Professional Documents
Culture Documents
Izvori Prava
Izvori Prava
STRUKOVNIH STUDIJA
ČAČAK
SEMINARSKI RAD
DRUŠTVO
SA OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU
Mentor: Student:
Prof. dr
Broj indeksa
I UVOD 2
II ZAKLJUČAK 19
III LITERATURA 20
I UVOD
1
Poslovno pravo obuhvata sve odnose između poslovnih subjekata i njihovih kupaca
i korisnika. Ono je nastalo iz građanskog prava. Dominantno obeležje poslovnog prava je
njegov međunarodni karakter. Razvoj trgovine u srednjem veku u Evropi, pored toga što je
omogućio ekonomski i kulturni razvoj, direktno je uticao na razvoj trgovačkog prava i
finansijskog poslovanja. Novi vek je doneo kodifikaciju trgovačkog prava na nacionalnom
planu. Za poslovno pravo je bitan uticaj koji je ostvarilo građansko pravo. Na poslovno
pravo su uticala i podzakonska akta, čije je postojanje i primena posebno naglašena u
poslovnom pravu. Kao autonomni izvori poslovnog prava uočavaju se običaji, uzanse,
opšti uslovi poslovanja i trgovačke klauzule i termini. Običaj podrazumeva dobre poslovne
običaje i trgovinske poslovne običaje. Uzanse predstavljaju kodifikovane poslovne običaje
od strane ovlašćenog tela. Uslovi pod kojima posluje privredni subjekt predstavljaju opšte
uslove poslovanja. Trgovačke klauzule donose ovlašćene trgovačke asocijacije. Iz uvoda se
može pretpostaviti da će tema ovog rada biti društvo sa ograničenom odgovornošću.
1
Ipak se u nekim zakonodavstvirna, kao na primer u švajcarskom zakonodavstvu (član 772. st. 1. Zakona o
obligacijama), učinjenja je definicija ovog društva, u smislu da je to društvo sa sopstvenom firmom i unapred
određenim kapitalom (osnovnom glavnicom) u koje se udružuju dva ili više lica ili trgovačkih društava.
Pored toga, i u francuskom zakonodavstvu, kao i u mađarskom, učinjeni su napori, u vezi sa definisanjem
društava sa ograničenom odgovornošću (član 34. francuskog Zakona o trgovačkim društvima i paragraf 155.
mađarskog Zakona o privrednim društvima). Dakle, ima veliki broj zakonodavstava koji ne daju definiciju
društava sa ograničenom odgovornošću. Smatralo se u pravnoj literaturi, da je jedan "prilično neuspeo
pokušaj", učinio i naš ranije važeći Zakon o preduzećima, kada je (u članu 104.) definisao društvo sa
ograničenom odgovornošću, kao društvo u i kome svaki od ulagača učestvuje sa određenim ulogom i gde
članovi društva ne odgovaraju za obaveze društva.
2
društva do visine svoga uloga, a čiji ulozi čine osnovni kapital društva. U tom društvu sa
ograničenom odgovornošću, svaki član društva stiče udeo u društvu, srazmerno vrednosti
uloga, tako da svaki član društva može imati samo jedan ulog i jedan udeo, a jedan udeo
može imati više glasova. Ovakvi udeli, ne mogu biti izraženi u akcijama. U istom članu
332. ovog Zakona, predviđa se da članovi društva sa ograničenom odgovornošću ne
odgovaraju za obavezu društva, s tim što oni snose rizik za poslovanje društva do visine
svog udela, koji čini osnovni kapital ovog društva. Kao što je istaknuto, svaki član društva
može imati samo jedan udeo, a jedan udeo može imati i više glasova, s tim da udeli u
društvu sa ograničenom odgovornošću, ne mogu biti izraženi u akcijama.2
Može se zaključiti, da društvo sa ograničenom odgovornošću koje je nastalo kao
određeni hibrid, odnosno, koje je nastalo između dva različita koncepta društva, tj. društva
lica i društva kapitala gde po prvome shvatanju, za društvo je karakterističan personaini
tip, a po drugom, bitan je kapital koji je uložen u društvo, nalazi se društvo sa ograničenom
odgovornošću, kao neka interpolirana institucija. Kod društva lica, bitna je osobina ta lična
veza između članova društva gde je otežan ulazak u društvo, kao i izlaženje iz njega koje je
i pod potpunim nadzorom članova društva. Društva lica karakteriše zatvorenost, pa se u
takvo društvo teško i ulazi i izlazi i istom se pribegava onda kada se članovi društva bolje
poznaju i kada ih je manji broj. Tada se obično i radi o manjem unosu kapitala koji se
ulaže u društvo ali se u isto vreme povećava odgovornost za obaveze, kojom se
nadomešćuje manje ulaganje kapitala u društvo.
2
Slično ovoj definiciji u Zakonu o preduzećima, može se sresti i definicija društva sa ograničenom
odgovornosti i u pravnoj teoriji. Tako na primer, neki autori definišu ovo društvo, kao društvo hibridne
prirode (Barbić dr. J, ibid, str. 89; Guyon, Dorit les affaires, Paris, 1984, str. 464. ) koje ima osobine i društva
lica i društva kapitala, ali se slažu u tome da je to društvo sa pravnim subjektivitetom gde su više lica
udružena, sa ciljem da sa zajedničkom firmom i uz ograničenu odgovornost na unapred određeni imovinski
ulog (osnovni ulog), učestvuju u obavljanju određenih privrednih delatnosti, uz celokupnu, odnosno potpunu
odgovornost svojom imovinom (Vasiljević dr M, ibid, str. 82 i Jovanović dr V, ibid, str. 43.).
