netom odbrusila.
Istodobno, iznenadi je spoznaja da se čovjek još više zacrvenio.
Hm, neki sramežljiv lik, zaključi.
Njezin sugovornik pruži ruku preko stola i reče:
- Dante, drago mi je.
9
- Nesvakidašnje ime!
- Da, moja je majka obožavala Dantea Alighierija i njegovu
poeziju.
- Zanimljivo - odvrati Loredana pitajući se tko još u današnje
vrijeme čita srednjovjekovnu književnost.
- Ona je profesorica književnosti - stigne objašnjenje. -
Obožava renesansnu umjetnost.
- Ah, renesansa... - Loredana se pokušavala sjetiti pripada li
Dante tom razdoblju.
- Zapravo, Danteova su djela preteča renesansi. - Njezin je
sugovornik očito poznavao stvaralački opus svog imenjaka.
- I meni se tako čini - složila se. - Vi ste također profesor
književnosti?
- Ne, ne, ni slučajno! Za moj ukus tu je previše teorije - Dante
je izvio obrve, odmahujući glavom. - Volim čitati, ali isključivo iz
zabave.
- A čime se bavite? - Iako je u početku pokušala izbjeći
razgovor, Loredana je sada činila upravo suprotno. Bilo je nečeg
u ovome muškarcu što je rasplamsavalo njezinu radoznalost.
- Sportski sam animator.
- Što to podrazumijeva? - Loredana se zbuni. - Profesionalno
se bavite sportom? Ili ste trener?
- I jedno, i drugo - on se glasno nasmije. - Po struci sam
profesor tjelesne i zdravstvene kulture, ali ne radim u školi.
- Onda ste nešto poput turističkog animatora? - dosjeti se
Loredana. - Sport, rekreacija i slično.
- Upravo tako. Točnije, bavim se osmišljavanjem sportsko-
rekreacijskog programa za djecu, izvan njihovih školskih
aktivnosti. U sklopu vikend programa, grupnih ljetovanja i
zimovanja.
Na Loredaninu se licu moglo pročitati iznenađenje. U pitanju
je slučajnost? Ili je čovjek izvrstan glumac koji je kradomice vidio
što je trenutačno čitala i ovo je bio način da joj se približi.
- Zašto me tako gledate? - Dante je zurio u nju otvorena
pogleda ne djelujući kao netko tko išta skriva ili muti.
10
- Ja također radim s djecom - ona će oprezno, pozorno ga

proučavajući.
- Doista? - njegovo je pitanje zvučalo iskreno, a u očima mu
zasja iskra. - Profesorica?
- Ne, odgajateljica.
- Radite u vrtiću?
Loredana kimne glavom, a potom zausti nešto reći, no stisne
usne. Zar da neznancu kaže kako za nekih pola sata treba sklopiti
ugovor o zaposlenju? Ne, to nije u skladu s njom. Osjećala bi se
glupo.
Dante je na osnovi njezinih kretnji naslutio da joj je zbog
nečeg neugodno.
- Oprosti... - posve nesvjesno prešao je na ti. - Nisam želio biti
nametljiv.
Još jednom ju je razoružao svojim spontanim, opuštenim
ponašanjem.
- Danas imam zakazan razgovor za posao - tiho je izgovorila.
Iako je to željela zadržati za sebe, nije ga mogla slagati. Ipak,
uplašila se vlastitih riječi. Uhvatila ju je nervoza. Bacivši pogled
na sat shvatila je da mora požuriti ako ne misli zakasniti.
- Vrijeme je da krenem! - Naglom kretnjom ustala je sa stolca,
podigla torbu i prebacila kaput preko ruke te kratko pozdravila. -
Adio i hvala na društvu! - Ne osvrnuvši se produžila je do šanka,
platila račun i izašla.
Dante je nijemo sjedio i piljio u prazno. A onda pogleda kroz
staklenu stjenku i ugleda je na ulici.
Na tren oči im se sudare. Loredana mu nehajno mahne
rukom, te gracilnih kretnji i uspravna držanja nestane iza ugla
ostavljajući ga samog, zadubljenog u vlastite misli. I s osjećajem
da odavno nije sreo tako privlačnu ženu.
11
IGRA, RADOST, SMIJEH
Loredana se na novom poslu odlično snašla. U njezinoj grupi

većinom su bili petogodišnjaci, dovoljno zreli da se bez
protivljenja zaokupe različitim kreativnim zadacima, a još slatki i
mazni, što joj je topilo srce i pružalo dodatni užitak. Ivana,
odgajateljica u istoj smijeni, bila je njezina vršnjakinja, vrlo draga
i sposobna, te su odmah našle zajednički jezik.
Na prijedlog ravnateljice Loredana je subotom započela s
podukama plesa. Nakon što je djeci objasnila i pokazala kako će
to izgledati, odaziv je bio iznad očekivanja.
- Izgleda da ću morati oformiti dvije grupe - rekla je Ivani
pokazujući joj listu imena. - Prijavilo se dvadeset dvoje djece.
- Tko bi rekao - začudi se Ivana. - Nešto slično pokušala je
prije godinu dana kolegica koju zamjenjuješ, prijavilo ih se
desetak, ali poslije nekoliko proba sve se razvodnilo.
- Ništa neobično - Loredana nije bila iznenađena. - Većina
djece tog uzrasta odbija plesati po zadanim obrascima. Ipak,
postoji trik kako im to učiniti prihvatljivijim i zanimljivijim.
- Neka Montessori metoda?
- Zapravo ne. Radi se o tehnici koju koriste mnogi glazbeni
pedagozi. Koristila ju je i moja učiteljica baleta - odvrati
Loredana.
- Zar si se i time bavila?
- U nižim razredima osnovne škole. Ipak, priznajem, čim je
postalo zahtjevno, pobjegla sam. U međuvremenu privukao me
klavir i s njim sam se bolje našla.
- Čula sam da si nastupala na koncertima - Ivana će s
divljenjem. - Uistinu si svestrana.
- Ma, znaš kako se kaže - tko ima previše talenata, ni u čemu
ne uspije - Loredana će smjerno.
- Ne pretjeruj! Ti si sve, samo ne neuspješna.
- Kako u čemu... - tiho će Loredana spustivši pogled.
12
Ivana je načula priče o Loredaninom bračnom brodolomu pa

je pretpostavila da na to misli. Ne želeći je uvlačiti dublje u
tjeskobna sjećanja ona vrati razgovor na prijašnju temu.
- Nego, nisi mi otkrila kojim se trikom koristiš kako bi klince
zainteresirala za ples?
Loredani lakne. Zamalo se ponovno poskliznula u smjeru
prošlosti koju je odlučila zauvijek zaboraviti. Srećom, Ivana ju je
na vrijeme izvukla. Taktično i s odgovarajućom empatijom. Bio je
to još jedan razlog zašto joj se sviđala. Njezino natmureno lice
ponovno zasja i ona s poletom stane opisivati kako svoje učenika
podučava plesu.
- Malena djeca mnogo lakše nauče pjevati nego plesati. Stoga
kao podlogu za ples izaberem neku vrlo pjevljivu i ritmičnu
dječju pjesmicu - objasnila je. - Kad je svladaju i opuste se,
zamolim ih da zajedno zaplešemo. Spontano i bez ikakvih
očekivanja.
- Vjerojatno se svatko njiše i giba po svom. Ne ispadne li to
previše kaotično?
- Samo u početku. Namjerno ih puštam da improviziraju dok
ne prevladaju sramežljivost, suzdržanost i neugodu. Kad se zbliže
s glazbom, polako postavljam konkretne zahtjeve. - Loredana
nekoliko puta glasno pljesne dlanom o dlan. - Najprije ih
navedem da prate ritam. Potom im pokažem neke temeljne
kretnje i korake. A tek na kraju tražim od njih da se usklade.
- Savršen pristup - prizna Ivana. - Djeci to izgleda poput
bezazlene igre.
- U tome i jest tajna. Igra, radost, smijeh... Zar im išta drugo
treba ?
- Mogu ti reći da si i mene zainteresirala - Ivana će gorljivo. -
Jesi li ikada držala satove plesa za odrasle?
- Pokušala sam u nekoliko navrata. Ali rad s djecom više me
privlači. Opušta me i veseli.
- Pretpostavljam da su odrasli zahtjevniji. I da je s njima
napornije raditi - zaključila je Ivana. - Sudim po sebi. Nikada
nisam naučila plesati jer su strah od pogreške i pomisao da ću
ispasti smiješna, uvijek nadjačali želju da ustrajem.
13
- Problem su mentalne blokade i ego koji se u takvim

prilikama osjeti ugrožen - potvrdi Loredana. - No, ako želiš,
možeš mi se ponekad subotom pridružiti. Dobro će mi doći
pomoć, a kad vidiš koliko su djeca u toj situaciji prirodna i
neopterećena, možda se i sama ohrabriš za novi pokušaj.
- Doista to misliš? - Ivana radosno uzvikne. - Ako ti neću
smetati, rado bih došla.
- Kad god poželiš!
Već iduće subote Ivana se pridružila Loredani. Prvih
petnaestak minuta sjedila je na klupici sa strane pozorno
promatrajući, no vidjevši kako dječica poletno i uigrano vježbaju
plesne korake, odlučila je i sama pokušati.
- Bila si odlična - pohvali je Loredana kad su ostale same.
- Nevjerojatno - odvrati Ivana, crvena u licu i sa sjajem u
očima. - Oslobodila si me dugogodišnje traume. Sjećam se kad
sam na prijemnom za fakultet morala pokazati posjedujem li
smisao za ritmiku i ples. Bila je to prava noćna mora i jedva sam
izgurala. Srećom, zahvaljujući ugodnu glasu i pjevanju u zboru,
pokazala sam da imam sluha pa je komisija zaključila da sam se
ukočila od treme.
- E, danas si se definitivno otkočila! Rad s djecom najbolja je
terapija za mnoge boljke.
- Ti si zbilja zaljubljena u svoj posao - reče Ivana koja je
također voljela to što radi, ali kod Loredane bilo je u pitanju još
nešto, neka unutarnja strast.
- Iskreno, za mene ovo nije tek posao koji završava s radnim
vremenom - Loredana će ushićeno. - Ovo je moj život!
- To se i vidi - odgovori Ivana. - Odatle i toliki entuzijazam,
svestranost i kreativnost.
- Kratko se poznajemo i ne želim te opterećivati svojom
prošlošću, ali iza sebe imam mnoge teške trenutke. - Loredana
kratko zašuti, ozbiljna i zamišljena. Iako je izbjegavala o tome
pričati, procijenila je da se Ivani može povjeriti.,- Roditelji su mi
poginuli kad su mi bile tri godine. Odgojila me baka, majčina
mati... Odatle možda tolika ljubav i razumijevanje za djecu.
- Oh, žao mi je... Nisam znala - suosjećajno će Ivana.
14
- Baka me jako voljela. I djed, ali on je plovio i postali smo

bliski tek kad je otišao u mirovinu. Ipak, nisu mi mogli zamijeniti
majku i oca.
- Razumijem - Ivana tiho odvrati.
- Nastalu emocionalnu prazninu ispunila sam svijetom mašte
koji sam u sebi izgradila. - Dok je govorila, Loredani su se nizali
prizori iz djetinjstva. Vidjela je sebe kako satima sjedi za stolom i
crta, ili oblikuje plastelin, ili čita... S jednakim zanosom ušla je i u
carstvo glazbe provodeći dane za klavirom.
- Mora da si bila jako povučena i samozatajna?
- Možda i previše. Do polaska u školu, nisam se gotovo uopće
družila s vršnjacima. Tek ponekad, kad bi nam rodbina došla u
goste.
- Pa što si radila? Čime si se zabavljala? - zabrinuto upita
Ivana.
- Baka je bila učiteljica. I odličan pedagog. Kad su moji
stradali, napustila je posao i poklonila mi svu svoju pažnju i
ljubav. - Loredana je stala pripovijedati, zračeći zahvalnošću i
toplinom. - Svjesna činjenice da proživljavam traumu, poticala
me da je kroz crteže izbacim iz sebe. Poznavajući dječju
psihologiju, razvijala je moju kreativnost pomažući mi da njome
popunim nastalu emocionalnu prazninu.
- Zar ne bi bilo bolje da te upisala u vrtić? Ondje bi se družila
s djecom...
- Ne, mislim da nije pogriješila. - Loredana je prekine
odmahujući glavom. - Nove okolnosti i sredina bile bi za mene
dodatni šok nakon proživljenog gubitka.
- Vjerojatno si u pravu. No, mogla si postati čudakinja.
- Mogla sam, ali nisam - Loredana slegne ramenima. - Na
koncu, kolika djeca rastu u normalnim obiteljima, a postanu
čudaci.
Ivana nijemo kimne. Morala se složiti jer nebrojno se puta u
to uvjerila. Predivni roditelji imali su groznu djecu i predivna
djeca rađala su se kod užasnih roditelja. Očito, postojao je neki
viši zakon koji je to određivao.
15
- Sve je to karma - Loredanine riječi potvrde njezino

razmišljanje. - Neke su stvari suđene i ne možeš ih mimoići niti
promijeniti.
- Da, očito. To je jedino logično objašnjenje za toliku
nepravdu u svijetu. Što posiješ, to ćeš žeti...
Njihov bi se razgovor nastavio tko zna dokad da Ivani nije
zazvonio mobitel. Morala je požuriti kući.
Ugasivši svjetla i zaključavši vrata vrtića njih se dvije zajedno
upute prema obližnjem parkiralištu. Ivana uđe u svoj automobil,
a Loredana pješice krene do stana. Umorna, ali zadovoljna,
večeras će si priuštiti toplu kupku i izležavanje ispred televizora.
LJUBAV NA PRVI POGLED
More je bilo mirno poput ulja. Nigdje ni daška vjetra, a

zimsko je sunce podiglo temperaturu do ugodnih petnaest
stupnjeva. Savršeni uvjeti za daskanje na vodi.
Dante siđe u prizemlje kuće u svoju privatnu teretanu i
odlagalište sportske opreme. Odjenuvši nepropusno gumeno
odijelo na kolica učvrsti dasku za vodu i uskom se stazom spusti
do plaže. Nekoliko minuta kasnije klizio je vodenom površinom
uspravna tijela, besprijekorno upravljajući veslom. Bio je majstor
ove vještine, jednako kao i mnogih sličnih sportova - surfanja,
skijanja na vodi i snijegu. A kako i ne bi kad su sport i rekreacija
bili njegovo životno zanimanje.
Rastući uz oca, profesionalnog atletičara, koji je u mladosti
bio višestruki prvak, a kasnije glavni trener splitskog
atletičarskog kluba, od malih se nogu počeo baviti sportom.
Započeo je s trčanjem i skakanjem udalj, zatim ga je neko vrijeme
privlačio vaterpolo, no na kraju se ipak opredijelio za skijanje i
sportove na vodi. Na očevu žalost izbjegavao je sudjelovati na
natjecanjima smatrajući da je mnogo važnije uživali u onome što
radiš, negoli pobjeđivati. Nakon gimnazije odlučio se za studij
tjelesne i zdravstvene kulture, s namjerom da od sporta napravi
životni poziv. S vremenom je shvatio da ga posebno veseli rad s
16
djecom te je vlastiti smisao pronašao u tome da ih podučava

