RADIOAKTIVNOST

Što je radioaktivni raspad

Radioaktivni raspad je proces u kojem se nestabilna atomska jezgra raspada emitirajući

(odaši-ljući) razne vrste zračenja: čestice ili elektromagnetno zračenje, pri čemu gubi energiju. Pritom
se radioaktivni atom (zovemo ga "nuklid roditelj" 😊 ) transformira (preobrazi) u atom druge vrste,
druga-čijeg sastava jezgre (zovemo ga "nuklid potomak" 😊 ). Primjerice, ugljik-14 ( 14C ) odašilje β
zračenje preobražavajući se u dušik-14 ( 14N ).
Radioaktivni raspad je slučajni proces na atomskoj razini. To znači da nije moguće pred-
vidjeti kada će se jezgra nekog, danog atoma raspasti. 1 Međutim, ako uzorak sadrži velik broj isto-
vrsnih radioaktivnih atoma, prosječna brzina raspada je izmjerljiva. Svaki radioaktivni nuklid ima
svoje vrijeme poluraspada (v. daljnji tekst).
SI mjerna jedinica za radioaktivni raspad jest jedan bekerel (Bq). Jedan bekerel jest jedan ra-
dioaktivni raspad u sekundi (po jedna atomska jezgra promijeni se u jednoj sekundi). 2, 3

Otkriće radioaktivnog raspada

Radioaktivnost je krajem XIX stoljeća (1896. godine; ponavljamo ovom prilikom: podatke pisane ovom
plavom bojom ne trebamo učiti, ali poslužit će boljoj ilustraciji, boljem uvidu i razumijevanju ili kao primjer – to je gradivo
za one koji žele više, kao i za one koji žele bolje razumjeti ) otkrio francuski fizičar Henri Becquerel.
Becquerel je radio sa fosforescentnim uranijevim solima. Fosforescentne tvari svjetlucaju u mraku na-
kon što su bile izložene svjetlosti. Becquerel je mislio da je fosforescensija slična svjetlucanju rendgenskih zra-
ka u katodnoj cijevi. Omotao je fotografsku ploču crnim papirom i stavljao na nju razne fosforescentne minera-
le. Rezultati bijahu negativni sve dok nije upotrijebio minerale uranijevih soli, koje su ostavljale crne mrlje u fo-
tografskoj ploči. To zračenje nazvano je "Becquerelovo zračenje".
Uskoro je postalo jasno da zacrnjenje ploče nema veze sa fosforescensijom. Naime, ploča se zacrnila i
kad je na nju stavljen mineral koji je dugo vremena boravio u mraku; također, zacrnjenje ploče uzrokovale su i
nefosforescentne uranijeve soli, i uranij u elementarnom, metalnom obliku. Očito se radilo o nepoznatoj vrsti
zračenja, koje može proći kroz papir i zacrniti fotografsku ploču.
Daljnja istraživanja provodili su Becquerel, Maria Curie, Pierre Curie, Ernest Rutherford i drugi.
Otkrilo se da je radioaktivnost složena pojava, da obuhvaća više vrsta zračenja. Rutherford je prvi po-
kazao da se sva ta zračenja mogu opisati aproksimativnom matematičkom formulom (v. daljnji tekst:
Zakon radioaktivnog raspada).
Ovi istraživači već su pokazali da i drugi kemijski elementi, osim uranija, imaju radioaktivne
izotope. Maria Curie Sklodowska sustavno je ispitala radioaktivnost u uranijevim rudačama i tako je
otkrila radioaktivne elemente polonij (nazvan po njenoj domovini, Poljskoj) i radij (ujedno je radij raz-

1
Pitanje učenika: "Kad imamo samo jedan atom radioaktivnog nuklida, da li to znači da će se on radioaktivno ras-
pasti točno u jednom vremenu poluraspada nakon što se formirao?"
Odgovor: Ne. S obzirom da je radioaktivni raspad statistički proces, ne možemo znati da li će se neki atom
radioaktivno preobraziti istog časa, za pet minuta, deset godina ili milijardu godina. Sve je to statistički moguće. Međutim,
vjerojatnije je da će se prije raspasti onaj nuklid, koji ima manje vrijeme poluraspada. Primjerice, vrijeme poluraspada
14
C iznosi 5730 godina, a 11C 20,4 minute. Daleko je vjerojatnije da će se prije raspasti atom karbona-11 nego atom
karbona-14. Vjerojatno će se preobraziti u vremenu blizu svojeg statističkog vremena poluraspada.
2
S obzirom da uzorci radioaktivnih materijala sadrže velik broj atoma, očito je bekerel sićušna mjerna jedinica;
obično se upotrebljavaju terabekereli ( 1 TBq = 1012 Bq ) ili gigabekereli ( 1 GBq = 109 Bq ).
3
Radi informiranosti, navedimo mjernu jedinicu radioaktivnosti kiri (Ci; 1 Ci = 3,7  1010 Bq = 37 GBq ).
Dodajmo da se za izražavanje energije koju neka tvar absorbira putem ionizirajućeg zračenja upotrebljava jedinica grej
(Gy), a za dozu zračenja koju je primio bioorganizam sievert (Sv). Ovo je, naravno, za buduće stručnjake koji će se baviti
radioaktivnim nuklidima.

RADIOAKTIVNOST – stranica 1 od 17
dvojila od barija4; ta dva elementa inače su kemijski vrlo slična pa se za postojanje radija prije otkrića
radioaktivnosti nije znalo).

