ZAPISIVANJE TVARI KEMIJSKIM SIMBOLIMA I FORMULAMA

Simboli i formule

Svaki kemijski element predstavljen je jednim simbolom. Primjerice: C (ugljik), Cu (bakar),

Ag (srebro), Au (zlato), B (bor), Br (brom). Uza simbol kemijskog elementa kao lijevi subskript može
se staviti njegov protonski broj, npr: 11Na, 80Hg, 92U . Stavimo li uza simbol elementa njegov
nukleonski broj, označavamo o kojem se izotopu radi, npr: 24Mg, 25Mg , 26Mg . Protonski i/ili
nukleonski broj (za razliku od nabojnog broja i indeksa) ostavljaju simbol simbolom, ne pretvaraju ga
u formulu.

Međutim, simbolima bilježimo, osim sâmih kemijskih elemenata (pozor: naučili smo da
kemijski element nije tvar, već skup svih atoma u svemiru istog protonskog broja), i neke tvari; ostale
tvari bilje-žimo formulama. Kada, kako, zašto?

Da bi se odgovorilo na to pitanje, valja poznavati strukturu tvari i vrste kemijske veze. Jedno-
stavno je pravilo:

● Tvari koje bilježimo kemijskim simbolima su elementarne tvari koje se ne

sastoje od molekula – dakle: svi plemeniti plinovi, svi metali i svi alotropi 1 nemetala koji
imaju matematički beskonačnu kovalentnu građu.
● Sve ostale tvari bilježimo kemijskim formulama.

Povezivanje atoma kemijskim vezama

Atomi se međusobno združuju preraspodjeljivanjem elektrona kako bi postigli što stabilniju

elektronsku konfiguraciju (raspodjelu elektrona po energijskim stanjima). Tako nastaju kemijske
veze. Jedino atomi plemenitih plinova ne formiraju kemijske veze, jer imaju najstabilnije moguće
elektronske konfiguracije. Plemeniti plinovi u prirodi postoje u obliku pojedinačnih atoma (mada,
znanstvenicima je u laboratorijima uspjelo načiniti i neke spojeve plemenitih plinova). Atomi svih
ostalih elemenata međusobno se spajaju kemijskim vezama.

Tri su tipa kemijske veze:

● ionska veza
● kovalentna veza
● metalna veza.
O prirodi ovih veza detaljno ćemo učiti u teoriji kemijske veze. Zasad samo općenito:
Kemijski elementi koji nastoje u kemijskim reakcijama – dakle, pri formiranju kemijskih veza –
otpustiti elektrone zovu se metali. Elementi koji nastoje primiti elektrone zovu se nemetali.2
Ionski vezu čini elektrostatsko privlačenje suprotno nabijenih iona (npr. nakon što je atom
metala otpustio elektron, a atom nemetala ga primio, nastao je pozitivno nabijen ion metala i
1
Alotropija je pojava pojavljivanja jednog kemijskog elementa u više oblika elementarnih tvari. Ti oblici zovu se
alotropske modifikacije ili, kratko, alotropi. Porijeklo imena: starogrčki: ἄλλος, η, ον [allos] = drugi, drukčiji;
τρόπος, ου, ὁ [tropos] = način; latinski: modifĭco, 1. = preudesiti.
Primjerice, alotropi kisika su dvoatomni kisik i ozon. Alotropi ugljika su grafit, dijamant i fuleren. Više o alotropima
ugljika v. u Dodatku.
2
Uzrok tome jest najvažnije svojstvo atoma u kemiji, svojstvo da privlači elektrone – tzv.
ELEKTRONEGATIVNOST. Što atom jače privlači elektrone, to je elektronegativniji, i obratno. Atomi nemetala imaju
veliku elektronegativnost pa su u kemijskim reakcijama skloni primanju elektrona. Atomi metala imaju malu
elektronegativnost pa su u kemijskim reakcijama skloni otpušanju elektrona.

ZAPISIVANJE TVARI KEMIJSKIM SIMBOLIMA I FORMULAMA – stranica 1 od 17

negativno nabijen ion nemetala; suprotni naboji međusobno se privlače). Ako u kemijsku vezu ulaze
atomi nemetala, dakle takvi koji nastoje primiti elektrone, oni to čine putem formiranja zajedničkih
elektronskih parova.
Jedan zajednički elektronski par zove se kovalentna veza. Jedino kovalentna veza omogućuje
formiranje čestica građenih od određenog, stalnog broja povezanih atoma – čestica koje zovemo
mole-kule. Zajednički elektroni u molekulama kruže u molekulskim orbitalama.
Metalnu vezu čini zajednički oblak otpuštenih vanjskih elektrona, koji atome metala drži na
okupu.

Atomi mogu združeni kemijskim vezama:

● u skupine s određenim, konačnim brojem atoma – molekule;
● u velike, matematički beskonačne strukture.
Atomi se povezuju u matematički beskonačne strukture pomoću svih tipova vezâ. U molekule
se povezuju samo kovalentnim vezama.

Još jednom, sažeto:

S geometrijskog aspekta postoje tri tipa strukture tvari:
● tvari građene od pojedinačnih, kemijski nevezanih atoma – plemeniti plinovi
● tvari čiji su atomi vezani u matematički beskonačne strukture 3
● tvari čiji su atomi kovalentno vezani u matematički konačne skupove – molekule.