3
pravnim licem, što u drugim pravima nije uvek takav slučaj kad se radi o društvima
personalnog tipa. Na osnovu napred iznetog, ovo društvo, kao pravno lice, može da bude
nosilac prava i obaveza i da stiče vlasništvo i druga stvarna prava, da raspolaže sa stvarima
i imovinom, da sklapa pravne poslove. Ovakvo društvo, ima i procesnu sposobnost, tj. da
može da učestvuje u postupku pred sudovima i drugim organima, da može da tuži
određene subjekte pred sudom ili pred arbitražom, kao i da bude tužen, da odgovara za
privredne prestupe. Nad njim se može sprovoditi postupak likvidacije, stečaja, a i postupak
izvršenja, kad postoji izvršni naslov uperen protiv njega. Nije moguće izvršenje prema
društvu, na osnovu izvršnog naslova koji postoji prema članu društva i obrnuto, nije
moguće izvršenje ni prema članu društva, ako je izvršni naslov uperen prema društvu.
2. Društvo sa ograničenom odgovornošću je pre svega društvo kapitala iako ima
određenih komponenti i primesa društva lica - Kod društva sa ograničenom odgovornošću,
bitno je da je kod njega dominantna karakteristika koja se odnosi na društvo kapitala,
uprkos određenim odstupanjima od toga, ali pošto je dominantna karakteristika ovog
društva, kao društva kapitala, to se isto društvo i razvrstava u grupu društava kapitala. Kod
društva sa ograničenom odgovornošću, postoje određena odstupanja od nekih klasičnih
elemenata društava kapitala, a koja ima obeležja društva lica. Radi se, dakle, o nekoj
hibridnoj, mešovitoj prirodi ovog društva koje posluje pod zajedničkom firmom i
utvrđenom realnom glavnicom, koja je podeljena na članske udele, a uz potpunu
odgovornost društva celokupnom svojom imovinom.3 Svakako, društvo sa ograničenom
odgovornošću može se razmatrati i sa aspekta društava presonalnog karaktera. Razlika se
javlja u pogledu članova društva, što pri učestvovanju lica u društvima presonalnog
karaktera, zahteva se odgovornost članova za obaveze društva, odnosno ta se obaveza ne
zahteva ako se radi o društvima kapitala, pa ni u društvu sa ograničenom odgovornošću.
Najbolja potvrda da društvo sa ogrničenom odgovornošću spada u grupu društava kapitala,
ogleda se pri poređenju osnovnih karakteristika ovog društva i akcionarskog društva kao
tipičnog društva kapitala. Oba društva, imaju osnovni kapital koji je podeljena na delove i
koji se stvara udelima članova društva. Kod oba društva se vodi evidencija udela, odnosno
akcija u posebnoj knjizi. Organi u društvu sa ograničenom odgovornošću i akcionarskom
društvu, sastavljeni su u upravljačkom smislu i po pravilu je isti sastav organa, samo se
društvu sa ograničenom odgovornošću omogućava, da prema želji članova - ne moraju
imati sve organe koje poseduje akcionarsko društvo. Imo vina članova i imovina društva i
3
Barbić dr J, Društvo sa ograničenom odgovornošću, Privreda i pravo, br. 7-8/1990, str. 489, kao i Guyon,
Droit affaires, Prais, 1984, p. 464.
4
kod akcionarskog društva i kod društva sa ograničenom odgovornošću, posebno je i strogo
razdvojena. Tu je posebno i odvojena odgovornost člana društva, od odgovornosti u
društvu u celini, tako da član društva odgovara za svoje obaveze prema trećim licima, a
društvo odgovara - prema trećim licima svojom imovinom. Razlika između akcionarskog
društva i društva sa ograničenom odgovornošću, manifestuje se, pre svega, u pogledu
kontrole ulaska u društvo i izlaska članova iz društva. Akcionarsko društvo je otvoreno
društvo, a društvo sa ograničenom odgovornošću, može se reći, da je zatvoreno društvo,
odnosno da je društvo zatvorenog tipa. Pored toga, ugovorom o osnivanju, odnosno
statutom, može se kontrola ulaska i izlaska iz društva sa ograničenom odgovornošću i
pojačati, dok kod akcionarskog društva, nasuprot, može se umanjiti ili potpuno ukinuti.4
3. Postoji još jedna razlika ovog društva, u odnosu na akcionarsko društvo, po
kojoj akcionar može imati više akcija, a u društvu sa ograničenom odgvoronošću, svaki
član društva sa ograničenom odgovornošću, može uneti samo jedan ulog (koji ne moraju
biti jednaki), odnosno steći samo jedan udeo. Na osnovu uplaćenog uloga, član društva
stiče udeo, tj. ukupnost prava koje mu pripadaju na osnovu članstva u društvu sa
ograničenom odgovornošću. Ulog je ono što se od strane svakog člana društva unosi u
društvo, a udeo je pravo koje u društvu, na osnovu tog uloga, član društva stiče. Ova dva
pojma treba razlikovati, mada su oni usko vezani jedan za drugi. Udeo člana društva je
uslovljen ulogom koji član društva sa ogrnaičenom odgovornošću unosi u takvo društvo.