Marie Curie (rođena Maria Sklodowska; 1867. – 1934.) jedna je od dvije osobe koje su dobile
dvije Nobelove nagrade za dva različita područja. Prvu je dobila zajedno sa svojim suprugom
Pierreom te sa suistraživačem Henrijem Becquerelom za fiziku (1903.), a drugu sama za kemiju
(1911.). Druga osoba je američki kemičar Linus Pauling (za kemiju 1954. i za mir 1962.).5
Pamtimo, dakle – ovo nije samo "stvar znanosti", već i dio opće kulture svakog intelektualca:

Dvije osobe koje su jedine dobile Nobelove nagrade za dva različita područja jesu:
 Marie Curie – za fiziku i kemiju;
 Linus Pauling – za kemiju i mir.

gore: Henri Becquerel

desno: Maria i Pierre Curie

Vrste radioaktivnog raspada

Rana istraživanja pokazala su da električno ili magnetsko polje može razdvojiti radioaktivno zračenje u
tri glavne vrste zrakâ. Te vrste nazvane su (kao tri početna slova grčkog alfabeta) alfa, beta i gama zrake.
Danas se "beta" zračenje zove "beta minus" zračenje, jer se otkrilo da postoji i "beta-plus", pozitronska
emisija iz jezgre. Prema smjeru djelovanja elektromagnetske sile bilo je očito da alfa zrake imaju pozitivan
električni naboj, beta (danas: beta-minus) zrake negativan te da gama zrake nemaju naboj. Prema veličini
skretanja putanje u električnom i magnetskom polju bilo je očito da su alfa zrake puno masivnije od beta zrakâ.
Alfa zrake uvedene su kroz prozorčić od tananog stakla u vakuumiranu cijev, kroz koju je puštena električna
iskra, nakon čega je proučen emisijski spektar tako nastalog plina (Rutherford – Roydsov pokus 1907, kojim je
trebala biti potvrđena hipoteza da su alfa-zrake jezgre helija). Pokazalo se da su alfa-zrake zaista jezgre helija,
tj. čestice koje se sastoje od dva protona i dva neutrona. Drugi eksperimenti ukazali su na sličnost između

4
Uočimo da se u Periodnom sustavu radij nalazi ispod barija, tj. oba su elementi 2. skupine (zemnoalkalijski
metali).
5
Osim njih, dvostruki su nobelovci i John Bardeen, koji je dva puta podijelio s kolegama Nobelovu nagradu iz
fizike, te Frederick Sanger, iz kemije. Bardeen i Sanger primili su dvije Nobelove nagrade, "ali" iz samo jednog područja
😊.

RADIOAKTIVNOST – stranica 2 od 17
beta-zrakâ i katodnih zrakâ – obje su snopovi elektrona; te na sličnost između gama-zračenja i rendgenskih
zrakâ – obje su visokoenergijsko elektromagnetsko zračenje.

Osnovni (najčešći) tipovi radioaktivnog zračenja jesu:

● alfa () zračenje – čestice koje se sastoje od dva protona i dva neutrona (helijeve jezgre)
● beta minus () zračenje – snopovi elektrona nastalih raspadom atomske jezgre
● beta plus (+) zračenje – snopovi pozitrona nastalih raspadom atomske jezgre; pozitron je anti-
elektron, čestica koja ima sva svojstva jednaka elektronu, osim što mu je naboj pozitivan, a ne nega-
tivan; β+ zračenje često se naziva i "pozitronska emisija"
● gama () zračenje – elektromagnetno zračenje vrlo visoke energije.

Osim ovih četiriju osnovnih (najčešćih) vrsta radioaktivnog zračenja, otkrivene su i druge vrste:
neutronsko zračenje, protonsko, deuterijsko, tricijsko, teškoionsko i dr. Takva zračenja mogu nastati
u raznim tipovima nuklearnih reakcija; dio su kozmičkog zračenja (ne zaboravimo: zvijezde su
gigantski nuklearni reaktori), a mogu nastati i u nuklearnim reaktorima i u eksplozijama nuklearnih
bombi.

Različiti tipovi radioaktivnog zračenja imaju različitu prodornost. Alfa zrake mogu se potpuno
zaustaviti npr. odebljim listom papira. Beta zrake (minus i plus) bit će zaustavljene aluminijskom
folijom. Gama zrake bivaju oslabljene i zaustavljene tek puno boljim barijerama, npr. debelim slojem
olova.

Što se događa prilikom radioaktivnih raspada

Kao što je već rečeno, mijenjaju se atomske jezgre. Pokažimo to na najčešćim tipovima
radioak-tivnog raspada.
● Alfa () zračenjem (s obzirom da iz jezgre izlazi čestica s 2 protona i 2 neutrona,
"helijeva jezgra"), nastaje atom s dva protona i dva neutrona manje, dakle novi kemijski element, čiji
je protonski broj za 2 niži od "roditelja", a nukleonski broj za 4 niži. Primjer:

RADIOAKTIVNOST – stranica 3 od 17
 ● Beta minus () zračenjem (s obzirom da se u jezgri neutron pretvara u proton,
izbacu-jući iz atomske jezgre elektron i sićušnu česticu antineutrino, ❑ ), nastaje atom s jednim
protonom više i jednim neutronom manje, dakle novi kemijski element, izobar i desni susjed
"roditelja". Primjer:
14
6 C → 147 N +e−¿+ν ¿
Drugi primjer je na donjoj slici lijevo (antineutrino je na ovoj slici izostavljen).

