Interpretacija divanske poezije u nastavi bosanskog jezika i knjievnosti kroz poetiku islamskog simbolizma, a posredstvom primijenjene lingvistike

Jasmin Hodi
Depart ment of Bosnian Language and Literature University of Demal Bijedi Mostar, BiH lingvostop@yahoo.com
S aetak: U radu se putem primjene znanja o etimolokom znaenju rijei daju odreene smjernice za interpretaciju divanske poezije u nastavi bosanskog jezika i knjievnosti. Dekodiranju hermetke poetike islamskog simbolizma pristupa se interdisciplinarno; etimologija je polazite koje nas upuuje na sutinu odreenih pojmova koji su kontekstualno vezani za ovu vrstu poezije, pri emu se uzima u obzir i lingvostilistiki, semantiki, pragmatiki i socioloki pristup u interpretaciji pojedinih simbola, pojmova i termina, a tako i ove poetike u cjelosti. Kljune rijei: etimologija, semantika, divanska poezija, metafora, simbol

Uvod
Uslijed miljenja da je poetika islamskog simbolizma u divanskoj knjievnosti dosta znaenjski neprohodna, onostrana, hermetina i nerazu mljiva, nasuprot tome postoje i brojna tumaenja simbola ove poetike, razraena do u tanine i dovedena do potpune jasnoe. Interpretacija divanske poezije pri tom za polaznu taku uzima najee simbo l, koji se kao osnova poetskog iskaza dekodira, i tako dalje interpretira. Pod poetikom islamskog simbolizma podrazu mijevamo sufijsku liniju u divanskoj poeziji, onu koja je nastala na elementima islamske filo zofije. Znaenje tih utvrenih simbola u divanskoj poeziji oscilira u krugu nekoliko opet za nas apstraktnih pojmova koji se odnose na predmet poetskog iskaza, a ti pojmovi su: ljubav, ljepota, tuga, enja, volja, srea, prijatelj i sl. Zato emo ovo m priliko m krenuti korak dalje i uz po mo etimoloke analize po menutih nekoliko tematskih odred nica zapravo poblie odrediti pojmove na ko je se simboli u d ivanskoj poeziji ( a tako i cijela ta poetika) najee svode, i t ime ovu poetiku dovesti do jo vee shvatljivosti. Defincija di vanske knjievnosti Divanska knjievnost je u mjetnika knjievna produkcija (prvenstveno poetska), stvarana u duhu islamskih kulturnih naslaga ( Nametak, 1997) . Kako se prvenstveno misli na poeziju kada je rije o divanskoj knjievnosti, prikladan je i termin divanska poezija, to emo imati u vidu kada budemo birali izvore primjera za interpetaciju. Kada je u pitanju znaenje rijei divan, treba znati da - Sama ri je DIVAN ula je u jezik islamskih naroda iz perzijskog jezika, u osnovnom znaenju SKUP, ZBIR ( Nametak, 1997). Isto tako, ova rije je ula i u na jezik, tako da je biljee rjenici. Na HJP 1 itamo sljedee leksikoloko odreenje ove rijei: d vn m G divna 1. pov. sredinje dravno raunovodstvo u Omejadskom i Abasidskom kalifatu (od 7. st.) 2. pov. u Osmansko m Carstvu a. skupina ljudi ko ji raspravljaju o neko m pitanju; skuptina, savjet, vijee b. carsko ili vezirsko v ijee; dravni savjet 3. pov. a. carski dvor (ili dvor, kua kakva uglednika vezira, pae) b. carsko prijestolje 4. reg. razgovor, rije 5. 6. vrsta sofe; otoman, seija zbornik ili zb irka (orijentalnih ) pjesama tur. arap. dwn perz.

Rjenika baza h rvatskog jezikog portala: www.hjp.srce.hr , koja je podesna za pretraivanje i ovaj tip prouavanja te prouavanje jezika inae.