različitim sportskim disciplinama.
Zahvaljujući naglom porastu turizma i potrebi za sportskim
animatorima, mogao je birati poslove.
U početku je imao sezonske angažmane putujući ljeti duž
Jadrana, a zimi po skijalištima. No, posljednjih se godina to
ustalilo. Ljetne je mjesece uglavnom provodio u Hvaru, gdje je
radio za renomiranu hotelsku tvrtku koja je u svom sastavu imala
obiteljske hotele, a početkom školske godine selio se u Gorski
kotar, u poznato dječje zimovalište. Trenutačno je imao slobodan
tjedan jer je nedavno nevrijeme izazvalo štetu na ugostiteljskim
objektima pa je u tijeku bila obnova, a rezervacije otkazane. Kao
što je često činio, odlučio je slobodno vrijeme provesti u kući u
Vodicama, nekadašnjoj obiteljskoj vikendici, a zadnjih godina
njegovom stalnom prebivalištu.
Dok je ujednačenim ritmom uranjao veslo u more, misli su
mu se neprestance vraćale na ženu koju je nedavno upoznao u
Zadru. Lori, Lori, tiho je pjevušio, posve spontano nadjenuvši joj
nadimak. Zahvaljujući brojnim poslovnim kontaktima uspio je
saznati u kom se vrtiću zaposlila i broj njezina mobitela, no
dvojio je nazvati je. Nije imao dobar predosjećaj. Nešto u njezinu
ponašanju govorilo mu je da nije raspoložena za nova poznanstva
te da će ga najvjerojatnije odbiti.
Bilo bi bolje kad bi je negdje "slučajno" sreo, razmišljao je.
Kroz um su mu prolazile različite mogućnosti kako to izvesti kad
idući put prođe kroz Zadar. Mogao bi je sačekati pred vrtićem
praveći se da je u prolazu, ili svratiti u kafić gdje su se prvi put
sreli...
- Bože, ponašam se poput tinejdžera - u pola glasa prekorio
je samog sebe. Zar nije mnogo normalnije i jednostavnije nazvati
je telefonom i otvoreno reći da bi je rado ponovno vidio? Ali, što
je dulje o tome razmišljao, osjećao se sve jadnije i gluplje. Kao da
nikada dotad nije prišao nijednoj ženi, kao da ga tolike nisu
odbile, ili on njih. Na koncu, iza sebe je imao brojne kraće i dulje
veze, više ili manje uspješne. Ipak, ni sam ne znajući zašto, ovaj
put bojao se da ne zabrlja. Neobično, čudio se samom sebi.
Djevojku je vidio tek jednom, popričao s njom nekoliko usputnih
17
rečenica, a sad mu već danima ne izlazi iz glave. To mu se još nije

dogodilo. Kad sam sebi ne bi bio smiješan, povjerovao bi da mu
se dogodilo ono za što je mislio da ne postoji - zaljubio se na prvi
pogled. Uh... ma, nije valjda!
Nakon povratka s mora, Dante si je spravio ručak, a onda se

ispružio na ležaljci u ostakljenoj terasi uživajući na suncu. U
posljednje vrijeme život mu je bio vrlo dinamičan pa su ovakvi
trenutci predstavljali pravu rijetkost. U uši je umetnuo slušalice,
sklopio oči i prepustio se glazbi. Chopinov preludij u e-molu...
Usporeno dišući svu je pozornost usmjerio na nježan zvuk klavira
dopuštajući melankoličnoj melodiji da ga čitavog obuzme.
Utonuvši u stanje slično polusnu posve se opustio. Bila je to za
njega neka vrsta meditacije, poniranje i povezivanje s vlastitom
nutrinom. Iako sam nije svirao, bio je glazbeni gurman, uživajući
u probranim djelima klasične glazbe. Njegov je ukus bio tako
profinjen i suptilan da bi se mnogi profesionalci našli zatečeni
kad bi im spomenuo što najviše voli. I dok ga je vrstan pijanist
polako uvlačio u sve dublji doživljaj, najednom mu se na ekranu
uma pojavilo poznato lice.
Krupne bademaste oči, duge trepavice, visoko čelo, pravilan
nos, pune usne... Zanesen, Dante se naježio, a krv mu ubrzano
poteče žilama. Podsvijest ga nije kanila ostaviti na miru. Na
površinu je izbacila snažnu žudnju njegova srca. Preneražen
silinom vlastitih emocija, on prekine glazbu u pola tona, ustane,
odjuri u kupaonicu i umije lice hladnom vodom. Mora da sam
zaspao, stane se uvjeravati. No, privlačna ženska pojava i dalje
mu je lebdjela pred očima.
- Ovo neće dobro završiti - zabrinuto je promrmljao vrteći
glavom. Jedno je kad ti se netko sviđa, a drugo kad te počne
proganjati poput utvare. - Ne, ne... odustajem - izgovorio je zureći
u svoj odraz u zrcalu.
- Izvoljet ćeš je zaboraviti! - S uzdignutim kažiprstom on
zaprijeti samome sebi.
Ostatak poslijepodneva Dante je proveo u teretani
intenzivno vježbajući. Iz iskustva je znao da je to najbolji način
18
oslobađanja od neželjenih misli. Tjelesni napor pomogao mu je

da se ispuše, izmori, te se u ranim večernjim satima smjesti u
postelju. Ne želeći dopustiti umu da nekontrolirano luta, uzeo je
najnoviji triler svog omiljenog pisca i zaronio u napetu špijunsku
radnju.
Pola sata kasnije knjiga mu je ispala iz ruku, a on je, pokraj
upaljene noćne lampe, glasno zahrkao.
Spavao je bez snova. Zadovoljan jer se oslobodio unutarnjeg

pritiska, odmah nakon doručka prionuo je na posao. Ispred
drvarnice ležala je hrpa cjepanica prekrivena plastičnom folijom
čekajući da je netko ubaci unutra i posloži. Spojivši zabavno s
korisnim, Dante se tome posvetio kao jutarnjoj rekreaciji.
Dopodneva se gomila prepolovila i on odluči ostatak završiti
sutradan. Budući da nije bio raspoložen za spremanje objeda,
presvukao se, sjeo u terenac i odvezao se u omiljenu šibensku
pizzeriju. Čim ga je ugledao, vlasnik i njegov dugogodišnji
prijatelj, priđe mu i pozdravi.
- Gdje si, ljudino? Nisi na skijanju?
- Prisilni odmor - odvrati Dante. - Zbog štete nastale od
nedavne ledene kiše, otkazane su sve rezervacije za ovaj tjedan.
Putujem u ponedjeljak ujutro.
- Strašno - sa zgražanjem će Marijan. - Nevrijeme nije
poharalo samo planine nego i obalu. Jesi li vidio onaj užas u Splitu
i Dubrovniku? U usporedbi s njima, mi smo dobro prošli.
- Da, imali smo sreće jer su padaline produžile prema jugu -
složi se Dante. - Sasvim je dovoljno nevolje izazvao olujni vjetar.
- Nama je digao nekoliko crjepova s krova. Je li i kod tebe
nešto stradalo?
- Ne, za divno čudo sve je u redu. Možda zato što je kuća u
zavjetrini, zaštićena uzvisinom na sjevero-istoku.
- Zar nije ni na udaru juga?
- Ne izravno, ali kad smo već kod toga, mogao bi malo skočiti
do mene.
19
- Što da ti kažem, prijatelju? Nikad da nađem vremena. Stalno

je neka strka...
- Zar i sada, izvan sezone? - Dante se osvrne po prostoriji.
Većina stolova bila je puna.
- Hvala Bogu, uvijek netko naiđe - Marijan će sa
zadovoljstvom. - Nego, dođi da te smjestimo na neko lijepo
mjesto. - I on ga povede do separea u kutu, s pogledom na
zastakljenu terasu koja je također bila popunjena.
- Odakle toliki ljudi u ovo doba godine? - začudi se Dante.
- Kongresni turizam. Hoteli su spustili cijene i privukli goste
koji su ranije odsjedali na sjevernom Jadranu, u Istri i Kvarneru.
- A ti se ne žališ - s osmijehom će Dante, namignuvši.
Dok su razgovarali, konobarica je donijela pizzu. Marijan se
uputi do novih gostiju ostavljajući Dantea da uživa u jelu. Nešto
kasnije ponovno mu se pridruži.
- I, jesi li zadovoljan?
- Mmmm... izvrsna je! - Dante je u ruci držao posljednji trokut
pizze. Iako je to bilo suprotno svakom bontonu, on ju je uvijek jeo
prstima.
Marijan ponosno isturi bradu.
- Imamo najboljeg pizzajola u Dalmaciji. Dovukli smo ga iz
Italije, iz Ancone.
- Kako ti je to uspjelo?
Marijan trzne glavom u smjeru konobarice koja je
posluživala goste nekoliko stolova dalje.
- Ženske čarolije!
Dante mu uzvrati vragolastim osmijehom. Cura je doista bila
vrlo zgodna. Srednje visine, krupne građe, tamnih očiju i guste
crne kose koja joj se u valovima spuštala do struka. Posve
suprotna Loredani, potkrade mu se misao. Oh, ne, zar opet?!... Po
svemu sudeći nije mu bilo spasa. Ni pored najbolje volje, nije je
uspijevao izbaciti iz glave.
20
OKRUŽENA LJUBAVLJU
Mini-bus je odzvanjao dječjim glasovima. Sjedeći na

prednjem sjedalu iza vozača Loredana je pomno pratila cestu
kojom su prolazili. Iako je bila očišćena od snijega, bojala se da ne
naiđu na led.
Iz Zadra su krenuli rano ujutro i čim su se popeli u gorje,
dočekao ih je idiličan prizor - proplanci i udoline, šume i livade
prekriveni blještavim bijelim prekrivačem.
- Snijeg, vidi snijeg! - djeca su oduševljeno vriskala. - Za njih,
rođene uz more, bio je to izniman doživljaj. - Idemo na sanjkanje,
idemo na grudanje, idemo na skijanje!
Slušajući ih Loredana se osjećala sretno. Ništa je nije moglo
više razgalili od spontane i vesele dječje reakcije. A toga će idućih
dana biti napretek!
Bio je ovo prvi vikend i prva grupa od petnaestak djece s
kojom je putovala u Staru Sušicu. Pokraj nje bila je tu i Ivana, a
pridružilo im se i nekoliko roditelja.
- Teta, teta! - zazove je djevojčica sa sjedala preko puta. - Kad
ćemo stići?
Loredana pogleda na uru.
- Uskoro. Za manje od pola sata - odgovorila je s osmijehom. -
Jesi li dobro? Nije ti muka?
Djevojčica niječno odmahne glavom, no po držanju njezina
tijela Loredana zaključi da ju ipak nešto muči.
- O čemu razmišlja moja mudra glavica? - Loredana ustane,
priđe i pomiluje je po obrazu.
Malena se namršti napućivši usnice.
- Ima li ovdje medvjeda? - sramežljivo će.
- Ima, ali duboko u šumi. Sad spavaju zimski san - Loredana
je uhvati za ručicu i stisne.
- A ima li vukova? Ili čudovišta? - djevojčica nije odustajala.
- Ne brini, dušo. Dvorac u kome ćemo se smjestiti, siguran je.
21
- Dvorac? - sada se u razgovor uključi i plavokosi dječak koji

je sjedio iza njih. - Zar ćemo živjeti u dvorcu?
- Da. Strpite se još malo i stižemo - odvrati Loredana i
pogleda u Ivaninom smjeru. Ona je također bila zaokupljena
djecom oko sebe.
Nakon petnaestak minuta iza zavoja iskrsne cilj njihova
putovanja. Atraktivno povijesno zdanje iz 14. st., izgrađeno od
kamena, s lučnim prozorima, visokom kulom u prednjem dijelu i
oštrim krovom prekrivenim snijegom, izdizalo se na gorskoj kosi
uz sam rub crnogorične šume.
U mini-busu je nastao muk. Sva djeca gledala su kroz prozore
i disala jednim dahom. Pred njima se uzdizao dvorac kao iz bajke.
Jedva su dočekali da se iskrcaju i pokupe prtljagu, a kad su se
našli u njegovoj unutrašnjosti, nastao je opći metež. Bezbroj
istovremenih pitanja, nestrpljenje da vide spavaonice, potreba da
odu u toalet... Svjesne da ih moraju umiriti, Loredana i Ivana
opomenu djecu da se stišaju te svrstaju u red po dvoje, držeći se
za ruke.
U međuvremenu im se pridruži i domaćica.
- Zadrani, zar ne? - upitala je poželjevši im dobrodošlicu. -
Dođite, vaše su spavaonice na katu. Čim se smjestite, vratite se u
prizemlje i produžite ovim hodnikom do zajedničke
blagovaonice. Ondje vas čeka zakuska i topli napitak.
Sve tri sobe bile su jednostavne, tople i ugodne. Ulašteni
parketi, drveni ležajevi na kat prekriveni ljupkom posteljinom i
dvokrilni ormari ugrađeni u zidove. Radijatori su grijali punom
parom i djeca se odmah počnu svlačiti. Odgojiteljice im pomognu
posložili stvari u ormare, a zatim svi zajedno siđu okrijepiti se.
Međutim, mnogo više od jela djecu je zanimao snijeg pa ih, čim su
nešto pojeli, Loredana i Ivana povedu u razgledavanje okolice.
Slijedeći očišćenu stazu ubrzo su se našli na dnu oštrog
proplanka niz koji su se spuštali mali skijaši i brojne saonice. U
dvorcu je već bilo smješteno pedesetak djece, uglavnom
predškolskog uzrasta iz Rijeke i okolice. Samo su jednu grupu
činili prvašići iz Zagreba koji su ovdje boravili u sklopu
22
petodnevne "Škole u prirodi". No, njima je danas bio posljednji

dan boravka i poslije objeda putuju kući.
- Bok, cure! - U susret im dođu dvojica mladića, otprilike
njihove dobi. - Iz Zadra ste?
- Da, stigli smo prije sat vremena - odgovori Ivana.
- Ja sam Arijan iz Rijeke, a ovo je Marko iz Zagreba -
predstavi se viši i krupniji.
- Dobro nam došli!
- Nažalost, mi poslijepodne odlazimo - rekao je Marko. -
Želimo vam radostan vikend i lijepo vrijeme!
Nekoliko minuta kasnije pridruže im se ostali učitelji i
odgajatelji, a oko njih se stanu okupljati djeca znatiželjno
proučavajući pridošlice.
Ivana i Loredana nakratko su se sa svima upoznale pa odluče
nastaviti s obilaskom. Bit će vremena za zajedničko druženje, ali
najprije su željele da se svi malo priviknu na novo okruženje.
- Hoćemo li se i mi sanjkati? A skijati?... Možemo li napraviti
snješka? - nagrnula su pitanja.
Uvjeravajući ih da će već nakon ručka i sami moći na sanjke,
one dopuste dječici da se zabave grudanjem. Isti tren polete prve
grude i jedna pogodi Loredanu u čelo.
- Ma tko, tko me to... - uzviknula je. A onda se i sama sagne te
s nekoliko gruda stane gađati prve mališane koji su joj bili na
dometu.
Smijeh, cika, vika, i poneka suza, ispune ozračje. Zabavljali su
se tako nekih sat vremena, a onda se iz smjera odmarališta začuje
glasno zvono.
- Vrijeme je za objed! - uzvikne Ivana. - Idemo, dosta je
jurnjave!
- Dvoje po dvoje u red! - podrži je Loredana pa uhvati dvije
najbliže djevojčice tvoreći čelo kolone.
Hrana je bila izvrsna. Nakon boravka na svježem zraku djeca

su praznila tanjure. A opće je veselje nastalo kad je konobarica
23
donijela veliku čokoladnu tortu. Jedna je djevojčica iz Rijeke

imala rođendan i njezini su roditelji počastili sve nazočne.
Ostatak dana protekao je u zabavi i igri. U kasnim
popodnevnim satima Loredana je u jednoj od društvenih
prostorija održala likovnu radionicu na kojoj su djeca u kolažu
izrađivala zimske motive, snješka i bijele pahuljice.
Na kraju su sve radove posložili na pano u prostoriji s
televizorom kako bi ih vidjeli i članovi ostalih grupa.
Umorni od cjelodnevnog uzbuđenja mnogima su se za
večerom počele sklapati oči. Smjestivši djecu na spavanje,
Loredana i Ivana sjele su na klupicu ispred spavaonica. No i njih
je također ubrzo svladao umor.
- Jedva gledam - Ivana će pospano, glasno zijevajući.
- Ok, idemo. Pred nama su još dva intenzivna dana. Valja se
odmoriti - reče Loredana, ustajući. - Laku noć i lijepo spavaj.
Kad je Ivana nestala iza vrata prve sobe, Loredana uđe u
svoju. Tiho, da nekog ne probudi, uvuče se postelju najbližu
vratima dok je iznad nje spavala mala Lucija. Umorna, ali
zadovoljna, sklopila je kapke i usporila disanje opuštajući se.
Pred očima joj se stanu nizati prizori proživljenog dana. Dječji
smijeh, pjesma i igra... svijet u kome se izvrsno osjećala.
Iako je rad s predškolskim uzrastom ponekad bio naporan,
zahtijevajući brigu čak i o temeljnim tjelesnim potrebama, poput
osobne higijene i prehrane, njoj to nikada nije pričinjavalo
poteškoće. Dapače, djeca te dobi bila su joj posebno slatka i
zanimljiva. Njihova neiscrpna mašta nije poznavala granice i za
nju je predstavljala nepresušan izvor inspiracije.
Oh, kako bih voljela imati vlastitu djecu, pobjegne joj misao.
Isti tren snažna bol stisne je u grudima. Ne, ne smijem si to raditi,
pokušala se zaustaviti. Ali, uzalud. Želja njezina srca bila je jača
od glasa razboritosti te, ni pored najbolje volje, nije mogla
zaustaviti daljnji tijek razmišljanja.
U sjećanju pred njom iskrsne omraženi lik bivšeg supruga i u
umu zabruje riječi koje su je mogle ubiti. Strašne i razarajuće.
- Žao mi je, no ne mogu je ostavili u takvu stanju - rekao je
onog užasnog dana kad ga je uhvatila u preljubu.
24
- Kako to misliš... u takvu stanju - zamuckivala je, zapanjeno