Udeo će zavisiti od onoga uloga koji je član društva sa ograničenom odgovornošću u
momentu ulaganja dobio kao udeo, po osnovu koji je stečen u društvu. Po pravilu, veličina
udela zavisi od veličine uloga, kad ugovorom o osnivanju ili statutom društva nije
drugačije određeno. Udeo u nekom društvu sa ograničenom odgovornošću, u praksi, se
najčešće izražava u postotku ili u razlomku. U statutu društva sa ograničenom
odgovornošću, moguće je predvideti da članovi imaju udele prema ulozima koji su uneli u
društvo.
4. Članovi društva sa ograničenom odgovornošću ne odgovaraju za obaveze
društva- To je i osnovno pravilo koje važi za društvo kapitala. Obaveza člana društva je da
uplati ulog, da bi stekao određeni udeo u društvu i time je njegova obaveza prema društvu
ispunjena. Društvo sa ograničenom odgovornošću može obavljati predmet poslovanja zbog
čega je i osnovano ali to ne podrazumeva odgovornost člana društva sa ograničenom
odgovornošću za obaveze društva. Član učestvuje u podeli dobiti koje društvo ostvari. Član
4
Ne samo, da se to manifestuje u pojedinim zakonodavstvima, nego i kod nekih autora, koji često, društvo sa
ograničenom odgovornošću nazivaju i "deoničkim društvom bez akcija" (Barbić dr J, ibid, str. 93-94 i
Jovanović dr V, ibid, str. 43.).
5
snosi rizike poslovanja i ograničava se na to da izgubi ono što je uneo, odnosno uložio u
društvo. Iz tih razloga se i društvo sa ograničenom odgovornošću javlja, kao podesan
pravni oblik, za ostvarivanje preduzetništva, omogućavajući učestvovanje u dobrim
rezultatima poslovanja sa osiguranom dobiti, a da član društva može izgubiti, ako društvo
rđavo posluje, samo ono što je uložio u društvo i ništa više. 5 Međutim, potrebno je istaći,
da naziv društva nije adekvatan i može dovesti do pogrešnog zaključka, da društvo sa
ograničenom odgovornošću ne odgovara za svoje obaveze. Društvo sa ograničenom
odgovornošću odgovara za svoje obaveze bez ikakvih ograničenja, sa celokupnom svojom
imovinom.
5. Društvo sa ograničenom odgovornošću može se pojaviti, u našem pravnom
sistemu, u svim vlasničkim režimima - Ovakva karakteristika ili osobina se ne javlja u
drugim pravima. Iz toga proizilazi, da društvo sa ograničenom odgovornošću uz
akcionarsko društvo je oblik preduzeća koji se može javiti u privatnom, društvenom,
državnom i mešovitom obliku svojine. Javno preduzeće može biti u obliku društva sa
ograničenom odgovornošću. Ovakvo društvo, kao oblik preduzeća uvek ostaje isto, a s tim
što se vlasnički režim može menjati zavisno od toga ko je vlasnik sredstava, udela koji se
ulažu u društvo. Priroda društva, međutim, nije zavisna od svojinskog režima sredstva koja
se u njega ulažu, jer u svim slujčajevima ulagači (članovi društva) gube svojinu nad
stvarima koje ulažu u društvo (izuzev ako to pravo svojine izričito ne zadrže), ali tada je
predmet uloga je pravo korišćenja stvari, a ne njena vrednost)i ulozi postaju svjina društva,
a članovi drućtva stiču „pravo vlasništva nad društvom“ u meri svog udela u društvu.“ 6
6. Zakon o preduzećima ne postavlja nikakva ograničenja, u pogledu delatnosti
društva sa ograničenom odgovornošću - Isto se društvo smatra jednim od tipova pravnih
lica, koje obavlja određenu privrednu delatnost. Što se tiče obavljanja određene privredne
delatnosti za društvo za ograničenom odgovornošću, moguća su izvesna ograničenja u
pogledu obavljanja delatnosti. Tako na primer, ranije važećim Zakonom o bankama i
drugim finansijskim organizacijama u noveliranom članu bilo je predviđeno da se banka
može osnivati kao akcionarsko društvo ili kao društvo sa ograničenom odgovornošću. 7
Međutim, sa usvajanjem Zakona o bankama i drugim finansiskim organizacijama, u članu
2, izričito se predviđa da se banka osniva kao akcionarsko društvo, ugovorom o osnivanju i
obezbeđivanju sredstava u osnivački kapital banke. Takođe se stavom 2. člana 2.
5
Barbić dr J, ibid, str. 94-95.
6
Vasiljević dr M, Poslovno pravo (trgovinsko i privredno pravo), Beograd, 1997, str. 149.
7
"Službeni list SFRJ", br. 10/89 sa izmenama i dopunama.
6
navedenog Zakona predviđa, da i druge finansiske organizacije, izuzev štedno-kreditnih
zadruga, se osnivaju kao akcionarska društva - ugovorom o osnivanju i obezbeđivanju
sredstava u osnivački kapital. Iz toga proizilazi, da se banke koje obavljaju bankarsku
funkciju i njihova delatnost može javiti samo kod akcionarskih društva, a ne i kod društava
sa ograničenom odgovornošću.
7. Zakon o preduzećima decidirano navodi, da društvo sa ograničenom
odgovornošću, odnosno njegova firma sadrži oznaku „d.o.o. „, tj. da firma društva sa
ograničenom odgovornošću mora da sadrži oznaku da se radi o takvom društvu, uz
dodatak „d. o. o. „. 8 Na ovaj način se upućuju i treća lica na odgovornost za obaveze koje
ima društvo sa ograničenom odgovornošću jer iz prirdde ovoga društva treći znaju da za
njih odgovara samo društvo svojom imovinom, a ne i članovi društva za čitavo društvo. Iz
tih razloga u firmi i ne dolazi do posebnog naznačenja, vrste i obima odgovornosti za
obaveze društva sa ograničenom odgovornošću.