Vid imo da je znaenje rijei dosta (naizg led) iro ko postavljeno. Primijet ili s mo da se nekim razlo zima i u prevodu Kur'ana na na jezik esto koristi ova rije. U kur'anskom tekstu itamo ajete koji sadre ovu rije, a svi ti ajeti imaju jedan zajedniki koncept - grupa okupljen ih u vrtovima edenskim. Takv i skupovi, ili skupovi slini njima, dennetske su oaze na zemlji a to su mjesta u kojima se okupljaju vjern ici zarad spomin janja i sjeanja na svoga Stvoritelja, A llaha d .. Upravo je dennet od ovosvjetskih stvari zadrao samo to, spominjanje Allaha d.. : 1. 2. I Mi emo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni e kao braa na divanima jedni prema drugima sjediti... (Odaje, 47) ...ekaju sigurno edenski vrtovi, kroz koje e rijeke tei, u njima e se narukvicama od zlata kititi i u zelena odijela od dibe i kadife oblaiti, na divanima e u njima naslonjeni biti. Divne li nagrade i krasna li boravita! (Peina, 31) oni i ene njihove bie u hladovini na ukraenim divanima naslonjeni,... (Ja-Sin, 56) ...na divanima, jedni prema drugima,... (Redovi, 44) Bie naslonjeni na divanima poreanim, a vjenaemo im hurije dennetske. (Gora, 20) ...na divanima izvezenim,... (Dogaaj, 15) ...naslonjeni na divanima, oni u njemu ni mraz ni egu nee osjetiti,... (Vrijeme, 13)

3. 4. 5. 6. 7.

esto spomin jano sjedenje na divanima uokvireno je opisom d ennetske bae, sa svih popratnim zgodama, iz ega se otvara jedna ira dimen zija u znaenju ove rijei. (U arapskom izvorniku iskoritena je rije ko ju bis mo u slobodnom prevodu interpretirali kao kau,sofa, i sl.) Znaenja koja itamo iz rjen ike baze HJP metonimijski su izvedena iz osnovnog znaenja rijei divan. Naravno da SKUP predstavlja i SKUP LJUDI, a to dalje moe da bude SKUPTINA. Na SKUPTINI se raspravlja, razgovara, pa t ime je izvedeno znaenje RAZGOVORA. Razgovor je i RASPRA VA, ili DIJALOG. On se podrazumijeva pri SJEDENJU na neko m skupu. To se vidi i iz izvedenih rijei od rijei divan. Takve su rijei divanhana, divaniti, divandija; koje po bazi HJP imaju sljedei leksikoloki op is:

di vanna (di vanhna) G mn d ivann 1. 2. arhit. vea prostorija u kuama orijentalne gradnje za boravak, razgovor i puenje

lokal. natkriveni dio balkona na jedno m zidu proelja ili oko cijele drvene kue domae gradnje; trijem tur. d ivan-hane: kua, mjesto za razgovor

di vniti ( ) nesvr. prez. dvnm, pril. sad. -ni, gl. im. -n jnje 1. 2. govoriti razgovarati, priat i

vidi d vn

di vndija m N mn -e reg. onaj ko ji je nazoan divanu (4) i lijepo govori; kozer, zabavlja, duhovit ovjek vidi d vn

Primijeu jemo da se opis izvedenica poklapa s naom postavkom o metonimijsko m karakteru izvedenih znaenja u spektru znaenja ko ja se odnose na samu rije divan.