ga gledajući. - Zar je bolesna?
Rumen u licu, spustio je pogled.
- Ne, ne, savršeno je zdrava.
- Čekaj!... Nemoj mi samo reći... - Od zaključka koji joj se sam
nametnuo, Loredani se u tom trenu smračilo pred očima, a tijelo
joj preplavila slabost i nekontrolirana drhtavica.
- Trudna je - protisnuo je.
Loredana se kasnije sjećala da je još nešto dodao, no smisao
se izgubio u zastrašujućoj tami koja ju je obuzela. Onesvijestila se.
Loredana otvori oči i ispruži ruku pokraj kreveta, te u
polumraku opipa bocu s vodom. Ispije nekoliko gutljaja, a zatim
se poprska po licu. Savije jastuk i podigne gornji dio leđa pa
pogled usmjeri kroz prozor. Ispod njihove spavaonice nalazio se
glavni ulaz u dvorac osvijetljen s dva snažna reflektora. Vani je
sniježilo. Krupne, bijele pahulje lebdjele su zrakom nošene
blagim vjetrom. Usredotočivši se na njihovo vrludanje, Loredana
uloži napor da zaustavi slike iz prošlosti. Tehnikom koju je
naučila na satovima joge, ona isprazni um i uđe u prazninu. A
onda u razini vrha nosa zamisli treperavo svjetlo nalik plamenu
svijeće. Iz njega joj u grudi stane stizati toplina. Srce joj uspori, a
osjećaj ugode preplavi cijelo tijelo. "Volim i prihvaćam sve dobro
u svom životu", započela je u sebi ponavljati pozitivnu afirmaciju.
"Okružena sam ljubavlju. Dajem je i primam." Ponavljala je ovu
mantru iznova i iznova trudeći se upiti je svakom porom svog
bića. "Volim, volim, volim... " Nošena osjećajem sveprisutne
ljubavi, nakon nekog vremena konačno je utonula u san.
Sanjala je more. I predivnu kuću iznad plaže obasjanu
sunčevim zrakama. S prozora joj je netko mahao. Muškarac.
Zračio je ljubavlju. Krenula mu je ususret. Uskom stazom, uzbrdo.
No, onog trena kad se primakla dovoljno blizu da mu vidi lice,
probudila se. Snažan bljesak natjera je da zažmiri. Snježna bjelina
odbijala je sunčev sjaj i kroz odmaknute zastore udarila joj u lice.
- Dobro jutro, teta! - Loredana začuje dječji glasić iznad glave.
- Kako ste?
25
Nagnuvši se preko ruba postelje, ona ugleda kuštravu glavicu

kako je s osmijehom promatra s gornjeg ležaja.
- Odlično - odvrati s osmijehom. - A ti? - Istodobno, preplavi
je osjećaj sreće. Okružena sam ljubavlju. Dajem je i primam, u
sebi će.
U ZAGRIJAJU SVETOG NIKOLE
Došao je i prosinac. Mjesec darivanja. Loredana i Ivana

počele su pripremati djecu za predstojeće blagdane. Prvi je na
redu bio praznik Svetog Nikole pa su svi zajedno prionuli na
izradu crvenih kapica i čizmica od filca. Loredana je osmislila i
igrokaz o djevojčici koja je zalutala u šumi, odakle ju je izbavio
Sveti Nikola angažiravši je da zajedno s njim poslušnim
mališanima podijeli paketiće sa slasticama, a nestašnima zlatne i
srebrne šibe.
Djeca su bila oduševljena. Predstava je ispala toliko dobra da
su je odlučili ubaciti u priredbu za roditelje na kojoj je trebala
nastupiti i Loredanina plesna skupina Pahuljice.
- Ti si prava čudotvorka - rekla joj je Ivana jedne večeri
nakon probe. - Nikada ne bih pomislila da mala djeca mogu za
tako kratko vrijeme postići takve rezultate. Postali su pravi
plesači, uigrani i precizni.
- Cijela je stvar u pristupu - mirno će Loredana koja je
odavno shvatila da je ljubav i pažnja najdjelotvornija motivacija. -
Klince najprije dobro razmaziš, a onda te oni, iz spontane
privrženosti i naklonosti, bez problema slušaju.
Šteta što ova žena nema vlastitu djecu, pomislila je Ivana. No,
čuvala se da to ne izgovori naglas, svjesna kako bi je time
povrijedila. Premda je Loredana bila vrlo suzdržana kad je u
pitanju bio njezin osobni život, jednom joj je prilikom ukratko
spomenula da, unatoč brojnim pokušajima, nikada nije uspjela
zatrudnjeti.
Nesvjesna tijeka Ivaninih misli, Loredana je nastavila:
26
- Ljubav, draga moja, ljubav je najvažnija. Ono što ne uspiješ

postići ljubavlju, nećeš ni silom.
Upravo zbog tog sva djeca su je naprosto obožavala. Svi su
željeli biti u njezinoj plesnoj grupi, svi su željeli s njom preko
vikenda ići na snijeg.
Ispunjeno radom vrijeme joj je naprosto letjelo. Trenutačno,
pred njom je bio još jedan izlet u planinsko odmaralište. I,
premda je Sveti Nikola padao u četvrtak, ondje su proslavu
pomaknuli na petak kako bi sudjelovao što veći broj djece.
Loredanine će Pahuljice putovati s njom i sudjelovati u
programu.
Ujutro prije polaska Loredanu probudi glasna kiša. Iako su
meteorolozi najavljivali južinu, nadala se da će krenuti na put
prije nego što počne pljuštati. No, nažalost, morat će se
prilagoditi. Jedino se nadala da nagli rast temperature neće
previše otopiti snijeg u Gorskom kotaru jer bi za djecu to
predstavljalo pravo razočaranje.
Ove je godine zima počela iznimno rano, odmah nakon
Sisveta, i u planinskim je predjelima napadalo mnogo snijega koji
se sve dosad odlično održao, lako je to sinoć prije spavanje već
učinila, Loredana ponovno na internetu provjeri prognozu za
Staru Sušicu. Sunčano i hladno, pisalo je.
- Odlično. Ništa se nije promijenilo - izgovorila je s
olakšanjem produživši prema kupaonici.
Pola sata kasnije, u sportskoj odjeći i s naprtnjačom preko
ramena, stajala ispod nadstrešnice na autobusnom kolodvoru
čekajući svoje mališane. Putovanje je proteklo bez zastoja, unatoč
snažnom vjetru i pljuskovima pri polasku. Čim su se popeli u
zaleđe, vrijeme se promijenilo, a na cilju ih je dočekao prekrasan
zimski dan. Kao i prethodnih vikenda, prijepodne su proveli na
snijegu, a predvečer je organizirana proslava Svetog Nikole.
Za vrijeme popodnevne stanke, dok su se djeca odmarala u
spavaonicama, Loredana je potražila Mariju, kolegicu koja je
koordinirala program.
- Tko će biti Sveti Nikola? - upitala je Loredana.
27
- Naš dugogodišnji suradnik, učitelj skijanja - odgovorila je

Marija. - Vidjet ćeš, lik je krajnje drag i zabavan. Mališani ga
obožavaju.
- Odlično - zadovoljno će Loredana. Najgore je bilo kad bi
takvu ulogu netko na silu preuzeo, tek da ispuni dužnost, bez
pravog smisla za zabavu i animaciju. Djecu nije lako zadovoljiti. A
kad ih se razočara, teško je to popraviti. - Pripremili smo paketiće
sa slatkišima za naše članove, kao što je dogovoreno - nastavila
je. - Gdje da ih stavim?
- U ostavu, pokraj kuhinje. Vidjet ćeš, naši su već ondje.
Nešto kasnije, uz pomoć vozača autobusa, Loredana je u
ostavu odnijela kutije s darovima. Prostorija je bila prepuna
hrane i pića, no njezinu pozornost privuče crveni kostim, visoke
kožnate čizme, dugačka bijela brada, zlatna kapa i štap Svetog
Nikole. To je podsjeti na vlastito djetinjstvo kad ju je baka na ovaj
praznik vodila u crkvu po šećerne bombone. Još je u ustima
osjećala njihov okus. Bila su to drugačija vremena. Sporija i
jednostavnija. S manjim očekivanjima. No, suvremena tehnologija
sve je ubrzala, povećala zahtjeve i ljude udaljila jedne od drugih.
Ipak, djeca su uvijek djeca. U kom god dijelu svijeta i u kakvim
god vremenima živjela, svijet mašte bio im je blizak. Unatoč
svemu, i dalje su vjerovala u čuda.
S osmijehom na licu, obuzeta ugodnim sjećanjima, Loredana
se uspne na kat. Iznenadi je glasna buka iz najbliže spavaonice.
Tu su bili smješteni učenici četvrtog razreda osnovne škole iz
Pule. Možda vježbaju za priredbu, pomislila je. Tada začuje glasni
jauk i bez previše razmišljanja uleti u sobu. Najprije ugleda
krupnog dječaka kako sa štapom za skijanje maše zrakom.
Zatim iz ormara provire dva uplašena lica. Blizanci. Slični
kao jaje jajetu.
- Što se to ovdje događa? - povisila je glas. Sve tri glave
okrenu se prema vratima.
- Ništa... Igramo se skrivača - spremno će bucko.
- A što će ti onda taj štap?
Dječak se zbuni. Istodobno, blizanci, osjećajući da se smanjila
opasnost, iziđu iz zaklona. Jedan od njih nešto je skrivao iza leđa.
28
Loredana ih upitno pogleda.

- U čemu je problem?
Oni se nijemo pogledaju. Pa usmjere oči prema malom
napasniku.
- Recite... da čujem! - Loredana je zvučala strogo i odlučno.
- Mi, on... - blizanci će uglas. - Htio nam je ukrasti tablet.
- Nije istina - stane se braniti krupni dječak podigavši glas. -
Samo sam ga želio posuditi. A oni mi nisu dali.
Blizanci niječno mahnu glavicama. Promatrajući ih Loredana
nije mogla, a da se ne divi njihovoj ljepoti. Plava kosa, kratko
podšišana, krupne oči, prćasti nosići... poput malih anđela.
- Ok, ovako ćemo. Ako mi ispričate istinu, sve ćemo
zaboraviti. - Loredana oštro pogleda bucka. - Tko će prvi, ti ili
oni?
On se stane meškoljiti.
- Zbilja ćete mi oprostiti? Loredana kimne.
- Ja, znate... volio bih imati tablet - započne dječak. - Ali
mama mi ga ne želi kupiti.
- To je skupa igračka - Loredana izgovori nešto blažim
glasom. - Ne može si je svatko priuštiti.
- Znam - mališan slegne ramenima. - Ali... oni imaju dva.
- To ti svejedno ne da je pravo da im uzmeš jedan.
Bucko spusti pogled, a usne mu zadrhte. Bio je na rubu plača.
- Oprostite... - glas mu zatreperi. - Pogriješio sam.
- Dođi - Loredana se primakne, spusti na koljena i ispruži
ruku. - Pogledaj me!
Dječak je posluša. Priđe i pokajnički je pogleda.
- Žao mi je...
- Obećaj da se ovo više neće ponoviti - Loredana je po izrazu
njegova lica i suzama u očima znala da se iskreno kaje.
On joj se zagleda u oči i prošapće:
- Obećajem...
- Jeste li čuli? - Loredana se obrati blizancima. - Vjerujete li
mu? Oni istodobno kimnu glavom.
29
U tom trenu na hodniku se začuju koraci. U prostoriju uđe

jedna od učiteljica i iznenadi se scenom koja ju dočeka.
- Nešto nije u redu?
- Mali nesporazum. No, sve smo riješili, zar ne dečki? -
Loredana najprije pogleda blizance, pa krupnog dječaka.
Sva trojica uglas odvrate:
- Daa!
- Ivane, idi u svoju sobu - učiteljica se obrati bucku. - Traži te
učitelj skijanja.
Dječak poslušno izađe. Dvije žene razmijene poglede.
Raspravu će ostaviti za kasnije.
- A vas dvojica, kako ste? Je li vam bolje? - Učiteljica priđe
blizancima.
- Izostali su sa skijanja jer ih je bolio trbuh.
Ah, ovisnici o tehnologiji, u sebi će Loredana. Mora da kući
po cijele dane igraju igrice.
Jedan od braće pogladi se po stomaku.
- Prošlo je.
- Ok, onda siđite u prizemlje, u prostoriju s televizorom.
Počinje proba! Kad su ostale same, Loredana ispriča kolegici što
se dogodilo.
- Unatoč povremenim nepodopštinama, Ivan je dobro dijete -
rekla je učiteljica. - Najstariji je od petero braće. Otac ih je
ostavio, a majka radi od jutra do sutra ne bi li ih prehranila.
- Znači, dobro sam procijenila - odahne Loredana. - Već na
prvi pogled nije mi izgledalo da je zločest. Samo duboko nesretan.
- U pravu si. Nije mu lako. Oko njega vlada obilje, a oni jedva
da imaju toplu vodu. Žive u dvosobnom stanu i nerijetko se hrane
u gradskoj kuhinji.
- Učiteljica nakratko zašuti. - Ovamo je došao isključivo
zahvaljujući velikodušnosti učitelja skijanja koji mu je sve platio.
- Sveti Nikola? - upita Loredana.
- Da, baš on - kolegica se toplo nasmije izražavajući tako
svoje simpatije. - A mogu ti reći da mu ta uloga savršeno pristaje.
30
- U kom smislu? - zanimalo je Loredanu.

