Professional Documents
Culture Documents
Specijalna Patologija
Specijalna Patologija
UNIVERZITET U NIŠU
Specijalna patologija
Autorska skripta za studente medicine
Lukid Stefan; Živanovid Jovana
Kontakt: stefanlukic@gmail.com.
2009
AUTORI DAJU PRAVO NA NEKOMERCIJALNO DISTRIBUIRANJE OVE SKRIPTE I TO SAMO U
ORIGINALNOM OBLIKU I SA NAVOĐENJEM AUTORA. AUTORI ZADRŽAVAJU PRAVO
PROMENE OVE LICENCE KAO I SVA PRAVA NA OVO DELO
OVA SKRIPTA NIJE IZDANJE MEDICINSKOG FAKULTETA U NIŠU NITI NA BILO KOJI NAČIN PODRŽANA OD STRANE
UPRAVE ILI RADNIKA MEDICINSKOG FAKULTETA U NIŠU
Specijalna patologija
KARDIOVASKULARNA
diarrhea), čest je kod dece, napada valvule oba ušda
leve polovine kod kojih dominira mukoidni oedema.
PATOLOGIJA
Promene prolaze bez posledica kada se sanira
osnovna bolest.
II - Najčešdi je VERUCOSA (bradavičasti).
Reumatski (tipicni) I Atipicni (Liebman-Sacks)-
udružen je sa autoimunoim SLE.
16. REUMATSKA GROZNICA IIa - Reumatski – tipični - verucosni
Je izazvana je b-hemolit streptokokom iz endokarditis napada najopteredenije valvule njihove
grupe A, lokalno izaziva tonzilofaringitis, groznicu, površine I ivice. Mitralni a potom aortalne.
bolove u zglobovima I ospu po kozi. Na antigene Endokarditis desne polovine je redak I nastaje tek
streptokoka (streptolizin) se stvaraju antitela koja posle hroničnog venskog zastoja u pludima, pludne
reaguju sa mezenhimnim tkivom, pre svega sa hipertenzije a samim tim I opteredenje desne
kolagenim vlaknima. Infekcija se obicno zavri polovine srca. Kod mitralnih je pretkomorna a kod
ozdravljenjem a posle 2-3 nedelje nastaju promene aortalnih komorna strana valvule. Nije zahvadena
na endokardu, miokardu a nekad I na perikardu cela površina nego samo ivice koje se dodiruju (na
(epikard): nastaje pankarditis. Osnovna komisurama) ali I slobodne ivice.
mikroskopska karakteristika su Aschoff cvorici Patogeneza i morfologija :
(granulomi), oni su lokalizovani najčešde u miokardu Na opisanim delovima promene su
I to perivaskularno, u valvulama pravih granuloma subendotelno u vidu mukoidnog oedema,
nema. proliferacije mezenhimnih delija I fibrinoidne nekroze
Morfologija: vlakana. Istovremeno se javljaju degenerativno-
Opisuju se 3 faze: nekroticne promene na endotelnim delijama pri
1 - Akutna, u centru cvorica je fibrinoidna čemu je stvoren uslov za nastajanje tromboze. Kako
nekroza kolagenih vlakana okruzena su oštedenja superficijalna to su beli
leukocitnim(eosinofili, leukociti, limfociti, fibrinotrombocitni trombi- mali oko 2mm- tj.
plazmociti, monociti) infiltratom. odgovaraju verucama-bradavicama. Sa
2 - Granulomatozna, dominiraju organizacijom ovih malih tromba urasta najpre
džinovske delije Aschoff-ovog a Anitschkow -ovog mlado vezivno tkivo (granulaciono) (iz baze valvule i
tipa. iz okoline) u ove trombe sa sazrevanjem
-Aschoff delije su makrofagi sa 2 jedra oko granulacionog tkiva u zrelo vezivno tkivo veruce
kojih je svetla citoplazma- podsecaju na oci sove. postaju zamudene sivo bele boje I čvrste, srasle za
-Anitschkow- velike sa karakteristicnim površinu valvule. U toku organizaciju nastaje spajanje
hromatinom u centru koje ima bocne produžetke; valvule pa ušde postaje manje, tj. nastaje stečena
podsecaju na gusenicu, njihovo poreklo nije jasno, srčana mana-stenoza ušda. Zbog lokalizacije I na
mada marker za makrofage-CD15- idu u prilog slobodnim ivicama veruca nastaje skradenje valvule
shvatanju da su I one makrofagi. tj Javlja se I druga srčana mana to je insuff valvule
3 - Fibroze- hronična, Aschoff delije se mitr ili aorte. Najčešde je mana kombinovana ali
zamenjuju fibrocitima I kolagenim vlaknima, može da bude I samo prisutna stenoza ili insuff. Kod
zadobijajuci tu homogenu građu pa jedino po stenoze mitr ušda se u toku punjenja (diastole) leve
perivaskularnoj-miokard- lokalizaciji I vretenastom komore cuje dijastolni šum jer tad krv nailazi na
obliku, mogu da se prepoznaju. prepreku. Kod insuff valvule u sistoli komore se
vrada krv pa se zato čuje sistolni sum I to u 5 ics sin.
17. ENDOKARDITIS Kod dominantne stenoze miokard leve pretkomore
Je zapaljenje valvularnog, hordalnog I hipertrofira, lumen dilatira dok je miokard leve
parijetalnog endokarda . komore atrofican. Zbog zastoja krvi u levoj
Deli se na endocarditis simplex, verucosa (typica pretkomori nastaje parietalna tromboza pa I
I atypica), bacterialis (ulcerosa-ulcerotrombosans) sistemski tromoembolizam. Kod stenoze I insuff na
(akutni I subakutni), abacterialis (ulcerosa), recurens aorti prisutna je hipertrofija miokarda vent sin a
(recidivans). potom I pretkomore. Hipertrofija mišida je
I - SIMPLEX - udružen sa elektrolitnim ogranicena perfuzijom tj. koronarnim arterijama one
poremecajima-prethodne bolesti (povradanje, su u stanju da kod manjih hipertrofija kompenzuju
2
Specijalna patologija
svoju funkciju izduzivanjem ali nisu u stanju da se teskih bolesnika (Cancer, uremia) , pa se smatra da
množe. Zato nastaje ishemija miokarda a samim tim I endogeni toksini (urea) ili u toku nekroze carcinoma
reverzibilno oštedenje do faze masne promene pa mogu da izazovu ulceracije I sekundarnu trombozu.
čak se javlja I miocitoliza-nekroza pojedinačnih delija V - ENDOCARDITIS RECURENS - ili
bez nekroze strome. Zbog ovakvih promena I recidivans, reumatski koji se javlja vise puta u
degenerativnih I nekrotičnih smanjuje se kontraktilna različitim intervalima napada iste valvule pa je srčana
sposobnost miokarda sto dovodi do zadrzavanja krvi mana sve teza pa mitr ušde podseda na usta ribe
I do sirenja lumena-ekscentricna hipertrofija- zbog ogromnog suženja. Sa opteredenjem desne
dilatacija. Hipertrofija u ranoj fazi bez dilatacije je polovine srca može da se javi I na valvulama pludne
koncentricna hipertrofija. a. I tricusp ušda. Takav endocarditis se zove
IIb - Atipicni - Liebmann-Sacks - Atipicni se plurivalvularni endocarditis a mane plurivalvularne
javlja kod lupusa, ne poštuje silu opterecenja, javlja stečene mane srca.
se na komornoj strani mitralni ili na aortalnoj strani
semilunarnih. Ne javlja se na komisurama I ivicama 19, 20. - URODJENE SRČANE MANE
vec na bazalnim delovima gde su valvule spojene za Nastaju u toku embriogeneze izmedju 3-8
annulus fibrosus. Karakterišu se više proliferacijom nedelje gestacionog perioda. Jer se u tom interval
mezenhima nego trombozom I ne dovode do srčanih razvija kvs. Uzrok nije poznat u 90% slučajeva.
mana: moguda je jedino lakša insuff zbog zadebljanja Okrivljuju se virusi (Rubeolla(prvo tromesecje)),
valvule na tom mestu. Normalne valvule su glatke hromozomski defekti (trizomija) I zracenje.
sjajne, providne elastčne I lako sklopljive. Podeljene su u dve velike kategorije:
III – BAKTERIJSKI – ULCEROSA - INFECTIVA- 1-Mane sa šantovima
Izazvani su virulentnim Ili manje virulentnim 2-Mane sa opstrukcijom.
bakterijama zato su podeljeni na akutne I subakutne: MANE SA ŠANTOVIMA- Levo-desni- mane sa
IIIa - Subakutni je izazvan manje virulentnim kasnom cijanozom I mane sa desno levi santovima -
bakterijama- streptococcus viridans a drugi naziv za sa ranom cijanozom.
subakutni je endocarditis lenta koji ne izaziva LEVO-DESNI – KASNA CIJANOZA
markantne simptome. 1. ASD,
IIIb – Akutni 2. VSD,
Morfologija: 3. ductus arteriousus persistens,
Bct ulceracije ne samo da su duboke da 4. AVSD.
mogu da otkinu valvule (akutna insuff valvule I 1. ASD - posle rodjenja pritisak u levoj
miokarda) nego zahvataju I veliku površinu valvule. pretkomori postaje vedi pa oksigenisana krv iz leve
Zbog toga su trombi veliki 1-2cm. Liče na tumore tipa pretkomore ide u desnu. Cijanoze nema. Tip
polypa pa odatle naziv endocarditis polyposa. secundum-90% Tip primum-5% Simptoma nema u
Istovremeno su veliki beli trombi-trombocitni sa prvih deset godina zato što arterijska krv ide u desnu
dosta leukocita septični jer sadrže bakterije pa se pretkomoru (šum prisutan). Sa hipertrofijom desne
lako odvajaju od baze valvule dovodedi do septičnog pretkomore I povedanjem pritiska u njoj smer krvi
tromboembolizma u sistemskoj cirkulaciji. Kod postaje obrnut, bolesnici postaju cijanotidni oko
subakutnog su ulceracije takodje prisutne ali su 30god. Ova mana je značajna I zbog paradoksalnog
manje pa nastali trombi moraju da se organizuju. Sa venskog tromboembolizma: venski tromboembolusi
obzirom da bct endocarditis napada valvule (kod povedanog pritiska) idu u levu pretkomoru , u
prethodno oštedene reumatskim endokarditisom , te levu komoru I u sistemsku cirkulaciju).
sa organizacijom tromba srčane mane postaju teže. 2. VSD - najčešda anomalija srca. Omoguduje
Synopsis - za bct endokarditis su potrebna komunikaciju izmedju desne I leve komore. Nekad su
dva uslova 1-oštedene valvule prethodnim defekti mali a nekad toliko veliki da se stvara jedna
endokarditisom ili su u pitanju kongenitalne srčane komora. U 90% su na membranoznom septumu (u
mane, 2-prisustvo bct u krvi. blizini Hiss snopa), pa mogu da dovedu do
Komplikacije bct endokarditisa- ulceracije, poremedaja ritma. U 10% su lokalizovani u mišidnom
tromboze, septicni tromboembolizam, otkidanje septumu ispod pludne valvule. Mali defekti su
valvula, sepsa. poznati kao Morbus Roger I lokalizovani su u
IV - ENDOCARDITIS ABACTERIALIS - prisutne mišidnom delu septuma. Mogu da se zatvore
I ulceracije I tromboze ali bez bakterija, nastaju kod spontano. A veliki se zatvaraju samo hirurski.
3
Specijalna patologija
Operacija treba da se izvrši sto pre da se ne razvije -Kod infantilne je difuzno suzenje aorte sa
pludna hipertenzija. Smer prvo levo-desni pa desno – sirokim duktusom Botalli. Pa su kolaterale
levi(v.ASD). nerazvijene. Sa rodjenjem I zatvaranjem duktusa
3. DAP (DAA) - nastaje ako se ovaj vaskularni arteriozusa, cirkulacija je smanjena I oni umiru rano.
kanal ne zatvori posle rodjenja, posto je u pitanju -Adultna - lokalizovano suzenje aorte a
mišidni krvni sud ima razvijenu tuniku mediu I jake ductus arteriosus sužen pa su kolaterale dobro
kontrakcije (spazme) koji dovode do suzenja lumena razvijene. Kod adultne krvni pritisak je povedan u
I zatvaranja u prvim danima posle rodjenja. delu aorte I granama ispred suženja a distalno od
Prematurusi I oni sa hijalinim mebranama suženja je pritisak snižen. Pa je donji deo trupa I noge
(respiratorni distress sindrom) često imaju ovu slabije razvijen. Dok su ruke I ramena bolje razvijeni.
manu. Kada krvni tok postane obrnut-pludna arterija DG se postavlja razlikom u krvnom pritisku (ruke I
u aortu-onda nastae cijanoza , maljicasti prsti, I insuff noge).
cor dex. Terapija je hirurska.
4.AVSD - parcijalni ili kompletni. Kod
kompletnog sve četri supljine komuniciraju pa je 13, 14. ISHEMIČNA BOLEST SRCA
prisutna hipertrofija zida svih šupljina. Moguda je 1.Angina pectoris
hirurška terapija. 2.Infarctus miocardi
3.Hronična ishemična(ateroskleroticna) bolest srca
DESNO-LEVI SANTOVI 4.Iznenadna srčana smrt.
1. TETRALOGIJA FALLOT: VSD,
subpulmonalna stenoza, jašuda aorta (jaše I na desnu 1. ANGINA PECTORIS- karakteriše se
I na levu komoru), hipertrofija miokarda desne napadima jakog retrosternalnog (prekordijalnog)
komore. Prognoza je loša jer samo 3% posto bola, kao posledica tranzitne ishemije miokarda koja
pacijenata zivi do 40. godine. traje od 15sec do 15min. Deli se na: tipicnu,
Morfologija Prinzmetal, I na nestabilnu (crescendo).
Srce ima izgled čizme zbog upadljive TIPICNA-stabilna- nastaje zbog dugotrajne stenoze
hipertrofije desne komore, naročito u apikalnom (Ateroskleroza) koronarki I to u uslovima povedanog
delu. Sa rastom deteta raste I srce ali se pludno ušde zahteva za kiseonikom. Javlja se kod: povedane
ne siri proporcionalno. Pa opstrukcija postaje sve fizicke aktivnosti ili stresa. Bol popusta na odmor ili
teža. na lingualetu nitroglicerina (selektivni koronarni
Deca su cijanoticna od rodjenja. Hirurška vazodilatator).
terapija je moguda. PRINZMETAL -karakteriše se bolovima koji se javljaju
2. TRANSPOZICIJA VELIKIH ARTERIJA- postoji I pri mirovanju , nastaju zbog spazma. Popustanje
prava I korigovana transpozicija. bola je brzo na koronarne dilatatore.
-Kod prave pludna arterija izlazi iz leve CRESCENDO- Karakteriše se napadima jakih bolova
komore a aorta iz desne. Obe cirkulacije su potpuno koji su sve češdi I uz manji napor I u miru.
odvojene. Oksigenisana krv iz pluda preko levog srca Istovremeno bolovi traju duže. Ova angina se zove I
odlazi u pludnu arteriju pa opet u pluda a venska krv preinfarktna angina.
iz šupljih vena preko desnog srca odlazi u aortu I u
sistemsku cirkulaciju. Život je mogud samo ako 2. INFARCTUS MYOCARDI - infarkt je
postoji neki od otvora (VSD,ASD…). ishemična nekroza miokarda-koagulacionog tipa.
-Korigovana- komore su samo izmenile Koagulacija se javlja kod ishemije I fibrinogen izlazi.
mesta: anatomska desna komora je na mestu leve I Etiološki Faktori- okluzivna ateroskleroza,
obrnuto. Aorta je napred I levo u odnosu na pludnu ateroskleroza stenozirajuda sa pridodatom
arteriju. Pludna arterija izlazi iz desno postavljene trombozom okluzivnog tipa, ateromatozna ploča se
komore koja je anatomski leva komora. Imaju komplikuje zbog hemoragija koje mogu da dovedu
normalnu funkciju samo sto su obrnuto postavljene. do okluzije.
Kod korigovane transpozicije nema hemodinamski Klasifikacija u odnosu na debljinu: mali
poremecaja. subendokardijalni, veliki ali bez zahvatanja čitave
3. KOARKTACIJA AORTE - To je lokalno debljine zida, veliki transmuralni infarct (zahvadena
suzenje lumena aorte, deli se na infantilnu I odraslu je cela debljina miokarda).
(adultnu). Lokalizacija:
4
Specijalna patologija
5
Specijalna patologija
6
Specijalna patologija
fibroza koja može da dovede do poremedaja ne samo jedrom. Smatraju ih hamartomima: dizontogenetski
u kontraktilnosti nego I u sprovodjenju. tumori (nastaju na bazi poremecaja embrionalnog
razvoja) koji se karakterišu množenjem delija koje su
23. TUMORI SRCA- normalno prisutne na tom mestu.
Veoma su retki, spadaju myxoma, fibromi, MALIGNI- angiosarcoma,
lipomi, papilarni fibroelastomi, vaskularni tumori I rhabdomyosarcoma ali su izuzetno retki.
naravno rhabdomiomi (od poprečno prugastih
mišidnih vlakana). 24. PATOLOGIJA PERIKARDA
1. MYXOMA – najčešdi primarni tumori u PERIKARDITIS - Zapaljenje perikarda. Akutni i
odraslih osoba sa pretežnom lokalizacijom u Hronični.
pretkomorama. AKUTNI EKSUDATIVNI-pri cemu se u
Morfologija: perikardijalnoj kesi nakuplja eksudat različitog
Uglavnom su pojedinačni mada mogu da sastava: po eksudatu je podeljen na serozni,
budu I multipli. Sa najčešdom lokalizacijom u predelu fibrinozni, purulentni I hemoragicni.
fossae ovalis. Mogu da budu nekoliko 2-3cm, a retko - Serozni je najlakši I obiluje tečnošdu u
I do 10cm. Neki su sirokom bazom vezani za potpunosti se resorbuje, ne ostavljajudi nikakve
parietalni endokard (sesilni) ili su uskom peteljkom posledice za sobom.
povezani (pedunkularni). Prožeti su poljima - Fibrinozni se deli na lokalizovan I difuzni.
hemoragija I čvrsti su ali ponekad su miksomatozni Lokalizovan je u predelu infarkta miokarda a difuzni
(prozračni), oni sa peteljkom mogu da zapuše AV se javlja u okviru poliserozitis (sve serozne opne),
ušde I da izazovu akutnu insuff pretkomore I smrt. kod SLE, I kod uremije. U kesi je prisutna manja
Endotelne, miksomatozne, I nezrele glatke količina tečnosti I veda gustina fibrinogena koji se
mišidne delije (Leyomyoblasti). Ove delije su polimerizuje u fibrin (pa je delovanje fibrinolizina
utopljene u osnovnu subst bogatu (streptokinaza-medikamentozno) bez uspeha. Zbog
mukopolisaharidima Njihovo poreklo je diskutabilno trenja visc I pariet perikarda u dijastoli srca nastaje
pri čemu neki smatraju da su hamartomi ( da imaju resicasta površina srca pa odatle naziv cor villosum-
vaskularno poreklo) a drugi smatraju da su resičasto srce. Na površini se nalaze trake I
organizovani trombi. Najverovatnije je mišljenje da membrane sivo-bele boje koje se lako skidaju,
prisutne tumorske delije vode poreklo od primitivnih predstavljajuci fibrin. Resorpcija je rekto kompletna,
multipotentnih mezenhimnih delija. češda je organizacija.