7
ugovorne kazne koja se plaća u slučaju neispunjenja ili neurednog ispunjenja sporednih
činidbi; ovlašćenja skupštine članova na propisivanje dopunskih uplata; isključenju
prenosa udela i podele, u slučaju pravnog sledbeništva i nasleđa; povlačenju udela;
ograničenju prava zastupnika i drugim pitanjima značajnim za društvo. 9 Napred navedeni
obavezni i fakultativni elementi, odnose se i na osnivanje jednog članog društva sa
ograničenom odgovornošću koje se, kao što smo napred istakli, osniva na bazi odluke o
osnivanju. Društvo sa ograničenom odgovornošću može da nastane: osnivanjem;
pretvaranjem društvenog preduzeća ili nekog drugog društva u društvo sa ograničenom
odgovornošću, odnosno statusnom promenom nekog društva. Društveno preduzeće može
da se pretvori u društvo sa ograničenom odgovornošću i to u različitim oblicima vlasništva,
tako se ono može pretvoriti u ovakvo društvo u društvenom, privatnom, državnom ili
mešovitom vlasništvu. Razlika između osnivanja društva sa ograničenom odgovornošću i
njegovog nastajanja pretvaranjem iz nekog drugog pravnog lica je u tome što u prvom
slučaju, društvo nastaje od početka, pa u takvom slučaju, nema ni pravnog slebdeništva. U
drugom slučaju, radi se o tome da društvo sa ograničenom odgovornošću se smatra
univerzalnim pravnim sledbenikom društvenog preduzeća, odnosno drugog društva iz
kojeg ono nastaje. Kada se radi o pretvaranju društvenog preduzeća u društvo sa
ograničenom odgovornošću dolazi u obzir i slučaj dodatnih ulaganja u društveno
preduzeće, pretvaranja potraživanja prema društvenom preduzeću u ulog, prodaja dela ili
celog društvenog preduzeća u stečaju ili izvan njega, kombinovanje osnivanja društva sa
ograničenom odgovornošću iz dela društvenog preduzeća, njegove prodaje i likvidacije
ostatka takvog preduzeća. Iz praktičnih razloga, svakako nije poželjan veliki broj članova u
društvu, jer onda je teško izraziti pravo upravljanja - u odnosu na uloženi kapital i udele
članova u društvu. Takva se praksa pokazala i u svetu, pa se pri većem kapitalu i većem
broju članova koristi, pre svega akcionarsko društvo, a ne društvo sa ograničenom
odgovornošću. To je i dovelo do toga, da je francusko zakonodavstvo postavilo gornju
granicu u pogledu članova društva. U pravnoj teoriji, nema jedinstvenog stava ni oko toga,
može li postojati društvo sa ograničenom odgovornošću, sa samo jednim svojim članom.
Zakon o preduzećima izričito to reguliše, da društvo sa ograničenom odgovornošću može
osnovati i jedan osnivač - svojom odlukom o osnivanju.10 Zakonom o preduzćima, u nas, je
9
To je predvideo zakonodavac u članovima 11. i 334. Zakona o preduzećima.
10
U nemačkom i austrijskom pravu, dozvoljava se da se takva društva osnuju ili da ona sa brojem članova
spadnu na samo jednog člana. Suprotno tome, francusko pravo zahteva, da postoje najmanje dva člana
društva; paragraf 1. nemačkog Zakona o društvima sa ograničenom odgovornošću dozvoljava da ovo društvo
osnuje jedno lice. Austrijsko pravo dozvoljava da broj članova padne na jedno lice, ali se za osnivanje
8
predviđeno da se društvo sa ograničenom odgovornošću osniva ugovorom o osnivanju, a
ako ga osniva jedan osnivač - odlukom o osnivanju. Na osnovu ovakve formulacije člana
333. stav 1. Zakona o preduzećima, proizilazi da se društvo može osnivati i sa jednim
osnivačem, bilo da se radi o fizičkom ili pravnom licu, kao osnivačem. Istim Zakpnom o
preduzećima se limitira gornji iznos članova društva, na trideset članova, a izuzetno se
dozvoljava, da ako su članovi društva istovremeno i zaposleni u društvu koji kupuju udele
u društvu, pod povlašćenim uslovima, da tada ovo društvo sa ograničenom odgvoronošću
može imati i više od 30 članova. Kada se radi o osnivanju društva sa ograničenom
odgvoronošću, od strane samo jednog lica, onda je svakako potrebno istaći da se takvo
društvo osniva odlukom o osnivanju. To je i razumljivo, da se ovakvo društvo sa
ograničenom odgovornošću ne osniva ugovorom iz razloga, jer i ne postoje dva lica. Jer
kod ugovora, potrebna je saglasnost volja dva lica o osnivanju ovog društva - a pošto se
ovde, u ovom slučaju, radi samo o jednom licu, onda je tada dovoljna njegova odluka o
osnivanju. Društvo sa ograničenom ograničnom odgovornošću, mogu da osnuju fizička i
pravna lica. Ta lica mogu biti domaća ili strana, s tim što strana pravna i fizička lica, to
mogu učiniti pod uslovima reciprociteta i u skladu sa saveznim Zakonom o stranim
ulaganjima.11 Ulozi članova društva sa ograničenom odgovornošću, moraju biti u celini
upisani do prijave upisa društva sa ograničenom odgovornošću u sudski registar. Ulozi u
društvo sa ograničenom odgovornošću, ne mogu biti u radu i uslugama. Članovi društva sa
ograničenom odgovornošću solidarno odgovaraju društvu i poveriocima društva, za uplatu
neuplaćenog dela uloga, odnosno za neunošenje uloga u stvarima i pravima. Društvo sa
ograničenom odgovornošću ne može osloboditi člana društva, bilo u celini ili delimično,
od imperativne obaveze uplate i unošenja uloga i njegove odgovornosti, niti odložiti
izvršenje obaveze. U društvu sa ograničenom odgovornošću, vodi se knjiga članova
društva. U tu knjigu se posebno unose: ime i adresa, odnosno firme i sedišta svakog člana
društva, visina osnovnog uloga svakog člana društva i iznos koji je uplatio; izmene ovih
podataka koji se upisuju u knjigu udela i drugi podaci, značajni su za članove društva.
