GRAĐANSKO PROCESNO PRAVO, OVRŠNO PRAVO, NASLJEDNO PROCESNO

PRAVO, OBITELJSKO PRAVO

1. OSNOVNA NAČELA PARNIČNOG POSTUPKA 4

2. NADLEŽNOST 7
3. SASTAV SUDA 15
4. IZUZEĆE SUCA 16
5. STRANKE I ZAKONSKI ZASTUPNICI 18
6. PUNOMOĆNICI 21
7. PODNESCI I DOSTAVA ELEKTRONIČKIM PUTEM 23
8. ROKOVI I ROČIŠTA 25
9. POVRAT U PRIJAŠNJE STANJE 26
10. DOSTAVA I POSEBNE ODREDBE O DOSTAVI PO UREDBI 1393/2007 27
11. TROŠKOVI POSTUPKA 35
12. TUŽBA 39
13. PRETPOSTAVKE ZA POKRETANJE POSTUPKA U KOJEM JE STRANKA RH43
14. MIRENJE 44
15. OBJEKTIVNA KUMULACIJA TUŽBENIH ZAHTJEVA45
16. PREINAKA TUŽBE 45
17. POVLAČENJE TUŽBE 46
18. SUPARNIČARI 47
19. UMJEŠAČ I UMJEŠAČ KAO JEDINSTVENI SUPARNIČAR 49
20. PREKID POSTUPKA 51
21. OBUSTAVA POSTUPKA 53
22. DOKAZI I IZVOĐENJE DOKAZA, PO UREDBI 54
23. SVJEDOCI I SASLUŠANJE STRANAKA 56
24. VJEŠTACI I VJEŠTAČENJE 58
25. OSIGURANJE DOKAZA 60
26. PRIPREMANJE GLAVNE RASPRAVE 61
27. PRAVNE POSLJEDICE ZAKLJUČENJA PRETHODNOG POSTUPKA 65
28. GLAVNA RASPRAVA 66
29. SUDSKA NAGODBA 70
30. PRESUDA, PRESUDA NA TEMELU PRIZNANJA I PRESUDA NA TEMELJU ODRICANJA
71
31. PRESUDA ZBOG OGLUHE, PRESUDA ZBOG IZOSTANKA I PRESUDA BEZ ODRŽAVANJA
RASPRAVE 74
32. PRAVOMOĆNOST 76
33. DONOŠENJE, OBJAVA PRESUDE, PISANA IZRADA i DOSTAVA PRESUDE 77
34. RJEŠENJE 79
35. ŽALBA PROTIV PRESUDE I RJEŠENJA 80
36. POSTUPAK PO ŽALBI I GRANICE ISPITIVANJA PRVOSTUPANJSKE ODLUKE 83
37. REVIZIJA PO DOPUŠTENJU 87
38. REVIZIJA PO ZAKONU 90
39. REVIZIJA PROTIV RJEŠENJA I PROTIV ODLUKE O TROŠKOVIMA 93
40. PONAVLJANJE POSTUPKA 94
41. POSEBNI POSTUPCI: SMETANJE POSJEDA, TRGOVAČKI I RADNI SPOROVI 97
42. POSTUPAK U SPOROVIMA MALE VRIJEDNOSTI 102
43. OGLEDNI POSTUPAK RADI RJEŠENJA PITANJA VAŽNOG ZA JEDINSTVENU PRIMJENU
PRAVA 104
44. EUROPSKI PARNIČNI POSTUPCI: UREDBA O DOSTAVI, O IZVOĐENJU DOKAZA, O
POSTUPKU ZA IZDAVANJE PLATNOG NALOGA I O POSTUPKU U SPOROVIMA MALE
VRIJEDNOSTI 106
45. PREDMET OVRŠNOG ZAKONA I POKRETANJE OVRŠNOG POSTUPKA 111

1
46. SREDSTVA OVRHE I OSIGURANJA, OGRANIČENJE SREDSTAVA I PREDMETA
OSIGURANJA 111
47. DOSTAVA I TROŠKOVI POSTUPKA 112
48. OVRŠNA I VJERODOSTOJNA ISPRAVA, PODOBNOST ZA OVRHU, ODREĐIVANJE
NAPLATE ZATEZNIH KAMATA I PRIJENOS TRAŽBINE ILI OBVEZE 114
49. PREDLAGANJE I ODREĐIVANJE OVRHE (PRIJEDLOG ZA OVRHU I RJEŠENJE O OVRSI)
TE STVARNA I MJESNA NADLEŽNOST U OVRŠNOM POSTUPKU 117
50. PRAVNI LIJEKOVI I PRIGOVOR TREĆE OSOBE 119
51. PROTUOVRHA, ODGODA, ZAVRŠETAK I OBUSTAVA OVRHE 124
52. OVRHA RADI NAPLATE NOVČANE TRAŽBINE: OVRHA NA NEKRETNINI 128
53. OVRHA RADI NAPLATE NOVČANE TRAŽBINE: OVRHA NA POKRETNINAMA 130
54. OVRHA RADI NAPLATE NOVČANE TRAŽBINE – OVRHA NA NOVČANOJ TRAŽBINI
OVRŠENIKA, IZUZETO OD OVRHE, IZRAVNA NAPLATA, OGRANIČENJE OVRHE 132
55. OVRHA RADI NAPLATE NENOVČANE TRAŽBINE – OVRHA RADI PREDAJE I ISPORUKE
POKRETNINA I ISPRAŽNJENJA I PPREDAJE NEKRETNINE 134
56. OVRHA RADI OSTVARIVANJA TRAŽBINE NA RADNJU, NEČINJENJE I TRPLJENJE
135
57. OVRHA RADI VRAĆANJA ZAPOSLENIKA NA RAD I SLUŽBU 137
58. ODREŽĐIVANJE OVRHE NA TEMELJU VJERODOSTOJNE ISPRAVE I ULOGA JAVNIH
BILJEŽNIKA U OVRŠNOM POSTUPKU 138
59. SREDSTVA OSIGURANJA: PRISILNO ZASNIVANJE ZALOŽNOG PRAVA NA NEKRETNINI,
PRETHODNE I PRIVREMENE MJERE 139
60. OVRHA NA TEMELJU EUROPSKOG OVRŠNOG NALOGA, POTVRDA O EUROPSKOM
OVRŠNOM NALOGU 142
61. PREDMET ZAKONA O PROVEDBI OVRHE NA NOVČANIM SREDSTVIMA, PREDMET
OVRHE I TIJELA KOJA PROVODE OVRHU NA NOVČANIM SREDSTVIMA 144
62. PROVEDBA OVRHE NA NOVČANIM SREDSTVIMA 144
63. NADLEŽNOST I POSTUPAK: UREDBA BRUXELLES I BIS, OBVEZNOPRAVNE I
OBITELJSKOPRAVNE STVARI, NASLJEDNOPRAVNE STVARI I OSTALE ODREDBE 146
64. PRIZNANJE I IZVRŠENJE STRANE SUDSKE ODLUKE – PRETPOSTAVKE 146
65. STVARNA I MJESNA NADLEŽNOST, NAČELO OFICIOZNOSTI I ODLUKE U
OSTAVINSKOM POSTUPKU 148
66. PRAVNI LIJEKOVI I TROŠKOVI U OSTAVINSKOM POSTUPKU 149
67. SMRTOVNICA I POPIS OSTAVINE, OSIGURANJE OSTAVINE 150
68. PROGLAŠENJE OPORUKE (PISANE, USMENE, NESTALE ILI UNIŠTENE TE NAKNADNO
PRONAĐENE) 151
69. POSTUPAK KAD NEMA IMOVINE OSTAVITELJA ILI KAD POSTOJE SAMO POKRETNINE
152
70. POKRETANJE I PREDMET OSTAVINSKOG POSTUPKA, OSTAVINSKA RASPRAVA,
NASLJEDNIČKA IZJAVA 153
71. UPUĆIVANJE U PARNICU, I NAKNADNO PRONAĐENA IMOVINA 154
72. RJEŠENJE O NASLJEĐIVANJU (SADRŽAJ, UČINAK PRAVOMOĆNOSTI), NAKNADNO
PRONAĐENA IMOVINA 156
73. SADRŽAJ OBITELJSKOG ZAKONA I TEMELJNA NAČELA 159
74. BRAK, IZVANBRAČNA ZAJEDNICA, PRESTANAK BRAKA, OBLIK, NAČIN SKLAPANJA
160
75. PRETPOSTAVKE ZA POSTOJANJE I ZA VALJANOST BRAKA 163
76. ZAKONSKO I UGOVORNO UREĐENJE IMOVINSKIH ODNOA BRAČNIH DRUGOVA,
ODGOVORNOST 164
77. RAZVOD BRAKA I RAZVOD AKO POSTOJE ZAJEDNIČKA MALOLJETNA DJECA 165
78. UTVRĐIVANJE I PRIZNANJE OČINSTVA 167
79. OSPORAVANJE OČINSTVA, ROKOVI ZA TUŽBU BRAČNOG I VANBRAČNOG OCA 171
80. PRAVA I DUŽNOSTI DJETETA, PRAVNI POLOŽAJ DJETETA, IZJAVE DJETETA U
SUDSKOM POSTUPKU 174
81. RODITELJSKA SKRB 175

2
82. OBVEZNO SAVJETOVANJE I MEDIJACIJA, PLAN O ZAJEDNIČKOJ RODITELJSKOJ
SKRBI 177
83. MJERE ZA ZAŠTITU PRAVA I DOBROBITI DJETETA 183
84. POSVOJENJE I PRAVNI UČINCI POSVOJENJA 190
85. SKRBNIŠTVO, POSEBNI SKRBNIK ZA DIJETE 193
86. POSEBNO SKRBNIŠTVO – OVLASTI I DUŽNOSTI POSEBNOG SKRBNIKA 197
87. UZDRŽAVANJE OPĆENITO, UZDRŽAVANJE DJETETA I POSEBNA PRAVILA O
ODREĐIVANJU UZDRŽAVANJA ZA DIJETE 200
88. UZDRŽAVANJE RODITELJA, BRAČNOG I IZVANBRAČNOG DRUGA 204
89. IZVANPARNIČNI POSTUPCI PO OBITELJSKOM ZAKONU 205

3
 GRAĐANSKO PROCESNO PRAVO

1. OSNOVNA NAČELA PARNIČNOG POSTUPKA

ZPP-om se uređuju pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i odlučuje u: sporovima o
osnovnim pravima i obvezama čovjeka i građanina, o osobnim i obiteljskim odnosima građana te
u radnim, trgovačkim, imovinskim i drugim građanskopravnim sporovima, ako zakonom nije za
neke od tih sporova određeno da u njima sud rješava po pravilima kojega drugog postupka.

1. Načelo ustavnosti i zakonitosti - Sudovi sude na temelju Ustava (i mogu zastati s postupkom
ako posumnjaju u ustavnost neke odredbe zakona i poslati ga na ocjenu ustavnosti sukladno čl.
37. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu), međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora
prava (čl. 5. Zakona o sudovima). U parničnom postupku to bi značilo strogo poštivanje pravnih
normi koje reguliraju procesnu aktivnost. Norme parničnog postupka su prisilne naravi.

2. Načelo dispozicije i oficioznosti – parnični postupak se pokreće na zahtjev stranke (nemo

iudex sine actore) i sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Sud ne može
odbiti da odlučuje o zahtjevu za koji je nadležan (jer je samopomoć zabranjena, između ostalog).
Stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile u tijeku postupka. One se mogu
odreći svog zahtjeva, priznati zahtjev protivnika i nagoditi se (materijalne dispozicije). Sud neće
uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog
morala (kontrola stranačke dispozicije).
Kontrola stranačke dispozicije je i: izricanje novčane kazne, zz osobe po skrbništvom ne
pokazuje potrebnu pažnju, parnična sposobnost stranaka, priznanje pa osporavanje neke
činjenice od strane stranke, presuda zbog ogluhe...

3. Raspravno i istražno načelo - stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje
zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud će postavljanjem pitanja i na
drugi svrsishodan način nastojati da se tijekom pripremnog ročišta iznesu sve odlučne činjenice.
Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu
predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu
raspolagat (i u obiteljskom u interesu djeteta). Sud ne može svoju odluku utemeljiti na
činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne. Također, sud po
službenoj dužnosti pribavlja OIB i sl.

4. Načelo otvorenog pravosuđenja – Sud može tijekom postupka, kad ocijeni da je to

svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iznošenja činjenica i
dokaza, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te
iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno. Sud će postavljanjem pitanja i na drugi
svrsishodan način nastojati da se tijekom pripremnog ročišta iznesu sve odlučne činjenice.

5. Načelo traženja istine (slobodne ocjene dokaza) - Koje će činjenice uzeti kao dokazane
odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno

4
i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Sud odlučuje o tome koje
će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Ocjena naknade štete i
visine predmeta spora prema slobodnoj ocjeni ako bi na drugi način dovelo do nerazmjernih
teškoća i troškova.

6. Načelo saslušanja stranaka (audiatur et altera pars) - sud će svakoj stranci dati mogućnost
da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke. Samo kad je to ovim zakonom određeno
sud je ovlašten da odluči o zahtjevu o kome protivnoj stranci nije bila dana mogućnost da se
izjasni (npr. kod osiguranja dokaza, ispravljanja presude).

7. Načelo pravnog interesa - pravni interes je procesna pretpostavka. Dakle, stranka mora
dokazati da je svrsishodno njeno obraćanje sudu radi rješavanja njene pravne stvari. U
nedostatku pravnog interesa zahtjev stranke treba odbaciti. Pravosuđe je resurs koji treba koristiti
racionalno i samo kad je neophodno.

8. Načelo neposrednosti - sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na temelju usmene,

neposredne i javne rasprave. Traži da sud svojim čulima zapaža prirodu i sadržaj dokaznih
sredstava, da taj isti sud odlučuje o dokaznoj vrijednosti dokaznih sredstava i da taj isti sud
odmah nakon zaključivanja raspravnog ročišta donese odluku.

9. Načeo usmenosti i pisanosti - sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na temelju

usmene, neposredne i javne rasprave. Ako za pojedine radnje nije predviđen oblik u kome se
mogu poduzeti zakon određuje da se parnične radnje poduzimaju pisano izvan ročišta ili usmeno
na ročištu. Tužba, odgovor na tužbu, pravni lijekovi i druge izjave, prijedlozi i saopćenja koji se
daju izvan rasprave podnose se pisano (podnesci). Izjava koja se daje podneskom može se,
umjesto podneskom, dati usmeno na zapisnik kod parničnog suda.

10. Načelo javnosti - Sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na temelju usmene,
neposredne i javne rasprave. Raspravi mogu prisustvovati samo punoljetne osobe. Osobe koje
prisustvuju raspravi ne smiju nositi oružje ili opasno oruđe. Sud može isključiti javnost za cijelu
glavnu raspravu ili jedan njezin dio ako to zahtijevaju interesi morala, javnog reda ili državne
sigurnosti, ili radi čuvanja vojne, službene ili poslovne tajne, odnosno radi zaštite privatnog
života stranaka, ali samo u opsegu koji je po mišljenju suda bezuvjetno potreban u posebnim
okolnostima u kojima bi javnost mogla biti štetna za interese pravde. U statusnim stvarima
javnost je isključena prema Obiteljskom zakonu. Sud može isključiti javnost i kada se mjerama
za održavanje reda predviđenim u ovom zakonu ne bi moglo osigurati nesmetano održavanje
rasprave. Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove zakonske zastupnike,
punomoćnike i umješače. Sud može dopustiti da glavnoj raspravi na kojoj je javnost isključena
prisustvuju pojedine službene osobe, a i znanstveni i javni radnici, ako je to od interesa za
njihovu službu odnosno znanstvenu ili javnu djelatnost. Na zahtjev stranke sud može dopustiti da
raspravi prisustvuju najviše dvije osobe koje ona označi. Sudac pojedinac, odnosno predsjednik
vijeća upozorit će osobe koje prisustvuju raspravi na kojoj je javnost isključena da su dužne kao
tajnu čuvati sve ono što su na raspravi saznale i upozoriti ih na posljedice odavanja tajne.

11. Načelo koncentracije postupka - Ako na pripremno ročište ne dođe tužitelj ili ne dođe
tuženik, a nema uvjeta za donošenje presude zbog izostanka, predsjednik vijeća raspravljat će s

5
prisutnom strankom. Sud u pravilu zakazuje jedno ročište za glavnu raspravu radi izvođenja svih
dokaza koje je odlučio izvesti.
Stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve
činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih
činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Nove
činjenice i dokazi se mogu iznositi samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno
predložiti prije.

12. Načelo pomoći neukoj stranci - stranku koja se iz neznanja ne koristi pravima što joj
pripadaju prema ovom zakonu sud će upozoriti koje parnične radnje može poduzeti. Iznimno,
stranku koja je pravna ili fizička osoba koja obavlja određenu registriranu djelatnost, sud neće
upozoriti koje parnične radnje može poduzeti ako se radi o sporu u vezi s njezinom djelatnošću.
Sud može tijekom postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti
stranke na njihovu dužnost iznošenja činjenica i dokaza, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih
činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno
(otvoreno pravosuđenje).

13. Načelo savjesnog korištenja procesnih ovlaštenja - Stranke i umješači su dužni pred
sudom govoriti istinu i savjesno se koristiti pravima koja su im priznata ovim zakonom.

14. Načelo ekonomičnosti – Sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak
provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti
svaku zlouporabu prava u postupku. Sud će kazniti novčanom kaznom od 500,00 do 10.000,00
kuna fizičku odnosno od 2.500,00 do 50.000,00 kuna pravnu osobu koja teže zlouporabi prava
koja joj pripadaju u postupku. Kazna se može izreći stranci, umješaču i njihovom zastupniku ako
je on odgovoran. Novčanu kaznu izriče prvostupanjski sud.
Kada kažnjena osoba ne plati kaznu, sud će u daljnjem roku od 8 dana na rješenje o izrečenoj
novčanoj kazni staviti potvrdu o ovršnosti te rješenje dostaviti FINI radi provedbe ovrhe. Ako
FINA u roku od godine dana ne provede ovrhu na novčanim sredstvima, dostavit će se rješenje
nadležnoj ispostavi Područnog ureda Porezne uprave radi prisilne naplate prema propisima za
prisilnu naplatu poreza. Naplaćena novčana kazna uplaćuje se na račun državnog proračuna RH.
Ako se u roku od godine dana od primitka rješenja ne uspije naplatiti, nadležna ispostava će
obavijestiti sud o tome te će se novčana kazna zamijeniti kaznom zatvora. Ako je rješenje o
izricanju novčane kazne ukinuto ili preinačeno, osoba kojoj je naplaćena izrečena novčana kazna
može u roku od tri mjeseca od primitka tog rješenja u istom postupku zatražiti od suda da naloži
Republici Hrvatskoj isplatu neosnovano naplaćenog iznosa novčane kazne. Ako taj zahtjev bude
podnesen nakon isteka toga roka, sud će ga odbaciti. Zahtjev za isplatu temeljem rješenja kojim
se nalaže Republici Hrvatskoj isplata neosnovano naplaćenog iznosa novčane kazne podnosi se
ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa.

6
2. NADLEŽNOST

Sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi ide li rješavanje spora u sudsku
nadležnost.
Ako se tijekom postupka promijene okolnosti na kojima je utemeljena nadležnost suda, sud koji
je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe ostaje i dalje nadležan i ako bi zbog tih promjena bio
nadležan drugi sud iste vrste ili sud druge vrste, ako zakonom nije izrijekom drukčije određeno.

Kad sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije
nadležan sud nego kakav drugi domaći organ:
 oglasit će se nenadležnim,
 ukinuti provedene radnje u postupku i
 odbaciti tužbu.

O sukobu apsolutne nadležnosti odlučuje Ustavni sud RH.

Kad sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije
nadležan sud u Republici Hrvatskoj, po službenoj dužnosti proglasit će se nenadležnim,
ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, osim u slučajevima u kojima nadležnost
suda u Republici Hrvatskoj ovisi i pristanku tuženika, a tuženik je dao svoj pristanak.

Sud u RH nadležan je za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim

elementom izričito određena zakonom ili međunarodnim ugovorom.

Ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti suda u Republici
Hrvatskoj za određenu vrstu sporova, sud u Republici Hrvatskoj nadležan je za suđenje u toj vrsti
sporova i kad njegova nadležnost proizlazi iz odredaba zakona o mjesnoj nadležnosti suda u
Republici Hrvatskoj (npr. čl. 58. st.3. - sud mjesta ispunjenja obveze ili čl. 65. - sud na čijem se
području obavlja rad).

STVARNA NADLEŽNOST

U parničnom postupku sudovi u Republici Hrvatskoj sude u granicama svoje stvarne nadležnosti
određene zakonom.

Općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima:

1. o uzdržavanju,
2. o postojanju ili nepostojanju braka, o poništenju i rastavi braka,
3. o utvrđivanju ili osporavanju očinstva ili materinstva,
4. o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi, ako se istodobno odlučuje
o rastavi braka, postojanju ili nepostojanju braka i poništenju braka,
5. o stvarnim i osobnim služnostima,
6. zbog smetanja posjeda,
7. iz najamnih, zakupnih i stambenih odnosa
8. za ispravak informacije i za naknadu štete nastale objavom informacije,

7
 9. radi naplate: – naknada za opskrbu pitkom vodom, plinom, toplinskom i električnom
energijom, – naknada za održavanje čistoće, – naknada iz pretplatničkog ugovora javnih
komunikacijskih usluga, – naknada za korištenje općekorisnih funkcija šuma, – naknada za
pristojbu Hrvatske radiotelevizije, – naknada za parkiranje, – regresnih zahtjeva iz
zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja,
10. iz radnih odnosa.

Pored nadležnosti propisane drugim zakonima, općinski sudovi: 1. rješavaju izvanparnične i

ovršne predmete, 2. rješavaju ostavinske predmete, zemljišnoknjižne predmete i vode zemljišne
knjige, 3. odlučuju o priznanju i ovrsi odluka stranih sudova i drugih tijela čije su odluke u
državi donošenja izjednačene sa odlukama sudova, 4. obavljaju poslove međunarodne pravne
pomoći u postupcima iz svoje nadležnosti, 5. obavljaju poslove međunarodne pravosudne
suradnje s državama članicama Europske unije u postupcima iz svoje nadležnosti (čl. 18. Zakona
o sudovima).

Općinski sudovi sude u prvom stupnju i u svim drugim sporovima koji nisu u
prvostupanjskoj nadležnosti trgovačkih ili kojih drugih sudova.

Na području županijskog suda u kojemu je ustanovljeno više općinskih sudova zakonom se može
odrediti da u određenoj vrsti sporova iz djelokruga općinskog suda na području istog županijskog
suda sude samo neki od općinskih sudova.

Općinski sudovi obavljaju poslove pravne pomoći, ako zakonom nije drugačije određeno.

Županijski sudovi u parničnom postupku:

1. sude u prvom stupnju u sporovima predviđenim zakonom (npr. poništaj arbitražnog
pravorijeka ako se ne radi o trgovačkom pravorijeku),
2. rješavaju o sukobu nadležnosti između općinskih sudova kojima su neposredno viši
sudovi,
3. odlučuju o žalbama protiv odluka općinskih sudova donesenih u prvom stupnju,
4. obavljaju druge poslove predviđene zakonom.

Pored nadležnosti propisane drugim zakonima, županijski sudovi: 1. provode istražni i

javnobilježnički stegovni postupak zbog stegovnih prijestupa i odlučuju o tim prijestupima u
prvom stupnju, kad je to određeno zakonom, 2. odlučuju o žalbama protiv odluka u stegovnim
postupcima zbog neurednosti u obavljanju poslova javnih bilježnika kad je to određeno
zakonom, 3. obavljaju poslove međunarodne pravne pomoći u postupcima iz svoje nadležnosti,
4. obavljaju poslove međunarodne pravosudne suradnje s državama članicama Europske unije u
postupcima iz svoje nadležnosti, 5. provode izvršenje strane kaznene odluke, 6. obavljaju i druge
poslove određene zakonom (čl. 19. Zakona o sudovima).

Trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude:

1. u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i obrtnika; u
sporovima između obrtnika, ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, osim ako nije
riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sude općinski sudovi (članak 34.

8
 stavak 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost
nekoga drugog suda,
2. sporove u povodu osnivanja, rada i prestanka trgovačkoga društva kao i o raspolaganju
članstvom i članskim pravima u trgovačkom društvu,
3. sporove između članova trgovačkoga društva međusobno te između članova društva i društva
koji se tiču upravljanja društvom i vođenja poslova društva kao i prava i obveza članova
društva koji proizlaze iz njihova položaja u društvu, sporove između predsjednika i članova
uprave ili nadzornog odbora društva i društva ili njegovih članova koji nastanu u svezi s
njihovim radom u društvu ili za društvo,
4. sporove o odgovornosti člana trgovačkog društva, člana uprave ili nadzornog odbora
trgovačkog društva za obveze trgovačkog društva,
5. sporove u kojima je stranka osoba nad kojom je pred trgovačkim sudom otvoren stečajni
postupak bez obzira na svojstvo druge stranke te sve sporove u povodu tog stečajnog
postupka, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sudi općinski
sud, odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekog
drugog suda. Sporovi koji su pokrenuti prije nastupanja pravnih posljedica otvaranja
stečajnog postupka dovršit će se pred sudom koji vodi stečajni postupak,
6. u sporovima koji se odnose na brodove i plovidbu na moru i unutarnjim vodama te u
sporovima na koje se primjenjuje plovidbeno pravo (plovidbeni sporovi),
7. u sporovima koji se odnose na zrakoplove i na sporove na koje se primjenjuje zračno
plovidbeno pravo,
8. u sporovima koji se odnose na zaštitu i uporabu industrijskog vlasništva, autorskog prava i
srodnih prava i drugih prava intelektualnog vlasništva, na zaštitu i uporabu izuma i tehničkih
unaprjeđenja te tvrtke, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno,
9. u sporovima u povodu djela nelojalne tržišne utakmice, monopolističkih sporazuma i
narušavanja ravnopravnosti na jedinstvenom tržištu Republike Hrvatske,
10. u sporovima između osoba iz točke 1. ovoga članka u kojima kao suparničari iz članka 196.
stavka 1. točke 1. ovoga Zakona sudjeluju i druge fizičke ili pravne osobe.

Pored nadležnosti propisane drugim zakonima, trgovački sudovi: 1. postupaju u registarskim

stvarima i vode sudske registre, 2. odlučuju o upisima u upisnik brodova i jahti u onim stvarima
koje su Pomorskim zakonikom stavljene u nadležnost trgovačkog suda, ograničenju
odgovornosti brodara, prigovorima protiv konačne diobene osnove za likvidaciju zajedničke
havarije, ako zakonom za pojedinu vrstu predmeta nije drukčije određeno, 3. odlučuju o
prijedlozima u svezi s osnivanjem, radom i prestankom trgovačkog društva, 4. odlučuju u
izvanparničnim stvarima propisanim Zakonom o trgovačkim društvima, 5. provode postupak
priznanja inozemnih sudskih odluka, kao i arbitražnih odluka u trgovačkim sporovima, 6.
provode osiguranje dokaza za postupke za koje su inače nadležni, 7. određuju mjere osiguranja u
postupcima i povodom postupaka u kojima su inače nadležni, 8. odlučuju o prijedlozima za
otvaranje stečajnog postupka i provode stečajne i predstečajne postupke, 9. obavljaju poslove
međunarodne pravne pomoći u izvođenju dokaza u trgovačkim stvarima, 10. obavljaju i druge
poslove određene zakonom (čl. 21. Zakona o sudovima).

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u parničnom postupku:

1. sudi u prvom stupnju u slučajevima predviđenim zakonom,
2. odlučuje o žalbama protiv odluka trgovačkih sudova donesenih u prvom stupnju,

9
 3. odlučuje o sukobu mjesne nadležnosti između trgovačkih sudova,
4. obavlja druge poslove određene zakonom.

Vrhovni sud Republike Hrvatske u parničnom postupku:

1. odlučuje o žalbama protiv prvostupanjskih odluka županijskih sudova i Visokoga
trgovačkog suda Republike Hrvatske i protiv vlastitih prvostupanjskih odluka, ako
zakonom nije drugačije određeno,
2. odlučuje o reviziji,
3. rješava sukob nadležnosti između sudova na području Republike Hrvatske ako im je
zajednički neposredno viši sud,
4. obavlja druge poslove određene zakonom.

Vrhovni sud Republike Hrvatske: 1. osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u
njegovoj primjeni, 2. odlučuje o redovnim pravnim lijekovima kad je to propisano posebnim
zakonom, 3. odlučuje o izvanrednim pravnim lijekovima protiv pravomoćnih odluka sudova u
Republici Hrvatskoj, 4. rješava o sukobu nadležnosti kad je to propisano posebnim zakonom, 5.
razmatra aktualna pitanja sudske prakse, analizira potrebe za stručnim usavršavanjem sudaca,
sudskih savjetnika i sudačkih vježbenika radi podizanja učinkovitosti i kvalitete pravosuđa u
cjelini, te obavlja druge poslove određene zakonom (čl. 20. Zakona o sudovima).

Sud se može po službenoj dužnosti oglasiti stvarno nenadležnim najkasnije do upuštanja

tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari. U povodu prigovora tuženika o stvarnoj
nenadležnosti, može se oglasiti samo ako je tuženik taj prigovor podnio najkasnije do upuštanja
u raspravljanje o glavnoj stvari.
Protiv rješenja višeg suda prvog stupnja kojim se oglasio stvarno nadležnim te protiv rješenja
kojim se taj sud oglasio stvarno nenadležnim i predmet ustupio nižem sudu prvog stupnja iste
vrste nije dopuštena žalba.
Nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, sud jedne vrste može se po
službenoj dužnosti ili u povodu prigovora tuženika oglasiti stvarno nenadležnim za predmete iz
nadležnosti suda druge vrste samo kada je to zakonom izrijekom određeno (npr. kad je otvoren
stečaj).

Nadležnost sudac – vijeće:

Kad sudsko vijeće ili predsjednik vijeća na pripremnom ročištu, po službenoj dužnosti ili u
povodu prigovora stranaka utvrdi da je riječ o sporu koji treba da sudi sudac pojedinac istog
suda, postupak će se nakon pravomoćnosti tog rješenja nastaviti pred sucem pojedincem, i to po
mogućnosti pred predsjednikom tog vijeća kao sucem pojedincem.
Međutim, vijeće može, prema stanju postupka, odlučiti da predmet ne ustupi sucu pojedincu, već
da ono samo provede postupak. Protiv takve odluke nije dopuštena žalba.
Ove odredbe primjenjivat će se i kad se u tijeku postupka pred vijećem promijene okolnosti ili
tužitelj smanji tužbeni zahtjev, tako da bi spor trebao suditi sudac pojedinac.
Ako je vijeće donijelo odluku o sporu koji je trebalo da sudi sudac pojedinac, ta se odluka ne
može pobijati zbog toga što odluku o sporu nije donio sudac pojedinac.

10
Kad sudac pojedinac u tijeku u postupka, po službenoj dužnosti ili u povodu prigovora stranaka,
nađe da je za suđenje nadležno vijeće istog suda, postupak će se nastaviti pred vijećem. Protiv
tog rješenja nije dopuštena žalba.