2. LIPOMA - lokalizovan u miokardu ili ispod - Purulentni Perikarditis - nastaje kao
epikarda I često je bez simptoma. Lokalizovan je u komplikacija bakterijskog endokarditis, sepse ili
levoj komori pa onda u desnoj pretkomori I u purulentnih zapaljenja u medijastinumu koje mogu
atrijalnom septum. per continuitatem da zahvate I perikard. Exudat ima
3. PAPILARNI FIBROELASTOM- Slučajno se zuto-zelenkastu boju.
otkriva na obdukcijama. Česta lokalizacija je na - Hemoragicni Perikarditis - najčešde je znak
aortalnim valvule. I to na komornoj strani a ukoliko je primarnog (mezoteliom) ili sekundarnog
lokalizacija na AV onda je zahvadena pretkomorna (metastatskog) tumora perikarda. U exudatu
strana. Građeni su od miksomatoznog veziva u kome dominiraju eritrociti ali se na citoloskim preparatima
su prisutna dominantna elastična vlakna I mogu otkriti I maligne delije.
mukopolisaharidi u stromi. Neki ih smatraju Sem kod seroznog perikardita kod svih ostalih
organizovanim trombima. je resorpcija exudata u potpunosti nemoguda . Zbog
4. RHABDOMYOMA- se otkrivaju u prvim toga nastaje njihova organizacija, tj. Urastanje
godinama života I spadaju u najčešde primarne mladog veziva (granulacionog) tkiva u exudat I
tumore kod dece. njegovo sazrevanje u zrelo vezivno tkivo. Na ovaj
Morfologija: način se stvaraju ili sinehije izmedju oba lista kese ili
Mali su do nekoliko cm I imaju sivo-belu se srčana šupljina u potpunosti zamenjuje vezivnim
boju. I često štrče u lumen. tkivom: nastaje obliteracije srčane kese. Takvo srce
Građeni su mikroskopski od kruznih ili se zove “srce u oklopu”, panzerherz iz razloga sto je
poligonalnih delija sa vakuolama u citoplazmi kod ovog perikardita otežana I diastola I sistola pa je
ispunjenim glikogenom I sa malim centralnim letalni ishod najčešdi.
7
Specijalna patologija
8
Specijalna patologija
Segmentno zahvatanje (ne ceo obim) ovih krvnih Napadnute su male arterije I vene. U mnogim
sudova sa fibrinoidnom nekrozom, aneurizmom I organima.
trombozom. Zbog organizacije tromba na tim krvnim Morfologija:
sudovima mogu da se palpiraju čvoridi. Zbog nekroze Dominantne su džinovske delije I leukocitni
su mogude rupture krvnog suda sa pratedim infiltrat. Na periferiji granuloma nalazi se fibroza. U
hemoragijama. bubrzima je fokalni nekrotizirajudi glomerulonefritis
Morfologija: ili polumesečasti tip sa brzom evolucijom.
Postoje tri stadijuma: Najveda učestalost je u petoj dekadi života. Ako
I-akutni- fibrinoidna nekroza okružena se ne lece 80% umru za godinu dana. Imuni
neutrofilnim, eozinofilnim I mononuklearnim kompleksi se otkrivaju u glomerulima I krvnim
delijama. sudovima tj. Ima hipersenzitivnu ili imunolosku
II-faza zarastanja- pocetna fibroza a stvoreni genezu.
trombi su organizovani . d. Thrombangitis obliterans – Buerger -
III-izlecenih lezija postoji izražena fibroza zida I zahvata intermedijarne I male arterije ali I vene. Sa
suženje lumena. najčešdom lokalizacijom na donjim ekstremitetima.
Po kliničkom toku je podeljen na akutni, Svi pacijenti su pušači. Pretežno muškarci I to mladi
subakutni I hronični stadijum. Karakteriše se oko 35-god života.
remisijama koje dugo traju I novim napadima. Morfologija:
Kliničke karakteristike: gubitak težine, bol u U svim slojevima zida su granulociti koji
abdomen, temperature nepoznatog uzroka I ošteduju endotel dovodedi do muralne tromboze
hipertenzija koja se brzo razvija. često okluzivne.
Javljaju se jaki bolovi u predelu stopala I to
IMUNOLOSKI - ALERGIJSKI ANGITIS posle napora: clauditatio intermittens. Pored bolova
a. Kawasaki sindrom - napadnute su velike, javljaju se gangrene.
srednje ali I male arterije. Javlja se kod dece obicno e. Raynaud, (Reno) - Ova se bolest karakteriše
ispod cetvrte godine života. Kod njih je napadima bledila I cijanoze na prstima ruku I nogu a
karakteristična temperature, groznica, konjuktive I redje vrh nosa ili uvo. Posledica je jakog vazospazma
oralna sluzokoža su crvene. Crvenilo se javlja na malih arterija I arteriola. Pacijenti su pretezno mlade
dlanovima I na tabanima I vratne žlezde su uvedane. žene. Organskih promena nema. Tok je benigni a
Morfologija: posle dugotrajne evolucije nastaje atrofia kože,
U infiltratu dominiraju limfociti, neutrofili I potkožnog I mišidnog tkiva.
eozinofili ,a u krvnom sudu zid je istanjen fokalno sa
aneurizmom I trombozom, za imunogenezu govore 10. VENE I LIMFATICI
autoantitela na citokin endotelnih delija. VARIKOZNE VENE - su abnormalna vijugava
b. Mikroskopski poliarteritis - Napada prosirenja izazvana dugotrajnim intraluminalnim
arteriole, kapilare I venule. Sve lezije su iste starosti. pritiskom. Uglavnom su zahvadeni donji extremiteti.
Lokalizacija na kozi I sluzokožama kao I na organima. Zene iznad 50 god, gojazne I familijarna
Zato nastaje hematuria, hemoptizije, proteinuria predispozicija. Favorizujuci factor je stajanje.
istaknuta je imunoloska reakcija na antigene (lekova, Morfologija:
alergena). Vene su proširene, vijugave, čvornovate,
Morfologija: varijacija u debljini zida (istanjenje), intraluminalna
Segmentno zahvatanje medie tipa fibrinoidne tromboza I valvularni deformiteti. Mikroskopski: zid
nekroze oko koje se nalaze neutrofili. na jednom kraju istanjen (dilatacija) a zadebljan na
c. Wegenerova granulomatoza - karakteriše drugom zbog hipertrofije glatkih mišida I
nekrotizujucim vaskulitisom. Karakteriše se: subintimalne fibroze. Česte degeneracije elastičnih
1.Akutni nekrotizujuci granulomi gornjeg I vlakana sa kalcifikacijom u mediji-thrombosclerosis.
donjeg dela repiratornog trakta. THROMBOPHLEBITIS
2.Fokalni nekrotizujuci vaskulitis malih I srednjih 90% se javlja thrombophlebitis, nastaje u
krvnih sudova. dubokim venama, zahvadeni su venski plexusi I
3. Promene u bubrezima tipa fokalnog ili pelvicne vene kod zena. Infekcije kao sto je
difuznog nekrotizujuceg glomerulitisa. appendicitis, peritonitis I pelvični apscesi uticu na
9
Specijalna patologija
razvoj venskih tromboza. Trombi u nogama -Kapilarni hemangiomi grade kapilari, imaju
podmuklo I dugo nastaju I bez simptoma. Znaci: tanak zid pokriven endotelom. Najčešdi su u koži,
cijanoza, dilatacija, bol. Česta I teska komplikacija je potom u sluzokožama (narocito u usnoj duplji), redje
pludni tromboembolizam naročito kod ležedih I u organima.
bolesnika. - Kavernozni hemangiomi
PHLEBOTHROMBOSIS – U primarne PT spada Morfologija:
phlegmasia alba-bolna bela noga se odnosi na ilio- Građeni su od krvinih sudova sa velikim
femoralnu vensku trombozu, često kod gravidnih lumenom koji su pokriveni endotelom ispunjeni
zena ili neposredno posle porodjaja. Tromb stvara eritrocitima I odvojeni medjusobno razvijenom
phlebitis a perivenozni inflamatorni odgovor dovodi vezivno-tkivnom stromom (kolagena vlakna I
do blokade limfe I bolnog otoka. Tromboza se javlja fibrociti).
zbog staze krvi I hiperkoagulabilnog stanja za vreme Najčešdi su u jetri, potom u slezini I u
grav. bubrezima. Slučajno se otkrivaju, ne daju simptome
Sekundarna PT- migratorni TP, odnosi se na ili se klinički manifestuju rupturom, hemoragijom u
venske trombe koji nestaju na jednom a pojavljuju se trbušnoj duplji pa čak I hemoragičnim sokom koji
na drugom mestu. Paraneoplastični sindrom. može da se završi letalno. Bitna je njihova
LYMPHANGITIS I LYMPHOEDEMA subkapsularna lokalizacija zbog čega su izloženi
Bakterijske infekcije (B hemoliticki trauma, traumatskom oštedenju koje dovodi do
streptokok A I drugi virulentni patogeni) se šire I rupture. Po nekad mogu da se smanje jer neki
izazivaju zapaljenje u limfaticima. Limfatici su kapilari mogu da se organizuju, da se transformisu u
prošireni ispunjeni exudatom (neutrofili I histiociti) I vezivno tkivo. Ukoliko su prisutni u cerebellumu I
pružaju se kroz zid, kroz tkiva I mogu da infiltriraju u moždanom stablu onda je u pitanju Hyther-Lindau
okolno tkivo I daju apscese. Prisutno je I zapaljenje bolest koja ima I druge karakteristike.
limfnog nodusa (lymphadenitis). Ukoliko limfni - Granuloma Pyogenicum - spada u
nodusi ne mogu da dreniraju mikrobe razvija se kapilarne hemangiome koji imaju polipoidni rast.
sepsa. Okluziju limfatika prati limfedem. Uzroci su: Česti su u gingivi ili u oralnoj šupljini I imaju
širenje malignih tumora, lymphadenectomia, post- ulceraciju na površini, mikroskopski lice na
radiaciona fibroza, postinflamativna tromboza. granulaciono tkivo a ima dosta I zapaljenskih delija,
Limfatici su prošireni sa okolnim limfedemom koji naročito kod erozija na površini: neutrofili. Ne
dovodi do povedanja potkožnog intersticijalnog recidivira posle odstranjivanja a kod zena spontano
vezivnog tkiva-fibroza sa braonkastim otokom (peu se gubi posle poradjaja, takodje su lokalizovani na
de orange) sa ulceracijama na koži. Hylothorax, gingivi I zovu se granuloma graviditatum.
Hylopericardium, I hilozni ascites nastaju zbog b) Glomus Tumor- Glomangioma. Pradeni
rupture zapušenog limfatika. su jakim bolom jer vode poreklo od glomus telašaca
pa prema tome regauje na promene temperature a
11. TUMORI KRVNIH SUDOVA regulise I protok krvi. Najviše ih ima na distalnom
Mogu da budu benigni I maligni I delu prstiju ispod noktiju.
intermedijarni. Morfologija:
Benigni su građeni od dobro diferentovanih Građene su od 2 komponente: vaskularni
krvnih sudova I endeotelnih delija; kod malignih su u kanaliči odvojeni vezivnim tkivom u kome se nalaze
malom procentu prisutni diferentovani krvni sudovi gnezda specijalizovanih glomus delija (II
(sa lumenom) pri cemu dominiraju solidna polja. komponenta).
Delije kole pokrivaju vaskularne kanale pokazuju sve c) Teleangiektazije - difuzna proširenja
znake maligniteta. krvnih sudova tipa arteriola kapilara I venula.
1.BENIGNI- su najvazniji hemangiomi I Lokalizovane su u koži I sluzokožama I imaju crvenu
glomus tumori (glomangiomi). boju.
a) Hemangiomi- česti kod dece. Neki autori
Morfologija:
ih smatraju hamartomima (dizontogenetski tumor)
-nevus flameus-građeni su samo od
sa množenjem delija ili tkiva koje je normalno
dilatiranih krvnih sudova u dermu sa čestom
prisutno na tom mestu. Najvazniji su kapilarni I
lokalizacijom na glavi I u predelu vrata.
kavernozni hemangiomi kao I granuloma
pyogenicum.
10
Specijalna patologija
11
Specijalna patologija
RESPIRATORNA
PATOLOGIJA NASOPHARYNX
Pharyngitis I tonsillitis su virusne geneze I
često su udruženi sa rhinitisom. Sluzokoža je crvena,
40. PATOLOGIJA GORNJIH RESPIRATORNIH edematozna I zadebljana. Izazivači su: bakterije
PUTEVA mada su češde sekundarnog toka. Komplikacije
virusnog pharyngitisa. Bakterije su: B hemoliticki
1. Rinitis je zapaljenje sluzokože nosne duplje. strep I staphylococcus aureus. Teže forme se javljaju
- Infektivni rinitis- najčešde izazvan virusima. kod odojčadi I mlade dece, jer jos uvek nemaju
Sluzokoža je u akutnom stadijumu otečena, crvena I dobro razvijen imunoloski sistem. Javljaju se kod
zadebljana. Sekundarna bakterijska infekcija izaziva diabetesa I kod I kod uništene normalne flore
mukopurulentno zapaljenje I infekcija prolazi za 7 prethodnim antibioticima. Veliki značaj
dana bez obzira na lečenje. streptokoknog (sore throat) je u mogudem razvoju
- Alergijski rhinitis (polenska kijavica), poststreptokoknih nesupurativnih sekvela (FR, GN..).
hipersenzitivna reakcija tip I. Najčešde na polen ali I Rekurentni tonzilitisi dovode do hiperplazije
na druge antigene. Atopicni, lokalizovani tip. limfnog tkiva.
Karakteriše se edemom, hipersekrecijom sluzi, TUMORI: podeljeni su na benigne I maligne.
hiperemijom I infiltratom MNF kao I brojnim Tumori nosa, sinusa I nazofarinksa.
eozinofilnim granulocitima. Ponovljeni napadi Benigni:
rhinitisa izazivaju fokalnu protruziju mukoze tj. -Nasofaringealni angiofbrom (izaziva
Dovode do stvaranja nazalnih polipa često velike problem zbog jakog krvarenja u toku hirurske
duzine (do 4cm). intervencije);
Morfologija: -Invertni papilom (benigna, agresivna
Polipi nemaju histoloske karakteirstike neoplazma s alokalizacijom u nosu I paranazalnim
tumora I ne prelaze u karcinom. Stroma je supljinama, gradi papile pokrivene skvamoznim
edematozna sa hiperplasticnim I cističnim epitelom zbog urastanja u mukožu dobio je naziv
mucinoznim žlezdama koje luče mucus. Stroma invertni, koji može da recidivira ako se potpuno ne
infiltrovana neutrofilima I eozinofilima I odstrani, maligna alteracija u planocelularni je
plazmocitima. Njihova sluzokoža je intaktna na moguda).
pocetku ali nakon bakterijske infekcije ona je Maligni:
ulcerisana I infiltrovana neutrofilima. Karcinomi:
- Hronični rhinitis je posledica ponovljenih a. Nekereatinizujuci planocelularni
napada akutnog rhinitisa (bakterijskog ili alergijskog b. Keratinizirajuci planocelularni
porekla). Prisustvo nazalnih polipa uz devijaciju c. Nediferentovana varijanta je
nazalne pregrade potpomažu mikrobiološkoj sastavljena od velikih epitelnih delija sa upadljivim
infekciji. Zapaljenski infiltrat su limfoplazmociti a nukleolusima I polimorizmom.
potom I neutrofilni leukociti koji su subepitelno Sve tri forme tumora rastu u vidu
lokalizovani. Na površini sluzokože su česte ulceracije nazofaringealnih masa. A ponekad ih ima I na
kao I deskvamacija epitela. tonzilama I korenu jezika. Sve se šire u cervikalne
2. Sinuzitis se deli na akutni I hronični. Agensi su noduse a dalje ne.
stanovnici usne duplje dok je zapaljenska reakcija
nespecifična. Ako je poremedenena drenaža sinusa LARYNGITIS:
onda nastaje gnojni eksudat u sinusnoj šupljini što je Je zapaljenje laringsa. Alergijske, virusne,
poznato kao empyema sinusa. Ponekad je sinusitis bakterijske ili hemijske etiologije. Medjutim češde je
komponenta Kartagener sindroma: bronhiektazije, deo generalizovane infekcije gornjih disajnih puteva
situs inversus, sinuzitis. Komplikacije: širenje u orbitu, ili je posledica dugotrajnog pušenja. TBC I diphteria
infiltracija koštanih struktura. Širenjem hroničnog mogu da napadnu larynx. Infekcija mikrobima je
zapaljenja u koštani system lobanje I orbitu dovodi teška kod odojčadi I dece zbog izraženog edema I
do septičnog trombophlebitisa sinusa dure mater, eksudacije sto može da izazove obstrukciju larynxa,
osteomyeletisa. krup je naziv za laryngotrachebronchitis kod dece
12
Specijalna patologija
13
Specijalna patologija
epitela I hrskavice) zove se Reid-ov index I on je (neutrofili) sto ukazuje na čestu egzacerbaciju akutne
normalno manji od 0.4 a povedan je proporcionalno inflamacije. U redjim slučajevima nekrozom je
težini I trajanju bolesti. kompletno razoren zid bronhija I bronhiola tj.
U ranoj fazi postoji polipoidna hiperplazija Stvaraju se apscesi. Klinički dominira perzistentan
epitela, u odmakloj fazi nastaje skvamozna kašalj sa iskasljavanjem I to narocito ujutru I pri
metaplazija koja predstavlja prekanceroznu leziju promeni položaja.
sluzokože bronhija, iz ove metaplazije nastaje Komplikacije: hematogenom diseminacijom
najčešdi histoloski tip Ca bronha: planocelularni bakterija (sepsa) nastaju apscesi I u mozgu, process
karcinom. Sa metaplazijom bronhijalni epitel gubi može da predje na pleura I da dovede do nakupljanja
normalnu funkciju (nema sekrecije sluzi I gubi treplje purulentnog eksudata u grudnoj duplji (purulentni
(otp sluzokoze)). U krajnjoj fazi bolesti nastaje pleuritis), zbog redukcije vazdusnih puteva I fbroze
cijanoza I cor pulmonale chr sa insuff desne polovine lumena nastaje I pludna hipertenzija I cor pulmonale
srca. chr. Bitna karakteristika je sekundarna
generalizovana amiloidoza u: bubrezima,
Bronhiektazije su ireverzibilno proširenje nadbubrezima, jetri I slezini.
manjih bronhija (bez hrskavice) tj bronhija treceg I
cetvrtog reda. 27. EMPHYSEMA
Kliničke karakteristike su kašalj, groznica I Emphysema je povedana vazdusnost pluda,
iskašljavanje obilne količine purulentnog sputum distalno od terminalih bornhiola, tj. U predelu
neprijatnog mirisa. Mogu da budu kongenitalne ili pludnog acinusa: respiratorne bronchiole,
stečene. alveolarnim ductus, alveolarni saccus, I alveoli. Tipovi
U okviru kongenitalnih bronhiektazija javlja emfizema:
se Kartagenerov sindrom. Kod ovog sindroma je - Centroacinusni – centrolubularni – u centralnim I
defect u pokretljivosti treplji a često je nepravilan I proksimalnim delovima acinusa (resp bronh); alveole
njihov oblik. Kao posledice smanjene aktivnosti su intaktne. Lezije su češde I teže u gornjim lobusima
treplji nastaje zadrzavanje bakterija I sto je bitan pre svega u apikalnim segmentima, kod teškog
factor za nastajanje infekcija. Zbog smanjene stepena zahvaden je I distalni deo acinusa (alveole,
pokretljivosti spermatozoida muškarci su često pa je razlika od panačinusnog teška). Javlja se kod
sterilni. Nasledjuje se autozomno recesivno. dugotrajnih pušača, tj udružen je sa hroničnim
Stečene bronhiektazije su posledica bronhitisom. Prisutan je I kod “rudarskih pluda” pa se
opstrukcije I sekundarnog zapaljenja sluzokože smatra da duvan I njegovi produkti I ugljena prašina
respiratornih puteva. Ako se na opstrukciju bornhija imaju vaznu ulogu u patogenezi ovog emphysema.
nadoveže infekcija onda je nastajanje bronhiektazija - Panacinusni – panlobularni – čitavi acinusi su
vece zbog delovanja hidrolitickih enzima prisutnih u povedani. Ovaj emfizem se javlja u donjim zonama.
granulocitima (pre svega elastaza I kolagenaza). Pri čemu je najteži na bazma pluda. Poznat je jos kao
Morfologija: “alpha 1 anti-tripsin deficit”.
