Sveučilište J. J.

Strossmayera u Osijeku

Filozofski fakultet

Odsjek za psihologiju

PRIJEVOD I VALIDACIJA INVENTARA LIČNOSTI

ZA DSM -5 (PID-5)

Diplomski rad

Tamara Gazdek

Mentor: doc.dr.sc. Silvija Ručević

Osijek, 2016.
 Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku
Filozofski fakultet
Odsjek za psihologiju
Studij: Diplomski studij psihologije

Tamara Gazdek

PRIJEVOD I VALIDACIJA INVENTARA LIČNOSTI

ZA DSM -5 (PID-5)

Diplomski rad

Društvene znanosti, polje psihologija, grana opća psihologija

Mentor: doc. dr. sc. Silvija Ručević

Osijek, 2016.
Sadržaj

Uvod ........................................................................................................................................... 1
Poremećaji ličnosti i crte ličnosti............................................................................................ 1
Izmjene u dijagnozi poremećaja ličnosti ................................................................................ 2
Alternativni dimenzionalni pristup klasifikaciji poremećaja ličnosti ..................................... 3
Inventar ličnosti za DSM-V (PID-5) ...................................................................................... 5
Psihometrijski pokazatelji PID-5 ............................................................................................ 5
Kratke skale ............................................................................................................................ 6
Patologija ličnosti kod mlađih dobnih skupina....................................................................... 8
Cilj .............................................................................................................................................. 8
Problem ...................................................................................................................................... 9
Hipoteza ..................................................................................................................................... 9
Metoda ........................................................................................................................................ 9
Sudionici ................................................................................................................................. 9
Instrumenti .............................................................................................................................. 9
Postupak................................................................................................................................ 10
Plan analize podataka ........................................................................................................... 10
Rezultati ................................................................................................................................... 10
Razlike s obzirom na spol i školu ......................................................................................... 12
Rasprava ................................................................................................................................... 14
Distribucije subskala............................................................................................................. 15
Spolne razlike ....................................................................................................................... 15
Razlike s obzirom na školu koju učenici pohađaju .............................................................. 16
Zasićenja čestica s faktorima ................................................................................................ 17
PID-5 i DSM-5 ..................................................................................................................... 17
Doprinosi istraživanja ........................................................................................................... 18
Namjena i klinička važnost PID-5 ........................................................................................ 19
Ograničenja istraživanja i implikacije za buduća istraživanja.............................................. 19
Zaključak .................................................................................................................................. 21
Literatura .................................................................................................................................. 22
 Prijevod i validacija Inventara ličnosti za DSM-V (PID-5)
Peto izdanje Dijagnostičkog i statističkog priručnika za duševne poremećaje uključuje
alternativni model poremećaja ličnosti u kojem se poremećaji ličnosti dijagnosticiraju na
temelju dva kriterija: oštećenja u funkcioniranju ličnosti i prisutnosti patoloških crta ličnosti.
Što se tiče patoloških crta ličnosti, razvijen je multidimenzionalni maladaptivni sustav crta
ličnosti. U tom su modelu 25 primarnih crta organizirane u pet dimenzija višeg reda: negativni
afektivitet, odvojenost, antagonizam, dezinhibicija i psihoticizam. Inventar ličnosti za DSM-5
(PID-5) razvijen je kako bi operacionalizirao ovih 5 osobina ličnosti. Cilj je ovog istraživanja
bio prevesti i validirati PID-5 (kratka forma) na hrvatskom adolescentskom uzorku.
Istraživanje je provedeno na 497 učenika gimnazije i strukovnih škola iz Osijeka, Belog
Manastira, Đakova i Donjeg Miholjca. U istraživanju je korištena kratka forma upitnika
budući da sve veći broj istraživanja pruža potporu takvim skalama zbog njihove praktičnosti u
odnosu na vrijeme i resurse. Rezultati pokazuju kako postoji efekt spolnih razlika, odnosno
žene su postigle statistički značajno veće rezultate na subskali negativni afektivitet, a
muškarci na subskali antagonizam. Nadalje, postoji razlika u odgovorima na upitniku s
obzirom na to koju školu učenici pohađaju. Učenici strukovnih škola postižu statistički
značajno veće rezultate na skali psihoticizam od učenika gimnazije. Konfirmatornom
faktorskom analizom potvrđen je teorijski model od pet faktora koji se pokazao kao najbolje
rješenje.

Ključne riječi: Inventar ličnosti za DSM-5, kratka forma, faktorska struktura upitnika,
adolescenti

Translation and validation of Personality Inventory for DSM- 5 (PID-5)

The 5th edition of Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders includes an
alternative model of personality disorders in which personality disorders are diagnosed on the
basis of two criteria: personality impairment and the presence of maladaptive traits. Regarding
maladaptive traits, a multidimensional maladaptive system of personality trait has been
developed. In that model, 25 primary scales can be combined to also delineate five higher
order scales (Negative Affectivity, Detachment, Antagonism, Disinhibition, and
Psychoticism). The Personality Inventory for DSM-5 (PID-5) was developed in order to
operationalize five higher order scales. The aim of this research is translation and evaluation
of PID-5 (Brief Form) for the Croatian adolescent sample. The research was conducted on
497 students of a high school and vocational schools located in Osijek, Beli Manastir, Đakovo
and Donji Miholjac. There is a great number of research that provide support for using short
scales because of their practicality considering time and resources. Results indicate that there
is a gender effect – women achieve statistically significant higher results on scale Negative
Affectivity and men achieve statistically significant higher results on scale Antagonism.
Furthermore, there is a difference in the answers considering the school that students attend.
Specifically, students of vocational school achieve statistically significant higher results on
scale Psychoticism in relation to students of a high school. Theoretical model of five factors
was confirmed using Confirmatory Factor Analysis.

Keywords: Personality Inventory for DSM- 5, brief form, factor structure of the
questionnaire, adolescents
 Uvod
U petom izdanju Dijagnostičkog i statističkog priručnika za duševne poremećaje
(DSM-V; American Psychiatric Association, 2013) došlo je do promjena u području
poremećaja ličnosti budući da je klasifikacija koja je bila zastupljena u četvrtom izdanju
Dijagnostičkog i statističkog priručnika za duševne poremećaje (DSM-IV; American
Psychiatric Association, 1994) naišla na brojne kritike. Sukladno tome, predložen je hibridni
model klasifikacije poremećaja ličnosti u kojem se kategorijalna dijagnoza poremećaja
ličnosti može postaviti na temelju patoloških crta ličnosti te oštećenja u funkcioniranju
pojedinca (Quilty i sur., 2013). Cilj ovog rada je prijevod i validacija upitnika koji je
namijenjen mjerenju patoloških crta ličnosti, a čime će se nastojati doprinijeti novom,
dimenzionalnom pristupu u području istraživanja psihopatologije ličnosti.
Poremećaji ličnosti i crte ličnosti
Ličnost je jedan od temeljnih pojmova u psihologiji, a istraživanja koja se bave ovom
temom sežu daleko u prošlost. Neki od najranijih medicinskih zapisa uključuju klasifikacije i
opise ličnosti te poremećaje ličnosti (Kraeplin, 1913, Kretschmer, 1925; prema Larsen i Buss,
2008). Ličnost se može definirati kao skup psihičkih osobina i mehanizama unutar pojedinca
koji su organizirani i relativno trajni te utječu na interakcije pojedinca i njihove adaptacije na
okolinu (Larsen i Buss, 2008). S druge strane, poremećaj ličnosti može se definirati kao trajan
obrazac doživljavanja i ponašanja koji se znatno razlikuje od onoga što je uobičajeno. Ono što
karakterizira ovaj obrazac doživljavanja i ponašanja jest da je rigidan i pokazuje se u mnoštvu
situacija te vodi ka stresu i problemima u važnim područjima života, primjerice na poslu ili u
odnosima s drugima. Simptomi poremećaja ličnosti uočavaju se kao maladaptivne varijacije
unutar nekoliko domena koje uključuju: crte ličnosti, emocije, kognicije, motive,
interpersonalno ponašanje i koncepte o sebi.
Crte ličnosti opisuju dosljednost u mišljenju i ponašanju, a isto tako opisuju načine na
koje se ljudi međusobno razlikuju te određuju načine na koji su ljudi slični. Za poremećaje
ličnosti može se reći da su maladaptivne varijacije ili kombinacije normalnih crta ličnosti.
Widiger i suradnici (2002; prema Larsen i Buss, 2008) objašnjavaju kako ekstremi na svakom
kraju crta ličnosti mogu biti povezani s poremećajima ličnosti. Primjerice, osoba s ekstremno
niskom razinom povjerenja i ekstremno visokom razinom hostilnosti može razviti paranoidni
poremećaj ličnosti. Ukoliko određena crta postane maladaptivna i nefleksibilna te uzrokuje
značajno oštećenje ili stres onda se može smatrati poremećajem ličnosti.