Parnični – izvanparnični postupak:

Do donošenja odluke o glavnoj stvari sud će rješenjem obustaviti parnični postupak ako utvrdi
da bi postupak trebalo provesti po pravilima izvanparničnog postupka. Postupak će se nakon
pravomoćnosti rješenja nastaviti po pravilima izvanparničnog postupka pred nadležnim sudom.
Radnje što ih je proveo parnični sud (uviđaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i dr.) te odluke
koje je donio taj sud nisu bez važnosti samo zato što su poduzete u parničnom postupku.

MJESNA NADLEŽNOST

Mjesna nadležnost može biti opća ili posebna, može se odrediti od strane višeg suda te se može
sklopiti sporazum o mjesnoj nadležnosti.

Sud se može proglasiti, po službenoj dužnosti, mjesno nenadležnim samo kad postoji isključiva
mjesna nadležnost nekoga drugog suda najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o
glavnoj stvari.
Sud se može, u povodu prigovora tuženika, proglasiti mjesno nenadležnim, ako je prigovor
podnesen najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari.
Nakon pravomoćnosti rješenja kojim se oglasio nenadležnim sud će ustupiti predmet nadležnom
sudu ili jednom od više izberivo nadležnih sudova. Sud kome je predmet ustupljen kao
nadležnom nastavit će postupak kao da je kod njega bio pokrenut.
Ako je odluka o nenadležnosti bila donesena na glavnoj raspravi, sud kome je predmet ustupljen
zakazat će glavnu raspravu i postupiti kao da se rasprava drži pred sudom u izmijenjenom
sastavu. Ako je odluka o nenadležnosti bila donesena na pripremnom ročištu, neće se zakazati
novo pripremno ročište ako sud kojem je predmet ustupljen smatra da ono nije potrebno s
obzirom na radnje poduzete na prijašnjem pripremnom ročištu.
Parnične radnje nenadležnog suda (uviđaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i dr.) nisu bez
važnosti samo zato što ih je poduzeo nenadležni sud.

Općemjesna nadležnost :
Ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je
nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika. U slučajevima predviđenim zakonom, za
suđenje je, osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan i drugi određeni sud.
 fizička osoba - sud na čijem području tuženik ima prebivalište, odnosno boravište
ako nema prebivalište u RH. Ako tuženik pored prebivališta ima i boravište u kojem
drugom mjestu. a prema okolnostima može se pretpostaviti da će tu dulje vrijeme
boraviti, općemjesno je nadležan i sud boravišta tuženika.
 pravna osoba - sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište.
 županije, Grada Zagreba, gradova i općina - sud na čijem se području nalazi
njihovo predstavničko tijelo.
 RH - sud na čijem području tužitelj ima prebivalište, odnosno sjedište u RH. Ako
tužitelj nema prebivalište, odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj za suđenje u

11
 sporovima protiv Republike Hrvatske općemjesno je nadležan sud na čijem se
području nalazi Hrvatski sabor.
 državljanina RH koji stalno živi u inozemstvu, kamo je upućen na službu ili na
rad od državnog tijela ili pravne osobe - sud njegova posljednjeg prebivališta u
Republici Hrvatskoj.

Pored općemjesne nadležnosti, postoji čitav niz pravila o posebno mjesnoj nadležnosti od kojih
je najvažnije istaknuti one o isključivoj nadležnosti:
 za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na nekretnini,
u sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini te u sporovima iz zakupnih ili
najamnih odnosa na nekretnini isključivo je nadležan sud na čijem se području nalazi
nekretnina
 kad je za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na
brodu i zrakoplovu te u sporovima iz zakupnih odnosa na brodu i zrakoplovu
nadležan sud u Republici Hrvatskoj, isključivo je mjesno nadležan sud na čijem se
području vodi upisnik u kojem je brod, odnosno zrakoplov upisan.
 u sporovima iz odnosa s ustrojstvenim jedinicama Oružanih snaga Republike
Hrvatske isključivo je nadležan sud na čijem području se nalazi sjedište
zapovjedništva ustrojstvene jedinice Oružanih snaga Republike Hrvatske.
 za suđenje u sporovima koji nastaju u tijeku i u povodu sudskog ili upravnoga
ovršnog postupka odnosno u tijeku i u povodu stečajnog postupka mjesno je
isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ovršni ili
stečajni postupak, odnosno sud na čijem se području provodi upravna ovrha.

Posebno mjesno nadležni sud uz općemjesno nadležni sud (izberiva nadležnost):

 Ako je jednom tužbom tuženo više osoba, a za njih ne postoji mjesna nadležnost istog
suda, nadležan je sud koji je mjesno nadležan za jednog od tuženika, a ako među njima
ima glavnih i sporednih obveznika, sud koji je mjesno nadležan za koga od glavnih
obveznika.
 Za suđenje u sporovima za zakonsko uzdržavanje, ako je tužitelj osoba koja traži
uzdržavanje, nadležan je pored suda općemjesne nadležnosti i sud na čijem području
tužitelj ima prebivalište odnosno boravište. Ako je u sporovima za zakonsko
uzdržavanje s međunarodnim elementom sud u RH nadležan zato što tužitelj ima
prebivalište u RH, mjesno je nadležan sud na čijem području tužitelj ima prebivalište.
Ako nadležnost suda u RH u sporovima o zakonskom uzdržavanju postoji zato što
tuženik ima imovinu u RH iz koje se može naplatiti uzdržavanje, mjesno je nadležan
sud na čijem se području nalazi ta imovina.
 Za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, sud na čijem je
području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila.
Ako je šteta nastala zbog smrti ili tjelesne ozljede, nadležan je i sud na čijem
području tužitelj ima prebivalište odnosno boravište. Ove odredbe primjenjivat će se i u
sporovima protiv društva osiguranja radi naknade štete trećim osobama na temelju
propisa o neposrednoj odgovornosti društva osiguranja i u sporovima o regresnim
zahtjevima po osnovi naknade štete protiv regresnih dužnika.
 Nadležnost u sporovima radi zaštite prava na temelju jamstva proizvođača za suđenje u
sporovima za zaštitu prava na temelju pisanog jamstva protiv proizvođača koji je

12
 jamstvo dao nadležan je i sud općemjesne nadležnosti za prodavača koji je pri prodaji
stvari uručio kupcu pisano jamstvo proizvođača.
 Za suđenje u sporovima radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja braka, poništaja
braka ili rastave braka (bračni sporovi) nadležan je i sud na čijem su području bračni
drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište. Ako je u bračnim sporovima sud u RH
nadležan zato što su bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište u RH
odnosno zato što tužitelj ima prebivalište u RH, mjesno je nadležan sud na čijem su
području bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište odnosno sud na čijem
području tužitelj ima prebivalište. Ako je u sporovima o imovinskim odnosima bračnih
drugova sud u RH nadležan zato što se imovina bračnih drugova nalazi u RH ili zato što
tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ima prebivalište ili boravište u RH, mjesno je
nadležan sud na čijem području tužitelj ima prebivalište ili boravište u vrijeme
podnošenja tužbe.
 U sporovima radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva ili materinstva dijete može
podići tužbu i pred sudom na čijem području ima prebivalište odnosno boravište. Ako je
u sporovima radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva ili materinstva sud u RH nadležan
zato što tužitelj ima prebivalište u RH, mjesno je nadležan sud na čijem području
tužitelj ima prebivalište.
 Nadležnost po mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica pravne osobe i sud na čijem
se području ta poslovna jedinica nalazi.
 Nadležnost u sporovima iz nasljednopravnih odnosa pored suda općemjesne
nadležnosti mjesno je nadležan i sud na čijem se području nalazi sud koji provodi
ostavinski postupak
 Ako je u sporu iz radnog odnosa tužitelj radnik, za suđenje je nadležan i sud na čijem
se području rad obavlja ili se obavljao, odnosno sud na čijem bi se području rad morao
obavljati te sud na čijem je području zasnovan radni odnos.
 U sporu zbog diskriminacije i uznemiravanja pored suda opće mjesne nadležnosti
nadležan je i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište, odnosno boravište te sud
mjesta gdje se dogodila šteta ili je počinjena radnja diskriminacije (Zakon o suzbijanju
diskriminacije)

Tužba o imovinskopravnim zahtjevima protiv osobe koja nema općemjesnu nadležnost u RH

može se podnijeti svakome sudu u RH na čijem se području nalazi kakva imovina te osobe ili
predmet koji se tužbom traži. Ako nadležnost suda u RH postoji zato što je obveza nastala za
vrijeme boravka tuženika u RH, mjesno je nadležan sud na čijem je području obveza nastala.
U sporovima protiv osobe koja u RH nema općemjesnu nadležnost, za obveze koje treba ispuniti
u RH, tužba se može podnijeti sudu na čijem području tu obvezu treba ispuniti.

Određivanje mjesne nadležnosti od višeg suda

Ako nadležni sud zbog izuzeća suca ili iz drugih razloga ne može postupati, obavijestit će o tome
neposredno viši sud, koji će odrediti da u tom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud s
njegova područja (nužna delegacija).

Nadležni sud prvog stupnja može sam ili na prijedlog stranke zatražiti od najvišeg suda određene
vrste da odredi da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud s njegova područja

13
ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi važni razlozi
(svrhovita delegacija).
O prijedlogu stranke odlučuje prvostupanjski sud rješenjem protiv kojeg žalba nije dopuštena. O
zahtjevu prvostupanjskog odlučuje sudac pojedinac najvišeg suda određene vrste.

Nadležni drugostupanjski sud može sam ili u povodu prijedloga stranke zatražiti od Vrhovnog
suda Republike Hrvatske da odredi da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležan sud
ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi važni razlozi
(ordinacija nadležnosti).

Ako je za suđenje nadležan sud u Republici Hrvatskoj, ali se prema odredbama ovoga zakona ne
može utvrditi koji je sud mjesno nadležan, Vrhovni sud Republike Hrvatske, na prijedlog
stranke odrediti će koji će stvarno nadležni sud biti mjesno nadležan.

Sporazum o mjesnoj nadležnosti

Ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da
im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan.
Ako je zakonom određeno da su za suđenje u određenom sporu mjesno nadležna dva suda ili više
sudova, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi jedan od tih sudova ili drugi
stvarno nadležni sud.
Taj sporazum važi samo ako je sastavljen u pisanom obliku i ako se tiče određenog spora ili
više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa. Sporazum o mjesnoj nadležnosti
sklopljen je u pisanom obliku i ako je sklopljen razmjenom pisama, brzojava, teleksa ili drugih
telekomunikacijskih sredstava koja omogućavaju pisani dokaz o sklopljenom ugovoru. Ispravu o
sporazumu tužitelj mora priložiti uz tužbu.

SUKOB NADLEŽNOSTI

Ako sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom smatra da je nadležan sud koji mu je predmet
ustupio ili koji drugi sud, dostavit će predmet sudu koji treba riješiti taj sukob nadležnosti,
osim ako nađe da mu je predmet ustupljen zbog očite pogreške, a trebalo je biti ustupljen kojem
drugom sudu, u kom će slučaju predmet ustupiti drugom sudu i o tome obavijestiti sud koji mu je
predmet ustupio.
Sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom može, po službenoj dužnosti ili na prijedlog koje
od stranaka, postupiti u skladu s tom odredbom najkasnije na prvom ročištu koje je održao nakon
što mu je predmet ustupljen.

Kad je u povodu žalbe protiv odluke prvostupanjskog suda kojom se on oglasio mjesno
nenadležnim odluku donio drugostupanjski sud, za tu je odluku vezan u vezi s nadležnošću i sud
kome je predmet ustupljen, ako je drugostupanjski sud koji je odluku donio nadležan za
rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova. Odluka drugostupanjskog suda o stvarnoj
nenadležnosti prvostupanjskog suda vezuje svaki sud kome se kasnije isti predmet ustupi, ako je
drugostupanjski sud nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova.

14
Sukob nadležnosti između sudova iste vrste rješava zajednički neposredno viši sud. Sukob
nadležnosti između sudova razne vrste rješava Vrhovni sud Republike Hrvatske. U oba slučaja
odlučuje sudac pojedinac.

O sukobu nadležnosti može se odlučiti i kad se stranke prije toga ne izjasne o nadležnosti. Dok
se ne riješi sukob nadležnosti, sud kome je predmet ustupljen dužan je poduzimati one radnje u
postupku za koje postoji opasnost od odgode.

Protiv rješenja kojim se odlučuje o sukobu nadležnosti nije dopuštena žalba.

3. SASTAV SUDA

U parničnom postupku u prvom stupnju sporove sudi sudac pojedinac, ako zakonom nije
određeno da sudi vijeće. U drugom stupnju sudovi sude u vijeću, ako zakonom nije drugačije
određeno. U povodu revizije sudovi odlučuju u vijeću, ako zakonom nije drugačije određeno.
Predsjednik vijeća može poduzimati samo one radnje u postupku i donositi samo one odluke za
čije je poduzimanje odnosno donošenje ovlašten ovim zakonom.

Kad u prvom stupnju sudi vijeće, ono je sastavljeno od trojice sudaca, ako zakonom nije
drugačije određeno. Kad odlučuje u drugom stupnju u sjednici vijeća, sud odlučuje u vijeću
sastavljenom od trojice sudaca, ako zakonom nije drugačije određeno. U tom sastavu viši sud
odlučuje i u svim drugim slučajevima, ako zakonom nije drugačije određeno.

O žalbi protiv presude u sporovima za isplatu novčane tražbine, ako vrijednost predmeta spora
ne prelazi 100.000,00 kn, odnosno u trgovačkim sporovima ako vrijednost predmeta spora ne
prelazi 500.000,00 kn, odlučuje sudac pojedinac višeg suda, ako zakonom nije drugačije
određeno.
O žalbi protiv rješenja odlučuje sudac pojedinac višeg suda, ako zakonom nije drugačije
određeno.

Kad odlučuje o reviziji protiv drugostupanjskih odluka, Vrhovni sud Republike Hrvatske sudi u
vijeću sastavljenom od pet sudaca, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. Kad odlučuje o
reviziji protiv drugostupanjskih rješenja koje je donio sudac pojedinac suda nižeg stupnja,
Vrhovni sud Republike Hrvatske sudi u vijeću sastavljenom od trojice sudaca.
Kad odlučuje o žalbi Vrhovni sud Republike Hrvatske sudi u vijeću u kojemu sudi u povodu
revizije.

Vrijednost predmeta spora – značaj i način utvrđivanja:

Vrijednost predmeta spora je važna za:
 utvrđivanje sastava suda (određivanje može li sudski savjetnik; žalba protiv presude),
 u drugim slučajevima predviđenim zakonom (vrste postupka (sporovi male vrijednosti,
nedokumentirani platni nalog), ovlasti za zastupanje, pravo na troškove postupka
prema vps-u, slobodne ocjene dokaza)

15
Kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. Kamate,
parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir ako ne čine
glavni zahtjev.

Ako se zahtjev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora računa
se po njihovu zbroju, ali najviše do iznosa koji odgovara zbroju davanja za vrijeme od pet
godina (npr. najamnina, uzdržavanje).

Ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj
činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti
svih zahtjeva.
Ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili
su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje
prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.
Zbrajanje ne dolazi u obzir kod subjektivne kumulacije (više tuženika).
Ako pojedine zahtjeve u tužbi ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv
različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog
zahtjeva.

Ako se tužbom zahtijeva samo davanje osiguranja za stanovito potraživanje ili ustanovljenje
založnog prava, vrijednost predmeta spora određuje se prema iznosu potraživanja koje treba
osigurati. Ali ako predmet zaloga ima manju vrijednost od potraživanja koje treba osigurati, kao
vrijednost predmeta spora uzet će se vrijednost predmeta zaloga.

Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da
umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora
uzet će se ta svota. U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu
svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

Ako je tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da
se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja za zastupanje ili
prava na naknadu troškova, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na
pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te
rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

Ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio
odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvoga stupnja će brzo i na prikladan način, nakon što
strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv
kojega nije dopuštena posebna žalba. Ako prvostupanjski sud ne utvrdi vrijednost predmeta
spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da
je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn.

16
4. IZUZEĆE SUCA

Sudac ne može obavljati sudačku dužnost:

 ako je sam stranka, zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke, ako je sa strankom u
odnosu suovlaštenika, suobveznika ili regresnog obveznika ili ako je u istom predmetu
saslušan kao svjedok ili vještak;
 ako stalno ili privremeno radi u pravnoj osobi koja je stranka u postupku;
 ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke srodnik po krvi u pravoj
liniji do bilo kog stupnja, a u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja ili mu je bračni drug,
izvanbračni drug ili srodnik po tazbini do drugog stupnja, bez obzira na to je li brak
prestao ili nije;
 ako je skrbnik, usvojitelj ili usvojenik stranke, njezina zakonskog zastupnika ili
punomoćnika;
 ako je u istom predmetu sudjelovao u postupku pred nižim sudom ili pred kojim drugim
tijelom;
 ako je u stečajnom postupku u povodu kojega je došlo do spora sudjelovao ili sudjeluje
kao stečajni sudac ili član stečajnog vijeća,
 ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost.

Sudac, čim sazna da postoji koji od razloga za izuzeće, osim postojanja drugih okolnosti koje
dovode u sumnju njegovu nepristranost, dužan je prekinuti svaki rad na tom predmetu i o tome
obavijestiti predsjednika suda, koji će mu odrediti zamjenika. Ako je riječ o izuzeću predsjednika
suda, on će odrediti sebi zamjenika iz reda sudaca tog suda; a ako to nije moguće, o tome će
odlučiti neposredno viši sud (nužna delegacija).
Ako sudac smatra da postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost
obavijestit će o tome predsjednika suda, koji će odlučiti o izuzeću. Do donošenja rješenja
predsjednika suda sudac može poduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odgode.

Stranke mogu tražiti izuzeće samo suca koji sudjeluje u određenom postupku, odnosno
predsjednika suda koji o zahtjevu za izuzeće treba odlučiti.

Nije dopušten zahtjev za izuzeće (takav zahtjev će se odbaciti, i nije dopuštena posebna
žalba protiv rješenja o odbacivanju):
 kojim se uopćeno traži izuzeće svih sudaca nekoga suda ili svih sudaca koji bi mogli
suditi u nekom predmetu,
 o kojem je već odlučeno,
 u kojem nije naveden obrazloženi razlog zbog kojeg se traži izuzeće.
Ovakve zahtjeve odbacit će sudac pojedinac ili predsjednik vijeća pred kojim teče postupak u
povodu kojeg je izuzeće zatraženo rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba. Ako je zahtjev
podnesen u povodu pravnog lijeka, odbacit će ga predsjednik prvostupanjskog suda.

Stranka je dužna podnijeti zahtjev za izuzeće suca čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a
najkasnije do završetka rasprave; a ako nije bilo rasprave, do donošenja odluke pred nadležnim
sudom.

17
O zahtjevu stranke za izuzeće odlučuje predsjednik suda, ako zakonom nije drukčije određeno.
Ako stranka traži izuzeće predsjednika suda, odluku o izuzeću donosi predsjednik neposredno
višeg suda. O zahtjevu stranaka za izuzeće predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske
odlučuje vijeće sastavljeno od pet sudaca toga suda.
Prije donošenja rješenja o izuzeću uzet će se izjava od suca čije se izuzeće traži, a prema potrebi
obavit će se i drugi izviđaji.

Kad sudac pojedinac, predsjednik vijeća, član vijeća ili predsjednik suda sazna da je stavljen
zahtjev za njegovo izuzeće, dužan je obustaviti svaki rad na tom predmetu, a ako je izuzeće
zatraženo zbog sumnje u nepristranost, može do donošenja rješenja o zahtjevu poduzimati samo
one radnje za koje postoji opasnost od odgode.

Sudac pojedinac ili predsjednik vijeća može rješenjem protiv kojega nije dopuštena žalba
odlučiti nastaviti s radom ako ocijeni da je zahtjev za izuzeće očito neosnovan i da je
postavljen radi sprječavanja ili ometanja suda u poduzimanju određenih radnji, odnosno
radi odugovlačenja postupka.

Ako zahtjev za izuzeće bude prihvaćen, radnje koje su poduzete i odluke koje su donesene u
smislu prethodnog odlomka ukinut će sudac pojedinac ili predsjednik vijeća koji će preuzeti
vođenje postupka. Protiv ovakvog rješenja nije dopuštena žalba. Protiv rješenja kojim se
zahtjev odbacuje ili odbija nije dopuštena posebna žalba.

Sud će novčano kazniti stranku i umješača, odnosno njihova zastupnika ako se utvrdi da je
zahtjev za izuzeće očito neosnovan i da je podnesen samo zato da bi se omelo ili spriječilo sud u
poduzimanju nekih radnji ili radi odugovlačenja postupka. Na zahtjev protivne stranke sud će
bez odgode rješenjem odlučiti o naknadi troškova postupka koji su toj stranci uzrokovani
postavljanjem neosnovanoga zahtjeva za izuzeće. Protiv toga rješenja posebna žalba nije
dopuštena, a na temelju njega ovrha se može tražiti i prije njegove pravomoćnosti.

5. STRANKE I ZAKONSKI ZASTUPNICI

STRANAČKA SPOSOBNOST = sposobnost biti nositeljem parničnih prava i dužnosti.

PARNIČNA SPOSOBNOST = sposobnost poduzimati određene radnje u parnici sa
procesnopravnim učinkom.

Stranka u postupku može biti svaka fizička i pravna osoba. Posebnim propisima određuje se
tko može biti stranka u postupku osim fizičkih i pravnih osoba. (npr. stečajna masa, radničko
vijeće). Parnični sud može, iznimno, s pravnim učinkom u određenoj parnici, priznati svojstvo
stranke i onim oblicima udruživanja koji nemaju stranačku sposobnost ako utvrdi da, s obzirom
na predmet spora, u suštini udovoljavaju bitnim uvjetima za stjecanje stranačke sposobnosti, a
osobito ako raspolažu imovinom na kojoj se može provesti ovrha (ius standi in iudicio; protiv
ovakvog rješenja nije dopuštena posebna žalba). Kad su državni odvjetnik ili koje drugo državno

18
tijelo zakonom ovlašteni pokrenuti parnični postupak oni mogu poduzimati radnje u postupku
potrebne za ostvarivanje svojih ovlasti (stranka sui generis).

Stranka koja je potpuno poslovno sposobna može sama obavljati radnje u postupku (parnična
sposobnost). Punoljetna osoba kojoj je djelomično ograničena poslovna sposobnost parnično je
sposobna u granicama svoje poslovne sposobnosti. Maloljetnik koji nije stekao potpunu
poslovnu sposobnost parnično je sposoban u granicama u kojima mu se priznaje poslovna
sposobnost (roditeljstvo ili brak, posao). Parnična sposobnost stranog državljanina pred sudom u
Republici Hrvatskoj procjenjuje se prema zakonu države čiji je on državljanin. Strani državljanin
koji nije parnično sposoban prema zakonu države čiji je državljanin, a parnično je sposoban
prema zakonu Republike Hrvatske, može sam poduzimati radnje u postupku.

U tijeku cijelog postupka sud će, po službenoj dužnosti, paziti može li osoba koja se
pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku i je li parnično sposobna, zastupa li parnično
nesposobnu stranku njezin zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebno ovlaštenje
kad je ono potrebno.

Kad sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku, a taj se
nedostatak može otkloniti, pozvat će tužitelja da izvrši potrebne ispravke u tužbi ili će
poduzeti druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti s osobom koja može biti stranka u
postupku. Kad utvrdi da stranka nema zakonskog zastupnika ili da zakonski zastupnik nema
posebno ovlaštenje kad je ono potrebno, zatražit će:
- da nadležni CSS postavi skrbnika/staratelja parnično nesposobnoj osobi
- pozvat će zakonskog zastupnika da pribavi posebno ovlaštenje, ili druge mjere.

Dok se ne otklone ti nedostaci, mogu se u postupku poduzimati samo one radnje zbog čije bi
odgode mogle nastati štetne posljedice za stranku. Ako se navedeni nedostaci ne mogu
otkloniti ili ako određeni rok bezuspješno protekne, sud će rješenjem ukinuti radnje provedene
u postupku ako su zahvaćene tim nedostacima i odbaciti tužbu ako su nedostaci takve prirode
da sprečavaju daljnje vođenje parnice.

ZAKONSKI ZASTUPNIK

Stranka koja nema parničnu sposobnost zastupa njezin zakonski zastupnik koji se određuje
zakonom ili aktom nadležnoga državnog tijela donesenim na temelju zakona.

Zakonski zastupnik može u ime stranke poduzimati sve radnje u postupku; ali ako je za
podnošenje ili povlačenje tužbe, za priznanje odnosno za odricanje od tužbenog zahtjeva, za
zaključenje nagodbe ili za poduzimanje drugih radnji u postupku u posebnim propisima
određeno da zastupnik mora imati posebno ovlaštenje, on može te radnje poduzimati samo ako
ima takvo ovlaštenje.

Osoba koja se pojavljuje kao zakonski zastupnik dužna je na zahtjev suda dokazati da je
zakonski zastupnik.

19
Kad sud ustanovi da zakonski zastupnik osobe pod skrbništvom ne pokazuje potrebnu pažnju u
zastupanju, obavijestit će o tome centar za socijalnu skrb. Ako bi zbog propuštanja zastupnika
mogla nastati šteta za osobu pod skrbništvom, sud će zastati s postupkom i predložiti da se
odredi drugi zakonski zastupnik.

Kad sud utvrdi da stranka nema zakonskog zastupnika ili da zakonski zastupnik nema posebno
ovlaštenje kad je ono potrebno, zatražit će da nadležni centar za socijalnu skrb postavi skrbnika
parnično nesposobnoj osobi odnosno pozvat će zakonskog zastupnika da pribavi posebno
ovlaštenje ili će poduzeti druge mjere koje su potrebne da bi parnično nesposobna stranka bila
pravilno zastupana. Dok se ne otklone ti nedostaci, mogu se u postupku poduzimati samo one
radnje zbog čije bi odgode mogle nastati štetne posljedice za stranku. Ako se navedeni nedostaci
ne mogu otkloniti ili ako određeni rok bezuspješno protekne, sud će rješenjem ukinuti radnje
provedene u postupku ako su zahvaćene tim nedostacima i odbaciti tužbu ako su nedostaci
takve prirode da sprečavaju daljnje vođenje parnice.

Ako se u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom pokaže da bi redovan postupak oko
postavljanja zakonskog zastupnika tuženiku trajao dugo, tako da bi zbog toga za jednu ili obje
stranke mogle nastati štetne posljedice, sud će tuženiku na njegov trošak postaviti privremenog
zastupnika i to u slučaju:
 ako tuženik nije parnično sposoban, a nema zakonskog zastupnika;
 ako postoje suprotni interesi tuženika i njegova zakonskog zastupnika;
 ako obje stranke imaju istoga zakonskog zastupnika;
 ako je boravište tuženika nepoznato, a tuženik nema punomoćnika;
 ako se tuženik ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomoćnika u Republici
Hrvatskoj, nalaze u inozemstvu, a dostava se nije mogla obaviti.

O postavljanju privremenog zastupnika obavijestit će se CZSS i stranke. Sud može privremenog

zastupnika postaviti i pravnoj osobi.
Ako se tijekom postupka nakon podnošenja tužbe i u odnosu na tužitelja ostvare razlozi zbog
kojih je prema prethodnim odredbama ovoga članka moguće tuženiku postaviti privremenoga
zastupnika, sud će privremenoga zastupnika postaviti i tužitelju na njegov trošak.

Privremeni zastupnik ima u postupku za koji je postavljen sva prava i dužnosti zakonskog
zastupnika. Ta prava i dužnosti privremeni zastupnik vrši sve dok se stranka ili njezin
punomoćnik ne pojavi pred sudom odnosno dok centar za socijalnu skrb ne obavijesti sud da je
postavio skrbnika.
Sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika dužan je predujmiti
tužitelj, (osim ako se privremeni zastupnik postavlja tužitelju zbog nepoznatog boravišta
tuženika a nema punomoćnika, i ako tuženik ili njegov zz nemaju punomoćnika u RH a nalaze se
u inozemstvu i dostava se nije mogla obaviti), na temelju rješenja suda protiv kojeg nije
dopuštena posebna žalba. Ako tužitelj ne predujmi ta sredstva u roku koji je odredio sud u svom
rješenju, sud će tužbu odbaciti.
Ako je privremeni zastupnik postavljen stranci zbog nepoznatog boravišta tuženika ili se isti
nalazi u inozemstvu, sud će izdati oglas koji će objaviti u »Narodnim novinama« i na oglasnoj
ploči suda, a prema potrebi i na drugi prikladan način.

20
Oglas treba sadržavati: naznaku suda koji je postavio privremenog zastupnika, zakonsku osnovu,
ime stranke kojoj se postavlja zastupnik, predmet spora, ime zastupnika i njegov osobni
identifikacijski broj, prebivalište, odnosno boravište te upozorenje da će zastupnik zastupati
stranku u postupku sve dok se stranka ili njezin punomoćnik ne pojavi pred sudom odnosno dok
centar za socijalnu skrb ne obavijesti sud da je postavio skrbnika.

6. PUNOMOĆNICI

Stranke mogu poduzimati radnje u postupku osobno ili preko punomoćnika, ali sud može pozvati
stranku koja ima punomoćnika da se pred sudom osobno izjasni o činjenicama koje treba utvrditi
u parnici. Stranka koju zastupa punomoćnik može uvijek doći pred sud i davati izjave pored svog
punomoćnika.

RH zastupa državni odvjetnik kao zastupnik po zakonu.

Stranku kao punomoćnik može zastupati odvjetnik (Odvjetnički vježbenik bez položenoga
pravosudnog ispita može zamjenjivati odvjetnika kod kojeg je zaposlen samo pred sudom prvoga
stupnja, u postupcima čija vrijednost predmeta spora nije veća od 50.000,00 kuna. Odvjetnički
vježbenik s položenim pravosudnim ispitom može zamjenjivati odvjetnika bez ikakvih
ograničenja.), ako nije drukčije određeno:
 osoba koja je s njome u radnom odnosu, ako je potpuno poslovno sposobna
 srodnik po krvi u pravoj liniji, brat, sestra ili bračni drug ako je potpuno poslovno
sposoban i ako se ne bavi nadripisarstvom
 radnika može u postupku u parnicama iz radnih odnosa kao punomoćnik zastupati
osoba koja je u radnom odnosu u sindikatu čiji je on član ili u udruzi sindikata u
koju je udružen sindikat čiji je on član
 Poslodavca može u postupku u parnicama iz radnih odnosa kao punomoćnik
zastupati osoba koja je u radnom odnosu u udruzi poslodavaca čiji je on član ili u
udruzi poslodavaca više razine u koju je udružena udruga poslodavaca čiji je on
član.
 prokurist stranku trgovačko društvo
 državno odvjetništvo određene pravne osobe (tvrtke u vlasništvu RH)
 zastupnik za primanje pismena osoba koja nema svojstvo odvjetnika

Ako u parnicama o imovinskopravnim zahtjevima vrijednost predmeta spora prelazi 50.000,00

kuna, punomoćnici pravnih osoba mogu biti samo osobe koje imaju položen pravosudni ispit.