primjer beta-minus raspada primjer beta-plus raspada

● Odmah možemo analogijom naučiti da beta plus (+) zračenjem (s obzirom da se u

jezgri proton pretvara u neutron, izbacujući iz atomske jezgre pozitron /pozitron je antielektron,
čestica po svemu jednaka elektronu osim što ima suprotan, pozitivan naboj/ i sićušnu česticu
neutrino,  ), nastaje atom s jednim protonom manje i jednim neutronom više, dakle novi kemijski
element, izobar i lijevi susjed "roditelja". Primjer:
23 23 +¿+v ¿
12 Mg → 11Na +e
Drugi primjer je na prethodnoj slici desno (neutrino je izostavljen).
Čitatelj je uočio da smo na crtežima upisali naboj novonastalih atoma koji nastaju  i  raspadima. Međutim,
sudbina elektrona i pozitrona, njihovog viška ili manjka, ovisi o više faktora – o sredini (okolini) u kojoj se atom raspada,
o kinetičkoj energiji elektrona, o daljnjem raspadu atoma itd. Zato se u uobičajenim prikazima, kao što ćemo vidjeti,
novonastali atomi ne pišu u obliku iona.6

Sljedeća slika daje još po jedan primjer beta minus () i beta plus (+) raspada. Ovaj puta
prikazani su antineutrino i neutrino:

6
Ovo je ujedno odgovor na jedno od čestih učeničkih pitanja. To i takva pitanja postavljaju učenici koji vole misliti.
Tako valja! Bez ljubavi za razmišljanjem teško da se možemo zvati ljudima. Naša vrsta sama sebe zove "Homo
sapiens" 😊 . Budimo dostojni tog imena.

RADIOAKTIVNOST – stranica 4 od 17
● Gama () zračenjem (s obzirom da iz jezgre izlaze samo vrlo visokoenergijske elektromagnet-
ske zrake, a protoni i neutroni ne izlaze niti se mijenjaju) ne nastaje novi element, već atomska jezgra
samo prelazi u stabilnije stanje. Usput zapamtimo pravilo koje ćemo često trebati: ako sustav ima
manje energije, stabilniji je. Gama raspadom nastaju tzv. "nuklearni izomeri".

Rezimirajmo:
 ,  i + radioaktivnim zračenjem nastaju novi kemijski elementi, jer se mijenja broj
protona u atomskoj jezgri. Konkretno:
●  raspadom nastaje nuklid čiji je Z za 2 manji, a A za 4 manji od nuklida roditelja.
●  raspadom nastaje nuklid čiji je Z za 1 veći, a A jednak u odnosu na roditeljski nuklid.
●  raspadom nastaje nuklid čiji je Z za 1 manji, a A jednak u odnosu na roditeljski nuklid.
Nastajanje jednih kemijskih elemenata iz drugih – naravno, preobrazbom jezgre – zove se
nuklearna transmutacija7.
  radioaktivnim zračenjem ne nastaje novi kemijski element (dakle ne događa se
nuklearna transmutacija), već jezgra ispusti dio energije u obliku elektromagnetskih zraka 8 visoke
energije, tzv. -zrakâ. S obzirom da ima manje energije, novonastala jezgra je stabilnija 9.

Zadatak br. 1: Protumačite sljedeće prikaze:

7
latinski: latinski: nuclĕus, -i, m. = jezgra; transmūto, 1. = promijeniti – nastalo od: trans = preko, s
jedne na drugu stranu & mūto, 1. = mijenjati, promijeniti
8
Prirodu elektromagnetskog zračenja rastumačit ćemo kada bude govora o elektronskom omotaču atoma. Elektro-
magnetske zrake su TV i radio valovi, mikrovalno zračenje, infracrveno zračenje, svjetlost, ultraljubičasto zračenje,
rendgensko zračenje i gama zračenje. U ovom popisu poredani su po rastućoj energiji (opadajućoj valjnoj duljini).
9
Nuklidi nastali gama () raspadom pripadaju, naravno, istom elementu, a posebno se obilježavaju. Ne trebamo
poznavati te oznake i nisu nam važne, time se bave gotovo samo nuklearni fizičari.

RADIOAKTIVNOST – stranica 5 od 17
Zadatak br. 2: Uranijev radioaktivni niz jedan je od tri glavna radioaktivna niza na Zemlji.
Završava stabilnim izotopom olova, a svi međunuklidi su radioaktivni. Evo kako izgleda uranijev niz:
238
U  234Th  234Pa  234U  230Th  226Ra  222Rn  218Po  218At  218Rn  214Pb
 214Bi  214Po  210Tl  210Pb  210Bi  210Po  206Hg  206Tl  206Pb
Na svaku od strelica napišite o kojem se raspadu radi (ili o kojim raspadima – npr. 218Rn 
214
Pb odvija se u tri koraka; bez daljnjih informacija svejedno je kojim redoslijedom pišemo korake).
Pomoć:
Dobro je da najprije za svaki element u radioaktivnom nizu napišemo njegov protonski
(atomski) broj, što će nam ubrzati rješavanje.