1
Izmjene u dijagnozi poremećaja ličnosti
U više od 30 godina poremećaji ličnosti razlikovali su se od ostalih poremećaja
prvenstveno zbog toga što imaju početak u kasnoj adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi,
disfunkcije koje uzrokuju pervazivne su prirode, a oštećenja povezana s njima su kronična.
Međutim, ove kvalitete ne moraju nužno razlikovati poremećaje ličnosti od ostalih mentalnih
poremećaja. Sustav za dijagnozu i opis poremećaja ličnosti koji je naširoko prihvaćen naziva
se Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje (DSM). Od objave četvrtog
izdanja DSM-a prošlo je više od 15 godina (DSM-IV; American Psychiatric Association,
1994), a učinkovitost klasifikacijskog sustava poremećaja ličnosti koji je zastupljen u tom
izdanju naširoko je provjeravana. Naime, u DSM-IV zastupljen je kategorijalni pristup koji
ima svoje porijeklo u Kraeplinovim pretpostavkama o poremećajima ličnosti, odnosno za
mentalne bolesti smatra se da su medicinska stanja koja su odvojena, s granicama između
normalnosti i bolesti. Postoji deset poremećaja ličnosti koji su kategorije definirane sa
otprilike sedam do devet kriterija od kojih dio mora biti ispunjen da bi bili ispunjeni uvjeti za
poremećaj. Prisutnost poremećaja ličnosti definirana je određenim rezultatom, a obično treba
oko pet simptoma da bi se dijagnosticirao neki poremećaj. Postoje tri skupine poremećaja: A
(shizotipni, shizoidni i paranoidni poremećaj ličnosti), B (antisocijalni, histrionski, narcistički
poremećaj ličnosti, borderline) i C (izbjegavajući, ovisni, opsesivno-kompulzivni poremećaj
ličnosti). Ova organizacija postoji kako bi se poremećaji ličnosti lakše zapamtili na način da
grupira one sa sličnim obilježjima, ali ne temelji se na teoriji ili empirijskim dokazima (Trull i
Durrett, 2005).
Kategorijalni pristup ima nekoliko prednosti: kategorijalni dijagnostički sustav uredan
je po pitanju toga treba li nekome pružiti tretman ili ne. Oni koji imaju dijagnozu zahtijevaju
tretman, ostali ne. Na taj način olakšan je izbor fokusa kliničara i prikladnog tretmana.
Nadalje, kategorijalni sustavi jednostavniji su za korištenje u svrhu komunikacije i
konceptualizacije. Dobiva se mnogo informacija korištenjem jedne dijagnoze, uključujući
značajke, povezana stanja i mogući tretman (Trull i Durrett, 2005).
Međutim, kategorijalni pristup ima i brojne nedostatke poput nedostatka dokaza za
dijagnostičku valjanost za neke kategorije poremećaja ličnosti, visok komorbiditet, visoku
heterogenost pacijenata koji imaju istu dijagnozu te korištenje proizvoljne kombinacije
kriterija kako bi se dijagnosticirali poremećaji ličnosti (Quilty, Ayearst, Chmielewski i Bagby,
2013). Također, javlja se i problem neadekvatne pokrivenosti psihopatologije ličnosti, budući
da je previše poremećaja smješteno u kategoriju „drugi specificirani ili nespecificirani
poremećaj ličnosti“. Jedan od najvećih problema u ovom pristupu jest što osobine ličnosti i

2
psihopatološke sklonosti ne ocrtavaju kategorije osoba u stvarnosti što mnoge dovodi do toga
da predlažu novu konceptualizaciju poremećaja ličnosti koristeći dimenzionalne konstrukte
(Krueger i sur., 2012). Preklapanje poremećaja ukazuje na to da klasifikacija nije učinkovita
ili optimalna, a konceptualizacija i operacionalizacija u postojećim instrumentima za procjenu
može biti problematična.
S obzirom na prethodno navedene nedostatke, razvijena je prominentna alternativa
kategorijalnom pristupu pod nazivom dimenzionalni pristup. Prema ovom pristupu,
poremećaji ličnosti smatraju se maladaptivnim, ekstremnim varijantama unutar pet širokih
domena crta ličnosti koje definiraju normalno funkcioniranje ličnosti. Rezultati su pružili
potporu dimenzionalnoj hipotezi kako poremećaji ličnosti reprezentiraju maladaptivne,
ekstremne varijante iste osnovne crte ličnosti koja opisuje normativno funkcioniranje ličnosti
(Suzuki, Samuel, Pahlen i Krueger, 2015).
Neke od prednosti dimenzionalnog pristupa su to što pruža pouzdanije rezultate (u
različitom vremenu i s različitim procjenjivačima), pomaže da se razumije heterogenost i
nedostatak čistih granica između kategorijalnih dijagnoza, zadržava važne informacije o
crtama i simptomima koji su ispod praga te točnije reflektira znanstvene spoznaje o
distribuciji crta ličnosti i povezanom maladaptivnošću (Trull i Durrett, 2005). Usvajanjem
dimenzionalnog pristupa svaki bi pacijent mogao biti opisan u terminima svog profila
maladaptivnih crta ličnosti, smanjio bi se komorbiditet dijagnoza poremećaja ličnosti,
heterogenost unutar jedne dijagnoze i visoka prevalencija nespecificiranih poremećaja
(Zimmermann i sur., 2014).
Alternativni dimenzionalni pristup klasifikaciji poremećaja ličnosti
S obzirom na očite prednosti dimenzionalnog pristupa, ne čudi činjenica da je u petom
izdanju Dijagnostičkog i statističkog priručnika za duševne poremećaje (DSM-5; American
Psychiatric Association, 2013) došlo do promjena u klasifikaciji poremećaja ličnosti. U
odlomku III ovog Priručnika predložen je alternativni dimenzionalni pristup te je došlo do
promjena u kriterijima koji moraju biti zadovoljeni za dijagnozu poremećaja ličnosti. Što se
tiče kriterija funkcioniranja ličnosti (kriterij A) razvijen je revidirani kriterij. Naime, umjerene
razine oštećenja u funkcioniranju ličnosti koje su potrebne za dijagnozu poremećaja ličnosti
postavljene su empirijski kako bi se maksimalizirala mogućnost kliničara da na točan i
učinkovit način identificiraju poremećaj ličnosti. Jednom procjenom razine funkcioniranja
ličnosti, kliničar može procijeniti je li potreban tretman za poremećaj ličnosti. Kriterij za
dijagnozu određenog poremećaja ličnosti u alternativnom modelu je definiran tipičnim
oštećenjima u funkcioniranju ličnosti (kriterij A) i prisutnošću patoloških crta ličnosti (kriterij

3
B) za koje se empirijski odredilo da su povezani s poremećajima ličnosti koje predstavljaju.
Kriteriji koji su potrebni za dijagnozu empirijski su određeni kako za kriterij A tako i za
kriterij B. Funkcioniranje ličnosti i crte ličnosti mogu se odrediti neovisno o tome ima li
pojedinac poremećaj ličnosti ili ne i na taj način pruža klinički korisne informacije o svim
pacijentima (American Psychiatric Association, 2013). U ovom radu naglasak će biti na
kriteriju B, odnosno patološkim crtama ličnosti.
U alternativnom modelu 25 dimenzionalnih faceta crta ličnosti nižeg reda zajedno
tvore jednu od sedam mogućih dijagnoza poremećaja ličnosti: shizotipni, antisocijalni,
granični, narcistički, izbjegavajući, opsesivno – kompulzivni i po crtama specifični. Ovih 25
faceta mogu se smjestiti u pet faktora višeg reda: negativni afektivitet, odvojenost,
psihoticizam, antagonizam i dezinhibicija (Quilty i sur., 2013). Negativni afektivitet
karakteriziraju učestala i intenzivna doživljavanja visokih razina velikog raspona negativnih
emocija (anksioznost, depresija, krivnja/sram, briga, ljutnja) i njihovih ponašajnih (npr.
samoranjavanje) i interpersonalnih (npr. ovisnost) manifestacija. Odvojenost predstavlja
izbjegavanje socioemocionalnog iskustva uključujući povlačenje od interpersonalnih
interakcija (koje idu od svakodnevnih interakcija s prijateljima do intimnih odnosa) te
ograničeno afektivno iskustvo i ekspresija, osobito ograničen kapacitet ugode. Antagonizam
uključuje ponašanja koja stavljaju pojedinca u natjecanje s drugima, uključujući pretjerani
osjećaj važnosti i istodobno očekivanje posebnog tretmana kao i bešćutnost prema drugima, a
uključuje i neznanje o potrebama i osjećajima drugih ljudi i spremnost da se drugi iskoriste
radi vlastite koristi. Dezinhibicija je usmjerenost prema neposrednom zadovoljenju koja vodi
ka impulzivnom ponašanju koje je potaknuto trenutnim mislima, osjećajima i vanjskim
podražajima bez obzira na prijašnje ili buduće posljedice. Psihoticizam predstavlja
doživljavanje širokog spektra kulturalno nekongruentnog, čudnog, ekscentričnog ili
neobičnog ponašanja ili razmišljanja koje uključuje i procese (percepcija) i sadržaj
(vjerovanja) (Krueger i Markon, 2014).
Paralelno s razvojem modela konstruiran je i instrument kojim bi se on mjerio, a pri
tome su se istraživači oslanjali na postojeće modele maladaptivnih crta ličnosti, kao
primjerice Harknesov petodimenzionalni model psihopatologije ličnosti (PSY-5; Harkness i
McNulty, 1994; prema Krueger, Derringer, Markon, Watson i Skodol, 2012) i Dimenzionalnu
procjenu patologije ličnosti (DAPP; Livesley i sur., 1992; prema Krueger i sur., 2012).
Instrument je nazvan Inventar ličnosti za DSM-5 (eng. Personality Inventory for DSM-5; PID-
5; Krueger i sur., 2012).