Ako se kao punomoćnik pojavi osoba koja ne može biti punomoćnikom sud će takvoj osobi
uskratiti daljnje zastupanje i o tome će obavijestiti stranku. Žalba protiv rješenja o uskrati
zastupanja ne zadržava provedbu rješenja. Ako utvrdi da punomoćnik koji nije odvjetnik nije
sposoban obavljati tu dužnost, sud će upozoriti stranku na štetne posljedice koje mogu nastati
zbog nepravilnog zastupanja

21
Stranka može podnijeti prijedlog za dopuštenje revizije i reviziju:
 preko opunomoćenika koji je odvjetnik,
 sama ako ima položeni pravosudni ispit,
 osoba koja ju je prema odredbama ZPP-a ili kojega drugog zakona ovlaštena zastupati u
tom svojstvu iako nije odvjetnik ako ima položen pravosudni ispit.
Stranka, odnosno njezin opunomoćenik, dužni su uz prijedlog za dopuštenje revizije ili reviziju
ili najkasnije do isteka roka za njihovo podnošenje priložiti izvornik ili presliku potvrde o
položenom pravosudnom ispitu ili drugu javnu ispravu u izvorniku ili preslici iz koje proizlazi da
stranka ili njezin punomoćnik ima položen pravosudni ispit, ako takva potvrda ili druga javna
isprava u izvorniku ili preslici prethodno nije podnesena sudu u istom postupku.

Radnje u postupku što ih punomoćnik poduzima u granicama punomoći imaju isti pravni učinak
kao da ih je poduzela sama stranka. Stranka može izmijeniti ili opozvati izjavu svog
punomoćnika na ročištu na kome je ta izjava dana. Ako je punomoćnik priznao koju činjenicu na
ročištu kome stranka nije prisustvovala ili je koju činjenicu priznao u podnesku, a stranka to
priznanje kasnije izmijeni ili opozove, sud će cijeniti obje izjave prema svom uvjerenju.

Opseg punomoći određuje stranka. Stranka može ovlastiti punomoćnika da poduzima samo
određene radnje ili da poduzima sve radnje u postupku.

Ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila
ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći:
1) obavljati sve radnje u postupku, a osobito podnijeti tužbu, povući je, priznati tužbeni
zahtjev ili se odreći tužbenog zahtjeva, zaključiti nagodbu, podnijeti pravni lijek i odreći se
ili odustati od njega te zahtijevati izdavanje mjera osiguranja;
2) stavljati zahtjev za ovrhu ili osiguranje i poduzimati potrebne radnje u postupku u povodu
takva zahtjeva;
3) od protivne stranke primiti dosuđene troškove;
4) punomoć prenijeti na drugog odvjetnika ili ovlastiti drugog odvjetnika na poduzimanje
samo pojedinih radnji u postupku.
Za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka odvjetniku je potrebna posebna
punomoć, ako je od pravomoćnosti odluke proteklo više od šest mjeseci.

Ako je odvjetniku privremeno obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva, tada ga zamjenjuje

privremeni zamjenik kojem pripadaju sva prava koja ima odvjetnik kojeg zamjenjuje i bez
punomoći stranaka. Privremeni zamjenik je dužan sudu podnijeti rješenje o postavljanju za
privremenog zamjenika prigodom obavljanja prve radnje u postupku. Ako odvjetnik prestane
obavljati odvjetništvo, tada je preuzimatelj njegova ureda dužan bez posebne punomoći zastupati
stranku najdulje šest mjeseci od dana kada je odvjetnik prestao obavljati odvjetništvo.

Ako je stranka izdala punomoć osobi koja nije odvjetnik, na temelju takve punomoći, osoba
može obavljati sve radnje u postupku, ali mu je uvijek potrebno izričito ovlaštenje za:
 povlačenje tužbe,
 za priznanje ili za odricanje od tužbenog zahtjeva,

22
  za zaključenje nagodbe,
 za odricanje ili odustanak od pravnog lijeka
 za prenošenje punomoći na drugu osobu te
 za podnošenje izvanrednih pravnih lijekova.

Stranka izdaje punomoć pisano ili usmeno na zapisnik kod suda. Stranka koja nije pismena ili
nije u stanju potpisati se stavit će na pisanu punomoć umjesto potpisa otisak kažiprsta. Ako se u
tom slučaju punomoć izdaje osobi koja nije odvjetnik, potrebna je prisutnost dvojice svjedoka
koji će se potpisati na punomoći. Ako posumnja u istinitost pisane punomoći, sud može
rješenjem odrediti da se podnese ovjerena punomoć.
Punomoćnik je dužan pri prvoj radnji u postupku podnijeti punomoć. Sud može dopustiti da
radnje u postupku za stranku privremeno obavi osoba koja nije podnijela punomoć, ali će
istovremeno narediti toj osobi da naknadno u određenom roku podnese punomoć ili odobrenje
stranke za obavljanje parnične radnje. Ako sud utvrdi da osoba koja se pojavljuje kao
punomoćnik nije ovlaštena za zastupanje (dužan paziti tijekom cijelog postupka), ukinut će
parnične radnje što ih je ta osoba poduzela ako te radnje nije stranka naknadno odobrila.

Stranka može punomoć u svako vrijeme opozvati, a punomoćnik je može u svako vrijeme
otkazati.

Opozivanje odnosno otkaz punomoći važi za protivnu stranku od časa kad joj je saopćen. Poslije
otkaza punomoći punomoćnik je dužan još mjesec dana obavljati radnje za osobu koja mu je
izdala punomoć ako je potrebno da od nje otkloni kakvu štetu koja bi u to vrijeme mogla nastati.

Ako je punomoćniku dano ovlaštenje da može obavljati sve radnje u postupku, a stranka izgubi
parničnu sposobnost, odnosno njezin zakonski zastupnik umre ili izgubi poslovnu sposobnost,
ili ako zakonski zastupnik bude razriješen dužnosti, punomoćnik je ovlašten i nadalje poduzimati
radnje u postupku, ali novi zakonski zastupnik može opozvati punomoć. Punomoćniku koji nije
odvjetnik uvijek prestaju ovlaštenja koja se u punomoći moraju izričito navesti.

Smrću fizičke osobe, odnosno prestankom pravne osobe prestaje i punomoć koju je ona
izdala.
U slučaju stečaja punomoć koju je izdao stečajni dužnik prestaje kad prema važećim propisima
nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka, ako zakonom nije drugačije određeno.
Punomoćnik je dužan još mjesec dana obavljati radnje u postupku ako je potrebno da od stranke
otkloni štetu.

7. PODNESCI I DOSTAVA ELEKTRONIČKIM PUTEM

Podnesci su tužba, odgovor na tužbu, pravni lijekovi i druge izjave, prijedlozi i saopćenja koji se
daju izvan rasprave i podnose se pisano.
Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržati sve ono što je potrebno da bi se po njima
moglo postupiti. Oni osobito trebaju sadržavati:
23
  oznaku suda,
 ime, prebivalište odnosno boravište stranaka, njihovih zakonskih
zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju,
 OIB stranke koja podnosi podnesak
 predmet spora,
 sadržaj izjave
 potpis podnositelja (na kraju podneska)

Tužba mora sadržavati: - sve što i svaki podnesak +

 zahtjev, u pogledu glavne stvari I sporednih traženja
 činjenice na kojima se temelji zahtjev i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice,
 vrijednost predmeta spora.

Ako izjava sadrži kakav zahtjev, stranka treba u podnesku navesti činjenice na kojima temelji
zahtjev i dokaze kad je to potrebno. Izjava koja se daje podneskom može se, umjesto
podneskom, dati usmeno na zapisnik kod parničnog suda.

PODNESCI U ELEKTRONIČKOM OBLIKU

Podnesak se može podnijeti u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava.
Podnesak u elektroničkom obliku mora biti potpisan kvalificiranim elektroničkim potpisom u
skladu s posebnim propisima. Podnesak u elektroničkom obliku potpisan kvalificiranim
elektroničkim potpisom smatrat će se vlastoručno potpisanim.
Dan kada je informacijski sustav podnositelju potvrdio primitak podneska smatra se danom
predaje podneska sudu kojemu je upućen. Ako podnesak podnesen u elektroničkom obliku nije
prikladan za obradu na sudu, sud će o tome elektroničkim putem obavijestiti podnositelja i
naložiti mu da podnesak ispravi u skladu s uputom.
Državna tijela, državno odvjetništvo, odvjetnici, javni bilježnici, sudski vještaci, sudski
procjenitelji, sudski tumači, stečajni upravitelji, povjerenici i pravne osobe uvijek su dužni
podneske podnositi u elektroničkom obliku.
Ako ove osobe podnesak ne podnesu u elektroničkom obliku, sud će podnositelju naložiti da u
roku od 8 dana podnesak dostavi u elektroničkom obliku. Ako podnositelj ne dostavi podnesak u
elektroničkom obliku u određenom roku, smatrat će se da je podnesak povučen.
Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa uspostavlja informacijski sustav. Pretpostavke za
podnošenje podnesaka i dostavu u elektroničkom obliku, oblike zapisa podnesaka u
elektroničkom obliku te organizaciju i djelovanje informacijskog sustava uređuju se pravilnikom
koji donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa.
Podnesci koje treba dostaviti protivnoj stranci predaju se sudu u dovoljnom broju primjeraka
za sud i protivnu stranku. Tako treba postupiti i kad se uz podnesak podnose prilozi. Ako je na
protivnoj strani više osoba koje imaju zajedničkoga zakonskog zastupnika ili punomoćnika mogu
se za sve te osobe podnesci i prilozi predavati u jednom primjerku. Ako podnesci ili prilozi nisu
podneseni u dovoljnom broju primjeraka, sud će odrediti da se oni prepišu na trošak stranke, uz
odgovarajuću primjenu propisa o sudskim pristojbama.
24
Isprave koje se prilažu podnesku podnose se u izvorniku ili u prijepisu. Ako stranka priloži
ispravu u izvorniku, sud će takvu ispravu zadržati, a protivnoj stranci dopustiti da je razgleda.
Kad prestane potreba da se takva isprava drži u sudu, vratit će se podnosiocu na njegov zahtjev,
ali sud može tražiti od podnosioca da spisima priloži prijepis isprave. Ako je isprava priložena u
prijepisu, sud će na zahtjev protivne stranke pozvati podnosioca da podnese sudu ispravu u
izvorniku, a protivnoj stranci dopustiti da je pregleda. Kad je to potrebno, sud će odrediti rok u
kojem se isprava ima predati odnosno pregledati.

NERAZUMLJIV ODNOSNO NEPOTPUN PODNESAK

Ako podnesak nije razumljiv ili ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo
postupiti, sud će podnositelju naložiti da podnesak ispravi odnosno dopuni u skladu s danom
uputom i u tu svrhu mu vratiti podnesak radi ispravka ili dopune. U ovom slučaju, sud će odrediti
rok od osam dana za ponovno podnošenje podneska.
Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predan sudu u roku određenom
za dopunu ili ispravak, smatrat će se da je podnesen sudu onog dana kad je prvi put bio
podnesen. Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku i
ispravljen u skladu s dobivenom uputom suda a ako bude vraćen bez ispravka odnosno dopune,
odbacit će se. Žalba je dopuštena.

Sud će kazniti novčanom kaznom osobu koja u podnesku vrijeđa sud, stranku ili drugog
sudionika u postupku.

8. ROKOVI I ROČIŠTA

Ako rokovi nisu određeni zakonom (zakonski rokovi), određuje ih sud s obzirom na okolnosti
slučaja (sudski rokovi).
Rok koji sud odredi može se produljiti samo jednom na prijedlog zainteresirane osobe ako za to
postoje opravdani razlozi. Prijedlog se mora podnijeti prije proteka roka čije se produljenje traži.
Protiv rješenja o produljenju roka nije dopuštena žalba. Produljeni rok počinje teći prvog
sljedećeg dana nakon isteka roka čije je produljenje zatraženo.

Rokovi se računaju na dane, mjesece i godine. 

Ako je rok određen na dane, u rok se ne uračunava dan kad je dostava ili saopćenje obavljeno
odnosno dan u koji pada događaj otkad treba računati trajanje roka, već se za početak roka uzima
prvi idući dan.
Rokovi određeni na mjesece odnosno na godine završavaju se protekom onog dana posljednjeg
mjeseca odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo. Ako nema tog
dana u posljednjem mjesecu, rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca.
Ako posljednji dan roka pada na državni blagdan, ili u nedjelju ili u koji drugi dan kad sud
ne radi, rok istječe protekom prvoga idućeg radnog dana.

25
Kad je podnesak vezan za rok, smatra se da je dan u roku ako je prije nego što rok protekne
predan nadležnom sudu. Ako je podnesak upućen preko pošte preporučenom pošiljkom ili
telegrafski, dan predaje pošti smatra se danom predaje sudu kojemu je upućen. Ako je podnesak
upućen telegrafski, a ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, smatrat će
se da je dan u roku ako uredan podnesak naknadno bude predan sudu ili bude upućen sudu
preporučenom pošiljkom u roku od tri dana od dana predaje brzojava pošti.
Za osobe koje se nalaze na službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske dan predaje
podneska ustrojstvenoj jedinici Oružanih snaga Republike Hrvatske smatra se danom predaje
sudu.
Za osobe lišene slobode dan predaje podneska upravi zatvora, kazneno-popravne ustanove ili
odgojno-popravnog doma smatra se danom predaje sudu.
Ako je podnesak koji je vezan za rok predan ili upućen nenadležnom sudu prije proteka roka, a
stigne nadležnom sudu nakon proteka roka, smatrat će se da je na vrijeme podnesen ako se
njegovo podnošenje nenadležnom sudu može pripisati neznanju ili očitoj pogrešci podnosioca.

VRSTE ROKOVA: neproduživi-produživi, subjektivni-objektivni, prekluzivni (peremptorni)-

monitorni, dilatorni (prije isteka kojeg se ne može poduzeti radnja), procesnopravni-
građanskopravni.

ROČIŠTA
Ročište određuje sud kad je to zakonom propisano ili kad to zahtijevaju potrebe postupka.
Protiv rješenja o određivanju ročišta nije dopuštena žalba.
Sud će na ročište pravovremeno pozvati stranke i ostale osobe čija se prisutnost smatra
potrebnom. Uz poziv će se stranci dostaviti podnesak koji je dao povod za određivanje ročišta, a
u pozivu će se naznačiti mjesto, prostorija i vrijeme održavanja ročišta. Ako se uz poziv ne
dostavlja podnesak; u pozivu će se navesti stranke, predmet spora te radnja koja će se na ročištu
obaviti. Sud će u pozivu osobito upozoriti na zakonske posljedice izostanka s ročišta.

Ročište se, u pravilu, održava u sudskoj zgradi. Sud može odlučiti da se ročište održi izvan
sudske zgrade kad ustanovi da je to nužno ili da će se na taj način uštedjeti u vremenu ili u
troškovima postupka. Sud može odrediti da se ročište održi na daljinu, uz korištenje
odgovarajućih audiovizualnih uređaja, ili da se na taj način izvede pojedini dokaz. Protiv takvih
rješenja nije dopuštena žalba.

Sud može ročište odgoditi kad je to potrebno radi izvođenja dokaza ili kad za to postoje drugi
opravdani razlozi. Kad se ročište odgodi, sud će u pravilu prisutnima odmah priopćiti mjesto i
vrijeme novog ročišta. Protiv rješenja o odgodi ročišta nije dopuštena žalba.

26
9. POVRAT U PRIJAŠNJE STANJE

Ako stranka propusti ročište ili rok za poduzimanje kakve radnje u postupku i zbog toga
izgubi pravo na poduzimanje te radnje, sud će toj stranci na njezin prijedlog dopustiti da
naknadno obavi tu radnju ako ocijeni da postoje opravdani razlozi za propuštanje.

Povrat u prijašnje stanje nije dopušten ako se propuštanje stranke može pripisati bitnoj povredi
postupka zbog koje se može izjaviti pravni lijek.

Kad se dopusti povrat u prijašnje stanje, parnica se vraća u ono stanje u kojem se nalazila
prije propuštanja i ukidaju se sve odluke koje je sud zbog propuštanja donio.

Prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se sudu kod kojega je trebalo obaviti propuštenu
radnju. Prijedlog se mora podnijeti u roku od osam dana, računajući od dana kad je prestao
razlog koji je uzrokovao propuštanje; a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje od dana
kad je za to saznala. Ako je stranka u pozivu za poduzimanje neke parnične radnje ili u pozivu za
ročište bila upozorena na posljedice propuštanja, smatrat će se da je saznala za propuštanje
onoga dana kojega je istekao rok u kojemu je radnju trebala poduzeti, odnosno onoga dana
kojega je održano ročište na koje je pozvana.
Nakon proteka dva mjeseca od dana propuštanja ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje.
Ako se povrat u prijašnje stanje predlaže zbog propuštanja roka, predlagač je dužan istovremeno
s podnošenjem prijedloga obaviti i propuštenu radnju.

Neće se dopustiti povrat u prijašnje stanje ako je:

 propušten rok za stavljanje prijedloga da se dopusti povrat u prijašnje stanje
 propušteno ročište određeno u povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje
 propuštanje stranke može se pripisati bitnoj povredi odredaba parničnog postupka za koje
se može izjaviti pravni lijek.
Restitutio restitutionis non datur.

Prijedlog za povrat u prijašnje stanje, u pravilu, ne utječe na tijek parnice, ali sud može odlučiti
da se postupak prekine do pravomoćnosti rješenja o prijedlogu.

Nepravovremene i nedopuštene prijedloge za povrat u prijašnje stanje odbacit će sudac

pojedinac, odnosno predsjednik vijeća rješenjem. Ako je sud donio odluku da se postupak
prekine, a pred višim je sudom u tijeku postupak u povodu žalbe, obavijestit će se viši sud o toj
odluci.
U vezi s prijedlogom za povrat u prijašnje stanje sud će zakazati ročište, osim ako su činjenice
na kojima se prijedlog temelji općepoznate.

Protiv rješenja kojim se prihvaća prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije dopuštena žalba, osim
ako je prijedlog prihvaćen a radi se o bitnoj povredi postupka zbog kojeg je moguće izjaviti
pravni lijek, ako je propušten rok za stavljanje prijedloga ili je propušteno ročište povodom
prijedloga ili prijedlog koji je nepravovremeno podnesen.

27
Stranka koja traži povrat u prijašnje stanje dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove postupka
izazvane propuštanjem i odlučivanjem o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje neovisno o ishodu
spora.

10. DOSTAVA I POSEBNE ODREDBE O DOSTAVI PO UREDBI 1393/2007

Pismena se dostavljaju preko :

 pošte
 određenoga sudskog službenika, namještenika,
 nadležnoga tijela uprave,
 javnoga bilježnika
 neposredno u sudu
 elektroničkim putem

DOSTAVA - OPĆENITO
Dostava se obavlja radnim danom, i to od sedam do dvadeset sati, u stanu ili na radnom mjestu
osobe kojoj se dostava ima obaviti ili u sudu kad se ta osoba tamo zatekne. Dostava se može
obaviti i u drugo vrijeme i na drugom mjestu, po pristanku osobe kojoj se dostava ima obaviti.
Ako ocijeni da je to potrebno, sud će odrediti da se dostava obavi na bilo kojem drugom mjestu
ili u bilo koje drugo vrijeme. Prigodom takve dostave osobi kojoj se dostava obavlja predat će se
primjerak rješenja suda kojim je ona određena. To rješenje ne mora biti obrazloženo.
Odredba da se dostava obavlja samo radnim danom u određeno vrijeme ne važi za dostavu
poštom ili putem javnoga bilježnika.

Pismena se dostavljaju državnim tijelima, državnom odvjetništvu, odvjetnicima, javnim

bilježnicima, sudskim vještacima, sudskim procjeniteljima, sudskim tumačima, stečajnim
upraviteljima, povjerenicima te pravnim osobama u elektroničkom obliku putem
informacijskog sustava ili na drugi odgovarajući način.
Dostava može ići i na određenu adresu/određenoj osobi sukladno pisanom sporazumu stranaka,
a pismena se mogu dostavljati i izravno među strankama.

 
DOSTAVA FIZIČKIM OSOBAMA – kada nije obvezna osobna dostava
Fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost te fizička osoba koja obavlja registriranu
djelatnost u sporovima koji se ne tiču te djelatnosti, dostavlja se obavlja:
- u stanu, ako se ne zatekne u svom stanu
- predajom pismena nekome od njezinih poslovno sposobnih članova kućanstva, koji je
dužan primiti pismeno

Ako se dostava obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta se osoba
tamo ne zatekne, dostava se može obaviti osobi koja na istom mjestu radi, ako ona pristane
primiti pismeno.

28
Predaja pismena drugoj osobi nije dopuštena ako ona sudjeluje u parnici kao protivnik
osobe kojoj se dostava ima obaviti. Osobe kojima se prema odredbama prethodnih stavaka
dostava obavi umjesto osobi kojoj se pismeno ima dostaviti, dužne su pismeno predati toj osobi.
 
OSOBNA DOSTAVA
Fizičkoj osobi koja ne obavlja registriranu djelatnost te fizičkoj osobi koja obavlja registriranu
djelatnost u sporovima koji se ne tiču te djelatnosti, tužba, platni nalog, presuda i rješenje
protiv kojeg je dopuštena posebna žalba te pravni lijek, dostavit će se osobno stranci
odnosno njezinom zakonskom zastupniku odnosno opunomoćeniku.
Ostala pismena dostavit će se osobno kada je to ZPP-om izričito predviđeno ili kada sud smatra
da je zbog priloženih isprava u izvorniku ili zbog kojega drugog razloga potrebna veća
opreznost.

Ako se osoba kojoj se pismeno mora osobno dostaviti ne zatekne tamo gdje se dostava prema
podacima iz tužbe, odnosno spisa ima obaviti, dostavljač će se obavijestiti kad bi i na kojem
mjestu mogao tu osobu zateći i ostaviti joj kod poslovno sposobnog člana kućanstva ili osobe s
kojom radi, pisanu obavijest da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom
stanu odnosno na svome radnom mjestu.

Fizičkim osobama koje obavljaju registriranu djelatnost u vezi s tom djelatnosti tužba, platni
nalog, presuda i rješenje protiv kojeg je dopuštena posebna žalba te pravni lijek dostavljaju se na
adresu navedenu u tužbi, ako ne uspije onda na adresu sjedišta te osobe upisanu u upisniku,
ako ni to ne uspije pismeno se stavlja na oglasnu ploču suda.

PONOVNI POKUŠAJ DOSTAVE:

Ako se fizičkim osobama (koje obavljaju registriranu djelatnost I koje ne obavljaju registriranu
djelatnost) ne uspije obaviti prema odredbama tih članaka, dostava će im se iznova pokušati
obaviti na adresi njihova prebivališta u Republici Hrvatskoj prema podacima o njihovu
prebivalištu koji će se pribaviti iz evidencija Ministarstva unutarnjih poslova.

Ako se osobama ponovna dostava ne uspije obaviti ni na toj adresi, dostava će se tim osobama
pokušati još jednom obaviti nakon isteka roka od 30 dana. Ako se ni ta ponovljena dostava ne
uspije obaviti, dostava će se obaviti stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Smatrat će se da
je dostava obavljena istekom osmog dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda.
(stavak 2.)

Ako prema podacima iz evidencija Ministarstva unutarnjih poslova proizlazi da je osoba prijavila
boravište u kojem drugom mjestu u Republici Hrvatskoj ili da je prijavila koje drugo mjesto ili
način na koji joj se dostava može obaviti dostava će se toj osobi pokušati obaviti na adresi
njezina upisana boravišta, odnosno na drugom prijavljenom mjestu ili na drugi prijavljeni način.
Ako ni ta dostava ne uspije, dostava će se obaviti prema odredbama kao i kad dostava nije
uspjela na adresu prebivališta iz evidencije MUP-a.

Ako se adresa navedena u tužbi prema podacima iz evidencija Ministarstva unutarnjih poslova

29
ne razlikuje od adrese prebivališta, a osoba kojoj se dostava ima obaviti nije prijavila adresu
boravišta u Republici Hrvatskoj, odnosno drugo mjesto ili način na koji joj se dostava može
obaviti, dostava će joj se još jednom pokušati obaviti na adresi iz tužbe nakon isteka roka od
petnaest dana.
Ako je ponovljena dostava obavljena stavljanjem pismena na mrežnoj stranici e-oglasna ploča
sudova, sve daljnje dostave u postupku obavit će se stavljanjem pismena na mrežnoj stranici e-
oglasna ploča sudova, uz (istodobni) pokušaj dostave na adresu prebivališta, dok stranka ne
obavijesti sud o adresi svog prebivališta ili boravišta.
Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na
mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova, neovisno o tome je li i kada je uspjela dostava na
adresu prebivališta iz stavka.
Ako primatelj ne podigne pismeno ili ako se dostava ne uspije obaviti iz bilo kojeg drugog
razloga, smatrat će se da dostava nije uspjela te će se pokušati još jednom ili će se obaviti
stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda, u skladu s odredbama ovoga članka. 

DOSTAVA FIZIČKIM OSOBAMA KOJE OBAVLJAJU REGISTRIRANU

DJELATNOST
Fizičkim osobama koje obavljaju registriranu djelatnost (obrtnici, liječnici i dr.), za koje nije
propisana obvezna dostava elektroničkim putem, kada se dostava obavlja u sporovima koji se
tiču te djelatnosti, dostava se obavlja na adresu navedenu u tužbi. Ako dostava na adresu
navedenu u tužbi ne uspije, dostava će se obaviti na adresu sjedišta te osobe upisanu u upisniku.
Ako dostava ne uspije ni na toj adresi, obavit će se stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda.
Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na
oglasnu ploču suda. Ako je adresa upisanog sjedišta osobe navedena u tužbi, dostava će se
ponoviti još jednom na tu adresu.
Obavijest o obavljenoj dostavi pravnoj osobi nad kojom je otvoren stečaj dostavlja se na
poslovnu adresu stečajnog upravitelja

DOSTAVA PREMA IZJAVI FIZIČKE OSOBE

Svaka fizička osoba, neovisno o tome obavlja li ili ne obavlja registriranu djelatnost, ovlaštena
je zatražiti od policijske uprave nadležne prema mjestu njena prijavljena prebivališta ili boravišta
da u svojim evidencijama o prebivalištu i boravištu građana zabilježi njezinu izjavu da se
dostave za nju u sudskim postupcima obavljaju na određenoj adresi ili određenim osobama na
određenoj adresi u Republici Hrvatskoj.

Kao osoba kojoj se umjesto fizičkoj osobi može obavljati dostava, može se naznačiti određeni
javni bilježnik, odvjetnik ili bilo koja poslovno sposobna fizička osoba, odnosno pravna osoba
koja je registrirana za obavljanje djelatnosti primanja pismena za druge osobe. Takva pravna
osoba može biti i pošta.
Fizička osoba dužna je uz izjavu priložiti i izjavu s ovjerenim potpisom osobe da pristaje
obavljati poslove preuzimanja pismena u sudskim postupcima za tu fizičku osobu, osim ako
takvu izjavu daje javni bilježnik, odvjetnik ili pravna osoba koja je registrirana za obavljanje
djelatnosti primanja pismena za druge osobe.

Dostava osobi ovlaštenoj za preuzimanje pismena obavlja se po pravilima ovoga Zakona o

30
dostavi onoj vrsti fizičkih ili pravnih osoba kojoj pripadaju. Dostava javnom bilježniku ili
odvjetniku kao osobi ovlaštenoj za preuzimanje pismena, obavlja se po pravilima o dostavi
fizičkim osobama koje obavljaju registriranu djelatnost.

Ako osoba odbije primiti pismeno, dostava će se obaviti stavljanjem pismena na oglasnu
ploču suda. Smatrat će se da je pismeno dostavljeno istekom roka od osam dana od dana
stavljanja pismena na oglasnu ploču suda.

PODACI O PREBIVALIŠTU I BORAVIŠTU

Od policijske uprave se, uz predočenje dokaza o postojanju pravnog interesa, može zatražiti
podatak o prebivalištu ili boravištu osobe kojoj je potrebno izvršiti dostavu u parničnom
postupku.
 
DOSTAVA PISMENA U ELEKTRONIČKOM OBLIKU

Dostava pismena u elektroničkom obliku obavlja se putem informacijskog sustava.

Sud putem informacijskog sustava šalje adresatu u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac
pismeno, koje adresat mora preuzeti u roku od 15 dana od dana kad je pismeno pristiglo u njegov
sigurni elektronički poštanski pretinac.
Informacijski sustav istodobno sa slanjem pismena šalje adresatu na adresu elektroničke pošte i
informativnu poruku u kojoj ga obavještava o dostavi pismena. Adresat pismeno preuzima iz
sigurnog elektroničkog poštanskog pretinca informacijskog sustava tako da dokaže svoj identitet
putem Nacionalnog identifikacijskog i autentifikacijskog sustava i elektronički potvrdi primitak
pismena. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom 15. dana od dana kada je pismeno
pristiglo u sigurni elektronički poštanski pretinac, ako adresat u tom roku ne potvrdi primitak
pismena.
Informacijski sustav o dostavi obavještava sud potvrdom u elektroničkom obliku. Na način
određen u ovom članku elektroničkim putem mogu se dostaviti i ona pismena koja imaju
izvornike u fizičkom obliku ako je elektronički (skenirani) prijepis koji je izrađen na temelju
izvornika u fizičkom obliku potpisan kvalificiranim elektroničkim pečatom suda.
Dostava obavljena na ovaj način smatra se osobnom dostavom.

ODBIJANJE PRIMITKA
Kad osoba kojoj je pismeno upućeno, odnosno poslovno sposobni član njezina kućanstva,
odnosno ovlaštena osoba ili radnik državnog tijela, fizičke ili pravne osobe bez zakonitog
razloga odbije primiti pismeno, dostavljač će to naznačiti na pismenu i vratiti ga sudu, a u
stanu ili prostorijama gdje ta osoba radi, odnosno u sandučiću će ostaviti obavijest o pokušanoj
dostavi s upozorenjem da će se dostava obaviti preko oglasne ploče suda. Smatrat će se da je
dostava obavljena istekom roka od osam dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču
suda.
 
PROMJENA ADRESE
Stranka ili njezin zastupnik dužni su tijekom postupka do isteka roka od šest mjeseci nakon
pravomoćnosti prvostupanjske odluke protiv koje žalba nije izjavljena, odnosno nakon dostave
drugostupanjske odluke kojom se postupak pravomoćno završava odmah obavijestiti sud o
svakoj promjeni svoje adrese.

31
Ako protiv pravomoćne odluke unutar tog roka bude podnesen prijedlog za dopuštenje revizije
ili revizija, taj se rok produžuje sve dok ne istekne šest mjeseci od dana dostave stranci odluke
kojom se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje ili odbija, odnosno kojom se revizija
odbacuje ili odbija ili pobijana odluka preinačuje
Ako je protiv pravomoćne odluke podnesen prijedlog za ponavljanje postupka, taj se rok
produžava do isteka roka od šest mjeseci nakon pravomoćnosti prvostupanjske odluke u tom
postupku protiv koje nije izjavljena žalba, odnosno do isteka roka od šest mjeseci od dostave
stranci drugostupanjske odluke kojom se postupak za ponavljanje postupka pravomoćno
završava.
Ako u povodu izvanrednoga pravnoga lijeka pravomoćna odluka bude ukinuta i predmet
vraćen na ponovno suđenje, smatrat će se da rok nije ni počeo teći.

Ako stranka ili njezin zastupnik ne obavijeste odmah sud o promjeni adrese, pa se zbog toga
dostava nije mogla uredno obaviti, sud će odrediti da se daljnje dostave u parnici obavljaju
stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda, sve dok stranka ili njezin zastupnik ne priopće sudu
svoju novu adresu.