Često su napadnuti donji lobusi I to - Periferni – paraseptalni – proximalni deo acinusa je
bilateralno: najteže promene su u najdistalnijim normalan a distalni je zahvaden. Lokalizovan je
bronhijama I bronhiolama. Lumen može da bude I subpleuralno, duz lobularnih septi I na ivicama
četiri puta širi od normalnog. Po obliku se dele na: lobulusa, javlja se u okolini fibroze I atelektaze.
cilindrične, kesaste (sakularne) I vretenaste Karakteriše se brojnim poljima povedane vazdusnošti
(fuziformne). različite veličine. Ponekad se formiraju strukture koje
Pored zapaljenja koje igra vaznu u logu u lice na ciste. Česta je komplikacija prskanje istanjenih
nastajanju bronhiektazija, kod adhezija visceralne I zidova I spontani pneumothorax kod mladih osoba.
parietalne pleure ili kod prisutnih sinehija nastaju - Iregularni – acinusi su nepravilno zahvadeni I skoro je
trakcione bronhiektazije. Kod ovih bronhiektazija uvek udružen sa ožiljcima , klinički je bez simptoma
koje su subpleuralno lokalizovane njihov lumen je do Patogeneza:
te mere proširen da se sa lakodom otvara do pleure - Alpha 1 anti-tripsin deficit- A1AT je inhibitor proteaza
pa pluda zadobijaju cistični izgled. (elastaza I kolagenaza). Elastazu sekretuju neutrofili
Mikroskopski pored karakteristika hroničnog u toku zapaljenja . A1AT je prisutan u serumu, u
zapaljenja (limfoplazmociti, makrofagi, fibrociti, tkivnim tečnostima I u makrofagima. Ovaj tip
kolagen) prisutni su I znaci akutne infekcije emphysema se nasledjuje, javlja se u brojnim
14
Specijalna patologija
15
Specijalna patologija
16
Specijalna patologija
17
Specijalna patologija
LIMFNI NODUSI - su zahvadeni u skoro svim bronhiola gustim lepljivim mukusnim čepovima sa
slučajevima: uvedani su, ponekad sa kalcifikatima. sljuštenim epitelom: to su Cushman spirale. Brojni su
Granulomi su prisutni I u koštanoj srži, jetri I I eozinofili I kristaloidi nastali iz membranskih
slezini. Od ostalih organa zahvadena je: koža, proteina eozinofilnih leukocita: zovi se Charcott-
pljuvačne žlezde, trachea, larynx, a u oku je Leyden kristali. Mikroskopske karakteristike us
zapaljenje I u suznim žlezdama. Ponekad je prisutan I hipertrofija mukusnih žlezda, hipertrofija mišidnog
Mikulidev sindrom: simetricno zahvatanje pljuvacnih sloja zida zbog bronhokonstrikcije I infiltracija
žlezda uz zahvatanje lakrimalnih žlezda. Usta su suva eozinofilima. Klinički tok: napad je duži, traje satima
I to je xerosthomia I suvi keratokonjuktivitis I praden je produženim kašljem istovremeno je
(keratoconjuctivitis sicca). prisutna I hipersekrecija sluzi.
18
Specijalna patologija
19
Specijalna patologija
20
Specijalna patologija
21
Specijalna patologija
22
Specijalna patologija
Perforacije su retke ali su strikture jednjaka veoma 1. GASTRITIS ACUTA – traje kratko I završava se
česte I izražene. najčešde izlečenjem.
5. Oesophagitis u sistemskoj bolesti – nastaje Etiološki faktori su brojni: upotreba lekova
kod bulozne epidermolize koja zahvata sve organe sa (aspirin, kortikosteroidi), alkohol, pušenje, uremia.
skvamoznim epitelom pa naravno I jednjak. U ranoj Najčešde je posledica unošenja inficirane hrane
fazi su bule I ulceracije a ukasnoj stricture. Kod (staph). Iz navedenog razloga se često javlja u
pemphigusa sa stvaraju subepidermalne bule u koži I letnjem period.
subepitelne u oesophagusu ali strikture nema. Morfologija:
Oesophagitis nastaje I kod odbacivanja transplanta, Karakteriše se nekrozom epitela sa stvaranjem
pre svega kod primaoca kostne srzi (GVH) , dysphagia hemoragicnih erozija (površinski defekti lokalizovani
je posledica gastroesophagusnog refluxa koji je samo u mukozi) pradenim akutnim krvarenjem.
nastao kao posledica oštedene motorne funkcije Sinonim je “erozivni gastritis”. Pored erozija u krznu
jednjaka. Zbog zračenja je posledica zračenja sluzokože je prisutan gust neutrofilno – leukocitni
malignih procesa u Th. infiltrat. Brojne erozije u stresu su poznate kao
“Karling” ulcusi dok su one koje su nastale za vreme
57.TUMORI OESOPHAGUSA trauma CNS poznate kao “Cushing” ulcusi.
Dele se na benigne I maligne. 2. GASTRITIS CHRONICA – neerozivni gastritis –
Benigni tumori su pretežno mezinhimnog porekla, dugo traje, uglavnom do kraja života. Zbog duge
lokalizovani u zidu (najčešde leiomyoma), rastu u zid, evolucije kod hroničnog gastritisa su česte I
sužavaju lumen I dovode do dysphagiae. prostrane metaplastične promene (intestinalna I
Maligni tumori čine samo 6% svih GI tumora. enterokolična metaplazija) kao I displastične
Češde oboljevaju muškarci (4:1). promene.
Etiološki faktori: alkohol, pušenje, nitrozamini, Klasifikacija po lokalizaciji (topografska
neunošenje svežeg voda I povrda, životinjsko meso. klasifikacija):
Bolesti koje predisp: hronični oesophagitis, ahalazija I - Gastritis A (lokalizovan u korpusu) – u fazi
prisutne strikture. otkrivanja je udružen sa pernicioznom
Lokalizacija – od svih Ca u jednoj polovini je (hiperhromnom) anemijom. U ptgn su bitni
lokalizaciju u donjoj tredini jednjaka. imunološki mehanizmi: na antigene parijetalnih
Morfologija: delija (koje sekretuju HCl I Kastelov factor) stvorena
Makroskopski su: polipoidni, ulcerozni I su autoantitela. Reakcijom antitela sa ovim
infiltrativni. Polipoidni izazivaju opstrukciju a antigenima nastaju zapaljenske promene
ulcerozni hemoragije iz jednjaka. Mikroskopski su: hroničnog gastritisa.
- Planocelularni: dobro diferentovani (rakove Morfologija:
perle) I nediferentovani (bez njih). Ako su U ranoj fazi dominira gust limfoplazmocitni
lokalizovani samo u epitelu to su in situ. A sa infiltrat a često se stvaraju I pravi limfni folikuli sa
penetracijom bazalne membrane postaju hiperplastičnim germinativnim centrima.
invazivni. Ako su lokalizovani u gornjoj trecini Lokalizacija ovog infiltrat je u celoj debljini krzna. U
metastaziraju u cervikalne I supraklavikularne lnd, odmakloj fazi nastaju difuzne preneoplastične
iz srednje tredine metastaze u paratrachealne I u lezije: intestinalna metaplazija (formiraju se resice,
hilarne lnd, iz donje trecine metastaze su peharaste delije koje luče kisele sijalomucine,
retroperitonealne. Od organa kasne metastaze su enterociti, I Paneth delija (mala jedra I upadljive
u jetri I u pludima. crvene granule u citoplazmi)) I displazija.
- Adenocarcinoma – redji tip, vodi poreklno iz Metaplastične promene su nekad nepotpune
Barrett epitela (cilindricnog) ili iz mukožnih žlezdi (nema paneth delija) I onda se metaplazija zove
jednjaka. Ima bolje preživljavanje od inkompletna. Bitna je zbog gubitka korpusnih
planocelularnog. žlezda (parietalnih delija) u želudačnom soku je
ahlorhidria, sto je važan faktor za pokretanje
58.GASTRITIS kancerogeneze (7x je češdi). Ova ucestalost
Je zapaljenje sluzokože želuca. Po kliničkom carcinoma se objašnjava infekcijom E. Coli
toku je podeljen na akutni, I hronični. prisutnom nitratima I nitritima u ishrani (unošenje
konzerv hrane). Na ovaj način su stvoreni uslovi za
nastajanje kancerogena tipa nitrozamina – ovim
23
Specijalna patologija
24
Specijalna patologija
zida ali je za dijagnozu ulcusa vazno da je nekrotična trbušnu duplju dovodeci do hemijskog peritonitisa
cela mukoza (uključujuci I l muscularis mucosae) tj. (koagulacione nekroze peritoneuma zbog
dno je u submukozi ili dublje. Ukoliko je prisutna delovanja kiseline) sto može da dovede i do smrti.
komplikacija tipa hemoragije, dno je pokriveno crnim - Penetracija je probijanje ulcusa u susedni
krvnim koagulumom a po skidanju koaguluma može organ (duodenum ili jetra) pa dno ulcusa čini taj
se videti erodiran tj zjapeci krvni sud. Mikroskopske organ. Penetracija je klinički pradena sa
karakteristike su četiri Aškanazijeve zone: kontinuiranim jakim bolovima.
1. Eksudativna zona: deskvamovan epitel, - Stenoza pilorusa je uslovljena cicatrix-om u 4
neutrofili, eritrociti, I mucus. zoni ulcusa I javlja se kako kod duodenalnih
2. Zona fibrinoidne promene: uslovljena lokalizovanih u početnom delu duodenuma
precipitacijom fibrin u predelu kolagenih vlakana I (bulbusu) tako I kod želudačnih ulkusa sa redjom
ima crvenkasto bazofilnu boju. lokalizacijom u piloričnom (pilorusnom) kanalu.
3. Zona granulacionog tkiva: angioblasti, - Maligna alteracija duodenalnog ulkusa se ne
fibroblasti, razlicite krvne delije I edema zbog javlja, čak se kao rariteti objavljuju slučajevi
eksudacije plazme. želudačnog karcinoma. Razlog za izuzetno retko
4. Zona fibroze – cicatrix: prisutna su umnozena nastajanje carcinoma je hiperhlorhidrija koja
kolagena vlakna, fibrociti I makrofagi. onemoguduje razvoj E. Coli (iz kolona) I
Etiološki faktori – najvazniji faktor je infekcija H. lactobacillusa iz usne duplje tj nema razvoja onih
Pillory, ova bakterija sadrži ureazu koja razgradjuje bakterija koje poseduju enzime potrebne za
mucinozni sloj na površini sluzokože omogudujuci sintezu nitrozamina (kracinogenih jedinjenja) iz
lakši kontakt agresivnih faktora iz želudačnog soka sa nitrata I nitrita unetih hranom I vodom.
sluzokožom. 2. ULCUS VENTRICULI – javlja se kod starijih
Patogeneza – se svodi na dva mehanizma: osoba, najčešde u sedmoj deceniji života, pretežno
1. Hipersekrecija agresivnih faktora – HCl I pepsin kod onih sa A krvnom grupom. Udružen je sa
2. Oštedenje sluzokožne barijere – u normalnim atrofičnim gastritisom koji se jos zove “satelitski
uslovima duodenalna sluzokoža je pokrivena gastritis”, sa lošim navikama I nepravilnom ishranom
mukusom koji sadrži slabo-kisele tj identičnim I za B gastritis ali je I kod ovog ulcusa
sijalomucine. bitna infekcija H. Pillory.
Kod duodenanog ulcusa dominira hipersekrecija Morfologija:
agresivnih faktora mada je pod uticajem H. Pillory Makroskopski I mikroskopske karakteristike su
oštedena I sluzokožna barijera. identične karakteristikama duodenalnog ulcusa.
Komplikacije duodenalnog ulcusa su: hemoragija, Jedino su ulceracije vedih dimenzija a kod starijih
perforacija (tecta I libera), penetracija i stenoza ljudi su vede I od 2cm (dzinovski ulcus) koji se dovode
pilorusa. u vezu I sa teškom aterosklerozom I želudačnih
- Zbog hemoragije nastaje povradanje krvi boje arterija.
taloga od kafe sto je poznato kao hemathemesis Patogeneza: dominantno oštedenje sluzokožne
kao I prisustvo crne krvi u stolici sto je poznato kao barijere koju čine neutralni mucini, sintetisani od
melena. Ta boja je uslovljena redukcijom gvožđa iz strane lamine epithelialis I antralnih (piloričnih)
fero u feri. žlezdi. Kod vedine ovih pacijenata je HCl normalan ili
- Perforacija se deli na perforatia tecta I smanjen a retko povišen.
perforatia libera. Pokrivena je uslovljena reakcijom Komplikacije: su iste uz nastajanja Ca
seroze u vidu fibrinoznog zapaljenja kao I Ventriculi (u 4-6% ovih bolesnika) na samoj ivici
organizacijom tog zapaljenja u nivou ulcusa. Tako ulcusa. Takav Ca koji u kontinuitetu sa ulcusnim
se stvaraju adhezije izmedju seroze I trbušne zonama se zove ulcus – kancer.
duplje sto omoguduje lokalizovano pražnjenje 3. AKUTNE ŽELUDAČNE ULCERACIJE – akutni
želudačnog sadržaja. Na ovaj način se javlja fokalni defekti želudačnog zida se zovu “stress
lokalizovani hemijski peritonitis koji je lakšeg ulcusi”, češdi u želucu I uglavnom su multipli, javljaju
stepena u odnosu na mogudi letalni ishod. se kod bolesnika u shoku, opekotinama, sepse I
Perforatia libera je češda kod akutnih ulceracija naročito kod intrakranijalnih trauma koje povecavaju
uslovljenih moždanim traumama ili opekotinama a intrakranijalni pritisak. Ovi ulcusi (opekotine I
moguda je I kod hroničnog peptičkog ulcusa: trauma) se zovu Curling ulcusi i nalaze se u
duodenalni sadržaj se prazni slobodno u celu duodenumu. Ove ulceracije su male, multipne,
25
Specijalna patologija
okolina bez gastritisa sa dnom koje pokriva crna bazičnoj sredini(e. Coli iz kolona i Lactobacillus iz
koagulisana krv. Kompletno zarastanje bez stvaranja usne duplje) ove bakterije stvaraju nitrozamine
ožiljka, nestaje uvek kad se odstrane etiološki faktori. (iz nitrata i nitrita) za koje je eksperimentalno
potvrđeno da dovode do Ca želudca.
60. TUMORI ŽELUCA Klasifikacija je makroskopska, histološka i u
Podeljeni su na benigne i maligne, po odnosu na dubinu infiltracije.
histogenezi i benigni i maligni mogu da budu Makroskopski –
mezenhimni i epitelni. Posebna kategorija u želudcu - Vegetantni - rastu u lumen.
su MALT lymphoma i neuroendokrini tumori. - Ulcerozni - dovode do nekroze i ulceracija
EPITELNI - Linitis plastica maligna - infiltrišu čitav zid
Benigni – su česti, naročito polipi, podeljeni su sužavajudi lumen želuca pri čemu želudac zadobija
na ne-neoplastične tumore (tumori bez displazije) i izgled roga.
na neoplastične (adenome) tj na tumor koji uvek - Mogu da budu i kombinovane.
sadrže displaziju različitog stepena (od gradus 1-3). U odnosu na stadijum:
Ne-neoplastični polipi su podeljeni na - Early Gastric Carcinoma je lokalizovan u
hiperplastične i hiperplaziogene. mukozi ili i u submukozi.
- Hiperplastični - gradjeni samo od umnoženih i - Invazivni (uznapredovali) karcinom želudca –
razgranatih foveola, uz hipersekreciju neutralnih probio tunicu muscularis.
mucina. Bez obzira da li je metastazirao u regionalne
- Hiperplaziogeni polipi - specifični za mukozu limfne noduse ili nije, za dobru prognozu želudačnog
želudca. Oni imaju dvoslojnu gradju pri čemu su u Ca je važno odsustvo infiltracije tunicae muscularis.
superficijalnom delu umnožene foveole, dok su u Petogodišnje preživljavanje kod lokalizacije u
dubljem delu umnožene pilorične žlezde, često mukozi (nakon hirurške terapije) je od 95-100%
cistične, takodje sa hipersekrecijom normalnih tj ukoliko je lokalizacija i u submukozi onda je 90% a
neutralnih mucina. ako je infiltrovana tunica muscularis između 20-40%.
Želudačni polipi su čvoridi do 1cm koji štrče u Histološki
lumen i imaju glatku površinu. Maligni potencijaln ne - AdenoCa (intestinalni tip): nastaje iz
poseduju. Najčešdi su epitelni tumori želudca i više intestinalne metplazije i gradi žlezde, čini 60%
su alarm za kliničara, endoskopistu, da se u okolini , a svih Ca želudca.
često u dubljim slojevima želuca, kriju drugi procesi - Difuzni (infiltrativni):
(ulcus ili tumor). o Signet Ring Cell carcinoma - u
Druge neoplazme su adenomi, redji su od citoplazmi delija se nalaze mucini koji
polipa i imaju sposobnost maligne alteracije. potiskuju jedro;
Morfologija: o Anaplastični – teško se razlikuje od
Zavisno od histološke građe, podeljeni su na: limfoma i sarcoma.
tubularne (grade žlezde), vilozne (grade resice) i - Retki Ca: parijetalno delijski, mucinozni
tubulovilozne (grade žlezde i resice). (AdenoCa) i horioCa.