Vrijeme poluraspada

Vrijeme poluraspada (simbol: starogrčko slovo  /tau/, alternativni simbol: t1/2 ) jest vrijeme
potrebno da se raspadne statistički polovina ukupnog broja radioaktivnih atoma. Vrijeme poluraspada
određenog nuklida doznaje se mjerenjem. Uvijek je za dotični nuklid jednako: ne ovisi o broju atoma
ni o tome koliko dugo imamo radioaktivni uzorak. Također ne ovisi o temperaturi. Radioaktivni raspad
jedina je fizička pojava koja ne ovisi o temperaturi.
Naprimjer:
Zamislimo da imamo 2000 atoma nekog nuklida čije je poluvrijeme raspada pet minuta. Za pet minuta
raspast će se oko 1000 atoma. Za sljedećih 5 minuta raspast će se oko polovice preostalih, dakle oko 500 atoma.
Nakon još pet minuta raspast će se opet polovica preostalih atoma, dakle oko 250. Znači, vrijeme poluraspada se
ne mijenja, ali preostala polovica atoma biva sve manja…
Možemo računati i s masom radioaktivnog uzorka. Uzmimo ovaj puta za primjer neki konkretan nuklid.
Vrijeme poluraspada berilija-11 ( 11Be ) iznosi 13,81 sekundi. Recimo da u nekom trenutku imamo 16 grama berilija-11.
Nakon 13,81 sekundi imat ćemo statistički 8 grama berilija-11; preostalih 8 grama transmutirali su u bor-11. Prođe još
13,81 sekundi i preostalo nam je oko 4 grama berilija-11. Nakon sljedećih 13,81 sekundi imamo još svega oko 2 g berilija-
11, svi drugi atomi postali su drugi kemijski element – bor…

Što je vrijeme poluraspada kraće, to je nuklid radioaktivniji.

Npr. ako usporedimo vremena poluraspada dvaju ugljikovih izotopa:
 (14C) = 5730 god  (11C) = 20,4 min
vidjet ćemo da je ugljik-11 puno, puno radioaktivniji.

RADIOAKTIVNOST – stranica 6 od 17
 za one koji žele više i koji vole
matematiku:

Krivulja radioaktivnog raspada jest

slika sljedeće funkcije:

t/
N = N0 · 2
N broj još neraspadnutih
radioaktivnih atoma
N0 početni broj radioaktiv-nih
atoma
t vrijeme
 vrijeme poluraspada

Dijagram radioaktivnog raspada (prethodna slika) pokazuje broj (mogao bi pokazivati i masu)
preostalih atoma radioaktivnog nuklida u ovisnosti o vremenu. Taj broj postaje sve manji, krivulja
eksponencijalno pada i asimptotski10 se približava abscisi.

Desni
prikaz dijagrama
radioaktivnog
raspada vizualno
je još jednostav-
niji. Na ordinati
se može očitati
statistički broj (ili
postotak) preos-
talih, neraspad-
nutih atoma u
svakom trenutku
vremena t
(naravno, uz
poznato vrijeme
poluraspada  ).
Krivulja gubi
fizički smisao
kad vrijednost na
ordinati padne
ispod jednog
atoma.

Radi lakšeg razumijevanja vremena poluraspada, malo zabave:

10
Asimptota ( starogrčki: ἀσύμπτωτος 3 [asümptotos] = koji se ne sastaje ) je pravac kojem se krivulja pribli-
žava sve više, ali je nikad ne dotakne.

RADIOAKTIVNOST – stranica 7 od 17
 Pokus: Simulacija radioaktivnog raspada bacanjem kockica

U ovom pokusu kockice za igru predstavljaju atome radioaktivnog nuklida. Valja uzeti poveći
broj kockica, recimo šezdeset. Kada bacimo jednu kockicu, rezultat ima šest mogućih vrijednosti: 1,
2, 3, 4, 5 i 6 . Radioaktivni raspad oponašat ćemo tako da bacimo sve kockice odjednom te da – pri-
mjerice – kockice neparnih rezultata – jedinice, trojke i petice – odstranimo iz daljnjih bacanja, jer
predstavljaju raspadnute atome. Svako bacanje tada predstavlja jedno vrijeme poluraspada
(statistički, raspadne se – bolje: promijeni se – polovina atoma u uzorku).
Nakon svakog bacanja "raspadnute" kockice odstranimo u kutiju te izbrojimo preostale
kockice. Bacanja vršimo sve dok se i zadnja kockica ne "raspadne". U tablicu upisujemo broj
preostalih kockica – dakako, početni broj je 60, tj. broj kockica prije prvog bacanja.
Načinimo tri serije bacanja i za svaki redni broj bacanja izračunamo aritmetičku sredinu rezul-
tata te je zaokružimo na najbliži prirodni broj.
Tablica rezultata:

broj preostalih kockica

(radioaktivnih atoma)
aritmetička
bacanje br. serija br. 1 serija br. 2 serija br. 3
sredina
0 (start) 60 60 60 60
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
itd. po
potrebi

Nacrtajmo dijagram radioaktivnog raspada simuliranog bacanjem kockica. Radit ćemo to "ru-
kom" (tj. ne pomoću računala) pa je najbolje crtati na milimetarskom papiru. Na abscisi su redni bro-
jevi bacanja, na ordinati broj preostalih kockica (za svako bacanje taj je broj predstavljen

RADIOAKTIVNOST – stranica 8 od 17
cjelobrojnom aritmetičkom sredinom iznosa triju bacanja, ako smo imali vremena izvršiti tri slijeda
bacanja). Kroz točke provučemo krivulju radioaktivnog raspada.
Sljedeće slike načinjene su iz zamišljenih, mogućih, rezultata bacanja:

LOŠE povučena krivulja! DOBRO povučena krivulja!

LOŠE nacrtane točke! DOBRO nacrtane točke!