- Ima dobro srce. Uvijek je spreman pomoći. Posebice djeci.
Njezine riječi odzvanjale su Loredaninim umom do kraja
večeri i u njoj rasplamsale znatiželju. A kad se Sveti Nikola
konačno pojavio, dojmio ju je njegov ugodan glas te srdačan
način ophođenje s djecom. U jednom trenutku, dok je prolazio
pokraj nje, nešto na njemu učini joj se poznatim. Osobito kad su
im se pogledi susreli. Tračak prepoznavanja, iskra u njegovim
očima... No, ubrzo je to zaboravila.
Program je završen, svjetla pogašena. Loredana se,
smjestivši djecu no spavanje, uputila u kupaonicu. Usput, sjetila
se da joj je u prizemlju ostala ručna torbica. U polumraku, najtiše
što je mogla, krenula je niz stube. I baš kad je zakoračila
predvorjem, o nešto se saplela. Nečiji šal ili papuče... Posrćući
pokušala se uhvatiti za obližnju klupicu, a onda je dvije snažne
ruke uhvate u zraku. Ona se nađe u nečijem zagrljaju.
- Hvala... - protisnula je hvatajući dah. - Zamalo sam pala.
Istodobno do nje dopre muževan miris losiona za brijanje. I
glas koji je tiho zapita:
- Jesi li se povrijedila? U njoj nastane uzbuna.
- Čekaj! Tko si ti? - Odmaknuvši se Loredana pokuša u mraku
razaznati osobu pokraj sebe.
- Sveti Nikola - začuje odgovor.
MODRICE NA DUŠI
Šok koji je Loredana doživjela nakon što je muškarac upalio

svjetlo u hodniku, bio je neopisiv.
- Što ti radiš ovdje? - uskliknula je.
- Isto što i ti - odgovorio je Dante. - Podučavam i animiram
djecu.
Za razliku od nje, nije djelovao nimalo zatečen njihovim
susretom.. Nije ni čudo jer ju je već ranije uočio i prepoznao
krijući se ispod kostima Svetog Nikole.
31
- Jesi li i prije dolaska u Staru Sušicu znao da ću biti ovdje? -

Loredana je nastavila oštrim tonom ne želeći da se netko s njom
poigrava.
- Ne. No, jako sam se obradovao kad sam te ugledao -
smireno će Dante ne skrivajući zadovoljstvo. - Ostavila si na
mene snažan dojam kad smo se prvi put sreli.
Loredana ga je pronicljivo proučavala. Govori li istinu, pitala
se. Ništa joj na njemu nije ukazivalo da se pretvara.
- Znači, naš je susret čista slučajnost - rekla je naglašavajući
svaku riječ.
- Ili prst sudbine - dodao je Dante zagonetno se smješkajući.
Ako se njega pitalo, on nije imao ni tračka dvojbe da se sama
providnost umiješala odgovorivši na njegovu snažnu želju da
ponovno sretne ovu predivnu ženu. Ipak, nije se usudio to
izgovoriti osjećajući Loredanin nemir. Netko ju je očito ozbiljno
povrijedio, naslućivao je. Svojim je ukočenim ponašanjem
nastojala ostati na distanci, vidljivo zazirući od bliskosti.
- Kamo si krenula po mraku? - naglo je promijenio temu, u
želji da smanji napetost.
- Po torbicu - Loredana odvrati češkajući se po tjemenu. Od
iznenađenja umalo je zaboravila kamo je zapravo pošla. -
Zaboravila sam je u dnevnom boravku, a u njoj su mi naočale za
čitanje.
- Crna, sa šarenim sovicama? - upita Dante. - Domaćica ju je
pronašla i pitala čija je. Ali ti si tada već otišla.
- Znaš li gdje ju je spremila?
- Zaključala ju je u ormaru u zbornici - odgovori Dante. -
Pričekaj, imam rezervni ključ, skoknut ću po njega.
Dok ga je čekala, Loredana je razmišljala o tom muškarcu.
Bio je simpatičan još od prvog susreta u kafiću. Odisao je finoćom
i uglađenošću. Niti jednog trenutka dok su razgovarali, nije se
pokušavao nametnuti. Čak joj se učinilo da je pomalo sramežljiv.
Međutim, zbog toga nije bio ništa manje muževan. Dapače, to ga
je činilo još zanimljivijim i šarmantnijim.
32
Bože, što je to sa mnom, odjednom se uplašila. Ništa ne znam

o njemu, a već ga kujem u zvijezde. Zar mi nije bilo dovoljno
jedno gorko iskustvo?
- Evo, možemo krenuti - Dante se vratio s ključem.
Otvorivši vrata zbornice propustio je Loredanu ispred sebe,
a zatim iz ormara izvadio njezinu torbicu.
- Izvoli!
Ona mu zahvali. Ipak, učinila je to vrlo suzdržano dajući mu
do znanja da želi ostati na tome.
Premda je to osjetio, Dante ipak upita:
- Jesi li za šalicu toplog mlijeka? Kad smo se sudarili, bio sam
na putu do kuhinje.
- Ne bih, hvala - uzvratila je iako se u sebi pokolebala. Jer,
iskreno, bilo je to nešto što bi joj trenutačno veoma godilo.
- Sigurna si? - Dante će toplo, bez imalo želje da joj se
nabacuje. Bio je to tek ljubazan, prijateljski poziv. Sve ostalo
morat će pričekati, znao je duboko u sebi.
- Samo šalica mlijeka, obećajem. Pomoći će ti da lakše zaspiš.
Razoružao ju je blagošću i srdačnošću kojom je zračio.
Slegnuvši ramenima, pristala je.
Ispijajući topli napitak Loredana osjeti kako se opušta.
Glasno je zijevnula, a očni kapci su joj otežali. Gledajući je Dante
je uživao. Podsjećala ga je na veliko, mazno dijete. Poželi
pogladiti je po kosi i rumenim obrazima, ali se suzdrži. Instinkt
mu je govorio da mora biti vrlo oprezan ako je ne želi otjerati. I
nije se varao.
- Umorna? - zapitao je trudeći se premostiti tišinu. -
Pospana? Ona trepne očima. I još jednom zijevne.
- U redu, u redu, uvjerila si me - on će sa simpatijom. -
Hajdemo na spavanje.
Iduće jutro Loredana se probudila kao preporođena,
odmorna i ispunjena poletom. Budući joj je posljednja godina bila
prepuna neugodnih iskustava, nije se sjećala kad je posljednji put
tako dobro spavala.
33
- Što si mi sinoć stavio u mlijeko? - zapitala je Dantea kad su

se sreli za doručkom u blagovaonici. - Spavala sam bez snova.
- Boravak na svježem zraku i bavljenje poslom koji voliš
najbolje je sredstvo za spavanje - Dante će uvjerljivo. - Vjeruj mi,
govorim ti to na temelju dugogodišnjeg iskustva.
- U pravu si - složi se Loredana. - Dokaz su sva ova ozarena
lica oko nas.
Ozračje je u dvorcu bilo prepuno radosti i poleta. Djeca su
jedva čekala izjuriti na snijeg, a sunčani dan naprosto ih je mamio
da požure.
- Kakav ti je današnji raspored? - raspitivao se Dante
zauzevši mjesto za dugačkim stolom točno preko puta nje.
- Grudanje i sanjkanje prijepodne, likovna i glazbena
radionica nakon popodnevnog odmora. A tebi?
- Mi danas imamo natjecanje u spustu.
- Kojeg su uzrasta mali skijaši koje podučavaš?
- Uglavnom desetogodišnjaci. Četvrti razred. - Dok je govorio,
Dante kretnjom ruke pokaže dječacima za susjednim stolom da
ne viču. Bez protivljenja oni ga poslušaju.
Očito su mu privrženi, zaključi Loredana na osnovi njihove
reakcije. Danteov je autoritet, po svemu sudeći, počivao na
srdačnoj brizi i ljubaznosti, a ne na strogoći. Još jedan bod za
njega, pomislila je u sebi, istodobno zbunjena takvim načinom
vlastita razmišljanja. Zašto bi to meni trebalo biti važno, pitala se.
Čovjeka jedva poznajem da bih mogla donijeti bilo kakvu
prosudbu.
- A ti? Skijaš li? - Dante se trudio nastaviti razgovor.
Loredana kimne glavom u znak potvrde.
- Godinama sam radila u Austriji...
- Doista? Obožavam tu zemlju - prekine je Dante ushićeno. -
Gdje si živjela?
- U Salzburgu.
- Predivan grad! Obično sam ga posjećivao u zimskim
mjesecima kad bih se vraćao sa skijanja. No jedne sam ga godine
posjetio u ranu jesen i jako me se dojmio.
34
- Pretpostavljam da si razgledao sve znamenitosti.

Mozartovu rodnu kuću, srednjovjekovnu tvrđavu, dvorac
Mirabell, okružen cvjetnim vrtovima...
- Loredana stane nabrajati.
- Naravno. Ali više od svega svidio mi se Stari grad - iskreno
će Dante.
- Neopisivo šarmantan i autentičan.
- Istina. Teško je zamislili da se na tako malom prostoru
može smjestiti toliko galerija, butika, staretinarnica.
- A da ne spominjemo kavane. I Sacher tortu, naravno! -
Dante jezikom obliže gornju usnu.
- Pretpostavljam da si probao i Mozart kugle?
- Svakako. Nemoguće ih je izbjeći. Jure te po cijelom gradu,
kamo god se okreneš.
- A savijaču od jabuka? - Loredana je podastrla novi adut.
- Naravno, u Hotelu Stein.
- Vidim da ti ništa nije promaknulo. Ili si imao jako dobrog
vodiča, ili...
- Pogodila si - potvrdi Dante. - Moj dugogodišnji prijatelj,
također učitelj skijanja, živi u Salzburgu.
- Mogao si mi to odmah reći da se toliko ne trudim - odvrati
Loredana, namrštivši se.
- Sada bar znaš da imamo isti ukus. A to je važno kad s nekim
želiš biti prijatelj. - Dok je govorio, Dante joj se zapiljio u zjenice
dajući svojim riječima dodatno značenje. Vidjelo se da mu je stalo
da postanu bliskiji.
- Prijatelj? - Loredana ga izazivački pogleda.
- Da - on će kratko, i dalje ne skrećući pogled.
Loredana u srcu osjeti zebnju. Želim li ja ovo, pitala se.
Prelazim li granicu? Istodobno, znala je da ga ne može odbiti.
Način na koji ju gledao, uglađenost s kojom joj se obraćao,
opušteno držanje... nije joj pružio nijedan razlog da odbije
njegovo prijateljstvo. Dapače, sve mu je išlo u prilog. Kolege su ga
hvalile, djeca obožavala. A, iskreno, i njoj se sviđao. Čak mnogo
više nego je trenutačno željela priznati.
35
- Ok - izgovorila je. - Prijatelji! Ispruživši dlan prema njoj,

Dante izgovori:
- Baci pet!
Ona ga zvučno pljusne, na taj način potvrđujući svoju izjavu.
Glasno se nasmijavši, djelovali su poput dvoje razdragane djece, a
njihovo ponašanje nije ostalo neprimijećeno. Mališani su se
najednom stali došaptavati.
Započeto se prijateljstvo nastavilo i sljedeća dva vikenda kad
su se ponovno našli u Staroj Sušici. Slobodno vrijeme, uglavnom
u večernjim satima, provodili bi zajedno ugodno se družeći. Kao
dobri, stari prijatelji. Nekome je to moglo djelovati čudno jer su
se kratko poznavali, no njima samima bilo je posve normalno.
Povezivale su ih brojne sličnosti o kojima su mogli satima ćaskati.
Ljubav i posvećenost radu s djecom bili su na prvom mjestu.
Pored toga, pokazalo se su oboje ljubitelji klasične glazbe, da
čitaju iste knjige, a od filmova najdraži su im bili napeti akcijski
trileri s intrigantnim zapletima i dojmljivim likovima.
- Kad sam prvi put pogledala "Tijelo od laži", ostala sam bez
daha - pričala je Loredana dok su jedne večeri sjedili u dnevnom
boravku dvorca i listali videoteku. - Toliko sam se uživjela da sam
se osjećala dijelom zavjere.
- Upravo tako - složio se Dante. - Meni se film toliko dugo
vrtio po glavi da sam ga morao pogledati dva dana zaredom.
- Zar i ti? - iznenadi se Loredana. - Ja sam tek nakon drugog
gledanja uspjela pohvatati sve detalje. I, premda nisam pobornica
teorija zavjere, moram priznati da se ponekad uplašim svijeta u
kome živimo.
- Posve razumljivo - Dante je razmišljao slično. - Nakon 11.
rujna svi smo postali svjesni činjenice da se ova kula od karata
može svakog trena srušiti.
- Nažalost - Loredana će ozbiljnim glasom. - Ipak, nije sve
tako crno - nastavila je nakon kratkog promišljanja. - Svako jutro
kad se probudim, sjetim se vedrih dječjih lica koja me očekuju u
vrtiću, njihovih znatiželjnih pogleda i žudnje za novom
pustolovinom. Oni daju smisao mom životu, čine ga ispunjenim i
svrhovitim. Uvijek kad me uhvati ravnodušnost ili osjećaj
36
beznađa, sjetim se kako je naša najveća odgovornost zaštititi

njihovo pravo na snove.
- Kako si to lijepo rekla - Dante je bio duboko dirnut. I kako si
predivna, pomislio je u sebi. Mudra i duboka, topla i nježna. No,
morat će proći još neko vrijeme prije nego se usudim to ti glasno
reći.
- Tako se i osjećam - uzvratila je Loredana. - Moji dragi
klinci... Najslađa inspiracija!
Dante ju je nastavio nijemo gledati trudeći se skriti buru koja
je u njemu vitlala. Iako se pravila naivna, Loredana je duboko u
sebi bila svjesna da se iza njegove izvanjska mirnoće kriju sve
dublji osjećaji. Slutila je to po zanesenim pogledima iz prikrajka
kad je mislio da ga ne primjećuje. I po iskrama u njegovim očima.
Po ubrzanom dahu kad bi joj se slučajno primakao, kao i užarenoj
ruci kojom bi je nehotice dotakao, po drhtaju glasa kad bi ga se
dojmile njezine riječi... Godila joj je njegova naklonost. Ali, imala
je modrice na duši koje su još boljele.
KONCERT U KAZALIŠTU
Bližio se Božić. Završavalo se prvo polugodište i nastava u

prirodi koja će se nastaviti početkom veljače. To je Danteu
omogućavalo da napravi vlastiti aranžman za idućih pet tjedana
slobodnog vremena. Zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu i
brojnim poznanstvima te izvrsnim preporukama, ubacio se u
školu skijanja u Arosi, u Švicarskoj. Izvrsna plaća, visoke
dnevnice i napojnice bile su tek dio motivacije. Ono što ga je
daleko više privlačilo, bilo je prvoklasno skijalište i popratni
sadržaji.
- Obvezno me prijavi na natjecanje u paraglajdingu - zamolio
je Petera, prijatelja iz Zuricha, koji mu je sve organizirao. - I
free-skiingu.
- Znao sam da ćeš to reći - nasmije se Peter. - Imam još jednu
poslasticu za tebe. Siguran sam da ćeš se oduševiti.
- Skok iz aviona? - u šali će Dante.
37
- E pa, nisi daleko od istine!

- Da? O čemu je riječ? - Dante će znatiželjno.
- Prvi tjedan vodit ćeš grupu imućnih Japanaca željnih
pustolovine. Tražili su nekoga tko će ih odvesti na...
- ...ledene glečere - požuri Dante.
- Ne, nešto još mnogo bolje - cerekao se Peter, izazivajući ga.
- Daj, čovječe, reci već jednom! - Dante je gubio strpljenje.
- Heliskiing - konačno će Peter.
- Zbilja?! Pa to je papreno skupo - iskreno se zapanji Dante. -
Oko 500 franaka ako se ne varam.
- Isposlovali su nižu cijenu. Tristo po glavi - obavijesti ga
Peter.
- Ima ljudi koji doista ne znaju što bi s novcem - s uzdahom
odvrati Dante pomislivši na toliku gladnu djecu diljem svijeta.
- Vjeruj mi, to je za njih prava sitnica. Radi se o informatičkim
inženjerima vrhunske elektroničke tvrtke koji tjedno zarađuju
dva puta više od mjesečne plaće tvojih sunarodnjaka.
- Toshiba? Hitachi? - nagađanje Dante.
- Ništa od toga! Neka firma koja proizvodi softvere - odgovori
Peter.
- Na koncu, to i nije važno. Ono što tebe zanima, jest da ljudi
žele unajmiti helikopter koji će ih odvesti na neku stazu izvan
dohvata žičara i uživati u ljepoti koja je samo njima dostupna.
- To zahtijeva iskusne skijaše - naglasi Dante. - Na
usamljenim padinama snijeg je dubok i neugažen.
- Ne brini. Sve smo provjerili - umiri ga Peter. - Svi već
godinama skijaju. Među njima je i nekadašnji profesionalac u
skijaškim skokovima.
- Izgleda da se neću dosađivati.
- Prijatelju, kad smo već slobodni strijelci, bar nek' nam je
zanimljivo
- Peter će prepun strasti.
- U pravu si. Hvala ti još jednom i vidimo se uskoro.
38
Nakon povratka iz Stare Sušice, Dantea je čekalo nekoliko

važnih obveza. Prije svega, trebao je obaviti tehnički pregled svog
terenca i produžiti registraciju, a neugodno se iznenadio kad je
shvatio da će mu tijekom boravka u inozemstvu isteći i vozačka
dozvola.
Hoću li za tako kratko vrijeme uspjeti sve riješiti, pitao se,
osjećajući nervozu u želucu.
I dok se u sebi okrivljivao jer mu je nešto tako bitno
promaklo, iz misli ga prene zvono mobitela, Lori, pisalo je.
- Bok. Loredana - javio se, sretan što je čuje.
- Bok! Prekidam li te u nečemu? - obzirno je zapitala. Dante
joj ukratko ispriča što ga muči.
- Ne brini, sve se to može riješiti - ona ga počne umirivati, u
detalje mu objasnivši proceduru oko produženja vozačke
dozvole. - U Hrvatskoj ti vrijedi potvrda da si predao zahtjev, a za
inozemstvo će ti izdati međunarodnu.
- Uh, hvala ti. Dobro sam se preznojio - s olakšanjem će
Dante. - Ti si moj dobri anđeo!
Prešavši preko njegove primjedbe, Loredana prijeđe na
razlog svog poziva.
- Kako stojiš s vremenom sutra uvečer?
- Trebao bih biti slobodan poslije šest. Što imaš na umu? -
Sama pomisao da će je možda vidjeti, u njemu izazove uzbuđenje.
- Sinoć smo imali priredbu u povodu predstojećih blagdana. I
razmjenu poklona - Loredana stane objašnjavati. - Ivana me
iznenadila kartama za koncert u zadarskom kazalištu. Večer
Chopina!
Dante je ostao bez riječi. Jel' ona to njemu predlaže
zajednički izlazak?
- Ne poznajem nikoga tko bi mi se pridružio - nastavila je. -
Pa sam pomislila... možda bi ti volio... - Najednom se zbunila i
počela zamuckivati.
- Ti si najbolja prijateljica na svijetu! - usklikne Dante plašeći
se da Loredana odjednom ne odustane. - Chopin! Bit će mi to
najljepši poklon za predstojeće blagdane.
39
Na riječ prijateljica, ona se naglo opusti i vrati