4
Inventar ličnosti za DSM-V (PID-5)
PID-5 je upitnik razvijen s ciljem da se principi koji se nalaze u postojećim modelima
ličnosti, a koji su se pokazali korisnima u procjeni poremećaja ličnosti primjene na predložene
domene za DSM-5 te kako bi pomogao kliničarima da procjene crte ličnosti koje su u skladu s
dimenzionalnom perspektivom patologije ličnosti odlomka III DSM-5 (Anderson i sur.,
2012). Proces njegova nastanka počeo je pregledom postojećih modela i mjera maladaptivnih
crta ličnosti, a poseban doprinos dao je rad Widigera i Simonsa (2005). Oni smatraju da se sa
četiri bipolarne dimenzije mogu obuhvatiti rezultati otprilike 18 modela ličnosti koji su danas
prisutni u literaturi. Te četiri bipolarne dimenzije nazvali su: ekstraverzija nasuprot
introverziji, antagonizam nasuprot popustljivosti, suzdržljivost nasuprot impulzivnosti i
negativni afekt nasuprot emocionalnoj stabilnosti. Nadalje, uključili su i petu dimenziju koju
su nazvali nekonvencionalnost (ili otvorenost) nasuprot zatvorenosti prema iskustvu. Počevši
od određenog seta domena koje pokrivaju postojeći modeli, članovi radne grupe za DSM-5
konstruirali su listu od 37 specifičnih crta ličnosti, pretvorili ih u čestice koje obuhvaćaju
smisao određene crte i razmotrili faktorsku strukturu. Na kraju su došli do 25 primarnih crta
koje se sastoje od pet domena višeg reda (Bastiaens i sur., 2015).
Psihometrijski pokazatelji PID-5
Puna forma Inventara ličnosti za DSM-5 (PID-5) ima 220 čestica, a prvi
psihometrijski pokazatelji dobiveni su na 762 američka sudionika odrasle dobi u tri vala
istraživanja (Krueger i sur., 2012) pri čemu je dobiveno pet faktora (negativni afektivitet,
odvojenost, antagonizam, dezinhibicija, psihoticizam). Originalno istraživanje replicirano je
na studentima u Belgiji i Americi (De Fruyt i sur., 2013; Wright i sur., 2012) i sudionicima
odrasle dobi u Francuskoj i Italiji (Roskam i sur., 2015; Fossati, Krueger, Markon, Borroni i
Maffei, 2013). Psihometrijska obilježja ispitana su i na adolescentima (De Clercq i sur., 2014)
te na kliničkom uzorku (Bastiaens i sur., 2015; Quilty i sur., 2013), pri čemu je i u tim
uzorcima potvrđena pretpostavljena petofaktorska struktura.
PID-5 pokazao je dobra psihometrijska svojstva u objavljenoj literaturi do sada.
Hijerarhijska struktura dobro se slaže s postojećim modelima ličnosti i psihopatologije,
pružajući dokaze za konstruktnu valjanost ove mjere (Wright i sur., 2012). Roskam i suradnici
(2015) proveli su faktorsku analizu (FA) kojom je utvrđena dvofaktorska struktura koja
odgovara pojmovima internalno i eksternalno, u trofaktorskoj struktura postoji odvojenost,
internalni (negativni afekt, dezinhibicija/psihoticizam) i eksternalni (dezinhibicija/psihoticizam i
antagonizam) faktor, a u strukturi s četiri faktora dezinhibicija i psihoticizam tvore jedan
faktor. Međutim, ono što treba naglasiti jest kako se petofaktorsko rješenje pokazalo

5
najboljim, a do istog zaključka došli su i Wright i suradnici (2012). Nadalje, crte PID-5
povezane su s crtama istaknutih modela ličnosti kao primjerice s petofaktorskim modelom
ličnosti (Thomas i sur., 2012) pokazujući konvergentnu i diskriminativnu valjanost rezultata
na skalama (Quilty i sur., 2013; Hopwood i sur., 2013). Konačno i možda najvažnije iz
perspektive kliničara, skale PID-5 pokrivaju značajnu količinu varijance poremećaja ličnosti i
povezane su s poremećajima ličnosti u DSM-IV kao što je bilo i dizajnirano (Quilty i sur.,
2013). Sve zajedno, može se reći da je PID-5 dobra mjera dimenzionalnog modela ličnosti
koji je predložen da se koristi u DSM-5, a sve veći broj istraživanja to i potvrđuje. Također,
značajno je povezan s mnoštvom dobro utemeljenih konstrukata kao primjerice generalnim
osobinama ličnosti, alternativnim konceptualizacijama maladaptivnih crta ličnosti,
poremećajima ličnosti iz DSM-IV, interpersonalnim problemima, patološkim vjerovanjima,
patološkim narcizmom i psihopatijom (Zimmerman i sur., 2014).
Uz originalnu, razvijena je i kratka forma upitnika (eng. Personality Inventory for
DSM-5-Brief form; Krueger, Derringer, Markon, Watson i Skodol, 2013) koja se sastoji od 25
čestica podijeljenih u pet faktora. Jedino do sada poznato istraživanje prijevoda i validacije
kratke forme rađeno je na talijanskim srednjoškolcima (Fossati, Somma, Borroni, Markon i
Krueger, 2015). Rezultati ukazuju na to kako je skraćena verzija pouzdana te kako bi mogla
biti korisno sredstvo za zahvaćanje patologije ličnosti. Tijekom izvođenja ovog istraživanja
pojavila se i kratka verzija od 100 čestica, a rezultati su pokazali kako se i ta skraćena verzija
može koristiti pouzdano, valjano i učinkovito da bi se procjenile patološke crte ličnosti
(Maples i sur., 2015).
Razlog zbog kojeg su razvijene kratke forme upitnika jest da bi se na brži način
provjerio rizik za prisutnost patoloških crta ličnosti, a korištenje verzije od 220 čestica povlači
i pitanje umora sudionika. Također, kratke skale imaju i brojne druge prednosti koje će biti
razmatrane u daljnjem tekstu.
Kratke skale
Kratke skale sve se više koriste u psihologijskim istraživanjima kako bi se prevladala
praktična ograničenja vremena i resursa (Kruyen, Emons i Sijtsma, 2013). Sve veći broj
istraživanja pruža potporu za postojanje mogućnosti za smanjeni broj čestica iz većih i
validiranih upitnika s time da se smanjivanjem broja čestica ne smanjuje značajno pouzdanost
i valjanost. Primjerice, u upitniku Dimenzionalne procjene patologije ličnosti (DAPP-BQ;
Livesley i Jackson, 2009; prema Maples i sur., 2015) od početnih 290 čestica razvijena je
kraća forma sa 136 čestica koja ima zadovoljavajuću pouzdanost, valjanost te identičnu
faktorsku strukturu kao i duža verzija upitnika.

6
 Kratke skale koriste se i u znanstvene i u praktične svrhe, a trend se povećava zbog
razmatranja o njihovoj učinkovitosti i povećanog interesa za psihološke konstrukte u
istraživanjima (Schipolowski, Schroeders i Wilhelm, 2014). Jedan od razloga je i potreba za
promjenom u pristupu psihologijskim istraživanjima. Budući da istraživačka pitanja postaju
sve složenija te uključuju sve više konstrukata i statističkih metoda, pojavljuju se i novi načini
mjerenja, a sve više istraživača priznaje vrijednost kratkih skala. Praktična vrijednost kratkih
skala je u njihovoj kliničkoj primjeni (eng. screening poremećaja ličnosti) te pri selekcija
osoblja (Ziegler, Kemper i Kruyen, 2014). Kraći instrumenti potrebni su kako bi se
sudionicima zadatak činio izvedivim i kako bi se osigurao prihvatljiv broj sudionika u
istraživanjima, a isto tako dužnost je istraživača sačuvati vrijeme sudionicima ukoliko je to
moguće, bez gubljenja puno informacija. Očita prednost kraćih instrumenata je u tome što
zahtijevaju manje vremena, a sudionici će prije biti spremni sudjelovati u nekom istraživanju
ukoliko isto zahtijeva manje njihovog vremena. Također, redundantnost pojedinih čestica
može kod sudionika izazvati frustraciju, umor i dosadu ukoliko od njih zahtijevaju da stalno
odgovaraju na vrlo slična pitanja. Nadalje, dugački upitnici mogu stvoriti atmosferu
nepovjerenja ili se čak mogu smatrati i nepristojnima budući da sudionici često vjeruju da se
redundantna pitanja koriste kao detektori laži. Nasuprot tome, kratke skale posebno su korisne
ukoliko se od sudionika zahtijeva da nekoliko puta ispuni određeni upitnik, primjerice kada
jedna osoba mora procijeniti nekoliko drugih pojedinaca. Isto tako, kratke mjere korisne su u
istraživanjima gdje postoji puno velikih skala te u istraživanjima gdje primarni cilj nije samo
ličnost osobe (Konstabel, Lönnqvist, Walkowitz, Konstabel i Verkasalo, 2012).
Potrebno je napomenuti kako se kratkim skalama često zamjeraju neki nedostaci. Kao
najčešći spominju se neadekvatnost u odnosu na njihove duže verzije, niska valjanost te
osjetljivost na stil odgovaranja. Kod kratkih skala postavlja se pitanje mogu li adekvatno
predstavljati cijeli konstrukt kao i duža verzija. Nadalje, manja redundantnost je nedostatak
budući da svaka pogrešna interpretacija ima veliko značenje što nije slučaj kod dužih verzija
(Konstabel i sur., 2012). Također, kratki testovi osjetljiviji su na pogrešku mjerenja, a
pouzdanost opada kako se broj čestica smanjuje (Kruyen, Emons i Sijtsma, 2012).
Neki nedostaci kraćih skala mogu se prevladati. Primjerice, ono što je potrebno
napraviti kako bi se sačuvala sadržajna valjanost jest konstruirati nove čestice na razumljiviji
način. Nadalje, može se utjecati i na stil odgovaranja i to korištenjem čestica koje se obrnuto
boduju i utjecanjem na to da sudionici više promišljaju o česticama, a ne da odmah daju
odgovor. To se može postići tako da čestice budu duže i razumljivije nego inače. Potrebno je
više vremena da se takve čestice razumiju što smanjuje vjerojatnost impulzivnih i

