Nastavna načela ili principi predstavljaju polazišta, nepisani zakon kojeg se
učitelji i ostali subjekti nastavnog procesa trebaju držati prilikom planiranja, organizacije i izvođenja nastavnog procesa u svrhu što kvalitetnije nastave. Za nastavu su geografije važna sljedeća opća načela: od lakšeg prema težem, od jednostavnijeg prema složenijem, od poznatog prema nepoznatom te od konkretnog prema apstraktnom. Nadalje, to su načela: primjerenosti, zornosti, znanstvenosti, sistematičnosti, postupnosti, individualizacije, interesa, svjesnosti i aktivnosti, povezanosti nastave sa životom, povezanosti teorije i prakse, trajnosti znanja, korelacije te domovinsko načelo. Osim toga, razlikuju se i izvorna geografska načela, a to su načela: regionalne geografije, egzemplarnosti, usmjerenosti prema ciljevima, kompleksnosti, životne blizine (aktualizacije), opće geografsko načelo, socijalno-geografsko načelo, tematsko regionalno načelo te ekološko načelo. U nastavu će ovoga rada biti riječi o pojedinim načelima u nastavi geografije. Zornost podrazumijeva ono što je očito, opipljivo i vidljivo. U nastavi je geografije izuzetno važno načelo zornosti (i apstraktnosti). Naime, zornost osigurava usvajanje činjenica, a apstraktnost usvajanje generalizacija. Ovo načelo ima ulogu razviti kod učenika apstraktno mišljenje, potaknuti ga na aktivnost i kreativnost. Osim toga, njegova se funkcija može odnositi na poticanje diskusije, otkrivanja i zaključivanje te motivacije i prikazivanje sadržaja na zanimljiv način. Na taj način učenik može cjelovito doživjeti određenu temu. Prema pedagogu Pestalozziju da bi se razvilo apstraktno mišljenje kod učenika potrebno je usvojiti sadržaj pomoću što više osjetila. Sve što se može praktično prikazati ili nacrtati ima veću vrijednost od usmenog prepričavanja. U nastavi geografije to se može postići na mnoštvo načina, a najčešće se koriste: skice ili crteži, karikature, geografske karte, dijagrami, fotografije, tablice, filmovi te terenska nastava. Načelo znanstvenosti opće je didaktično načelo od kojeg se u nastavi ne može odstupiti. Potkrijepljenost činjenicama mora postojati. Ante Bežen ističe da se u udžbenicima nalaze znanstvene istine koje su pojednostavljene s obzirom na dob i sposobnosti učenika. Međutim, treba paziti da da se te istine ne pojednostave previše kako se ne bi izgubio karakter znanstvenosti, tj. vjerodostojnost znanstvene istine. Važno geografsko načelo jest načelo kompleksnosti. S obzirom da je geografija interdisciplinarna znanost koja proučava interakciju prirodne osnove i društvenih aktivnosti, nameće se mnoštvo pitanja koja valja objasniti s kompleksnog stajališta. Stoga se prilikom obrade prirodno-geografskog sadržaja veća važnost daje onom koji ima utjecaja na ljudsko društvo. To posebno vrijedi za peti razred kada su izrazito zastupljene teme iz prirodoslovnog područja. Isto pravilo vrijedi i za regionalno-geografske sadržaje sedmog i osmog razreda. Već u nižim razredima osnovne škole učenici se upoznaju s određenim geografskim sadržajem. Prije svega, to se odnosi na predmet priroda i društvo. U tom se predmetu primjenjuje načelo životne blizine (aktualizacije). Naime, učenici obrađuju sadržaj koji se odnosi na školu, dom i obitelj. Potom se upoznaju s geografskim obilježjima mjesta i užeg zavičaja, a kasnije šireg zavičaja te naposlijetku domovine. Matas ističe da se u višim razredima osnovne škole te u srednjoj školi ovo načelo ne primjenjuje zbog dubine nastavnog sadržaja u pojedinim razredima. Ipak, to nije u potpunosti točno. Prema novom kurikulumu geografije, učenici se već u petom razredu susreću s mnogim primjerima iz Hrvatske (reljef, vode), a onda se kroz ostale razrede upoznaju s primjerima iz svijeta koji su geografski udaljeniji. Učitelj treba voditi računa o tome da aktualizira podatke iz udžbenika koji s vremenom zastarijevaju. U svakom slučaju, razvojem digitalnih sredstava učitelju je omogućeno da mnoge geografske pojave, procese i mjesta može učenicima prilično približiti. Načelo sistematičnosti i postupnosti posebno je važan dio u retorici učitelja. Naime, prilikom obrade određenog sadržaja učitelj treba njegove pojedine dijelove razdvojiti, ali ih prikazati povezanim i logičnim slijedom. Treba krenuti od onoga što je učenicima bliže, jednostavnije, lakše i konkretno. Potom se prelazi na dalje, složenije, teže i apstraktne