samopouzdanje.
- Koncert počinje u sedam i trideset - obavijesti ga. - No, ako
misliš da nećeš stići...
- Doletjet ću, ako treba - odlučno će Dante. - Takvu priliku ne
bih ni pod koju cijenu želio propustiti. - Pritom je prije svega
mislio na mogućnost da s njom provede večer, no ničim joj to nije
dao do znanja. Ugodno ga je iznenadila jer je imala petlju i
pozvala ga, te se čuvao da to ničim ne pokvari.
- Ok. Čekat ću te ispred kazališta - rekla je Loredana.
- Dogovoreno.
Sutradan, točno u sedam, Dante je stajao pred glavnim
ulazom Narodnog kazališta. Na sebi je imao elegantno crno
odijelo i sivi kaput od kašmira, a kad ga je ugledala, Loredana se
na trenutak pokolebala i ustuknula. Je li to doista on? Naviknula
je viđati ga u ležernoj sportskoj ili skijaškoj odjeći i ovaj
markantni muškarac bio joj je neobičan. Za razliku od nje, Dante
se oduševio primijetivši je čim se pojavila iza ugla, graciozno mu
prilazeći.
U sivoj haljini što joj se pripijala uz vitko tijelo i kožnatom
kaputu jednake dužine, modernog kroja, s visokim ovratnikom te
uskog struka, laganim se koracima gibala prema njemu djelujući
prije kao da lebdi negoli hoda po zemlji. Gustu plavu kosu pustila
je da joj slobodno pada niz leđa, a lice joj je krasila besprijekorna
šminka. Čim se primaknula, opije ga zanosan miris njezina
parfema.
- Jedva sam te prepoznala - obratila mu se s osmijehom,
istodobno ga odmjeravajući.
- Ne čudi me - odvratio je Dante uspravivši leđa, nesvjesno
naglasivši svoj privlačni izgled. - Otkad me znaš, nisam izlazio iz
sportske odjeće. No, procijenio sam da ova prilika zahtijeva ipak
nešto prikladnije.
- Dobra procjena - složila se Loredana osvrnuvši se na
okupljeno mnoštvo, uglavnom u večernjim haljinama i odijelima.
- Bojim se da se u svojoj žutoj jakni i skijaškim hlačama ne bi
najbolje osjećao u ovakvu okruženju.
40
- Poput šarene papige - Dante se našali na vlastiti račun. -

Posebice pokraj tebe tako elegantne i zgodne.
- Hvala na komplimentu - tiho će Loredana dok joj je lice
prekrivalo rumenilo. - Nego, vrijeme je da uđemo.
Kad su zauzeli svoja sjedala, Dante iz kožnate torbice izvuče
paketić u ukrasnom papiru.
- Mali znak zahvale - rekao je pružajući ga Loredani. Ona se
lecne. Što to sad znači, uznemirila se.
- Nisi trebao... - Odvezavši srebrnu traku i uklonivši omot
prepoznala je kutiju. After Eighl, njezina omiljena slastica, listići
mente obloženi crnom čokoladom. - Kako si znao?
- Ja ih obožavam pa sam se nadao da će se i tebi svidjeti.
- Svidjeti?! - Loredana naglasi svako slovo. - Kad ih počnem
jesti, ne mogu se zaustaviti.
- Zar i ti? - Dante je bio presretan jer je dobro odabrao. Bila je
to još jedna sitnica koja je potvrđivala koliko su slični, što ga je
dodatno razveselilo. Jednom, kad se otopi led oko tvog srca, u
mislima se obratio Loredani, bit ćemo savršen par.
U tom trenu svjetla u dvorani počnu se gasiti. Na pozornici,
dotad u potpunom mraku, bljesne reflektor bacajući snop
svjetlosti na koncertni klavir i mladu pijanisticu koja je počela
svirati.
- Etida u c-molu - šapne Loredana, a Dante potvrdi kimanjem
glave.
Zatim je na redu bio poznati Nocturno, pa Sonata u e-molu.
Melodije su se nizale jedna za drugom ostavljajući ih bez daha.
- Prava glazbena poslastica - iskreno će Dante u kratkoj
stanci nastaloj zbog izmjene izvođača.
- Drago mi je da si zadovoljan - odvrati Loredana lagano mu
se primaknuvši.
Od njezine blizine tijelo mu zadrhti. Najradije bi je privukao
k sebi i strastveno poljubio, no morao se suzdržati.
Šteta bi bilo pokvariti ovako predivnu večer.
Stoga joj samo tiho odgovori:
- Oduševljen sam. Hvala ti još jednom.
41
Iste riječi ponovio je nakon koncerta dok su uskim

zadarskim ulicama hodali prema njezinu stanu.
- Molim te, nemoj mi zahvaljivati - branila se Loredana. - I
sam znaš da su ovakvi doživljaji mnogo ljepši kad se podijele s
nekim tko ih razumije.
- I na jednak način u njima uživa - nadopuni je Dante.
- Istina - ona se složi. - Dakle, hvala i tebi što si mi uvećao
užitak.
- I drugi put - šarmantno će Dante uhvativši je pod ruku.
Ta njegova kretnja bila je toliko prirodna da je Loredana
ostala posve mirna. Njegov je dodir doživjela isključivo kao
prijateljsku gestu kojom joj ovaj dragi muškarac izražava svoje
zadovoljstvo.
- Evo nas, ovdje živim - stotinjak koraka dalje Loredana se
zaustavi pred svojom zgradom. - Jesi li za šalicu toplog mlijeka?
Dugujem ti to.
Dante pogleda na sat.
- Hm, bojim se da je ipak prekasno. Čeka me vožnja do
Vodica.
- Onda neki drugi put - Loredana će pomirljivo
- Bit će prilike - odgovori Dante hineći ravnodušnost. No,
pravi razlog njegova odbijanja bila je bojazan da se neće moći
kontrolirati nađe li se sam s njom u stanu. Žudnja za njom rasla je
u njemu iz minute u minutu i sumnjao je da će se još dugo moći
suzdržavati. Zato je bolje da što prije pobjegne.
- Kad putuješ u Švicarsku? - zapitala je Loredana dok je
otključavala ulazna vrata.
- U ponedjeljak i ostajem do kraja siječnja jer početkom
veljače ponovno počinje "Škola u prirodi" u našem snježnom
dvorcu.
- I naš vrtić ima zakazan termin u Staroj Sušici već prvog
vikenda u veljači - reče Loredana.
- Znači, ako ne prije, vidimo se tamo?
- Nisam baš sigurna. Ravnateljica još nije napravila raspored.
42
- Javi mi kad saznaš - zamoli je Dante. - A u međuvremenu se

čujemo. Može?
- Svakako - potvrdi Loredana. - Kad poželiš, javi mi se preko
vibera.
- Hoću. A sada jurim. - Dante se okrene da pođe, ali i reče: -
Lijepo mi spavaj!
U tom trenu dogodi se ono što nijedno od njih nije planiralo.
Loredana se naglom kretnjom nagne prema njemu i poljubi ga u
obraz.
- Hvala ti od srca - hitro je izgovorila i zbrisala kroz
odškrinuta vrata koja za njom glasno zalupe.
Dante je zapanjen stajao na mjestu širom otvorenih usta. Što
je ovo trebalo značiti, pitao se, dok mu je bilo glasno tuklo u
ušima. Ova će me žena do kraja izludjeti!
BLAGDANSKO RASPOLOŽENJE
Dan prije Badnjaka Loredana je okitila bor i stavila svjetleće

lampice s vanjske strane prozora te uzduž ostakljene lođe
prisjećajući se djetinjstva kada je to isto činila zajedno sa svojom
bakom. Jednako kao i tada, uživala je u blagdanskom ugođaju koji
se posvuda osjećao.
Djeca su bila na praznicima i gradske su ulice oživjele. Vlakić
Djeda Mraza besplatno ih je prevozio duž rive i središtem grada
popraćen razdraganom vikom i smijehom, povremeno je
nadglasavajući glasnom zvonjavom te reskim piskom lokomotive.
Ukrašeni izlozi mamili su kupce i trgovine su bile prepune ljudi
koji su birali poklone za svoje najdraže. Ove godine bit će joj
uskraćeno to zadovoljstvo, pomalo razočarano razmišljala je
Loredana dok je stajala na blagajni parfumerije s novom
kolekcijom šminke u rukama koju će sama sebi staviti po bor.
U Zadru, osim kolegica s posla, nije imala previše znanaca, a
stara prijateljstva nakon povratka iz Austrije nije obnavljala.
Dvije najbolje prijateljice iz mladosti udale su se i odselile što joj
je u sadašnjoj fazi života i odgovaralo. Odlučila je početi
43
ispočetka, zauvijek iza sebe ostaviti gorku prošlost, a svaki

bliskiji odnos iziskivao bi da o tome iznova govori.
Stoga se držala po strani, nikome se ne javljajući, a kad bi
slučajno srela nekog tko ju je od ranije poznavao, opravdavala se
kako je jako zauzeta poslom te nema vremena za izlaske. Uživala
je u samoći i mogućnosti da život ispuni aktivnostima koje je
voljela, pritom nikome ne polažući računa. Jedina osoba s kojom
se družila i postala bliska, bila je Ivana. A njoj je već poklonila
nekoliko knjiga o samopomoći koje su joj se svidjele kad ih je
vidjela na njezinu regalu.
Možda da potražim neki dar za Dantea, proleti joj misao, no
isti je tren odbaci. Nismo baš toliko bliski, uvjeravala je samu
sebe. A i blagdani će već odavno proći prije nego ga ponovno
sretne.
Isti tren u sjećanje joj se vrati nedavni zajednički izlazak u
kazalište. Bilo je to predivna večer prepuna radosti i topline.
Zajednička strast i ljubav prema glazbi spontano ih je povezala
nevidljivim nitima. Bez suvišnih riječi, nošeni nježnim tonovima
koji su im doticali srca, osjećali su kako dišu jednim dahom. I
premda bi to vrlo rado učinila, nije mogla poreći "ono nešto" se
među njima te večeri pojavilo.
A onaj poljubac u obraz, na rastanku, još joj je gorio na
usnama. Gdje mi je bila pamet, neprestano se prekoravala. Što će
čovjek mislili o meni? Najprije insistiram na prijateljstvu, a onda
sama prekoračim postavljenu granicu. No, koliko god bila ljutita,
duboko u sebi nije se kajala. Jer, ma koliko proturječna, ta je
spontana gesta bila odraz zanosa koji je osjećala u srcu. Konačno
je srela nekoga tko je u stanju s jednakim senzibilitetom zaroniti
u tajnovite vrtloge njoj najdraže glazbe. A podijeliti tu opijenost s
drugim bićem, značilo je udvostručiti je, stvoriti intimnost kojoj
ništa na svijetu nije bilo slično.
Iako ju je ova spoznaja zaprepastila, morala je priznati da
ništa dotad proživljeno nije na nju ostavilo snažniji dojam. Bilo je
to jedinstveno i neponovljivo iskustvo.
Udubljena u misli neočekivano se našla u ulici duž koje su
bili postavljeni brojni štandovi. Pozornost joj privuče antikvarijat
44
sa starim knjigama. Zastavši na tren sa zanimanjem počne

prebirati po monografijama domaćih i stranih slikara. Za oko joj
zapne knjiga o životu i radu Ede Murtića čija je djela iznimno
voljela. Okrenuvši je na poleđini ugleda etiketu s cijenom i
ugodno se iznenadi; 70% popusta, pisalo je. Ovo ne smijem
propustiti, bez premišljanja će. Uputi se do prodavača na drugom
kraju štanda i tada u samom kutu ugleda policu s CD-ima.
Klasična glazba, stajao je natpis, prekrivajući donji red diskova.
Loredana ispruži ruku te, pomaknuvši ga u stranu, ugleda
trostruko pakovanje Chopina.
- Izvolite! - obrati joj se prodavač.
- Uzet ću monografiju - ona mu preda knjigu - a voljela bih
pogledati i ove CD-e. Zanima me izbor skladbi i izvođači.
Pročitavši sadržaj ugodno se iznenadi. Savršeno, sva
najliričnija djela njezina omiljena skladatelja.
- Imate li možda još jedan set? - izleti joj pitanje. A što će ti,
uslijedi odmah misao. Međutim, ignorirala je odgovor.
- Evo, izvolite - odgovori prodavač, pružajući joj ga.
- Hvala. Bit će to predivan poklon.
- Ugodni blagdani! - pozdravi je prodavač.
- I vama, također.
Udaljavajući se tiho je procijedila sebi u bradu:
- Ti zbilja nisi normalna... predivan poklon...
Ipak, što god mislila, Dante je dobio još jednu bitku unutar
nje. Kako da mu ne kupi CD-e za koje je znala da će ga neizmjerno
usrećiti? Kakva bi to prijateljica bila? Uostalom, zar pravo
prijateljstvo ne podrazumijeva razmjenu darova?
Pola sata kasnije ušavši u stan i povezavši se s bežičnim
internetom, Loredana na viberu ugleda dvije pristigle poruke.
- Kako si? - pitao je Dante. - Ovdje je vrlo uzbudljivo. Danas
idem na heliskiing. Zvrcni me večeras kad budeš slobodna.
Sa zaslona mobitela gledala ju je fotografija pošiljatelja.
Dante u skijaškoj opremi, naslonjen na skiboard, sa širokim
osmijehom na licu.
45
- E, čovječe! Kad bi ti znao na kakvim sam ja mukama -

obratila mu se iznova čitajući poruke. - Heliskiing? Nikad čula!
Znatiželjna, upitala ga je što to znači čim joj se javio na poziv oko
sedam uvečer.
- Skijanje helikopterom - odgovorio je Dante, još je više
zbunivši.
- Kako, ne kužim - rekla je, zamišljajući helikopter dok se
spušta niz snježnu padinu.
Dante joj u detalje ispriča svoju dnevnu pustolovinu.
- Tebi tamo zaista nije dosadno - zaključila je kad je završio.
- Nimalo! Uzbuđenja koliko želiš. - Nakratko zašutjevši,
duboko je uzdahnuo. - Ali, moram priznati, danas sam se uistinu
umorio. Jedva čekam da se ispružim u postelji.
- Onda te ne želim više zadržavati - Loredana će nesigurnim
glasom, ne želeći mu smetati. - Idi, lezi!
- Hej, pogrešno si me shvatila - Dante će hitro, požalivši zbog
vlastitih riječi. - Razgovor s tobom ne umara me, već opušta.
- Ok, ali nećemo dugo.
No, ispalo je posve suprotno. Kad su okončali razgovor, već
je odavno prošlo deset sati. Vrijeme im je naprosto preletjelo. Na
obostrano zadovoljstvo imali su toliko toga za reći jedno
drugome. Prelazeći s teme na temu, uživali su u međusobnoj
razmijeni razmišljanja, stavova i iskustava. Poput starih prijatelja
ćaskali su udobno zavaljeni u naslonjače svatko u svojoj sobi,
udaljeni stotinama kilometara, ali istodobno i vrlo blizu. Jer, ono
što ih je povezivalo, bilo je mnogo snažnije od trenutačne tjelesne
udaljenosti. Bila je to nesvakidašnja sličnost u pogledima na
svijet, ali i na osobni život.
- Morat ćemo prekinuti - Loredana je prva shvatila da su
pretjerali, bacivši pogled na sat. - Skoro će jedanaest.
- Nemoguće! - zapanji se Dante, glasno zijevnuvši. - Pa tek
smo počeli...
- Sudeći po tvom zijevanju, samo što nisi zaspao - zadirkivala
ga je Loredana. - Hajde, prestani odugovlačiti. Idemo u krpe!
- U redu, u redu! Ako obećaš da ćeš me i sutra nazvati.
46
Međutim, ispalo je da se iduća dva dana nisu uspjeli čuti. Na