7
nepromišljenih odgovora. Također, manje čestica ujedno znači i manje odluka što pojedincu
daje više vremena za promišljanje o svakoj čestici (Konstabel i sur., 2012).
Uzevši u obzir sve prethodno navedene prednosti kratkih skala, jasna je potreba za
prijevodom i validacijom kratke verzije PID-5. Validacija ove kratke verzije provest će se na
adolescentskoj populaciji budući da novija istraživanja sugeriraju da se poremećaji ličnosti
mogu dijagnosticirati već u adolescenciji te da je njihova prevalencija relativno slična onoj u
odrasloj dobi (Chanen i McCutcheon, 2008).
Patologija ličnosti kod mlađih dobnih skupina
Poremećaji ličnosti kod mlađih dobnih skupina osjetljiva su tema i o njima se zna
relativno malo što je za posljedicu dovelo do toga da se obujam istraživanja u ovom području
povećao (Tackett, Balsis, Oltmanns i Krueger, 2009). Crte ličnosti u djetinjstvu mogu
predstavljati dobar put za razumijevanje faktora koji prethode poremećajima ličnosti, a
poremećaji ličnosti kod mladih oštećuju funkcioniranje i postavljaju veći rizik za kasnije
probleme u mnogim životnim područjima (Shiner, 2009). Procjena patologije ličnosti u
adolescenciji važna je iz više razloga. Naime, disfunkcije u ličnosti učestalo su pogrešno
dijagnosticirane ili nisu dijagnosticirane u potpunosti u adolescenciji. Posljedica toga jest da
se klinički značajna emocionalna disregulacija i eksternalno ponašanje ponekad ne
dijagnosticiraju na vrijeme zato što su zamijenjeni za razvojno prikladna ponašanja (Sharp i
Bleiberg, 2007; prema Fossati i sur., 2015). Iz svega do sada navedenog može se zaključiti
odakle potreba za instrumentom koji bi obuhvatio maladaptivne crte ličnosti i ukazao na
eventualne probleme u funkcioniranju ličnosti i to što ranije.
Da bi se ispitala faktorska struktura PID-5 (kratka forma) provest će se istraživanje na
adolescentskoj populaciji. Jedino poznato istraživanje do sada u kojem je korištena kratka
verzija PID-5 je ono koje su na uzorku talijanskih adolescenata proveli Fossati i suradnici
(2015) i u tom je istraživanju potvrđena petofaktorska struktura. U ovom istraživanju provest
će se konfirmatorna faktorska analiza (KFA) te se pritom očekuje da će se potvrditi postojanje
pet faktora koji čine upitnik PID-5, a isto tako da će ta faktorska struktura postići adekvatne
pokazatelje pogodnosti modela (eng. goodness of fit indices).

Cilj
Iz svega prethodno navedenoga, vidljiva je važnost i korisnost instrumenta koji se bavi
prisutnošću patoloških crta ličnosti, otkrivanje prisutnosti patoloških crta ličnosti što ranije
moguće, a isto tako vidljive su i prednosti koje kratke skale imaju u odnosu na dugačke. Stoga

8
je cilj ovog istraživanja prevesti i validirati Inventar ličnosti za DSM-5- kratka forma (PID-5-
BF) na hrvatskom jeziku.

Problem
Problem ovog istraživanja je ispitati faktorsku strukturu prijevoda Inventara ličnosti
(PID-5-BF) na hrvatskom jeziku na uzorku učenika srednjih škola u Osijeku i okolici.
Faktorska struktura ispitat će se pomoću KFA.

Hipoteza
Očekuje se da će se KFA potvrditi petofaktorski model dobiven u originalnom
istraživanju (Krueger i sur., 2012).

Metoda
Sudionici
U istraživanju je sudjelovalo 510 sudionika, učenika srednjih škola Osječko-baranjske
županije (Škola primijenjene umjetnosti i dizajna Osijek, Graditeljsko – geodetska škola
Osijek, Druga srednja škola Beli Manastir, Srednja škola Donji Miholjac, Ekonomska škola
Braća Radić Đakovo). Ukupno 13 sudionika nije ispunilo upitnik ili ga nije riješilo u
potpunosti pa se konačan uzorak sastojao od N = 497 sudionika, 174 (35,01%) muškog i 318
(63,98%) ženskog spola u dobi od 14 do 21 godine (M = 16.53, SD = 1.146).
Instrumenti
Inventar ličnosti – kratka forma
DSM 5 - Inventar ličnosti – kratka forma (eng. Personality Inventory for DSM-5- Brief
form; PID-5-BF; Krueger i sur., 2013) je samoiskaz namijenjen mjerenju patoloških crta
ličnosti koji je se sastoji od 25 čestica podijeljenih u pet faktora (negativni afektivitet,
odvojenost, antagonizam, dezinhibicija, psihoticizam). Svaka skala sadrži jednak broj čestica.
Zadatak sudionika je da za svaku česticu odaberu odgovor na skali Likertovog tipa od četiri
stupnja (0 – „uopće se ne odnosi na mene“ do 3 – „ u potpunosti se odnosi na mene“).
Rezultat se formira kao jednostavna aditivna linearna kombinacija odgovora na svakom
faktoru. Viši rezultati na skalama ovog upitnika ukazuju na veću patologiju ličnosti. Za
potrebe ovog istraživanja Inventar ličnosti – kratka forma (dostupno na
https://www.psychiatry.org/psychiatrists/practice/dsm/dsm-5/online-assessment-measures)
preveden je s engleskog na hrvatski jezik na način da su četiri nezavisna prevoditelja prevela
čestice PID-5 na hrvatski jezik te je potom dogovoren konačan izgled čestica.

9
Postupak
Istraživanje je provedeno grupno, u srednjim školama, a prosječna veličina grupe bila
je 25 učenika po razredu. Ovo istraživanje je dio šireg istraživanja u kojem je ispitivana uloga
osobina ličnosti u javljanju društveno neprihvatljivog ponašanja. Sudionicima je na početku
istraživanja podijeljena suglasnost za istraživanje, pročitana im je uputa te su prvo upisivali
podatke o sociodemografskim varijablama (spol, dob, srednja škola, razred). Nakon toga
ispunjavali su bateriju upitnika koja se sastojala od Dimenzionalne Procjene Osobina Ličnosti
(DiPOL), Simptoma Poremećaja Ličnosti (SIPP), Inventara Ličnosti (PID-5) i Samoiskaza
Rizičnog i Delinkventnog ponašanja (SRDP). Za potrebe ovog istraživanja korišteni su samo
podaci koji se odnose na PID-5.
Plan analize podataka
Faktorska struktura upitnika testirana je KFA putem programa IBM SPSS Amos 7.
Kao pokazatelji pogodnosti modela korišteni su omjer χ2 i stupnjeva slobode pri čemu se
vrijednosti relativnog 2 između 2 i 5 smatraju dobrim pokazateljem pogodnosti (Schumacker
i Lomax, 2004); mjera odstupanja modela od populacije po stupnju slobode (eng. the root
mean squared error of approximation; RMSEA; Hu i Bentler, 1999) gdje su vrijednosti <.06
uzete kao dobar pokazatelj pogodnosti; komparativni indeks pristajanja (eng. the comparative
fit index; CFI; Hu i Bentler, 1999), gdje vrijednosti između .90 i .95 ukazuju na prihvatljivu
pogodnost modela, a vrijednosti iznad .95 ukazuju na dobru pogodnost modela;
standardizirana prosječna kvadratna kovarijanca reziduala (eng. Standardized Root Mean
Square Residual; SRMR; Hu i Bentler, 1999), čije su vrijednosti do .08 indikativne kao dobar
pokazatelj pogodnosti modela. S obzirom na to da će se u radu prikazati i alternativni modeli,
za svaki od modela bit će prikazana i vrijednost Akaike informacijskog kriterija (AIC). Niže
vrijednosti ovog kriterija znače da empirijski podaci bolje odgovaraju teorijskom modelu
(Akaike, 1987).

Rezultati
Deskriptivna statistika
Deskriptivna statistika, koeficijent unutarnje konzistencije Cronbach α i t-testovi za
svaku skalu prikazani su u Tablici 1. Iz tablice je vidljivo da su distribucije pozitivno
asimetrične te da je pouzdanost zadovoljavajuća.

10
Tablica 1. Deskriptivna statistika i Cronbach α koeficijenti unutarnje konzistencije, te t-
testovi za testiranje spolnih razlika i razlika između učenika gimnazija i strukovnih srednjih
škola na skalama kratke verzije PID-5
Skala M SD Min Max Spljošt Asim α tspol1 Ss tškola2 ss
**
Negativni 6.91 3.778 0 15 -.713 .071 .73 -3.99 490 0.85 495
afekt
Odvojenost 4.32 3.202 0 15 .046 .68 .69 1.07 490 1.98 495
**
Antagonizam 3.12 3.285 0 14 .582 1.076 .78 5.49 307.862 0.16 495
Dezinhibicija 5.14 3,503 0 15 -.288 .528 .76 0.77 490 1.57 495
Psihoticizam 5.86 3.833 0 15 -.620 .305 .77 -0.85 405.197 2.61** 495
Napomena. **p < .01; Ss-stupnjevi slobode; ; Spljošt = Spljoštenost; Asim = Asimetričnost
Pozitivna vrijednost t-testa označava veću vrijednost kod muških sudionika u odnosu
na ženske, a isto tako pozitivna vrijednost označava veći rezultat kod učenika strukovnih
škola u odnosu na učenike gimnazija.
Provjera pouzdanosti
Za provjeru pouzdanosti korišten je koeficijent unutarnje konzistencije Cronbach α
čije se vrijednosti od .70 smatraju prihvatljivima dok niže vrijednosti ukazuju na nepouzdanu
skalu (Field, 2005). Cronbach α za sve skale kreće se u rasponu .69 do .78 (vidjeti Tablicu 1).
Dobivene vrijednosti mogu se usporediti s vrijednostima koje su dobivene na talijanskom
adolesentskom nekliničkom uzorku (Fossati i sur., 2015). Podaci su prikazani u Tablici 2. Iz
tablice je vidljivo kako su koeficijenti pouzdanosti za sve skale veći u ovom istraživanju. Na
temelju ovih rezultata može se zaključiti skale nisu podložne nesistematskim varijabilnim
faktorima te da dosljedno mjere konstrukt.