Zadatak br. 7: Pokušajte objasniti zašto lijevi crtež nije dobar, a desni jest. Ako ne uspijete,
objašnjenje se nalazi u sljedećem odjeljku.

Pitanje br. 8: Kako bismo u našem pokusu simulirali dulje vrijeme poluraspada, a kako kraće?

Napomena:
U našem pokusu prije ili kasnije preostane 0 (nula) kockica, kao što i kod radioaktivnog
raspada prije ili kasnije preostane 0 atoma-roditelja. Međutim, eksponencijalna funkcija vezana za
t
vrijeme poluraspada, N = N0 · 2 , asimptotski se približava abscisi i nikad ne poprima vrijednost 0
(nula); ona može poprimati vrlo sićušne vrijednosti ordinate, to manje što su vrijednosti abscise veće.
Kao što je već kazano, ta krivulja gubi fizički smisao kad vrijednost na ordinati postane manja od
jednog atoma. Ne možemo imati dio atoma (osminu ni tisućinu 😊 ). Postoje samo prirodni brojevi
atoma.
Susretat ćemo i druge slučajeve u kojima krivulja gubi fizički smisao kad se "suviše" približi
asimptoti.

RADIOAKTIVNOST – stranica 9 od 17
Crtanje dijagrama radioaktivnog raspada i iščitavanje podataka iz njih 11

58
Zadatak br. 3: Vrijeme poluraspada radioaktivnog nuklida 27 Co
iznosi 72 dana. Na milimetar-
skom papiru nacrtajte dijagram radioaktivnog raspada i iz dijagrama odredite za koje vrijeme očekuje-
mo da će statistički preostati jedna petnaestina početnog broja atoma.

Rješenje:

Iz dijagrama je vidljivo da će jedna petnaestina početnog broja atoma preostati za otprilike

280 dana.
t
Račun putem jednadžbe N = N · 2 daje točniji iznos: 281 dan , no naš zadatak ne zahtijeva primjenu ra-
0
čuna, već crtanje dijagrama i nalaženje traženog vremena iz dijagrama. Jednadžbom može provjeriti rezultat tko to već
sad umije.

Važne napomene za crtanje dijagrama:

● Dijagram ne vrijedi, tj. ne znači ništa, ako nije opisano što predstavlja koja koordinatna
os. Opis može biti dan simbolički ili verbalno. Primjerice, u gornjem dijagramu "N" znači "broj

11
Dijagrami (grafikoni) radioaktivnog raspada mogu nam poslužiti kao odlično sredstvo da naučimo razumijevati,
interpretirati i crtati dijagrame. To je od velikog značaja ne samo u egzaktnoj znanosti, već i u mnogim drugim
djelatnostima. Praksa pokazuje da, nažalost, u osnovnoj školi znatan dio učenika nije savladao crtanje i razumijevanje
dijagrama; u srednjim se školama također premali dio nastavnika brine o tome. Preporučujemo svakoj osobi, čija je želja
biti intelektualac, ili barem koja želi razumjeti i naučiti interpretirati grafikone, da dobro prouči ovo poglavlje.

RADIOAKTIVNOST – stranica 10 od 17
neraspadnutih atoma" ( N0 je početni broj neraspadnutih atoma, koji u ovom zadatku nije
zadan), a "t" znači vrijeme. Ako fizička veličina ima mjerne jedinice, valja napisati u kojim je
mjernim jedinicama je izražena. Tako u gornjem dijagramu "d" znači "dani". Na svakoj koordi-
nati treba biti ispisana odgovarajuća skala.
● Dijagram treba iskoristiti što više raspoloživog prostora. Što je dijagram veći, preciznije
se iz njega očitavaju podatci. Mali dijagram s puno neiskorištenog okolnog prostora nema
smisla.
● Točke na dijagramu ne valja crtati kao piknjice ni mrljice, jer tada ih krivulja može
prekri-vati pa se ne mogu očitati, a nije ih ni uredno vidjeti. Točke valja crtati kao uredne male
kružnice, u čijem se centru nalazi vrijednost abscise i ordinate koju želimo prikazati.
● Ako točke u dijagramu predstavljaju rezultate eksperimentalnih mjerenja (što u ovom
pri-mjeru nije slučaj, ali najčešće, u raznim tipovima dijagrama, jest), zbog eksperimentalnih
pogre-šaka neće sve ležati na krivulji. Točke ne valja spajati ravnim linijama, već provući
neizlomljenu krivulju između njih.12
● Ako je koordinatna os asimptota krivulje, krivulja se ne smije spojiti s osi, već se jasno
mora vidjeti da se radi o asimptotskom približavanju. (Greška ponekih učenika je i da im se
krivulja počne udaljavati od osi - !!??)
● Grafički rezultat valja istaknuti paralelom s abscisom i paralelom s ordinatom te
ispisiva-njem traženog iznosa veličine na odgovarajućoj osi.
● Dijagram valja nacrtati uredno! Neuredan dijagram teško se očitava i govori o slaboj
brizi i maru crtača.

Izložene upute vrijede općenito za crtanje dijagrama. Logične su i jednostavne. Valja

ih zapamtiti i primjenjivati. Ovo je lijepa prilika da naučimo crtati i ujedno razumjeti
dijagrame na početku gimnazijskog druženja, tko je to propustio u osnovnoj školi.

221
Zadatak br. 4: Vrijeme poluraspada radioaktivnog nuklida 86
Rn
iznosi 25 minuta. Nacrtajte
dijagram radioaktvinog raspada i iz dijagrama odredite za koje vrijeme očekujemo da će statistički
preo-stati jedna petnaestina početnog broja atoma.
Rješenje:
Traženo vrijeme iznosi oko 98 minuta.