Kad zastupnik za primanje pismena do isteka rokova promijeni svoju adresu, a o tome ne
obavijesti sud, sud će imenovati drugoga zastupnika za primanje pismena kojemu će dostavu
obaviti. Sud može novčano kazniti ranijeg zastupnika za primanje pismena zbog povrede svoje
dužnosti obavještavanja suda o promjeni adrese.

ZASTUPNIK ZA PRIMANJE PISMENA

Tužitelj ili njegov zastupnik koji se nalaze u inozemstvu, a tužitelj nema punomoćnika u
Republici Hrvatskoj, dužni su već prigodom podnošenja tužbe imenovati punomoćnika za
primanje pismena u Republici Hrvatskoj. Ako oni tako ne postupe, sud će tužbu odbaciti.

Tuženika ili njegova zastupnika koji se nalaze u inozemstvu, a tuženik nema punomoćnika u
Republici Hrvatskoj, sud će već prigodom dostave prvoga pismena pozvati da u primjerenom
roku postave punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj, uz upozorenje da će u
suprotnom sud tuženiku na njegov trošak postaviti zastupnika za primanje pismena iz reda
odvjetnika ili javnih bilježnika i preko toga zastupnika obavijestiti tuženika odnosno njegova
zastupnika o tom postavljenju.
Sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada zastupnika tuženika za primanje pismena dužan
je predujmiti tužitelj na temelju rješenja suda protiv kojega nije dopuštena posebna žalba. Ako
tužitelj ne predujmi ta sredstva u roku koji je sud odredio u svom rješenju, sud će tužbu odbaciti.

Stranci koja opozove punomoć punomoćniku za primanje pismena i istodobno ne postavi

drugog takvog punomoćnika, sud će dostavu obavljati stavljanjem pismena na oglasnu ploču
suda, sve dok ta stranka ne postavi drugoga punomoćnika za primanje pismena.
Punomoćnik za primanje pismena koji je obavijestio sud o tome da je stranci otkazao punomoć
i priložio nesumnjiv dokaz o tome da je stranka uredno primila taj otkaz, dužan je za stranku i
dalje primati pismena sve dok ne protekne trideset dana od dana kojega je sudu priložio taj
dokaz. Ako stranka u roku od trideset dana od dana primitka otkaza punomoći ne obavijesti sud

32
o imenovanju novoga punomoćnika za primanje pismena, sud će dostavu obavljati stavljanjem
pismena na oglasnu ploču suda.
 
DOSTAVNICA
Potvrdu o obavljenoj dostavi (dostavnicu) potpisuje primatelj, koji će na njoj napisati datum
primitka.
Ako je primalac nepismen ili nije u stanju potpisati se, dostavljač će ispisati njegovo ime i
prezime i slovima dan primitka te staviti napomenu zašto primalac nije stavio svoj potpis. Ako
primalac odbije potpisati dostavnicu, dostavljač će to zabilježiti na dostavnici i ispisati slovima
dan predaje, i time se smatra da je dostava obavljena.
Dostavljač će od osobe kojoj pismeno predaje zatražiti da dokaže svoju istovjetnost.
Dostavljač koji nije javni bilježnik dužan je čitljivo označiti na dostavnici svoje ime i prezime
te svojstvo, a zatim je osobno potpisati. Ako je to potrebno, dostavljač će o dostavi sastaviti
poseban zapisnik i priložiti ga uz dostavnicu. Ako je na dostavnici netočno naznačen datum
dostave, smatrat će se da je dostava obavljena onog dana kad je pismeno predano. Ako je
dostavnica nestala, dostava se može dokazivati i na drugi način.

Ako se dostava ne obavlja preko pošte, osoba koja obavlja dostavu dužna je osobi kojoj se
dostava obavlja, na njezin zahtjev, dokazati svoje svojstvo ovlaštene osobe. Osobe koje
dostavljač zatekne na mjestu na kome dostavu treba obaviti dužne su, na njegov zahtjev, dokazati
svoju istovjetnost. Kad je to potrebno, dostavljač je ovlašten zatražiti pomoć policije radi
utvrđivanja istovjetnosti osobe koju zatekne na mjestu na kome dostavu treba obaviti te radi
obavljanja drugih radnji dostave.

DOSTAVA PREKO JAVNOG BILJEŽNIKA

Na zahtjev stranke koja izjavi da je spremna snositi troškove time izazvane, sud može rješenjem
protiv kojega nije dopuštena žalba odrediti da se dostava nekoga pismena povjeri javnome
bilježniku. Javni bilježnik ima prava i dužnosti sudskoga dostavljača. Javnog bilježnika u
obavljanju poslova dostave može zamjenjivati i javnobilježnički prisjednik/savjetnik/vježbenik.

O primitku pismena radi dostave i o radnjama poduzetim radi dostave javni bilježnik sastavit će
zapisnike. Troškovi ulaze u parnične troškove ako sud ocijeni da su oni bili nužni.

PISANI SPORAZUM O DOSTAVI

Ako se tuženik prije podnošenja tužbe sudu u pisanom sporazumu sklopljenom s tužiteljem
suglasio da mu se dostava u sporovima na koje se sporazum odnosi obavlja na određenoj
adresi u Republici Hrvatskoj ili preko određene osobe u Republici Hrvatskoj, tužba i druga
pismena u postupku tuženiku će se, na prijedlog tužitelja, dostavljati na toj adresi ili toj osobi.
Tužitelj je dužan uz tužbu priložiti sporazum ako u njoj predlaže da se dostava obavlja na
adresi ili preko osobe iz toga sporazuma (može predložit i tijekom postupka ako dostava ne bude
uredna na adresu naznačenu u tužbi). Sporazum se može sklopiti glede određenog spora koji je
već nastao ili glede sporova koji mogu nastati iz određenog pravnog odnosa.
Smatrat će se da je dostava tuženiku obavljena kada je pismeno dostavljeno osobi naznačenoj u
sporazumu. Ako se dostava nije mogla obaviti sud će odrediti da se daljnje dostave tuženiku
obavljaju stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Smatrat će se da je dostava obavljena
istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda.

33
Ako je tuženik fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost, sporazum je valjan samo ako
je na njemu potpis tuženika javno ovjerovljen. Ako je tuženik fizička osoba koja obavlja
registriranu djelatnost, sporazum u vezi sa sporovima koji se ne tiču te djelatnosti pravno je
valjan samo ako je na njemu potpis tuženika javno ovjerovljen.

Ako tuženik nakon što mu je tužba dostavljena zatraži da mu se dostava obavlja na novoj
adresi u Republici Hrvatskoj, dostava će mu se obavljati na toj adresi ako uvjeti uz koje se treba
obavljati nisu bitno teži od onih uz koje se dostava obavlja prema sporazumu. O zahtjevu
tuženika za obavljanje dostave na novu adresu sud odlučuje rješenjem nakon što tužitelju
omogući da se o tom zahtjevu izjasni. Dok sud ne odluči o zahtjevu dostava će se obavljati na
adresu, odnosno osobi iz sporazuma. Protiv rješenja suda kojim zahtjev prihvaća ili ga odbija
žalba nije dopuštena.
IZRAVNO UPUĆIVANJE PODNESAKA
Sud može naložiti strankama da jedna drugoj izravno upućuju pismena preporučeno poštom s
povratnicom ili na drugi način koji omogućava dokaz o obavljenoj predaji, osim ako su obje
stranke ili njihovi punomoćnici ili zakonski zastupnici uvijek dužni podneske podnositi u
elektroničkom obliku. Ako je koja od stranaka fizička osoba s registriranom djelatnošću,
pismena joj se mogu predati izravno u njezinu sjedištu uz potvrdu o preuzimanju pošiljke.

DOSTAVA ELEKTRONIČKIM PUTEM

Dostava se može obaviti elektroničkim putem. Ako stranka izjavi da je suglasna da joj se
dostava obavlja elektroničkim putem, sud će toj stranci dostavu obavljati putem informacijskog
sustava. Stranka može zatražiti obavijest o dostavi pismena elektroničkim putem na adresu
elektroničke pošte koju će navesti u izjavi.
Ako je stranka podnesak podnijela sudu u elektroničkom obliku, smatrat će se, dok ne priopći
drugačije, da je suglasna da joj se dostava obavlja elektroničkim putem. Ako sud utvrdi da
dostava elektroničkim putem nije moguća, dostavit će pismeno na drugi način i navesti razlog za
takvu dostavu.
 
 
DOSTAVA U SUDU (PRETINAC)
Ako se određenim osobama, na temelju njihova zahtjeva i odobrenja predsjednika suda, dostava
obavlja u sudu, pismena koja im upućuje sud polažu se za njih u posebne pretince u za to
određenoj prostoriji suda. Dostavu obavlja službena osoba suda.
Pismena koja se dostavljaju preko pretinca ne smiju biti dostupna osobama kojima se dostavljaju
prije nego što potpišu dostavnicu. Pismena se dostavljaju u zatvorenim omotnicama, u kojima se
dostava obavlja preko pošte. Prigodom uzimanja pismena moraju se preuzeti sva pismena
položena u pretinac.
Na svako pismeno naznačit će se dan kada je položeno u pretinac osobe kojoj se dostava tako
obavlja.

Dužni su pismeno podići iz pretinca u roku od osam dana. Ako pismeno ne bude podignuto u
tom roku, dostava će se obaviti stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Smatrat će se da je
dostava obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda.

34
Valjana je i dostava koja se umjesto preko pretinca obavlja na drugi zakonom predviđeni način.
Predsjednik suda povući će odobrenje za takav način dostave ako osoba kojoj je dano neredovito
preuzima pismena i pokušava zloupotrijebiti takav način dostave.

Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske može za obavljanje dostave ovlastiti samo jedan
od više sudova različitog stupnja i vrste sa sjedištem na području nadležnosti županijskog suda.
 
POSEBNE ODREDBE
Vojnim osobama, pripadnicima redarstvene službe i djelatnicima kopnenoga, riječnoga,
pomorskoga i zračnog prometa poziv se dostavlja preko njihova zapovjedništva
odnosno neposrednog zapovjednika, a prema potrebi mogu im se na taj način dostavljati i ostala
pismena.
Kad dostavu treba obaviti osobama ili ustanovama u inozemstvu ili strancima, koji uživaju
pravo imuniteta, dostava će se obaviti diplomatskim putem, ako u međunarodnom ugovoru ili u
ovom zakonu nije što drugo određeno.
Ako se dostava pismena ima obaviti državljanima Republike Hrvatske u inozemstvu, to se
može učiniti preko nadležnoga konzularnog predstavnika ili diplomatskog predstavnika
Republike Hrvatske koji obavlja konzularne poslove u toj stranoj državi. Takva dostava
pravovaljana je samo ako osoba kojoj se pismeno dostavlja pristane da ga primi.
Osobama lišenim slobode dostava se obavlja preko uprave zatvora, kazneno-popravne ustanove
ili odgojno-popravnog doma.
Kad stranka ima zakonskog zastupnika odnosno punomoćnika, dostava se obavlja
zakonskom zastupniku odnosno punomoćniku, ako u ovom zakonu nije što drugo određeno.
Ako stranka ima više zakonskih zastupnika odnosno punomoćnika, dovoljno je dostavu
obaviti jednom od njih.
 

11. TROŠKOVI POSTUPKA

Troškove postupka čine:

 izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka
 nagrada za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo
na nagradu
Svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je uzrokovala svojim radnjama.

PREDUJAM
Kad stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je po nalogu suda unaprijed položiti iznos
potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza.
Kad izvođenje dokaza predlože obje stranke, ili kad ga sud odredi po službenoj dužnosti,
sud će odrediti da iznos potreban za podmirenje troškova polože obje stranke na jednake
dijelove. Ako je sud odredio izvođenje dokaza po službenoj dužnosti, može odrediti da iznos
položi samo jedna stranka.
Ako sud izvede dokaz iako predujam za njegovo izvođenje nije položen, rješenjem će
naložiti stranci da u roku od osam dana određenu svotu plati svjedoku ili vještaku.
35
Sud će odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude
položen u roku što ga sud odredi. U tom će slučaju sud, s obzirom na sve okolnosti, po svojem
uvjerenju cijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za
podmirenje troškova.

No, ako sud ipak po službenoj dužnosti odredi izvođenje dokaza radi utvrđivanja činjenice
raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala, a
stranke ne polože određeni iznos, troškovi za izvođenje dokaza isplatit će se iz sredstava suda.
Prema rezultatu dokazivanja sud će odlučiti hoće li troškove podmirivati jedna ili obje stranke ili
će ti troškovi pasti na teret sredstava suda.

ODLUČIVANJE O TROŠKOVIMA POSTUPKA

Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi
troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan
je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.
Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka
od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak
one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih
troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje
postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara
postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u
parnici.
Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu,
vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
Neovisno o uspjehu u sporu sud može odrediti da jedna stranka naknadi drugoj stranci troškove
koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio..
Ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može
odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo
pojedine troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio. Sud
može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač
imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a
zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.
Prema rezultatu dokazivanja sud će odlučiti hoće li troškove podmirivati jedna ili obje stranke ili
će ti troškovi pasti na teret sredstava suda (troškovi za koje je potrebno unaprijed položiti iznos
za izvođenje dokaza).
U postupcima u kojima državni odvjetnik ili koje drugo državno tijelo nastupa kao stranka,
odluka o troškovima postupka donosi se u korist, odnosno protiv Republike Hrvatske. Kad
državni odvjetnik sudjeluje u postupku kao stranka, on ima pravo na naknadu troškova prema
odredbama ovog zakona, ali ne i pravo na nagradu. Odredbe o troškovima primjenjuju se i na
stranke što ih zastupa državno odvjetništvo. U tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos
koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku.

36
ODMJERAVANJE PARNIČNIH TROŠKOVA
Sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih
troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o
visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o
pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno
pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade
odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

Stranka je dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je
uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio. Sud može odlučiti da zakonski
zastupnik ili punomoćnik stranke nadoknadi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovao svojom
krivnjom.
O zahtjevima za naknadu ovih troškova sud je dužan rješenjem odlučiti najkasnije u roku od 15
dana od dana podnošenja zahtjeva za naknadu troškova, neovisno o odluci o glavnoj stvari.
Protiv toga rješenja posebna žalba nije dopuštena, a ovrha se na temelju toga rješenja može
tražiti prije njegove pravomoćnosti.

Ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj
stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove.

Tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove
postupka. Iznimno, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon
što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku,
troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

Stranka koja odustane od pravnog lijeka dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove nastale u
povodu pravnog lijeka.

Svaka stranka snosi svoje troškove ako je parnica završena sudskom nagodbom, a u nagodbi
nije drugačije ugovoreno. Troškovi nagodbe koja je pokušana, ali nije uspjela ulaze u parnične
troškove.

Suparničari podmiruju troškove na jednake dijelove. Ako postoji znatna razlika u pogledu
njihova udjela u predmetu spora, sud će prema razmjeru tog udjela odrediti koliki će dio troškova
nadoknaditi svaki od suparničara. Suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari
odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani. Za troškove uzrokovane
posebnim parničnim radnjama pojedinih suparničara ostali suparničari ne
odgovaraju. !!!!!!

O naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Stranka je
dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Zahtjev za naknadu
troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju
o troškovima, a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna
zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba odlučiti. U slučaju povlačenja
tužbe, kao i u slučaju presude na temelju priznanja i presude na temelju odricanja, ako
povlačenje tužbe, odricanje ili odustanak od pravnog lijeka, priznanje ili odricanje nisu obavljeni

37
na raspravi, zahtjev za naknadu troškova može se staviti u roku od 15 dana nakon dostave
obavijesti ili odluke – odluku o troškovima u tom slučaju može donijeti i sudski savjetnik.

O zahtjevu za naknadu troškova sud će odlučiti u presudi ili rješenju kojim se završava
postupak pred tim sudom. U tijeku postupka sud će posebnim rješenjem odlučiti o naknadi
troškova samo kad pravo na naknadu troškova ne ovisi o odluci o glavnoj stvari, o naknadi
ovog troška ovlašten je odlučiti i sudski savjetnik. U međupresudi ili djelomičnoj presudi
sud može izreći da se odluka o troškovima ostavlja za kasniju presudu, osim ako se odlukom ne
završava postupak za nekog suparničara.

Kad sud odbaci ili odbije pravni lijek, odlučit će i o troškovima nastalim u postupku u povodu
toga pravnog lijeka. Kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu
odluku i odbaci tužbu, odlučit će o troškovima cijelog postupka jednom odlukom. Kad se ukine
odluku protiv koje je podnesen pravni lijek i predmet vrati na ponovno suđenje, ostavit će se
da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Odluka o troškovima sadržana u presudi može se napadati samo žalbom na rješenje ako se
istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari. Ako jedna stranka napada presudu samo u
pogledu troškova, a druga u pogledu glavne stvari, viši će sud jednom odlukom odlučiti o
oba pravna lijeka.

Troškove postupka za osiguranje dokaza podmiruje stranka koja je podnijela prijedlog za

osiguranje dokaza. Ona je dužna nadoknaditi i troškove protivnoj stranci odnosno postavljenom
privremenom zastupniku. Te troškove može naknadno ostvarivati u parnici kao dio parničnih
troškova.

Oslobođenje od plaćanja troškova postupka ostvaruje se na način i uz uvjete propisane

posebnim propisom kojim se uređuje besplatna pravna pomoć (Zakon o besplatnoj
pravnoj pomoći). Kada je stranka ostvarila pravo na oslobođenje od plaćanja troškova postupka
na temelju posebnog propisa kojim se uređuje besplatna pravna pomoć, a sud u postupku utvrdi
da je stranka u stanju podmirivati troškove postupka odnosno pristojbe, sud će bez odgode o
tome obavijestiti nadležno upravno tijelo. 

OSIGURANJE PARNIČNIH TROŠKOVA - ZMPP

Tužitelj koji nije državljanin Republike Hrvatske, članice EU, EGP ili drugog međunarodnog
ugovora koji uređuje oslobođenje od osiguranja troškova postupka, a ima prebivalište ili sjedište
u nekoj državi koja nije članica EU, EGP ili drugog međunarodnog ugovora koji uređuje
oslobođenje od osiguranja troškova postupka, dužan je, na prijedlog tuženika, položiti
osiguranje parničnih troškova, osim ako se u državi u kojoj tužitelj ima prebivalište ili sjedište
priznaju odluke sudova Republike Hrvatske o troškovima postupka. Osiguranje se daje u novcu,
ali sud može odobriti davanje osiguranja i u drugom obliku. Tuženik je dužan zahtjev iz stavka 1.
ovoga članaka postaviti najkasnije na pripremnom ročištu, a ako pripremno ročište nije održano,
na prvom ročištu za glavnu raspravu prije nego što se upusti u raspravljanje o glavnoj stvari.
 
Tuženik nema pravo na osiguranje parničnih troškova:
1) ako tužitelj uživa u Republici Hrvatskoj pravo azila;

38
 2) ako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje tužitelja iz njegova radnog odnosa u
Republici Hrvatskoj;
3) ako se vodi bračni spor ili spor o utvrđivanju ili osporavanju očinstva odnosno
materinstva te ako je riječ o zakonskon uzdržavanju;
4) ako je riječ o protutužbi.

U slučaju sumnje o tome jesu li državljani Republike Hrvatske obavezni dati osiguranje u državi
kojoj pripada tužitelj objašnjenje daje Ministarstvo pravosuđa RH (obavijest o sadržaju prava
strane države).
 
Sud će u rješenju kojim se usvaja zahtjev za osiguranje parničnih troškova odrediti iznos
osiguranja i rok u kojem se osiguranje mora dati, a upozorit će tužitelja na posljedice koje zakon
predviđa ako ne bude dokazano da je osiguranje dano u određenom roku. Tuženik koji je
pravodobno postavio zahtjev da mu tužitelj osigura parnične troškove nije dužan nastaviti
postupak u glavnoj stvari sve dok se pravomoćno ne odluči o njegovu zahtjevu, a ako zahtjev
bude usvojen, dok tužitelj ne položi osiguranje.

12. TUŽBA

Parnični postupak pokreće se tužbom.

SADRŽAJ TUŽBE
Tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice
na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje
mora imati svaki podnesak.
Kad stvarna nadležnost, sastav suda, vrsta postupka, ovlaštenje na zastupanje ili pravo na
naknadu troškova postupka ovisi o vrijednosti predmeta spora, a predmet tužbenog zahtjeva nije
novčana svota, tužitelj je dužan u tužbi naznačiti vrijednost predmeta spora.

Sud će po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je
tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan (sudska praksa – ali je vezan za činjenični
supstrat).

Postoje: deklaratorna (u kojoj se traži utvrđivanje sadržaja nekog prava), kondematorna

(kojom se nalaže neko činjenje, trpljenje ili propuštanje), konstitutivna (kojom se traži
preinačenje sadržaja nekog pravnog odnosa ili njegovo ukidanje), manifestacijska tužba (kojom
se traži da tuženik položi račun ili preda potpuni pregled imovine ili obveza itd), stupnjevita
tužba, tužba prije dospjelosti, tužba za zaštitu kolektivnih interesa, udružna tužba u
antidiskriminacijskim sporovima, tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i protutužba.

1. Deklaratorna tužba (tužba za utvrđenje)

Tužitelj traži od suda da samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog
odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Takva se tužba može podići:

39
 - kad je to posebnim propisima predviđeno,
- kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje
kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave
prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili
- kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

Incidentalna tužba za utvrđenje - Ako odluka o sporu ovisi o tome postoji li ili ne postoji kakav
pravni odnos koji je prije ili tijekom parnice postao sporan, tužitelj može, istaknuti i tužbeni
zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji odnosno da ne postoji, ako je sud pred kojim parnica
teče nadležan za takav zahtjev. Isticanje zahtjeva nakon podnošenja tužbe neće se smatrati
preinakom tužbe.

2. Kondemnatorna tužba
Tužitelj od suda traži da tuženiku naloži neko činjenje, trpljenje ili propuštanje. Sud može
naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne
rasprave (iznimno i ranije, npr. kod uzdržavanja). Npr. tužba radi naknade štete ili tužba radi
smetanja posjeda.

3. Konstitutivna tužba
Tužitelj traži od suda uspostavljanje, izmjenu ili ukidanje određenog pravnog odnosa (npr.
tužba za razvod braka ili poništenje ugovora).

4. Stupnjevita tužba
1) Tužitelj koji za to ima imovinskopravni interes može tužbom zatražiti od suda da naloži
tuženiku koji je prema sadržaju pravnoga odnosa dužan položiti račun ili dati pregled neke
imovine i obveza, odnosno tuženiku za koga je vjerojatno da nešto zna o utajenoj ili prikrivenoj
imovini, da, pod prisegom ili bez prisege, položi račun ili preda potpuni pregled imovine ili
obveza, odnosno priopćiti što mu je o utajenoj ili prikrivenoj imovini poznato, te izjavi da su
položeni račun, predani pregled imovine i obveza, odnosno dani podaci o utajenoj ili prikrivenoj
imovini potpuni i točni. Tužitelj je dužan naznačiti vrijednost predmeta spora prilikom
podnošenja tužbe, da bi kasnije prigodom postavljanja tužbenoga zahtjeva u roku koji mu ostavi
sud tužitelj iznova naznačio vrijednost predmeta spora u skladu sa dobivenim podacima (npr.
bračna stečevina – pozivaju se supružnici/jedan supružnik da da(ju) izjavu o imovini).

2) U sporovima u kojima ne može postaviti tužbeni zahtjev za isplatu određenog iznosa novca,
isporuku određene količine zamjenjivih stvari, predaju određenih stvari ili prijenos određenih
prava prije nego što tuženik ispuni svoju obvezu polaganja računa ili predaje pregleda imovine i
obveza, tužitelj može u tužbi istaknuti, pored zahtjeva za polaganje računa ili predaju pregleda
imovine i obveza iz stavka 1., i zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu
iznosa novca, isporuku ili predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu odnosno
istovjetnost odrediti tek nakon što tuženik položi račun ili preda pregled imovine i obveza,
odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi u povodu položenog računa
ili predanog pregleda imovine i obveza ili u povodu uskrate polaganja računa ili predaje pregleda
imovine i obveza. Tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud
odredi tijekom postupka (npr. inovator koji je poboljšao proces rada u nekom društvu i sad ne
žele platiti inovatora).

40
3) U sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka
koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju
građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje
stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na
isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost
odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede
vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati. Tužitelj je dužan
određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka (npr.
naknada troškova kad se tuži banku zbog franka).

U slučaju 2) i 3) tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud
odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.
Manifestni nalog = nalog koji sud nalaže tuženiku da položi račun, da pregled imovine.

5. Tužba prije dospjelosti tražbine:

Ako tužitelj učini vjerojatnim:
 da tuženik ozbiljno dovodi u pitanje postojanje njegove još uvijek nedospjele tražbine, ili
 da će morati sudskim putem ostvarivati svoju tražbinu nakon što ona dospije, ili
 da iz drugih razloga ima za to pravni interes
može i prije dospjelosti zatražiti od suda da tuženiku naloži da mu ispuni činidbu u vrijeme
njezine dospjelosti.

Vrijeme dospjelosti tražbine treba biti određeno naznačeno u tužbenom zahtjevu.

Sud će odbaciti tužbu ako utvrdi da tužitelj nema pravnoga interesa tražiti donošenje presude
prije dospjelosti tražbine.

Ovrha na temelju presude kojom je prihvaćen zahtjev može se tražiti tek nakon dospjelosti
tražbine.

6. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava

Udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u
sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih
kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom
izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu
kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti
ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno
ugrožava takve kolektivne interese i prava.

Interesi mogu biti interesi koji se tiču čovjekova okoliša i životne sredine, zatim moralni,
etnički, potrošački, antidiskriminacijski i drugi interesi, koji su zakonski zajamčeni i koji moraju
biti teže povrijeđeni ili ozbiljno ugroženi djelatnošću, odnosno općenito postupanjem osobe
protiv koje se tužba podnosi.

Podnositelj tužbe može, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano, zatražiti:

41
 1. da se utvrdi da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika,
povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj
ovlašten štititi,
2. da se zabrani poduzimanje radnji kojima se povređuju ili ugrožavaju interesi ili prava
osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, uključujući i korištenje određenih ugovornih odredaba
ili poslovne prakse,
3. da se tuženiku naloži poduzimanje radnji radi otklanjanja nastupjelih ili mogućih općih
štetnih posljedica nedopuštenih postupanja tuženika, uključujući i uspostavu prijašnjeg
stanja ili stanja koje će po mogućnosti najviše odgovarati tom stanju ili stanju u kojemu
moguća povreda zaštićenih kolektivnih interesa ili prava ne bi mogla nastupiti,
4. da se presuda kojom će biti prihvaćen koji od zahtjeva iz prethodnih točaka objavi na
trošak tuženika u medijima.

Postupanja tuženika kojima mogu biti povrijeđeni ili ugroženi interesi i prava osoba koje je
tužitelj ovlašten štititi mogu biti i donošenje određenih pravila o uvjetima i načinu obavljanja
djelatnosti tuženika ili odgovarajuća njegova praksa, izgradnja određenih objekata, propuštanje
ugradnje propisanih zaštitnih ili drugih uređaja, imisije itd.

Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno
utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe da su određenim postupanjem,
uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni
interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta
utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

U postupku koji je pokrenut određenom tužbom mogu se kao umješači s položajem jedinstvenog
suparničara na strani tužitelja, ako se on s time suglasi, umiješati i drugi ovlašteni podnositelji
takve tužbe. U taj se postupak mogu umiješati kao umješači i fizičke i pravne osobe radi zaštite
čijih je kolektivnih interesa tužba podnesena.

O tužbi u prvom stupnju odlučuje sud opće mjesno nadležan za tuženika ili mjesta na kojem
je počinjena radnja kojom se povređuju kolektivni interesi ili prava radi zaštite kojih je ta
tužba podnesena, ako posebnim propisom nije drugačije određeno. Stvarno nadležan je
županijski sud.

U presudi kojom prihvaća zahtjeve iz tužbe sud može odlučiti da žalba ne zadržava ovrhu ili
odrediti kraći rok od propisanog za ispunjenje činidbi koje su naložene tuženiku.

Fizička ili pravna osoba koja obavlja određenu djelatnost u vezi s kojom ovlaštenici na
podnošenje tužbe iznose tvrdnje da se njome povređuju ili ugrožavaju kolektivni interesi ili
prava osoba koje je taj podnositelj ovlašten štititi takvom tužbom, ovlaštena je podnijeti tužbu
kojom će zatražiti da se utvrdi da određenim postupanjem, uključujući i propuštanjima ne
povređuje odnosno da ne ugrožava te kolektivne interese ili prava, odnosno da ih ne
povređuje ili ugrožava na nedopušteni način. Tužitelj u toj parnici može zatražiti da se
ovlašteniku na podnošenje tužbe zabrani određeno ponašanje, osobito određeno istupanje u
javnosti, naknadu štete te objavu presude, na trošak tuženika, u sredstvima javnog

42
priopćavanja. Tužitelj može zahtjeve istaknuti i protutužbom u parnici pokrenutoj protiv njega
tužbom za zaštitu kolektivnih interesa i prava.

Tužbom tužitelj može obuhvatiti kao tuženike i osobe koje su ovlaštene zastupati ovlaštenika za
podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava ili su članovi njegovih tijela, ali i
možebitne njegove članove koji u njegovo ime istupaju u javnosti.

Tužitelj može zatražiti da se podnositelj tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava i osobe koje
su ga ovlaštene zastupati osude na naknadu posebne štete visinu koje će sud utvrditi po
slobodnoj ocjeni ako se pokaže da je tužba bila očito neosnovana i da su vođenjem parnice u
povodu te tužbe, a osobito njezinim praćenjem u sredstvima javnog priopćavanja teže
povrijeđeni ugled i poslovni interesi toga tužitelja.

7. Protutužba
Tuženik može do zaključenja prethodnog postupka pred sudom podnijeti kod istog suda
protutužbu:
- ako je zahtjev protutužbe u vezi s tužbenim zahtjevom, ili
- ako se ti zahtjevi mogu prebiti, ili
- ako se protutužbom traži utvrđenje kakva prava ili pravnog odnosa o čijem postojanju
ili nepostojanju ovisi u cijelosti ili djelomično odluka o tužbenom zahtjevu.

Protutužba se ne može podnijeti ako je za zahtjev iz protutužbe stvarno nadležan viši sud ili sud
druge vrste. Protutužba se može podnijeti i kada o zahtjevu iz protutužbe treba da sudi isti sud u
drugom sastavu.

13. PRETPOSTAVKE ZA POKRETANJE POSTUPKA U KOJEM JE STRANKA RH

Osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja
tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i
mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike
Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe
(npr smetanje posjeda). Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora
sadržavati tužba.

Zahtjev se podnosi nadležnom državnom odvjetništvu, sukladno odredbama Zakona o

državnom odvjetništvu. Ako je zahtjev podnesen nenadležnom državnom odvjetništvu, ono će
zahtjev dostaviti nadležnom državnom odvjetništvu uz obavijest stranci.

Podnošenjem zahtjeva zastarijevanje zastaje.

Nagodba postignuta između podnositelja zahtjeva i Državnog odvjetništva, po zahtjevu, ima

svojstvo ovršne isprave.

43
Ako zahtjev ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova
podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu.

Sud će odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu
za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka.