2. OSNOVNI KAPITAL (OSNOVNA GLAVNICA) DRUŠTVA SA
OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU
9
je jedno od osnovnih pitanja koja se moraju predvideti u ugovoru. Zakon o preduzećima,
propisuje najmanji iznos osnovnog kapitala, odnosno osnovne glavnice. Ulozi bi se mogli,
i u nas, uplaćivati u delovima - obrocima. 12 Pri kasnijem povećanju osnovnog kapitala,
pošto je društvo osnovano i upisano u sudski registar, moguće su i uplate u delovima onako
kako to članovi društva predvide ugovorom o osnivanju, statutom ili odlukom organa
društva koji je po statutu ovlašćen da o tome odlučuje.
Ugovor, može da predvidi, da se uplate i dodatni ulozi, kasnije povećaju i na taj
način poveća osnovni kapital - osnovna glavnica, pa se može unapred tačno odrediti
(visina, rokovi, način uplate i dr.), što ima veliki značaj pri upisu kasnijeg povećanja uloga.
Na taj način se preuzima obaveza za povećanjem uloga društva sa ograničenom
odgovornošću, pa se može se odrediti dinamika priticanja sredsta- va potrebnih za
ostvarenje odredenih poduhvata radi čega se i ovo društvo osniva. Za povećanje osnovnog
kapitala - osnovne glavnice, društva sa ograničenom odgovornošću, nije potrebna nikakva
saglasnost državnih organa ili tela.
Dakle, osnovni kapital se može kasnije u toku rada i delatnosti društva sa
ograničenom odgovornošću smanjiti ili povećati, zavisno od potreba društva i o tome
odlučuje skupština društva a kada nje nema, onda članovi društva - kako je to i predviđeno
statutom društva sa ograničenom odgovornošću. Do povećanja osnovnog kapitala, može
doći i ne samo povećanjem uloga članova, nego i ulaženjem novih članova u društvo koji
pri tom uplaćuju nove uloge. Pri osnivanju društva je značajno da je ugovorom o osnivanju
društva sa ograničenom odgovornošću predviđeno šta se unosi u društvo. To je po pravilu i
jedina imovina koje društvo ima, pri upisu u sudski registar. Posle toga upisa, imovina
društva može biti veća ili manja, zavisno od toga kako ono deluje i koje poslovne rezultate
ostvaruje i da li je došlo do povećanja osnovnog kapitala. Ulozi se mogu uplaćivati u
novcu, ali i stvarima i pravima čija vrednost mora da bude izražena u novcu jer osnovni
kapital mora biti izražen u novcu. S tim u vezi se postavlja i pitanje može li biti predmet
uloga u društvu sa ograničenom odgovornošću u stvarima i pravima i kako se izražava
njihova vrednost u novcu.
2.1. Unošenje uloga u imovinu društva isticanje udela
10
svoju obavezu unošenja uloga u imovinu i društva, prebiti svojim potraživanjem prema
društvu. Udeo koji se stiče po osnovu uloga, može pripadati jednom licu ili većem broju
lica. Kada su više lica, vlasnici jednog udela, ta lica se u odnosu na društvo sa
ograničenom odgovornošću smatraju jednim članom i svoja prava ostvaruju preko
zajedničkog predstavnika, a za obaveze koje terete člana, odgovaraju solidarno.
Takođe, članovi društva sa ograničenom odgovornošću, koji su vlasnici jednog
udela, mogu se sporazumeti da u odnosima između njih, učestvuju prema jednakim ili
različitim delovima - na tom udelu.
Društvo sa ograničenom odgovornošću može članu društva, kao dokaz za udeo,
izdati potvrdu o udelu. Potvrda nema svojstvo hartije od vrednosti i ista glasi na ime.
Skupština članova društva sa ograničenom odgovornošću može utvrditi obavezu dopunskih
uplata za članove društva i visinu tih uplata, kada je ugovorom o osnivanju društva to
predviđeno. Dopunska uplata, ne uvećava ulog i udeo člana, kao ni osnovni kapital. Iste
dopunske uplate, određuju se srazmerno ulozima. Član društva sa ograničenom
odgovornošću, ne može ovakvu obavezu dopunske uplate, prebiti sa potraživanjem prema
društvu.
11
2.3. Statut i sadržina statuta društva sa ograničenom odgovornošću
12
prava u učestvovanju u dobiti i ostatku likvidacijske ili stečajne mase, posle sprovedenog
postupka likvidacije ili stečaja.
13
Ovakvu podelu prava članova društva sa ograničenom odgovornošću, dao je i Barbić dr J, ibid, str. 108.
14
Član 37. stav 1. Zakona o preduzećima.