110
Zadatak br. 5: Vrijeme poluraspada radioaktivnog nuklida 47 Ag iznosi 24 sekunde. Uzorak
sa-drži trideset tisuća atoma ovog nuklida. Nacrtajte dijagram radioaktvinog raspada i iz dijagrama
odre-dite:
a) Za koje vrijeme očekujemo da će statistički preostati jedna tisuća atoma srebra-110?
b) Koliko atoma ovog nuklida će preostati za 60 sekundi?
Napomene:
1) Ovaj puta zadan je početni broj atoma-roditelja, i to se u dijagramu treba vidjeti.
2) Rješavajući pitanje "b)", najprije na abscisi nađemo zadano vrijeme. Tada povlačimo
okomicu na abscisu do krivulje, te iz tako dobivene točke na krivulji paralelu s abscisom prema
ordinati, dok ne dođemo do ordinate. Sa ordinate tada očitamo broj atoma.
Rješenje:
a) Traženo vrijeme iznosi oko 118 sekundi.
b) Preostat će oko 5300 atoma početnog nuklida.

12
Najbolja je metoda najmanjeg zbroja kvadrata udaljenosti točaka od krivulje – tako crtaju računalni programi.
Nama je, međutim, cilj naučiti crtati dijagrame rukom – rukom se, uz malo pomnje i vježbe, može povući jako dobra
krivulja.

RADIOAKTIVNOST – stranica 11 od 17
 Naravno, rješenja, tko umije, može provjeravati putem jednadžbe radioaktivnog raspada, ali u ovim zadatcima ih
prvo valja naći putem dijagrama.

259
Zadatak br. 6: Nobelijev nuklid 102 No
radioaktivan je. Nakon 193 minute preostane jedna
desetina početnog broja atoma, a nakon 251 minute jedna dvadesetina početnog broja atoma. Koliko
iznosi vrijeme poluraspada nobelija-259? Nacrtajte dijagram radioaktivnog raspada nobelija-259
počevši sa dva milijuna atoma i odredite nakon kojeg će vremena preostati jedna tridesetina
početnog broja atoma.
Nema naputaka, pomoći ni konačnog rješenja. Sve što trebamo znati za ovaj zadatak znamo,
ako smo dobro učili. Valja i malo "mućnuti glavom".

Upotreba radioaktivnih nuklida:

 Radioaktivni izotopi upotrebljavaju se u medicini u dijagnostičke i terapijske svrhe.

PET – pozitronska emisijska tomografija

– moderna je tehnika nuklearne medicine.
Upotreb-ljava se najviše u onkologiji i za
dijagnostiku nekih cerebralnih bolesti. Pacijentu se
u venu ubrizga od-ređeni kratkoživući izotop
(najčešće 18F ) i uvede ga se u PET-scanner.
Dobije se trodimenzionalna slika koncentracije
apsorbiranog izotopa u dijelovima tijela. V.
fotografiju lijevo.

Radioaktivan izotop 131I upotrebljava se u

terapijske svrhe kod strukturnih poremećaja i karci-
noma štitne (tireoidne) žlijezde (u štitnjači se, nai-
me, sakuplja jod; manjak joda uzrokuje gušavost).
Može se upotrijebiti i u dijagnostičke svrhe, jer daje
jak kontrast kod radioloških snimanja.
Tko je pažljivo čitao štivo "Građa atoma",
možda je zapamtio da se jod ubraja u
mononuklidne elemente. Odakle onda radioaktivni
jod? Ne izdvaja se iz prirode, već umjetno
proizvodi. Izdvaja se iz nuklearnog otpada koji
nastaje pri radu nuklearnih reaktora.

 Izotopi se upotrebljavaju u znanstvenim istraživanjima.

Primjerice, radioaktivni se nuklidi upotrebljavaju za radioaktivno datiranje (određivanje starosti

materijala). Koliko daleko u prošlost možemo datirati, ovisi o vremenu poluraspada upotrebljavanog
nuklida. Razumno je uzeti desetak vremena poluraspada; nakon toga određivanje postaje nepouz-
dano.
Datiranje biomaterijala do šezdesetak tisuća godina starosti vrši ugljikom-14 (već znamo da
je vrijeme poluraspada karbona-14 5730 godina). To je, naravno, premalo za određivanje starijih
fosila (npr. dinosauri su se razvili prije oko 230 milijuna godina, a izumrli prije oko 65 milijuna godina),
čija se starost određuje prema stijenama u kojima se nalaze. Starost stijena određuje se omjerom
izotopa uranija-235 i olova-207 u stijeni (i nekim drugim, sličnim izotopima) – o tome će biti riječ u
tekstu "Za one koji žele više".
Ugljik-14 nastaje u visokim slojevima atmosfere, bombardiranjem atmosferskih plinova (npr.
dušika) visokoenergijskim kozmičkim zrakama. Ugljik-14 reagira s kisikom u atmosferi dajući ugljikov-

RADIOAKTIVNOST – stranica 12 od 17
14 dioksid, 14CO2 , koji fotosintezom dospijeva u biljke. Prehrambenim ciklusom ulazi i u životinje.
Dok je biće na životu, izmjenom tvari s okolinom održava se ravnoteža, tj. određena koncentracija
radio-aktivnog ugljika u organizmu. Nakon smrti prestaje uzimanje hrane iz okoline pa se 
raspadom izgubljeni ugljik-14 ne nadoknađuje novim. Tako se može odrediti starost fosilnog
biomaterijala.