Tablica 2. Usporedba koeficijenata unutarnje konzistencije za svih 5 faktora u ovom

istraživanju s rezultatima istraživanja Fossatia i sur. (2015).
Faktori Cronbach alpha
Hrvatska Fossati i sur. (2015) talijanski
adolescentski neklinički uzorak adolescentski neklinički uzorak
(N=497) (N=877)
Negativni afektivitet .73 .64
Odvojenost .69 .59
Antagonizam .78 .74
Dezinhibicija .76 .62
Psihoticizam .77 .77

11
Razlike s obzirom na spol i školu
Kako bi se provjerilo postoji li statistički značajna razlika u postignutim rezultatima na
upitniku s obzirom na spol sudionika korišten je t-test za velike nezavisne uzorke. Rezultati su
pokazali da žene postižu statistički značajno veće rezultate na skali negativni afektivitet, a
muškarci postižu statistički značajno veće rezultate na skali antagonizam. Nadalje, t-testom za
velike nezavisne uzorke provjereno je postoji li statistički značajna razlika u postignutim
rezultatima na upitniku s obzirom na školu koju učenici pohađaju, odnosno škole su se
podijelile na strukovne i gimnazije. Pokazalo se da postoji statistički značajna razlika u
postignutim rezultatima na skali psihoticizam, odnosno učenici strukovnih škola postižu
statistički značajno više rezultate na navedenoj skali.
Faktorska struktura
Za provjeru petofaktorske strukture PID-5 na adolescentskom uzorku provedena je
konfirmatorna faktorska analiza, a navedeni model prikazan je na Slici 1.

Napomene. Neg_af = negativni afekt, Odv = odvojenost, Ant = antagonizam, Dez = dezinhibicija, Psi =
psihoticizam
Slika 1. Model PID-5
12
Tablica 3. Čestice Inventara ličnosti za DSM-5 - kratka forma s pripadajućim faktorima
Negativni afektivitet
Brinem se oko gotovo svega. (pid8)
Lako se uznemirim, čak i kada su u pitanju sitnice. (pid9)
Bojim se samoće više od ičega. (pid10)
Inzistiram raditi stvari na određen način, čak i kada je jasno da neće uspjeti. (pid11)
Lako se uzrujam zbog različitih stvari. (pid15)
Odvojenost
Često osjećam kao da ništa što napravim nije uistinu važno. (pid4)
Izbjegavam romantične odnose. (pid13)
Nisam zainteresiran/a za sklapanje prijateljstava. (pid14)
Ne volim se previše zbližavati s ljudima. (pid16)
Rijetko sam entuzijastičan/na oko bilo čega. (pid18)
Antagonizam
Nije me briga ako povrijedim osjećaje drugih ljudi. (pid17)
Volim privlačiti pažnju. (pid19)
Često se moram nositi s ljudima koji su manje važni od mene. (pid20)
Iskorištavam druge ljude kako bih dobio/la što želim. (pid22)
Ne predstavlja mi problem iskorištavati druge ljude. (pid25)
Dezinhibicija
Drugi bi me opisali kao nepromišljenog/nu. (pid1)
Čini mi se da se ponašam potpuno impulzivno. (pid2)
Iako znam da mogu bolje, ne mogu prestati donositi brzoplete odluke. (pid3)
Drugi me smatraju neodgovornim. (pid5)
Nisam dobar/ra u planiranju unaprijed. (pid6)
Psihoticizam
Moje misli često drugima nemaju smisla. (pid7)
Viđao/la sam stvari koje nisu zaista postojale. (pid12)
Često imam misli koje meni imaju smisla, ali ne i drugim ljudima. (pid21)
Često znam biti odsutan/na i onda odjednom shvatim da je prošlo puno vremena. (pid23)
Često osjećam kako su stvari oko mene nerealne ili čak više realne nego što je uobičajeno.
(pid24)

13
 Što se tiče saturacija, čestice pid8, pid10 i pid11 imaju manje zasićenje s faktorom
negativni afektivitet nego što je očekivano, čestica pid13 ima manje zasićenje od očekivanog
s faktorom odvojenost, pid19 manje zasićenje s faktorom antagonizam i pid6 ima manje
zasićenje s faktorom dezinhibicija dok su ostala zasićenja veća od .50.
Kada se gleda koliko empirijski podaci odgovaraju teorijskom modelu po podacima,
omjer χ2 i stupnjeva slobode iznosio je 2.68 i bio je značajan χ2 (263, N = 497) = 2.68; p <
.01. CFI je iznosio .90, RMSEA je iznosila .06, SRMR je iznosio .07, a vrijednost Akaike
informacijskog kriterija (AIC) iznosila je 829.885.
Korelacija između faktora odvojenost i antagonizam je visoka (r = .75), a isto tako i
korelacije između odvojenosti i deznhibicije (r = .73) te odvojenosti i psihoticizma (r = .71)
što navodi na zaključak kako bi ta četiri faktora mogla zapravo tvoriti jedan fakor. To je i
ispitano na način da su kreirani alternativni modeli. U modelu s četiri faktora, odvojenost i
antagonizam tvore jedan faktor budući da su korelacije između ta dva faktora bile najveće.
Nadalje, u modelu s tri faktora odvojenost, antagonizam i dezinhibicija tvore jedan faktora, a
u modelu s dva faktora zajednički faktor čine skale odvojenost, antagonizam, dezinhibicija i
psihoticizam. U Tablici 3 prikazani su pokazatelji pogodnosti alternativnih modela.

Tablica 3. Pokazatelji pogodnosti alternativnih modela

χ2 (ss) CFI RMSEA AIC
Modeli
4 faktora 3.01** (266) .86 .07 941.495
**
3 faktora 3.59 (263) .82 .07 1067.353
2 faktora 3.76** (260) .81 .08 1106.789
1 faktor 4.07** (259) .79 .08 1185.877
Napomena. ** p < 0.01.

Kada se uspoređuju pokazatelji pogodnosti alternativnih modela i modela s pet

faktora, može se zaključiti kako je model od pet faktora bolji od ostalih modela po svim
pokazateljima pogodnosti. Na temelju ovih rezultata može se zaključiti kako je originalni
petofaktorski model potvrđen.

Rasprava
Cilj je ovog istraživanja bila validacija prevedenog Inventara ličnosti za DSM-5 (PID-
5-BF) na uzorku učenika srednjih škola iz Osijeka i okolice. Do sada je samo jedno
14
istraživanje ispitivalo faktorsku strukturu kratke verzije PID-5 i također je bilo rađeno na
adolescentskom uzorku (Fossati i sur., 2015), a rezultati su potvrdili petofaktorsku strukturu
PID-5. Ovo istraživanje predstavlja prvi pokušaj dobivanja informacija o psihometrijskim
svojstvima Inventara ličnosti za DSM-5 (PID-5) na uzorku hrvatskih srednjoškolaca.
U istraživanju je potvrđena postavljena hipoteza, odnosno potvrđeno je kako će se 25
čestica uklopiti u pet dimenzija: negativni afektivitet, odvojenost, antagonizam, dezinhibicija i
psihoticizam. Rezultate sukladne istraživanju dobili su Krueger i suradnici (2012).
Distribucije subskala
Sve subskale su pozitivno asimetrične što se može zaključiti na temelju vrijednosti
asimetričnosti u Tablici 1. Pozitivne vrijednosti ukazuju da se većina rezultata nalazi na
lijevoj strani distribucije što znači da je većina sudionika odgovarala sa „uopće se ne odnosi
na mene“ ili „uglavnom se ne odnosi na mene“. Kada se gleda oblik koji ima distribucija, na
temelju vrijednosti spljoštenosti (eng. kurtosis) može se zaključiti kako su subskale negativni
afektivitet, dezinhibicija i psihoticizam platokurtične (plosnatije), a subskale odvojenost i
antagonizam leptokurtične (šiljastije i užeg vrha). Jedno od mogućih objašnjenja zbog kojeg
su distribucije upravo takve može biti taj što se mjerenje odvijalo na nekliničkoj populaciji, a
PID-5 konstruiran je primarno za kliničku populaciju. Budući da se klinički uzorak razlikuje
od nekliničkog po prevalenciji, obliku i ozbiljnosti patologije, moguće je da je distribucija crta
PID-5 u kliničkom uzorku drugačija od distribucije crta ličnosti u nekliničkom uzorku
(Bastianes i sur., 2015).
Spolne razlike
t-testom za velike nezavisne uzorke provjerilo se postoji li statistički značajna razlika
u postignutim rezultatima na upitniku s obzirom na spol sudionika i rezultati su pokazali kako
žene postižu statistički značajno veće rezultate na skali negativni afektivitet. Ovaj nalaz u
skladu je s rezultatima koje su dobili Bastiaens i suradnici (2015). Nadalje, rezultati su u
skladu i s ranijim rezultatima o tome kako žene postižu značajno veće rezultate na skali
neuroticizma koji je široka dimenzija negativnog afekta i uključuje predispozicije za
doživljavanje ljutnje, anksioznosti, depresije, srama i ostalih stresnih emocija (Costa,
Terracciano i McCrae, 2001). Dobiveno je i kako muškarci postižu statistički značajno više
rezultate na skali antagonizam što je također u skladu s rezultatima koje su dobili Bastiaens i
suradnici (2015) kada su u svom istraživanju provjeravali utjecaj spola. Antagonizam
uključuje ponašanja koja stavljaju pojedinca u natjecanje s drugima, pretjerani osjećaj
važnosti i istodobno očekivanje posebnog tretmana te sklonost varanju. Viši rezultat na
antagonizmu kod muškaraca u skladu je s ranijim nalazima kako su muškarci skloniji