Navedene odredbe ne primjenjuju se u slučajevima kada je posebnim zakonom propisan

postupak podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu ili
nekom drugom tijelu.
Primjenjivati će se i u slučajevima u kojima Republika Hrvatska namjerava tužiti neku osobu s
prebivalištem ili sjedištem u Republici Hrvatskoj.
Republika Hrvatska i podnositelj zahtjeva mogu nakon podnošenja zahtjeva za mirno rješenje
spora zatražiti od suda da, primjenjujući na odgovarajući način odredbe o osiguranju dokaza,
izvede dokaze za koje smatra da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti
zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva protivne stranke za mirno rješenje spora. Te dokaze
može izvesti i sudski savjetnik, a imaju isto značenje kao dokazi izvedeni u postupku osiguranja
dokaza.

14. MIRENJE

Sud može uvažavajući sve okolnosti, posebno interes stranaka i trećih osoba vezanih uz stranke
te trajnost njihovih odnosa i upućenost jednih na druge, na ročištu ili izvan ročišta rješenjem
uputiti stranke da u roku od osam dana pokrenu postupak mirenja ili rješenjem strankama
predložiti rješavanje spora u postupku mirenja.

Rješenja sud može donijeti tijekom cijeloga parničnog postupka. Ako stranke suglasno
predlože ili prihvate rješavanje spora u postupku mirenja pred sudom, bez odgode će se odrediti
sastanak radi pokušaja mirenja na koje se pozivaju stranke, njihovi zastupnici i punomoćnici ako
ih imaju. Postupak mirenja pred sudom vodi izmiritelj određen s liste izmiritelja koju utvrđuje
predsjednik suda. Izmiritelj ne može sudjelovati u postupku mirenja u parničnom predmetu koji
mu je dodijeljen. Ako se postupak mirenja dovrši bez sklapanja nagodbe, izmiritelj ne smije
sudjelovati u tom sporu u bilo kojem svojstvu. Nagodba sklopljena u postupku mirenja
provedenom u sudu pred sucem izmiriteljem smatra se sudskom nagodbom.
Iznimno, ako su obje stranke ili dionička društva ili pravne osobe kojima je većinski član
Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, sud će po
primitku odgovora na tužbu uputiti stranke da u roku od osam dana pokrenu postupak
mirenja. Stranka koja je upućena pokrenuti postupak mirenja, a ne pristupi sastanku radi
pokušaja mirenja, gubi pravo tražiti naknadu daljnjih troškova postupka pred sudom
prvog stupnja. Navedena rješenja su rješenja o upravljanju postupkom.
Stranke mogu nakon podnošenja redovnog pravnog lijeka suglasno podnijeti prijedlog za
rješavanje spora u postupku mirenja pred sucem izmiriteljem suda nadležnog za odlučivanje o
pravnom lijeku. Izmiritelj ne može sudjelovati u postupku mirenja u parničnom predmetu koji

44
mu je dodijeljen radi odlučivanja o pravnom lijeku. Ako se postupak mirenja dovrši bez
sklapanja nagodbe, izmiritelj ne smije sudjelovati u tom sporu u bilo kojem svojstvu. Na
postupke mirenja koji se provode u sudovima na odgovarajući način primjenjuju se odredbe
zakona kojim se uređuje postupak mirenja, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
Ako su stranke u parničnom postupku suglasno predložile rješavanje spora u postupku mirenja u
nekom od centara za mirenje izvan suda, sud će zastati s postupkom. Ako se postupak mirenja
pred izabranim centrom za mirenje izvan suda dovrši sklapanjem nagodbe, stranke na temelju te
nagodbe mogu pred sudom koji je zastao s postupkom sklopiti sudsku nagodbu.
Stranke mogu tijekom parničnog postupka suglasno zatražiti od suda zastoj postupka radi
pokušaja mirnog rješenja spora, bez obzira na način i forum rješavanja. Zastoj može trajati
najduže 60 dana, s tim da na suglasni obrazloženi prijedlog stranaka, podnesen prije isteka roka
čije se produljenje traži, sud može jednom ovaj rok produžiti za određeno vrijeme, najviše za
daljnjih 120 dana. Ako nijedna stranka nakon isteka rokova na poziv suda ne predloži nastavak
postupka u roku od 15 dana, smatra se da je tužba povučena.

15. OBJEKTIVNA KUMULACIJA TUŽBENIH ZAHTJEVA

U jednoj tužbi tužitelj može istaknuti više zahtjeva protiv istog tuženika:
 kad su svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom
ili
 kad je isti sud stvarno nadležan za svaki od tih zahtjeva i kad je za sve
zahtjeve određena ista vrsta postupka

Eventualna kumulacija tužbenih zahtjeva:

Tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da
sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije
osnovan. Zahtjevi se mogu istaknuti u jednoj tužbi samo ako je sud stvarno nadležan za svaki od
istaknutih zahtjeva i ako je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka. Npr. prvi zahtjev –
isplata kupoprodajne cijene, drugi zahtjev – vraćanje stvari. Ako o nekim od zahtjeva istaknutih
u istoj tužbi treba suditi vijeće, a o drugima sudac pojedinac istog suda, o svim zahtjevima sudit
će vijeće.
Sud ne treba čekati pravomoćnost odluke po prvom zahtjevu, već može odmah odlučiti o svim
zahtjevima i usvojiti npr. zadnji. Pravomoćnost treba čekati kod suparničarstva (čl. 197. st. 1.
ZPP: „Tužitelj može tužbom obuhvatiti dva ili više tuženika i tako što će tražiti da tužbeni zahtjev
bude prihvaćen prema slijedećem tuženiku u slučaju da bude pravomoćno odbijen prema onome
koji je u tužbi naveden prije njega.“).

Objektivna kumulacija postoji onda kada je u tužbi istaknuto više samostalnih tužbenih (glavnih)
zahtjeva (u materijalnopravnom smislu). Primjer: tužbom se traži I. Utvrđenje, II. Isplata. i III.
Predaja u posjed.
Ako bi se o dijelovima (formalno) jednog tužbenog zahtjeva mogla donijeti samostalna presuda
zasnovana na samostalnoj (različitoj) tužbenoj osnovi to u pravilu upućuje na postojanje

45
objektivne kumulacije. Eventualna supsidijarna kumulacija – postoji kada je moguće slijedeći od
istaknutih zahtjeva prihvatiti tek kad se ustanovi da onaj koji je prije njega istaknut nije osnovan.

16. PREINAKA TUŽBE

Tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Iznimno, tužitelj može
preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do
zaključenja prethodnog postupka.

Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se
tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno
rješenje odnosa među strankama. Smatrat će se da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe
ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio
preinaci.
Ako je parnični sud za preinačenu tužbu stvarno nenadležan, dostavit će predmet nadležnom
sudu, koji će, ako se tuženik protivi preinaci, riješiti je li preinaka dopuštena. Isto će se postupiti
i ako treba suditi sud u drugom sastavu.

Kad sud dopusti preinaku tužbe, dužan je ostaviti tuženiku vrijeme potrebno da se može
pripremiti za raspravljanje po preinačenoj tužbi, ako za to nije imao dovoljno vremena. Na isti
način sud će postupiti ako tuženik koji se ne protivi preinaci zatraži da mu se ostavi potrebno
vrijeme radi pripremanja. Ako je tužba preinačena na ročištu na kojem tuženik koji je uredno
pozvan ne dođe, a izostanak ne opravda, sud neće odgoditi ročište, već će o preinaci odlučiti
neovisno o tome što se tuženik nije izjasnio o preinaci.

Protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka nije dopuštena posebna žalba.

Preinaka tužbe jest:

 promjena istovjetnosti zahtjeva,
 povećanje postojećeg
 isticanje drugog zahtjeva uz postojeći
 umjesto prvobitnog tuženika usmjeravanje tužbe na drugu osobu
 umjesto prvobitnog tužitelja novi tužitelj
Ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe,
zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci
ne može protiviti.

Za preinaku tužbe na način da se tuži druga osoba potreban je pristanak osobe koja treba
stupiti u parnicu umjesto tuženika, a ako se tuženik već upustio u raspravljanje o glavnoj
stvari, potreban je i pristanak tuženika. Nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj
stvari, umjesto tužitelja može u parnicu stupiti novi tužitelj samo ako tuženik na to pristane.
Osoba koja stupa u parnicu umjesto stranke mora primiti parnicu u onom stanju u kakvu se ona
nalazi u trenutku kad u nju stupa.

46
Tužba nije preinačena:
 ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva,
 ako je smanjio tužbeni zahtjev
 ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni
zahtjev nije promijenjen. 

17. POVLAČENJE TUŽBE

Tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u
raspravljanje o glavnoj stvari.

Tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane.
Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome,
smatrat će se da je pristao na povlačenje.

Tužba se uz izričiti pristanak tuženika može povući i nakon zaključenja glavne rasprave do
pravomoćnosti odluke kojom se postupak pred sudom prvog stupnja dovršava. U tom slučaju
tuženik svoj zahtjev za naknadu troškova postupka mora postaviti najkasnije u svojoj suglasnosti
za povlačenje tužbe. Ako u tom slučaju dođe do povlačenja tužbe prije nego što je
prvostupanjski sud donio svoju odluku, odnosno prije nego što je ona u povodu žalbe otpravljena
drugostupanjskom sudu, prvostupanjski će sud rješenjem utvrditi da je tužba povučena, odnosno
rješenjem će ukinuti svoju odluku i utvrditi da je tužba povučena.
Ako dođe do povlačenja tužbe pred prvostupanjskim sudom nakon donošenja prvostupanjske
odluke dok je postupak u povodu žalbe u tijeku pred drugostupanjskim sudom, prvostupanjski će
sud bez odgode zatražiti – telefonom, telefaksom ili elektroničkom poštom – od
drugostupanjskog suda da ga se obavijesti o tome je li već odlučeno u povodu žalbe te
obavijestiti taj sud da je došlo do povlačenja tužbe.
Ako dođe do povlačenja tužbe nakon što je predmet dostavljen drugostupanjskom sudu,
drugostupanjski će sud, ako prije toga nije odlučio u povodu žalbe, rješenjem ukinuti
prvostupanjsku odluku i utvrditi da je tužba povučena. Tim će se rješenjem odlučiti i o
zahtjevu tuženika za naknadu troškova postupka.
Podnesak kojim se povlači tužba podnosi se putem prvostupanjskog suda koji može, ako ocijeni
da je to potrebno, održati ročište sa strankama radi provjere jesu li ispunjeni uvjeti za povlačenje
tužbe.
Ako se pred drugostupanjskim sudom održava sjednica vijeća uz sudjelovanje stranaka ili
rasprava, tužitelj može svoju tužbu povući i na ročištu pred tim sudom.

Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnesena i može se ponovno podnijeti.

Napomena!
Presumirano povlačenje
– čl.109. st.4

47
„Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku i ispravljen u
skladu s dobivenom uputom suda, a ako bude vraćen bez ispravka odnosno dopune, odbacit će
se.“
– čl.465. st.1
„Ako tužitelj ne dođe na pripremno ročište, a uredno je pozvan, smatrat će se da je povukao
tužbu, osim ako se tuženik na tom ročištu ne upusti u raspravljanje.“ – spor male vrijednosti

18. SUPARNIČARI

Suparničarstvo postoji kada se u istoj stranačkoj ulozi u parnici pojavljuje više postupovnih
(procesnih) subjekata – subjektivna kumulacija. Aktivno – na strani tužitelja više stranaka;
pasivno – na strani tuženika više stranaka. Suparničarstvo je rezultat procesne dispozicije
tužitelja, dok tuženik svojom procesnom radnjom ne može proizvesti suparničarstvo. Obostrano
suparničarstvo postoji kada na strani tužitelja i na strani tuženika ima više osoba.

Svaki je suparničar u parnici samostalna stranka i njegove radnje ili propuštanja niti koriste niti
štete drugim suparničarima. Svaki suparničar ima pravo podnositi prijedloge koji se tiču tijeka
parnice.
Suparničarstvo može biti materijalno i formalno; obično i jedinstveno; prvobitno i naknadno;
eventualno ili supsidijarno.

Više osoba mogu jednom tužbom tužiti odnosno biti tužene (suparničari):
 ako su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici (npr. suvlasnici) ili ako njihova prava
odnosno obveze proistječu iz iste činjenične i pravne osnove (tuženici supočinitelji nekog
delikta za naknadu štete) – materijalni suparničari
 ako su predmet spora zahtjevi odnosno obveze iste vrste koji se temelje na bitno istovrsnoj
činjeničnoj i pravnoj osnovi te ako postoji stvarna i mjesna nadležnost istog suda za svaki
zahtjev i za svakog tuženika (npr. više tuženika koji su tuženi radi isplate dugovane
najamnine; HEP tuži njih 20 radi neplaćanja struje) – formalni suparničari;
 ako je to drugim zakonom određeno.

Materijalni suparničari - koji se prije i izvan parnice nalaze u određenoj pravnoj ili stvarnoj
vezi s obzirom na predmet spora. Pravna veza: suvlasnici ili sunasljednici kada tuže treću osobu
radi zaštite zajedničke imovine (oni se nalaze u određenoj pravnoj zajednici). Stvarna veza:
tuženici koji su kao štetnici zajedničkom radnjom oštetili tužiteljevu stvar - njihova prava i
obveze proistječu iz iste činjenične i pravne osnove.
Formalni suparničari: su oni između kojih izvan parnice nema ni pravne ni stvarne povezanosti
s obzirom na predmet spora, ali su u njihovim parnicama predmet spora prava odnosno obveze
iste vrste, koji se osnivaju na bitno istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. Njih veže samo ista
parnica formirana dispozicijom tužitelja. Tužitelj je slobodno mogao tužiti svakog od njih
posebnom tužbom.

Provbitno suparničarstvo postoji ako je zasnovano već prilikom podnošenja tužbe.

48
Naknadni suparničari !! postoji kada do zaključenja prethodnog postupka pred sudom uz
dotadašnjeg tužitelja pristupi novi tužitelj ili se tužba proširi na novog tuženika (ako on na to
pristane). Nastupa u i slučaju univerzalne sukcesije (nasljeđivanje). Do zaključenja prethodnog
postupka može, uz navedene uvjete, uz tužitelja pristupiti novi tužitelj ili tužba može biti
proširena na novog tuženika s njegovim pristankom. Nakon što se tuženik upustio u
raspravljanje o glavnoj stvari, bez njegova pristanka ne može uz tužitelja pristupiti novi tužitelj.
Osoba koja pristupa tužbi odnosno na koju se tužba proširuje mora primiti parnicu u onom stanju
u kojem se ona nalazi kad ona u nju stupa.

Eventualni (supsidijarni) suparničari - Tužitelj može tužbom obuhvatiti dva ili više tuženika i
tako što će tražiti da tužbeni zahtjev bude prihvaćen prema slijedećem tuženiku u slučaju da bude
pravomoćno odbijen prema onome koji je u tužbi naveden prije njega. To je moguće samo ako
prema svakom od njih ističe isti zahtjev ili ako prema pojedinim od njih ističe različite zahtjeve
koji su u međusobnoj vezi te ako je isti sud stvarno i mjesno nadležan za svaki od zahtjeva.
Kod ove kumulacije tuženici su samo formalni suparničari (npr. od dva tuženika traži se predaja
iste stvari jer nije sasvim siguran koji od njih drži stvar i koji od njih to treba učiniti).
Obični suparničari = kad je položaj svakog suparničara samostalan.

Jedinstveni suparničari - Ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može
riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima, smatraju se oni kao jedna parnična
stranka, tako da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju
učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje
nisu poduzeli (samo korisni učinci). Ako su neke od radnji koje poduzimaju pojedini od
jedinstvenih suparničara suprotne: važi samo ona koja je za sve njih najpovoljnija. Štetne
procesne radnje ne djeluju ni prema kome pa ni prema onome koji ih je poduzeo. Tužbeni
zahtjev ili može biti prihvaćen prema svima ili odbijen u odnosu na sve od njih. Ako rokovi za
izvršenje određene parnične radnje za pojedine jedinstvene suparničare ističu u razno vrijeme, tu
parničnu radnju može svaki suparničar poduzeti sve dok ma i za jednog od njih još teče rok za
poduzimanje te radnje. Svaki suparničar ima pravo podnositi prijedloge koji se tiču tijeka
parnice. Primjer jedinstvenih suparničara: tuženi bračni drugovi u parnici za poništenje braka. Ne
može u odnosu na jednoga brak postojati, a u odnosu na drugoga biti poništen.
Nužno suparničarstvo – kad samo određeni suparničari zajedno predstavljaju jednu stranku
kojoj se priznaje procesna legitimacija za vođenje parnice. Svi nužni suparničari su istodobno i
jedinstveni suparničari. Primjer treća osoba stavlja prigovor protiv ovrhe, upućuje ju se u parnicu
radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, mora tužiti ovrhovoditelja i ovršenika; razvrgnuće
vlasničke zajednice – moraju se obuhvatiti svi suvlasnici; uvrđenje postojanja služnosti na
nekretnini – mora se tužiti sve suvlasnike.

Suparničarstvo predviđeno zakonom:

 Osoba koja u cijelosti ili djelomično traži stvar ili pravo o kojem između drugih osoba
već teče parnica može pred sudom pred kojim ta parnica teče tužiti obje stranke
jednom tužbom, sve dok se postupak pravomoćno ne završi.
 Glavni dužnik i jamac mogu biti zajednički tuženi ako to nije u protivnosti sa sadržajem
ugovora o jamstvu.

49
  Treća strana upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom mora tužiti i
ovrhovoditelja i ovršenika (nužni jedinstveni suparničari).

19. UMJEŠAČ I UMJEŠAČ KAO JEDINSTVENI SUPARNIČAR

Osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka
uspije može se pridružiti toj stranci.

Umješač može stupiti u parnicu u tijeku cijelog postupka sve do pravomoćnosti odluke o
tužbenom zahtjevu te u tijeku postupka nastavljenog podnošenjem izvanrednoga pravnog lijeka.
Izjavu o stupanju u parnicu umješač može dati na ročištu ili pisanim podneskom. Podnesak
umješača dostavlja se objema parničnim strankama, a ako je izjava umješača dana na ročištu,
prijepis tog dijela zapisnika dostavit će se samo onoj stranci koja je s ročišta izostala.

Umješač nije stranka već intervenijent, može poduzimati samo radnje koje su povoljne za
stranku. Njegov pravni interes za sudjelovanjem proizlazi iz toga što se pravne posljedice
presude koja bude donesena među parničnim strankama mogu posredno odraziti i na njegovu
pravnu situaciju (kontrolira stranku). Primjer: jamac u parnici između vjerovnika i glavnog
dužnika, štetnik u parnici oštećenika protiv osiguratelja.
Svaka stranka može osporiti umješaču pravo da sudjeluje u postupku i predložiti da se umješač
odbije, a sud može i bez izjašnjenja stranaka odbiti sudjelovanje umješača ako utvrdi da ne
postoji pravni interes umješača. Do pravomoćnosti rješenja kojim se odbija sudjelovanje
umješača umješač može sudjelovati u postupku i njegove parnične radnje ne mogu se isključiti.
Protiv odluke kojom se prihvaća sudjelovanje umješača nije dopuštena posebna žalba.
Umješač mora primiti parnicu u onom stanju u kakvu se nalazi u trenutku kad se umiješa u
parnicu. U daljnjem tijeku parnice on je ovlašten stavljati prijedloge i poduzimati sve ostale
parnične radnje u rokovima u kojima bi te radnje mogla poduzimati stranka kojoj se pridružio.
Ako je umješač stupio u parnicu do pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu, ovlašten je
podnijeti i izvanredni pravni lijek. Ako umješač podnese pravni lijek, primjerak njegova
podneska dostavit će se i stranci kojoj se pridružio. Nakon pristanka obiju parničnih stranaka
umješač može stupiti u parnicu kao stranka umjesto stranke kojoj se pridružio.

Parnične radnje umješača imaju za stranku kojoj se pridružio pravni učinak ako nisu u
suprotnosti njezinim radnjama. Poduzima postupovne radnje u svoje ime, a ne kao zastupnik
stranke kojoj se pridružio, ali se njegove radnje tretiraju kao procesne radnje stranke kojoj se
pridružio ako ih stranka izričito ne otkloni. Nije stranka pa se može saslušati kao svjedok. Ne
može: poduzimati radnje kojima se disponira t.z., povući tužbu, preinačiti tužbu i odustati od
pravnog lijeka.

Intervencijski učinak – Umješač ne može poricati ni činjeničnu ni pravnu ocjenu stvari u

donesenoj presudi pri reguliranju svojih odnosa sa strankom kojoj se pridružio! Ali samo pod
uvjetom: 1. da je umješaču bilo omogućeno da u parnici poduzima sve radnje prikladne za
ostvarenje uspjeha stranke kojoj se pridružio 2. da je stranka kojoj se pridružio uredno i lojalno
vodila parnicu. Znači, njegov prigovor istaknut u novoj parnici, da je stranka kojoj se bio
50
pridružio pogrešno vodila spor, može biti prihvaćen samo utoliko ukoliko je on s obzirom na
stanje spora u vrijeme svoga stupanja u prethodnu parnicu ili izjavama i radnjama te stranke bio
spriječen poduzeti radnje koje bi dovele do povoljnijeg ishoda spora, odnosno ako takve radnje,
za mogućnost čijega poduzimanja on nije znao, sama stranka nije poduzela namjerno ili iz grube
nepažnje. Ovo pravilo se odnosi i na imenovanje prethodnika i na obavijest treće osobe o parnici.

Stranka koja izgubi parnicu dužna je protivniku i njezinu umješaču nadoknaditi parnične
troškove. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je
uzrokovao svojim radnjama.

Umješač s položajem jedinstvenog suparničara - Ako se pravni učinak presude treba odnositi i
na umješača, on ima položaj jedinstvenog suparničara. Umješač s položajem jedinstvenog
suparničara može podnijeti izvanredni pravni lijek i u parnici u kojoj do nastupanja
pravomoćnosti odluke o tužbenom zahtjevu nije sudjelovao kao umješač, ima svoj samostalni
rok za parnične radnje, može ga se saslušati prema pravilima o izvođenju dokaza saslušanjem
stranaka, stranka kojoj se pridružio nema pravo osujetiti njegove u načelu povoljne radnje.
Primjer: Treće osobe koje imaju pravo tražiti poništaj tuđeg braka - roditelji maloljetnika kada je
brak sklopljen protivno zakonu ili treće osobe koje imaju pravni interes tražiti poništaj braka te
stečajni vjerovnici u parnici u kojoj se raspravlja o postojanju, visini ili isplatnom redu neke
stečajne tražbine.

IMENOVANJE PRETHODNIKA I OBAVIJEST TREĆE OSOBE O PARNICI

Imenovanje prethodnika
Osoba koja je tužena kao držatelj kakve stvari ili korisnik kakva prava, a tvrdi da stvar drži ili
pravo vrši u ime treće osobe, može najkasnije do upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari,
pozvati preko suda tu treću osobu (prethodnika) da umjesto nje stupi kao stranka u parnicu.
Pristanak tužitelja da umjesto tuženika u parnicu stupi prethodnik potreban je samo ako tužitelj
protiv tuženika ističe i takve zahtjeve koji ne ovise o tome ima li tuženik u ime prethodnika stvar
ili vrši pravo.

Ovo ovlaštenje ima samo tuženik. Primjer: detentor – (imatelj) držatelj stvari koji poziva onog
tko mu je dao tu stvar na čuvanje. Treći stupa u parnicu umjesto prvobitnog tuženika koji istupa
iz parnice. Za ovo subjektivno preinačenje nije potreban pristanak tužitelja, istodobno tuženik
istupa iz parnice. Pozivač prema pozvanome može isticati intervencijski efekt.

Ako prethodnik koji je uredno pozvan ne dođe na ročište ili odbije stupiti u parnicu, tuženik se ne
može protiviti upuštanju u parnicu.

Obavijest treće osobe o parnici

Ako tužitelj ili tuženik treba treću osobu obavijestiti o otpočetoj parnici, da bi se time zasnovao
stanoviti građanskopravni učinak oni mogu, sve dok se parnica pravomoćno ne dovrši, to
učiniti podneskom preko parničnog suda, u kojem će navesti razlog obavijesti i u kakvu se stanju
nalazi parnica.

51
Stranka koja je treću osobu obavijestila o parnici ne može zbog toga tražiti prekid otpočete
parnice, produljenje rokova ili odgodu ročišta.

Pravne posljedice su postupovnopravne i građanskopravne prirode. Treći se obavještava radi

upoznavanja s činjenicom da se vodi parnica radi toga da se prema njemu stekle mogućnost
isticanja intervencijskog efekta buduće presude. Ono formalno nema značaj poziva da se treći
priključi parnici.

Relevantno je primjerice: za prekid dosjelosti (od toga trenutka nema poštenja posjeda), nema
mogućnosti pozivanja na dobru vjeru, itd.

20. PREKID POSTUPKA

Postupak se prekida (ex lege):

 kad stranka umre,
 kad stranka izgubi parničnu sposobnost, a nema punomoćnika u toj parnici,
 kad zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlaštenje za zastupanje, a
stranka nema punomoćnika u toj parnici,
 kad stranka koja je pravna osoba prestane postojati odnosno kad nadležno tijelo
pravomoćno odluči o zabrani rada,
 kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka,
 kad se stranka nađe na području koje je zbog izvanrednih događaja (poplava i sl.)
odsječeno od suda,
 kad zbog rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu,
 kad je to drugim zakonom određeno.
Drugim zakonom npr. dužnik može predložiti da se odredi prekid postupka kad se otvori
postupak predstečajne nagodbe.

Sud će prekid postupka odrediti i ako je (konstitutivna odluka suda):

 odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju
 odlučio podnijeti zahtjev Sudu Europske unije o tumačenju Ugovorā Europske unije te
valjanosti i tumačenju akata institucija, tijela, ureda ili agencija Europske unije

Sud može odrediti prekid postupka:

1) ako odluka o tužbenom zahtjevu ovisi o tome je li učinjen trgovački prijestup ili je li učinjeno
kazneno djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, tko je počinitelj i je li on odgovoran, a
osobito kad se pojavi sumnja da je svjedok ili vještak dao lažan iskaz ili da je isprava
upotrijebljena kao dokaz lažna,
2) ako je zahtjev Sudu Europske unije o tumačenju Ugovorā Europske unije te valjanosti i
tumačenju akata institucija, tijela, ureda ili agencija Europske unije već podnesen u drugom
postupku, a odluka suda ovisi o rješenju tog zahtjeva,
3) u postupku u kojemu odluka ovisi o rješavanju istog pravnog pitanja, kad se na mrežnoj
stranici e-oglasna ploča sudova objavi rješenje kojim se dopušta prijedlog za zauzimanje pravnog
shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u oglednom postupku radi rješenja pitanja važnog

52
za jedinstvenu primjenu prava. Rješenje se dostavlja strankama i umješačima u roku 30 dana od
objave. Stranke i umješači u roku od 45 dana od dana objave mogu podnijeti očitovanje VSRH.

Protiv rješenja o prekidu postupka zbog podnošenja zahtjeva Sudu Europske unije nije dopuštena
žalba. Ako je sud odredio prekid postupka zbog podnošenja zahtjeva Sudu Europske unije dužan
je obavijestiti ministarstvo nadležno za vanjske poslove.

Prekid određuje prvostupanjski sud, ako je spis kod drugostupanjskog suda on ga vraća.

Pravne posljedice prekida:

 prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji;
 sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije
zaključenja glavne rasprave sud može na temelju te rasprave donijeti odluku;
 parnične radnje što ih je jedna stranka poduzela dok traje prekid postupka nemaju prema
drugoj stranci nikakav pravni učinak (njihov učinak počinje tek nakon što postupak bude
nastavljen).

Postupak će se nastaviti kad sud ovlaštene osobe (nasljednike, pravne sljednike, stečajnog
upravitelj) na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da preuzmu postupak,
kad stranka koja se nalazila na području koje je zbog izvanrednih događaja odsječeno od suda
preuzme postupak ili kad je sud na prijedlog protivne stranke ili po službenoj dužnosti pozove da
to učini, kad se pravomoćno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom ili
kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak, kod oglednog -
kad VSRH objavi rješenje o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava. Kad stranka pravna
osoba prestane postojati ili ima zabranu rada - sud će nastaviti i istodobno obustaviti postupak
ako pravni slijednik ne preuzme postupak ili protivna strana ne predloži da ga sud pozove
da to učini u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti rješenja o prekidu postupka.

Rokovi koji su zbog prekida postupka prestali teći počinju za zainteresiranu stranku teći u
cijelosti iznova od dana kad joj sud dostavi rješenje o nastavljanju postupka.

Žalba protiv rješenja kojim se utvrđuje ili određuje prekid postupka ne zadržava nastupanje
pravnih učinaka rješenja. Ako je sud na ročištu odbio prijedlog za prekid postupka i odlučio da
se postupak odmah nastavi, protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba.

U slučajevima u kojima po ovom Zakonu dolazi do zastoja postupka primjenjivat će se na

odgovarajući način odredbe ovoga Zakona o prekidu postupka.

PRETHODNO PITANJE (nije više zasebno pitanje)

Kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o
tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam
riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Odluka suda o prethodnom
pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.
U parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti
učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

53
Ako sud odluči da sam ne rješava o prethodnom pitanju, prekinut će postupak.

Mora se raditi o pravnom pitanju. Kao prethodna pitanja mogu se pojaviti i pitanja tumačenja
akata EU, je li počinjen trgovački prijestup ili kazneno djelo (kako je navedeno u sekciji o
prekidu postupka).

Kao prethodno pitanje, sud ocjenjuje, po službenoj dužnosti, odmah poslije primitka tužbe, je li
nadležan i u kojem sastavu. To ocjenjivanje obavlja se na temelju navoda u tužbi i na temelju
činjenica koje su sudu poznate. Ako se tijekom postupka promijene okolnosti na kojima je
utemeljena nadležnost suda, sud koji je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe ostaje i dalje
nadležan i ako bi zbog tih promjena bio nadležan drugi sud iste vrste ili sud druge vrste, ako
zakonom nije izrijekom drugačije određeno – ustaljivanje nadležnosti.

21. OBUSTAVA POSTUPKA

Postupak se obustavlja kad umre ili prestane postojati stranka u postupku o pravima koja ne
prelaze na njezine nasljednike, odnosno pravne sljednike (neprenosiva prava). Rješenje o
obustavi postupka dostaviti protivnoj stranci te nasljednicima, odnosno pravnim sljednicima
stranke nakon što oni budu utvrđeni.

Sud će nasljednicima umrle stranke, na prijedlog protivne stranke ili po službenoj dužnosti,
postaviti privremenog zastupnika kojemu će dostaviti rješenje o obustavi postupka, ako ocijeni
da bi ostavinski postupak mogao duže trajati.

Kad stranka pravna osoba prestane postojati ili ima zabranu rada - sud će nastaviti i istodobno
obustaviti postupak ako pravni slijednik ne preuzme postupak ili protivna strana ne predloži
da ga sud pozove da to učini u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti rješenja o prekidu
postupka.

Rješenje o obustavi postupka zbog toga što je pravna osoba prestala postojati dostavit će se
protivnoj stranci i njezinom pravnom sljedniku nakon što on bude utvrđen, a ako pravna osoba
nema pravnoga sljednika, sud će, na prijedlog protivne stranke ili po službenoj dužnosti, rješenje
o obustavi postupka dostaviti državnom odvjetništvu.