13
se ograničiti bez obzira na veličinu udela.
U Zakona o preduzećima, posebno su interesantne i značajne odredbe o pravu
manjinskih članova. Tako je predviđeno, da članovi koji zajedno imaju najmanje 1/10 c
osnovnog kapitala ili ugovorom o osnivanju, odnosno statutom određeni manji deo, mogu
tražiti sazivanje skupštine društva sa ograničenom odgovornošću, uz navođenje pitanja o
kojima bi skupština trebala da odlučuje, kao i da navedu razloge za sazivanje skupštine.
Članovi sa manjinskim ulogom, mogu tražiti da se odlučivanje o određenom pitanju stavi
na dnevni red, vec sazvane skupstme. Ovi članovi mogu sazvati skupštinu i postavljati
pitanja na dnevni red, ako njihov zahtev za sazivanje skupštine nije usvojen. U slučaju, da
se skupština, po zahtevima članova sa manjinskim ulogom koji imaju najmanje 1/10
osnovnog kapitala ili ugovorom o osnivanju, odnosno statutom određeni manji deo, ne
sastane u roku od 15 dana, mogu ovi članovi da insistiraju da nadzorni odbor u daljem
roku, od 15 dana - sazove skupštinu društva. Smatramo da je korisno da pravo na
obaveštavanje članova društva sa ograničenom odgovornošću, posebno uredi statut društva
sa ograničenom odgovornošću. To je pojedinačno prava svakog člana društva sa
ograničenom odgovornošću koje se izuzetno može uskratiti i to u slučajevima zloupotrebe
tog prava ili se to čini u interesu društva; kad društvo nema podatke ili kada bi se društvu
nanela posebna šteta jer se ti podaci žele koristiti u svrhe koje bi mogle da nanesu štete. U
slučaju odbijanja, davanja obaveštenja članu društva, potreban je tada zaključak članova
društva jer je imperativna obaveza davanja obaveštenja članovima društva, pa se ono može
i ostvariti u posebnom građanskom - sudskom postupku. Znači, bilo bi od koristi da se
takve odredbe ugrade i u statute društva sa, ograničenom odgovornošću, kako bi se izbegli
nepotrebni sporovi i nedoumice koje bi se mogle javiti u praksi pri radu društava sa
ograničenom odgovornošću. Dakle, bilo bi nužno predvideti postojanje obaveze društva sa
ograničenom odgovornošću, davanja obaveštenja članu društva, kao i ko kakva
obaveštenja treba da daje, pod kojim uslovima i kada se to obaveštenje može uskratiti iz
opravdanih razloga, kao i tome, kako svaki član društva može da ostvari pravo da bude
obaveštavan o stanju poslovanja u društvu sa ograničenom lodgovornošću.
3.2. Pravo na pobijanje odluka organa društva
Ovo pravo treba dati članovima društva, kao pravo sa kojim oni mogu uticati i
kontrolno delovati u društvu štiteći pri tome svoje inte rese. To pravo može biti dato iz
procesnih razloga (propuštanja pri donošenju odluke, kao na primer, zbog propusta
sazivanja određene sednice, u vezi sa davanem obaveštenja ili iz drugih razloga). Svakako,
14
ovde treba ubrojati i zloupotrebu prava većine koje je i protivno principu ravnopravnosti
članova i poverenja među članovima društva sa ograničenom odgovornošću. Tužba kojom
bi se ostvarilo ovo pobijanje se podiže protiv društva sa ograničenom odgovornošću i
istom se traži poništenje odgovarajuće odluke u društvu. Ovo se pravo može predvideti i
statutom društva sa ograničenom odgovornošću i pri tome navesti osnovni slučajevi kada
se može to pravo koristiti i ko ga može i pod kojim uslovima koristiti. 15 Ugovorom o
osnivanju društva sa ograničenom odgovornošću, mogu se predvideti neka posebna prava
članovima društva, ali ona ne mogu biti tako predviđena da se jednom članu daju a nekome
ne daju ili da se jednom članu daje jače pravo glasa, od onoga koje njemu pripada ili da
samo nekim članovima daje pravo veta, a drugim da se to pravo ne daje. Međutim, neka se
prava pod određenim uslovima mogu i ograničiti članu društva, ali to mora da bude
predviđeno ugovorom o osnivanju društva sa ograničenom odgovornošću ili statutom
društva.
Ugovorom o osnivanju društva, moguće je predvideti da u slučaju nesaglasnosti
ugovora i statuta društva, da su merodavne odredbe ugovora o osnivanju društva sa
ograničenom odgovoronošću. Smatramo, da ako je neko pravo predviđeno ugovorom o
osnivanju društva - članu društva sa ograničenom odgovornošću, onda bi takvo pravo član
društva mogao izgubiti samo promenom ugovora, odnosno saglasnošću volja ugovornih
strana svih članova društva sa ograničenom odgovornošću. Znači, ne bi se mogao neki član
društva lišiti prava, tj. da bez njegove saglasnosti dođe do izmene i dopune ugovora o
osnivanju društva sa ograničenom odgovornošću. Naprotiv, sve te promene su moguće
samo uz saglasnost svih članova društva.