Atomi i molekule mogu biti električki neutralni ili nabijeni. Kad su električki nabijeni, zovu se
ioni.

Elementarne tvari sastoje se od samo jedne vrste atoma. Ako je više vrsta atoma povezano
kemijskom vezom, radi se o kemijskom spoju.

Tvari koje se zapisuju kemijskim simbolima

Plemeniti plinovi:
helij, He
neon, Ne
argon, Ar
kripton, Kr
ksenon, Xe
radon, Rn .

Crtež desno na najjednostavniji način, radi vizualnog

pamćenja, predočava građu plemenitih plinova:
pojedinačni atomi u plinskom stanju.

Npr. neon je plemeniti plin. Sastoji se od atoma iste vrste, dakle elementarna je tvar. Atomi
neona nisu međusobno povezani kemijskom vezom, već su pojedinačni. Možemo ih u jednostavnom
modelu zamisliti kao kuglice koje se vrlo brzo kreću po prostoru, međusobno sudaraju i odbijaju. S
obzirom da se atomi neona ne povezuju, ne postoji formula neona, već ga pišemo simbolom: Ne .
Jednako vrijedi i za ostale plemenite plinove.

3
Naravno, fizički uvijek postoji konačna količina tvari.

ZAPISIVANJE TVARI KEMIJSKIM SIMBOLIMA I FORMULAMA – stranica 2 od 17

Metali

Kristal4 metala možemo zamisliti kao gustu slagalinu

kuglica; atome metala zajedno drži zajednički oblak
vanjskih elektrona. U takvoj slagalini broj atoma je
neodređen, struk-tura je matematički beskonačna (naravno,
broj atoma fizički je uvijek konačan). Elementarne metale
zapisujemo samo simbolima: K , Mg , Al , Fe , Cu , W
itd. Mogli bismo pisati Kn , Mgn itd, ali to bi bilo
bespotrebno kompliciranje pa tako ne činimo.

Crtež desno prikazuje proizvoljan izvadak iz slagaline atoma

metala (u ovom slučaju tzv. heksagonske slagaline), npr. u
kristalima metala magnezija, kadmija, cinka, cirkonija.

Za one koji žele više:

Osim elementarnih metala, postoje i smjese metala – legure (slitine) – i intermetalni spojevi. Količinski odnos
komponenata legure može biti određen ili neodređen. Sastav legure izražava se u masenim ili količinskim udjelima
(postot-cima) za svaki pojedini primjerak legure, a može se iskazati formulom kad je količinski odnos komponenata
određen. Koli-činski odnos elemenata u intermetalnom spoju određen je, dakle svaki intermetalni spoj ima svoju formulu,
npr: AuSn4 , AuSn , Fe3C (cementit).
Koja je razlika između legure i intermetalnog spoja?
Pri formiranju legure (slitine) iz dvaju ili više metala, ne mijenja se
tip kristalne strukture osnovnog metala (tj. onog koji je u leguri
najzastuplje-niji). Legure mogu biti substitucijske – atomi temeljnog metala
zamjenjuju se atomima drugog metala (temeljni i substitucijski atomi
moraju biti slične veličine), ili intersticijske – atomi drugih metala ulaze u
"šupljine" između ato-ma temeljnog metala (intersticijski atomi, dakako,
znatno su manji od atoma osnovnog metala – takvi mogu biti atomi H, Li,
B, C, Na), ili kombinirane substitucijsko-intersticijske legure (takvi su neki
čelici).
Pri formiranju intermetalnog spoja formira se nova kristalna struk-
tura, različita od strukturâ metala koji čine spoj. Uzmimo za primjer
Crtež prikazuje model jedinične ćelije
cementit, Fe3C . Struktura cementita je ortorombska: nije niti kubična, kao
cementita (struktura je matematički
u željeza, niti heksagonska, kao u grafita.
beskonačna).
O svemu ovome učit ćemo u daljnjem druženju s kemijom.

Elementarne tvari matematički beskonačnih kovalentnih struktura

Atomi nemetala međusobno se, naravno, povezuju kovalentnim vezama. Katkad su povezani
u čestice s određenim, konačnim brojem atoma – u molekule; tada ih zapisujemo kemijskim
formulama (primjere ćemo vidjeti kasnije). Katkad se povezuju u matematički beskonačne kovalentne
strukture i tada ih zapisujemo kemijskim simbolima.

Najčešće spominjan primjer beskonačnih kovalentnih struktura jesu prirodni alotropi ugljika:
dijamant i grafit. Razlikuju se po strukturi: u dijamantu su C-atomi povezani u trodimenzionalnu
strukturu, a u grafitu u slojeve. S obzirom da je grafit stabilniji od dijamanta, grafit zapisujemo samo:
C , a dijamant zapisujemo: Cdijamant . Tko želi saznati više o alotropima ugljika, neka pogleda (zasad
neobavezni) Dodatak.

Pokažimo još jedan primjer.

4
KRISTALNA TVAR je čvrsta tvar pravilne unutarnje građe. Čestice se pri prelasku u čvrsto stanje slažu po
prin-cipu najmanje energije, dakle najveće simetrije. Čvrste tvari u pravilu imaju kristalnu strukturu. Matematički model
takve strukture naziva se kristalna rešetka.