Na maligni potencijal utiče vilozna građa, INTESTINALNI DIFUZNI
veličina iznad 1cm u prečniku, kao i stepen displazije. Sedma decenija života Četvrta i peta decenija
Maligni – Carcinoma – karcinom želudca je čest Nastaje iz intestinalne Retka je intestinalna
tumor u digestivnom traktu, zauzimajudi drugo mesto metaplazije koja je metaplazija
po učestalosti (posle Ca colorectale). Na njegovo prisutna u okolini
nastajanje utiču prekancerozna stanja (želudačni M:Ž-4:1 M:Ž-1:1 ali sve češdi kod
ulcus, adenomi, gastritis atrophica, menetrier) i žena i to u generativnom
prekancerozne lezije koje dovode do ovog Ca su periodu
intestinalna i enterokolonska metaplazija, kao i Metastaze limfogene Transcelomične sa
foveolarna displazija različitog stepena. Od metastaziranjem u oba
kancerogena, najvažniji su nitrozamini za čije ovarijuma (Crookenbergh
stvaranje u lumenu želudca su potrebna dva faktora: metastaze) ali klasično
1- Prisustvo nitrata i nitrita u hrani i vodi; shvatanje kaže da su met
2- Smanjeno lučenje HCl koje omoguduje invaziju hematogene i
sluzokože želudca bakterijama koje žive u retrogradne
26
Specijalna patologija
27
Specijalna patologija
28
Specijalna patologija
- FAP – familna adenomatozna polipoza koja se ali su ivice grubo naborane, bedemaste a i dno je
autozomno dominantno nasleđuje i koja u 100% ovih neravno) i difuzni infiltrativni. Najčešdi su mešoviti
pacijenata dovodi do Ca prosečno oko 38 god, zato se tumori. Patohistološki su adenocarcinoma različitog
terapijski preporučuje, u ranom periodu oko 35g, stepena maligniteta (g 1-3) mada mogu da budu i
preventivno totalna collectomia u cilu sprečavanja želatinozni ili mucinozni AdenoCa a još ređi su signet
nastajanja Ca. Kriterijum za FAP je da ima više od 100 ring. I ovde ima anaplastičnih Ca.
polipa mada viđaju se i više od 1000 polipa. Najgušde Klasifikacija je po Astler-Coller:
su raspoređeni u rektumu dok su u caecumu ređi. - Tip A je lokalizovan u mukozi, tip B1 infiltriše
Mikroskopski su to adenomi različite građe i različitog tunicu muscularis;
stepena displazije. Od svih Ca colona samo 1% čine - Tip B2 infiltriše ceo zid ali ne probija serozu;
Ca nastali u FAP, zato što je ova polipoza veoma - Tip C1 infiltriše mezenterijum u okolini Ca;
retka. - Tip C2 infiltriše i limfne noduse u
- Peutz Jeghers polipoza – ona je još ređa od mezenterijumu;
prethodne. Nasleđuje se autozomno dominantno uz - Tip D daje hematogene metastaze u jetri a
izražen pleiotropizam (izmenjena su dva gena koja ređe u pludima.
pored polipoze daju i melanozu). Polipi su češdi u MEZENHIMNI
tankom crevu, velikih dimenzija (>2cm), imaju Mezenhimni tumori su retki i pripadaju takođe
peteljku i viloznu građu, slučajno se otkrivaju u toku GISTomima. Mogu da budu i liposarcoma,
urgentne hirurške intervencije zbog ileusa zato što leiomyosarcoma, maligna schwanoma, fibrosarcoma.
rastu u lumen i velikih su dimenzija pa mogu da Ponašaju se kao sarcoma na drugim mestima, brzo
dovedu do opstrukcije. Polipi ne prelaze u Ca jer rastu, dostižu velike dimenzije, rano infiltrišu
pripadaju tumorima koji se zovu hamartoma peritonealnu duplju i daju hematogene metastaze u
(dizontogenetski tumori). Pigmentacija je izražena na jetru.
usnama, u usnoj duplji, oko anusa a ređe na drugim MALT lymphoma su ređi u odnosu na
mestima i to u vidu braonkastih nepravilnih želudačne i tankocrevne.
polja(izgeld boje bele kafe „Café au lait“). Neuroendokrini tumori su takođe retki i
- Gardner sindrom (ima brojne polipe (kao FAP) uglavnom su karcinoidi, rastu u vidu polipa i hirurški
u kolonu ali uz prisustvo mezenhimnih tumora se leče polipektomijom.
(osteomi, fibromi...) i retroperitonealne fibroze).
69. PERITONITIS
MALIGNI EPITELNI To je zapaljenja peritoneuma.
Kolorektalni karcinom – on nastaje samo iz Deli se na akutni i hronični. Druga podela je na
adenoma (adenoma – carcinoma sequence). difuzni i fokalni.
Po učestalosti Ca GI trakta, kolorektalni Akutni peritonitis je najčešde bakterijski i
karcinom je na prvom mestu. Deli se na sporadični i karkateriše se nakupljanjem eksudata (seroznog,
hereditarni(10%). 1% Ca se razvija iz adenoma FAP a fibrinoznog, purulentnog, i hemoragičnog) u trbušnoj
preostalih 9% iz hereditarnog nepolipoznog sindroma duplji.
koji može da bude Lynch I i Lynch II. Ovi pacijenti su Lokalizovan je u: okolini perforatio tecta
mlađi, imaju pozitivnu porodičnu anamnezu, često su peptičkog ulkusa, u okolini apendiksa, a ređe u
multipni i češdi u desnom kolonu. okolini perforacije žučne kese.
Kod Lynch II se razvijaju sinhrono Kod difuznog je peritoeneum hiperemičan i
(istovremeno) ili metahrono (kasnije) ne samo Ca u pokriven fibrinoznim ili fibrinopurulentnim
drugom segmentu kolona nego i u drugim organima, naslagama. Može da se završi letalno zbog pratede
naročito u: endometriumu, dojci, bešici i pancreasu sepse (ukoliko se blagovremeno ne otkrije i ne da
pa čak su opisani i Glioma cerebri. odgovarajuda terapija (antibiotici i velika količina
Sporadični Ca (90%) je lokalizovan u tečnosti u vidu infuzije)). Klinički je karakterističan
rektosigmoidnom delu, javlja se kod stariji ljudi (68 takozvani „muscular defence“ tj. trbuh je tvrd kao
god), češdi je kod muškaraca i u vezi je sa lošim daska na palpaciju zbog kontrakture mišida izazvane
navikama i ishranom. jakim bolom.
Morfologija: Hronični peritonitis se karakteriše
Makroskopski su: vegetantni (rastu u lumen), organizacijom eksudata pri čemu se stvaraju sinehije
ulcerozni (imaju površinu ispod nivoa ostale mukoze između peritoneuma i crevnih vijuga ili između samih
29
Specijalna patologija
30
Specijalna patologija
31
Specijalna patologija
32
Specijalna patologija
4. Bilijarne ciroze : posledica su zastoja žuči u napadnuti od žena što se objašnjava gubitkom
ekstrahepatičnim ili intrahepatičnim žučnim gvožđa žena za vreme menstruacije.
kanalima. Podeljena je na primarnu (idiopatsku) Morfologija:
koja je autoimune geneze i na sekundarnu zbog U jetri se u periportnim hepatocitima vide
opstrukcije žučnih kanala najčešde choledochus. hemosiderinske granule. Jetra je uvedana,
Razlozi za ovu opstrukciju su: karcinom glave mikronodularna i crvenkasto-braon boje. Feri oblik
pankreasa koji rano inflitruje papilla Water, gvožđa je deponovan najviše u hepatocitima a posle
benigni ili maligni tumori u choledochusu njihove nekroze hemosiderinske granule se nalaze i u
polipoidnog tj vegetatnog tipa (rastu u lumen kupferovim delijama. Fibrozne septe se razvijaju
dovodedi do stenoze različitog stepena pa i do postepeno dovodedi do mikronodularne ciroze.
potpune opstrukcije) i impaktirani calculusi iz Sekundarna hemohromatoza je česta kod
žučne kese u vaterovu papilu. teških anemija, objašnjava se ne samo zbog
Primarna bilijarna ciroza se karakteriše transfuzije u terapijske svrhe nego i zbog povedane
destrukcijom intrahepatičnih limfnih kanala, apsorpcije gvožđa, npr i kod alkoholne ciroze se
zapaljenjem u portnim prostorima, stvaranjem nagomilava gvožđe u hepatocitima: u pitanju je
ožiljaka i razvojem ciroze kao i insuficijencijom jetre. preraspodela gvožđa (nagomilavanje u hepatocitima)
Češda je kod žena (6:1) oko 40. godine života i jer ukupna količina gvožđa nije izmenjena.
autoimune je geneze. Smatra se da najranije
promene na bilijarnom epitelu izazivaju citotoksični Wilsonova bolest (hepatolentikularna
T limfociti. degeneracija). Je autozomno recesivni poremedaj
Sekundarna bilijarna ciroza – karakteristično je metabolizma bakra. Karakteriše se taloženjem
permanentno povedanje konjugovanog bilirubina, toksičnih nivoa bakra u: jetri, mozgu i u očima pa i u
aholična stolica i avitaminoza liposolubilnih vitamina drugim organima. Kod ove bolesti apsorpcija bakra i
(DEKAF). transport do jetre su normalni međutim bakar ne
Morfologija: ulazi u cirkulaciju u obliku ceruloplazmina a exkrecija
Jetra je lako povedana, mikronodularne građe, bakra putem žuči je smanjena. Ved u petoj godini
čvrsta ali tamno zelene skoro crne boje. U žučnim života bakar bez ceruloplazmina u krvi izaziva
kanalima su prisutni žučni trombi a često i brojni hemolizu i oštedenje: mozga, corneae, bubrega, jetre
tamnozeleni pigmentni kalkulusi. U citoplazmi i zglobova.
hepatocita e prisutna veda količina žuto Morfologija:
bilirubinskog pigmenta. Zbog zastoja žuči U jetri su promene nespecifične: prisutne su
omogudeno je množenje bakterija (E.coli) pa su karakteristike hroničnog aktivnog hepatitisa sa
česti brojni mikroabscesi koji još više pogoršavaju cirozom. Dijagnoza se postavlja histohemijski,
kliničku sliku. dokazivanjem velike količine bakra u periportnim
hepatocitima. U očima je prisutan Kayser-Fleischer
5. Ciroze kod Hemohromatoze i Wilson-ove bolesti prsten. Zlatno žuta cornea okružuje periferiju irisa.
(hepatolentikularna degeneracija) i zbog
nedostatka A1AT. A1AT deficit – autozomno recesivni poremedaj
kod koga su sniženi nivoi AAT u serumu. On inhibiše
76. HEMOHROMATOZA elastazu. Posledica je poremedaja u kretanju AAT ode
Karakteriše se povedanom količinom gvožđa u endoplazmatskog retikuluma do Golgi aparata.
organizmu uz taloženje u jetri, pankreasu, koži i drugim Mikroskopski se u hepatocitima nalaze kružne PAS
organima. Podeljena je na primarnu (hereditarnu) i na pozitivne inkluzije. U jetri su različite promene
sekundarnu. (neonatalni hepatitis sa ili bez fibroze) uz holestazu.
Hereditarna se autozomno recesivno naseđuje Ciroza se razvija u odraslom životnom dobu.
i karakteriše se povedanom apsorcijom gvožđa pa
samim tim i povedanim njegovim taloženjem u Reyov sy- upadljive promene se nalaze u jetri,
parenhimni delijama (depoi gvožđa su 10x vedi od mikrovezikularnog tipa steatoze. Javlja se kod dece i
normalnog). Kliničke karakteristike su ciroza jetre, karakteriše se poremedajem funkcije jetre i
diabetes (taloženje u pankreasu) i kožna pigmentacija encefalopatijom. Simptomi nastaju posle visoke
a često i insuff miokarda. Muškarci su 10x češde temperature zbog virusa influence ili varičele.
Najverovatnije da se radi o istovremenom
33
Specijalna patologija
singerističnom delovanju aspirina i virusa, ali tačan rektuma (hemoroidi) i u donjem delu jednjaka
mehanizam se još uvek ne zna. (varices esophagi). Varices su teška
komplikacija portne hipertenzije zato što su
Morfologija: njihove rupture česte a hemoragije masivne.
Mikroskopski se u jetri uočava mikrokapljičasta To se objašnjava subepitelnom (površinskom)
steatoza uz nekrozu hepatocita ili uz prisustvo lokalizacijom ovim varicesa koji su funkcijom
zapaljenja. Otkriveni su poremedaji u fukciji peristaltike jednjaka stalno traumatizovani
mitohondrija jetre i mozga, koji se ogledaju u dovodedi do njihove rupture i hemoragije u
smanjenoj aktivnosti njihovih enzima, poremedaja jednjaku.
oksidacije masnih kiselina i povedane količine 3. Nastaje zastoj u lienalnoj veni tj. venski zastoj
amonijaka. je prisutan u slezini. Slezina je uvedana i
izrazito čvrsta, a zbog zastoja povedana je
Neonatalni hepatitis hemoliza eritrocita i ostalih krvnih delija
Izazvan je različitim etiološkim faktorima. (hypersplenizam) posledica ovoga je anemija,
Karakteriše se produženom holestazom , oštedenjem leukopenia i trombocitopenia.
hepatocita i zapaljenjem. 4. Hemoragicni sindrom - krvarenje je najčešde iz
Patogeneza: 30% ovih pacijenata ima samo A1AT varices esophagi ali može da se javi i u svakom
deficit, dok se kod drugih oštedenje pripisuje organu. Na stvaranje ovog sin utiče smanjena
infekcijom HBV i agensima TORCH grupe funkcija jetre u sintezi fibrinogena ali i faktora
(toksoplazmoza, rubeola, citomegalo virus, herpes koagulacije.
symplex virus). Neki su udruženi sa Downovim sy, a u 5. Najteža komplikacija je hepatična koma kada
50% uzok nije poznat. toksični intermedijarni metaboliti zaobilaze
Morfologija: jetru odlazedi preko vene cave inferior, desne i
Karakteristidne su džinovske delije koje sadrže i do leve polovine srca u aortu i u različite njene
40 jedara, blede citoplazme sa mnogo glikogena i grane pa i u mozak.
gvožđa. Broj džinovskih delija se postepeno smanjuje, 6. Hepato-renalni sy- Visoke vrednosti bilirubina
te se one retko vidjaju kod dece do 1 godine. U i žučnih kiselina izazivaju nekrozu tubularnog
hehatičnim kanalidima i hepatocitima upadljiv je i epitela bubrega što se reperkutuje klinički
žučni pigment, i zapaljenski infiltrat ne samo u oligurijom ili čak i anurijom.
portnim prostorima ved i intralobularno. U odmakloj 7. Od komplikacija je i icterus.
fazi prisutna je fibroza oko pojedinačnih ili grupica 8. Krajnja komplikacija karcinom.
hepatocita. Fibrozne septe se pružaju od portnih
prostora. 77. TUMORI JETRE
Epitelni i mezenhimni koji se dele na benigne i
maligne.
75. KOMPLIKACIJE CIROZE:
Benigni epitelni
Portna hipertenzija, icterus, hepatorenalni sindrom
Retki su, malih dimenzija, ne dovode ni do
(heticna koma), hemoragicni sindrom, kao i kožne
kakvih simptoma, slučajno se otkrivaju u toku
promene zbog insuff jetre u razgradnji estrogena:
kontrolnih pregleda jetre.
crveni u vidu pauka spider naevi, gubitak dlakavosti
1. Hepatocelularni adenomi su žudkasti čvoriči
(Chauvstek fenomen), atrofija testisa a često i
prebojeni žučnim bojama i jasno su ograničeni.
ginekomastija.
Histološki su građeni od traka hepatocita bez
Zbog portne hipertenzije nastale zbog fibroze u
polimorfizma.
jetri i zbog smanjenih portnih prostora (u toku
2. Holangiocelularni adenomi su čvrsti, beli,
nepravilne regeneracije) dovodi do slededih procesa:
mali čvorovi, nisu nikada prebojeni žučnim bojama.
1. Ascites – nagomilavanje transudata u trbušnoj
Građeni su od kanalida pokrivenih epitelom a između
duplji, favorizujudi faktor je i
njih je upadljiva vezivnotkivna stroma.
hipoalbuminemija, posledica insuff oštedene
Najčešdi beningni tumori su hamartomi tipa
jetre u sintezi albumina.
kavernoma. Lokalizovani su subkapsularno pa su
2. Stvaranje varicesa – proširenih vena između
podložni traumatskom oštedenju koje je pradeno
grana portne vene i grana sistemske
unutrašnjim krvarenjem ponekad sa letalnim
cirkulacije. Tu spadaju proširene vene prednjeg
ishodom. Građeni su od kapilara sa velikim lumenom
trbušnog zida (caput medusae), u predelu
34
Specijalna patologija
pa odatle naziv kavernoma. Između kapilara su kod mlađih (između 20 i 40 god). Nije poznat uzrok
izražene fibrozno tkivne septe za razliku od sporog rasta i bolja je prognoza.
Hemangioma cavernosum.
Maligni epitelni tumori – carcinoma 79. CHOLECYSTITIS
Dele se na metastatske (sekundarne) i na
primarne. Zapaljenje je žučne kese. Po toku je akutni i
1. Metastatski su češdi od primarnih zbog prisutnog hronični. Takođe se deli na kalkulozni i akalkulozni.
funkcionalnog krvnog suda (v. Porta) koja odvodi 1. Kalkulozni je posledica kalkuloze pri čemu se u
vensku krv iz celog digestivnog trakta (grade je v. velikom procentu otkriva prisustvo kalkulusa u
Mesenterica superior, inferior i v. vratu ili u ductusu cysticusu žučne kese. Posledica
Lienalis).Metastaze se razlikuju od primarnih po: je hemijske iritacije: staza žuči stimuliše
subkapsularnoj lokalizaciji uranoj fazi oslobadjanje fosfolipaze koja hidrolizuje lecitin iz
metastaziranja, jasno su ograničeni čvorovi bez žuči u lizolecitin koji je toksičan za sluzokožu.
kapsule i zbog brzog množenja malignih delija Žučne soli direktno razgrađuju glikoproteinski
udaljavanje od vaskulature je sve vede i vede mucus na površini sluzokože, tek u kasnijoj fazi
zbog čega nastaju velike nekroze u centru moguda je bakterijska invazija.
čvorova ( ta polja su ispod nivoa preseka, tj centri Morfologija:
su umbilikovani). Žučna kesa je balonirana, ispunjena eksudatom
2. Primarni karcinomi su retki kod nas i u mnogim sa dosta zamudene žuči a ukoliko je prisutan
zemljama sveta (sem u Africi) od etiološki faktora gnojni eksudat onda je to empyema vesicae
se okrivljuju HBV i HCV, aflatoxin, gljivice fellae (billiaris). U slučaju da zid postane zeleno-
aspergillusa flavusa, dugotrajna upotreba crn onda nastaje gangrena, pradena često
kontraceptivnih sredstava. A od prekanceroznih perforacijama. Mikroskopski: edem, hiperemia,
stanja bitni su: C i B hronični hepatitisi, leukocitna infiltracija u celom zidu (phlegmona) a
posthepatitisna ali i alkoholna ciroza. Jedino se za mogudi su i multipni mikroabscesi.
holangiocelularni karcinom okrivljuje prethodno
Komplikacije: bakterijska superinfekcija sa
izlaganje torotrastu radi radiografije jetre. sepsom, perforacija žučne kese, stvaranje
Morfologija: holecistoenterične fistule što omoguduje ulazak
Makroskopski: postoje tri varijante: kamenaca u crevo (mehanički ileus).
1. Unifokalna – obično je jedan veliki čvor 2. Akalkulozni je ređi od prethodnog, kalkulusi nisu
prisutan oko hilusa jetre. prisutni. Čest je kod produžene intravenske
2. Multifokalna – brojni čvorovi raspoređeni ishrane posle porođaja, teških trauma ili nastaje
svuda po jetri. postoperativno (velike hirurške intervencije).
3. Difuzni infiltrativni Ca – koji je uvek udružen sa Ovo zapaljenje se objašnjava ishemijom (arterija
cirozom tako da se makroskopski teško cystica je terminalni krvni sud). Veza sa ovim
razlikuje od nje. stanjima nije jasna ali zastoj žuči i mucusa izaziva
Mikroskopski je podeljen na hepatocelularni i opstrukciju dc. Cysticusa dok bct infekcija žuči
holangiocelularni. Ukoliko je hepatocelularni izaziva stvaranje lizolecitina i izražen edem i
dobro diferentovan onda učestvuje u sintezi žuči zapaljenje što u mnogome remeti i cirkulaciju u
pa ima žutozelenkastu nijansu. Holangiocelularni samoj žučnoj kesi. Mikroskopske karakteristike su
su čvrsti i sivo bele boje. Jetra dostiže velike iste, jedino je gangrena sa perforacijom češda kod
dimenzije, nekada više i od 3kg. Sve forme akalukloznog.
pokazuju afinitet prema vaskularnoj invaziji, širedi Hronični cholecystitis
se prvo po celoj jetri („satelitske metastaze“ u Nastaje posle ponovljenih akutnih napada a nekad se
samom organu) a potom daju hematogene otkriva i bez prethodnih akutnih napada. U njegovom
metastaze i u pluda. Zbog brzog rasta i angionvazije nastajanju učestvuju kalkulusi, zastoj žuči i e. Coli i
prognoza je loša. Jedino je fibrolamelarna varijanta enterococcae.
sa dobrom prognozom, manifestuje se kao Morfologija:
solitarna, čvrsta, skirozna masa sa fibroznim U odmakloj fazi žučna kesa je skvrčena sa
trakama između tumorskih delija. On je češdi kod zadebljanim zidom i istanjenom mukozom, često se
muškaraca a ostali primarni su češdi kod žena i to na serozi vide fibrozne trake. Delijski infiltrat je
35
Specijalna patologija
36
Specijalna patologija
Nasleđuje se autozomno recesivno, napada sva tkiva Tu spadaju: gastrinomi, insulinomi, glukagonomi,
koja sekretuju mukus. U pankreasu zbog nedostaka somatostatinomi i VIPomi.
hlornih jona, javlja se poremedaj vezan za sekreciju 1. Gastrinom luči gastrin i dovodi do Zollinger-
vode i natrijuma. Zato je sekret u kanalima gust, Ellison sindroma (hiperplastična glandularna
lepljiv, nastaju čepovi i hronični pankreatitis sa gastropatija). U 70-90% su maligni i daju
komplikacijama. Kao najranija komplikacija se javlja metastaze u jetru i regionalne limfne noduse.
meconium ileus, tj zadržavanje gustog meconijuma u Mikorskopski imaju karakterističnu gradju
tankom crevu. APUDoma: bogatu hijalinu stromu i svetle delije
sa kružnim jedrom.
