Selma Babić Opis grada Vogošća,05.05.

2022

Jurili smo nekim ružnim i neuglednim dijelovima grada skorošnjeg porijekla kojih
kao i obično nema ni u jednom turističkom prospektu. Ovi sokavi bili su puni
najmnih kućerina na orijentalni način. Onako neispavan i mahmuran, zapamtio sam
da smo se probijali izmeđuu nekih silnih pletara punih voća, povrća i svakojakih
zerzervati i izbjegli nekoliko opasnih sudara sa kamilama, konjima i autobusima. Iza
kapija su kuljala djeca. Svaka ova kućerina ličila mi je na školu punu đaka. Te kuće
bile su kao ogromne lubenice, pune košpica koje je neko iz nehata tresnuo o zemlju
i onda otišao za svojim poslom. Pred kafanama su sjedili ljudi, pušili prve jutarnje
nargile, pili zeleni kineski čaj i bili neobično zamišljeni za ovo doba dana. Neki su
igralu šešbeš. Šešbeš je prastara perijska igra i igra se i dan danas u mome Konjicu,
daleko odavde na zapad, pa onda nas sjever, čak do hladnih zelenih voda Nereve.
Carski činovnik me usput uvjerava kako je sva mudrost svijeta došla sa Orijenta i
nikako da mi objasni kako se i on obreo na Istoku. Ipak, u jedno sam siguran ograda
je izmišljena na Istoku. Visoki zidovi kojima su ograđene ove kuće na Orijentu imaju
višestrukii smisao. Prije svega, dvorište je postalo još jedna odaja dobro skrivena od
ukorljivih i radoznalih očiju stranaca. Ona postoji da sakrije siromaštvo ubogih očiju
od nasilnika, ali istro tako i da zakloni bogatsvo i raskoš moćnih od očiju zavidljivaca
i pakosnika. Visoki zidovi oko ovih kuća u Isfanu su jednolični i ne govore ništa
putniku kao da su se zarekli svojim gospodarima da nikoe i nikada neće odati tajnu
koju svojim nabojem čuvaju.