ZAPISIVANJE TVARI KEMIJSKIM SIMBOLIMA I FORMULAMA – stranica 3 od 17

 Desni crtež prikazuje strukturu crnog fosfora (u modelu
"kuglica i štapića"; pritom su razmaci između slojeva
namjerno povećani kako bi se bolje vidjela struktura).

Za razliku od bijelog fosfora, koji je građen od

četvoroatomnih molekula pa ga zapisujemo formulom
P4 , crni fosfor je građen od slojeva koji su
matematički beskonačni. Broj atoma u takvom sloju
neodređen je pa ga pišemo simbolom P (bolje: Pcrni
, jer postoje i crveni i ljubičasti fosfor, koji su također
beskonačne kovalentne građe).

Tvari koje se zapisuju kemijskim formulama

Tvari molekulske građe

Prema suvremenom shvaćanju, molekula jest čestica koja se sastoji od određenog broja
atoma koji su svi međusobno povezani kovalentnim vezama (iz ranijeg teksta već znamo da su to, u
pravilu, veze nemetal-nemetal).

Za one koji žele više:

Najvjerojatnije je pojam "molekula" izveden iz latinske riječi moles, -is, f. =
breme, teret, težina . Novolatinski deminutiv molecula, -ae, f. znači mala masa,
če-stica. Prvi "pravi" kemičari (možemo kazati da se javljaju u XVII i XVIII stoljeću)
veći-nom su prihvaćali teoriju o čestičnoj prirodi tvari pa bi, obzirom da nisu znali o
kakvim se česticama radi, sve njih zvali "molekule". Taj je pojam prvi upotrijebio ne
kemičar, već francuski filozof Pierre Gassendi (1593. – 1655.), preuzevši atomistički
nauk od Leukipa i Demokrita, i smatrajući molekule skupinama atoma, koje daju
svojstva tva-rima. Gassendi je snagom uma i pronicljivošću došao do zaključaka o
atomima i mo-lekulama koji su za ono doba zadivljujući.
Amedeo Avogadro (1776. – 1856.), primjerice, čak nije rabio riječ "atom",
već pod molécule smatra općenito česticu tvari – bilo atom, bilo molekulu.
Molécule élé-mentaire znači mu atom, molécule constituante mu je molekula
elementarne tvari, a molécule intégrante "molekulu" spoja. I kasnije su kemičari, još
dugo vremena, čestice združenih atoma zvali molekulama. Otac elektronske teorije
kemijske veze, Amerikanac Gilbert Newton Lewis (1875. – 1946.), i njegov
nasljednik Linus Pau-ling (1901. – 1994.), dvostruki nobelovac, rasvijetlili su prirodu
kemijske veze, a time i strukturu tvari na kemijskoj razini.

 Popis svih elementarnih tvari molekulske građe:

elementarni vodik, H2 ; elementarni halogeni (fluor, klor, brom, jod): F2 , Cl2 , Br2 , I2 ;
elementarni dušik, N2 ; elementarni kisik, O2 i O3 (prvonavedeni alotrop je „dvoatomni kisik“, a
drugonavedeni ozon); bijeli fosfor, P4 ; elementarni sumpor, S8 (tu je i molekularni alotrop ugljika fuleren,
otkriven spektralnom analizom u svemiru, a na Zemlji umjetno napravljen; najčešća molekula fulerena ima šezdeset
ugljikovih atoma pa se piše formulom C60 ).
Primjeri prikazani kalotnim (kuglastim) modelima:

ZAPISIVANJE TVARI KEMIJSKIM SIMBOLIMA I FORMULAMA – stranica 4 od 17

 dvoatomna (diatomna)
četveroatomna (tetraatomna) osmeroatomna (oktoatomna) molekula
molekula elementarnog klora,
molekula bijelog fosfora, P4 elementarnog sumpora, S8
Cl2

 primjeri kemijskih spojeva molekulske građe:

voda, H2O ; sumporov(IV) oksid, SO2 ; amonijak, NH3 ; etanol, CH3CH2OH ; urea, (NH2)2CO
Primjeri prikazani kalotnim modelima:

lijevo:
model molekule sumporova dioksida, SO2

desno:
model molekule uree, (NH2)2CO

Kad pišemo formulu

tvari molekulske građe, valja
napisati brojeve atoma eleme-
nata od kojih se molekula
sas-toji, premda to ne mora
biti naj-manji cjelobrojni odnos
atoma. Primjerice, molekula
fosforo-va(V) oksida sastoji se
od 4 atoma fosfora i 10 atoma
kisi-ka (zato je alternativno
ime ovoga spoja: tetrafosforov
de-kaoksid), pa valja pisati
P4O10 (a ne P2O5 5).
molekula P4O10 , molekula P4O10 ,
model "kuglica i štapića" Lewisova struktura6

Napomena: među dosadašnjim slikama u tekstu, nailazili smo na "model kuglica i štapića". Valja
razumjeti da Još jednom, kovalentne veze nisu nikakvi "štapići", već su zajednički elektronski parovi koji
kruže oko oba atoma (ili više njih) koje povezuju. Dakle, atomi u kovalentnoj vezi nisu razmaknuti, no
"model kuglica i štapića" jasno predočava njihov prostorni odnos. „Izgled“ molekule bolje je predstavljen
kalotnim (kuglastim) modelom – kakav također upotrebljavamo u ilustracijama u ovome tekstu.