83. TUMORI EGZOKRINOG PANKREASA 2. Glukagonomi luče glukagon i dovode do
glukagonoma sindroma: blag dijabetes,
Mogu da budu tumori egzokrinog i tumori nekrotizujudi migratorni eritematozni rash,
endokrinog dela. anemija, tromboze i infekcija. Maligni tumori luče
Od egzokrinog benignog su česti: cistični adenomi glukagon, dijagnoza se postavlja
koji zbog svoje veličine mogu da izazovu kompresiju i imunohistohemijski.
na vaterovu papilu pa da dovedu i do icterusa. 3. Somatostatinomi takođe dovode do sindroma:
Međutim mnogo češdi su karcinomi, dabetes melitus, kalkuloza, steatorhea i
lokalizovani su pretežno u glavi pa rano infiltrišu hipohlorhidrija. Simptomi su posledica
duodenum i vaterovu papilu a redja je lokalizacija u inhibitornog dejstva somatostatina na druge
telu i repu pankreasa. endokrine delije. Vedinom su maligni.
Morfologija: 4. VIPomi (Werner-Morrison) karakterišu se:
Mikroskopski nastaju iz epitela duktusa i iz vodenom dijarejom, hipohlorhidrijom i
epitela acinusa koji grade lobuluse. Zato su podeljeni hipokalijemijom. Visoke su vredonosti VIPa i kod
na duktalne i acinoznocelularne karcinome. Češdi su drugih APUDoma, npr feochromocytoma
kod muškaraca (3:1). Duktalni su češdi, imaju bogatu nadbubrega.
skiroznu stromu i samo ponekad sekretuju mukus 5. Karcinoidni tumori su retki i građeni su od EC
(onda su u pitanju mucinozni adenocarcinoma). delija koje luče serotonin. Karcinoidni sindrom
Za karcinom glave pankreasa su karakteristična bez metastaza je karakterističan za ovu
tri znaka: lokalizaciju i poznat je kao atipični karcinoidni
1. opstruktivni icterus, zbog širenja u okolinu sindrom: crvenilo lica, hipotenzija, i periorbitalni
i infiltracije ganglija otok i suzenje koji ne postoje kod tipičnog. Ako su
2. jaki intrabdominalni bolovi, metastazirali u jetru i razorili MAO onda nastaje
3. migratorni tromboflebitis (Trousseau tipični ili klasični karcinoidni sindrom.
znak) – nastaju multipni trombi u dubokim
venama ekstremiteta ali mogu da se stvore 84. DIABETES MELITUS
i u subklaviji (same maligne delije luče
serinske proteaze koje direktno aktiviraju Predstavlja grupu metaboličkih poremedaja u
faktor 10 koagulacije) i iz nekrotičnih delija kojima je najbitniji poremedaj korišdenja glukoze. Kao
se oslobađa tkivni tromboplastin koji posledica nastaje hiperglikemije.
favorizuje koagulaciju. Diabetes se deli na insulin zavistan (tip 1, 10-20%
Prognoza je loša – smrt nastaje unutar nekoliko svih diabetesa) i insulin nezavisan DM (tip 2, 90%).
meseci. Tip 2 je podeljen na 2 tipa:
Acinoznocelularni Ca je velikih dimenzija sa a. Diabetes vezan sa gojaznošdu i
masivnim nekrozama, lokalne metastaze su u b. Diabetes bez gojaznosti - predstavlja redak
okolnim limfnim nodusima a hematogene su česte u adultni početak juvenilnog diabetesa.
jetri i pludima. Patogeneza tip 1
Posledica je apsolutnog nedostatka insulina zbog
redukcije B delija pankreasa. Manifestuje se u
pubertetu, terapija je supstituciona (insulinska). Za
37
Specijalna patologija
38
Specijalna patologija
PATOLOGIJA
kiseonikom, ali nisu u stanju da ga oslobode u
tkiva, tako da nastaje intrauterina smrt fetusa.
2. Stečena hemolitičke anemije- se dele na:
HEMATOPOETSKOG -autoimune sa prisustvom toplih i hladnih
antitela
SISTEMA -izoimune , nastaju zbog imune reakcije er jedne
osobe i antitela druge osobe.
-izazvane lekovima
HEMORAGIČNE ANEMIJE -paroksizmalna nodna hemoglobinurija- kod
Ove anemije se dele na akutne i hronične. pacijenata nastaje intravaskularna hemoliza u
Akutne nastaju zbog gubitka vede količine krvi za napadima i to nodu. Posledica je somatske
kratko vreme. Nastaju zbog gubitka krvnog volumena mutacije pluripotentne stem delije.
a ne zbog gubitka hemoglobina. Zbog smanjene
oksigenacije tkiva, povedava se sinteza eritopoetina. 45. ANEMIJE USLED SMANJENE ERITROPOEZE
Anemije zbog hroničnog gubitka krvi nastaje kada
gubitak premašuje regenerativnu sposobnost Tu spadaju gvožđe deficitarna anemija (poremedaj
eritroidnih prekursora ili kada su rezerve gvožđa hema) i deficita vitamina B12 anemija i folne
smanjene. koseline.
1. Magaloblastične anemije :
44. HEMOLOTIČKE ANEMIJE Perniciozna anemija (def vit B12)- u patogenezi
ove anemije stoji atrofični gastriris i nedostak
Karakterišu se smanjenjem veka eritrocita. Deli se na unutrašnjeg Kastelovog faktora. U krvi su
ekstavaskularnu (nastaje u mononuklearnom otkrivena i antiparijetalna antitela i antitela na
fagocitnom sistemu, zbog deformiteta eritrocita, i unutrašnji faktor.
patološke forme hemoglobina...) i intravaskularnu (u Morfologija:
krvnim sudovima). Po patogenezi se dele na Prisutna anizocitoza (varijacija u obliku
hereditarne (intrakorpuskularne) i stečene i veličini eritrocita), i makrocitoza. Promene su
(ekstrakorpuskularni). prisutne u svim stadijumima razvoja eritrocita.
1. Kongenitalne se nasleđuju autozomno Upadljive su promene na CNS u-mijelinska
dominantno. Javlja se sferoidni oblik eritrocita, degeneracija drzalnih i lateralnih puteva
koji su skredenog veka i propustljivi za (parastezija).
natrijumove jone. Zbog hemolize u slezini , javlja
se splenomegalija . Uklanjanjem slezine postiže Anemija zbog deficita folne koseline- kod
se efektivna terapija. Dele se na kvantitativne i siromašnih, trunica, alkoholičara... ne dovodi do
kvalitativne poremedaje. poremedaja u CNS-u.
Kvalitativni poremedaji- javljaju se anemije 2. Aplastična anemija: nastaje posle unošenja nekih
zbog abnormalnog hemoglobina- najčešdi lekova ili sredstava (benzen, hloramfenikol..)
poremedaji nastaju zbog sinteze beta Morfologija:
lanca, pa eritrociti dobijaju srpast izgled Kostna srž je hipocelularna i prožeta masnim
koji imaju tendenciju da začepe manje tkivom, fibroznom stromom, i fokusima plazma
krvne sudove. delija. Česte su bakterijske infekcije i hemoragijske
Kvantitativni- poremedaji se definišu kao dijateze.
talasemije. Tj smenjena sinteza strukturno 3. Policitemija je povedana koncentracija eritrocita i
normalnog hemoglobina. povedanje nivoa hemoglobina. Može biti relativna i
-Beta talasemija- smenjena je sinteza b apsolutna (primarna-poremedaj stem delija, i
lanca, kod homozigota je talasemija major a kod sekundarna-normalni progenitori eritrocita, ali
heterozigota talasemija minor. proliferišu na povedane nivoe eritropoetina).
-Alfa talasemije nastaju zbog smanjene
sinteze alfa lanaca hemoglobina. Najtezi oblik ove
talasemije jeste hydrops fetalis, gde veda količina
gama lanaca imaju vedi afinitet za vezivanje sa
39
Specijalna patologija
46. HEMORAGIJSKE DIJATEZE Limfomi imaju nodularni ili difuznu građu. Non-
Krvarenje može da nastane zbog: Hodginovi limfomi su podeljeni u tri grupe:
1. fragilnosti krvnog suda –ovi poremedaji 1. niskog stepena:
dovode do krvarenja u sluzokožama (petehije, mali limfocitni limfom- građen od malih
epistakse, hematourije..) Sa krvarenjem su limfocita, kostna srž je uvek zahvadena, u
udružene i brojne infekcije, alergijske reakcije, 60% neoplastične delije se nalaze u krvi
skorbut, hemoragična hereditarna bolesnika pa daju sliku hronične limfocitnr
telangiektazija... leukemije.pacijenti imaju lokalizovanu
2. smanjenja broja i funkcije trombocita, liomfadenopatiju , blago uvedanje jetre i
smanjenje broja trombocita ispod 10 000/mm3 slezine.
je trombocitopenija. Javljaju se mnoga Folikularni lifomi –oponašaju normalne
krvarenja u koži, sluzokoži, genitourinarnom, limfne folikule , karakteristika je prisustvo
gastrointestinalnom traktu... limfocita sa zasečenom nuklearnom
idiopatska trombocitopenijska purpura – konturom, ali mogu da se nađu i veliki
trombociti su razoreni antitrombičnim zasečeni i nezasečeni limfociti.
antitelima. Promene se javljaju u slezini 2. intermedijalnog stepena:
(hiperplazija germinativnih centara folikula folikularni- veliko delijski limfom
i megakariocita u zidovima sinusoida) i u difuzni građen od malih delija sa
kostnoj srži (povedani megakariociti). zasečenim jedrima, češdi kod muškaraca
Trombotične mikroangiopatije difuzni mešoviti- građen i od malih
(trombocitna trombocitopenična purpura i (zasečenih) i velikih (zasečenih ili ne
hemolitički-uremički sy). Istaknuto je delija)
oštedenje endotela i smanjena siteza difuzni građen od velikih delija sa ili bez
prostaciklina, von-Willebrandov faktor se zasečenim jedrima.
izlučuje u velikoj količini, pa je omogudena 3. visokog stepena:
patološka agregacija trombocita, pa zbog imunoblastni limfom – delije su 5 puta vede
nihovog utroška nastaje trombocitopenija. od normalnih limfocita, često su udruženi
Defektne funkcije trombocita – sa Sjegrenovim sy i Hašimotovim
kongenitalni i stečeni poremedaji. tiroiditisom.
Klasifikovani su i tri grupe defekata u Limfoblastni limfom- češdi su kod
adheziji, agregaciji i sekrecionoj funkciji. muškaraca ispod 20 godina, ima brz
DIK klinički tok (infiltriše koštanu srž, i putem
3. poremdaji mehanizma koagulacije- krvi i meninge).
manifestuje se velikim ekhimozama ili Barkitov limfom (mali nezasečeni limfociti)-
hematomima. Poremedaji mogu biti izazivač je Epštajn-Barov virus, najčešdi je
hereditarni li stečeni. Kod hereditarnih su česti kod dece. Građeni od hiperplastičnih delija,
deficiti : faktor VIII- hemofilija A, faktor IX – sa vidljivim nukleusom sa 2-5 vidljivoh
hemofilija B, svi se prenose recesivno preko X nukleolusa.
hromozoma. Javlja se kod muškaraca , i 4. Mešovite forme su retke. Tu spadaju:
homozigota kod žena. Normalno je vreme Mycosis Fungoides i Sezary sy potiču od
krvarenja kao i broj trombocita, ali je CD4+ T limfocita, najpre zahvataju kožu
produženo vreme stvaranja tromboplastina. (infiltracija epiderma i gornjeg derma
neoplastičnim T delijama), pa i ostale
noduse i organe.
48.50. LIMFOMI Adultna T delijske leukemija- karakteriše se
Limfomi su maligne neoplazme, karakterišu se kožnim lezijama, generalizovanom
proliferacijom samoh delija lifoidnog tkiva. Podeljeni limfadenopatijom,
su na limfome Hodgkinovog i ne-Hodgkinovog tipa. hepatosplenomegalijom. Leukemične delije
Limfomi non-Hodgkin- karakterišu se poseduju visoke niveo receptora za IL-2.
lokalozovanom ili generalizovanom
limfadenopatijom, širenje je i u ostale lomfne Prema poreklu limfomi se dele na B i T lifocitne.
noduse, jetru , slezinu...
40
Specijalna patologija
41
Specijalna patologija
42
Specijalna patologija
PATOLOGIJA
Hipotalamični supraselarni tumori
Ove neoplazme su retke i izazivaju hipo ili
hiperfunkciju prednjeg lobusa hipofize. Najčešdi su
ENDOKRINOG gliomi i kraniofaringeomi (često kalcifikuju u njihovim
nekrotičnim centrima, imitiraju tumore gleđi zuba).
SISTEMA Sindromi zadnjeg dela hipofize
Usled nekih zapaljenja ili neoplazme, teških
124. PATOLOGIJA HIPOFIZE I HIPOTALAMUSA trauma, hirurške i radijacione intervencije, mogu
nastati poremedaji u sekreciji ADH: deficita (dijabetes
Hiperpituitarizam je povedana funkcija insipidus) ili povedanog lučenja ADH, što dovodi do
hipofize, koja nastaje zbog adenoma (sekretuju jedan zadržavanja tečnosti u organizam,i stvaranjara
ili više hormona) a ređe zbog funkcionalnih zblaženog urina.
karcinoma.
125. TIREOTOKSIKOZA (HIPERTIREOIDIZAM) I
Morfologija:
Hipofizni adenomi su podeljeni na HIPOTIREOIDIZAM
mikroadenome (češdi su) i makroadenome (mogu da
Hipertireoidizam (Gravsova bolest ), karakteriše
urastaju u hipofizu ili u oklne koštane strukture).
se povedanom koncentracijom T3 i T4 u serumu.
Adenomi koji brzo rastu imaju celularni i nuklearni
polimorfizam, što nije znak maligniteta. Udruženi su Sindrom se karakteriše : nervozom, znojenjem,
sa kliničkim sindromima, pa su česti: palpitacijama, smanjenjem telesne mase,
1. Somatotropni adenomi- ovode do akromegalije ili razdražljivost, egzoftalmusom i povedanjem tiroideje,
do gigantizma, osteoporozom, masnim promenama u jetri,
generalizovana limfadenopatija..
2. Prolaktinomi – najčedi su, dovode do
hipogonadizme i do galaktoreje i amenoreje kod Patogeneza: bolest je autoimunog porekla, zbog
žena, i steriliteta i impotencije kod muškaraca, prisustva IgG antitela na receptore TSH, zatim
3. Kortikotropni tumori- dovode do Kušingove defekt u funkciji supresor T delija, hiperplazija CD4+
bolesti (povedana sekrecija ACTH), helper T Ly (ovakav infiltrat se nalazi u retro-
4. Gonadotropni adenomi- dovode do lokalnih orbitalnom fibromasnom tkivu , što dovodi do
egzoftalmusa) .
manifestacija
5. Tireotropni adenomi- povišene su vrednosti TRH Morfologija:
Tiroidea je uvedana, koloid je smanjen, folokule
Hipopituitarizam je posledica nekih lezija u pokrivaju visoke cilindrične delije.
hipotalamusu ili prednjeg režnja hipofize.
Nedostatak gonadotropnog hormona dovodi do Hipotireoidizam- ukoliko je nastao u periodu
patuljastog rasta kod dece , sa zastojem u razvoja , razvija se kretenizam, a kod odraslih je
seksualnom razvoju, kod žena nastaje amenoreja, poznad kao mixedem (zbog nakupljanja hidfofilnih
strilitet gubitak dlakavosti... mukopolisaharida u vezivnim tkivu).
Najčešdi uzroci hipopituitarizma su: Kretenizam (endemski ili sporadični) manifestuje
1. Nesekretorni i hromofobni hipofizni se fizičkom i mentalnom retardacijom, karakteriše se:
adenomi- prisutni su poremedaji vidnog polja, suvom kožom, vedim razmakom izmedju očiju i
glavobolje ili hipofunkcije tiroideje, jezikom koji štrči.
nadbubrega ili gonada. Samtra se da nastaju Mixedem se javlja kod odraslih, simptomi su :
iz „null“ delija. letargija, netolerancija na hlanodu i apatija, suva i
2. Šijanov sy- posledica je postpartalne nekroze hrapava koža, uvedan jezik i uvedano srce
hipofize ,koja je nastala usled iznenadne (hipotiroidna kardiomiopatija- edem miofibrila i
hipotenzije ili DIK sindroma. gubitak ispruganosti).
3. „empty sella sindrom“ nastao zbog hernijacije
arahnoideje kroz defekt na dijafragmi sedla.
43
Specijalna patologija
127. STRUME
44
Specijalna patologija
45
Specijalna patologija
46
Specijalna patologija
Tumor medule:
Pheochromocytoma je retka neoplazma,
udružena sa hipertnzijom. Uglavnom nastaje
sporadično, dok je 10% deo familijarnih
sindroma.vedina su bilaterlni i retko maligni.
Morfologija:
Zahvadena je medula (nodularna ili difuzna
metaplazija), na preseku sivo bela ili tamno braon
boja, prisustvo hemoragija, nekroza i pseudociste.
Celularni i nuklearni polimorfizam je prisutan sa
džinovsim delijama sa više jedara.
Klinička slika: dominira hipertenzija, nastaju
kongestivne bolesti srca, pludni edem, infarkta
miokarda, cerebralnog krvarenja... Nastaju
miokardijalne promene gde je prisuna miocitoliza,
nekroza mišidnih vlakana i intersticijalna fibroza.
Postoje i ekstramedularni feohromocitomi maligni
su u 10-40%, različitih dimenzija, čvrsti i tamno-
crveni, teško de odstranjuju jer su prirasli za okolne
krvne sudove.