Dok se postupak u povodu rješenja o obustavi pravomoćno ne završi, glede rokova za

poduzimanje pravnih radnji te prava stranaka i suda da poduzimaju te radnje primijenit će se na
odgovarajući način pravila o prekidu postupka.

U rješenju o obustavi sud će odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove u postupku koji je
prethodio donošenju rješenja o obustavi. Troškove postupka u povodu rješenja o obustavi snosi
ona stranka koja je dala povoda za provedbu tog postupka (npr. žalba protiv rješenja o obustavi).

54
22. DOKAZI I IZVOĐENJE DOKAZA, PO UREDBI

Svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili
kojim pobija navode i dokaze protivnika. Sud može do zaključenja prethodnog postupka, kad
ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na tu njihovu dužnost, a
osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti
razloge zbog kojih smatra da je to potrebno (načelo otvorenog pravosuđenja).

Dokazna sredstva se dijele na osobna ili stvarna i neposredna ili posredna.

Osobna su: svjedoci, vještaci i stranke (neki smatraju i tumači), a stvarna su: isprave i predmeti
uviđaja.
Uviđaj nije dokazno sredstvo već parnična radnja suda radi ispitivanja i utvrđivanja sadržaja
predmeta uviđaja - koji predstavlja dokazno sredstvo.

INDICIJE su činjenice koje same po sebi nisu važne, ali u sklopu s nizom činjenica iste
kvalitete pružaju visok stupanj vjerojatnosti za stvaranje zaključka da postoji i neposredno
važna činjenica.

Dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. Sud odlučuje o tome
koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

Ne treba dokazivati činjenice:

 koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice, ali sud može narediti da se dokazuju
i takve činjenice ako smatra da stranka njihovim priznanjem ide za tim da raspolaže
zahtjevom kojim ne može raspolagati;
 koje su općepoznate;
 činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja, ali se može dokazivati da te činjenice ne
postoje.

Sud će, uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju ocijeniti hoće li uzeti za priznatu
ili osporenu činjenicu koju je stranka najprije priznala, a onda potpuno ili djelomično porekla ili
ograničila priznanje dodavanjem drugih činjenica.

Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o
postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

PRESUMPCIJA O POSTOJANJU TRAŽBINE : Ako tužitelj dokaže da je tuženik za

tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak
pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Sud
može po službenoj dužnosti zatražiti od Ministarstva financija, Porezne uprave podatak o tome je
li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za tražbinu samo ako one po pojedinačnom
računu prelaze vrijednost od 10.000,00kn. Ministarstvo financija, Porezna uprava dužna je
podatak dostaviti u roku od 60 dana od dana zaprimanja zahtjeva. Smatrat će, u slučaju kada
tražbina po pojedinačnom računu ne prelazi vrijednost od 10.000,00 kuna, da je tuženik koristio

55
pravo na odbitak pretporeza ako u roku od 15 dana po pozivu suda ne dostavi isprave na temelju
kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza.

Ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive
stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s
nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

Ako je potpuno razjašnjenje okolnosti o kojima ovisi odluka o nekim od više u istoj tužbi
istaknutih zahtjeva koji su beznačajni u odnosu prema ukupnom iznosu svih istaknutih zahtjeva
povezano s teškoćama koje su nerazmjerne s važnošću tih zahtjeva, sud može o njima odlučiti
po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir već razjašnjene okolnosti slučaja i prikupljene dokaze, a
osobito isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako ih je sud saslušao.

U sporovima čija vrijednost predmeta spora u postupku pred općinskim sudovima ne prelazi
10.000,00 kuna, a u postupku pred trgovačkim sudovima 50.000,00 kuna sud može, ako ocijeni
da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim
teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u
obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem
stranaka.

U sporovima koje sudi vijeće dokazi na glavnoj raspravi izvode se pred vijećem, ali vijeće može
iz važnih razloga odlučiti da se određeni dokazi izvedu pred predsjednikom vijeća ili sucem
zamoljenog suda (zamoljeni sudac). U tom slučaju zapisnici o izvedenim dokazima pročitat će se
na glavnoj raspravi.
Protiv rješenja suda kojim se izvođenje dokaza povjerava predsjedniku vijeća ili zamoljenom
sucu nije dopuštena posebna žalba.

Ako se prema okolnostima može pretpostaviti da se kakav dokaz neće moći izvesti ili da se neće
moći izvesti u primjerenom roku, ili ako dokaz treba izvesti u inozemstvu, sud će u rješenju o
izvođenju dokaza odrediti rok do kojeg će se čekati izvođenje dokaza. Kad određeni rok
protekne, rasprava će se provesti bez obzira na to što određeni dokaz nije izveden.

Dokazi su zapisnik o uviđaju (kada je za utvrđenje kakve činjenice ili za razjašnjenje kakve
okolnosti potrebno neposredno opažanje suda), isprave, iskaz svjedoka, nalaz i mišljenje
vještaka, saslušanje stranaka.

ISPRAVE- stranka je dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda,
dužna ju je podnijeti u trenutku predlaganja tog dokaza, osim ako sud odredi drugačije

56
23. SVJEDOCI I SASLUŠANJE STRANAKA

Svjedoci – osobe koje su sposobne dati obavijesti o činjenicama koje se dokazuju. Svaka osoba
koja se poziva kao svjedok dužna je odazvati se pozivu; a ako ovim zakonom nije drugačije
određeno, dužna je i svjedočiti. Kao svjedoci mogu se saslušati samo osobe koje su sposobne
dati obavijesti o činjenicama koje se dokazuju.

Ne može se saslušati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja
službene ili vojne tajne, dok je nadležno tijelo ne oslobodi te dužnosti.

Svjedok može uskratiti svjedočenje:

 o onome što mu je stranka kao svom punomoćniku povjerila;
 o onome o čemu se stranka ili druga osoba svjedoku kao vjerskom ispovjedniku
ispovjedila;
 o činjenicama što ih je svjedok saznao kao odvjetnik, liječnik, ili u obavljanju kakva
drugog poziva ili kakve druge djelatnosti ako postoji obveza da se kao tajna čuva ono
što se saznalo u obavljanju tog poziva ili djelatnosti.
Sudac pojedinac ili predsjednik vijeća upozorit će te osobe da mogu uskratiti davanje iskaza.

Svjedok može uskratiti odgovor na pojedina pitanja ako za to postoje važni razlozi, a
osobito ako bi svojim odgovorom na ta pitanja sebe ili svoje srodnike po krvi u pravoj liniji
do bilo kojeg stupnja, a u pobočnoj liniji do trećeg stupnja zaključno, svoga bračnog druga ili
srodnike po tazbini do drugog stupnja zaključno i onda kad je brak prestao te svog skrbnika ili
staranika, usvojitelja ili usvojenika izložio:
 teškoj sramoti,
 znatnoj imovinskoj šteti
 kaznenom gonjenju.
Sudac pojedinac ili predsjednik vijeća upozorit će svjedoka da može uskratiti davanje odgovora
na postavljeno pitanje.

Svjedok ne može zbog opasnosti od kakve imovinske štete uskratiti svjedočenje:

 pravnim poslovima pri kojima je bio prisutan kao pozvani svjedok,
 o radnjama što ih je u pogledu spornog odnosa poduzeo kao pravni prethodnik ili
zastupnik jedne od stranaka,
 o činjenicama koje se tiču imovinskih odnosa uvjetovanih obiteljskom ili bračnom
vezom,
 o činjenicama koje se tiču rođenja, sklapanja braka ili smrti te kad je na temelju posebnih
propisa dužan podnijeti prijavu ili dati izjavu.
Opravdanost razloga za uskraćivanje svjedočenja ili odgovora na pojedina pitanja ocjenjuje sud
pred kojim svjedok treba svjedočiti. Ako je potrebno, prije toga će se o tome saslušati stranke.

Stranka koja predlaže da se određena osoba sasluša kao svjedok mora prije toga naznačiti o čemu
ona treba svjedočiti i navesti njezino ime i prezime i boravište. Svjedoci se pozivaju dostavom
pisanog poziva u kojem se navodi prezime i ime pozvanoga, vrijeme i mjesto dolaska, predmet u
vezi s kojim se poziva i naznaka da se poziva kao svjedok. U pozivu će se svjedok upozoriti na
posljedice neopravdanog izostanka i na pravo na naknadu troškova.

57
Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu saslušat
će se u svom stanu.

Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i bez prisutnosti svjedoka koji će se kasnije saslušavati.

Svjedok je dužan odgovore davati usmeno. Svjedok će se najprije opomenuti da je dužan
govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti, a nakon toga će se upozoriti na posljedice davanja
lažnog iskaza. Zatim će se svjedok pitati osobne podatke. Poslije općih pitanja svjedok se poziva
da iznese sve što mu je poznato o činjenicama o kojima treba svjedočiti, a nakon toga mu se
mogu postavljati pitanja radi provjere, dopune ili razjašnjenja.

Nije dopušteno postavljati pitanja u kojima je već sadržano kako bi trebalo odgovoriti. Svjedok
će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči. Svjedoci se mogu suočiti ako se
njihovi iskazi ne slažu o važnim činjenicama. Suočeni će se o svakoj okolnosti o kojoj se ne
slažu pojedinačno saslušati i njihov odgovor unijet će se u zapisnik. Svjedok koji ne zna jezik na
kojem se vodi postupak saslušat će se preko tumača. Ako je svjedok gluh, postavljat će mu se
pitanja pisano; a ako je nijem, pozvat će se da pisano odgovara. Ako se saslušanje ne može
obaviti na taj način, pozvat će se kao tumač osoba koja se sa svjedokom može sporazumjeti.

Sud može odlučiti da svjedok prisegne na iskaz koji je dao ili prije nego bude saslušan (dakle,
ne mora). Prisega se daje usmeno izgovaranjem ovih riječi: »Prisežem čašću da sam o svemu što
me je sud pitao istinu govorio i da ništa što sam o ovoj stvari znao nisam prešutio.« Neće se
tražiti prisega od svjedoka koji u vrijeme saslušanja nisu punoljetni ili ne mogu shvatiti njezino
značenje.

Ako svjedok koji je uredno pozvan ne dođe, a izostanak ne opravda ili se bez odobrenja ili
opravdanog razloga udalji s mjesta gdje treba biti saslušan, sud može narediti da se prisilno
dovede i podmiruje troškove dovođenja, a može ga i kazniti novčano. Ako svjedok dođe i dalje
odbije svjedočiti, može ga se zatvoriti. Zatvor traje sve dok svjedok ne pristane svjedočiti ili dok
njegovo saslušanje ne postane nepotrebno, ali najdulje mjesec dana – to je sada istražni zatvor
prema ZKP-u.

Svjedok ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za prehranu i prenoćište te na

naknadu izmakle zarade. Svjedok treba zatražiti naknadu odmah nakon saslušanja; inače gubi
pravo na nju. Sud je dužan na to upozoriti svjedoka.

SASLUŠANJE STRANAKA
Sporne činjenice važne za odluku sud može utvrđivati i saslušavanjem stranaka.

Ako se uvjerio da stranci odnosno osobi koja se ima saslušati za stranku nisu poznate sporne
činjenice, ili ako saslušanje te stranke nije moguće, sud može odlučiti da se sasluša samo druga
stranka. Neće se saslušati stranka koja uskrati davanje iskaza ili se bez opravdanog razloga
ne odazove pozivu suda. U drugim slučajevima relativno bitna povreda postupka.

58
Za stranku koja nema parničnu sposobnost saslušat će se njezin zakonski zastupnik. Sud može
odlučiti da se umjesto ili pored zakonskog zastupnika sasluša sama stranka, ako je njezino
saslušanje moguće.
Za pravnu osobu saslušat će se osoba koja je zakonom ili pravilima određena da je zastupa.

Poziv na ročište na kojem će se izvoditi dokaz saslušanjem stranaka dostavit će se osobno

strankama odnosno osobi koja će se za stranku saslušati. Ako stranka ima punomoćnika, poziv
na ročište na kojemu će se izvesti dokaz saslušanjem stranaka stranci ili osobi koja se treba
saslušati za stranku uputit će se preko punomoćnika. U pozivu će se naznačiti da će se na ročištu
izvoditi dokaz saslušanjem stranaka i da stranka koja dođe na ročište može biti saslušana u
odsutnosti druge stranke.

Dokaz saslušanjem stranaka izvodi se bez davanja prisege. Sankcije - ne mogu se primijeniti
nikakve prisilne mjere prema stranci koja se nije odazvala pozivu suda radi saslušanja niti se
stranka može prisiliti na davanje iskaza. Sud će, s obzirom na sve okolnosti, ocijeniti od kakva
je značenja što stranka nije došla na saslušanje ili što je uskratila iskaz.

Supsidijarno se primjenjuju odredbe o saslušanju svjedoka, ali stranka ne može ostvariti zahtjev
za naknadu troška (mogu ih ostvariti u okviru zahtjeva za naknadu troškova postupka), mogu biti
nazočne čitavom tijeku ispitivanja i saslušavanju protivnika.

24. VJEŠTACI I VJEŠTAČENJE

Sud će izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice
potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

Stranka koja predlaže izvođenje dokaza vještačenjem može predložiti osobu vještaka. Sud će
omogućiti protivnoj stranci da se izjasni. Sud će odrediti vještaka ako se protivna stranka ne
usprotivi predloženom vještaku. Ako se protivi, vještaka će odrediti sud. Iznimno, sud može
odrediti drugog vještaka ako ocijeni da složenost vještačenja to zahtjeva, odnosno ako ocijeni da
je to potrebno radi sprječavanja stranaka da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati.

Vještačenje, u pravilu, obavlja jedan vještak; a kad sud ocijeni da je vještačenje složeno, može
odrediti dva ili više vještaka. Vještaci se određuju u prvom redu iz reda stalnih sudskih vještaka
za određenu vrstu vještačenja. Ako postoje posebne ustanove za određene vrste vještačenja
(vještačenje lažnog novca, rukopisa, daktiloskopsko vještačenje i sl.), takva vještačenja, a
osobito složenija, povjeravat će se, u prvom redu, tim ustanovama.
Određeni vještaci dužni su odazvati se pozivu suda i iznijeti svoj nalaz i mišljenje.

Sud će vještaka, na njegov zahtjev, osloboditi dužnosti vještačenja:

 iz razloga iz kojih svjedok može uskratiti svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje
 iz drugih opravdanih razloga.

59
Vještak može biti izuzet iz istih razloga iz kojih može biti izuzet sudac, ali se za vještaka može
uzeti i osoba koja je već bila saslušana kao svjedok. Stranka je dužna podnijeti zahtjev za izuzeće
vještaka čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije prije početka izvođenja dokaza
vještačenjem. Ako je sud prije određivanja vještaka saslušao stranku o osobi vještaka, stranka se
dužna tom prilikom izjasniti o izuzeću.

Vještak ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za prehranu i prenoćište, na naknadu
izmakle zarade i troškova vještačenja te pravo na nagradu za obavljeno vještačenje.

Prije početka vještačenja pozvat će se vještak da predmet vještačenja brižljivo razmotri, da točno
navede sve što opazi i nađe i da svoje mišljenje iznese savjesno i u skladu s pravilima znanosti i
vještine, a upozorit će se i na posljedice davanja lažnog iskaza. Sud rukovodi vještačenjem,
označuje vještaku predmet koji će se razgledati, postavlja mu pitanja i, prema potrebi, traži
objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem. Vještaku se mogu davati razjašnjenja, a može
mu se dopustiti i razmatranje spisa. Na zahtjev vještaka mogu se izvoditi i novi dokazi da bi se
utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka.

Sud će odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih
podnijeti i pisano prije rasprave. Sud će odrediti rok za pisano podnošenje nalaza i mišljenja
koji ne može biti duži od 60 dana u pisanom obliku. Vještak mora uvijek obrazložiti svoje
mišljenje.

Sud će dostaviti pisani nalaz i mišljenje najkasnije 15 dana prije održavanja ročišta.

Ako je određeno više vještaka, oni mogu podnijeti zajednički nalaz i mišljenje kad se u nalazu i
mišljenju slažu. Ako se ne slažu, svaki vještak posebno iznosi svoj nalaz i mišljenje. Ako se
podaci vještaka o njihovu nalazu bitno razilaze, ili ako je nalaz jednog ili više vještaka nejasan,
nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu
otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s istim ili drugim
vještacima.
Ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana
sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim
saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka.

25. OSIGURANJE DOKAZA

Ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo kasnije
izvođenje biti otežano, može se predložiti da se taj dokaz izvede:
 prije pokretanja parnice te u hitnim slučajevima ako je postupak već u tijeku – nadležan
niži sud prvog stupnja na čijem se području nalaze stvari koje treba razgledati odnosno
sud na čijem području boravi osoba koju treba saslušati sud (odlučuje sudac pojedinac
ili sudski savjetnik);
 u tijeku parnice – nadležan sud pred kojim je postupak u tijeku (o prijedlogu odlučuje
predsjednik vijeća ili sudac pojedinac ili sudski savjetnik koji void postupak);

60
  nakon što odluka kojom se postupak završava postane pravomoćna , ako je to potrebno
prije ili u tijeku postupka po izvanrednim pravnim lijekovima.

U podnesku kojim traži osiguranje dokaza predlagatelj je dužan naznačiti:

 prava čija zaštita ovisi o činjenicama koje se imaju utvrditi predloženim dokazom,
 razloge iz kojih smatra da je izvođenje toga dokaza nužno radi utvrđenja tih činjenica,
 zašto se kasnije on neće moći izvesti ili će njegovo izvođenje biti otežano,
 ime i prezime protivnika, osim ako iz okolnosti proistječe da on nije poznat.
Podnesak u kojem je stavljen prijedlog za osiguranje dokaza dostavit će se protivniku, ako je
poznat. Ako postoji opasnost od odgode, sud će o prijedlogu odlučiti i bez prethodnog
izjašnjenja protivnika.

U rješenju kojim se prihvaća prijedlog sud će odrediti ročište za izvođenje dokaza, navest će
činjenice o kojima će se izvoditi dokazi te dokaze koji će se izvesti; a ako je potrebno, imenovat
će i vještake. Ako protivniku nije prije bio dostavljen podnesak u kojem je stavljen prijedlog za
osiguranje dokaza, on će mu se dostaviti zajedno s rješenjem suda kojim se prihvaća prijedlog za
osiguranje dokaza. Osiguranje dokaza provodi se u izvanparničnom postupku.

Protivniku koji je nepoznat ili je nepoznato njegovo boravište sud može radi sudjelovanja na
ročištu za izvođenje dokaza postaviti privremenog zastupnika.

Ako su dokazi izvedeni prije nego što je postupak pokrenut, zapisnik o izvođenju dokaza čuvat
će se kod suda pred kojim su dokazi izvedeni. Ako je postupak u tijeku, a osiguranje dokaza nije
izveo parnični sud, zapisnik će se dostaviti parničnom sudu. Polaganjem ili dostavom
zapisnika se završava postupak osiguranja dokaza. Protiv takvog zapisnika nije dopuštena
žalba.

Troškove postupka za osiguranje dokaza podmiruje stranka koja je podnijela prijedlog za

osiguranje dokaza. Ona je dužna nadoknaditi i troškove protivnoj stranci odnosno postavljenom
privremenom zastupniku. Te troškove stranka može naknadno ostvarivati kao dio parničnih
troškova, prema uspjehu u parnici.

26. PRIPREMANJE GLAVNE RASPRAVE

Nakon primitka tužbe obavljaju se pripreme za glavnu raspravu. Te pripreme obuhvaćaju:

 prethodno ispitivanje tužbe,
 dostavu tužbe tuženiku na odgovor i njegov odgovor,
 održavanje pripremnog ročišta
 zaključenje prethodnog postupka
 zakazivanje glavne rasprave.

61
U sporovima koje sudi vijeće glavnu raspravu priprema predsjednik vijeća, koji je ovlašten
donositi sve odluke i poduzimati sve radnje koje je tijekom pripremanja glavne rasprave ovlašten
donositi, odnosno poduzimati sudac pojedinac.

U tijeku pripremanja glavne rasprave do ročišta za glavnu raspravu sud je ovlašten,

između ostalog, odlučivati o:
 stupanju prethodnika u parnicu,
 sudjelovanju umješača,
 osiguranju dokaza,
 preinaci tužbe,
 troškovima postupka u slučaju povlačenja tužbe
 prekidu
 mjerama osiguranja,
 spajanju parnica,
 razdvajanju postupka,
 određivanju sudskih rokova i njihovom produljenju
 zakazivanju ročišta ili njihovoj odgodi,
 povratu u prijašnje stanje zbog propuštanja roka ili ročišta,
 osiguranju parničnih troškova,
 polaganju predujma na ime troškova za poduzimanje pojedinih radnji u
postupku,
 postavljanju privremenog zastupnika,
 dostavi sudskih pismena,
 mjerama za ispravljanje podnesaka,
 te o svim pitanjima koja se tiču upravljanja postupkom.
Protiv odluka koje donosi sud u tijeku pripremanja glavne rasprave, a koje se odnose na
upravljanje postupkom, nije dopuštena žalba.

Sud može u tijeku pripremanja glavne rasprave donijeti sljedeće presude:

 presudu na temelju priznanja,
 presudu na temelju odricanja,
 presudu zbog ogluhe,
 presudu zbog izostanka,
 presudu bez održavanja rasprave,
 primiti na zapisnik nagodbu stranaka.

PRETHODNO ISPITIVANJE TUŽBE

Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili nepotpuna, ili da postoje nedostaci koji se tiču
sposobnosti tužitelja ili tuženika da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog
zastupanja stranke, ili nedostaci koji se odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu kad
je takvo ovlaštenje potrebno, sud će radi otklanjanja tih nedostataka poduzeti potrebne mjere
predviđene zakonom, odnosno pozvati će stranku da ispravi odnosno dopuni tužbu u određenom
roku (za nerazumljivu i nepotpunu tužbu rok je 8 dana, za ostalo sud određuje rok). Ako po
isteku roka ne budu ispravljene nepravilnosti, sud će tužbu odbaciti.

62
Sud u prethodnom ispitivanju može donijeti rješenje kojim se odbacuje tužba i rješenje kojim se
oglašava nenadležnim.

Nakon prethodnog ispitivanja tužbe sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi:
 da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne ide u sudsku nadležnost ili
 da je tužba podnesena nepravovremeno, ako je posebnim propisima određen rok za
podnošenje tužbe
 ili ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili
drugačijeg ostvarivanja prava, a zakonom je propisano da će se u tim slučajevima tužba
odbaciti ili da se bez toga ne može zahtjevati zaštita povrijeđenog prava pred nadležnim
sudom.

Sud donosi rješenje kojim se oglašava nenadležnim i predmet ustupa drugom redovnom
sudu.

ODGOVOR NA TUŽBU
Ako sud smatra da se na temelju tužbe može dalje postupati, naredit će najkasnije u roku od 60
dana od podnošenja tužbe da se primjerak tužbe dostavi tuženiku radi podnošenja pisanog
odgovora na tužbu. Sud je dužan u pozivu upozoriti tuženika na pravne posljedice nedavanja
odgovora na tužbu (donošenje presude zbog ogluhe).

Sud može iznimno, ako to zahtijevaju posebne okolnosti pojedinog slučaja, a osobito ako je to
potrebno radi odlučivanja o prijedlogu za određivanje mjera osiguranja, odmah zakazati
pripremno ročište i narediti da se primjerak tužbe dostavi tuženiku.

U pozivu sud će pozvati tuženika da već u odgovoru na tužbu iznese sve bitne činjenice i
predloži sve dokaze kojima pobija navode i dokaze protivnika te će upozoriti stranke da nakon
zaključenja prethodnog postupka ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, osim
ako ih bez svoje krivnje nisu mogle prije iznijeti. Nakon primitka odgovora na tužbu ili isteka
roka za odgovor na tužbu sud će odrediti pripremno ročište te upozoriti stranke da će se na tom
ročištu, ako za to budu ispunjeni uvjeti, zaključiti prethodni postupak i provesti glavna rasprava.
Odgovor na tužbu podnosi se u roku koji odredi sud, ali taj rok ne može biti kraći od 30 niti
duži od 45 dana.
U odgovoru na tužbu tuženik se može očitovati o zahtjevima i navodima tužbe te predložiti
dokaze kojima potkrepljuje te navode. Uz odgovor na tužbu tuženik je dužan priložiti isprave na
koje se poziva ako je to moguće.
Tuženik može u pisanom obliku odgovoriti na tužbu iako mu sud to nije naredio. Nakon što
primi odgovor na tužbu, sud može donositi sva rješenja koja može donositi u tijeku prethodnog
ispitivanja tužbe.
Ako je udovoljeno uvjetima za donošenje presude bez održavanja rasprave ili presude zbog
ogluhe, sud neće odrediti pripremno ročište, nego će strankama dostaviti pisani otpravak
presude.

63
PRIPREMNO ROČIŠTE
Pripremno ročište treba odrediti tako da strankama ostane dovoljno vremena za pripremu, a
najmanje 8 dana od primitka poziva. U pozivu za pripremno ročište naložit će se strankama da
na ročište donesu sve isprave koje im služe za dokaz, a i sve predmete koje treba razgledati u
sudu. Ako je potrebno da se za pripremno ročište pribave spisi, isprave ili predmeti koji se nalaze
kod suda ili kod kojega drugog državnog tijela ili pravne, odnosno fizičke osobe kojoj je
povjereno vršenje javnog ovlaštenja, sud će narediti, ako su stranke to predložile, da se ti
predmeti, odnosno isprave pravodobno pribave.

Na pripremnom ročištu najprije se raspravlja o pitanjima koja se odnose na smetnje za

daljnji tijek postupka bilo da je sud nakon ispitivanja tužbe odgodio rješavanje tih pitanja bilo
da su ona pokrenuta u odgovoru na tužbu ili na pripremnom ročištu. O tim pitanjima se mogu
izvoditi dokazi kad je to potrebno. Primjer: izvršiti uvid u parnični spis P-xx/13 radi utvrđenja
radi li se o presuđenoj stvari ili sklopljenoj sudskoj nagodbi ili tekućoj parnici.

Osim rješenja koja je ovlašten donositi nakon prethodnog ispitivanja tužbe na pripremnom
ročištu sud donosi i rješenje o odbacivanju tužbe, ako utvrdi:
 da o tužbenom zahtjevu već teče parnica,
 da je stvar pravomoćno presuđena,
 da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba ili
 da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe.
Ovo su postupovne pretpostavke, bez njihovog postojanja vođenje parnice i donošenje
meritorne odluke nije dopušteno. Odnosno, njihovo postojanje sprječava vođenje parnice i
donošenje meritorne odluke. Sud na njih u pravilu pazi po službenoj dužnosti.
Ako sud ne prihvati prigovor da postoji koja od smetnji za vođenje postupka nastavit će se s
raspravljanjem, a odluku o prigovoru donijet će posebno ili zajedno s odlukom o glavnoj stvari.
Na pripremnom ročištu sud ima u pogledu upravljanja postupkom sva ovlaštenja koja ima na
ročištu za glavnu raspravu. Sud će tijekom pripremnog ročišta upoznati stranke s mogućnostima
da spor riješe sudskom nagodbom ili u postupku mirenja i obrazložiti im te mogućnosti.
Sud će postavljanjem pitanja i na drugi svrsishodan način nastojati da se tijekom pripremnog
ročišta iznesu sve odlučne činjenice, da se dopune nepotpuni navodi stranaka o važnim
činjenicama, da se označe ili dopune dokazna sredstva koja se odnose na navode stranaka i,
uopće, da se daju sva razjašnjenja potrebna za utvrđenje činjeničnog stanja važnog za odluku ili
postizanje mirnog rješenja spora. U mjeri u kojoj je to potrebno radi ostvarivanja toga cilja, sud
će sa strankama razmotriti i pravna pitanja spora (načelo otvorenog pravosuđenja).
Ako stranka ili zakonski zastupnik stranke nije u stanju jasno i određeno izjasniti se o predmetu o
kojem se raspravlja, a nema punomoćnika, sud će je upozoriti na potrebu da uzme
punomoćnika. Ako stranka ne može odmah uzeti punomoćnika, sud će na njezin prijedlog
odgoditi ročište.
Kad je u zakonu predviđeno da stranka može staviti određeni prigovor ili prijedlog ili poduzeti
kakvu drugu parničnu radnju dok se tuženik ne upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, takav
prigovor, odnosno prijedlog stranka može staviti, odnosno poduzeti drugu parničnu radnju sve

64
dok tuženik nije podnio odgovor na tužbu, a ako tužba nije dostavljena tuženiku radi podnošenja
pisanog odgovora na tužbu, sve dok tuženik na pripremnom ročištu ne iznese svoj odgovor na
tužbu, osim ako zakonom nije drukčije predviđeno.
Na pripremnom ročištu prigovor radi prebijanja može se istaknuti do donošenja rješenja o
zaključenju prethodnog postupka. Materijalnopravni prigovori mogu se isticati i nakon toga,
ali se radi njihova opravdanja ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi
dokazi, osim ako se nisu mogli iznijeti prije (npr. ako je već prije parnice tražio prijeboj, čime je
tražbina zapravo prestala).
Kad utvrdi da ne postoje smetnje za daljnje vođenje postupka, sud će, prema rezultatima
raspravljanja na pripremnom ročištu, odlučiti koji će se od predloženih svjedoka i vještaka
pozvati na glavnu raspravu i koji će se drugi od predloženih dokaza pribaviti. O tome koji
će se od tih dokaza izvesti odlučuje vijeće na glavnoj raspravi. Ako predsjednik vijeća ne
prihvati prijedloge stranaka o dokazima, stranke mogu svoje prijedloge ponoviti na glavnoj
raspravi.
Ako je koja od stranaka predložila da se neke sporne činjenice utvrde vještačenjem, sud će
imenovati vještake, odlučiti o zahtjevima za njihovo izuzeće i pozvati jednu ili obje stranke da
polože svotu potrebnu za troškove vještaka. Imenovane vještake sud će obavijestiti o
predmetu koji treba razgledati i pozvati ih da pripreme svoj nalaz i mišljenje. Na prijedlog koje
od stranaka, ako ocijeni da je to potrebno, sud može obaviti uviđaj izvan suda.
Ako na pripremno ročište ne dođe tužitelj ili ne dođe tuženik, a nema uvjeta za donošenje
presude zbog izostanka, sud će raspravljati s prisutnom strankom. Ako ocijeni da je to potrebno,
sud može odgoditi pripremno ročište. U rješenju o odgodi pripremnog ročišta sud će odmah
zakazati novo pripremno ročište. Ako s pripremnog ročišta neopravdano izostanu obje
stranke ili ako dođu, ali se neće upustiti u raspravljanje ili se udalje smatrat će se da je
tužitelj povukao tužbu.
Pripremno ročište može se odgoditi samo jednom.
Pripremno ročište počinje izlaganjem tužbe, a nakon toga tuženik iznosi svoj odgovor na tužbu.
Kad bude potrebno, sud će zatražit od stranaka razjašnjenje u vezi s njihovim navodima ili
prijedlozima. U daljnjem tijeku pripremnog ročišta raspravljat će se o prijedlozima stranaka i
činjeničnim navodima kojima stranke obrazlažu svoje prijedloge, odnosno pobijaju prijedloge
protivnika, a i o dokazima predloženim s njihove strane. Izvođenje dokaza određuje sud
rješenjem u kojemu će se naznačiti sporna činjenica o kojoj treba izvesti dokaz i dokazno
sredstvo. Predložene dokaze koje ne smatra važnim za odluku sud će odbiti i u rješenju naznačiti
razlog odbijanja. Protiv rješenja kojim se određuje ili odbija izvođenje dokaza nije dopuštena
posebna žalba.
Sud nije u daljnjem tijeku parnice vezan za svoje prijašnje rješenje o izvođenju dokaza.
Po okončanju pripremnog ročišta, sud će rješenjem zaključiti prethodni postupak. Ako ocijeni da
je to s obzirom na okolnosti slučaja moguće, sud može na pripremnom ročištu zaključiti
prethodni postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu.