5
P2O5 je tzv. empirijska formula. O tome će biti riječ u jednom od poglavlja stehiometrije.
6
Kada dođe vrijeme, naučit ćemo crtati Lewisove strukture. One su jednostavan i odličan način prikazivanja
građe tvari.

ZAPISIVANJE TVARI KEMIJSKIM SIMBOLIMA I FORMULAMA – stranica 5 od 17

Tvari beskonačne kovalentne strukture

Čest i jednostavan primjer je kremen (kvarc, gorski

kristal), čije lijepe kristali možemo naći u prirodi. Kremen je
po kemijskom sastavu silicijev dioksid. Formula SiO2 ne
predstavlja molekulu kremena, jer molekule kremena pri
standardnim uvjetima ne postoje, već najmanji cjelobrojni
odnos atoma silicija i kisika u matematički beskonačnoj
kova-lentnoj strukturi. Mogli bismo pisati (SiO 2)n , ali radi
jednosta-vnosti pišemo samo SiO2 .7

Slika lijevo: kristali kremena

Crtež gore:
Dvodimenzionalan grafički prikaz
stukture kremena – matematički se ovako atomi
silicija i kisika mogu povezivati u beskraj.
Crtež dolje:
Proizvoljan izvadak iz strukture
kremena u sugestiji trodimenzionalnog prikaza:
kovalentne veze silicijevih atoma (prikazanih
plavim "kuglicama") usmjerene su ka vrhovima
tetraedra.
Crtež gore:
Matematički beskonačna trodimenzionalna struktura
kremena prikazana "modelom kuglica i štapića". Uočimo
kako je svaki atom silicija (prikazan sivom "kuglicom")
tetraedarski povezan sa četiri atoma kisika (prikazana
crvenom "kuglicom"). Kako je jedan kisikov atom povezan s
dva slilicijeva atoma, ispada da svaki silicijev atom u vrhu
svojeg tetraedra dijeli kisikov atom s još jednim silicijevim
atomom. Tako dobijemo omjer silicija i kisika 1 : 4/2 , dakle
1 : 2 . Zato je formula kremena SiO2 . Formula pokazuje
najmanji cjelobrojni omjer silicija i kisika u kremenu.

7
Uzgred – tko razmišlja, postavit će logično pitanje: U matematički beskonačnim kovalentnim strukturama atome
zajedno drže kemijske, kovalentne veze. Unutar molekule atome drže zajedno također kovalentne veze, ali što drži
molekule zajedno? Kad molekule ništa ne bi držalo na okupu, ne bi postojale čvrste molekularne tvari (npr. led tj. voda u
čvrstom stanju, elementarni sumpor, šećeri...) ni tekuće (npr. voda, etilni alkohol, octena kiselina), već samo plinovite.
Odgovor: Molekule zajedno drže elektrostatske privlačne sile, tzv. van der Waalsove sile. To nisu kemijske veze
i slabije su od kemijskih veza. O njima će biti riječi kad budemo detaljnjie proučavali molekule.

ZAPISIVANJE TVARI KEMIJSKIM SIMBOLIMA I FORMULAMA – stranica 6 od 17

Tvari ionske građe (ionski spojevi)

Svi ionski spojevi su čvrste tvari i kristaliziraju. Broj iona u kristalu nije određen. Tvari ionske
građe imaju matematički beskonačnu strukturu.

Kuhinjska sol, natrijev klorid, NaCl , najpoznatiji je ionski spoj. Građen je od natrijevih
kationa i klorovih aniona, naizmjenično poredanih u kristalnoj strukturi u sve tri dimenzije. I opet:
premda je fizički količina tvari ograničena, matematički je ionska kristalna rešetka beskonačna. Broj
iona nije određen. Određen je samo međusoban brojčani odnos kationa i aniona – on mora biti takav,
da spoj kao cjelina bude neutralan. U slučaju natrijeva klorida odnos je 1 : 1 , jer su moduli
(apsolutne vrijednosti) naboja kationa i aniona jednaki: Na , Cl . Prema tome, formula NaCl
predstavlja formulsku jedinku natrijeva klorida, dakle najmanji cjelobrojni odnos iona natrija i klora u
njihovom spoju. (Pogrešno bi bilo kazati da formula NaCl predstavlja molekulu soli – molekule
ionskih spojeva ne postoje, ioni se drže zajedno ionskom, a ne kovalentnom vezom, i čine
matematički beskonačne strukture.)

Gorni crteži prikazuju raspored iona u kristalnoj strukturi.

Crtež lijevo: struktura natrijeva klorida (kuhinjske soli; veće "kuglice" su klorovi ioni, a manje natrijevi),
proizvljni izvadak iz matematički beskonačne strukure.
Crtež desno: struktura željezova(III) oksida (veće "kuglice" su željezovi ioni, a manje kisikovi), proizvoljan
izvadak iz matematički beskonačne strukture. Ujedno je na slici označena duljina od jednog nanometra –
prisjetimo se kako su atomi sićušni.