47
Specijalna patologija
48
Specijalna patologija
49
Specijalna patologija
143. TUMORI I TUMOROLIKE LEZIJE ZGLOBOVA varijantu. Najčešde je pleomorfna varijanta koja je
VILONODULARNI SYNOVITIS građena od vrtložno raspoređenih vretenastih delija
To je naziv za nekoliko međusobno bliskih između kojih su retke, velike, okrugle, pleomorfne
neoplazmi koje potiču d pokrovnog epitela sinovija. delije, agresivni su. Angiomatoidna varijanta je sa
PIGMENTNI VILONDULARNI SYNOVITIS – dobrom prognozom.
najčešde se prezentuje kao mononuklearni artritis i to
u kolenom zglobu u vidu crvenkastzo braon nabora ili Rhabdomyosarcoma – maligni tumori
prstolikih izraštaja. skeletnog mišidnog tkiva. Imunohistohemijski se
GIGANTOCELULARNI TUMOR TETIVNOG dokazuju antitelima na: vimentin, aktin, dezmin i
OMOTAČA – je lokalizovana, solitarna i dobro mioglobin. Klasifikovani su na: embrionalni,
ograničena masa koja polako raste najčešde u tetivama alveolarni i pleomorfni tip.
ručja i prstiju. Morfologija:
Morfologija: Dg delija je rhabdomyoblast – sadrži
U oba slučaja tumorske delije liče na normalne ekscentričnu eozinofilnu, granuliranu citoplazmu
sinoviocite. Prisutni su i penušavi makrofagi, bogatu filamentima, može da bude okrugla ili
multinuklearne gigantske delije, depoi hemosiderina i izdužena (tadpole ili strip delija).
polja skleroze. Embrionalni tip – delije liče na delije mišidnog
144. TUMORI VEZIVNOG TKIVA tkiva u različitim stadijumima embriogeneze. Polja
To su mezenhimne proliferacije koje nastaju iz ne- okruglih i vretenastih delija su utopljena u miksoidnu
epitelnog ekstra-ostealnog tkiva. stromu. Poznat je i kao botrioidni tip jer može da ima
Dele se na benigne (oma) i maligne (sarcoma), polipoidni rast. Najčešda je varijant ai javlja se kod
za dalja objašnjenja videti opštu patologiju. dece ispod 10 god.
Lipoma – inkapsulirani benigni tumori Alveolarni tip – čestonastaje u dubokoj
sastavljeni od zrelih adipocita. muskulaturi ekstremiteta adolescenata. Delije grade
Liposarcoma – nastaju najčešde u V i VII dekadi alveole ograničene fibroznim septama
i to u dubokom masnom tkivu. Dele se na: miksoidne, Pleomorfni – karakteriše se mnogobrojnim
round cell, i pleomorfne. Dobro diff i mixoidni imaju multinuklearnim bizarnim delijama. Retka je
dobru prognozi dok su ostali agresivniji i imaju lošu varijanta.
prognozu.
Fibroma – najčešdi u ovariumu i duž nervnog Leiomyoma – benigni tumor glatkog mišidnog
stabla (neurofibroma). Tipično su mali, čvrsti i tkiva. Često nastaje u uterusu a može da nastane čak
inkapsulirani. Sadrže fibroblaste i množen kolagen. i u koži od m arrector pilli. Pilarni obično multipni i
Obično su mitoze retke mada kod ovariuma mogu da nasleđuju se autozomno dominantno. Obično su mali
budu prisutne. i građeni su od snopova glatkih mišidnih vlakana koja
Fibrosarcoma – neinkapsulirani, invazivni sa se seču pod pravim uglom.
poljima nekroze i krvarenja na preseku. Histološki Leiomyosarcoma – relativno redak tumor i
sadrže različite stepene diff delija, veliki najčešde nastaje u: koži, dubokim mekim tkivima i
pleomorfizam. Mogu biti prisutne mitoze i polja retroperitonealno. Retko nastaje iz leiomyoma.
nekroze. Često recidiviraju. Morfologija:
Fbibriohistiocitni tumori – sadrže fibrocitne i Najčešde bezbolne čvrste mase.
histiocitne elemente. Mogu da budu benigni i Retroperiotenalni mogu da budu veoma veliki i
maligni: komprimuju ostale strukture. Građeni su od
Benigni – relativno čest u dermu i potkožnom vretenastih delija, sa cigar-shaped jedrima,
tkivu. To je bezbolna slabo rastuda masa čvrste raspoređenih u snopove koji se preplidu.
konzistencije. Tri varijante postoje: dermatofibroma Imunohistohemijski se boje na: vimenntin, aktin i
(vretenaste delije), sklerozirajudi hemangiom (krvni dezmin.
sudovi i hemosiderin), histiocitoma (penušavi
histiociti). Sinovijalni sarkom – liči na sinoviju u razboju.
Maligni – najčešde u mišidima i Iako naziv ukazuje da je intraartikularan, samo 10% je
retroperitonealno. Oni su sivo bele neinkapsulirane sa tom lokalizacijom Vedina su u blizini zgloba.
mase. Podeljeni na: miksoidnu, pleomorfnu,
inflamativnu, gigantocelularni i angiomatoidnu
50
Specijalna patologija
Morfologija:
Građeni su od epitelnolikih delija, koje grade
žlezde ili rastu u vidu traka, i vretenastih delija koje
koje kao fascikule okružuju epitelnolike delije.
Imunohistohemijski se boje na keratin.
Veoma su agresivni.
51
Specijalna patologija
PATOLOGIJA
obložene kuboidalnim epitelom i okružene
fibrozom.
4. Stečena cistična bolest – udružena je sa
MOKRAĆNOG dijalizom te nastaju ciste u kori i meduli. U lumenu
se nalaze Ca-oxalat kristali. Česti su adenomi ili
SISTEMA adenocarcinoma u zidu ovih cisti.
5. Proste ciste – mogu da budu multipne ii
pojedinačne (od 1.5-10cm). Providne su, ispunjene
86. POLICISTIČNA BOLEST BUBREGA bistrom tečnošdu, sastavljene su od sloja
To je heterogene grupa hereditarne, razvojne kuboidalnog epitela. Slučajno se otkrivaju.
neheridatrne ili stečene prirode. Patogeneza jeste 6. Renalne ciste u hereditarnim malformacionim
primarni defekt u razvoju tubularnog epitela i u sindromima, npr tuberozne skleroze
njegovoj diferencijaciji, ciste su često odvojene od 7. Glomerulocistična bolest
susednih tubula i povedavaju se aktivnom sekrecijom 8. Ekstraparenhimne renalne ciste
tečnosti od strane pokrovnih epitelnih delija ovih
cisti. Klasifikacija: 88. PATOGENEZA GLOMERULONEFRITISA
1. Cistična renalna displazija – posledica ja Imunološko oštedenje koje dovodi do
abnormalne metanefrične diff, karakteriše se glomerulonefritisa je sledede:
prisustvom abnormalnih struktura u bubrezima: 1. Taloženje cirkulišudih imunih komleksa - je
hrskavice, nediff mezenhima, i nezrelih sabirnih posledica taloženja antigen-antitelo kompleksa koji
duktulusa i abnormalnom lobarnom organizacijom. su stvoreni u cirkulaciji. Primer za ovaj način
Javlja se sporadično. Morfologija: displazija može da nastajanja glomerulonephritisa je akutni
bude uni ili bilateralna, bubrezi su uvedani i poststreptokokni proliferativni glomerulonephritis.
multicistični. Ako je unilateralna suprotan bubreg Posle streptokokne angine javlja se ovaj
normalno funkcioniše, tada je prognoza dobra a kod glomerulonefritis. Karakteriše se:
bilateralne uvek sledi renalna insuff. a. Stvaranjem antitela na antigene ovih bakterija
2. Policistična bubrežna bolest: u cirkulaciji zatim se u cirkulaciji stvaraju imuni
a. Adultni tip – često je stanje, nasleđuje se kompleksi koje u normalnim koncentracijama
autozomno dominantno. bolest je uvek bilateralna, fagocituju makrofagi.
ciste obihvataju samo delove nefrona. Renalna b. Ukoliko su oni u suvišku nastaje druga faza a to
funkcija je očuvana do IV ili V dekade života. je taloženje imunih kompleksa u mikrocirkulaciji
Morfologija: bubrezi su bilateralno uvedani do 4kg, (zidovima). Zbog filtracione uloge bubrega i
na spoljašnjoj površini se vide male i velike ciste 3- sposobnosti da prođu kroz kapilare nastaje
4cm. Funkcionišudi nefronisu umetnuti u između granulari tip taloženja ispod endotela kapilara, u
cista koje su ispunjene bistrom, žutom ili mezangijumu a i subepitelno na visceralnom listu
hemoragičnom tečnošdu. Klinički zbog dilatacija i Bowman kapsule (redji).
krvarenja ovih cisti dolazi do soedaja bola. Prisutna c. U tredoj fazi nastaje zapaljenje izazvano
je proteinura, poliuria i hipertenzija. neutrofilnim leukocitima i C3 komponentom
b. Dečiji tip – nasleđuje se autozomno recesivno. komplementa koji je hemotaksični faktor za
Podforme su: perinatalna, neonatalna, infantila i neutrofile. Zbog oštedenja endotela i delovanja
juvenilna. Morfologija: bubrezi su uvedani, glatke enzima kolagenaze i elastaze iz Ne nastaje
površine na preseku male ciste daju bubrezima, zapaljenski proces koji je u glomerulima (zato što su
koje su pokrivene kuboidalnim epitelom, sunđerast mezenhimnog porekla) proliferativnog tipa:
izgled. Promene su bilateralne. proliferišu endotelne delije, mezangijalne delije i
3. Medularna cistična bolest – epitelne delije. Pa su glomeruli mikroskopski
a. Medularni sunđerasti bubreg – nastaju lezije uvedani, anemični, (sužen lumen kap) i
koje su sastavljene iz cistične dilatacije sabirnih hipercelularni). Bubrezi su makroskopski povedani,
kanalida u meduli. bledi, ali glatke površine i očuvanog oblika. Na
b. Nephronoftizis – karakteriše se početkom preseku kora je proširena.
bolest bolesti u detinjstvu. Poliuria i polidipsia su Kod post-streptokoknog glomerulonefritisa su
česte kod ove bolesti. Morfologija: bubrezi su mali, bubrezi primarno zdravi i kaže se da su nevina žrtva
52
Specijalna patologija
53
Specijalna patologija
masama glomerula. Hijalina skleroza je prisutna i u vs proteinuria, ali je nefrotski sindrom retko prisutan. U
afferens. glomerulima su proliferativne promene
6.Membranozno proliferativni segmentalnog tipa često uz sklerozu. Glomeruli
glomerulonefritis - podeljen na primarni (tip I i II) i podsedaju na fetalne a mezangijalni matrix je
na sekundarni (udružen sa sistemskim bolestima). povedan. U epitelu tubula su deponovane neutralne
Kod tipa I dominiraju subendotelni depoziti u masti i mukopolisaharidi uslovljvajudi penušav izgled
glomerulima a retko su prisutni u mezangijumu ili u tubularnom epitelu. U patogenezi je važna genska
ispod epitela. IgG i C3 su depoziti. U tipu II lamina mutacija u kodiranju alfa 5 lanca kolagena tip 4.
densa glomerularne bazalne mebrane je zadebljana
zbog taloženja guste materije nepoznatog sastava. 94, 97. BOLESTI TUBULA I INTERSTICIJMA
Nefrotski sindrom je česta klinička slika. Antigen na Spadaju akutna tubularna nekroza i pijelonefritis.
koji se stvaraju antitela nije poznat. ATN
7.Berger-ova IgA nefropatija – IgA antitela se Nekrotičan je epitel tubula koja je uzrok
talože u mezangijumu. Čest je uzrok hematurije i smanjene renalne funkcije.
najčešdi je oblik glomerulonefritisa širom sveta. Sa Uzroci: masivne infekcije pradene papilarnom
taloženjem IgA u mezangijumu aktivira se alternativni nekrozom (pijelonefritis je uzrok), DIK, opstrukcija
put komplementa pa nastaje oštedenje glomerula. urinarnih puteva tumorima kao i akutna tubularna
Klinički tok: javlja se često kod dece i mladih ljudi sa nekroza. Ova renalna lezija je reverzibilna, ako je
infekcijama respiratornog, gastrointestinalnog i udružena sa šokom je ishemična akutna tubularna
urinarnog trakta. Hematuria je kratka ali recidivira. nekroza. Tubularne epitelne delije su osetljive i na
Renalna insuficijencija nastaje kasno (u toku 20 god) i anoskiju i na toxine. Zbog oštedenja bazalnih
to u oko 50% ovih pacijenata. membrana tubula nastaje tubuloreksa, to je kontakt
8.Fokalni proliferativni i nekrotizujudi gn – između intersticijuma i lumena tubula. Navedeni
proliferacija u glomerulima je segmentalna ali brojni procesi dovode do oligurije i anurie. Funkcija tubula
glomeruli nisu uopšte nzahvadeni. Često je rana je dugo oštedena ali se vremenom potpuno
manifestacija neke sistemske bolesti npr SLE. Kliničke normalizuje. Ukoliko je ATN posledica endotoksičnog
manifestacije: rekurentne mikro i makorhematurije, šoka ili prostranih opekotina mortalitet je često iznad
dok je nefrotski sindrom redak. 50%.
9.Hronični glomerulonefritis – predstavlja PYELONEPHRITIS
krajnji stadijum mnogih gn. Je zapaljenje tubula i intersticijuma bubrega.
Morfologija: Spada u najčešde bolesti bubrega. Deli se na akutni i
Bubrezi su simetrično smanjeni i difuzno hronični.
granulirane površine i kore na preseku. Kora je Etiologija i patogeneza: Izazivači su normalni
istanjena (uz množenje peripijeličnog masnog tkiva, stanovnici intestinalnog trakta (e.coli, klebsiella,
povedanje lumena pijelona i čašica). Mikroskopski: enterobacter...). Bakterije dolaze hematogenim
dijagnoza je laka ako su prisutni makar i retki putem i putem urinarnog trakta (ascendentno).
glomeruli sa primarnim glomerulonefritisom, što se Izazivači su često staph i gljivice.
viđa u ranom stadijumu hroničnog Ascendentna infekcija je najčešdi uzrok
glomerulonefritisa. U kasnom stadijumu su glomeruli pyelonephritisa. Česta je komplikacija uretralne
pretvoreni u hijaline loptice uz hijalinozu arteriola i kateterizacije. Zbog krade i šire uretre infekcija je
fibrozu arterija – to su hipertenzivne promene češda kod žena. U slučaju opstrukcije npr zbog
uzrokovane hroničnim gn. povedane prostate, pražnjenje nije potpuno pa se bct
Klinički tok: bolesnici postepeno (podmuklo) prisutne u mokradi množe oštedujudi sluzokožu
upadaju u uremiju. U mokradi je prisutna proteinuria. bešike. Pored opstrukcije važan razlog je i vesico-
U krvi azotemija kao i renalni edemi, uz hipertenziju. ureteralni reflux (zbog skradenog intravezikularnog
Sistemske glomelurarne bolesti su ranije dela uretre, zbog toga se lumen uretera ne
obrađene( u okviru SLE, amiloidoze, diabetesa). komprimuje za vreme mokrenja pa je mogude
Hereditarni nefritis: to je heterogena grupa vradanje mokrade iz bešike). A iz uretera se mokrada
hereditarnih renalnih bolesti. Tu spada: sa bct vrada u renalnu karlicu i u renalni parenhim.
Alport sindrom – karakteriše se nefritisom, Intrarenalni reflux, ovaj reflux je najčešdi na
gluvodom i poremedajem vida. Češdi je kod polovima bubrega zato što su ove papilae konkavne a
muškaraca, najvažniji znak je mikrohematurija, ne konveksne kao ostale.
54
Specijalna patologija
55
Specijalna patologija
56
Specijalna patologija
57
Specijalna patologija
PATOLOGIJA
2. Skvamozna hiperplazija često se javlja sa
hiperkeratozom, epitel je zadebljan i prisutna je
leukocitna infiltracijau dermu. Kada je prisutna i
GENITALNOG epitelna atipija , ubraja se u prekancerozne lezije.
Tumori vulve :
TRAKTA ŽENE Benigni su papilrni hidraadenomi i kondiloma
akuminatum.
1. Papilarni hidraadenomi se javljaju kao čvoridi
109. PATOLOGIJA VULVE I VAGINE u predelu velikih usni ili interlabijalnih nabora,
VULVA sa čestim ulceracijama.
Infekcije koje često zahvataju donji deo 2. Kondiloma akuminatum su poput bradavica,
genitalnog trakta su infekcije izazvane herpes solitarni ili multipni, predstavljaju proliferacije
simplex-om, i zahvata vulvu ,vaginu i cerviks. stratifikovanog skvamoznog epitela, uz
Zapaljenje se karateriše bolnim crvenim papulama u fibroznu stromu. Javlja se u 3 oblika: venerična
vulvi koje progrediraju u vezikule a zatim nastaju bradavica (izazvan papiloma virusom), mukozni
ulceracije koje sadrže virusne čestice. Česti su polipi i kondiloma latum.
recidivi. Prenosi se sexualnim kontaktom, ili putem
porođaja na neonatus. Maligni tumori:
Takođe su česte infekcije i kandidijazom, koja Vulvarna intraepitelna neoplazma (VIN) i
najčešde nastaje zbog ved prisunog dijabetesa ili u karcinom:
toku upotrebe oralnih kontraceptiva. Karakteriše se Karcinom vulve je redak, nastaje kod starijih
malim belim membranama, prdeno je leukorejom i žena. U 85% se javlja skvamocelularni koji je
svrabom. udružen sa papilomavirusima sa prekanceroznim
Infekcije Trihomonas vaginalisom su česte, lezijama (VIN). Vin je podeljen na graduse i često
koje su udružene saa purulentnim sekretom i je udružen sa sa karcinomima na drugom mestu
svrabom (cerviksu i vagini).
Infekcije koje zahvataju čitav genitalni trakt su Morfologija:
izazvane: gonokokom, hlamidijom ili crevnim VIN u početku liči na leukoplakiju, tokom
bakterijama... vremena postaje čvršdi i ulcerisan. Šere se preko
Gonokokna infekcija počinje kao zapaljenje limfatika u limfne noduse i u pluda , jetru i druge
periuretralnih žlezda, pri čemu je zahvaden i cerviks, organe.
tube i ovarijumi. Retka varijanta je verukozni carcinom koji se
manifestuje kao pečurkasti tumor.
Morfologija:
Promene koje se pojavljuju se katakterišu Ekstramamarna Padžetova bolest je retka
prisutnim gnojem u mukozi i submukozi. Seroza je lezija, pradena crvenilom i ulceracijamaograničen
hiperemična i pokrivena fibrinom. Mogudi su tubo- je na epiderm kožei na susedne dlačne folikule i
ovarijalni apscesi. Gnojni eksudat u tubama se nazina znojne žlezde. Može da postoji godinama bez
pylosalpings, a posle njegovog iščezavanja nastaje invazije.
serozna tečnost –hydrosalpinx. Maligni melanom je redak.
Komplikacije: peritonitis, intestinalna
obstukcija, bakterijemoja i sterilitet. VAGINA
Akutno zapaljenje Bartolinijeve ciste je Vedina benignih tumora se javlja u
adenitis i karakteriše se stvaranjem apscesa koje reproduktivnom periodu žena, i mogu biti:
mogu da budu 3 do 5 cm, uz pradenje bola. rabdomiomi i stromalni tumori.
Vaginalna intraepitelna neoplazma i
Distrofija vulve se karakterie belim, pločastolikim skvamocelularni karcinom.
zadebljanjem mukoze, predenim svrabom. 1. Karcinom je najčešdi kod žena izmedju 60 i
Zapaljenske lezije koje su prisutne se definiu pod 70 godina. Lokalizacija je na zadnjem zidu
nazivom „distrofija“ vulve, i tu spadaju: gornjeg dela vagine, i može da infiltriše u
1. Lihen sklerosis praden atrofijom, fobrozom i okolne organe.
ožiljavanjem. Najčešde se javlja u menopauzi.