65
27. PRAVNE POSLJEDICE ZAKLJUČENJA PRETHODNOG POSTUPKA

Parnični postupak sada je strogo ograničen i zapravo podijeljen na dva odvojena stadija, prvi
koji predstavlja prethodni postupak i drugi koji se odnosi na glavnu raspravu.
Ovaj bi postupovnopravni stadij obuhvaćao prethodno ispitivanje tužbe, dostavu tužbe tuženiku
na odgovor i održavanje obveznog pripremnog ročišta, nakon čega se rješenjem suda
zaključuje prethodni postupak.
Prethodni postupak se zaključuje rješenjem po okončanju pripremnog ročišta kada i nastupaju
posljedice zaključenja prethodnog postupka.
Posljedice:
 Stranke ne mogu više iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, osim ako ih bez
svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog
postupka.
 Protutužba se može podnijeti samo do zaključenja prethodnog postupka.
 Tužba se može preinačiti samo do zaključenja prethodnog postupka, osim ako je bez
svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja pp.
 Postupovnopravni prigovor (prigovor radi prijeboja) može se isticati samo do
donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka
 Materijalnopravni prigovori mogu se isticati i nakon toga, ali se radi njihova opravdanja
ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi, osim ako ih bez
svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog
postupka
Zakazivanje ročišta za glavnu raspravu
Ročište za glavnu raspravu sud zakazuje u rješenju o zaključenju prethodnog postupka. Sud u
pravilu zakazuje jedno ročište za glavnu raspravu radi izvođenja svih dokaza koje je odlučio
izvesti. Sud će na ročište pozvati stranke, svjedoke i vještake koje je odlučio pozvati na glavnu
raspravu.

28. GLAVNA RASPRAVA

Ročište za glavnu raspravu sud zakazuje u rješenju o zaključenju prethodnog postupka. Sud u
pravilu zakazuje jedno ročište za glavnu raspravu radi izvođenja svih dokaza koje je
odlučio izvesti.
Sud će na ročište pozvati stranke, svjedoke i vještake koje je odlučio pozvati na glavnu raspravu.
Odredbe ZPP-a o pripremnom ročištu primjenjuju se na odgovarajući način i pri zakazivanju
ročišta za glavnu raspravu (primjerice: da strankama ostane dovoljno vremena za pripremu, a
najmanje osam dana od primitka poziva, da na ročište donesu sve isprave koje im služe za
dokaz, a i sve predmete koje treba razgledati u sudu).

66
Sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća otvara glavnu raspravu i objavljuje predmet
raspravljanja. Nakon toga utvrđuje jesu li došle sve pozvane osobe, pa ako nisu, provjerava jesu
li uredno pozvane i jesu li opravdale svoj izostanak.
Ako s ročišta za glavnu raspravu izostane tužitelj, ili ako na to ročište ne dođe tuženik, a
uredno su pozvani, rasprava će se održati s prisutnom strankom. Ako s ročišta za glavnu raspravu
neopravdano izostanu obje stranke ili ako dođu na ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje,
ili se udalje s ročišta, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.

Na prvom ročištu za glavnu raspravu sud će upoznati stranke s tijekom i rezultatima pripremnog
ročišta. U daljnjem tijeku rasprave izvodit će se dokazi i raspravljati o rezultatima njihova
izvođenja. Stranke mogu iznositi i svoja pravna shvaćanja koja se odnose na predmet spora.
Sud može pozvati stranke da se u roku koji, u pravilu, nije duži od 30 dana pisano očituju na
navode protivne stranke. Stranka se može na navode protivne stranke pravodobno očitovati i bez
poziva suda tako da njezin podnesak bude dostavljen sudu i protivnoj strani najkasnije osam
dana prije sljedećeg pripremnog ročišta ili ročišta za glavnu raspravu. Podneske koji su predani
nakon isteka roka, sud neće uzeti u obzir. Iznimno, stranka može tražiti da ih sud uzme u obzir
ako ih bez svoje krivnje nije mogla podnijeti pravodobno ili ako njihovo uzimanje u obzir ne bi
dovelo do odugovlačenja postupka. Sud će u pozivu upozoriti stranke na posljedice zakašnjenja.

Ako stranka prigovori da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne ide u sudsku nadležnost, da sud nije
stvarno ili mjesno nadležan, da o istom zahtjevu već teče parnica; da je stvar pravomoćno
presuđena ili da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba, sud će riješiti hoće li o tim
prigovorima raspravljati i odlučivati odvojeno od glavne stvari ili zajedno s njom. Protiv
rješenja kojim se odbijaju prigovori stranaka nije dopuštena posebna žalba ako je sud odlučio da
se odmah nastavi raspravljanje o glavnoj stvari. Ove odredbe primijenit će se i kad sud po
službenoj dužnosti odluči da odvojeno od glavne stvari raspravi o tome.
 
U sporovima koje sudi vijeće, kad predsjednik vijeća završi saslušanje pojedinog svjedoka,
vještaka ili stranke, članovi vijeća mogu toj osobi neposredno postavljati pitanja. Stranka i njezin
zastupnik ili punomoćnik mogu po odobrenju suca pojedinca, odnosno predsjednika vijeća
neposredno postavljati pitanja protivnoj stranci, svjedocima i vještacima. Sudac pojedinac,
odnosno predsjednik vijeća zabranit će stranci postavljanje određenog pitanja ili će zabraniti
odgovor na postavljenu pitanje ako je već u pitanju sadržano kako na nj treba odgovoriti ili ako
se pitanje ne odnosi na predmet. Ako predsjednik vijeća zabrani postavljanje određenog pitanja
ili davanje odgovora, stranka može zahtijevati da o tome odluči vijeće. Na zahtjev stranke u
zapisnik će se unijeti pitanje koje je sud odbio, a i pitanje na koje je zabranjen odgovor.
 
Saslušani svjedoci i vještaci ostaju u sudnici, ako ih sudac pojedinac, odnosno predsjednik
vijeća, nakon izjašnjenja stranaka, sasvim ne otpusti ili ne odredi da se privremeno udalje iz
sudnice. Sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća može odrediti da se saslušani svjedoci
kasnije ponovno pozovu i još jednom saslušaju u prisutnosti ili odsutnosti drugih svjedoka i
vještaka.
 
Kad sudac pojedinac ili vijeće zaključi da je predmet raspravljen tako da se može donijeti
odluka, sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća priopćit će da je glavna rasprava
zaključena. U sporovima koje sudi, vijeće će se nakon toga povući na vijećanje i glasanje.

67
  
Sudac pojedinac, odnosno vijeće tijekom vijećanja i glasanja može odlučiti da se glavna
rasprava ponovno otvori ako je to potrebno radi dopune postupka ili razjašnjenja pojedinih
važnijih pitanja.
 
JAVNOST GLAVNE RASPRAVE
 
Glavna je rasprava javna. Raspravi mogu prisustvovati samo punoljetne osobe. Osobe koje
prisustvuju raspravi ne smiju nositi oružje ili opasno oruđe (ne odnosi se na čuvare osoba koje
sudjeluju u postupku).
 
Sud može isključiti javnost za cijelu glavnu raspravu ili jedan njezin dio ako to zahtijevaju
interesi morala, javnog reda ili državne sigurnosti, ili radi čuvanja vojne, službene ili poslovne
tajne, odnosno radi zaštite privatnog života stranaka, ali samo u opsegu koji je po mišljenju suda
bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima u kojima bi javnost mogla biti štetna za interese
pravde. Sud može isključiti javnost i kada se mjerama za održavanje reda predviđenim u ovom
zakonu ne bi moglo osigurati nesmetano održavanje rasprave.
Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove zakonske zastupnike, punomoćnike i
umješače. 

Sud može dopustiti da glavnoj raspravi na kojoj je javnost isključena prisustvuju pojedine
službene osobe, a i znanstveni i javni radnici, ako je to od interesa za njihovu službu odnosno
znanstvenu ili javnu djelatnost. Na zahtjev stranke sud može dopustiti da raspravi prisustvuju
najviše dvije osobe koje ona označi. Sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća upozorit će
osobe koje prisustvuju raspravi na kojoj je javnost isključena da su dužne kao tajnu čuvati sve
ono što su na raspravi saznale i upozoriti ih na posljedice odavanja tajne.
 
O isključenju javnosti odlučuje sud rješenjem, koje mora biti obrazloženo i javno objavljeno.
Protiv rješenja o isključenju javnosti nije dopuštena posebna žalba.

Odredbe o javnosti na glavnoj raspravi na odgovarajući će se način primjenjivati i na

pripremnom ročištu, na ročištu izvan glavne rasprave pred predsjednikom vijeća te na ročištu
pred zamoljenim sucem.

RUKOVOĐENJE GLAVNOM RASPRAVOM

 
Sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća rukovodi glavnom raspravom, ispituje stranke i
izvodi dokaze. U sporovima koje sudi vijeće predsjednik vijeća daje riječ članovima vijeća te
objavljuje odluke vijeća.
Dužnost je suca pojedinca, odnosno predsjednika vijeća da se brine da se o predmetu spora
svestrano raspravi, a da se zbog toga postupak ne odugovlači, tako da se rasprava po mogućnosti
dovrši na jednom ročištu.

Ako se osoba koja sudjeluje na raspravi protivi kakvoj mjeri predsjednika vijeća koja se odnosi
na rukovođenje raspravom ili kakvu pitanju koje je postavio predsjednik vijeća, član vijeća ili
druga osoba koja sudjeluje u postupku, o takvu protivljenju odlučuje vijeće. Sud nije vezan za

68
svoje rješenje koje se odnosi na rukovođenje raspravom. Protiv rješenja koja se odnose na
rukovođenje raspravom nije dopuštena posebna žalba.
 
Izvan ročišta za glavnu raspravu sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća donosi rješenje
o ispravljanju podneska, o postavljenju privremenog zastupnika, o urednosti punomoći, o
polaganju predujma na ime troškova za poduzimanje pojedinih radnji u postupku, o osiguranju
parničnih troškova, o dostavi sudskih pismena, o osiguranju dokaza, o mjerama osiguranja, o
prekidu postupka, o troškovima postupka u slučaju povlačenja tužbe, o zakazivanju ročišta i
njihovoj odgodi, o spajanju parnica te o određivanju rokova i njihovu produljivanju. Sudac
pojedinac, odnosno predsjednik vijeća isto je tako ovlašten da, nakon što primi zapisnik o
izvođenju dokaza pred zamoljenim sucem, odredi da se obave potrebni ispravci ili dopune.

Izvan ročišta za glavnu raspravu sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća ovlašten je da u
povodu izjave tuženika odnosno tužitelja, pisano ili na zapisnik kod parničnog suda:
1. donese presudu na temelju priznanja odnosno
2. donese presudu na temelju odricanja te
3. da primi na zapisnik sudsku nagodbu.
 
Ako pred istim sudom teče više parnica između istih osoba ili u kojima je ista osoba protivnik
raznih tužitelja ili raznih tuženika, a za koje je predviđena ista vrsta postupka i u kojima sudi
sudac pojedinac, sve se te parnice mogu rješenjem suca pojedinca spojiti radi zajedničkoga
raspravljanja ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi. Spojeni se postupak
nastavlja pred sucem koji je odlučio o spajanju. Za sve spojene parnice sud može donijeti
zajedničku presudu. Ako je za sve parnice nadležno vijeće, odnosno ako je za koju od tih
parnica nadležno vijeće, a za druge sudac pojedinac, rješenje o spajanju može donijeti vijeće.
Sud može odrediti da se odvojeno raspravlja o pojedinim zahtjevima u istoj tužbi i nakon
završetka odvojenoga raspravljanja može donijeti posebne odluke o tim zahtjevima.
 
Kad sud odluči da se odgodi ročište za glavnu raspravu, sudac pojedinac, odnosno predsjednik
vijeća brinut će se da se za iduće ročište pribave svi dokazi čije je izvođenje određeno za to
ročište i da se obave druge pripreme kako bi se rasprava mogla završiti na tom ročištu. Protiv
rješenja suda kojim se odgađa ročište ili se odbijaju prijedlozi stranaka o odgodi ročišta
nije dopuštena žalba. 
Ako se ročište odgodi, novo ročište održat će se po mogućnosti pred sudom u istom sastavu.
Ako se novo ročište drži pred sudom u istom sastavu, glavna će se rasprava nastaviti i sudac
pojedinac, odnosno predsjednik vijeća ukratko će izložiti tijek prijašnjih ročišta, ali i u tom
slučaju sud može odlučiti da rasprava počne iznova.
Ako se ročište drži pred sudom u izmijenjenom sastavu, glavna rasprava mora početi iznova,
ali sudac pojedinac, odnosno vijeće može, nakon što se strankama omogući da se o tome izjasne,
odlučiti da se ponovno ne saslušavaju svjedoci i vještaci i da se ne obavlja novi uviđaj, već da se
pročitaju zapisnici o izvođenju tih dokaza.
 
ODRŽAVANJE REDA NA GLAVNOJ RASPRAVI 
Dužnost je suca pojedinca, odnosno predsjednika vijeća da se u tijeku glavne rasprave brine o
održavanju reda u sudnici i o dostojanstvu suda.

69
Ako osoba koja sudjeluje u postupku u podnesku ili na ročištu vrijeđa sud ili druge sudionike u
postupku, ometa rad ili se ne pokorava naredbama suda za održavanje reda, odnosno ako to
učini osoba koja prisustvuje ročištu, sud će je opomenuti ili kazniti novčanom kaznom od 500,00
do 10.000,00 kuna, a može je i udaljiti i kazniti tom novčanom kaznom.

Ako stranka ili zastupnik stranke bude udaljen iz sudnice, ročište će se održati i bez njihove
prisutnosti. Ako iz sudnice bude udaljen zakonski zastupnik fizičke osobe sud će odgoditi
ročište ako je to potrebno radi zaštite prava i interesa zastupane stranke.
Kad sud novčano kazni ili udalji iz sudnice odvjetnika ili odvjetničkoga vježbenika kao
punomoćnika, obavijestit će o tome Hrvatsku odvjetničku komoru. Kad sud novčano kazni ili
udalji iz sudnice državnog odvjetnika, obavijestit će o tome nadležnog državnog odvjetnika.
 
Ovlaštenja koja za održavanje reda na glavnoj raspravi ima sudac pojedinac, odnosno
predsjednik vijeća i vijeće pripadaju sucu pojedincu na pripremnom ročištu odnosno
predsjedniku vijeća na pripremnom ročištu i na ročištu izvan glavne rasprave, a i zamoljenom
sucu.

IZNOŠENJE ČINJENICA I PREDLAGANJE DOKAZA

Stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve
činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih
činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke.
Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo
ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja
prethodnog postupka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno
predložile tijekom glavne rasprave protivno ovoj odredbi sud neće uzeti u obzir.
U postupku u sporovima male vrijednosti sud će u pozivu na davanje odgovora na tužbu
tuženika pozvati da već u odgovoru na tužbu iznese sve bitne činjenice i da predloži sve važne
dokaze. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze
samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno
odgovoru na tužbu. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na
pripremnom ročištu protivno ovoj odredbi sud neće uzeti u obzir.
U žalbi i prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji se ne mogu iznositi nove činjenice niti
predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka
zbog kojih se žalba ili revizija može izjaviti. Kod žalbe na presudu na temelju priznanja ili
odricanja uslijed zablude, prisile ili prijevare mogu se iznositi nove činjenice.

70
29. SUDSKA NAGODBA

Stranke mogu tijekom cijelog postupka pred parničnim sudom do njegovog pravomoćnog
okončanja zaključiti nagodbu o predmetu spora (sudska nagodba), pa i tijekom postupka pred
drugostupanjskim sudom do donošenja drugostupanjske odluke u povodu žalbe. Nagodba se
može odnositi na cijeli tužbeni zahtjev ili na jedan njegov dio.
Sud će u tijeku postupka upozoriti stranke na mogućnost sudske nagodbe i pomoći im da
zaključe nagodbu. Pred sudom se ne može zaključiti nagodba u pogledu zahtjeva kojima
stranke ne mogu raspolagati. Kad sud donese rješenje kojim se ne dopušta nagodba zastat će s
postupkom dok to rješenje ne postane pravomoćno.
Nagodbu stranke mogu zaključiti pred sudom koji je proveo prvostupanjski postupak,
odnosno pred drugostupanjskim sudom ako se održava sjednica vijeća uz sudjelovanje stranaka
ili rasprava.
Sudska nagodba je ovršna isprava izjednačena s presudom i drugom ovršnim ispravama (OZ).
Ako stranke hoće zaključiti nagodbu pred prvostupanjskim sudom nakon donošenja
prvostupanjske odluke dok je postupak u povodu žalbe u tijeku pred drugostupanjskim sudom,
prvostupanjski će sud bez odgode zatražiti – telefonom, telefaksom ili elektroničkom poštom –
od drugostupanjskog suda da ga se obavijesti o tome je li već odlučeno u povodu žalbe te
obavijestiti taj sud da stranke namjeravaju zaključiti sudsku nagodbu. Prvostupanjski sud će
strankama dopustiti zaključenje nagodbe nakon što ga drugostupanjski sud obavijesti da još
uvijek nije odlučeno u povodu žalbe i da je zastao s postupkom dok se postupak zaključenja
nagodbe ne dovrši.
Ako stranke zaključe nagodbu nakon donošenja prvostupanjske odluke, a prije donošenja
drugostupanjske odluke u povodu žalbe, sud pred kojim je nagodba zaključena rješenjem će
ukinuti donesenu prvostupanjsku odluku i utvrditi da je tužba povučena, osim ako stranke
nisu drukčije riješile to pitanje u zaključenoj nagodbi.
Sporazum stranaka o nagodbi unosi se u zapisnik. Nagodba je zaključena kad stranke nakon
pročitanog zapisnika o nagodbi potpišu zapisnik. Strankama će se na njihov zahtjev izdati
ovjereni prijepis zapisnika u koji je unesena nagodba.
Sud će u tijeku cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti vodi li se parnica o predmetu o
kojemu je ranije bila zaključena sudska nagodba; i ako utvrdi da se parnica vodi o predmetu o
kojemu je već zaključena sudska nagodba, odbacit će tužbu.
Osoba koja namjerava podići tužbu može preko nižeg suda prvog stupnja na čijem području
protivna strana ima prebivalište pokušati postići nagodbu. Sud kojemu je takav prijedlog
upućen pozvat će protivnu stranu i upoznati je s prijedlogom o nagodbi. Troškove tog postupka
podmiruje podnosilac prijedloga.

71
30. PRESUDA, PRESUDA NA TEMELU PRIZNANJA I PRESUDA NA TEMELJU
ODRICANJA
Presudom sud odlučuje o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih traženja. Ako
postoji više zahtjeva, sud će o svim tim zahtjevima, u pravilu, odlučiti jednom presudom. Ako je
više parnica spojeno radi zajedničkog raspravljanja, a za konačnu odluku sazrela je samo jedna
parnica, može se donijeti presuda samo za tu parnicu.

Vrste presuda s obzirom na sadržaj:

1. Deklaratorne – utvrđuje se sadržaj postojećeg pravnog odnosa
2. Kondemnatorne – nalaže se učiniti, trpjeti ili propustiti
3. Konstitutivne – preinačuje se ili ukida postojeći pravni odnos
Vrste presuda s obzirom na zahtjev o kojem se odlučuje:
1. Potpuna – konačna odluka o svim postavljenim t. zahtjevima
2. Djelomična – konačna odluka samo o nekim dijelovima t. zahtjeva
3. Dopunska – naknadno se odlučuje o onom o čemu je sud propustio odlučiti

U povodu stupnjevite tužbe sud će rješenjem prihvatiti zahtjev za polaganje računa, podnošenja
pregleda imovine i obveza ili davanje podataka ako utvrdi da je osnovan. Protiv toga rješenja
tuženik može izjaviti žalbu u roku od osam dana, koja ne odgađa ovrhu. Ako utvrdi da zahtjevi
nisu osnovani sud će rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti rok u kojem
je tužitelj dužan postaviti određeni tužbeni zahtjev. Tužitelj može u posebnoj parnici zatražiti
naknadu štete koju je pretrpio zato što tuženik nije postupio u skladu s rješenjem za polaganje
računa.
Nakon što tuženik položi račun, podnese pregled imovine i obveza ili se očituje o traženim
podacima, odnosno nakon što utvrdi da je ovrha radi pribavljanja tih podataka ostala bez uspjeha
ili da njezina provedba ili nastavak nisu svrhoviti, sud može, na prijedlog tužitelja, odrediti
vještačenje ili izvođenje drugih dokaza ako ocijeni da je to potrebno radi provjere i dopune
predloženoga računa, podnijetoga pregleda imovine i obveza ili danih podataka. Troškove
vještačenja snosit će tuženik ako se pokaže da položeni račun, predani pregled imovine i obveza
te dani podaci nisu bili točni i potpuni, odnosno ako odbije položiti račun, predati pregled
imovine i obveza ili dati potrebne podatke. Nakon izvođenja dokaza sud će odrediti rok u kojem
je tužitelj dužan postaviti određeni tužbeni zahtjev.
Sud može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja
glavne rasprave. Ako sud prihvati zahtjev za uzdržavanje, može obavezati tuženika i na činidbe
koje nisu dospjele. Presuda kojom se tuženik obavezuje da preda ili preuzme stvari dane u
najam ili zakup može se donijeti i prije prestanka tih odnosa.
Ako je tužitelj u tužbi tražio da se tuženiku naloži ispunjenje neke činidbe, a istodobno je u tužbi
ili do zaključenja glavne rasprave izjavio da je voljan umjesto te činidbe primiti neku drugu
činidbu, sud će ako prihvati tužbeni zahtjev, izreći u presudi da se tuženik može osloboditi
činidbe čije mu je ispunjenje naloženo ako ispuni tu drugu činidbu (facultas alternativa – ne
predstavlja objektivnu kumulaciju).

72
Facultas alternativa (una res in obligatione duae in solutione) nije tužbeni zahtjev već
građanskopravna ponuda. O njoj sud ne može ni raspravljati ni odlučivati pa ni ulaziti u
prosudbu njezine adekvatnosti (primjerice: visine). Sud tuženika može osuditi samo na izvršenje
činidbe na koju je obvezan iz građanskopravnog odnosa. Ponuda se po slovu zakona unosi u
izreku presude ali time ne gubi svoj građanskopravni značaj i na nju se ne odnose postupovna
pravila o pravomoćnosti. Treba je razlikovati od alternativne obveze iz čl. 32-37 ZOO/05 (“Duae
res in obligatione una in solutione:”) gdje je stranka s obzirom na sadržaj građanskopravnog
odnosa ovlaštena tražiti samo jedan od mogućih načina ispunjenja! Treba je razlikovati od
kumulacije tužbenih zahtjeva (čl. 188. ZPP).
Kad se stranci u presudi nalaže izvršenje kakve činidbe, odredit će se i rok u kojemu je tu
činidbu dužna izvršiti. Ako posebnim propisima nije drugačije određeno, rok za izvršenje činidbe
jest petnaest dana, ali za činidbe koje se ne sastoje u novčanom davanju sud može odrediti dulji
rok. U mjeničnim i čekovnim sporovima taj je rok osam dana. Rok u posebnim postupcima može
biti i kraći (radni sporovi, smetanje posjeda itd.). Rok za izvršenje činidbe počinje teći prvog
dana nakon dostave prijepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje.
Ako u ovršnoj ispravi (ovdje presudi) nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje – može ga
odrediti i sud rješenjem o ovrsi (čl. 29.3. OZ).

DJELOMIČNA PRESUDA
Ako su na temelju raspravljanja sazreli za konačnu odluku samo neki od više tužbenih zahtjeva,
ili ako je samo dio jednog zahtjeva sazrio za konačnu odluku, sud može u vezi sa sazrelim
zahtjevima, odnosno dijelom zahtjeva zaključiti raspravu i donijeti presudu. Pri ocjeni hoće li
donijeti djelomičnu presudu sud će osobito uzeti u obzir veličinu zahtjeva ili dijela zahtjeva koji
je sazrio za odluku.

Sud je dužan bez odgode donijeti djelomičnu presudu ako su, na temelju priznanja ili
odricanja, od više istaknutih zahtjeva samo neki sazreli za konačnu odluku, ili ako je samo dio
jednog zahtjeva sazrio za takvu odluku.
Sud je dužan donijeti djelomičnu presudu ako je tužbeni zahtjev koji se tiče više suparničara
sazrio za konačnu odluku na temelju priznanja ili odricanja samo prema kojem od suparničara,
ili ako je neki od više tužbenih zahtjeva koji se tiču različitih suparničara sazrio na temelju
priznanja ili odricanja za konačnu odluku samo prema suparničaru kojeg se tiče.

Djelomičnu presudu sud može, odnosno dužan je, donijeti, u skladu s prethodnim pravilima:
 kad je podnesena protutužba, ako je za odluku sazrio zahtjev tužbe ili protutužbe
 u slučaju spajanja dviju ili više parnica radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.

Što se tiče pravnih lijekova i ovrhe, djelomična presuda smatra se samostalnom presudom.

U slučaju žalbe protiv djelomične presude sud će umnožiti spis i prijepis spisa sa žalbom i
odgovorom na žalbu dostaviti drugostupanjskom sudu, a postupak glede zahtjeva ili dijela
zahtjeva o kojemu nije odlučio nastaviti.

U pogledu troškova postupka sud može izreći da se odluka o troškovima ostavlja za kasniju
presudu, osim ako se djelomičnom presudom ne završava postupak za kojeg od suparničara.

73
MEĐUPRESUDA
Ako je tuženik osporio i osnovu tužbenog zahtjeva i iznos tužbenog zahtjeva, a u pogledu osnova
stvar je sazrela za donošenje odluke, sud može iz razloga svrsishodnosti donijeti najprije
presudu samo o osnovi tužbenog zahtjeva. Do pravomoćnosti međupresude sud će zastati s
raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva. U pogledu troškova, sud može izreći da se odluka o
troškovima ostavlja za kasniju presudu.

DOPUNSKA PRESUDA
Ako je sud propustio odlučiti o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, ili je
propustio odlučiti o dijelu zahtjeva, stranka može u roku od 15 dana od primitka presude
predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni. Ako stranka ne podnese prijedlog za donošenje
dopunske presude u tom roku smatrat će se da je tužba u tom dijelu povučena.
Nepravovremeni ili neosnovani prijedlog za dopunu presude odbacit će odnosno odbiti sudac
pojedinac, odnosno predsjednik vijeća bez održavanja ročišta.
 
Kad sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća nađe da je prijedlog za dopunu presude
osnovan, zakazat će glavna raspravu pred vijećem radi donošenja presude o zahtjevu koji nije
riješen (dopunska presuda). Dopunska presuda može se donijeti i bez ponovnog otvaranja
glavne rasprave ako tu presudu donosi sud u sastavu u kojem je donio i prvobitnu presudu, a
zahtjev u pogledu kojega se traži dopuna dovoljno je raspravljen. Ako se prijedlog za dopunu
presude odnosi samo na troškove postupka, odluku o prijedlogu donosi sudac pojedinac, odnosno
predsjednik vijeća bez održavanja ročišta.
Ako sudac pojedinac, odnosno vijeće na raspravi ustanovi da je prijedlog za donošenje dopunske
presude nepravovremen ili neosnovan, odbacit će odnosno odbiti prijedlog rješenjem.

Ako se prvostupanjska presuda pobija žalbom samo zato što prvostupanjski sud nije presudom
odlučio o svim zahtjevima stranaka koji su predmet parnice, žalba će se smatrati prijedlogom
stranke da se donese dopunska presuda.

Ako je uz prijedlog za dopunsku presudu podnesena i žalba protiv presude, prvostupanjski sud
može dostaviti prijepis spisa sa žalbom drugostupanjskom sudu i nastaviti postupak u povodu
prijedloga za dopunsku presudu, ili zastati s dostavom te žalbe drugostupanjskom sudu dok se
ne donese odluka o prijedlogu za dopunu presude i dok ne protekne rok za žalbu protiv te odluke,
pa ako i protiv odluke o dopuni presude bude podnesena žalba, tu žalbu zajedno sa žalbom protiv
prvobitne presude dostaviti drugostupanjskom sudu.

ISPRAVAK PRESUDE
Pogreške u imenima i brojevima, i druge očite pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u
obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispravit će sudac pojedinac, odnosno
predsjednik vijeća u svako doba. Ispravljanje će se obaviti posebnim rješenjem i unijeti na kraju
izvornika, a strankama će se dostaviti prijepis rješenja.
Ako između izvornika i prijepisa presude postoji nesuglasnost u pogledu kakve odluke
sadržane u izreci presude, strankama će se dostaviti ispravljeni prijepis presude s naznakom da
se tim prijepisom presude zamjenjuje prijašnji prijepis presude. U takvu slučaju rok za
izjavljivanje pravnog lijeka u pogledu ispravljenog dijela presude teče od dana dostave
ispravljenog prijepisa presude.

74
O ispravljanju presude sud može odlučiti bez saslušanja stranaka. Rješenjem II° suda kojim je
potvrđeno I° rješenje o ispravku presude postupak je pravomoćno završen (dopuštena revizija).
Odredbe se ne odnose na ispravljanje sudske nagodbe.

PRESUDA NA TEMELJU PRIZNANJA

Ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg
raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev. Sud neće donijeti presudu na
temelju priznanja i kad je udovoljeno potrebnim uvjetima, ako nađe da je riječ o zahtjevu kojim
stranke ne mogu raspolagati (u tom slučaju moguća je i odgoda donošenja presude do pribave
potrebnih obavijesti).
Priznanje tužbenog zahtjeva, na ročištu ili u pisanom podnesku, tuženik može i bez pristanka
tužitelja opozvati do donošenja presude.

PRESUDA NA TEMELJU ODRICANJA

Ako se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud će bez daljnjega
raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev. Za odricanje od tužbenog
zahtjeva nije potreban pristanak tuženika. Sud neće donijeti presudu na temelju odricanja i kad
je udovoljeno potrebnim uvjetima ako utvrdi da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu
raspolagati (u tom slučaju moguća je i odgoda donošenja presude do pribave potrebnih
obavijesti).
Odricanje od tužbenog zahtjeva, na ročištu ili u pisanom podnesku, tužitelj može i bez pristanka
tuženika opozvati do donošenja presude.

Presuda na temelju priznanja i presuda na temelju odricanja mogu se pobijati zbog apsolutno
bitnih povreda odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju odnosno
odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (stranka može u žalbi
iznijeti i nove činjenice te predložiti nove dokaze koji se tiču tih mana u volji).

Protuzakonito donošenje: apsolutno bitna povreda parničnog postupka!