U slučaju željezova(III) oksida, Fe2O3 , omjer željezovih kationa i kisikovih aniona mora biti 2 :
3 , jer je naboj iona Fe3 i O2– , a moraju se električki poništavati. Prostorna organizacija atoma dru-
gačija je no u slučaju kuhinjske soli. no opet su kationi okruženi anionima i obratno, a struktura je ma-
tematički beskonačna.

Primijetimo da su u ionskom kristalu kationi i anioni poredani naizmjenično: kation, anion, ka-
tion, anion, itd – dakle, kationi su okruženi anionima i obratno. Jedino na taj način, naime, struktura

ZAPISIVANJE TVARI KEMIJSKIM SIMBOLIMA I FORMULAMA – stranica 7 od 17

može opstojati. Raznoimeni električni naboji se privlače, a istoimeni odbijaju. Ne mogu biti zajedno
anioni sa anionima a kationi sa kationima – zbog međusobnog odbijanja iona istoimenog naboja
(pozitivan-pozitivan; negativan-negativan) takva se struktura ne bi mogla formirati.

U dosadašnjim primjerima susretali smo samo (mono)atomske (jednoatomske) ione. Postoje i

molekulski (poliatomski, višeatomski) ioni. Uzmimo za primjer kalcit. Vapnenac 8 je poznata stijena, čiji
je temeljni sastojak kalcijev karbonat. Najčešći mineral kalcijeva karbonata je kalcit. Kristal kalcita
sastoji se od dvije vrste iona: od atomskih iona kalcija, Ca2+ , i od molekulskih iona karbonata,
CO32 . U kristalnoj strukturi ti se ioni zajedno drže ionskom vezom. Formulska jedinka kalcita (ili
drugih oblika kalcijeva karbonata 9) je CaCO3 . Unutar karbonat aniona atomi su međusobno
povezani kovalentnim vezama, zato je to molekulski ion. U cjelini je, međutim, kalcijev karbonat
ionski spoj. Njegova je kristalna struktura matematički beskonačna, kao i ona kuhinjske soli i ostalih
ionskih spojeva.

Crtež lijevo prikazuje strukturu minerala kalcita, CaCO3 . Ioni na

crtežu razmaknuti su kako bi se jasnije vidjeli atomski ioni kalcija Ca 2+ ,
i molekulski ioni karbonata, CO32 .

Spomenimo da postoje i ionski spojevi koji sadrže

"kristalnu vodu", npr. modra galica, CuSO4  5 H2O ; gips,
CaSO4  2 H2O . Znači da u kristalnoj strukturi osim iona sadrže i
molekule vode. Naravno, i takve su strukture matematički
beskonačne. "Točkica" u takvoj formuli može zbunjivati. Ona ne
predstavlja množenje, već prema dogovoru broj molekula vode
u odnosu na formulsku jedinku ionskog spoja. Primjerice, u
modroj galici na jednu formulsku jedinku bakrova(II) sulfata
dolazi pet molekula vode.

8
Katkad se – površno i netočno – kaže: "formula vapnenca je CaCO 3 ". To nije točno, jer vapnenac nije čisti
kalcijev karbonat, već je stijena čiji je glavni sastojak kalcijev karbonat (najčešće kao mineral kalcit, a susreće se i
aragonit i vaterit), a sadrži i primjese, "nečistoće" (i do četrdesetak postotaka). Vapnenac je dakle smjesa tvari pa se
ne može točno predstaviti jednom kemijskom formulom.
Dodajmo da su kristalići kalcijeva karbonata u vapnencu mikroskopski sitni pa se ne vidi njihov pravilan oblik.
9
Kao što je rečeno u prethodnoj fusnoti, kalcijev karbonat kristalizira u tri oblika: kalcit, aragonit i vaterit. Pojava
kris-talizacije jedne tvari u više oblika zove se polimorfija. O tome će biti riječ u nastavnoj cjelini "Kristali". U kojem će
obliku tvar kristalizirati ovisi, naravno, o uvjetima kristalizacije.

ZAPISIVANJE TVARI KEMIJSKIM SIMBOLIMA I FORMULAMA – stranica 8 od 17

Pregled: što zapisujemo simbolima, što formulama?

Nakon povezivanja simbolâ i formulâ sa strukturama tvari, bit će nam lako napraviti pregled
koje tvari zapisujemo kemijskim simbolom, a koje kemijskom formulom.

Kemijskim simbolom10 označavamo:

a) elementarnu tvar u atomarnom stanju – takvi su pri standardnim uvjetima samo
plemeniti plinovi: He , Ne , Ar , Kr , Xe , Rn .
b) elementarnu tvar koja ima matematički beskonačnu strukturu. Takva struktura može biti:
● kovalentna, npr. Cdijamant , C(grafit) , Si , Pcrveni .
● metalna, npr. Na , Ni , Zn , Ag , Au , U .