RADIOAKTIVNOST – stranica 13 od 17
 Slika lijevo prikazuje
nastajanje karbona-14 i
njegovo ostajanje u fosilima.
Nije potrebno napamet znati
napisane nuklearne
pretvorbe, ali je potrebno
razumjeti što se i zašto
događa.

Jedan od primjera datiranja karbonom-14 jest određivanje starosti "Torinskog platna" 13.

13
Sljedeći tekst preuzet je sa bloga "Torinsko platno i euharistijska čuda". Osim primjene – i preciznosti –
radioaktivnog datiranja, čitatelj neka uoči strogo znanstveni postupak: paralelno sa uzorcima platna
datirana su tri uzorka poznate starosti, kako bi se provjerila pouzdanost eksperimenta. Također, pokus
je izvršen u tri nezavisna laboratorija. Slijedi tekst sa bloga.

Torinsko platno
U katedrali Svetog Ivana Krstitelja u Torinu nalazi se plahta u koju navodno bješe omotan mrtav Isus.
Povijesno, radi se o jednom od 40 lažnih Isusovih mrtvačkih pokrova, ali jedino ovaj izgleda kao da ima
otisak njegova tijela i tragove krvi od raspeća.
Ovom platnu hodočastio je i papa Pavao VI, te dva puta Ivan Pavao II.
Prvi puta platno se spominje na sjeveru središnjeg dijela Francuske (Lirey, 1350.). U to je vrijeme
lokalni biskup Henri de Poitiers razotkrio umjetnika koji je 'lukavo naslikao' i naplaćivao gledanje slike, te
priznao krivo-tvorinu. 1389. godine papa Klement VII službeno objavljuje da je to samo naslikana
“reprezentacija”.

RADIOAKTIVNOST – stranica 14 od 17
 slika lijevo: Lobanja čovjeka
harapske civilizacije (područje
današnjeg Pakistana), stara oko
4000 godina.

slika desno: Mjerenje

udjela 14C u uglavnom se radi
masenim spektrometrom. To je
posebno važan uređaj, čiji su
temeljni principi rada izloženi u
gradivu "Masa atoma i kemijskih
jedinki". Desna slika prikazuje
maseni spektrometar.

Za one koji žele više

Još primjera upotrebe izotopa:
● U molekule je moguće ugraditi radioaktivne atome određenog kemijskog elementa – tzv.
izotopno označavanje – i pratiti njihov trag i sudbinu u kemijskim reakcijama (proučavanje
mehanizama reakcijâ) i u organizmima (proučavanje biokemijskih procesa).
● Izotopi (neradioaktivni) se upotrebljavaju u istraživanjima u kemijskoj kinetici, putem izo-
topnog efekta.
 Radioaktivni izotopi imaju primjenu u agronomiji, ekologiji, biologiji, prehrambenoj
tehnologiji i u raznim drugim područjima – npr. ugradnjom radioaktivnih "spotova" u stijenke visoke
peći (peć za proizvodnju sirovog željeza iz oksidnih željeznih ruda) može se kontrolirati njihova
debljina, što je važno za sigurnost radnika (stijenke peći tijekom vremena se troše pa bi moglo doći
do teške nesreće; visoka peć ima i svoj zakonski rok trajanja, nakon kojega se ruši pa se gradi nova
peć).

Godinama kasnije, cijelu stvar prikladno zaboravlja unuka lukavog slikara i pokrov skupo prodaje Kući
Savoj, iz koje kasnije potječu talijanski monarsi. Na kraju je pokrov završio u Torinu.
1988. god. znanstvenom metodom s radioaktivnim ugljikom, 3 neovisna laboratorija (Oxford,
Zurich i Sveučilište u Arizoni) ustanovljuju starost na oko 1260–1390-tu godinu, što je potvrđeno mno-
štvom paralelnih uzoraka.
Ta je metoda izvanredno precizna kada su u pitanju materijali organskog podrijetla.
McCrone opisuje kako je brižno nadzirana detekcija datuma ugljikom 1988. god.:
Crkvi je prepušten izbor tri neovisna laboratorija, sve je nadgledala Crkva, a pribavljeni su uzorci čiji
identitet nije bio otkriven, i to od:
1) komada ogrtača Sv. Louisa d'Anjou, za kojeg se zna da potječe iz 1290-1310.
2) dio Kleopatrine mumije iz Tebe, datirane 6 pr.n.e.
3) uzorak iz grobnice Qasr Ibrim datirane iz 11-12 stoljeća n.e.
4) komadić Torinskog platna
Rezultati datiranja ugljikovom metodom sva tri laboratorija, za sve četiri vrste uzoraka, razumno se po-
klapaju sa sva četiri datuma \Torinsko platno = 14. stoljeće\
Torinski nadbiskup je tada proglasio da prihvaća rezultate analize datuma radioaktivnim ugljikom i zak-
ljučak da je Platno iz 14. stoljeća.
1999. god. poznati mikroanalitičar Walter C. McCrone dobiva nagradu društva "American Chemical
Society" u domeni analitičke kemije za svoj doprinos raskrinkavanju ove prijevare. Dokazao je svoju tezu da je
slika na platnu nastala umatanjem muškog modela koji je premazan temperom.
Znanstvenici iz svih domena (forenzičari, kemičari, fizičari...) koje dotiču problematiku tog platna slažu
se u svojoj procjeni: to je crtež lažne relikvije iz 1355, napravljen za novu crkvu sa ciljem privlačenja hodočas-
nika, a "dokazi" da to nije tako – smiješni su.