Di vanska poezija i drutveno okruenje - Tematski ok viri di vanske poezije Tematski okv iri d ivanske poezije izg raeni su po uzusima d rutvenog miljea u ko jem je ona nastajala. Drutveno okruenje u kojem je d ivansko pjesnitvo nastalo temelji se na islamsko j trad iciji a institucionalno i dravniki uokviru je Osmansko m carev inom. Zato su Kur'an, Had is i islamska filo zofija kao temelji osmanskog drutvenog ureenja samim tim prevashodno i glavne koordinate tematskog odreenja divanske poezije. Ipak, tu su i neke druge take po kojima mo emo razvrstati motive u d ivanskoj poeziji: ... divanska knjievnost se formirala na osnovama stare turske narodne knjievnosti, pod snanim utjecajem islamske kulture i ve formirane klasine perzijske knjievnosti. ( Nametak, 1997: 9) . Mi emo se, kako je ve reeno, pozabaviti ovom prvom ko mponentom i time osvrnuti na poetiku islamskog simbolizma utemeljenu na islamsko j filo zofiji, zato to je poezija ko ja je proistekla iz nje pisana jezikom alegorije i puna je simbola k oji trae pojanjenje. ( Haiosmanovi, Antologija...:13). Dalje je istaknuto da su to pitanja univerzalnog znaenja, to je svevremeni govor o tajnama svijeta, ivota, ovjekovog postojanja. Kroz odgovore pjesnik proiava svoju duu, traei da dospije do Ljepote, Svjetlosti, to su sinonimi za Boga. (Haios manovi, Antologija... :10), u emu moemo nazrijeti i glavne motive preokupacije divanskih pjesnika. Poto je islamska filo zofija tesavvufa utemeljena na pravcu koji se zasniva na putu ljubavi, u konkretnom sluaju Ljubavi, dakle, ljubavi prema Bogu, a u svojoj podlozi ima Kur'an i Had is, tako se isto za divansku poeziju mo e kazati da je to ljubavna poezija usmjerena prema Bogu, koja za svoj objekt voljena u konanici ima Gospodara, Stvoritelja A llaha d .., a naravno podrazu mijeva istu ljubav u najirem s mislu rijei, ukljuujui i ljubav prema poslaniku Muhammedu, s.a.w.s. i ljubav prema svim stvorenjima. Znano je da su osnovni simboli tesavvufske poezije : ljubav, vino, i ljepota ( Haiosmanovi, Antologija...:13) pri emu se ljepota uzima samo kao odraz Apsolutne Ljepote, a vino kao simbol opijenosti, odnosno, ljubavi i mudrosti. Metaforino uzeto, ljubavni parovi leptira i svijee te slavuja i rue, koncpti su ljubavnih odnosa koji su posluili kao motiv d ivanskim p jesnicima. Kao u svakoj vrsti ljubavi, krajnji cilj je sjedinjenje s Ljepotom. Motiv povratka Gospodaru je centrali motiv u viziji divanskih pjesnika, to je u jedno i kur'anska gnoma, gledajui u poruke kur'anskog teksta A ti o duo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan (Kur'an, EL-Fedr), isto kao to je ienje due centralni motiv u islamskoj filo zofiji. Ii Gospodaru mo e se samo iste due. A, dua se isti spominjanjem Gospodara, koje se u divanskom pjesnitvu simbolino izraava piem, pijenjem pia ljubavi, izgovaranjem Allahovih imena, sjeanjem, zikiro m.

Primje ri analize
Di vanski pjesnici pjevaju o ljubavi Kazali s mo da je ljubav u divanskom p jesnitvu usmjerena prema Apsolutnoj Ljepoti. Koncept tog ljubavnog odnosa je takav da, kao to to inae biva, postoji i prepreka za ostvarenje te ljubavi. Najvea prepreka na putu do Gospodara je vlastiti ego, koji se isti, nakon ega se dua dovodi do sedmog stepena, spremna na susret s Gospodarom. ienje due od egoizma ima viestruku ulogu. Time se ona, osim to je spremna na istu ljubav, spremno pokorava, liava nas vlastite osobnosti, stavljajui nas u slubu Gospodaru. Koncept takve ljubavi najbolje odraava uvodni pjev Mevlanin ih stihova u Mesneviji, Najnama. Parafrazirano, naj, otrgnut iz svoje pradomovine, bae, iz Najistana, tuguje zbog rastanka, eznui za sastankom, izgara vatrom ljubavi. Bez sviraa naj je samo obina ubrana trska, liena osobnosti, ko ja oiv ljava nakon to se oisti iznutra, i zat im propjeva boanskom ljubavi. To je alegorija koja podsjea na na rastanak od Gospodara jo od prapoetka, Ezela, kad su due stvorene. Moe li se poruka Na jname nazrijeti donekle ve u samo m izrazu za rije l jubav ? ljbav G -i, I -i/-lju snaan osjeaj naklonosti, strastvene privrenosti, duhovna i/ili spolna priv lanost jednog bia prema drugome [ljubav na prvi pogled; nesretna ljubav] meton. ljubljena osoba jaki osjeaj privrenosti to ga jedni za druge osjeaju lanovi iste obitelji ili iste zajednice [majinska ljubav] jaka sklonost prema emu [ljubav prema poslu; ljubav prema domovini; radim iz ljubavi; vene od ljubavi] a. rel. osjeaj b liskosti i pripadnosti Bogu, svaka sklonost prema dobru b. kat. teoloka vrlina

1. 2. 3. 4. 5.