15
natjecanju (Niederle i Vesterlund, 2011), a isto tako i varanju (Whitley, Nelson i Jones, 1999)
u odnosu na žene.
Statistički značajne spolne razlike u prosječnim rezultatima domena PID-5 mogu biti
važne za rano otkrivanje i prevenciju poremećaja ličnosti u adolescenciji. Naime, čini se da su
djevojke u većem riziku za razvoj značajki graničnog poremećaja ličnosti kao i njegovih
štetnih posljedica, a negativna emocionalnost (odnosno negativni afektivitet) i slaba kontrola
(odnosno visoka dezinhibicija) naširoko su prepoznate u gotovo svim teorijama o etiologiji
kao rani znakovi ili prethodnici graničnog poremećaja ličnosti.
Razlike s obzirom na školu koju učenici pohađaju
Kako bi se provjerilo postoji li statistički značajna razlika u postignutim rezultatima na
upitniku s obzirom na školu koju učenici pohađaju, korišten je t-test za velike nezavisne
uzorke. Škole su se podijelile na strukovne i gimnazije te se pokazalo kako učenici strukovnih
škola postižu statistički značajno više rezultate skali psihoticizam. U ovom istraživanju
sudjelovali su učenici umjetničke škole u Osijeku, a Corulla i Coghill (1991) su u svom
istraživanju dobili kako umjetnici postižu statistički značajno veće rezultate na skali
psihoticizma od osoba koje nisu umjetnici. Nadalje, istraživanja su pokazala kako ličnost
osobe igra važnu ulogu u odnosu koji pojedinac stvara s vršnjacima i učiteljima, utječe na
ponašanje pojedinca, a isto tako ima utjecaj i na akademsko postignuće (Matthews, Zeidner i
Roberts, 2005). Caspi i Roberts (2001; prema Heaven, Leeson i Ciarrochi, 2009) smatraju da
brojni okolinski faktori imaju utjecaj na promjene u ličnosti. Jedan od tih faktora su
očekivanja učitelja koja se manifestiraju kroz opažanja i povratne informacije o ponašanju
učenika. Ponašanje učenika izaziva određenu reakciju kod učitelja (primjerice, „tvoje
ponašanje je neprihvatljivo“) što dovodi do toga da učitelj verbalno ili na neki drugi način
kazni takvo ponašanje učenika (ili ga pohvali ukoliko je ponašanje prihvatljivo). To kod
učenika izazove određenu reakciju, a sve to zajedno dovodi do promjena u ponašanju i
ličnosti. U istraživanju Heavena i sur. (2009), pronađen je dvosmjerni utjecaj između procjene
razine psihoticizma od strane učenika i procjene problema u ponašanju te cjelokupne
prilagodbe od strane učitelja. Više razine psihoticizma kod učenika bile su povezane s višim
procjenama problema u ponašanju i nižom prilagodbom. Što su rezultati na procjeni
psihoticizma bili viši, to je i procjena problema u ponašanju također bila viša. Budući da
uzorniji učenici upisuju gimnaziju, moguće je da se u strukovnim školama pojavljuje upravo
ovakav obrazac međusobnog utjecaja učenika i učitelja.

16
Zasićenja čestica s faktorima
Neke čestice pokazale su zasićenja koja su manja od očekivanog s faktorima što znači
da ne mjere u potpunosti ono što im je namjena. Ono što je potrebno istaknuti jest i da je
korelacija između faktora odvojenost i antagonizam visoka, a isto tako i korelacije između
odvojenosti i deznhibicije te odvojenosti i psihoticizma što sugerira da bi ta četiri faktora
mogla zapravo biti jedan fakor. Napravljena je KFA za različiti broj faktora (vidjeti Tablicu
3), međutim rješenje s pet faktora pokazalo je bolje komparativne pokazatelje pogodnosti.
Ovo istraživanje u skladu je s provedenim istraživanjima koja su se bavila prijevodom i
validacijom PID-5 (De Clercq i sur., 2014; Bastiaens i sur., 2015) i čiji rezultati također
potvrđuju petofaktorsko rješenje kao najbolje moguće. Također, u skladu je i s jedinim do
sada poznatim i objavljenim istraživanjem koje se bavilo prijevodom i validacijom kratke
forme PID-5 (Fossati i sur., 2015).
PID-5 i DSM-5
Sama namjera konstruiranja PID-5 bila je povezati DSM-5 sa brojnom literaturom o
empirijskim modelima varijacija u ličnosti. Brojna istraživanja o PID-5 i drugim
instrumentima za procjenu ličnosti sugeriraju značajne i izravne poveznice između DSM-5
modela ličnosti i drugih modela (Krueger i Markon, 2014).
Još jedno važno područje istraživanja jest razjasniti odnos između skala PID-5 i ostalih
mjera značajnih modela ličnosti. Istraživanja u ovom području se ubrzano povećavaju.
Konvergentna valjanost ispitana je u odnosu na Inventar karakteristika ličnosti (IPC; Tellegen
i Waller, 1987; prema Gore, 2013) koji je također petofaktorski model. Pri tome je utvrđeno
kako se domene ovih inventara podudaraju. Negativna emocionalnost IPC-a bila je sukladna
negativnom afektivitetu PID-5, pozitivna emocionalnost odvojenosti, konvencionalnost
psihoticizmu, slaganje s drugima antagonizmu i ovisnost dezinhibiciji. Provjeravana je i
konvergenta valjanost u odnosu na PSY-5 model koji se sastoji od negativne
emocionalnosti/neuroticizma, introverzije/niske pozitivne emocionalnosti, agresivnosti,
nesuzdržanosti i psihoticizma, a rezultati su pokazali kako postoji jasan obrazac
kovergentnosti između ova dva modela psihopatologije ličnosti (Anderson i sur., 2012).
Konvergentna valjanost ispitana je i u odnosu PID-5 s NEO-PI-R (Costa i McCrea,
1992) te je dobiveno kako je neuroticizam povezan s negativnim afektivitetom, ekstraverzija s
odvojenosti, otvorenost sa psihoticizmom, ugodnost s antagonizmom te savjesnost sa
dezinhibicijom. Preklapanje između strukture normalne i patološke ličnosti ima važne
implikacije. Ovakvo preklapanje struktura normativnih i patoloških crta ličnosti govori o
zajedničkom sadržaju normalnih i patoloških crta ličnosti, odnosno govori o tome kako široke

17
dimenzije crta ličnosti zahvaćaju istaknute aspekte adaptivnih i neadaptivnih crta ličnosti koje
se mogu mjeriti unutar istog modela (Thomas i sur., 2012).
Svi prethodno navedeni rezultati potvrda su toga da PID-5 zahvaća dimenzije crta
ličnosti koje se nalaze u dobro poznatim i naširoko prihvaćenim modelima ličnosti, a iz svega
do sada navedenog jasno proizlazi zaključak kako su potrebna daljnja istraživanja koja
uključuju PID-5 kako bi se produbile spoznaje iz područja psihologije ličnosti te kako bi se
dobile informacije o tome koje crte ličnosti i na koji način uzeti u obzir pri dijagnosticiranju
poremećaja ličnosti. Ono što bi bilo korisno jest ispitati konvergentnu valjanost skraćene
verzije PID-5 sa navedenim upitnicima te vidjeti da li bi se i u tom slučaju dobili jednaki
rezultati.
Doprinosi istraživanja
Sve veći broj istraživanja pruža potporu za mogućnost smanjenog broja čestica iz
dužih verzija upitnika bez značajnog smanjenja pouzdanosti i valjanosti (Maples i sur., 2015).
Kratke forme upitnika temelje se na postavkama suprotnim klasičnoj teoriji mjerenja,
odnosno autori kratkih formi upitnika smatraju kako se malim brojem čestica može uspješno
mjeriti određeni konstrukt. Kratke forme posebno su korisne kada se od sudionika zahtjeva da
ispune određeni upitnik nekoliko puta, u istraživanjima u kojima ima više upitnika te u
istraživanjima u kojima ličnost pojedinca nije primarni cilj (Konstabel i sur., 2012). Zahtjevi
za kratkim formama upitnika sve su veći, a jedan od primjera uspješno skraćenih upitnika iz
psihologije ličnosti je NEO-PI-R čija skraćena verzija ima 60 čestica (Gosling, Rentfrow i
Swann, 2003). Stoga, validacija prijevoda kratke verzije PID-5 omogućit će upotrebu ovog
mjernog instrumenta na mladenačkoj populaciji.
Također, jedan od doprinosa je i to što je rađeno na uzrastu adolescenata. Kao i
odrasli, i djeca se suočavaju s nizom ozbiljnih poteškoća tijekom odrastanja upravo zbog
svoje ličnosti koja može značajno ometati svakodnevno funkcioniranje ili uzrokovati stres i
tugu. Neke poteškoće mogu toliko štetiti djetetu da je potreban psihološki tretman. U takvim
slučajevima se onda može smatrati da je prisutan poremećaj ličnosti. Tijekom zadnjeg
desetljeća, postalo je jasno da je patologija u ličnosti prisutna i kod adolescenata te da putevi
koji vode do poremećaja ličnosti u odrasloj dobi ponekad počinju u djetinjstvu (Shiner, 2007).
Danas je poznato da su poremećaji ličnosti kod mladih i stabilni i jednake prevalencije kao i
kod odraslih. Štoviše, poremećaji ličnosti kod adolescenata oštećuju i stavljaju mlade u rizik
za kasnije probleme u brojnim životnim domenama. Ignorirati prisutnost patologije ličnosti
kod mladih značilo bi riskirati loše funkcioniranje tih osoba i u sadašnjosti i u budućnosti
(Shiner, 2009). Iz svega do sada navedenoga, jasno je zašto postoji potreba za instrumentom