Kemijskom formulom označavamo:

a) elementarnu tvar građenu od molekula – npr. H 2 , O2 , O3 , P4 , S8 , C60 (navedene su
redom formule: elementarnog vodika, elementarnog dvoatomnog kisika, ozona, bijelog fosfora,
ele-mentarnog sumpora te najstabilnije molekule fulerena)
b) svaki kemijski spoj
Za one koji žele više – evo još primjera različitih tipova kemijskih spojeva:
● spojevi građeni od molekulâ, npr. NH 3 , H3PO4 , CH3CH(OH)COOH (navedene su redom formule
amonijaka, fosforne kiseline i mliječne kiseline).
● ionski spojevi, npr. Al2O3 , (NH4)2SO4 , FeSO4  7 H2O , K4[Fe(CN)6] (navedene su redom formule
aluminijeva oksida ("glinice"), amonijeva sulfata, zelene galice i kalijeva heksacijanoferata(II) ).
● intermetalni spojevi, npr. Mg 2Pb , Na3Bi ; katkada formulom zapisujemo i leguru određenog sastava (takve
su legure tzv. čvrste otopine sa sređenom strukturom), npr. Cu 3Au , CuAu , CuAu3 .

c) pojedinači ion, npr. Pb 4 , O2– , O22– , CH3COO– , [Cu(H2O)4]2 (navedene su redom

formule olovovog(IV) kationa, oksid aniona, peroksid aniona, acetat aniona i tetraakvobakrovog(II)
kationa).11
d) radikal (speciju sa nesparenim elektronom), npr. Cl , CH3 (navedeni su klorov radikal
i metil radikal).
Uočimo da se pod c) i d) ne radi o tvarima u cjelini, već o pojedinim kemijskim
specijama12: ionima (koji su sastavni dijelovi ionskih tvari) i nespojenim ("slobodnim") radikalima
(koji se kao "kratkoživuće" specije javljaju u nekim reakcijama).

Iz povijesti kemije

Simbole za kemijske elemente uveo je engleski kemičar, fizičar i meteorolog John Dalton
(1766. – 1844.); bili su u obliku malih crteža. John Dalton je, nadalje, početkom XIX stoljeća (1808.) prvi

10
Kemijskim simbolom, što je osnovno i kao što je već rečeno, označavamo i kemijski element – skup svih atoma u
svemiru sa istim protonskim brojem. Iz konteksta se vidi radi li se o kemijskom elementu ili o elementarnoj tvari.

3
11
Još jednom, uočimo da atomski i maseni broj ostavljaju simbol simbolom – npr. simbol tricija jest 1 H , dok
nabojni broj i indeks pretvaraju simbol u formulu – npr. S 2– , S8 – navedene su formule sulfid aniona i molekule
sumpora.
12
latinski: specĭes, - iēi, f. = vrsta

ZAPISIVANJE TVARI KEMIJSKIM SIMBOLIMA I FORMULAMA – stranica 9 od 17

sustavno iznio atomističku teoriju. Dalton je objavio prvu tablicu atomskih masa (sadržavala je svega šest
elemenata, no to bijaše početak). Učit ćemo i Daltonov zakon parcijalnih tlakova plinova u smjesi. John Dalton opisao je
daltonizam, poremećaj prepoznavanja bojâ od kojeg je sâm bolovao. U čast Johnu Daltonu unificirana jedinica
atomske mase zove se "dalton".
Današnje simbole kemijskih elemenata uveo je u znanost genijalan švedski kemičar Jöns
Jakob Berzelius13.

razni atomi i molekule nacrtani u Daltonovom djelu "A New

System of Chemical Philosophy" (1808.)

John Dalton

13
Robert Boyle (1627. – 1691.), Antoine-Laurent de Lavoisier (1743. – 1794.), John Dalton (1766. – 1844.) i
Jöns Jakob Berzelius (1779. – 1848.) smatraju se utemeljiteljima kemije.

ZAPISIVANJE TVARI KEMIJSKIM SIMBOLIMA I FORMULAMA – stranica 10 od 17

 Jöns Jakob Berzelius

Pitanja i zadatci

Zadatak br. 1: Objasnite zašto kažemo da u nekom kemijskom spoju nalazimo određene kemij-
ske elemente. Navedite primjer. Kako valja kazati kad opisujemo sastav neke elementarne tvari?
Nave-dite primjer. Pokušajte prvo odgovoriti sami, a onda pogledajte rješenje.
Rješenje:
Kemijski element jest skup svih atoma istog protonskog broja, bez obzira u kojem se obliku
dotični atom nalazio. Kemijski spojevi građeni su od atoma različitih kemijskih elemenata. Primjerice,
etanol, CH3CH2OH , sadrži ugljik, vodik i kisik.
Opisujemo li sastav elementarne tvari, korektno je kazati npr: elementarni vodik, elementarni
bakar itd. Od ovog se pravila (nažalost) u svakodnevnom govoru često odstupa pa se kaže samo:
vodik, bakar itd, a podrazumijeva se da su u elementarnom stanju.

Zadatak br. 2: Napišite kemijskom simbolikom sljedeće tvari:

- bijeli fosfor
- crni fosfor
- kremen (kvarc)
- željezov(II) oksid
- željezov(III) oksid
- oksid ion
- željezov(II) ion
- željezov(III) ion
- argon
- ozon
- etanol
- ugljikov(IV) oksid
- karbonat ion

Zadatak br. 3: Za svaku tvar iz gornjeg zadatka kažite kakvog je tipa kemijske veze i kakve je,
matematički gledano, strukture. Ako nije u pitanju tvar već samo kemijska specija, kažite o kakvoj se
speciji radi.