Et imoloki, l jubav je izvedena od ljubiti. Mi u naem jeziku imamo izraz priljubljen u znaenju spojen s neim, a ljubiti znai spojiti usne. Zato e rije l jubav etimoloki znaiti spajanje odnosno veza. To je uostalom i njena definicija: privrenost, privlanost, sklonost, bliskost; a kad se dvoje vole, kaemo da su u vezi. Dakle, ljubav kao apstraktna kategorija ipak iz samog izraza pokazuje svoje sutinsko znaenje. To je enja za spajanjem to je istinski element svake vrste ljubavi. Di vanski pjesnici pjevaju o ljepoti Ljepota je kao pojam dosta usko povezana s pojmo m ljubavi. Vo li se ono to je lijepo. U divanskoj poeziji svaka ljepota je odraz Apsolutne Ljepote, kao to svaka ista ljubav vodi Ljubavi, ljubavi prema Bogu. Isto kao i ljubav, ljepota je u ivotu apstraktni pojam s konkretnom praktino m stranom u manifestaciji iste. Pitamo li se ta je ljepota? Lingvistika daje svoj odgovor. Ljepota je izvedenica od onog to je lijepo: lijp1 prid. odr. -, ko mp. ljp 1. a. ko ji prua ugodan estetski doivljaj, koji se svia oku [lijep krajolik; lijep cv ijet; lijepa kua]; divan, krasan, oaravajui, opr. ruan b. iji fiziki izgled, posebno lice, odgovara odreenim kriterijima ljepote [lijepa ena] a. koji izaziva osjeaj d ivljenja ili zadovoljstva [lijepa gesta] b. ko ji je jako dobar, koji je zanimljiv, ugodan [lijepa utakmica; lijepo putovanje] sunan, bez oblaka (o vremenu) koji je (po)velik [lijep ko mad mesa; lijepa svota]; znatan (u raznim vezama rijei) a. ko ji je dobar [lijepa prilika]; povoljan b. ko ji je poticajan, inventivan, koji obeava [lijepa zamisao; lijepa ideja] c. ko ji je oit, jasno prisutan kao poeljno svojstvo, svestrano izraen [lijepa sposobnost (za to)] Et imoloki, izraz lijep ima sljedei opis: prasl. i stsl. lp (rus. lpyj, polj. lepszy: ljepi) v. lijepiti (izvorno znaenje bilo je: ko ji pristaje, odgovara) pa ve naziremo njeno sutinsko znaenje. Dakle, sutinski gledano, ljepota je sve ono to nas privlai, odnosno, lijepi za sebe. Ljepota je kao ljepilo. Di vanski pjesnici pjevaju o enji enja za Vo ljenim, kako je ve reeno, u d ivanskom p jesnitvu integralni je dio mot iva ljubavi. Meutim, lingvistika nam daje odgovor o prirodi ove rijei, u kojem se tano vidi isti onaj koncept ljubavi i enje koji je stvarna karakteristika enje u divanskoj poeziji. Zaljubljeni ezne za Vo ljenim, da se sastane, da se spoji. Ljubavni parovi leptira i svijee i slavuja i rue posluili su za metaforiko obiljeje i alegoriju ove en je. Leptir ezne za svjetlo m, spaja se s njim, i u svjetlu nestaje, sagori. Imamo li to znaenje opisano u rijei enja?

2. 3. 4. 5.

znuti (za kim, za im) nesvr. prez. -nm, i mp. zni, gl. im. ezne jako prieljkivati to, ginuti za im, patiti za kim ili za im, silno eljet i (koga ili to) prasl. i stsl. eznti (rus. dijal. znut': nestati, polj. szcezn) Dakle, pogledamo li bolje u et imologiju en je, vid imo da ona ima znaenje nestajanja, odnosno, ieznua, to je drugi oblik za o znaavanje nestanka; glagol izeznuti i imenica ieznue znae nestanak. Zato e izraz eznem za tobom osim znaenja elim te, znaiti i topim se, nestajem, to frazeoloki takoer imamo u svakodnevnoj upotrebi.