Badnjak je Dante morao biti nazočan zajedničkoj večeri, a za
Božić ga je zapalo da vodi večernji program za goste agencije koja
ga je angažirala.
Za Loredanu, bio je ovo prvi Božić poslije mnogo godina koji
je provela sama.
Iako joj nije smetala samoća, osjećala se čudno. S jedne
strane bila je sretna jer joj život više ne počiva na lažima i
dvoličnostima. Konačno je stajala isključivo na vlastitim nogama,
čvrsta i neovisna, ne dopuštajući nikomu da je povrijedi i ponizi.
Bolje sama nego s bilo s kim, smatrala je. No, nešto joj je ipak
nedostajalo. Ili netko, ako ćemo iskreno. Netko vrlo poseban,
drag, topao. Čak mu je i poklon kupila. Stavila ga ispod jele.
Iracionalno, no nije mogla protiv sebe. Još jedino nije znala kada
će mu ga uopće uspjeti dati.
Iduće jutro, na dan Svetog Stjepana, probudilo ju je zvono
mobitela.
- Da... - javila se, pitajući se tko je tako poranio.
- Oprosti, očito još spavaš - začula je Danteov glas. - Uskoro
ću na skijalište... neću biti slobodan do večeri... - pravdao se,
zamuckujući.
Loredana se naglo razbudila.
- Ah, ti si. Sretan ti Božić!
- I tebi. Žao mi je što se jučer nismo uspjeli čuti - rekao je.
Iako je nije zvao, Dante joj je viberom poslao nekoliko
čestitki. Dvije glazbene te seriju predivnih fotografija zimskih
krajobraza ispod kojih su bile ispisane dobre želje.
- Tvoje su me čestitke oduševile - iskreno će Loredana. - Kao
i dosad, bez pogreške mi pogađaš ukus.
- Ništa lakše - on odvrati kroz smijeh. - Zato što je to i moj
ukus. Loredana nije imala komentara znajući da govori istinu.
Nakon kratke tišine, Dante je nastavio:
- Nego, htio bih ti nešto predložiti!
- Da?
47
- Prije nego odbiješ, obećaj da ćeš barem ozbiljno razmisliti -

Dante napravi stanku.
- Hm, reci o čemu je riječ? - upitala je, pomalo zazirući.
- Kad smo se posljednji put vidjeli u Zadru, spomenuo sam ti
svog prijatelja Marijana, ugostitelja iz Šibenika. Sjećaš se?
- Misliš na onog koji ima najbolje pizze na svijetu? - prisjeti
se Loredana.
- Upravo na njega.
- Trebaš li uslugu? - nagađala je. - Da skočim do njega?
- Ne, posve suprotno. On će doći po tebe.
- Po mene? - ponovila je s čuđenjem. - Iz kog razloga?
Na drugoj strani veze začuje se škripanje. Dante je prebacio
telefon u lijevu ruku jer mu se desna od nervoze oznojila.
- Neću okolišati. Marijan tridesetog dolazi ovamo sa
suprugom i kćeri. Volio bih da dođeš s njima - ispalio je gotovo
bez stanke.
- Molim?! - Nije mogla vjerovati da je ispravno čula. - Da
dođem u Arosu? K tebi?
- Sve ću ti objasniti. Samo se malo strpi. Može? - Dante je
stane umirivati moleći se da mu ne prekine vezu.
I dok je u njoj rasla uzbuna, on se trudio u detalje joj opisati
situaciju. Ispostavilo se da je Marijanov sin odustao od putovanja
u posljednji tren jer mu se djevojka razboljela.
- Marijan je rezervirao komforni trosobni apartman, a sad će
jedna od soba ostati prazna. Pitao me znam li nekoga tko bi
uskočio i ja sam se sjetio tebe.
- Zar očekuješ da dijelim stan s nepoznatim ljudima? A čak i
da pristanem, ja si to trenutačno ne bih mogla priuštiti.
Dante se nije predavao. Apartman je unaprijed plaćen,
objasnio je, svejedno koliko će soba biti popunjeno. A postojala je
i dodatna pogodnost. Prostor namijenjen Marijanovom sinu imao
je zaseban ulaz, vlastitu kupaonicu te malu, priručnu kuhinju, sa
štednjakom i hladnjakom. Što je značilo da bi Loredana zapravo
imala na raspolaganju odvojenu garsonijeru.
48
- Ne znam što bih rekla - priznala je. U glavi joj je brujalo.

Bezbroj za i protiv sukobljavalo se unutar nje. - Dokad moram
odlučiti?
- Najkasnije za tri dana. Kako bih mogao Marijanu na vrijeme
javiti da te pokupi. - Iako je bio napet, Danteu je laknulo jer ga
nije odmah odbila. - Još jednom te molim da ozbiljno razmisliš.
Slušajući ga Loredana osjeti želju da ga isti tren odbije.
Međutim, nešto ju je u tome priječilo.
- Moram priznati da si me šokirao - konačno je izgovorila. -
Ali neću brzati. Pusti me da prespavam i o svemu promislim.
Čujemo se za dan, dva.
Na tome je i ostalo. Došao je trideseti, a ona mu nije ništa
javila. Premda razočaran, Dante se morao pomiriti s činjenicom
da je ovu bitku definitivno izgubio. Možda bitku, ali ne i rat, tješio
se u sebi. Nakon povratka iz Švicarske čekaju ga novi izazovi.
LJUBAVNI VATROTMET
Automobil se zaustavio na uzvisini. Dvije djevojke na

zadnjem sjedištu, koje su dotad bile zaokupljene razgovorom,
naglo su zašutjele diveći se prizoru pred sobom.
Nad mjestom se nadvio sumrak. Sunce je upravo zalazilo iza
planinskih vrhova prekrivajući cijelu dolinu tamnim, grimiznim
plaštem. Sjene su se izdužile po snježnom pokrovu što je nalegao
na krovove kuća, drveće, nogostupe i prometnice. Kroz pukotinu
u oblacima provirio je mjesečev uštap svojim sjajem
nadopunjavajući svjetlost uličnih svjetiljki koje su se upravo
palile.
- Zimska idila - glasno će žena na suvozačevom sjedištu.
Ostali se slože kimanjem glave.
- Želite li nakratko izaći te na svježem zraku rastegnuti
ukočene udove ili vam je draže da nastavimo? - upitao je vozač.
Žena do njega okrene se unatrag. - Kako god je curama draže.
Djevojke se pogledaju u nedoumici.
- Što se mene tiče, možemo nastaviti - odvrati crnka.
49
- Ionako smo gotovo na cilju - podrži je plavuša.

- Vaše želje za mene su zapovijed - s osmijehom će vozač pa
ubaci motor u brzinu te se, s proširenja na kome su se zaustavili,
vrati na kolnik. Petnaestak minuta kasnije stigli su do ulaza u
gradić.
- Skreni lijevo - začuje se mehanički glas GPS-a. - Skreni
desno - ponovno se oglasi nakon stotinjak metara. - Stigli smo na
odredište. Stigli smo na odredište - stane ponavljati kad su ušli u
slijepu ulicu što se strmo uspinjala uz brijeg. - Stigli smo...
Vozač ga isključi i parkira na slobodno mjesto ispred
dvokatnice. Na prvom katu bila su upaljena svijetla, a kroz
dvostruko staklo balkonskih vrata nazirala se muška figura.
Vozač dvaput glasno zatrubi. Na balkonu se pomakne zavjesa i
čovjek pogleda u njihovu smjeru. Prepoznavši vozilo radosno
mahne kretnjom ruke pokazujući da će sići.
- Čeka nas, kao što je obećao - reče Marijan izlazeći iz auta.
Za nekoliko sekundi otvore se ulazna vrata i Dante im krene
u susret.
- Stigli ste prije nego sam očekivao - usklikne i zagrli
Marijana. Zatim se rukuje s njegovom suprugom.
- Kako ste putovali? - upita.
- Bez zastoja - Ana odvrati s osmijehom. - Iako je svugdje
palo mnogo snijega, ceste su čiste i prohodne.
- A gdje vam je kći? - Dante se zagleda u unutrašnjost
automobila, no kroz zatamnjena stakla nije uspio ništa vidjeti.
- Na zadnjem sjedalu. Usput je zaspala pa sad polako dolazi k
sebi - odgovori Ana.
Uto se otvore vrata iza vozača i kroz njih proviri mladenačko
lice uokvireno kuštravom crnom kosom.
- Evo me - oglasi se djevojka.
- Ester, zar si to zaista ti? - iznenadi se Dante. - Bože, al' si se
promijenila. Mora da su prošle godine otkad se nismo vidjeli.
- Ako se ne varam, još sam bila u srednjoj školi kad smo se
posljednji put sreli - Ester će napućivši usne.
50
- Moram ti je pohvaliti - ubaci se Marijan, s ponosom

pogledavši kćer. - Prošli je tjedan magistrirala.
Dante začuđeno izvije obrve.
- Onda nije ni čudo što te nisam prepoznao. - Prišavši joj, on
ispruži ruku i čestita na uspjehu. - Što si završila?
- Fakultet turizama i ugostiteljstva, u Opatiji.
- Dakle, nastavljaš obiteljsku tradiciju - reče Dante
pogledavši Marijana koji je zračio od sreće.
Djevojka slegne ramenima.
- Vidjet ćemo. Neko ću vrijeme pomagati mojima oko
promidžbe restorana... Tko zna što će kasnije ispasti.
- Mala je ambiciozna - Marijan prebaci ruku preko kćerina
ramena i privuče je k sebi. Svaka njegova kretnja odražavala je
ljubav i zadovoljstvo. - A gdje ti je prijateljica? Zar je nisi uspjela
probuditi? - najednom upita pogledavši prema vozilu.
- Nisi mi spominjao da će još netko doći s vama - iznenadi se
Dante. Nakon što je Loredana odustala, mislio je da će doći samo
njih troje.
- Cura je uletjela u zadnji tren - objasni Marijan. - Nisam
mislio da ti to trebam posebno javljati. Smještaj joj je ionako
osiguran.
Danteovim licem prođe sjena. Vidjelo se da nije prežalio što
se Loredana nije odazvala.
Istodobno, Ester se vratila do auta i kroz poluotvoren prozor
obratila djevojci. Potom se naglo otvore vrata automobila, sa
suprotne strane od one na kojoj je Dante stajao, te on ugleda
kako se iznad ruba krova pojavljuje plava kosa podignuta u visoki
rep. A kad je djevojka izišla iz sjene, pomislio je da mu se priviđa.
Naglo poblijedjevši zurio je u poznati lik.
- Ti... - napokon je procijedio dok su mu se širile zjenice. - Što
ćeš ti ovdje?
Loredana je gledala u njega ne trepćući. Na rubu usana
treperio joj je osmijeh dok joj je lice gorjelo od vrućine iako je
vani temperatura bila podosta ispod nule.
51
- Mislila sam da sam pozvana - rekla je tiho, najednom

nesigurna nije li ipak pogriješila.
Dante se i dalje nije micao.
- Ali, ali... nisi mi ništa javila. - Potom se okrenuo prema
Marijanu, mrko ga pogledavši. - A ni ti!
- Ne ljutiš se, valjda, prijatelju - Marijan će mirno. - Htjeli smo
te iznenaditi.
Dante je vrtio glavom, očito uzrujan. - E, pa moram priznati
da vam je to i uspjelo.
Kasnije, nakon što su unijeli prtljagu i smjestili se, svi su
zajedno sjedili za stolom u dnevnom boravku prepričavajući
novosti iz Hrvatske, iako su djelovali opušteno, u ozračju se
osjećala napetost. Dante je gorio od nestrpljenja da dozna kako je
došlo do ovog neočekivanog prevrata. Koliko je pamtio, Loredani
nije dao kontakt telefon i pitao se na koji je način uopće došla do
Marijana. Ona se slično osjećala. Znala je da mu duguje
objašnjenje, no željela je to učiniti nasamo. U pomoć im uskoči
Ester, rekavši:
- Kasno je. Ako vam ne smeta, ja bih se rado spremila za
spavanje.
- Ja također - pridruži joj se majka. - Sutra su pred nama nova
uzbuđenja.
- Da, vrijeme je za odmor - Loredana iskoristi priliku i iz
prikrajka pogledavši Dantea.
Shvativši to kao priliku da ostanu sami, on reče:
- I meni će dobro doći da ranije legnem. Prethodnih sam
dana imao pune ruke posla.
Pozdravivši se i poželjevši tročlanoj obitelji laku noć, oni
izađu u dvorište.
- Jesi li za kratku šetnju? - zapita Loredana. - Ako nisi previše
umoran.
- Može - Dante odmah pristane. Bila je to prilika koju je cijelo
vrijeme čekao.
- Samo da skočim do sobe i prikladnije se obučem - reče
Loredana.
52
Iz još neraspakiranog kovčega izvukla je čupave sive čizme i

do koljena dugi pernati skafander, a na glavu stavila kapuljaču od
umjetnog krzna. Dante ju je čekao kod vanjskog ulaza nervozno
pocupkujući na mjestu.
Neko vrijeme hodali su u tišini. Snijeg im je škripao pod
nogama, a hladan vjetar štipao lice. Iz središta mjesta dopirala je
glasna glazba. S brežuljka na kom su se nalazili vidjele su se
raznobojne žarulje postavljene u pravilnom četverokutu te
Loredana pretpostavi da se ondje nalazi klizalište.
- Dugujem ti objašnjenje - ona prekine muk. - Kad si mi
predložio dolazak ovamo, uplašila sam se. Učinilo mi se to kao
preuranjen korak. Znam da smo prijatelji, ali ipak...
- Trebala si mi to reći - u Danteovim se riječima osjećala
gorčina. - Čekao sam da se javiš...
- U pravu si. Pogriješila sam. I žao mi je ako sam te
povrijedila - ona će iskreno.
- Problem je što nisam mogla sama sa sobom raščistiti. Jedan
dio mene želio je doći, drugi se skanjivao.
Dante je šutio pitajući se što se dogodilo da je na kraju ipak
došla.
- Čekala sam neki znak... nešto što će mi otkriti smjer u kome
valja ići.
Iako nije očekivao takav odgovor, razumio je što mu želi reći.
I sam je ponekad slično djelovao osluškujući na što ga navodi
intuicija.
- A onda sam srela starog poznanika s fakulteta - nastavila je
Loredana jer on nije komentirao njezine riječi. - Pozvao me na
kavu i nakon dužeg razgovora ispostavilo se da je riječ o
Marijanovom sinu.
Dante naglo zastane. Okrenuvši lice u njezinu smjeru,
prodorno ju je pogledao. Kroz glavu mu projuri sjećanje na
trenutak kada ju je ugledao u Staroj Sušici iako je mislio da je
nikada više neće sresti. I silinu vlastite spoznaje da je sama
providnost to uredila.
Loredana kao da mu je čitala misli.
53
- Sudbina je očito umiješala svoje prste - izgovorila je

utapajući svoje zjenice u njegovima.
Za Dantea je to bilo previše. Ispruživši korak žustro joj se
primakao, s obje je ruke obujmio oko struka i snažno privukao k
sebi strastveno je poljubivši. Loredana se na trenutak trgnula,
kao da želi uzmaknuti, no toplina i slatkoća njegovih usana posve
su je svladale. Uzvratila mu je jednakim žarom dok joj je cijelo
tijelo prožela snažna žudnja. Preplavljeni strašću oni se pomaknu
u prolaz između kuća nastavljajući se ljubiti. I tko zna koliko bi to
potrajalo da ih nije prekinula glasna pucnjava, a nebo se
rasplamsalo u eksploziji boja.
- Vatromet! - uglas će, pogledavši u smjeru zvuka.
- Ovo je znak... - Dante uzvikne, pokušavajući nadglasati
buku.
- ...da nisam pogriješila - nadopuni ga Loredana.
***
Hotelski restoran bio je besprijekorno ukrašen. Srebrne i