18
koji bi dijagnosticirao prisutnost patoloških crta ličnosti koje su jedan od kriterija za
dijagnozu poremećaja ličnosti.
Namjena i klinička važnost PID-5
Namjena PID-5 jest da se koristi u istraživanjima i procjenama kao potencijalno
korisno sredstvo za poboljšanje donošenja odluka kliničara, nikako kao jedino sredstvo za
davanje dijagnoze. Mjera se može koristiti i kao pomoćno sredstvo za praćenje ozbiljnosti
disfunkcije pojedinca tijekom vremena. Dosljedno visoki rezultati na određenoj domeni mogu
ukazivati na značajna i problematična područja za koja je onda moguće da je potrebna daljnja
procjena i tretman.
O kliničkoj važnosti PID-5 govori činjenica da njegove skale predviđaju glavna
područja interesa kliničara. Postoji povezanost između negativnog afektiviteta i odvojenosti s
depresivnim poremećajima, a isto tako i povezanost između antagonizma/dezinhibicije i
zlouporabe alkohola (Zimmermann i sur., 2014). Ono na što bi se buduća istraživanja trebala
usmjeriti jest i kako maladaptivne crte ličnosti oblikuju iskustvo, izražaj i tijek mentalnih
poremećaja.
Valjana procjena poremećaja ličnosti predstavlja izazov kako kliničarima tako i
istraživačima. Pritom, postoji nekoliko ograničenja pri korištenju samoiskaza koji je najčešće
korištena mjera pri procjeni ličnosti pojedinca. Samoiskaz pruža samo jedno mišljenje, a i
osobe često ne vide sebe na realističan način te nisu svjesni utjecaja koje njihovo ponašanje
ima na druge ljude. Većina istraživanja o poremećajima ličnosti oslanja se isključivo na
samoiskaze. Međutim, istraživači sve više ukazuju na to kako treba spojiti samoiskaze i
intervju s osobom koju se procjenjuje kako bi se dobile valjane informacije.
Ograničenja istraživanja i implikacije za buduća istraživanja
Ovo istraživanje ima određene nedostatke. Prvo, uzorak se sastojao adolescentske
nekliničke populacije. Ono što bi bilo potrebno napraviti jest ispitati diskriminativnu valjanost
na način da se istraživanje provede i na kliničkom uzorku te da se onda vidi mogu li ovako
dobiveni faktori doprinijeti uspješnom razlikovanju pojedinaca sa i bez poremećaja ličnosti.
Međutim, korištenje nekliničkog uzorka ujedno je i prednost ovog istraživanja budući da
istraživanja na takvom uzorku mogu povećati dubinu i širinu znanja o psihološkim
konstruktima koji se nalaze u podlozi poremećaja ličnosti (Kirkman, 2002). Nadalje,
alternativni hibridni model za poremećaje ličnosti ima za cilj opisati crte ličnosti koje su
indikativne za specifični poremećaj ličnosti ili, ukoliko pacijent ne odgovara nijednom
poremećaju ličnosti crte ličnosti bi trebale opisivati nespecificirani poremećaj ličnosti, a

19
distribucija crta ličnosti nekliničke populacije vjerojatno je različita od distribucije na
kliničkoj populaciji.
Također, trebala bi se ispitati i konvergentna valjanost u odnosu na postojeće mjerne
instrumente poput petofaktorskog modela (eng. Five-factor Model; FFM; Thomas i sur.,
2012) te u odnosu na PSY-5 model (eng. Personality Psychopathology Five; Anderson i sur.,
2012).
Nadalje, uzorak se sastojao pretežno od sudionika ženskog spola (174 muškog i 318
ženskog spola), a dobro je poznato da postoje spolne razlike u patologiji ličnosti kao i u
prosječnim rezultatima koje postižu pripadnici oba spola na određenim crtama ličnosti
(DeFruyt i sur., 2013).
Bilo bi korisno razmotriti faktorsku strukturu PID-5 na hrvatskom uzorku odrasle
populacije i vidjeti mogu li se rezultati dobiveni u ovom istraživanju usporediti s rezultatima
koji bi se dobili na uzorku odrasle populacije. Mjera koja je neutralna po pitanju dobi jedan je
od ključnih uvjeta za točnu procjenu ličnosti tijekom vremena. Van den Broeck, Bastiaansen,
Rossi, Dierckx i De Clercq (2013) bavili su se ovim pitanjem u svom istraživanju i dobili da
je većina crta ličnosti koje su zastupljene u PID-5 neutralna po pitanju dobi.
Neka od ograničenja ovog istraživanje vezana su uz PID-5: instrument je ograničen na
samoiskaze. Procjena ličnosti i dijagnoza poremećaja ličnosti zahtijeva pozornu kliničku
prosudbu, prosudbu koja se može obogatiti, ali ne i zamijeniti samoiskazom. Nadalje,
instrument se fokusira primarno na maladaptivne crte ličnosti odnosno one koje su povezane s
poremećajima ličnosti iz DSM-IV. S obzirom na ograničeno vrijeme koje je dostupno u
mnogim susretima, maladaptivne crte stvaraju veći pritisak za zabrinutost od adaptivnih crta.
Maladaptivne crte su primarno u fokusu DSM-a, ali i adaptivne crte također imaju kliničku
korisnost i model crta ličnosti i instrument za procjenu može biti proširen na način da mjeri i
te karakteristike.
Ključni razlog za formiranje kratkih verzija upitnika jest prevladavanje metodoloških
poteškoća i ograničenja koja se vežu uz dugačke verzije upitnika. Međutim, prilikom
formiranja kratke forme upitnika treba biti svjestan određenih problema s kojima se suočavaju
kratke forme. Primjerice, javlja se pitanje nestabilnosti faktorske strukture, niže razine
pouzdanosti, manje mogućnost zahvaćanja reprezentativne sadržajne valjanosti široko
definiranih konstrukata te nemogućnosti primjene u dijagnostičke svrhe (Krupić i Ručević,
2015).
Ono što je potrebno naglasiti jest kako PID-5 (kratka forma) nije dostatna mjera za
procjenu crta ličnosti alternativnog modela, odnosno samo na temelju rezultata ovog testa ne

20
može zaključiti posjeduje li osoba određenu maladaptivnu crtu ličnosti ili ne. On je osmišljen
kako bi upozorio na mogući poremećaj ličnosti na način da kvantificira povišenje rezultata u
pet širokih maladaptivnih crta ličnosti. Pozitivne strane su to što se može primijeniti i na
adolescente i na odrasle osobe, a korištenjem ove verzije može značiti potencijalno ranije
otkrivanje patologije ličnosti prije nego što se pojave eksternalni (korištenje droga,
samoozljeđivanje) i internalni (depresija, anksioznost) indikatori. Dostupnost kratke i
pouzdane procjene maladaptivnih domena ličnosti povećava vjerojatnost da će kliničari koji
su upozoreni na mogućnost patologije ličnosti potražiti formalniju procjenu.

Zaključak
Cilj je ovog istraživanja bio prevesti i validirati Inventar ličnosti za DSM-IV (PID-5)
na adolescentskoj populaciji. PID-5 je kratak instrument koji se koristi za procjenu rizika za
prisutnost maladaptivnih crta ličnosti sadržanih u kriteriju B alternativnog modela poremećaja
ličnosti koji je predložen u sekciji III petog izdanja DSM. Ovaj instrument razvijen je kako bi
upozorio kliničare na moguću patologiju u ličnosti te ukazao na potrebu za daljnjim
procjenama. Izvorno istraživanje na odrasloj populaciji te nekoliko istraživanja na
adolescentskoj populaciji rezultiralo je petofaktorskom strukturom, a jednako je dobiveno i u
istraživanju Fossatija i sur. (2015) koje je jedino do sada objavljenom istraživanju prijevoda i
validacije kratke forme PID-5.
Zahtjevi za kratkim formama upitnika sve se više povećavaju budući da kratke skale
imaju određene prednosti u vidu vremena i ekonomičnosti, a samim time povećava se
vjerojatnost osiguravanja prihvatljivog broja sudionika u istraživanju. Sve veći broj
istraživanja pokazuje i kako su psihometrijski pokazatelji takvih skala zadovoljavajući.
Rezultati ovog istraživanja podupiru pretpostavku kako kratka forma PID-5 može
predstavljati pouzdanu mjeru maladaptivnih domena koje su predložene u alternativnom
modelu DSM-5 te ukazuju na to kako verzija PID-5 od 25 čestica može biti korisno sredstvo
pri procjeni rizika za prisutnost određenih patoloških crta ličnosti. Dobivena faktorska
struktura u skladu je s teorijskim modelom od pet faktora (negativni afektivitet, odvojenost,
antagonizam, dezinhibicija i psihoticizam) po pokazateljima pogodnosti modela.
Inventar ličnosti za DSM-V (kratka forma) do sada se pokazao kao obećavajuća mjera
koja ima prihvatljive psihometrijske pokazatelje. Jednostavan je za korištenje i ekonomičan
instrument čijim se korištenjem u vrlo kratkom vremenskom periodu može otkriti postoji li
razlog za dodatne provjere prisutnosti pojedinih patoloških crta ličnosti. U budućim
istraživanjima bilo bi korisno ispitati diskriminativnu valjanost kratke forme na kliničkom

21
uzorku te konvergentnu valjanost u odnosu na postojeće upitnike, primjerice s NEO-PI-R čija
skraćena verzija ima 60 čestica.
Inventar ličnosti za DSM-5 – kratka forma (PID-5-BF) mjerni je instrument osnovnih
dimenzija psihopatologije ličnosti i kao takav mogao bi biti pomoćno sredstvo koje služi kao
upozorenje da postoji mogućnost za prisutnost određenih maladaptivnih crta ličnosti. Svrha
ovog upitnika jest pridonijeti području istraživanja psihopatologije ličnosti, odnosno
pridonijeti rješavanju metodoloških problema koji se vežu uz duže verzije upitnika, a posebno
smanjiti opterećenje sudionika tijekom istraživanja. Potrebna su daljnja istraživanja ovog
konstrukta koja će uzeti u obzir navedene nedostatke istraživanja te na taj način doći do novih
spoznaja području istraživanja ličnosti i psihopatologije ličnosti.