Di vanski pjesnici pjevaju o srei ovjek je odraz Bo ije Sv jetlosti, i istrauje puteve sree, da bi se ponovo susreo s Gospodarom. Divanski pjesnici p jevaju i o srei. Po kuajmo odgonetnuti ovu za nas apstraktnu kategoriju, kakvo je i n jeno funkcionalno znaenje: dosta apstraktno?! Znamo li ta je srea? Svako ima svoju definciju. Ipak, etimo logija nudi jedan odgovor. Pogledajmo analizu. Po HJP, et imologija je sljedea: srea prasl. *srtja: dogaaj, susret (stsl. sreta, rus. vstra, slov. srea)

Dakle, srea ima znaenje susreta. Kako bi se reklo: Sretni su oni koji se sreu. Gledano ire, i Kur'an nas upuuje na znaenje ove rijei. A sreni e u dennet; dok je nebesa i Zemlje, u n jemu e boraviti, - osim ako drukije Gospodar tvoj ne odredi; bie to dar koji e neprekidno trajati. (Hud, 108) I nesreni e u dehennem, u njemu e teko izdisati i udisati; (Hud, 106) Sreni su dakle oni koji sjede na divanima. Di vanski pjesnici pjevaju o rastanku Kontekstualno, divanska poezija u najirem pjeva o rastanku i sastanku. Rastanak je tuga, sastanak je srea. Najvea srea jeste sastanak s Allahom. Rastanak koji se esto spominje u ovom p jesnitvu, odnosi se u prvom redu na prapoetak, Ezel, i na vrijeme prvog sastanka. Zato pjesnici divanske poezije eznu za povratkom, za ponovnim susretom! ( Vid i Hafizov DiVAN, predgovor)

sstanak m G -nka, N mn -nci 1. 2. susret s kim, opr. rastanak skup vie osoba radi dogovora [sutra je sastanak upravnog odbora]

vid i sstati

Kako je samo lijepa naa rije sastanak, sa svoja dva znaenja. Oba upotpunjuju znaenje sree. Sastanak s kim podrazu mijeva i razgovor s njim. Najbolji je sastanak ( u znaenju razgovora) onaj s astanak s Allaho m, a to je namaz (mo litva) . U konanici, postoji krajnji sastanak, u znaenju susreta. Takav je opisan u Mevlanino m Gazelu o smrti. Di vanski pjesnici pjevaju o piu Imamo jednu zanimljivost. U naem jeziku sastanak znai i spajanje. Et imo logija nas upoznava s injenico m da spajanje ima veze s piem, a p ie u divanskoj poeziji ima veo ma vanu ulogu kao termin. Dakle, s (a)- + *pojiti (rus. pajt': spajati, e. pojit i) v. pit i (prvotno znaenje iz kovake terminologije: initi da tekua kov ina pije pri spajanju) uinit i tenim-pa pomijeati! Spajanje dakle podrazu mijeva i mi jeanje, tanije reeno stapanje. Isto tako, spajanje i sastanak podrazumijevaju i uvezivanje, ili jednostavno reeno vezu. U naem jeziku, kad smo u vezi s kime s njim smo u ljubavi. Ovakav izraz se svakodnevno koristi.

Di vanski pjesnici pjevaju o sudbi ni Potpuno preda(va)nje Allahu d.. ( sadrano u rijei islam) podrazu mijeva apsolutnu slubu, odnosno robovanje Njemu . K tome u prilog svakako ide ovjekovo pomirenje sa sudbinom, odnosno, Allahovom odredbom. Pitanje sudbine ( kao uostalom i p itanje ljubavi) jedno je od velikih svjetskih pitanja cijelog ljudskog roda. Lingvistiko odreenje sudbine je sljedee:

sdbina 1. sila koja prema mnogim vjerovanjima, upravlja ivotom ljudi i odvijanjem dogaaja 2. sve to je u skladu s takvim vjerovanjem, p redodreeno da se ovjeku dogodi; fatum, sudba 3. neumitan slijed u ivotu ovjeka ili u odvijanju dogaaj

des m 1. ono to je odreeno providnou; sudbina 2. nesretan sluaj; sudar [pro metni udes]

Sudbina je dakle ono to je presueno, odreeno, poznato. Ilustracije rad i, ovog puta uzeemo etimoloku odrednicu iz engleskog jezika 2 , odnosno, etimo loku vezu meu rijeima destination i destiny:

destiny mid -14c., fro m O.Fr. destine (12c.) "purpose, intent, fate, destiny; that which is destined," fem. pp. o f destiner, fro m L. destinare "make firm, establish" (see destinati on). The sense is of "that which has been firmly established," as by fate. destinati on 1590s, "act of appointing," fro m L. destinationem (no m. destinatio) "purpose, design," fro m pp. stem of destinare "determine, appoint, choose, make firm or fast," fro m de- "comp letely, formally" (see de-) + -stinare , related to stare "to stand," from PIE base *sta- "to stand" (see stet). Modern sense (1787) is fro m place of destination, where one is "destined" to go.