zlatne niti spuštale su se s visokog stropa oblikujući mrežu
pulsirajuće svjetlosti. S kristalnog lustera u središtu bezbrojni
redovi crvenih lampica širili su se poput lepeze, paleći se i gaseći
nepravilnim ritmom. U svakom kutu šesterokutne prostorije
uzdizala se visoka jela, svaka ukrašena bezbrojnim staklenim
kuglama u istoj boji. Na jednoj je prevladavala bijela, na drugoj
plava, na trećoj zelena... Stolovi su bili posloženi u tri reda. Svaki
je krasila novogodišnja ikebana i srebrni svijećnjaci s upaljenim
mirisnim svijećama. Tri seta čaša i isto toliko kompleta pribora
za jelo, posuđe od bijelog porculana... Sve u svemu, ozračje je
odražavalo svečano raspoloženje uoči dočeka nove godine.
Loredana i Dante zajedno su se pojavili na ulazu držeći se za
ruke. Marijan, koji je sa svoje dvije dame došao nekoliko minuta
prije, veselo im mahne pozivajući ih da im se pridruže. Oni se
odmjerena koraka upute prema zajedničkom stolu, svojim
zanosnim izgledom privlačeći okolne poglede.
Loredana je za ovu priliku izabrala kratku crnu haljinu,
pripijenu uz tijelo, naprijed s visokim ovratnikom, no s dubokim
54
izrezom straga, do polovine leđa. Vau, kakva elegancija,

komentirao je Dante kad ju je nešto ranije ugledao na izlazu iz
njezine sobe. Na nogama je imala lakirane baletanke, a bezbojne
najlonke bile su toliko savršene da se činilo kao da je bosa.
Besprijekorno našminkana, s jedva vidljivim sjenilom za oči i
gustim trepavicama naglašenih tamnom maskarom. Bez tekućeg
pudera na koži glatkoj poput satena i sedefnim sjajilom na
usnama, mlada i svježa.
Iako je na jagodice nanijela tek tanak sloj rumenila, zapravo
joj nije bio potreban jer su joj obrazi gorjeli od ushita. Kosu je
smotala u punđu na vrhu tjemena, a dugačke srebrne naušnice
naglašavale su nježnu liniju njezina tankog vrata.
Koračajući pokraj nje, Dante je bio jednako privlačan. U sivoj
majici ispod crnog sakoa i novim trapericama, svježe obrijan te s
kosom premazanom briljantinom zračio je muževnošću i
neodoljivim šarmom.
Gledajući ih kako prilaze dvije se žene znakovito pogledaju.
Ester namigne majci, a njezina gesta nije ostala nezamijećena.
Marijan se nagne prema supruzi šapćući joj u uho:
- Ovo smo dobro odigrali, ljube moja.
Ona ga nježno pogleda i poljubi u vrh brade.
- Predivan ugođaj - rekla je Loredana sjedajući na svoje
mjesto. - Sve je tako otmjeno, a ipak odmjereno. Bez kiča i
glamura.
- Švicarska, draga, to ti je Švicarska - odgovori joj Marijan. -
Spavaju na zlatnim polugama, a izvana sve djeluje vrlo
jednostavno, da ne kažem skromno.
- Krajnja preciznost, točnost, organiziranost i vrhunska
kvaliteta - složi se Dante.
- Siguran sam da ćemo se u to večeras uvjeriti.
I doista, zabavni program, posluga, jelo i piće, sve je bilo
vrhunsko. Na podiju su se izmjenjivali glazbenici, mali klasični
orkestar i vesela pop-grupa. Jedan set za starije, jedan za mlade.
Loredana i Dante plesali su gotovo bez prekida. Oboje su bili
izvrsni plesači, jednako uživajući u valceru, latino ritmovima i
rock'n'rollu. A kako je večer odmicala, raslo je i opće
55
raspoloženje. Nekoliko minuta prije ponoći svi su se vratili do

svojih stolova te s uzdignutim čašama stali odbrojavali. Svatko na
svom jeziku. Svijet u malom. Glasni pucnjevi letećih čepova s
boca šampanjca označili su početak nove, sretnije, zanimljivije,
pustolovnije, zaljubljenije... godine, kako je tko kome poželio,
čestitajući svima oko sebe.
Loredana i Dante prvi su se put poljubili u javnosti. Kratko i
plaho, krijući strast koja je ključala u njima. No, nešto kasnije,
našavši se u osami njezina sobička, to su zdušno nadoknadili.
Snažna žudnja koja je već dugo rasla u Danteovu srcu, prelila se
preko ruba srušivši sve brane. Nošena bujicom njegove ljubavi
Loredana se prepustila.
SNJEŽNA ROMANSA
Skijaška gondola od Arose do Lenzerheida bešumno je klizila

stotinjak metara iznad nepreglednih bijelih prostranstava dok su
se sunčeve zrake odbijale o njezine staklene stjenke zasljepljujući
putnike. Loredana i Ester, odjevene u skijašku odjeću i s tamnim
naočalama na očima uživale su u prizoru pod sobom.
Kilometarske skijaške staze prekrivene visokim snježnim
prekrivačem spuštale su se s planinskih vrhova, a iz njihove
trenutačne perspektive brojni skijaši izgledali su poput pokretnih
kugli što se kotrljaju niz padine.
- Eno ih, eno ih! - odjednom uzvikne Ester pokazujući prstom
desno od sebe.
Loredana se nagne i u daljini ugleda šarene padobrane koji
su lebdjeli iznad doline. I ostali putnici pogledaju u tom smjeru,
diveći se akrobacijama u zraku koje su izvodili iskusni letači.
Međutim, njezinu je pozornost posebno privukao crveni balon s
iskošenim, žutim prugama. Pomno je pratila svaki njegov vijugav
let nošen zračnim strujama.
- Nadam se da ćemo se iskrcati prije nego se spuste -
uzbuđeno će Ester razdragana poput djeteta.
- Trebale bismo stići najmanje pet minuta ranije - umiri je
Loredana.
56
Za to vrijeme njihova je gondola stigla do odredišta. Izašavši

na ravninu okrenule su se prema smjeru iz kojeg su se pojavili
paraglajderi. Jedan za drugim letači su skijama doticali tlo pa,
otkačivši šarene padobrane, nastavili niz padinu. Čim su se
malčice udaljili, njih dvije krenu za njima. Ester je bila brža i
spretnija. U cik-cak vožnji munjevito je jurila nizbrdo dok ju je
Loredana slijedila pogledom.
- Mladost, ludost - promrmljala je kad je njezina mlađa
prijateljica u jednom trenutku poletjela zrakom i elegantno
doskočila dvadesetak metara dalje.
Iako je godinama skijala, nikad nije ovladala ovim sportom u
tolikoj mjeri da bi mogla izvoditi kojekakve vratolomije. Za
razliku od Dantea koji je bio vrhunski majstor skijaških vještina.
Posljednjih se dana u nekoliko navrata propisno uplašila
gledajući ga kako se spretno i vrtoglavo brzo spušta niz kosine
prekrivene neugaženim snijegom. I to čak ne na dvije, nego na
jednoj skiji.
- Ski-boarding donio je pravu revoluciju u zimskim
sportovima. - Za razliku od nje, Dante je bio oduševljen tom
skijaškom disciplinom. - Free-skiing, slobodno skijanje,
omogućava mnogo više improvizacije i pruža daleko veće
zadovoljstvo. Osvajanje divljih predjela kojima nitko nije prošao,
duboki, neugaženi snijeg što se pod tobom raspršava na sve
stane, let kroz zrak... jedinstvena adrenalinska pustolovina.
- Nije li to ipak previše rizično? - zapitala ga je sa zebnjom.
- Vjeruj mi, ništa više nego kad početnik skija uređenom
stazom. Cijela je stvar u spretnosti i iskustvu - umirivao ju je
Dante.
Spuštajući se niz vrlo oštru padinu uviđala je koliko je bio u
pravu. Zahvaljujući dugogodišnjem skijaškom iskustvu
izvježbanim je kretnjama prebacivala težinu s jedne na drugu
skiju kontrolirajući smjer i brzinu. No, to što je sada činila s
lakoćom, posve mehanički i bez previše razmišljanja, nekad joj je
predstavljalo ozbiljan izazov. Stigavši do dna staze pridružila se
okupljenom društvancu
57
- I, kako ti se čini? - Dante joj priđe ozaren širokim

osmijehom.
- Romantično - uzvratila je poljubivši ga u obraz.
- Obećaj da ćeš mi se jednom pridružiti - bacio joj je mamac.
Ona kolebljivo zavrti glavom.
- Ne znam jesam li baš toliko hrabra.
- Možemo letjeti zajedno - ustrajao je Dante. - U proljeće, kad
ne bude snijega.
- Možda... vidjet ćemo... - Tko zna što će se sve do tada
dogoditi, istodobno je pomislila. Što će biti s nama? Koliko će ova
romanca uopće potrajati?
Dante je naslutio smjer njezinih misli te nije navaljivao.
Premda se posljednjih dana njihov odnos istinski produbio, i
dalje je povremeno osjećao Loredaninu suzdržanost. Stare rane
očito još nisu u potpunosti zacijelile. Tješilo ga je, međutim,
spoznaja da joj se srce iz trena u tren sve više topilo.
- Jesi li za čaj? - Pokušavajući premostiti nastalu napetost
Dante skrene temu na sadašnji trenutak. - Moram priznati da sam
malo promrznuo u visinama.
Loredana se složi i upita Ester želi li s njima poći u obližnji
bistro. Ali, unaprijed se dalo naslutiti da će odgovor biti
negativan. Naime, oko zgodne mlade djevojke okupilo se
nekoliko mladića boreći se za njezinu naklonost.
Našavši se sami Loredana i Dante uhvate se za ruke,
utapajući poglede jedno u drugom.
- I dalje ne mogu vjerovati da si ovdje - zaljubljeno će Dante.
- Ni ja - prizna Loredana, iznenađena sama sobom. Ne tako
davno bila je sigurna kako više nikome neće dopustiti da joj uđe u
život, a sad sva treperi od čežnje za ovim zanosnim muškarcem.
Dante je nježno poljubi u vrh nosa prelazeći joj vrhovima
prstiju po obrazima. - Predivna si. Gotovo nestvarna!
Ona sklopi oči. Mekoća njegova dodira i toplina glasa
opuštali su je.
- Iskreno, sve mi ovo izgleda poput sna. Ti, ja, novogodišnja
noć...
58
Dante spusti svoje usne na njezine, prekinuvši je u pola

rečenice. Nek' djela govore umjesto riječi. I pretvore san u
stvarnost. Baš kao što je sudbina odredila.
Idućih sedam dana naprosto im je preletjelo. Iako je Danteu
teško padao svaki trenutak odvojenosti od Loredane, nije mogao
izbjeći svoje svakodnevne obveze. Srećom, posao kojim se bavio
predstavljalo je rutinu ne iziskujući od njega previše napora.
Njegovi trenutačni klijenti bili su iskusni skijaši iz Francuske koji
su samo trebali pouzdanog vodiča kako se ne bi izgubili u bijelom
bespuću. U nekoliko navrata poveo je i Loredanu sa sobom kada
su uvjeti to omogućavali. No, budući da nije bila vješta u
free-skiingu, najčešće je skijala s Marijanom i Anom, a s njim bi se
našla tek predvečer, obično u njezinom apartmanu, odakle ne bi
izlazili do sljedećeg jutra. Zajedničke noći bile su prave ljubavne
seanse.
Loredana je vođenje ljubavi s ovim prekrasnim, zanosnim,
nježnim, a istovremeno strastvenim muškarcem, doživjela poput
duhovnog iskustva. Uzvišenog, izvantjelesnog. Dante je ljubavnu
igru vodio bez želje za dominacijom, ali s dovoljno inicijative da
joj ispuni najskrivenije žudnje. U jednom trenutku bi je prisvajao,
u drugom joj dopuštao da slobodno leti na valovima vlastita
užitka. Goreći u plamenu nezamislive strasti hvatala je sebe kako
pijano mrmlja ili ostaje bez daha, zapanjena spoznajom da u njoj
postoji tolika putenost i neutažena strast. Kao da joj je neki uteg,
koji ju je godinama pritiskao i gušio, najednom pao s duše
donoseći neizrecivo oslobođenje.
- Postajem ovisna o tebi - priznala mu je jedne večeri u
predahu između milovanja.
Dante joj je odgovorio novom bujicom strasti, iznova i iznova
uzdižući je do nezamislivih visina. Pružiti ovoj čudesnoj ženi
vrhunsko zadovoljstvo i dovesti je do ljubavne ekstaze bilo je
nešto najdivnije što je ikada iskusio. Cijelim svojim bićem bio je
svjestan kako ga je sav njegov dotadašnji život vodio do nje.
Odsad pa nadalje vrijeme će se dijeliti na "prije i poslije" vođenja
ljubavi s njom. I više ništa neće biti isto.
59
DAR S NEBA
Došao je trenutak rastanka.

Iako je planirala vratiti se u Zadar zajedno s Marijanom i
njegovom obitelji, Loredana se u međuvremenu predomislila.
Odlučila je usput otići do Salzburga i obaviti neke nedovršene
administrativne obveze.
Nakon što se sa svima oprostila, Dante ju je odvezao do
željezničkog kolodvora. Čim su ostali sami u autu, počele su joj
teći suze. Nije bilo načina da ih zadrži. Srce joj se raspadalo od
pomisli da će proći najmanje tri tjedna do njihova ponovnog
susreta. Danteu nije bilo nimalo lakše, no trudio se ostati pribran
iako je ne bi još više rastužio.
- Mila, sve će biti u redu - tepao joj je kad su zagrljeni stigli do
perona na kome je već bio postavljen njezin vlak. - Zvat ću te
svakog dana.
- Obećaješ? - upitala ga je glasom drhtavim od plača.
- Zvat ću te ujutro prije skijanja i navečer čim se vratim. - On
je još snažnije privije uz sebe ljubeći ju iza uha. - Obećajem.
Zvižduk konduktera upozori ih da se Loredana mora ukrcati.
Strastveno ga poljubivši ona se naglo odvoji i uspne uz stube te
nestane u vagonu. Dante se pomakao do kupea gdje je imala
rezervirano sjedište čekajući da se pojavi na prozoru.
Kompozicija se već pokrenula kad je kroz zamagljeno staklo
uočio njezin prislonjen dlan, no nije joj vidio lice. Očito nije
željela da mu u sjećanju ostane tužna i rasplakana.
Čim je vlak izašao iz stanice. Loredana je otišla u toalet.
Moram doći k sebi, naredila si je uočivši kako je suputnici
znatiželjno pogledavaju. Umivši se hladnom vodom i popravivši
šminku neko se vrijeme zadržala na platformi između dva vagona
gdje je strujao svjež zrak. Duboko dišući umirila je otkucaje srce i
polako se sabrala. Tek se tada vratila do svog mjesta, sjela,
izvadila knjigu i stala čitati, trudeći se iz glave izbaciti sve druge
misli. Nakon nekog vremena to ju je uravnotežilo. Iako joj je
Danteov lik i dalje lebdio pred očima, uspijevala je obuzdati tugu.
Dapače, nakon nekog vremena polako je do nje dopirala spoznaja
60
koliko je zapravo sretna što je srela tako divnog čovjeka. U

sjećanje joj se vratio njihov nedavni razgovor o njezinom
propalom braku.
- Iako smo sve pokušali, nisam mogla zanijeti - povjerila mu
se. - A najčudnija od svega je što za to nije postojao nijedan
objektivni razlog jer oboje smo bili savršeno zdravi.
Na kraju mu je ispričala o suprugovoj nevjeri i kako se sve
završilo. Danteova reakcija bila je burnija, nego je očekivala.
Nikada ga dotad nije vidjela tako srditog.
- Idiot, totalni idiot! - bijesno je uzviknuo dok mu se vrat
žario od ljutnje.
A onda je rekao nešto što je uklonilo sve njezine zebnje i
kočnice.
- Uostalom, u čemu je problem ako ljudi ne mogu imali
djecu? Svijet je prepun napuštenih mališana koji jedva čekaju da
dobiju obitelj i dom?
- Doista tako misliš? - Loredana ga je gledala u čudu. - Ti bi
pristao na posvajanje?
- Dušo, toliko me valjda poznaješ - odgovorio je, odlučan i
smiren kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Prodorno je
pogledavši nastavio je naglašavajući svaku riječ: - Tamo gdje
postoji ljubav, sve se može riješiti.
Gdje postoji ljubav, odzvanjalo joj je sada u ušima. A ona je
mislila da je to za nju zauvijek zatvoreno poglavlje. I bilo bi, da se
nju pitalo. Međutim, sudbina je imala drugačiji plan.
- Nisam više sama - bilo je prvo što je rekla prijateljici iz
Salzburga kod koje je odsjela. - U moj je život ušao vrlo poseban
muškarac. Nježan i pažljiv, prepun ljubavi i razumijevanja.
Dante...
Andrea ju je gledala u čudu. Kad su se posljednji put čule,
Loredana je bila tako duboko povrijeđena i razočarana da se
plašila kako se neće skoro oporaviti. A sada je sva sjajila od sreće.
- Draga, već na prvi pogled, ti si posve druga osoba - radosno
je uzviknula. - Taj čovjek mora da je čudotvorac!
Zarumenjevši se u licu i zračeći od zanosa, Loredana odvrati:
61
- Ukrao mi je srce... Zarobio ga...