Literatura
Akaike, H. (1987). Factor analysis and AIC. Psychometrika, 52, 317–332.
American Psychiatric Association (2013). Diagnostic and statistical manual of mental
disorders (5th ed.). Washington, DC: American Psychiatric Association.
American Psychiatric Association (2013). Highlights of Changes from DSM-IV-TR to DSM-V.
Washington, DC: American Psychiatric Association.
American Psychiatric Association (1994). Diagnostic and statistical manual of mental
disorders (4th ed.). Washington, DC: American Psychiatric Association.
Anderson, J.L., Sellbom, M., Bagby, R.M., Quilty, L.C., Veltri, C.O.C., Markon, K.E., i
Krueger, R.F. (2012). On the Convergence Between PSY-5 Domains and PID-5
Domains and Facets: Implications for Assessment of DSM-5 Personality Traits.
Assessment, 20(3), 286-294.
Bastiaens, T., Claes, L., Smits, D., De Clercq, B., De Fruyt, F., Rossi, G., Vanwallenhem, D.,
Vermote, R., Lowyck, B., Claes, S. i De Hert, M. (2015). The Construct Validity of
the Dutch Personality Inventory for DSM-5 Personality Disorders (PID-5) in a
Clinical Sample. Assessment, 1-10.
Chanen, A.M. i McCutcheon, L.K. (2008). Personality disorder in adolescence: The diagnosis
that dare not speak its name. Personality and Mental Health, 2(1), 35-41.
Costa, P., Terracciano, A. i McCrae, R. (2001). Gender Differences in Personality Traits
Across Cultures: Robust and Surprising Findings. Journal of Personality and Social
psychology, 81(2), 322-331.

22
De Clercq, B., De Fruyt, F., De Bolle, M., Van Hiel, A., Markon, K.E. i Krueger, R.E. (2014).
The Hierarchical Structure and Construct Validity of the PID-5 Trait Measure in
Adolescence. Journal of Personality, 82(2), 158-169.
De Fruyt, F., De Clercq, B., De Bolle, M., Wille, B., Markon, K. i Krueger, R.F. (2013).
General and Maladaptive Traits in a Five-Factor Framework for DSM-5 in a
University Student Sample. Assessment, 20(3), 295-307.
Fossati, A., Somma, A., Borroni, S., Markon, K.E. i Krueger, R. E. (2015). The Personality
Inventory for DSM-5 Brief Form: Evidence for Reliability and Construct Validity in a
Sample of Community-Dwelling Italian Adolescents. University California, San
Diego, 1-17.
Gore, W. i Widiger, T. (2013). The DSM-5 Dimensional Trait Model and Five-Factor Models
of General Personality. Journal of Abnormal Psychology, 122(3), 816-821.
Gosling, S.D., Rentfrow, P.J. i Swann Jr, W.B. (2003). A very brief measure of the Big-Five
personality domains. Journal of Research in Personality, 37(6), 504-528.
Heaven, P.C.L., Leeson, P. i Ciarrochi, J. (2009). Personality development at school:
Assessing a reciprocal influence model of teachers’ evaluations and students’
personality. Journal of Research in Personality, 43, 815-821.
Hopwood, C.J. i Sellbom, M. (2013). Implications of DSM-5 Personality Traits for Forensic
Psychology. Psychological Injury and Law, 6(4), 314-323.
Hopwood, C.J., Wright, A.G.C., Krueger, R.F., Schade, N., Markon, K.E. I Morey, L.C.
(2013). DSM-5 Pathological Personality Traits and the Personality Assessment
Inventory. Assessment, 20(3), 269-285.
Hu, L.T. i Bentler, P.M. (1999). Cutoff criteria for fit indexes in covariance structure analysis:
Conventional criteria versus new alternatives. Structural Equation Modeling: A
Multidisciplinary Journal, 6(1), 1–55.
Kirkman, C.A. (2002). Non-incarcerated psychopaths: Why we need to know more about the
psychopaths who live amongst us. Journal of Psychiatric and Mental Health Nursing,
9(2), 155–160.
Konstabel, K., Lönnqvist, J., Walkowitz, G., Konstabel, K. i Verkasalo, M. (2012). The
„Short Five“ (S5): Measuring Personality Traits Using Comprehensive Single Items.
European Journal of Personality, 26, 13-29.
Krueger, R.F., Derringer, J., Markon, K.E., Watson, D. i Skodol, A.E. (2013). The Personality
Inventory for DSM-5 Brief Form (PID-5-BF). Manuscript in preparation.

23
Krueger, R.F. i Markon, K.E. (2013). The Role of DSM-5 Personality Trait Model in Moving
Toward a Quantitative and Empirically Based Approach to Classifying Personality and
Psychopatology. Annual Review of Clinical Psychology, 1-25.
Krueger, R.F., Derringer, J. Markon, K.E., Watson D. i Skodol, A.E. (2012). Initial
construction of a maladaptive personality trait model and inventory for DSM-5.
Psychological Medicine, 42, 1879-1890.
Krupić, D. i Ručević, S. (2015). Faktorska struktura i validacija upitnika Dimenzionalna
procjena osobina ličnosti (DiPOL) za adolescente. Psihologijske teme, 24(3), 347-367.
Kruyen, P., Emons, W. i Sijtsma, K. (2013). On the Shortcomings of Shortened Tests: A
Literature Review. International Journal of Testing, 13(3), 223-248.
Kruyen, P., Emons, W. i Sijtsma, K. (2012). Test Lenght and Decision Quality in Personnel
Selection: When is Short Too Short? International Journal of Testing, 12, 321-344.
Larsen, R.J. i Buss, D.M. (2008). Personality psychology: Domains of knowledge About
Human Nature, Boston: McGraw-Hill.
Maples, J. L., Carter, N. T., Few, L. R., Crego, C., Gore, W. L., Samuel, D. B., Williamson,
R. L., Lynam, D. R., Widiger, T. A., Markon, K. E., Krueger, R. F., & Miller, J. D.
(2015). Testing Whether the DSM-5 Personality Disorder Trait Model Can Be
Measured With a Reduced Set of Items: An Item Response Theory Investigation of the
Personality Inventory for DSM-5. Psychological Assessment, 1-18.
Matthews, G., Zeidner, M. i Roberts, R.D. (2005). Models of Personality and Affect for
Education: A Review and Synthesis. U: P. Alexander i P. Winne (Ur.), Handbook of
educational psychology (str. 163-186). New Jersey: Lawrence Erlbaum.
Niederle, M. i Vesterlund, L. (2011). Gender and Competition. Annual Review of Economics,
3, 601-630.
Quilty, L.C., Ayearst, L., Chmielewski, M. i Bagby, R.M. (2013). The Psychometric
Properties of the Personality Inventory for DSM-5 in APA DSM-5 Field Trial Sample.
Assessment, 20 (10), 1-8.
Roskam, I., Galdiolo, s., Hansenne, M., Massoudi, K., Rossler, J., Gicquel, L i Rolland, J.
(2015). The Psychometric Properties of the French Version of the Personality
Inventory for DSM-5. Plos One, 10(7), 1-13.
Schipolowski, S., Schroeders, U. i Wilhelm, O. (2014). Pitfalls and Challenges in
Constructing Short Forms of Cognitive Ability Measures. Journal of Individual
Differences, 35(4), 190-200.

24
Schumacker, R. E., i Lomax, R. G. (2004). A beginner's guide to structural equation
modeling. New Jersey: Lawrence Erlbaum Associates.
Shiner, R.L. (2009). The development of personality disorders: Perspectives from normal
personality development in childhood and adolescence. Development and
Psychopathology, 21, 715-734.
Shiner, R. L. (2007). Personality disorders. U: E. J. Mash i R. A. Barkley (Ur.), Assessment of
childhood disorders (str. 781–816). New York: Guilford Press.
Suzuki. T., Samuel, D., Pahlen, S. i Krueger, R. (2015). DSM-5 Alternative Personality
Disorder Model Traits as Maladaptive Extreme Variants of the Five-Factor Model: An
Item- Response Theory Analysis. Journal of Abnormal Psychology, 124(2), 343-354.
Tackett, J. L., Balsis, S., Oltmanns, T. F., & Krueger, R. F. (2009). A unifying perspective on
personality pathology across the life span: Developmental considerations for the fifth
edition of the Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders. Development
and Psychopathology, 21, 687–713.
Thomas, K.M., Yalch, M.M., Krueger, R.F., Wright, A.G.C., Markon, K.E., Hopwood, C.J.
(2012). The Convergent Structure of DSM-5 Personality Trait Facets and Five-Factor
Moddel Trait Domains. Assessment, 20(3), 308-311.
Trull, T. i Durrett, C. (2005). Categorical and Dimensional Models of Personality Disorders,
Annual Review of Clinical Psychology, 1, 355-380.
Van den Broeck, J., Bastiaansen, L., Rossi, G., Dierckx, E. i De Clercq, B. (2013). Age Age-
Neutrality of the Trait Facets Proposed for Personality Disorders in DSM-5: A DIFAS
Analysis of the PID-5. Journal of Psychopathology and Behavioral Assessment, 35(4),
487-494.
Whitley, B.E., Nelson, A.B. i Jones, C.J. (1999). Gender Differences in Cheating Attitudes
and Classroom Cheating Behavior: A Meta Analysis. Sex Roles, 41(9/10), 657-680.
Wright, A. G. C., Thomas, K. M., Hopwood, C. J., Markon, K. E., Pincus, A. L. i Krueger, R.
F. (2012). The hierarchical structure of DSM-5 pathological personality traits. Journal
of Abnormal Psychology, 121, 951-957.
Ziegler, M., Kemper, C.J. i Kruyen, P. (2014). Short Scales – Five Misunderstandings and
Ways to Overcome Them. Journal of Individual Differences, 35(4), 185-189.
Zimmermann, J., Altenstein, D., Krieger, T., Holtford, M., Pretsch, J., Alexopoulos, J.,
Spitzer, C., Benecke, C., Krueger, R., Markon, K. i Leising, D. (2014). The Structure
and Correlates of Self-Reported DSM-5 Maladaptive Personality Traits: Findings from
Two German-Speaking Samples. Journal of Personality Disorders, 28(4), 518-540.

25