58
Specijalna patologija
59
Specijalna patologija
60
Specijalna patologija
61
Specijalna patologija
nerv, mišide.... Po diff su podeljeni na gr menstruacije od oko 6 nedelje, jak bol, izostanak
1,2 i 3. menstruacije.
c. Visoko specijalizovani – retki. Tu Eklampsija i preeklampsija (toksemija grav) –
spaaju struma ovarii i karcinoidni tumor. simptomi sa hipertenzijom, proteinurijom i edemima
Struma ovarii je sastavljena iz zrelog se odnose na preeklampsiju, ukoliko nastaju i grčevi
tiroidnog tkiva a karcinoidi nastaju iz onda je to eklampsija. Uzroci nisu poznati ali su bitna
intestinalnog epitela i mogu da luče oštedenja u krvnim sudovima placente. Sugestije su
serotonin. da postoje imunološki, genetski i drugi stečeni faktori
2. Disgerminoma – predstavljaju ovarijalni koji mogu da dovedu do ovog stanja. Smatra se da
dubler seminoma testisa. Unilateralni, smanjena uroplacentarna perfuzija indukuje
solidni tumori, različitih veličina. Svi stimulaciju vasokonstriktornih supstanci iz ishemične
dizgerminomi su maligni ali je samo jedna placente zato nastaje DIK i hipertenzija. Prisutne su i
tredina agresivna. lezije u jetri, bubrezima, srcu a ponekad i mozgu.
3. Endodermalni sinusi (yolk sac tumori) – Hidatidna mola – se karakteriše cističnim
smatra se da nastaje iz multipotencijalnog otokom horionskih čupica pradenim proliferacijom
embrionalnog karcinoma diff ka trofoblasta. Predstavlja prekursor horiokarcinoma.
strukturama žumenčetne kese. Ovaj tumor Podeljena je na benignu, kompletnu i parcijalnu.
je bogat alfa feto proteinom i alfa anti Morfologija:
tripsinom. Raste brzo i agresivno. Mola se razvija u obliku grozda sa cistama koje
4. Horiokarcinom – je primer imaju tanke i providne zidove. Delovi fetusa se mogu
ekstraembrionalne diff malignih germ nadi kod parcijalne ali ne i kod kompletne mole.
delija. Nastaju kod devojčica u pubertetu, Prisutna je cistična degen strome čupica kao i
daju metastaze. Ne reaguje na hemio i proliferacija trofoblastnog epitela.
visoko je maligan. Invazivna mola – može da zahvati čitav zid
Drugi tumori: maligni embrionalni ca, uterusa i a ga probije. Ovaj tumor je lokalno
poliembriom, mešoviti germ cell tumori. destruktivan i može da izvrši invaziju parametrijalnog
tkiva i krvnih sudova, tako se hidropične čupice u vidu
117,118. SPONTANI ABORTUS I PATOLOGIJA embolusa mogu zaustaviti u pludima i mozgu. HCG je
PLACENTE povišen.
Spontani abortus – do 10% graviditetan se Horiokarcinom – maligna epitelna neoplazma
zavrava spontanim. Uzroci su fetalni a i maternalni trofoblastnih delija. Veoma je invazivan i daje
(zapaljenski procesi, traume, abnormalnosti utersua). metastaze.
Morfologija: Morfologija:
Decidua je u nekrozi i u intezivnoj Žuto bela tumorska masa sa poljima nekroze i
granulacionoj infiltraciji, potom tromboza krvnih krvarenja. Čupice se ne formiraju. Ima infiltrativni
suova decidue, kao i polja svežih i starih krvarenja. rast zahvatajudi i okolne strukture. Vrši i invaziju
Čupice su edematozne i bez krvnih sudova. Na fetusu krvnih i limfnih sudova.
mogu da budu prisutne različite malformacije. Klinički: povedan HCG i vaginalno krvarenje.
Ektopični graviditet – predstavlja implantaciju
fetusa na nekom rugom mestu van uterusa (tuba, 119. DOJKA
ovarium, abdominalna duplja). Predisponirajuda Mastitis je zapaljenje dojke.
stanja su zapaljenja male karlice, peritubalne adhezije Akutni mastitis je prisutna za vreme dojenje
zbog apendicitisa ili endometrioze ili prethodne zbog osteljivosti dojke na bakterijsku infekciju kad
hirurke intervencije. nastaju fisure na bradavici. Zapaljenje je unilateralno.
Morfologija: Kod staph infekcije prisutni su apscesi do streptokoke
Tubarni grav je najčešdi uzrok izazivaju flegmonu.
hematosalpynxa. Placenta često vrši invaziju jajovoda U hroničnoj fazi zbog nekroza se stvaraju ožiljci
što izaziva rupturu i krvarenja. Ređe može da se pa nastaje retrakcija kože i bradavice.
izbaci oplođena jajna delija i u peritonelanu duplju Mamarna duktarna ektazija je stanje koje se
poznato kao tubarni abortus. Klinički je karakteriše dilatacijom kanala, gustim sekretom i
karakterističan trias: krvarenje posle prekida granulomatoznom zapaljenskom reakcijom.
62
Specijalna patologija
Morfologija: Morfologija:
Prošiteni kanali sadrže granuliran nekrotični Lezije su građene od čvorida građenih od
saržaj sa dosta lipofaga. Epitel je često nekrotičan a proliferišude strome obložene epitelom.
ponekad pokriven skvamoznim epitelom. Oko je Intraduktalni papilom – predstavljaju papilarne
dominantno zapaljenje. neoplazme u lumenu duktusa.
Masa nekroza (steatonecrosis) je fokalna Morfologija:
nekroza tkiva dojke pradena zapaljenskom reakcijom. Do 1cm, uglavnom u velikim duktusima. U
Uslov za nastanak je prethodna trauma. centru je vezivno tkivna stroma pokrivena
kuboidalnim ili eilindričnim epitelom.
Morfologija: Klinički je prisutan sekret iz bradavica
Rano je pristuna hemoragija, steatonekroza Carcinoma – čest je. Faktori koji utiču su: genetski,
okružena lipofagima i granulocitnom infiltracijom a starost, porođaj, gojaznost, egzogeni estrogeni,
na kraju se formira čvrst čvorid građen od fibrocistične promene. Etiologija i patogeneza:
granulacionog tkiva. Prisutne su i soli kalcijuma i visoke koncentracije estrogena igraju značajnu
hemosiderinski pigment. ulogu u nastajanju karcinoma što se objašnjava
prisutnim receptorima na ca delijama. Učestalost
120. FIBROCISTIČNA BOLEST DOJKE ca je među članovima porodica sa prisutnim
je prekancerozno stanje. Javlja se između 20. i genom na hromozomu 17q21.
40. godine a najviše postmenopauzalno. Upotreba Klasifikacija po WHO:
oralnih kontraceptiva smanjuje učestalost. Neinvazivni:
Fibrocistična promena se karakteriše povedanjem 1. Intraduktalni ca - karakteriše se malignim
fibrozne strome uz dilataciju duktusa i stvaranje cisti. delijama koje nisu probile bazalnu
Morfologija: membranu. Ne daje udaljene metastaze ali
Mnogobrojne ciste, male i bilateralne čiji saržaj može da se širi preko duktalnog sistema.
može da kalcifikuje. Epitel ovih cisti je cilinričan, a. Komedokarcinom
kuboidni ili pljosnat. Prisutna i limfocitna infiltracija b. Solidni
strome koja je komprimovana fibroznim tkivom. c. Kribriformni
Fibrocistične promene mogu da budu pradene d. Mikropapilarni i papilarnni
epitelnom hiperplazijom gde se stvaraju 2. Lobularni ca in situ – se manifestuje
hiperplastične papile koje rastu u lumen. proliferacijom nešto vedih delija u jednom
Sklerozirajuda adenoza se karakteriše ili više duktulusa.
intralobularnom fibrozom i proliferacijom malih 3. Intraduktalni ca u Paget
duktusa i acinusa. Fibrozno tkivo stalno raste i može Invazivni:
da komprimuje lumen žlezde. Ddg između adenoze i 1. Invazivni duktalni karcinom – najčešdi tip.
karcinoma je teška. Skirozni karcinom je ukoliko ima razvijenu
fibroznu stromu pa je čvrst i fiksiran za
121, 122. TUMORI DOJKE okolne strukture grudnog koša te je koža
Postoje epitelni, mezenhimni i mešoviti. naborana (izgled pomorandžine kore) a
Fibroadenoma – najčedi beninni tumor dojke. bradavica uvučena. Česta su polja nekroze
Sastavljen je od umnoženog fibroznog i žlezdanog i kalcifikacije. Invazija je: limfogena,
tkiva. hematogena, per continuitatem,
perineuralna...)
Morfologija:
2. Medularni karcinom – mekani su i sa
Fibroadenom raste kao čvorid(1-15cm), oštro
mnogobrojnim oljima nekroze i hemoragije
ograničen i pokretan pri palpaciji. Fibroblastična
koja su okružena oskudnom stromom i
stroma ograničava glandularne i cistične prostore.
infiltrovana gustim limfocitima.
Tumor phyllodes – nastaje iz intralobularne 3. Mucinozni (koloidni) ca – redak, gradi
strome. Niskostepeni su češdi koji mogu da jezerca sa dosta sluzi u stromi.
recidiviraju a visokostepenisu ređo ali agresivniji sa Neoplastične delije ponekad formiraju
hematogenim metastazama. žlezde.
4. Paget bolest bradavice – je oblik
duktalnog karcinoma. Pruža se kroz epitel i
63
Specijalna patologija
64
Specijalna patologija
PATOLOGIJA Morfologija:
Počinje kao epitelno zadebljanje glansa ili
unutrašnje površine prepucijuma. Ta zadebljanja
GENITALNOG kasnije ulcerišu pa su sekundarne infekcije česte. U
odmaklijem stadijumu ulceracije mogu da razore
TRAKTA MUŠKARCA glans penisa i veliki deo tela. Druga forma jea
papilarna koja podseda na kondilom ali takođe ima
ulceracije i nekroze. Obe forme su skvamocelularni
104. PATOLOGIJA PENISA Ca. Metastaze su u limfne noduse.
Balnoposthitis – nespecifična infekcija glans i 107. TESTIS
prepucijuma. Najčešde ga izazivaju pigene bakterije, ORCHITIS
gljive , mikoplazme i chlamidia. Najčešde je u fimozi. Zapaljenje testisa podeljen je na nespecifični,
U toku zapaljenja su česte i ulceracije sluzokože a granulomatozni i specifični (tuberkulozni).
ukoliko dođe do hroniciteta mogude je i ožiljavanje sa Nespecifični je u vezi sa infekcijom urinarnog
pogoršavanjem fimoze. trakta (infekcija dolazi preko dc deferens). Kod
TUMORI PENISA mlađih muškaraca su uzročnici chlamidia i gonococca
Condiloma acuminatum – izazvan je HPV koji a kod starijih e. Coli i pseudomonas.
na koži stvara veruca vulgaris. Javlja se na spoljašnjim Morfologija:
genitalijama ili perineumu. Najčešde se napenisu Testisi su uvedani, edematozni, hiperemični,
javlja oko koronalnog sulcusa i na površini infiltr neutrofilima te su i apscesi često. Ukoliko se
prepucijuma. Nema malignu alteraciju. zavše fibrozom nastaje sekundarni sterilitet kod
Morfologija: muškarca.
Građen je od multipnih ili solitarnih, seseilnih Granulomatozni – zahvata jedan testis,
ili pedunkularnih crvenih resica dimenzija oko prisutna je groznica i uvedanje tog testisa ali bez
nekoliko mm. Histološki, razgranata vezivnotkivna bolova tako da klinički liči na tumor.
stroma je pokrivena zadebljanim, hiperplastičnim Morfologija:
epitelom koji pokazuje akantozu i hiperkeratozu. Mikroskopski se vide granulomi u
Koilocitoza ječesto prisutna. intersticijumu ali i u lumenu tubula. Smatra se da je
Džinovski kodilom – je solitarna egzoftična autoimuna bolest. Građa ovih granuloma: dominiraju
lezija koja može da pokrije i razori veliki deo penisa. plazmociti a ponekad postoje i neutrofili uz limfocite
Lokalno je invazivan i često recidivira. ograničene rubom fibroblasta.
Carcinoma in situ – karakteriše se U specifična zapaljenja je tuberkulozni orchitis,
anaplastičnim delijskim i nuklearnim karakteristikama komplikacija vriusnog parotitisa (kada je zahvaden i
unutar samog epitela bez dublje invazije. To je testis) i infekcija gonococcom kao komplikacija
prekancerozna lezija. Postoje tri lezije koje pokazuju gonokoknog urethritisa, i syphilis orchitis.
ovakvu morfološku sliku: Mikroskopske karakteristike su identične
- Bowen bolest – nastaje u genitalnoj regiji oba karakteristikama virusne gonokokne ili tuberkulozne
pola. Kod muškaraca zahvata koren penisa i infekcije u drugim organima.
scrotum. To je solitarno zadebljanje sivo bele 108. TUMORI TESTISA
boje, u vidu ploče. Anaplastične delije su u Glavna podela na tumore germinativnog i
epitelu. Evoluira u skvamocelularni Ca. negerminativnog tipa. Pri čemu na prve otpada 95%
- Eritroplazija Queyrat – nastaje na glansu i svih tumora.
prepucijumu u vidu pojedinačnih ili multiplih Germinativni tumori su podeljeni na:
crvenih ploča. - Tumori sa jednom histološkom slikom
- Bovenoidna papula – kod mladih osoba. (seminom i drugi)
Pojava multipnih, pigmentnih papularnih lezija. - Tumori sa više histoloških slika (teratoCa).
Može da liči na condyloma acuminatum. Etiološki faktori: kriptorhizam, genetski faktori,
Carcinoma in situ – veoma je redak kod testikularna dizgenezija (klinefelter).
cirkumcizovanih muškaraca zato što se ne skuplja U prvu grupu spada: seminoma,
smegma (karcinogeni faktor). Okrivljuje se HPV. spermatocitični seminom, embrionalni Ca, Tu porekla
65
Specijalna patologija
žumančane kese (yolk sac tumor) i chorioCa. Teratomi sa malignom alteracijom unutar
(citotrofoblast): pojedinih germinativnih linija: nalaze se polja
Seminoma je najčešdi tip i i čest je u četvroj skvamocelularnog, adenocarcinoma ili sarcoma.
dekadi života. Mešoviti tumori: kombinaciji svih prethodnih
Histološke varijante su: tipična, anaplastična i tako da su i metastaze mogude i iz više tipova Ca.
spermatocitična. Klinički tok: maligni tumori su veoma agresivni
Tipični – ne infiltriše tunicu albugineu i i rano daju metastaze, limfnogeno širenje je u
skrotalne kese , ne dostiže velike dimenzije i zbog retroperitonealne lnd a potom u ostale. Hematogene
toga se često kasno otkriva. metastaze su kasnije u pluda, jetru i ostale organe.
Morfologija: Stadijumi bolesti su:
Sivo bele je boje i lobulirane građe na preseku 1. Ograničen na testis;
sa poljima hemoragije i nekroze. Mikroskopski: 2. Zahvadene retroperitonealni limfni nodusi
alveolarnu građu pri čemu su delije velike, pretežno ispod dijafragme;
kružne sa svetlom citoplazmom (zbog glikogena i 3. Zahvadeni limfni nodusi iznad dijafragme.
lipida), ali sa velikim centralno postavljenim kružnim Postoje I tumori strome gonada, to su Leydig
jedrima i upadljivim nukleolusima. U vezivnotkivnim tumori i u 10% su invazivni i daju metastaze.
septama je karakteristična stromna reakcija sa Tumori sertolijevih delija – androblastoma
mnogo limfocita pa čak i sa stvaranjem pravih limfnih (mogu da sekretuju estrogene ili androgene) i da
folikula i germinativnih centara. izazovu prevremenu maskulinizaciju ili feminizaciju
Spermatocitični nastaje posle 65 godina sporo oni u 10% mogu da imaju maligni tok).
raste i ne daje metastaze. 105. PROSTATA
Embrionalni ca nastaje između 20 i 30 godina , PROSTATITIS
manji je od seminoma, delije grade tubularne Je zapaljenje prostate. Podeljen je na akutni
(žlezdane) i papilarne strukture. bakterijski, hronično bakterijski i hronični
Yolk sac tumor je najčešdi testikularni tumor abakterijski.
dece i odojčadi, inkapsulisan je i ima dobru prognozu. Akutni – izazivači su: e.coli, staph i
Horiocarcinoma je veama maligni tu , građen enterococcae. Bakterije dolaze iz uretre, mokradne
od citotrofoblasta i sinciciotrofoblasta. Kada se nalazi bešike ili hematogeno. Često prati cistoskopiju i
kod teratoma onda je maligni. Čista forma je retka. kateterizaciju. Prostata je uvedana i bolna zbog
Zbog brzog rasta udaljavaju se od krvih sudova te su brojnih apscesa koji se često spajaju, hiperemije i
česte autoamputacije (nekroza i ožiljci). Hematogene edema.
metastaze ovih tumora su obsežne i pored toga što Hronični bct – nastaje zbog rekurentnih
su retko vedi od 5 cm, idu u pluda a potom i u druge cistitisa ili uretritisa. Leukocitoza i bctgram pomažu u
organe. dijagnozi.
Tumori sa više histoloških slika Hronični abct – za zapaljenja se okrivljuju
Teratomi sexualno prenosive bolesti (chlamidia).
Imaju složenu građu (tu delije su Morfologija:
endodermalnog, ektodermalnog i mezodermalnog Mikroskopski u fibromuskularnoj stromi je gust
porekla). Čisti teratomi su retki a česti u kombinaciji limfoplazmocitni infiltrat. Teška je dg pogotovo ako je
sa drugim tumorima. bez simptoma.
Podeljeni su na: zrele, nezrele, sa malignom Nodularna hiperplazija prostate – je česta
transformacijom, mešoviti. iznad 50 god. Stvaraju se nodulusi oko uretre
Zreli sadrže različita tkiva (nervno, mišidno, (medijalni delovi). Komprimuju uretru do potpune
hrskavicu, bronhijalni i crevni epitel...), stroma je opstrukcije. U vezi je sa androgenima jer nastaje kod
fibrozna ili mixoidna. Zrela varijanta se viđa češde kod ljudi koji imaju. Javlja se kod onih sa zdravim
dece. Kod odraslih su mogudi fokusi malignih testisima. Smatra se da povedanje estradiola sa
komponenti: potrebno je analizirati isečke iz brojnih starenjem „senzibiliše prostatu“ na hiperplastične
tumorskih polja. efekte (smatra se da estradiol povedava broj
Nezreli predstavljaju granične tumore između receptora za androgene hormone).
zrelih teratoma i embrionalnih Ca. Spadaju u maligne Morfologija:
po kliničkom toku ali bez ubedljivih mikroskopskih Prostata je nodularna, više puta povedana,
karakteristika maligniteta. pretežno u srednjem i lateralnim lobulusima. A
66
Specijalna patologija
67
Specijalna patologija
PATOLOGIJA
- Arnold- Chiari malformacija
- Dandy Walker – Taggart sindrom
- Intrauterine infekcije (TBC, gnojni meningitis...)
NERVNOG SISTEMA Hydrocephalus aquisita (stečeni) može biti
spoljašnji i unutrašnji koji može biti:
- Komunikantni – postoji komunikacija između
152. POVEDAN INTRAKRANIJALNI PRITISAK (ICP), svih kompartmenata CSF. Može biti zbog
EDEM I HYDROCEPHALUS prevelike produkcije ili premale resorpcije CSF
POVIŠEN ICP I HERNIJACIJE kao i zbog opstrukcije u subarahnoidalnom
Povedan ICP nastaje kad se zapremina IC prostoru oko mozga. Kod dece, pre srastanja
sadržaja poveda iznad malog prostora koji lobanje, dovodi do srazmernog povedanja
zadovoljava ekspanziju. Uzori su: lobanje. Kod starijih dovodi do povedanja
- Epiduralni i subduralni hematomi ventrikula sa stanjem koje liči na atrophio
- Leptomeningitis sa opstrukcijom toka CSF cerebri.