Vidimo da je potpuno ista etimo logija ( potpuno ista rije) iskoritena za mjesto kao destinaciju i za sudbinu kao neto to je odreeno. Zato se rije destinacija kod nas prevodi kao odredite. Sudbina je ono to je odreeno. Di vanski pjesnici pjevaju o zikiru Zikir je u divanskoj knjievnosti odraz pokornosti i ljubavi spram Stvoritelja a ujedno i sredstvo ienja due. Kao odraz ljubavi, spomin je se ime voljenog. Ono to voli, to se spomin je. Zikir se prevodi kao sjeanje, spomin janje. Spomin jati nekoga znai izgovarati n jegovo ime. s pomnuti svr. prez. spmnm, pril. pr. -vi, prid. trp. spmnt 1. 2. (koga, to) a. govorei ili p iui dotaknuti se koga ili ega b. podsjetiti na koga ili to (se) dozvati u pamet, prisjetit i se [spomeni se, ovjee, da si p rah]

Slino ve pomenutom HJP, postoji online rjenika baza engleskog jezika: www.etymonline.com

Et imo loki, spominjanje vodi porijeklo od rijei spomen, to znai da spominjanje i uspomena stoje u bliskoj vezi. Dakle, u vezi su rijei spominjanje, sjeanje i uspomena. Sjeajui se nekog, mi ga spomenemo, prizivajui svoju uspomenu na njega. U konkretno m sluaju, to je uspomena na Stvoritelja.

spmn m 1. 2. 3. sjeanje na koga ili na to, uspomena [spomen na velikog borca] predmet koji izaziva uspomene spominjanje [o tome ni spomena; biti (ne biti) vrijedan (vrijedno) spomena biti (ne b iti) znaajan, vrijedan da se spominje]

Sjean je je u uskoj vezi i s jednom drugom rijei, ko ja opet stoji u tematskom saglasju s poetiko m divanske poezije. Etimoloki, sjeanje vodi porijeklo od rijei sjeta.

sjta G mn sjt duevno stanje blage tuge i enje ili sjeanja na drago, lijepo ili izgubljeno; melan kolija

prasl. *sta (stsl. stovati: tugovati, rus. stovat') stir. sith: tuga Tuga je dakle, organski dio sjete i ne mo ra neminovno imat i negativnu konotaciju; tugovati za nekim ustvari znai isto to i eznuti za nekim. Di vanski pjesnici pjevaju o putevi ma pri bliavanja Bogu Prib liavanje Bogu odvija se posredno ve samim ienjem due, zikiro m. A, svaka molitva je odraz pribliavanja Bogu. On i koji su Mu bliski, oni su Njegovi prijatelji, evlije. ta znai biti prijatelj? Da li je pri jatelj konkretna ili apstraktna kategorija?

prjatelj m 1. blizak poznanik s ko jim se u druen ju njeguju potovanje, povjerenje i ljubav [intimni prijatelj; prijatelj iz djetinjstva] 2. etnol. otac jednoga od branih drugova prema ocu drugoga 3. 4. poklonik, zatitnik ega [drutvo prijatelja ivotinja] biti prijatan, ugodan [prija mi razgovor]; goditi

Uemo li u etimo logiju glagola prijati, v idjeemo da se opet sutina te rijei odnosi na usmjerenje ko je nalazimo u poetici divanske kn jievnosti : prasl. i stsl. prijat i: biti sklon (rus. prijt', polj. przy ja) ie. *priHo-: d rag, voljen. Dakle, Allahovi prijatelji su oni ko ji su Mu naklonjeni, dragi i voljen i. U prevodu Kur'ana itamo : I neka se niega ne boje i ni za im nek ne tuguju Alla hovi prijatelji ; oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali, za njih su radosne vijesti i na ovom i na onom svijetu Allahove rijei niko ne moe izmjeniti to je, zaista, veliki uspjeh . (Junus, 62-64.)