ZAPISIVANJE TVARI KEMIJSKIM SIMBOLIMA I FORMULAMA – stranica 11 od 17

Zadatak br. 4: Na crtežu lijevo kalotnim modelom prikazan je elementarni klor, a na desnom
elementarni jod (naravno, pri standardnim uvjetima). Obje te tvari građene su od homoatomnih 14
molekula. Napišite formule tih molekula. Objasnite u čemu je razlika u građi između te dvije tvari.

Rješenje (ali prvo pokušajte sami 😊 ):

Formula elementarnog klora: Cl2 ; formula elementarnog joda: I2 .
Razlika je u tome, što je elementarni klor plin, a elementarni jod čvrsta tvar ("krutina"). Dok se
molekule klora slobodno kreću po prostoru, molekule joda složene su u kristalnu strukturu. U čvrstom
stanju drže ih zajedno međumolekulske privlačne sile, tzv. van der Waalsove sile. Nadalje, možemo
zaključiti da su van der Waalsove sile između molekula joda jače nego između molekula klora.

Zadatak br. 5: Napišite formule nekoliko spojeva koji se sastoje od heteroatomnih 15 molekula.
Navedite nazive tih spojeva.

Pitanja br. 6: Koji je najpoznatiji molekulski spoj? Koji je najpoznatiji ionski spoj?

Pitanja br. 7: Znate li možda što je prikazano na sljedeće dvije slike? Odgovor se nalazi u Do-
datku. Kako biste kemijskom simbolikom napisali ovu tvar?

Zadatak br. 8: Pročitajte s razumijevanjem sljedeći REPETITORIJ. Ako vam nešto nije jasno,
nanovo to proučite u dosadašnjim tekstovima.

REPETITORIJ

14
U homoatomnoj molekuli svi su atomi istovrsni, dakle to je molekula elementarne tvari; starogrčki: ὁμοῖoς 3
(također: ὁμοίoς, ὅμοιος) [homoios] = jednak, sličan
15
U heteroatomnoj molekuli nalaze se atomi različitih kemijskih elemenata, dakle to je molekula kemijskog spoja;
starogrčki: ἕτερος 3 [heteros] = drugi, drukčiji, različit

ZAPISIVANJE TVARI KEMIJSKIM SIMBOLIMA I FORMULAMA – stranica 12 od 17

■ Sve tvari izgrađene su od sićušnih čestica – atoma.

■ Atomi se razlikuju se po broju protona u jezgrama atoma. Protonski broj određuje kemijski
element kojem atom pripada. Kemijski element jest skup svih atoma u svemiru sa istim brojem
protona.
Atomi istog kemijskog elementa mogu se međusobno razlikovati brojem neutrona i tada se
zovu izotopi.
Nuklid je skup svih atoma u svemiru s istim brojem protona i neutrona.

■ Atomi se međusobno združuju preraspodjeljivanjem elektrona kako bi postigli što stabilniju

elektronsku konfiguraciju (raspored elektrona po energijskim stanjima u elektronskom omotaču).
Tako nastaju kemijske veze. Jedino atomi plemenitih plinova ne formiraju kemijske veze, jer imaju
najstabilnije moguće elektronske konfiguracije. Atomi svih ostalih elemenata međusobno se
spajaju kemijskim vezama.

■ Tri su tipa kemijske veze:

● ionska veza
● kovalentna veza
● metalna veza.

■ Atomi mogu združeni kemijskim vezama:

● u skupine s određenim, konačnim brojem atoma – molekule
● u velike, matematički beskonačne strukture.
Atomi se povezuju u matematički beskonačne strukture pomoću svih tipova vezâ. U
molekule se povezuju samo kovalentnim vezama.

■ Atomi i molekule mogu biti električki neutralni ili nabijeni. Kad su električki nabijeni, zovu se
ioni.

■ Molekule mogu biti homoatomne i heteroatomne. Homoatomne molekule sadrže atome

samo jednog kemijskog elementa. Radi li se o neutralnim molekulama (ne o molekulskim ionima),
to su molekule elementarnih tvari. Heteroatomne molekule sadrže atome različitih kemijskih
elemenata. One su sastavni dijelovi kemijskih spojeva.

■ Elementarne tvari sastoje se od samo jedne vrste atoma. Ako je više vrsta atoma povezano
kemijskom vezom, radi se o kemijskom spoju.

■ Sastav tvari zapisuje se kemijskim simbolima i formulama. U čemu je razlika između

simbola i formule? Kemijski simbol je simbol nekog elementa. Simbol može (i ne mora) sadržavati
protonski broj (lijevi subskript) i nukleonski broj (lijevi superskript). Drugi dodatci u zapis pretvaraju
simbol u formulu. Ako zapis sadrži nabojni broj (desni superskript) i/ili indeks (desni subskript), to
više nije simbol već formula. Crtanje elektrona uz simbole ili oko simbola također pretvaraju
simbol u formulu. Čim je više atoma u zapisu, to nije simbol već formula.
Primjeri:
37
simboli: Cl 17 Cl 17 Cl
2− 2−
formule: Cl2 Cl Cl CH3 O2 P4 KCl CO2 SO4 Al2(SO4)3

■ Kemijski simbol predstavlja određeni kemijski element. Međutim, katkad elementarnu tvar
zapisujemo kemijskim simbolom. To činimo u slučajevima kad se elementarna tvar ne sastoji od
molekulâ, već kad ima matematički beskonačnu strukturu (metalnu ili kovalentnu).