- Krvarenja i infarkti u mozgu - Nekomunikantni nastaje kad postoji
- Tumori i apscesi opstrukcija na putu kruženja CSF.
- Difuzni edem mozga H. ex vacuo – je kompenzatorno
- Tromboza sinusa dure nadoknađivanje izgubljenog cerebralnog volumena
Edem papile je nezapaljenske bubrenje papile CSF-om kao npr. kod pseudocisti ili atrofije.
n. Opticusa a nastaje zbog povedanja ICP koje dovodi EDEM MOZGA
do kompresije krvnih sudova na kribroznoj lamini. Uz Je intraparenhimatozno nakupljanje tečnosti u
otok su prisutna i sitna krvarenja na retini. Ako duže CNS-u. Deli se na:
traje može da dovede do slepila Citotoksični edem – intracelularno povedanje
Glavobolja nastaje zbog istezanja dure i njenih tečnosti. Odgovor na ishemiju ili intoxikacije gde se
krvnih sudova. poremeduje rad Na-K pumpe. Naziva se i suvi
Povradanje je rezultat pritiska na areu moždani edem – intumescentio cerebri.
postremu. Vazogeni edem – Javlja se zbog povedane
Hernijacija je pomeranje delova mozga iz jedne propustljivosti cerebro-vaskularne barijere. Javlja se
u drugu stranu pod pritiskom. Postoje tri tipa kod tumora mozga, apscesa, hemoragija... Može biti
hernijacija: fokalan i difuzan.
- Cingularna – povedanje pritiska u jednoj Morfologija:
hemisferi gura gyrus cingularis ispod falx Mozak je uvedan moždanice zategnute, girusi
cerebri. prošireni a sulcusi smanjeni.
- Uncinatna – medijalni deo temporalnog režnja Intersticijalni edem – nastaje transudacijom
prolazi kroz incisuru tentorii. Nastaje tečnosti iz komora u parenhim.
kompresija n. Oculomotoriusa pa nastaje 156,157,158,159. ENCEPHALO-MENINGITISI
prolazana mioza a kasnije trajna midrijaza. Ako INFEKCIJA
su komprimovane strukture ponsa i U CNS-u se infekcija prenosi na 4 načina:
mesencephalona dolazi do decerebracije sa 1. Hematogeno – ortogradno (iz srca) I
gubitkom svesti što je pradeno krvarenjima i retrogradno (venskim putem)
infarktima u tom delu. 2. Direktna impantacija – fracture, povrede
- Tonsilarna – tonsile malog mozga prolaze kroz mekih tkiva I jatrogeno
foramen magnum. Ako se odigrava naglo 3. Per continuitatem – najčešde iz sinusa
pritisak na centar za disanje i krvotok dovodi 4. Putem nerava – rabies I HSV
do trenutne smrti. MENINGITIS
HYDROCEPHALUS Predstavlja zapaljenje moždanica i
Predstavlja povedanje količine CSF (liquor subarahnoidnih prostora. Najčešde je infektivni.
cerebri). AKUTNI GNOJNI MENINGITIS (MENINGITIS
Deli se na: PURULENTA ACUTA)
Hydrocephalus congenita ( urođeni): Najčešde izazvan penumococcama (u bilo kom
- Stenoza ili atrezija aq Silvii, foramen Luschka ili dobu i traumom), meningokokama (adolescenti i
Magendi
68
Specijalna patologija
odrasli, epidemijski), H. Influenzae (deca) i E. Coli Komplikacija: zapaljenska reakcija oko krvnih
(neonatus). sudova može dovesti do obliterativnog enarteritisa sa
Morfologija: okluzijom lumena izazivajudi infarctus cerebri. Mogu
Zahvata moždanice a onda se širi u SA se stvoriti lezije i na nervima kao i
prostore. U ranom stadijumu su mozak i kičmena intraparenhimatozno pa čak je mogud i ventrikulitis.
moždina nabubreli i hiperemični, meke moždanice su Vremenom može dodi do fibroznog arachnoiditisa sa
zamudene. U SA je eksudat različite gustine. Uzročnik obliteracijom krvnih sudova.
se dokazuje mikrobiologijom. OSTALI UZROČNICI:
Sa mesta najvede akumulacije gnojnog Blastomycosis – promene uglavnom
eksudata se širi u vidu traka pratedi krvne sudove. lokalizovane na meningeama baze mozga u vidu
Kod fulminantnog toka se širi i na komore. fibroznog eksudata slično TBC meningitisu.
U SA se vide PMN infiltracija i fibrin. U Mikroskopski su prisutne gljivice, limfociti i granulomi
odmaklim stadijumima je ceo SA infiltrovan dok je u koji mogu da zahvate i krvne sudove dovodedi do
ranijim stadijumima samo perivaskularni prostor začepljenja. Dokazuje se pregledom CSF.
moždanica infiltrovan. Kokcidomikoza i histoplazmoza – najčešde
Komplikacije: Zbog zahvatanja sinusa pulmonalni proces. Mikroskopski je sličan TBC
moždanica može dodi do trombophlebitisa što meningitisu (granulomi).
posledično može da dovede do hemoragičnog Mukormikoza – izaziva leptomeningitis a
infarkta u mozgu i do konvulzija i trajnih oštedenja. ponekad i apscese. Kod diabetes i u acidozi.
Arteritis je ređi. Može dovesti i do piocefalusa i PACHYMENINGITIS
ventrikulitisa. Povedanje ICP može uzrokovati Zapaljenje dure mater. Može biti spoljašnji
hernijaciju. (p.externa) ili unutrašnji (p.interna).
Klinički nalaz: glavobolja, povradanje, P. Externa – širi se sa koštanog dela lobanje.
iritabilnost, stupor, zategnutost vrata... CSF je pod Spoljašnja površina dure je hiperemična i
povedanim pritisko i sadrži povedan broj neutrofila, edematozna a u prostiru su česti epiduralni apscesi.
povedanu c proteina i smanjenu c glukoze. P. Interna – subduralni empijem. Najčešdi izvor
AKUTNI LIMFOCITNI MENINGITIS – ASEPTIČNI infekcije su paranazalni sinusi. Veliki subduralni
MENINGITIS – VIRUSNI MENINGITIS empijemi mogu dovesti do hernijacije ili tromboze
Je virusno zapaljenje moždanica. Najčešdi krvnih sudova. Infekcija može da se proširi i na meke
uzročnici su echovirus, enterovirus i coxsackie virus. moždanice a i da stvori apsces mozga.
Simptomi su često nespecifični ali najčešdi su ENCEPHALITIS
znakovi meningealnih iritacija. Je zapaljenje parenhima mozga a myelitis
Morfologija: kičmene moždine.
Mozak je retko edematozan. Moždanice su BAKTERIJSKI ENCEPHALITIS
hiperemične. Prisutan je limfocitni infiltrat. Najčešde nastaje širenjem sa moždanica.
TBC mozga se manifestuje stvaranjem
Terapija je simptomatska.
tuberkuloma koji mogu da podsedaju na tumore.
LIMFOCITNI HORIOMENINGITIS
Ponekad ti tuberkulomi kalcifikuju.
Je virusno oboljenje koje se prenosi sa miša na
NEUROSYPHILIS
čoveka. Simptomi su obično nespecifični. Zahvata
Nastajeu tredem stadijumu bolesti. U II
isključivo meke moždanice u kojima je prisutna
stadijumu se razvijaju promene na meningeama koje
limfocitna infiltracija.
su asimptomatske. Glavne manifestacije su:
TBC MENINGITIS
Meningealni i meningovaskularni sifilis -
Najčešde hematogeno u toku diseminacije
manifestuje se kao zamudenje i zadebljanje
milijarne tbc.
moždanica na bazi mozga .postoji infiltracija ly,
Morfologija:
plasmocita, histiociza i proliferacija vezivnog tkiva sa
Najčešde se javlja na bazi mozga koja je
fibrozom moždanica. Luetični obliterativni
pokrivena zrnastim, nekrotičnim, pihtijastim
endokarditis i gumozne promene u krvnim sudovima
eksudatom žuto-bele boje. Promene se odatle mogu
mogu da izazovu infarctus cerebri. Gomozne
širiti na ostale delove mozga.
promene na moždanicama mogu da izatzovu
U fibrinskom eksudatu su ly, makrofagi i
hydrocephalus.
deskvamovane arahnoidalne delije. Prisutni su
tuberkuli najčešde oko krvnih sudova.
69
Specijalna patologija
70
Specijalna patologija
Rane promene (12-24h) se karakterišu lobus i vedi deo medijalne površine. Infarkt
citoplazmatskom vakuolizacijom i eozionofilijom kao i dovodi do: gubitka svesti, hemiplegije i
piknozom i karipreksom u neuronima.Vidi se i psihičkih promena.
neutrofilna infiltracija. - A. Cerebri media - opskrbljuje veliki deo
Subakutne promene (24h-2ned) uključuju silvijeve brazde. Infarkt dovodi do sličnih
nekrozu tkiva, vaskularnu proliferaciju i makrofagalnu promena kao kod ACA. Češdi su nepotpuni
infiltraciju. infarkti.
Reparacija (posle 2 nedelje) se prezentuje - A. Cerebri posterior - opskrbljuje
gubitkom nekrotičnog tkiva i gubitkom organizacije mesencephalon, corpus geniculatum laterale,
kao i gliozom. zadnji deo kapsule interne i i medijalnu
INFARCTUS CEREBRI (ENCEPHALOMALATIA) površinu temporalnog i okcipitalnog režnja.
Nastaje kao posledica prekida cirkulacije u Infarkti su retki.
lokalizovanom području mozga. Uzroci su: opstrukcija - Vertebro – bazilarni - sistem opskrbljuje
cerebralnih arterija tromboembolusom ili lokalnom strukture zadnje lobanjske jame. Potpuni
trombozom, ateroskleroza, vaskulitis i kompresije infarkt je redak (zahvaljujudi anostomozama) i
arterija. nespojiv sa životom.
Infarctus anemicus – infarkt je posledica - A. Cerebri inferior - dizartrija, disfagija, znaci
totalne okluzije krvnog suda i dovodi do lokalne oboljenja cereblluma, osedaj bola i
ishemije tkiva. Kasnije postaje hemoragičan zbog temperature na licu sa kontralateralnim
reperfuzije tkiva kroz oštedene krvne sudove. gubitkom tih osedaja na telu
Morfologija: - A. Cerebri anterio inferior – kao i prethodni
6-12h od nastanka siva masa dobija zamuden samo što umesto dizartrije i disfagije postoji i
izgled a bela gubi sitno granuliran, granica između ipsilateralna slabost facialisa.
njih je slabo izražena. Delije gube intenzitet i bubre. - A. Cerebri superior – motorne slabosti spoljnih
Citoplazma postaje eozinofilna a jedro piknotično i očnih mišida.
kariorektično. Prisutna je fragmentacija aksona i INTRAKRANIJALNE HEMORAGIJA
mijelinskih vlaka. Astrociti i dendroglije se gube. HIPERTENZIVNA HEMORAGIJA
48h – 2 nedelje od nastanka Nekroza je Najčešdi uzrok krvarenja i to najčešde u
prisutna a ishemično područije postaje mekano i hemisferama mozga. Uzrokovano je rupturom
raspada se, okolno tkivo pokazuje znake edema. brojnih malih krvnih sudova. Preživljavanje je retkost.
Neutrofili i makrofagi izlaze iz krvnih sudova i Razlikuje se od hemoragičnog infarkta po slededem:
infiltrišu područije ishemije. Neutrofili se brzo gube HEMORAGIJA HEMORAGIČNI INFARKT
dok makrofagi nastavljaju degradaciju nekrotičnog Ne odgovara područiju Odgovara područiju
detritusa. Ukoliko je ishemija bila mala na kraju ovog vaskularizacije vaskularizacije
procesa nastaje glialni ožiljak. Arhitektura je razorena Arhitektura je očuvana
Kod velikih ishemija je potrebno više vremena Normalno tkivo je Dijapedeza Er u tkivo oko
za fagocitovanje nekrotičnog materijala. Tako da nadomešteno krvlju krvnih sudova
posle nekoliko meseci može da se vidi psudocista sa Po obodu komprimovano Jasno ograničeno od
zidom od glia delija. Ako je pseudocista blizu i ograničeno od okoline okoline
moždanicama one de zajedno sa glia delijama da Morfologija:
grade jedan zid te šupljine. Obično je masivno. U polju krvarena tkivo je
Infarctus hemorhagicus – kod hemoragičnog je razoreno i zamenjeno krvlju a na ivicamo
sled događaja skoro isti samo što u polju nekroza komprimovano i izmenjene boje. Česte su
dolazi do hemoragije. Makrofagi sadrže hemosiderin. perivaskularne hemoragije. Edem je masivan sa
Lokularni infarkti – su mali infarkti koji potiskivanjem komora. U ranim fazam dolazi do
najčešde nastaju kod bolesnika sa hipertenzijom i to u infiltracije neutrofilima koje zamenjuju makrofagima
putamenu, kapsuli interni i bazi ponsa. Smatra se da koji postaju krcati hemosiderinom. U kasnijim fazama
nastaju zbog mikroembolizacija i arteriolohijalinoze. nastaje fibrozno-astrocitni ožiljak sa stvaranjem
Simptomi i znaci infarkta zavise od veličine pseudociste. Nerupturirani krvni sudovi su sa
lezije i njene lokalizacije. zadebljanim zidovima i znakovima arteriolohijalinoze.
- A. Cerebri anterior - opskrbljuje: prednji krak U vedim krvnim sudovima je prisutna i ateroskleroza.
kapsule interne, orbitalne površine, prednji
71
Specijalna patologija
72
Specijalna patologija
73
Specijalna patologija
74
Specijalna patologija
75
Specijalna patologija
PATOLOGIJA KOŽE
Stryngoma tumor – javlja se u vidu brojnih
malih papula u blizini donjih kapoaka. Karakteriše se
pojavom malih ductusa koji su smešteni u ostrvcima
bazaloidnog izgleda.
Hiperkeratoza je zadebljanje stratum PREMALIGNE LEZIJE
corneuma Keratosis actinica – karakteriše pojavom
Parakeratoza je prisustvo delija sa jedrima u displazije epitela na delovima tela koji su izloženi
stratum corneumu suncu.
Akantoza je zadevljanje st spinosum Morfologija:
Diskeratoza je poremedaj razvoja kože sa Male lezije na eritrematoznoj površini
plažama keratina u spinoznom sloju pokrivenoj ljuspama i krastama. Keratnizacija je
Akantoza je gubitak intercelularnih spojnica i prisutna. Atipija je izražena u donjim slojevima
dovodi do stvaranja vesicula epiderma kao i hiperplazija bazalnih delija. Vide se
Papilomatoza je hiperplazija papliarnog dela diskeratoza i hiperkeratoza. Atipične delije ne
derma sa izuženjem i rpoširenjem papila. probijajau bazalnu membranu.
BENIGNI EPITELNI TUMOR MALIGNI TUMORI
Keratosis seboroica - bazocelularni papilom – Epithelioma (carcinoma) basocellulare(BC) –
je čest tumor kože poreklom iz bazalnog sloja čest, lokalno invazivan i destruktkivan (ulcus rodens)
epiderma. tumor koji retko metstazira. Javlja se kod odraslih
Morfologija: osoba na edlovima tela izloženim suncu. Na delovima
Rastu egzoftično, iznad površine kože. Prisutna lica iznad usana najčešde nastaje bazocelularni dok
je izražena hiperkeratoza, akantoza i papilomatoza. U ispod nastaje planocelularni.
epidermu se nalaze male delije str basale koje Morfologija:
formiraju trake i okružuju male ciste ispunjene U vidu sedefaste papile sa izraženom
keratinom. telangiektazijom ili u vidu ploče sa uzdignutim
Fibroepitelni tumo – fibroepitelni polip – sedefastim ivicama i centralnim udubljenjem
najčešdi benigni tumor kože. Multipli se javljaju (nekroza i ulceracija).
ponekad kod diabetičara i žena u trudnodi. Mikroskopski se sastoje od delija bazalnog sloja
Morfologija: koje formiraju trake ili ostrvca. U centrima ostrvca su
Ružičaste boje i resičastog izgleda, peteljkom delije neorganizovane dok su periferno na ivicama
pričvršden za kožu. Sadrži fibrovaskularnu stromu a raspoređene palisadno, kao ograde sa velikim
pokriven je pločastoslojevitim epitelom bazofilnim jedrima paralelno postavljenim. Može se
Epidermalne ciste – potiču od epitela i folikula nadi i melanin ali su mitoze retke.
dlaka. To su mali, pokretni, potkožni noduli. Postoje Postoji više različitih tipova:
dva tipa: Ca BC cysticus – u plažama tumora se nalaze
Epidermalna inkluziona cista - subepidermalna ciste.
cista ispunjena keratinom sa pločastoslojevitim Ca BC adenoideus - strukture slične
zidom. tubularnim žlezdama.
Pilarna sebacealna cista – pločasto slojevit Keratinizujudi tip – ima dosta keratina u
epitel sa orožavanje bez granularnog sloja okružuje plažama.
amorfni keratin i lipidni materijal. Fibrozirajudi tip – karakteriše se izrazitom
Keratoacanthoma – brzorastudi tumor ali proliferacijom vezivnih tkiva.
često spontano nestaje. U vidu čvorida sa keratinskim Ca planocellulare – najčešdi tumor kože kod
udubljenjem. Teško ga je razlikovati od starih osoba. Češde oboljevaju muškarci.
planocelularnog Ca. Centralni keratinski krater je Predisponirajudi faktori su: izloženost suncu,
okruženo atipčnim epitelom. radijacija, hemijski karcinogeni... Keratosis actinica je
Tumor adneksa kože prekanceroza za ovaj tumor. Najčešdi su na donjoj
Cilindroma tumor – javlja se na glavi i može da usni.
pokrije cleu glacu (turban tumor). Građen je od Ca planocellulare in situ (CPIS) – nije probio
gnezda tumorskih delija koje su oštro ograničene od bazalnu membranu. Drugačije se zove Bowen-ova
okolnog detrma vezivnim tkivom. bolest.
76
Specijalna patologija
77
Specijalna patologija
Morfologija:
Postoji akantoliza i intercelularni edem. Delije
gube svoj oblik i postaju okrugle. P.vulgaris
zadebljanje je neposredno iznad str basale i prisutna
je infiltrat ly, histiocita i makrofaga. P. Vegetans
sadrži i hiperplaziju derma. P. Foliceaus sadrži
akantolizu samo superficijalnog dela epiderma pa
nastaju subkornealne bule.
Dermatitis herpetiformis – karakteriše se
pjavom urticariae i vezikula na koži. Češdi kod
muškaraca srednje životne dobi. Vedina bolesnika
ima celijakiju, povezan je sa HLA i karakteriše se
pojavom remisija i recidiva.
Morfologija:
Neutrofilni infiltrat sa taloženjem fibrina u
papilama derma što dovodi do mikroapscesa.
Epiderm od derma se odvaja i tu se nakupljaju IgE.
VIRUSNE BOLESTI KOŽE
Verruca (bradavica) – uzrokuje je HPV. Prenosi
se kontaktom i podleže spontanoj regresiji..
Verruca vulgaris – najčešdi tip. Javlja se bna
bilo kom delu kože i lokalne sluzokože ali je najčešdi
na rukama. U vidu papilomatoznih izmena 1mm-1cm.
Verruca plana – je aplatirana veruca.
Verruca plantaris (palmaris) – na dlanovima i
tabanima
Condyloma – javljaju se u anogenitalnom
predelu. Bolje su opisane u sklopu poglavlja
patologije penisa.
78