Di vanski pjesnici znaju ta znai voljeti Direktno za pojam ljubavi i l jepote vee se i osjeaj iskazivanja te ljubavi sadran u g lagolu voljeti. Koja je stvarna priroda, odnosno, ko ja je sutina ovog osjeaja? Sigurno je svakome poznat dijalog koji se odvija izmeu prodavaa i kupca, izmeu konobara i gosta, ili slinim dijalozima uslune djelatnosti, kada ujemo ono zvonko i ljupko: Izvol'te, ta elite? Tu se direktno vidi veza izmeu glagola voljeti i glagola eljeti. Pogledajmo ta kae lingvistika. vl jeti (koga, to, se) nesvr. prez. vlm, pril. sad. vli, prid. trp. vljen, gl. im. vljn je

1. 2. 3.

osjeati ili iskazivati naklonost, privrenost, odanost, prijateljstvo koje se osniva na zajednici ideala, krvnog srodstva i sl. [oni se uza jamno vole; voljeti obitelj] osjeati prema ko me ljubav, osjeati strastvenu privlanost prema ko me [voljeti mo mka/djevojku] biti sklon emu, rado initi, sluati, itati, g ledati, slu it i se im, imat i sklonost prema zan imanju, poslu, igri

Glagol voljeti izveden je od izraza volja koji podrazu mijeva elju, izbor. Zato je nevolja neeljena.

vl ja G mn vlj 1. 2. 3. 4. ljudsko racionalno svojstvo, sposobnost duha da to hoe, da se moe odluiti na to jako htijenje, vrstina odluke, snaga duha, ustrajnost, upornost duha izraena odluka, ko ja se ne mora izvriti [posljednja volja oporuka, testament] elja za im [dobiti, imati volju za to eljet i to postii]

prasl. i stsl. volja (rus. vlja, stpolj. wola), lit. valia ie. *wel-: htjeti (lat. velle, stvnjem. wala: izbor)

Dakle, sada mo emo povezati znaenje g lagola voljeti i znaenje glagola el jeti. U divanskoj poeziji predmet volje, pred met izbora, objekt enje, sree, i konano, ljubavi, ujedno je objekt krajnjeg cilja i svih nastojanja. el ja, volja, l jubav, srea i enja, stapaju se u jedno. S istim ciljem, sutinom, i znaenjem.

Zakljuna razmatranja
Di vanska poezija put l jubavi U ovom radu etimoloki je interpretirano nekoliko motiva na koje se svodi predmet divanskog pjesnitva. Pokazano je da su svi ti motivi u konanici povezani jednom jedino m odrednicom, a to je ljubav. Molitva je osnovni izraz ljubavi prema Bogu, kao odraz privrenosti i naklonosti. Ta ljubav izraava se posredno: ljubavlju prema Muhammedu s.a.w.s., jer oni ko ji n jega vole sposobni su slijedit i njegovu praksu; te ljubavlju prema Allahu d.., izraenu zikiro m i namazo m, odnosno molitvo m. Uenjem salavata na Muhammeda a.s. jaa ljubav prema Poslaniku, a praksom molitve u formi namaza postiemo blizinu i ljubav prema Stvoritelju. Napo menimo da naa rije ljubav znai veza, spajanje. Imajui u vidu prethodni pasus koji pokazuje koje su konkretnije forme iskazivanja ljubavi, u kazujemo da arapska rije salat koja se ko risti da o znai mo litvu u formi namaza, isto tako etimo loki oznaava vezu. Takoer, blagoslov na Poslanika oznaava rije salavat. Ta rije je mnoina od rijei salat, i takoer u svom osnovnom znaenju podrazu mijeva vezu.