ZAPISIVANJE TVARI KEMIJSKIM SIMBOLIMA I FORMULAMA – stranica 13 od 17

■ Zapisivanje kemijskih spojeva vršimo formulama. Zasebne ione i radikale također zapisuje-
mo formulama.

ZAPISIVANJE TVARI KEMIJSKIM SIMBOLIMA I FORMULAMA – stranica 14 od 17

 Dodatak: Alotropi ugljika

Alotropske modifikacije ili alotropi, kao što je već rečeno u fusnoti br. 1, jesu različite elemen-
tarne tvari istog kemijskog elementa, tj. različite pojavnosti istog kemijskog elementa u elementarnom
stanju.
Alotropi su ugljika općepoznati (i zabavni) pa kažimo najosnovnije o njihovoj strukturi, a znanje
o njima proširivat ćemo tijekom vremena i sve dubljeg znanja kemije.

Dijamant je građen od ugljikovih atoma koji su povezani kovalentnim vezama u matematički

beskonačnu kovalentnu strukturu. Sve su kovalentne veze u dijamantu jednostruke i prostorna orijen-
tacija im je tetraedarska, kao što prikazuju crteži. Kovalentne veze u dijamantu su jake, a prostorna
organizacija kompaktna. Dijamant je najtvrđi mineral.

Za one koji žele unaprijed:

Prikaz tetraedarskog usmjerenja kova-
lentnih veza u dijamantu. Veze bliže promatraču
nacrtane su deblje. I opet napominjemo da
kova-lentne veze nisu nikakvi "štapići"; ovakav
model služi nam samo da lakše predočimo
geometriju strukture.
Dijamant kristalizira u kubičnom kristalnom
sustavu. Lijevi crtež prikazuje "tetraedre dijamanta" ucrtane
u kocku. U svakom vrhu kocke i u sredini svake plohe
nalazi se po je-dan ugljikov atom, a u centru svakog
tetredra također je po jedan ugljikov atom.
Na desnom crtežu prikazane su neke kovalentne
veze ugljik-ugljik. Mreža kovalentnih veza nastavlja se,
dakako, matematički u beskonačnost. Fizički uvijek imamo
neku ko-načnu količinu tvari (štoviše, znamo da su
dijamanti uglav-nom sićušni i da su veliki kristali dijamanta
basnoslovno skupi).

sirovi (nebrušeni) dijamanti brušeni dijamanti

Grafit je izgrađen također od kovalentno povezanih atoma ugljika, ali prostorno organiziranih u
slojeve. Slojevi grafita matematički su također beskonačni. U grafitnom sloju ugljikovi atomi čine šes-
terokute kao u pčelinjem saću. Slojevi se međusobno drže zajedno van der Waalsovim silama, koje
su daleko slabije od kemijskih veza, pa se slojevi lako ljušte. Zato je grafit mekan.

ZAPISIVANJE TVARI KEMIJSKIM SIMBOLIMA I FORMULAMA – stranica 15 od 17

 Crtež desno prikazuje tri grafitna sloja. U
vrhovima šesterokutâ nalaze se ugljikovi atomi,
a crte predstavljaju kovalentne veze. Crtež nije
posve vjeran ni dostatan, jer dvostruke su veze
u ovim prstenovima u rezonanciji; o tome će biti
govora u teoriji kemijske veze. Iz crteža je
vidljivo da je svaki grafitni sloj, kao i čitava
struktura, matematički beskonačna struktura: C-
atome na taj način možemo slagati u beskraj.

Slojevi grafita međusobno se drže zajedno fizičkim privlačnim

silama, tzv. van der Waalsovim silama. Te sile nisu jake i zato
lako pišemo grafitnom olovkom i rišemo crtaćim ugljenom, pri
čemu se slojevi ljušte. Na lijevom crtežu shematski,
svijetloljubičastom bojom, prikazane su van der Waalsove sile
između slojeva grafita.

Donji crtež:
slika crtaćim ugljenom

Elementarni ugljik molekulske građe zove se fuleren. Načinjen je osamdesetih godina dvade-
setog stoljeća, a u prirodi je otkriven spektralnom analizom u međuzvjezdanoj prašini. U molekulama
fulerena ugljikovi atomi povezani su u "loptice" koje podsjećaju na nogometnu loptu. Najčešća je C60
"loptica", popularno zvana "bucky-ball"; "model kugala" ove molekule prikazan je na drugoj sljedećoj
slici, a "model kuglica i štapića" na posljednjoj slici.

ZAPISIVANJE TVARI KEMIJSKIM SIMBOLIMA I FORMULAMA – stranica 16 od 17

 Buckyball oblikom podsjeća na
nogometnu loptu.
Buckyball – molekula C60 –
najstabilnija molekula
Američki arhitekt Buckminster Fuller fulerena.
(1895. – 1983.) projektirao je kupole geometrijski
slične fulerenu.

ZAPISIVANJE TVARI KEMIJSKIM SIMBOLIMA I FORMULAMA – stranica 17 od 17