3.3. Obaveze članova društva sa ograničenom odgovornošću
15
Actio negatoria - kao pravo odbrane člana društva, protiv pravnih prekoračenja ovlašćenja od strane
organa društva. - Zaštita članova društva sa ograničenom odgovornošću, treba da bude usmerena na
sprečavanje radnji kojima bi se nanela šteta članu društva. Dakle, ovde se radi o zaštiti članova društva sa
ograničenom odgovornošću, ne od drugog člana društva, kao što je bilo napred reči. Član društva se u ovom
slučaju štiti, od protivpravnog ponašanja organa društva. Ovom tužbom se traži od organa društva takvo
ponašanje, da organ propusti preduzeti neku radnju koja predstoji ili neposredno predstoji, koja predstavlja
protivpravno ponašanje, a takva protivpravna radnja odražava se na neko subjektivno pravo člana društva sa
ograničenom odgovornošću. I u ovom slučaju se, dakle, traži otklanjanje protivpravnog ili propuštanje
protivpravnog ponašanja od strane društva. Ovakva mera, prihvaćena je u nemačkom pravu.
15
a) Obaveza uplate uloga. - Potrebno je istaći da je i Zakon o preduzećima predvideo
obavezu uplate uloge, pa je u predviđeno da se ugovorom o osnivanju društva sa
ograničenom odgovornošću, članovi društva ne mogu osloboditi obaveze unošenja uloga u
imovinu društva, sem u slučaju primene pravila o smanjenju osnovnog kapitala. Članovi
društva sa ograničenom odgovornošću svoju obavezu unošenja uloga u imovinu društva ne
mogu prebiti svojim potraživanjem prema društvu, kao i da se udeo u društvu stiče po
osnovu uloga toga člana društva i taj udeo može pripadati jednom licu ili većem broju lica.
Kada su više lica vlasnici jednog udela, onda ta lica su u odnosu na društvo smatraju
jednim članom i svoja prava ostvaruju preko zajedničkog predstavnika, a za obaveze koje
terete člana, odgovaraju solidarno. Članovi društva koji su vlasnici jednog udela mogu se
sporazumeti da u međusobnim odnosima na tom udelu učestvuju prema jednakim ili
različitim delovima. Pravne radnje društva prema vlasnicima jednog udela, dejstvuju
prema svim vlasnicima tog udela i kad su izvršena samo prema jednom od njih.
b) Obaveze sporednih činidbi. - Zakon o preduzećima pominje sporedne obaveze
članova društva sa ograničenom odgovornošću i predviđa da oni mogu preuzeti obavezu
ispunjenja i sporednih činidbi, pa je potrebno da se u ugovoru takve obaveze i predvide.
v) Obaveze dodatnih (dopunskih) uplata. - Pored toga, što zakonodavac predviđa da
članovi društva mogu preuzeti obaveze ispunjenja i drugih sporednih činidbi, on određuje i
obaveze članova društva u vezi sa dopunskim uplatama. Tako, skupština članova društva
sa ograničenom odgovornošću može da utvrdi obavezu dopunskih uplata za članove
društva, kao i visinu tih uplata ako je ugovorom o osnivanja društva to predviđeno.
Dopunska uplat.a ne uvećava ulog i udeo člana kao ni osnovni kapital. Ona se uplaćuje
srazmerno ulozima.
g) Obaveza na lojalno ponašanje. - Postoji obaveza na lojalno ponašanje članova
društva sa ograničenom odgovornošću i isto se u praksi primenjuje kao sporedna obaveza
članova društva. Sama činjenica članstava u društvu sa ograničenom odgovornošću,
zasniva i posebnu vrstu odnosa između članova koja se može okarakterisati kao obaveza na
lojalno postupanje i ponašanje.
4. RASPOLAGANJE UDELOM ČLANOVA DRUŠTVA SA
OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU
16
društva, pa sticanjem udela takvo lice stiče pravo i da postane član društva. Zakon o
preduzećima je propisao da je promet udela između članova društva - ulagača slobodan, tj.
da se isti mogu slobodno prenositi između ulagača, pod uslovom da statutom društva sa
ograničenom odgovornošću nije drugačije predviđeno. Potrebno je istaći da je
zakonodavac predvideo da je potrebna saglasnost društva pri prenosu udela kada je član
društva preuzeo obavezu i na sporedne činidbe.
Medutim, ulagači svoje udele mogu prenositi trećim licima, ali uz pravo preče
kupovine udela od ostalih članova društva sa ograničenom odgovornošću ili pak samog
društva, u skladu sa statutom društva. Zakona o preduzećima predviđa da se redovni
prenos udela, obavlja tako da se udeo može slobodno prenositi, između članova društva sa
ograničenom odgovornošću, u skladu sa ugovorom o osnivanju društva. Saglasnost
društva, pri prenošenju udela, potrebna je samo onda - kada jedan član društva sa
ograničenom odgovornošću preuzme obaveze i na sporedne činidbe. Kad član društva, pri
prenosu udela, uz svoj udeo stekne još jedan udeo ili više udela, tada se svi udeli spajaju u
jedan udeo. Članovi društva ostvaruju svoje pravo kupovine udela od drugih članova,
srazmerno visini svojih udela, kad ugovorom o osnivanju društva nije drugačije
predviđeno. Institut prava preče kupovine udela, od strane članova društva sa ograničenom
odgovornošću, mora se predvideti i statutom društva, tj. da se udeli moraju ponuditi pre
prodaje trećim licima pod istim uslovima svim članovima društva. Statutom društva sa
ograničenom odgovornošću, moguće je da se predvidi i redosled, koji je nužno ispoštovati
kod prava preče kupovine i kojim se redom na prodaju nudi članovima društva sa
ograničenom odgvornošću, s tim da se posle toga, udeo društva može prodati trećem licu, a
posle isteka roka od 30 dana, od dana učinjene ponude o prodaji udela. Taj udeo se ne
može preneti trećem licu, odnosno prodati pod uslovima koji su povoljniji od onih koji su
navedeni u ponudi članovima društva.