Konano, ono to je u Stvoritelj u Kur'anu rekao : Allah i meleki Njegovi donose salavate na Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljate ga i vi i aljite mu pozdrav! (Saveznici, 56) - a zatim i rijei Poslanika: Ko donese na mene salavat, Allah na njega donese deset." (Muslim) - odailju sveopu harmoniju ljubavi. Imajui u vidu znaenje rijei salavat, time donoenje salavata moemo slobodnim prevodom iskazat i kao uvezivanje. Posljedice: Putem salavata Allah i meleki se povezuju ( su u ljubavi) s Poslaniko m Ljudi su povezani s Poslaniko m A llah je povezan s ljudima. Svaka ova veza ( ljubav) je opet naravno dvosmjerna. Da putevi ljubavi nemaju granica pokazuje i etimo lka veza izmeu rijei safe i salutation u engleskom jeziku i arapskih rijei salat i salavat. Engleski pridjev safe u znaenju: siguran, nepovrijeen, neozlijeen, zdrav, potpun, vodi porijeklo od latinskog SALVUS. Engleska imenica safe, u znaenju: spremanje, spaavanje, uvanje, vodi porijeklo od francuskog SAUF, ili latinskog SA LVUS. Engleski salute, u znaenju: pozdrav, vodi porijeklo od latinskog SA LUTA RE u znaenju : pozdraviti, a povezano sa SALUS, SA LVUS. Ima znaenje bilo ko je vrste LJUBAZNOSTI i potovanja. Englesko salutation zato ima znaenje pozdrava. 3

Lite ratura:
1. 1. Hasanbegovi, F. (1996): itanka za II razred gimnazije, Sarajevo Memija, E. i Hadiziosmanovic, L. (1995): Poezija bonjaka na orijentalnim jezicima, Peeporod, Sarajevo Memija, E. i Hadiziosmanovic, L. (1997): Antologija bosnjacke poezije na orijentalnim jezicima, A lef Nametak, F. ( 1997): Divanska knjievnost bonjaka, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo Nametak, F. ( 2007): Pojmovnik divanske i tesavvufske knjievnosti, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo Rjenike baze : www. hjp.srce.hr , i : www.etymonline.com

2. 3. 4. 5.

Podaci su preuzeti s online baze et imo logije engleskog jezika (www.etymonline.com ):

safe (n.) "chest for keeping valuables," early 15c., save, fro m M.Fr. en sauf "in safety," fro m sauf (see safe (adj.)). Spelling with -f- first recorded 1680s, fro m in fluence of safe (ad j.). safe (adj.) late 13c., "uninjured, unharmed," from O.Fr. sauf, fro m L. salvus "uninjured, healthy, safe," related to salus "good health," saluber "healthful," all fro m PIE *solwos from base *sol- "whole" (cf. L. solidus "solid," Skt. sarvah "uninjured, intact, whole," Avestan haurva- "uninjured, intact," O.Pers. haruva-, Gk. holos "whole"). Meaning "not exposed to danger" is attested from late 14c.; of actions, etc., "free from risk," first recorded 1580s. Safe -conduct (late 13c.) is fro m O.Fr. sauf-conduit (13c.). salute (v.) late 14c., earlier salue (c.1300), fro m L. salutare "to greet," lit. "wish health to," from salus (gen. salutis) "greeting, good health," related to salvus "safe" (see safe). The noun is attested from c.1400 as an utterance, gesture, or action of any kind. The military and nautical sense of "display flags, fire cannons, etc., as a mark o f respect" is recorded from 1580s (the noun in this sense is from 1690s); sense of raising the hand to the cap in the presence of a superior officer is fro m 1832 (n.), 1844 (v.).

The Interpretation of Divan Poetry in the teaching of the Bosnian Language and Literature through Islamic Poetry of symbolism - An Applied Linguistics Review4
Jasmin Hodi
Depart ment of Bosnian Language and Literature University of Demal Bijedi" Mostar, BiH lingvostop@yahoo.com Abstract: In this paper, we give some gu idance to facilitate the interpretation of Divan poetry in teaching Bosnian language and literature, using the knowledge of etymo logical meaning of words. Decoding hermet ical Poetics of Islamic symbolis m in interdiscip linary approaches, etymology is the starting point that leads us to the essence of certain concepts that are contextually related to this type of poetry. Also, linguistic, stylistic, semantic, p ragmat ic, and sociological approaches are taken into account to aid to the interpretation of certain symbols, concepts and terms, along with the poetry as a whole. Keywords: etymo logy, semantics, divan poetry, metaphor, symbol

Jasmin Hodi (2011): Interpretacija divanske poezije u nastavi bosanskog jezika i knjievnosti kroz poetiku islamskog simbolizma, a posredstvom primijenjene lingvistike, u : FLTA L 2011 : proceedings / 1st International Conference on Fore ign Language Teaching and Applied Linguistics (FLATA L 11), Sarajevo, Bosnia and Herzegovina, May 5-7, 2011. Sarajevo: International Bu rch university, 2011.