RADIOAKTIVNOST – stranica 15 od 17
 Ozračivanjem hrane postiže se njeno
konzerviranje, dulja svježina i veća
sigurnost uporabe: zračenje usporava rast
patogenih mikroorganizama ili takvih koji
kvare hranu, ili ih ubija.

Nadalje, nismo odgovorili na pitanje kako se određuje starost fosila starijih od šezdesetak
tisuća godina. Primjerice, kako znamo starost dinosaura 14, i koji su dinosauri živjeli u trijasu, koji u
jurskom razdoblju, a koji u razdoblju krede? Kako znamo koliko su stari npr. trilobiti i kako znamo da
su postojali od kambrija do perma? Kako uopće znamo starost geoloških razdoblja?

Starost fosila se, općenito, određuje prema starosti geološkog sloja u kojem se fosil nalazi.
Kako odrediti starost stijene? Odgovor će nam dati Isaac Asimov (1920. – 1992.), američki profesor
biokemije i jedan od najpoznatijih i najcjenjenijih autora popularnoznanstvenih i
znanstvenofantastičnih književnih djela. Odgovor na naše pitanje daje citat iz zanimljive i bogate
popularnoznanstvene knjige, koju preporučujemo (bez obzira na eventualnu zastarjelost nekih
podataka): Isaac Asimov: "Istraživanje Zemlje i kozmosa", August Cesarec, Zagreb, 1984.:

"1904. godine, američki fizičar Bertram Borden Boltwood (1870. – 1927.) pružio je konačni
dokaz o tome da su atomi urana i torija, pri raspadanju, postajali atomima drugih elemenata koji su
se opet raspadali u dugom lancu takvih zbivanja, dak nisu završili kao stabilni izotopi olova. Uran-
238 završio je kao olovo-206, uran-235 završio je kao olovo-207, a torij je završio kao olovo-208.
Razmišljajući dalje o tome, Boltwood je napomenuo 1907. godine da bi se ti raspadi možda
mogli iskoristiti za izračunavanje starosti stijenja – ili barem trajanja vremena tijekom kojega je
stijena ostala kruta i neporemećena. Određivanjem količine urana-238 i olova-206 u nekoj
određenoj stijeni, moglo bi se izračunati koliko je dugo trebalo da ta količina olova-206 nastane iz

14
starogrčki: δεινός 3 [deinos] = strašan, užasan; σαῦρος, - ου, ὁ [sauros] = gušter

RADIOAKTIVNOST – stranica 16 od 17
te količine urana-238, ako se zna poluvrijeme raspada ovog potonjeg [i poluvremena raspada
ostalih nuklida u nizu – umetnuo R. Nuss].
No postoji jedna "kvaka". Nije sve olovo proizvod urana i torija. Nešto je olova moglo
postojati u stijeni od početka. Uostalom, postoje stijene koje uopće ne sadrže ništa urana ili torija, i
vjerojatno nikad nisu ni sadržavale, a ipak tamo može biti olova.
Na sreću, postoji način da se to uzme u obzir. Olovo se u prirodi sastoji od četiri izotopa. Tri
od njih mogu nastati iz urana i torija, ali četvrti, olovo-204, to ne može. Sve olovo-204, koje postoji,
postojalo je oduvijek, sve od nastanka Zemlje.
U uzorcima olova koje, koliko možemo reći, nikad nije imalo veze s uranom ili torijem, uvijek
postoji četrdeset i sedam atoma olova-206 na svaka tri atoma olova-204. Ako, prema tome, u nekoj
stijeni postoje i uran i olovo, najprije se mora analizom odrediti olovo-204. Ako se ta količina
pomnoži sa 47/3, tada se dobiva količina olova-206 koje je bilo prisutno bez obzira na uran. Svaka
prisutna količina olova-206 iznad te brojke nastala je raspadom uranovih atoma.
Takve stvari ne pružaju smjesta starost Zemlje. Ne sadrže sve stijene mjerljive količine
urana. One koje ga sadrže možda su nekad u prošlosti bile rastaljene. Vulkanska aktivnost uvijek
rastaljuje stijenje, a u Zemljinoj povijesti možda je bilo mnogo razdoblja aktivnoga vulkanskog
djelovanja. Većina je stijenja u nekom vremenu bila rastaljena, ili razorena erozijom i otapanjem i, u
tim slučajevima, uran i olovo sigurno bi se razdvojili, jer ta dva elementa reagiraju različito na
geološke promjene kad nisu solidificirani u krutu stijenu.
Da bi se, prema tome, mogli donijeti korisni zaključci na temelju urana i olova u stijeni, ta
stijena morala je biti nedirnuta taljenjem, erozijom ili otapanjem dugo vremena. Stoga je moguće
odrediti samo vrijeme u kojem je ta stijena ležala nedirnutom, a ono može biti znatno kraće od
starosti Zemlje.
Pa ipak, moglo bi se pronaći stijenja koje je, prema sadržaju urana i olova, bilo očito starije
od jednog eona. Najstarija stijena, koliko je do danas izračunato, bila je jedna iz zapadnoga
Grenlanda koja je, kako se pokazalo, stara oko 3,7 eona ili 3 700 000 000 (tri milijarde sedamsto
milijuna) godina."

RADIOAKTIVNOST – stranica 17 od 17