primjere. Kada se učitelj ne bi držao toga načela, učenici bi mogli imati dojam nesređenosti i konfuznosti činjenica i zakonitosti. Na to se načelo nadovezuje načelo diferencijacije i integracije, a odnosi se na analizu i raščlanjivanje nastavnih sadržaja, kao i na njihovo sintetiziranje i povezivanje. Načelo primjerenosti odnosi se to da sadržaj treba biti prilagođen uzrastu i predznanju učenika. Stoga i učitelj treba voditi računa o tome kome predaje. S obzirom na zahtjeve suvremenog obrazovanja da su učenici subjekti odgojno-obrazovnog procesa, a učitelj samo vode i koordiniraju, vrlo je važno koristiti načelo individualizacije i socijalizacije. Prema tom načelu učenicima se treba dati što više prilika da rade samostalno ili u paru. Posebno u suvremenoj nastavi veliku važnost ima načelo aktivnosti i razvoja. Naime, učenik je subjekt nastavnog procesa i kao takav stječe znanje i sposobnosti vlastitom aktivnošću na nastavnom satu. Načelo korelacije neizbježno je u nastavi geografije, a odnosi se na povezivanje sadržaja s drugim nastavnim predmetima. Najčešće su to priroda/biologija, povijest, matematika i sl. Načelo egzemplarnosti odnosi se na proučavanje jednog krajolika koji služi kao tipski egzemplar. U novije se vrijeme ovo načelo poima po principu pars pro toto odnosno dio predstavlja cjelinu. Zbog mnoštva sadržaja suvremeni didaktičari ističu kako je ovo načelo izuzetno važno. Konkretno, u nastavi se geografije detaljno obrađivala Sahara kao tipski egzemplar, dok su se ostale pustinje obradile samo pregledno. Osim toga, Italija se obrađivala detaljno kao sredozemna država, dok su se Grčka i Španjolska obradile pregledno. Ekološko je načelo primjenjivo u mnogim predmetima, pa tako i u nastavi geografije. Naime, ekološki odgoj i obrazovanje važna su pretpostavka u razumijevanju uzroka, posljedica i mogućih rješenja ekoloških kriza koje poprimaju globalne razmjere. Prije svega, to se odnosi na globalno zatopljenje, promjene klime i sl. Prema tome, u kurikulum su geografije uključene teme održivoga razvoja, očuvanja i zaštite prirode, sadržaj o različitim problemima onečišćenja i zagađenja okoliša i sl. Vrlo je važno povezati sadržaj geografije s međupredmetnom temom Održivi razvoj. Načelo regionalne geografije dominantno je bilo prije više od 100 godina kada su se pojedine države tek otkrivale. Nastavne su jedinice bile definirane prema određenim krajolicima koji su se detaljno obrađivali. Zagovornici ovoga načela ističu da je regionalna geografija kruna geografskoga rad i najteži geografski rad zbog kompleksnog pristupa prostoru. Međutim, protivnici navode kako ovakav pristup smanjuje interes učenika te zbog svoje kompleksnosti otežava učenje, što je za posljedicu imalo smanjivanje satnice geografije u 20. st. Opće-geografsko načelo temelji se na proučavanju fizičkih, društvenih i funkcionalnih geografskih struktura na Zemlji. To načelo zastupa pristup općenitog proučavanja koji je drugačiji od onog regionalno-geografskog. Glavni je nedostatak ovog načelo njegova usmjerenost na sadržaj umjesto na ishode (ciljeve) učenja. Socijalno-geografsko načelo proizlazi iz definicije socijalne geografije kao znanosti o prostornim oblicima organizacije i osnovnim funkcijama postojanja ljudskih skupina i društava. Ovo načelo promatra prostor kroz procesno djelovanje socijalnih skupina koja ga mijenjaju. To djelovanje podrazumijeva život u zajednici, stanovanje, rad, opskrba, obrazovanje, rekreacija, sudjelovanje u prometu. Sve su to oblici izmjene prostora. Kritičari tvrde da ovo načelo odstupa od klasične geografije te se previše približava sociologiji. Načelo usmjerenosti prema ciljevima učenja (kurikulumu) podrazumijeva da se umjesto nabrajanja ciljeva, sadržaja i metoda učenja, kurikulumom ti ciljevi i sadržaji sistematiziraju i međusobno povežu da bi olakšali rad učitelju. Tematsko-regionalno načelo temelji se na obradi pojedinih tematskih cjelina koje se prikazuju kao dio cijeloga sustava. Ovo je načelo primjenjivije u višim razredima, dok se u nižim regionalno-geografsko, barem zasada, ne može izbjeći. Sva navedena načela imaju svoju ulogu i značenje za nastavu geografije. Učitelj toga mora biti svjestan te se treba primjereno pripremiti za provođenja svakoga od njih. Provođenjem načela dobiva se na kvaliteti nastavi, učenicima se olakšava učenje te se na koncu mogu očekivati i bolji rezultati kod njih.