U slučaju prenosa udela, za obaveze iz članskog odnosa koje su dospele pre
prijavljivanja prenosa udela, solidarno odgovaraju društvu, prenosilac i sticalac udela.
Prenos udela, ne povlači izmenu ugovora o osnivanju društva. Sticalac udela je obavezan
da prijavi društvu sa ograničenom odgovornošću promenu vlasnika i vreme promene, radi
upisa u knjigu udela. Prenos udela, ima pravno dejstvo prema društvu, od momenta upisa u
knjigu udela.
U slučaju sticanja udela, od strane jednog člana društva, a na račun drugog člana
društva, onda dolazi i do povećanja udela za onoliko koliko je od drugog člana na njega
prenetog udela, a u istom se obimu smanjuje udeo onog člana društva koji ga je otudio.
17
Kod potpunog prenosa udela, član društva koji udeo otuđio, prestaje biti, u tom slučaju,
članom društva. Kada je udeo u društvu sa ograničenom odgovornošću izražen razlomkom
ili postotkom učestvovanja u osnovnom kapitalu društva, promena se sprovodi sa
menjanjem razlomka, odnosno postotka kojim se izražava udeo u društvu. Ako to ne bude
učinjeno na ovaj način, promena se može izraziti izmenom novčanog iznosa članskog
uloga u osnovnom kapitalu. To ima razloga zbog činjenice, da svaki član društva sa
ograničenom odgovornošću može imati samo jedan udeo. Preneti se može celokupni udeo
ili samo njegov deo. Da li će se preneti ceo udeo ili njegov deo zavisi od toga šta je
ugovorom o osnivanju društva predviđeno, odnosno statutom društva sa ograničenom
odgovornošću. U njemu mora da bude tačno određeno da li je udeo deljiv ili nije i kad je
udeo deljiv, onda je i taj deo prenosiv, a ako nije, onda se deo udela ne može prenositi
nego se prenos udela obavlja u celini. Udeo, odnosno ulog člana društva sa ograničenom
odgovornošću se, po pravilu, prenosi određenim pravnim poslom, kao na pr. ugovorom o
prodaji, zameni, poklonu i dr.
Na taj način se primenjuje pravni režim koji važi za ugovore uopšte, ali se pri tome
moraju primeniti odredbe Zakona o preduzećima koje se odnose na uloge i prenos uloga
članova društva. Kako se za udele, odnosno uloge u ovim društvima ne izdaju hartije od
vrednosti, kao što je to slučaj kod akcionarskog društva sa akcijama, onda nema ni
mogućnosti da se udeo prenosi putem hartija od vrednosti. Pravni promet udela u društvu
se ostvaruje između dva lica, a predmet toga prometa je određeni ulog - udeo u društvu
koji sticaocu omogućava određeni udeo u društvu. Posledica ovakvog prenosa uloga je što
novi član društva ulazi u društvo, umesto člana društva koji je prene o svoj udeo. To bliže
znači, da on ima određena prava i obaveze koje je po osnovi svoga uloga, odnosno udela,
pre učinjenog prenosa uloga, prema društvu - preuzeo član koji je preneo udeo. Ovakve
obaveze novi član društva je dužan da ispuni, onako kako je i preuzeo i iste obaveze utiču
na vrednost uloga koji se kupuju, pa je stoga potrebno pre svakog sticanja udela, proveriti
celokupno stanje, prava i obaveza koje se kupovinom moraju prihvatiti.
II ZAKLJUČAK
Društvo s ograničenom odgovornošću jeste privredno društvo koje osniva jedno ili
više pravnih i/ili fizičkih lica, u svojstvu članova društva, radi obavljanja određene
delatnosti pod zajedničkim poslovnim imenom.
18
Poslovno ime društva s ograničenom odgovornošću sadrži oznaku "društvo s
ograničenom odgovornošću" ili skraćenicu "d.o.o." ili "doo".
Društvo odgovara za svoje obaveze celokupnom imovinom.
Član društva ne odgovara za obaveze društva, osim do iznosa neunetog uloga u
imovinu društva.
Društvo s ograničenom odgovornošću može imati najviše 50 članova. Ako se broj
članova društva poveća iznad 50, ali ne više od 100 članova, i ako se taj broj održi u
periodu dužem od godinu dana, to društvo menja pravnu formu u formu zatvorenog
akcionarskog društva.
Društvo sa ograničenom odgovornošću, kao i akcionarsko društvo, spada u društva
kapitala.
Glavna pogodnost ovog oblika privrednih društava u svetu je u tome što je
potreban manji kapital za registrovanje, a i zakonodavstvo koje se odnosi na ova društva je
daleko manje imperativno nego kod akcionarskih društava.
Društvo s ograničenom odgovornošću je fleksibilno društvo sa aspekta upravljanja
društvom.
Međutim, za razliku od akcionarskog društva, koje je tipično društvo kapitala sa
svim njihovim osnovnim karakteristikama, društvo sa ograničenom odgovornošću ima
osobine društava kapitala i društava lica i ono je jedan od najčešće korišćenih oblika
organizovanja privrednih subjekata u našoj privredi.
I I I LITERATURA
19
4. Zakona o trgovačkim društvima
5. Zakona o privrednim društvima
6. Zakona o preduzećima
7. Internet adrese: http://sr.wikipedia.org/sr (ostvaren pristup dana 14.05.2010.
godine)
20