Kasnije, dok su u kuhinji ispijale kavu, sve joj je u detalje
ispričala.
- Ne znam kako ću preživjeti bez njega do kraja mjeseca - na
kraju se požalila Loredana. - Nije prošao ni jedan dan, a već mi
užasno nedostaje.
- Ma čuj je, molim te! - Andrea prasne u smijeh. - Zvučiš
poput zaljubljene tinejdžerice.
Loredana se upravo tako i osjećala. Jedva se uspijevala
usredotočiti na poslove koje je trebala obaviti prolazeći poznatim
ulicama u čudnom stanju opijenosti. Grad u kome je provela
toliko dugo vremena, najednom joj se činio stran i dalek. Zazirući
od povratka na mjesta koja su je podsjećala na bolnu prošlost,
odlagala je ovo putovanje i nemalo se iznenadila shvativši koliko
se promijenila. Iz njezina srca i svijesti nestalo je sve osim
sjećanja na Danteova milovanja, poljupce i goruću strast koju je
nedavno doživjela. Sve ostalo kao da je zauvijek izbrisano.
A onda se sudbina još jednom poigrala stavivši je na kušnju.
Prije polaska poželjela je još jednom pojesti svoju omiljenu
Sacher tortu u slastičarnici Hotela Stein. Zauzevši slobodan stolić
u kutu naručila je kavu i slasticu, pa stala listati dnevni tisak.
Ugodna toplina opustila ju je i na trenutak se uplašila da će
zadrijemati. Odloživši novine osvrnula se oko sebe. Sredovječni
par, dvije mlade djevojke, vjerojatno studentice, sudeći po
knjigama koje su naslagale na rub stola, bračni par s djetetom u
kolicima... Muškarac joj je bio okrenut leđima i ona isprva preko
njega preleti pogledom. No, kad je naglo ustao potaknut dječjim
plačem okrenuo se i Loredana ugleda poznati lik. Njezin bivši...
Od šoka se ukočila na mjestu zureći u njega kao da je duh. Za to
vrijeme on je podigao bebu iz kolica, privio je uz grudi i stao
nježno njihati. Zgodna crnka do njega nagnula se i poljubila
djetešce u čelo. Među njima osjećala se snažna aura povezanosti i
ljubavi.
Loredanu obuzme slabost. Bože, u kojoj sam ja iluziji živjela,
zapanjila se. Zar je to čovjek koji je prema njoj bio užasno
62
sebičan, grub i bezobziran?! Što ga je tako promijenilo? Dijete!

Ljubav prema djetetu! Jedino što mu ona nikako nije mogla dati.
Drhtavih nogu, pazeći da ostane nezamijećena, ona ustane
od stola i produži do šanka, podmiri račun i izjuri na ulicu. Oštar,
ledeni zrak prereže je do kostiju vraćajući joj krv u obamrle
udove. Prebacivši kaput preko ramena ona ispruži ruku i pozove
taksi. U stanu ju je čekala već spakirana prtljaga i, premda je bilo
prerano, zamoli taksista da je pričeka te odveze na željeznički
kolodvor. Andrea se, srećom, još nije vratila s posla pa joj nije
morala ništa objašnjavati.
Te noći, ispružena na sjedištu jurećeg vlaka, nikako nije
uspijevala zaspati. Jedna jedina scena vrtjela joj se pred očima -
njezin bivši s djetetom na rukama. Sve dok ga u jednom trenutku
nije zamijenio Danteov lik. Isti prizor, druga osoba... Nesnosna
bol prereže Loredanu u grudima. Tiho, posve nečujno, kao da u
snu bunca, promrmljala je:
- Ne, ne mogu mu to učiniti...
Stigavši u Zadar najprije je Danteu poslala kratku poruku
odlučno mu dajući do znanja da je među njima sve gotovo.
"Mislim da je tako bolje. Za oboje", napisala je. "Žao mi je što sam
ti pružila lažnu nadu. Oprosti, ali shvatila sam da u mom srcu više
nema mjesta za ljubav." Iako je to bila najveća laž koju je ikada
izrekla, znala je da je to jedini način da ga zauvijek udalji od sebe.
Preostale dane odmora provela je u svom stanu, očajna i u
suzama. No, unatoč patnji koju je osjećala, bila je uvjerena da
djeluje ispravno. Iako je znala Danteov stav i mišljenje, smatrala
je kako nema pravo uskratiti mu mogućnost da postane otac.
Čvrsta i nepokolebljiva u svojoj odluci, prekinula je svaki kontakt
s njim ne želeći mu pružiti priliku da je pokuša razuvjeriti. Nije
mu odgovorila na nekoliko uzastopnih poziva, niti je pročitala
poruke koje joj je poslao. A na kraju je, kako bi sve zauvijek
okončala, promijenila broj telefona postavši nedostupna.
Vrativši se na posao najprije je zamolila ravnateljicu da je ne
šalje u Staru Sušicu. Njezin izgled i tuga u očima bili su uvjerljiviji
od riječi. Osjećajući da Loredana prolazi kroz teško razdoblje
ravnateljica joj je udovoljila. Ionako je u prethodnom periodu
63
dragovoljno prekoračila normu radnih vikenda. Neka napravi

stanku, ako će joj to koristiti.
Svakodnevni rad s djecom bio je najbolja terapija. Osim
satova plesa, Loredana je započela s vođenjem likovne radionice i
to ju je toliko zaokupilo da je bol u srcu otupjela. A onda je
pokupila trbušnu virozu koja ju je jako iscrpila. Kad joj se ni
nakon cijelog tjedana kod kuće stanje nije popravilo, posjetila je
liječnicu. Krvni nalazi bili su uredni, jedino joj je željezo naglo
palo.
- Draga, kad ste posljednji put imali mjesečnicu?
Loredanu šokira pitanje.
- Ma ne mislite valjda da sam ... - Naglo je zašutjela, ne
mogavši izgovoriti posljednju riječ. - Ne, to je nemoguće! -
nastavila je, odmahujući glavom. - Unatoč brojnim pokušajima,
godinama nisam uspijevala zatrudnjeti.
Liječnica je toplo pogleda i položi svoju ruku na njezin dlan.
- Dušo, postoji li objektivna mogućnost da ste u drugom
stanju?
- Ja, mi... nismo koristili zaštitu, ako me to pitate - smeteno je
odgovorila. - Bila sam sigurna da nije potrebno.
- Žensko je tijelo enigma - taktično će liječnica. - Promjena
mjesta, okolnosti, emocionalnog doživljaja mogu napraviti čudo.
Priroda je superiornija od nas i naše skučene sposobnosti
logičnog prosuđivanja. Stoga, prije nego donesemo bilo kakav
zaključak, savjetujem da napravite test trudnoće.
Pola sata kasnije Loredana je u rukama držala tester koji je
pokazivao pozitivan rezultat. Ginekološki pregled idući dan ga je
potvrdio.
Od tog trenutka cijeli joj se život okrenuo naglavačke. Je li
moguće da ću doista postati majka, pitala se ležeći noću budna u
postelji. A Dante otac?! I kako mu to sada reći, nakon što sam ga
onako okrutno odbacila?
Na kraju se, pod snažnim psihičkim pritiskom koji više nije
mogla podnijeti, povjerila Ivani.
64
- Lori, pa to je čudesno! - uskliknula je Ivana reagirajući

posve drugačije od njezinih očekivanja. - Nešto najdivnije što ti se
moglo dogoditi!
Loredani se oči napune suzama i ona ih prekrije dlanovima -
Ali...
- Što ali?! Hajde, smiri se i promisli! - Hrabreći je i tješeći,
ushićeno je nastavila:
- Zar zbilja ne vidiš? U pitanju je Božji dar! Poklon s neba!
Loredana je toga bila više nego svjesna. Pomisao na vlastito
dijete bacala ju je u neku vrstu euforije. U drugačijim okolnostima
skakala bi od sreće. No, sada su se u njoj sukobljavali oprečni
osjećaji - nevjerica, ushit, strepnja. I užasan teret krivnje zbog
načina na koji se ponijela prema Danteu.
- Morat ćeš mu reći - Ivanine riječi pogodile su ju u srce, još
više produbljujući bol.
- Znam, ali kako... - s mukom je izustila. - Nakon svega što
sam učinila?
- Pusti da ti se sve slegne - Ivana će mudro. - Vrijeme će
donijeti odgovore.
Loredana ju je poslušala. Prestala se kidati i tražiti brza
rješenja. Produžila je bolovanje do kraja mjeseca odmarajući se i
privikavajući na nastalu promjenu. A kad se osjetila dovoljno
jakom, poduzela je sljedeći korak.
Najprije je u mobitel ubacila staru, iznova aktiviranu SIM
karticu. Ne želeći se pokolebati ukucala je kratku poruku: "lako to
ne zaslužujem, molim te, nazovi me." Poruka isporučena, stigla je
informacija operatera.
Prošla su tri dana. Bez odgovora. Iako uznemirena, odlučila
je čekati. Da je na njegovu mjestu, ne bi se žurila. O svemu bi
dobro promislila. I tek onda odlučila.
Tjedan dana nakon što je Danteu poslala poruku Loredana je
stajala pokraj prozora i gledala prema pučini. U stanu je bilo
toplo, vani ledeno. Od njezina daha stvorila se maglica na staklu.
Brišući je dlanom primijetila je užurbanu mušku priliku kako se
približava njezinoj zgradi. Srce joj je preskočilo u grudima. A
onda se začula škripa ulaznih vrata. Očito ih je netko ostavio
65
otključana. Zaustavila je dah. Glasni koraci na stubama. Još

glasniji na hodniku. Potom tišina. Potpuna tišina. Mora da se
prevarila...
Dugi, reski zvuk zvona. Trgnula se. I paralizirala na mjestu.
Nasred predsoblja. Obamrla je od napetosti... Još jedan kratak
zvon... Koraci... Niz hodnik.
Loredana pojuri prema vratima i naglo ih otvori. Zaustavio
se. Okrenuo. Pogledao je. A ono što joj je vidio u očima, natjera ga
da potrči i primi je u zagrljaj. Uzvratila mu je suzama i
poljupcima.
Kad su se strasti umirile, Loredana je skuhala čaj i sjela uz
Dantea na dvosjed u dnevnoj sobi.
- Ok, mala! A sad želim čuti cijelu priču - ozbiljnim glasom
zahtijevao je Dante. - Do najsitnijih detalja. Čemu one besmislene
poruke, nedostupnost, prekid komunikacije? Gdje sam
pogriješio?
Loredana mu ispriča o susretu s bivšim, u Salzburgu, i
vlastitoj reakciji. - Smatrala sam da nemam prava...
- Stani! - Dante će oštro. - Mislio sam da smo to već prije
raščistili.
Gledajući ga u oči u njima je prepoznala dubinu patnje koju
je proživio. - Oprosti - šapnula je bolnim glasom. - Oprosti!...
Dante je prstima meko uhvati za bradu i podigne joj glavu
tako da su im se zjenice sudarile. Piljeći u nju izgovorio je
naglašavajući svaki slog:
- Lori, ženo, utuvi si u glavu jednom zauvijek! Volim te! Tebe,
takvu kakva jesi!
Loredana zažmiri pokušavajući zaustaviti bujicu suza. A
onda, bez ikakva uvoda, izusti u dahu:
- Čekam bebu!
Njezine riječi ostale su visjeti u zraku. Dante je nijemo zurio,
šokiran, pitajući se je li dobro čuo.
- Ti si...?
- Trudna... Trudna sam - Loredana potvrdi, sada mirnijim i
sigurnijim glasom.
66
- Dogodilo se čudo! Dobit ćemo dijete!

Dante je privuče k sebi drhteći od uzbuđenja, ushićeno
ponavljajući:
- Ludice, ludice, ludice moja...
67

Nora Jović - Snijeg Je Donio Ljubav

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Nora Jović - Snijeg Je Donio Ljubav

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Bela Dona & Knjige.

Bura je nosila sve pred sobom. Nebo boje sivog čelika

Osjećajući ukočenost i grčeve u mišićima, Loredana zaključi

- Dobila sam posao .

zrak. Zadrhtavši opipala je čelo i shvatila da gori. Oh, nije valjda

- Vrijeme je za kavu - glasno će razbijajući tišinu. Stare

U ponedjeljak se bura konačno stišala. Jutro je svanulo mirno

Ništa joj nije pružalo veće zadovoljstvo od spoznaje kako je

- Ja također radim s djecom - ona će oprezno, pozorno ga

IGRA, RADOST, SMIJEH

Loredana se na novom poslu odlično snašla. U njezinoj grupi

Ivana je načula priče o Loredaninom bračnom brodolomu pa

- Problem su mentalne blokade i ego koji se u takvim

- Baka me jako voljela. I djed, ali on je plovio i postali smo

- Sve je to karma - Loredanine riječi potvrde njezino

LJUBAV NA PRVI POGLED

More je bilo mirno poput ulja. Nigdje ni daška vjetra, a

djecom te je vlastiti smisao pronašao u tome da ih podučava

rečenica, a sad mu već danima ne izlazi iz glave. To mu se još nije

Nakon povratka s mora, Dante si je spravio ručak, a onda se

oslobađanja od neželjenih misli. Tjelesni napor pomogao mu je

Spavao je bez snova. Zadovoljan jer se oslobodio unutarnjeg

- Što da ti kažem, prijatelju? Nikad da nađem vremena. Stalno

Mini-bus je odzvanjao dječjim glasovima. Sjedeći na

- Dvorac? - sada se u razgovor uključi i plavokosi dječak koji

petodnevne "Škole u prirodi". No, njima je danas bio posljednji

Hrana je bila izvrsna. Nakon boravka na svježem zraku djeca

donijela veliku čokoladnu tortu. Jedna je djevojčica iz Rijeke

- Kako to misliš... u takvu stanju - zamuckivala je, zapanjeno

Nagnuvši se preko ruba postelje, ona ugleda kuštravu glavicu

U ZAGRIJAJU SVETOG NIKOLE

Došao je i prosinac. Mjesec darivanja. Loredana i Ivana

- Ljubav, draga moja, ljubav je najvažnija. Ono što ne uspiješ

- Naš dugogodišnji suradnik, učitelj skijanja - odgovorila je

Loredana ih upitno pogleda.

U tom trenu na hodniku se začuju koraci. U prostoriju uđe

- U kom smislu? - zanimalo je Loredanu.

Šok koji je Loredana doživjela nakon što je muškarac upalio

- Jesi li i prije dolaska u Staru Sušicu znao da ću biti ovdje? -

Bože, što je to sa mnom, odjednom se uplašila. Ništa ne znam

- Što si mi sinoć stavio u mlijeko? - zapitala je Dantea kad su

- Pretpostavljam da si razgledao sve znamenitosti.

- Ok - izgovorila je. - Prijatelji! Ispruživši dlan prema njoj,

beznađa, sjetim se kako je naša najveća odgovornost zaštititi

Bližio se Božić. Završavalo se prvo polugodište i nastava u

- E pa, nisi daleko od istine!

Nakon povratka iz Stare Sušice, Dantea je čekalo nekoliko

Na riječ prijateljica, ona se naglo opusti i vrati

- Poput šarene papige - Dante se našali na vlastiti račun. -

Iste riječi ponovio je nakon koncerta dok su uskim

- Javi mi kad saznaš - zamoli je Dante. - A u međuvremenu se

Dan prije Badnjaka Loredana je okitila bor i stavila svjetleće

ispočetka, zauvijek iza sebe ostaviti gorku prošlost, a svaki

sa starim knjigama. Zastavši na tren sa zanimanjem počne

- E, čovječe! Kad bi ti znao na kakvim sam ja mukama -

Međutim, ispalo je da se iduća dva dana nisu uspjeli čuti. Na

- Prije nego odbiješ, obećaj da ćeš barem ozbiljno razmisliti -

- Ne znam što bih rekla - priznala je. U glavi joj je brujalo.

Automobil se zaustavio na uzvisini. Dvije djevojke na

- Ionako smo gotovo na cilju - podrži je plavuša.

- Moram ti je pohvaliti - ubaci se Marijan, s ponosom

- Mislila sam da sam pozvana - rekla je tiho, najednom

Iz još neraspakiranog kovčega izvukla je čupave sive čizme i