31. PRESUDA ZBOG OGLUHE, PRESUDA ZBOG IZOSTANKA I PRESUDA BEZ

ODRŽAVANJA RASPRAVE

PRESUDA ZBOG OGLUHE

Ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se
prihvaća tužbeni zahtjev, ako bude udovoljeno ovim uvjetima:
 ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,
 ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,
 ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je
sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,

75
  ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani
razlozi da podnese odgovor na tužbu.

Neće se donijeti presuda zbog ogluhe i kad je udovoljeno svim uvjetima ako sud nađe da je riječ
o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (u tom slučaju moguća je i odgoda donošenja
presude do pribave potrebnih obavijesti).
Donošenje presude zbog ogluhe može se odgoditi i ako nema dokaza da su tuženiku uredno
dostavljeni tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu, a nesumnjivo je da su mu upućeni. U
tom slučaju odredit će se rok, koji ne može biti dulji od 30 dana za dostavu u zemlji, odnosno
dulji od 6 mjeseci za dostavu u inozemstvu, da se izvidi jesu li tužba i poziv za davanje odgovora
na tužbu tuženiku uredno dostavljeni. Ako se u tom roku utvrdi da su ta pismena bila tuženiku
uredno dostavljena, donijet će se presuda zbog ogluhe. Može se donijeti i bez saslušanja
stranaka.

Protiv rješenja suda kojim odbija prijedlog tužitelja da se donese presuda zbog ogluhe žalba
nije dopuštena. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja.

Protuzakonito donošenje: apsolutno bitna povreda parničnog postupka!

PRESUDA ZBOG IZOSTANKA

Kad tuženik kojemu tužba nije dostavljena na odgovor, već mu je samo dostavljena zajedno s
pozivom na ročište:
 ne dođe na pripremno ročište do njegova zaključenja, ili
 ako dođe na pripremno ročište, ali se neće upustiti u raspravljanje, ili
 se udalji s ročišta, a ne ospori tužbeni zahtjev
sud će na prijedlog tužitelja ili po službenoj dužnosti donijeti presudu kojom se prihvaća
tužbeni zahtjev ako je udovoljeno ovim uvjetima:
 ako je tuženik bio uredno pozvan,
 ako tuženik nije podneskom osporio tužbeni zahtjev,
 ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,
 ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je
sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,
 ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani
razlozi da dođe na ročište.

Neće se donijeti presuda zbog izostanka i kad je udovoljeno svim uvjetima ako sud nađe da je
riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (u tom slučaju moguća je i odgoda donošenja
presude do pribave potrebnih obavijesti).

Ako iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, a tužba na ročištu
nije preinačena, sud će donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija. Može se donijeti i
bez saslušanja stranaka.

76
Donošenje presude zbog izostanka može se odgoditi i ako nema dokaza da je tuženik uredno
pozvan, a nesumnjivo je da mu je poziv upućen. U tom slučaju sud će odredit rok, koji ne može
biti dulji od 30 dana za dostavu u zemlji odnosno dulji od 6 mjeseci za dostavu u inozemstvu,
da se izvidi je li tuženik uredno pozvan. Ako se u tom roku utvrdi da je tuženik bio uredno
pozvan, predsjednik vijeća donijet će presudu zbog izostanka. Može se donijeti i bez
saslušanja stranaka.

Protiv rješenja suda kojim odbija prijedlog tužitelja da se donese presuda zbog izostanka žalba
nije dopuštena. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja.

Protuzakonito donošenje: apsolutno bitna povreda parničnog postupka!

PRESUDA BEZ ODRŽAVANJA RASPRAVE

Ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku (tužba i poziv za odgovor
uredno dostavljeni, činjenice nisu u suprotnosti s dokazima i ne postoje općepoznate okolnosti
koje su ga spriječile da da odgovorna tužbu) i ako iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi
osnovanost tužbenoga zahtjeva, sud će donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija.

Ako je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice, neovisno o tome što je osporio
tužbeni zahtjev, sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća može bez zakazivanja ročišta
donijeti presudu, ako ne postoje druge smetnje za njeno donošenje.

32. PRAVOMOĆNOST

Presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna ako je njome odlučeno o
zahtjevu tužbe ili protutužbe.

Prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno
presuđena (res iudicata) i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o
kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

Ako je u presudi odlučeno o potraživanju koje je tuženik istakao prigovorom radi prebijanja,
odluka o postojanju ili nepostojanju toga potraživanja postaje pravomoćna.

Sud je vezan za svoju presudu čim je objavljena, a ako presuda nije objavljena, čim je
otpravljena.
Prema strankama presuda ima učinak tek od dana kad im je dostavljena.
Nastupanje pravomoćnosti presude:
 kad strankama koje imaju pravo na žalbu istekne rok za žalbu
 kad se stranke odreknu prava na žalbu (od kad je objavljena, ako nije objavljena, onda od
kad je dostavljena, nema opoziva)
 kad stranke odustanu od žalbe (do donošenja drugostupanjske odluke, nema opoziva)

77
  kad drugostupanjski sud odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku ili kad preinači
prvostupanjsku odluku

Pravomoćnost se odnosi samo na izreku! Njezini razlozi mogu poslužiti samo identifikaciji
pravnog odnosa o kojem je odlučeno u izreci.
Subjektivni identitet spora: Pravomoćnost je ograničena na odnos između istih stranaka, pri
tome nije važno u kojem se procesnom položaju nalaze.
Objektivni identitet spora – Pravomoćnost je ograničena istovjetnošću presuđenog pravnog
odnosa, a pravni je odnos istovjetan kad se iz iste (pravne i činjenične) osnove među istim
strankama postavlja (ponavlja) sadržajno isti zahtjev. Dvije su parnice objektivno identične ako
je u objema istaknut sadržajno isti tužbeni zahtjev pa osnovanost jednog zahtjeva isključuje
mogućnost da bude osnovan i onaj drugi. Okolnost da je u kasnijoj parnici postavljen tužbeni
zahtjev koji je sadržajno kontradiktoran zahtjevu o kojem je već prije pravomoćno presuđeno
nije zapreka meritornom odlučivanju – ako se ta dva zahtjeva temelje na različitoj činjeničnoj
podlozi.
Elementi pravomoćnosti: 1. Ne bis in idem (formalna pravomoćnost)
2. Res iudicata facit ius inter partes (materijalna pravomoćnost)
3. Res iudicata pro veritate habetur ! (materijalna pravomoćnost)

33. DONOŠENJE, OBJAVA PRESUDE, PISANA IZRADA i DOSTAVA PRESUDE

Presuda se donosi i objavljuje u ime Republike Hrvatske.

Kad se glavna rasprava održava pred vijećem, presudu donose predsjednik vijeća i članovi vijeća
koji su sudjelovali na ročištu na kojemu je glavna rasprava zaključena. Presudu objavljuje sudac
pojedinac, odnosno predsjednik vijeća.
Presuda se mora donijeti, objaviti, izraditi i uručiti ili otpremiti, najkasnije u roku od 45 dana od
dana zaključenja glavne rasprave. Izvornik presude potpisuje sudac pojedinac, odnosno
predsjednik vijeća.
Ročište na kojem se presuda objavljuje sud je dužan zakazati na ročištu na kojem je glavna
rasprava zaključena. Ako jedna od stranaka nije prisustvovala ročištu na kojem je glavna
rasprava zaključena, sud će je pismeno obavijestiti o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
Ročište na kojem se presuda objavljuje održat će se neovisno o tome jesu li stranke o njemu
uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište.
Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće
dostavljati presudu prema odredbama zakona o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na
ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude ili će ju
iznimno uputiti da ovjereni prijepis presude može preuzeti neposredno u sudu istog dana. Ako
stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o
ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na
kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu
istog dana.

78
Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti
istaknuta na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je
održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o
ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama zakona o
dostavi pismena. Sud će na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena, odnosno u obavijesti
o ročištu na kojem se presuda objavljuje osobito upozoriti na posljedice.
Strankama se uručuje, odnosno dostavlja ovjereni prijepis presude s uputom o pravu na
izjavljivanje pravnog lijeka protiv presude.
Kad se presuda objavljuje sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća javno će pročitati izreku i
saopćiti ukratko razloge presude. Svi prisutni saslušat će čitanje izreke presude stojeći. Ako je
javnost na glavnoj raspravi bila isključena, izreka presude uvijek će se javno pročitati, a sud će
odlučiti hoće li se i koliko isključiti javnost pri objavi razloga presude.

SADRŽAJ PRESUDE

Pisano izrađena presuda mora imati uvod, izreku, obrazloženje i uputu o pravnom lijeku.

Uvod presude sadrži:

 naznaku da se presuda izriče u ime Republike Hrvatske,
 naziv suda,
 ime i prezime suca pojedinca, odnosno predsjednika vijeća, suca izvjestitelja i članova
vijeća,
 ime i prezime ili naziv, osobni identifikacijski broj te prebivalište ili boravište, odnosno
sjedište stranaka, njihovih zastupnika i punomoćnika,
 kratku oznaku predmeta spora,
 dan zaključenja glavne rasprave,
 naznaku stranaka, njihovih zastupnika i punomoćnika koji su toj raspravi prisustvovali,
 dan kad je presuda donesena.

Izreka presude sadrži:

 odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne
stvari i sporednih traženja te
 odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja.
Izreka presude mora biti jasna i sasvim određena. Izreka presude mora biti određena kako bi
sudska odluka mogla steći svojstvo ovršne isprave. Tuženik iz izreke presude treba (točno) znati
što mora činiti, propustiti ili trpjeti.

U obrazloženju sud će sumarno izložiti:

 zahtjeve stranaka,
 činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile,
 koje je od tih činjenica utvrđivao , zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio
dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio;
 koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit
će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim

79
 prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio
tijekom postupka.

U obrazloženju presude zbog ogluhe, presude zbog izostanka, presude na temelju priznanja ili
presude na temelju odricanja iznijet će se samo razlozi koji opravdavaju donošenje takvih
presuda.

Ako su se stranke nakon proglašenja presude odrekle prava na žalbu te ako nisu izričito
zatražile da presuda koja će im biti dostavljena bude obrazložena, sud neće posebno
obrazložiti donesenu presudu, već će samo naznačiti da su se stranke odrekle prava na žalbu i da
zbog toga presuda nije obrazložena.

34. RJEŠENJE

Sud donosi odluke u obliku presude ili rješenja. O tužbenom zahtjevu sud odlučuje presudom, a
u postupku zbog smetanja posjeda rješenjem. Kad ne odlučuje presudom, sud odlučuje
rješenjem. U postupku izdavanja platnog naloga rješenje kojim se prihvaća tužbeni zahtjev
donosi se u obliku platnog naloga. Odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem. Sud
još donosi naredbe i naloge – sve se smatra rješenjem u širem smislu.

U pravilu, rješenjem se odlučuje o procesnim pitanjima, npr. upravljanje postupkom. U

izuzetnim slučajevima rješenjem se odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Sva rješenja koja se donose na ročištu objavljuje sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća.
Kad se rješenje ne dostavlja pisano, ono prema strankama ima učinak čim je objavljeno.
Rješenje koje je na ročištu objavljeno dostavit će se strankama u ovjerenom prijepisu
samo:
 ako je protiv toga rješenja dopuštena posebna žalba, ili
 ako se na temelju rješenja može odmah tražiti ovrhu, ili
 ako to zahtijeva upravljanje parnicom.

Sud je vezan za svoja rješenja ako se ona ne odnose na upravljanje parnicom ili ako ovim
zakonom nije što drugo određeno.

Rješenja koja sud donosi izvan ročišta saopćavaju se strankama dostavom ovjerenog prijepisa
rješenja. Ako se rješenjem odbija prijedlog jedne stranke bez prethodnog saslušanja protivne
stranke, toj se stranci rješenje neće dostaviti.

Rješenje mora biti obrazloženo:

 ako se njime odbija prijedlog stranke ili
 ako se njime rješava o prijedlozima stranaka koji su među sobom u
opreci.

80
Rješenje može biti obrazloženo i u drugim slučajevima kad je to potrebno. Pisani sastav
rješenja treba sadržavati uvijek uvod i izreku, a obrazloženje samo ako mora biti obrazloženo.
Pravomoćna rješenja o kaznama izečenim prema odredbama ovog zakona izvršavaju se po
službenoj dužnosti.
Na odgovarajući će se način primjenjivati i na rješenja odredbe o paricijskom roku, učinak
presude prema strankama, donošenje, objava i dostava presude, isključenje javnosti-uvijek javno
čitanje izreke, sadržaj presude, dopunska presuda i postupak, ispravak presude te odredbe o
pravomoćnosti presude.
RJEŠENJA O UPRAVLJANJU POSTUPKOM
Ako stranka prigovara sudskoj nenadležnosti, stvarnoj ili mjesnoj nadležnost, litispendeciji, res
iudicati i sudskoj nagodbi – rješenje kojim je sud odlučio da se odmah nastavi raspravljanje o
glavnoj stvari. Protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba.
Sud nije vezan za svoje rješenje koje se odnosi na rukovođenje raspravom. Protiv rješenja koja se
odnose na rukovođenje raspravom nije dopuštena posebna žalba.
Spajanje i razdvajanje parnica - nije dopuštena posebna žalba.
Protiv rješenja suda kojim se odgađa ročište ili se odbijaju prijedlozi stranaka o odgodi ročišta
nije dopuštena (nikakva) žalba.

35. ŽALBA PROTIV PRESUDE I RJEŠENJA

Protiv presude donesene u prvom stupnju stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest
dana od dana dostave prijepisa presude, ako u ovom zakonu nije određen drugi rok. U
mjeničnim i čekovnim sporovima taj je rok osam dana. Rokovi za žalbu ne teku od 1. do 15.
kolovoza.
Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se
pobija žalbom. O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud.
Stranka se može odreći prava na žalbu od časa kad je presuda objavljena; a ako presuda nije
objavljena, onda od časa kad joj prijepis presude bude dostavljen. Do donošenja odluke
drugostupanjskog suda stranka može odustati od već podnesene žalbe. Odricanje ili odustanak
od žalbe ne može se opozvati.
 
Žalba je redovan, devolutivan (viši sud), suspenzivan i dvostran (dostavlja se na odgovor)
pravni lijek.

Žalbom protiv presude napada se i odluka suda o troškovima ako se pravnim lijekom istodobno
napada i odluka o glavnoj stvari.

Pored podataka koje mora imati svaki podnesak žalba treba sadržavati:

81
 1) oznaku presude protiv koje se podnosi,
2) određenu izjavu o tome da se presuda pobija u cijelosti ili u nekom dijelu,
3) razloge zbog kojih se žalba podnosi,
4) potpis podnositelja žalbe.

NEPOTPUNA ŽALBA : Ako se na temelju podataka iz žalbe ne može utvrditi koja se presuda
pobija ili ako žalba nije potpisana, prvostupanjski će sud rješenjem, protiv kojega nije
dopuštena žalba, pozvati žalitelja da u određenom roku dopuni ili ispravi žalbu podneskom ili na
zapisnik kod toga suda. Ako žalitelj u određenom roku ne postupi po traženju suda, sud će
rješenjem odbaciti žalbu kao nepotpunu.

Ako žalba po svojem sadržaju ima drugih nedostataka, prvostupanjski će sud žalbu dostaviti
drugostupanjskom sudu ne pozivajući žalitelja da je dopuni odnosno ispravi.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose
na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Ako stranka
nije tijekom prvostupanjskoga postupka istaknula prigovor zastare ili prigovor radi
prebijanja, odnosno neki drugi materijalnopravni ili postupovnopravni prigovor o pitanju
na koji prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, ona taj prigovor ne može iznijeti u
žalbi.
 
Presuda se može pobijati:
1) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka;
2) zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja;
3) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. 

Presuda zbog ogluhe i presuda zbog izostanka ne mogu se pobijati zbog pogrešno ili
nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja (jer isto nije niti utvrđivano).
Presuda na temelju priznanja i presuda na temelju odricanja mogu se pobijati zbog bitnih
povreda odredaba parničnog ili zbog toga što je izjava o priznanju odnosno odricanju dana u
bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare. Kada presudu na temelju priznanja i presudu
na temelju odricanja pobija zbog toga što je izjava o priznanju ili odricanju dana u bitnoj zabludi
ili pod utjecajem prisile ili prijevare, stranka može u žalbi iznijeti i nove činjenice te predložiti
nove dokaze koji se tiču tih mana u volji.
Bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijek u postupka nije
primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona, a to je bilo ili je moglo biti od
utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude – relativno bitne povrede (354. st. 1. u vezi s
čl. 266.).

Bitna povreda odredaba parničnog postupka (apsolutna) uvijek postoji:

1) ako je u donošenju presude sudjelovao sudac koji se po zakonu mora izuzeti, odnosno
koji je rješenjem suda bio izuzet, ili ako je u donošenju presude sudjelovala osoba koja
nema svojstvo suca,
2) ako je odlučeno o zahtjevu u sporu koji ne ide u sudsku nadležnost,
3) ako je sud u povodu prigovora stranaka pogrešno odlučio da je stvarno ili mjesno
nadležan,

82
 4) ako je protivno odredbama ovoga Zakona sud utemeljio svoju odluku na nedopuštenim
raspolaganjima stranaka
5) ako je protivno odredbama ovoga Zakona donio presudu na temelju priznanja, presudu
na temelju odricanja, presudu zbog ogluhe, presudu zbog izostanka ili presudu bez
održavanja rasprave,
6) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana
mogućnost da raspravlja pred sudom,
7) ako je protivno odredbama ovoga Zakona sud odbio zahtjev stranke da se u postupku
služi svojim jezikom i pismom i da prati tijek postupka na svom jeziku, a stranka se
zbog toga žali,
8) ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u
postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili ako
parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski
zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje
parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice, odnosno obavljanje
pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno,
9) ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica, ili o kojemu je već prije
pravomoćno presuđeno, ili o kojemu je već zaključena sudska nagodba ili nagodba koja
po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe,
10) ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnoj raspravi,
11) ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka
presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda
nema razloga o odlučnim činjenicama, ili ako o odlučnim činjenicama postoji
proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili
zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika,
12) ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev,
13) ako je odlučeno u povodu nepravodobno podnesene tužbe, a zbog toga je tužbu trebalo
odbaciti
14) ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili
drukčijeg ostvarivanja prava, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti.
Zato što stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili zato što parnično
nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili zato što zakonski zastupnik, odnosno
punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u
postupku – žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču.

Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji kad je sud kakvu odlučnu činjenicu
pogrešno utvrdio, odnosno kad je nije utvrdio.
 
Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog
prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

ŽALBA PROTIV RJEŠENJA

Protiv rješenja prvostupanjskog suda dopuštena je žalba ako u ovom zakonu nije određeno da
žalba nije dopuštena. Ako ovaj zakon izričito određuje da posebna žalba nije dopuštena,
rješenje prvostupanjskog suda može se pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke.

83
U slučajevima u kojima je po ovom Zakonu posebna žalba dopuštena protiv rješenja kojima se
postupak pred prvostupanjskim sudom ne završava, prvostupanjski sud umnožit će spis i prijepis
spisa zajedno sa žalbom dostaviti drugostupanjskom sudu te će nastaviti postupak radi rješavanja
pitanja na koja se žalba ne odnosi.

Žalba nije dopuštena protiv primjerice rješenja o sukobu nadležnosti, kojim se usvaja zahtjev za
izuzeće, rok za otklanjanju parnične nesposobnosti, kojim se zahtijeva ovjerena punomoć, o
produženju rokova,o određivanju ročišta, o odgodi ročišta, prihvaćanju prijedloga za povrat u
p.stanje (postoje iznimke), o prisezi svjedoka, o imenovanju vještaka, o osiguranju dokaza, koja
se odnose na upravljanje postupkom, o dopuni nepotpune žalbe.

Posebna žalba nije dopuštena protiv primjerice: kojim se odbija zahtjev za izuzeće suca, kojim
se priznaje svojstvo stranke, o naknadi troškova po načelu culpae, kojim se usvaja preinaka
tužbe, kojim se dopušta miješanje u parnicu, o pravu na uskraćivanje svjedočenja, kojim se
odbija ili određuje izvođenje dokaza, kojim se odbijaju prigovori stranaka o apsolutnoj
nenadležnosti i postojanju procesnih smetnji a sud je odlučio da se odmah nastavi raspravljanje o
glavnoj stvari, koja se odnose na rukovođenje glavnom raspravom, kojim se dopušta ponavljanje
postupka ako je odlučeno da se odmah nastavi raspravljanje o glavnoj stvari (ali je dopuštena
žalba protiv konačne odluke = nesamostalna vezana žalba).

Pravodobno podnesena žalba zadržava ovrhu rješenja, ako ovim zakonom nije drugačije
propisano. Rješenje protiv kojega nije dopuštena posebna žalba može se odmah ovršiti.

Rješavajući o žalbi drugostupanjski sud može:

 odbaciti žalbu kao nepravovremenu, nepotpunu ili nedopuštenu,
 odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda,
 uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti te prema potrebi predmet vratiti na
ponovan postupak

U postupku po žalbi protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe koje važe
za žalbu protiv presude. Odredbe o odgovoru na žalbu primjenjivat će se samo na žalbe
izjavljene protiv rješenja kojima je postupak pred prvostupanjskim sudom okončan.

36. POSTUPAK PO ŽALBI I GRANICE ISPITIVANJA PRVOSTUPANJSKE ODLUKE

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za

sud i protivnu stranku. Prvostupanjski sud (sudac pojedinac, predsjednik vijeća) će odbaciti
rješenjem žalbu bez održavanje ročišta ako je:
 nepravovremenu - podnesena nakon proteka zakonskog roka za njezino podnošenje
 nedopuštena - ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili
osoba koja se odrekla prava na žalbu, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema
pravnog interesa za podnošenje žalbe.

84
  nepotpuna.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene žalbe dostavit će prvostupanjski sud protivnoj

stranci koja može u roku od osam dana od primitka podnijeti tome sudu odgovor na žalbu.
Primjerak odgovora na žalbu dostavit će prvostupanjski sud žalitelju. Nepravovremeno
podnesen odgovor na žalbu neće se odbaciti, već će se dostaviti drugostupanjskom sudu koji će
ga uzeti u obzir ako je to još moguće. 

Nakon primitka odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu sudac pojedinac,
odnosno predsjednik vijeća će žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnesen, sa svim spisima
dostaviti drugostupanjskom sudu.

Ako žalitelj tvrdi da su u prvostupanjskom postupku povrijeđene odredbe parničnog postupka,

sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda po potrebi će dati objašnjenje
u povodu navoda žalbe koji se tiču tih povreda, odnosno provesti izviđaje da provjeri istinitost
tih navoda u žalbi. Primjerak objašnjenja, odnosno izvješća o obavljenom izviđaju sudac
pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda dostavit će strankama, koje mogu
dati svoje očitovanje u roku od osam dana.

Kad spisi po žalbi stignu drugostupanjskom sudu, odredit će se sudac izvjestitelj. Ako je
predsjednik vijeća određen za suca izvjestitelja, dužnost predsjednika vijeća obavljat će drugi
član vijeća. Sudac izvjestitelj može, prema potrebi, od prvostupanjskog suda pribaviti izvještaj o
povredama odredaba postupka i zatražiti da se radi utvrđivanja tih povreda provedu izviđaji. 

Drugostupanjski sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća. Kad vijeće drugostupanjskog suda nađe
da je to radi donošenja odluke o žalbi potrebno, može pozvati stranke ili njihove zastupnike na
sjednicu vijeća.
Sud će održati sjednicu vijeća i odlučiti o žalbi i ako izostanu jedna ili obje stranke.

Sjednica vijeća na kojoj prisustvuje barem jedna od stranaka počinje izvještajem suca
izvjestitelja, koji izlaže stanje stvari ne dajući svoje mišljenje o osnovanosti žalbe. Nakon toga
pročitat će se presuda ili dio presude na koji se odnosi žalba, a prema potrebi i zapisnik o glavnoj
raspravi pred prvostupanjskim sudom. Zatim, će žalitelj obrazložiti svoju žalbu, a protivna
stranka odgovor na žalbu.

Drugostupanjski sud može:

1. rješenjem odbaciti žalbu kao nepravovremenu, nepotpunu ili kao nedopuštenu ako to
nije učinio prvostupanjski sud.
Sudac pojedinac drugostupanjskog suda donijet će rješenje kojim se utvrđuje da je
podnositelj žalbe odustao od podnesene žalbe, ako je to propustio učiniti
prvostupanjski sud.
2. presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu:
- kad ustanovi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje
pazi po službenoj dužnosti i

85
 - ako utvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, ali da je
pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom
zahtjevu.
3. rješenjem ukinuti tu presudu i uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje
- ako utvrdi da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka. Vratiti će
predmet istome prvostupanjskom sudu ili će ga ustupiti nadležnome prvostupanjskom
sudu radi održavanja nove glavne rasprave. U tom će rješenju drugostupanjski sud
odlučiti i koje se provedene radnje, zahvaćene bitnom povredom odredaba parničnog
postupka, ukidaju.
- ako smatra da radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja treba održati novu
glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom.
Može narediti da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem,
odnosno pred drugim vijećem.
4. rješenjem ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu:
- ako je odlučeno o zahtjevu u sporu koji ne ide u sudsku nadležnost
- ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica, ili o kojemu je već prije
pravomoćno presuđeno, ili o kojemu je već zaključena sudska nagodba ili nagodba
koja po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe,
-ako je odlučeno u povodu nepravodobno podnesene tužbe, a zbog toga je tužbu
trebalo odbaciti
- ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili
drukčijeg ostvarivanja prava, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti.
5. presudom preinačiti prvostupanjsku presudu.
- ako je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio isprave ili posredno izvedene dokaze, a
odluka je prvostupanjskog suda utemeljena isključivo na tim dokazima;
- ako je prvostupanjski sud iz činjenica što ih je utvrdio izveo nepravilan zaključak o
postojanju drugih činjenica, a na tim je činjenicama utemeljena presuda;
- ako smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali
da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. Ako su u postupku pred prvostupanjskim sudom povrijeđene odredbe o stranačkoj i
parničnoj sposobnost i zastupanju drugostupanjski će sud, s obzirom na prirodu povrede,
ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet nadležnome prvostupanjskom sudu
ili će ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu.
7. Ako utvrdi da je prvostupanjskom presudom prekoračen tužbeni zahtjev na način da je
odlučeno o nečem drugom, a ne o onome što je traženo rješenjem ukinuti tu presudu i
uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ako utvrdi da je
prvostupanjskom presudom prekoračen tužbeni zahtjev na način da je dosuđeno više od
onoga što je traženo, drugostupanjski će sud rješenjem ukinuti presudu
prvostupanjskoga suda u dijelu u kojem je prekoračen tužbeni zahtjev (ne ide po
službenoj dužnosti!).
8. Drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu,
odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:
- da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili
- da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u
spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke
uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

86
Drugostupanjski sud može ukinuti presudu i kad stranka traži njezinu preinaku, a može
preinačiti presudu iako stranka traži da se ona ukine.

Prvostupanjska se odluka u povodu žalbe može ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom

sudu na ponovno suđenje najviše jedanput (vrijedi za presude donesene nakon 1.4.2013.).
Ako drugostupanjski sud nađe da bi prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i nakon što je ona
bila već jedanput ukinuta u povodu žalbe i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno
suđenje, drugostupanjski će sud sam provesti postupak uz odgovarajuću primjenu odredaba o
postupku pred prvostupanjskim sudom radi otklanjanja nedostataka zbog koji bi prvostupanjsku
odluku trebalo ponovno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Ove odredbe ne vrijede za presude zbog izostanka i zbog ogluhe.

Drugostupanjski sud odlučuje o žalbi, u pravilu, bez rasprave.

Kad drugostupanjski sud nađe da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno da se
ponove već izvedeni dokazi ili da se izvedu dokazi koji su pravodobno predloženi, a nisu
izvedeni, zakazat će raspravu pred drugostupanjskim sudom.
Drugostupanjski sud može odlučiti da se određeni dokazi izvedu u sudskoj zgradi
prvostupanjskog suda pred sucem pojedincem ili sucem izvjestiteljem drugostupanjskog suda.
Ako za to postoje važni razlozi, drugostupanjski sud može odlučiti da se određeni dokazi izvedu
pred sucem pojedincem ili predsjednikom vijeća prvostupanjskog suda. U ovom slučaju vijeće
drugostupanjskog suda odlučuje o žalbi bez rasprave, ali na sjednicu vijeća mora pozvati stranke.
Pravila o izvođenju dokaza pred predsjednikom vijeća na odgovarajući način primjenjuju se na
suca pojedinca ili suca izvjestitelja drugostupanjskog suda, odnosno na suca pojedinca ili
predsjednika vijeća prvostupanjskog suda.
Drugostupanjski sud može odlučiti da se rasprava pred tim sudom provede i kad ocijeni da bi se
tako mogle otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka u prvostupanjskom postupku i
da zbog toga ne bi bilo svrhovito presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na
ponovno suđenje. U tom slučaju sudac pojedinac ili sudac izvjestitelj drugostupanjskog suda
može zatražiti od suca pojedinca ili predsjednika vijeća prvostupanjskog suda da dâ objašnjenja
o tim bitnim povredama ili da provede potrebne izviđaje radi provjere istinitosti navoda o tome
jesu li počinjene.

Na raspravu se pozivaju stranke, odnosno njihovi zakonski zastupnici ili opunomoćenici, a i oni
svjedoci i vještaci za koje sud odluči da se saslušaju. Ako s rasprave izostane jedna stranka ili
obje stranke, sud će raspravljati o žalbi i donijeti odluku uzimajući u obzir osobito ono što je
izneseno u žalbi i u odgovoru na žalbu. Rasprava pred drugostupanjskim sudom počinje
izvještajem suca pojedinca ili suca izvjestitelja, koji izlaže stanje stvari ne dajući svoje mišljenje
o osnovanosti žalbe Nakon toga pročitat će se presuda ili dio presude na koji se odnosi žalba, a
prema potrebi i zapisnik o glavnoj raspravi pred prvostupanjskim sudom. Zatim će žalitelj
obrazložiti svoju žalbu, a protivna stranka odgovor na žalbu.

Drugostupanjski sud ne može preinačiti presudu na štetu stranke koja se žalila ako je samo
ona podnijela žalbu (zabrana reformatio in peius).

U obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji
su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. Kad se

87
prvostupanjska presuda ukida zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, treba u
obrazloženju navesti koje su odredbe povrijeđene i u čemu se povrede sastoje. Ako se
prvostupanjska presuda ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi
pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, navest će se u čemu se sastoje nedostaci u
utvrđivanju činjeničnog stanja odnosno zašto su određene činjenice i dokazi važni i od utjecaja
za donošenje pravilne odluke. Drugostupanjski sud će u rješenju određeno navesti koje radnje
prvostupanjski sud treba izvesti u ponovnom postupku i za to dati razloge. Drugostupanjski će
sud, ovisno o žalbenim razlozima, određeno naznačiti i shvaćanje o primjeni materijalnog
prava.

Prvostupanjski sud dužan je provesti novu glavnu raspravu, a novi prethodni postupak samo ako
je do povrede zbog koje je presuda ukinuta došlo u tijeku prethodnog postupka. Prvostupanjski
sud je dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio
drugostupanjski sud u svom rješenju. Ako presuda bude ukinuta zato što je presudu donio
nenadležni sud, nova rasprava pred prvostupanjskim sudom održat će se prema odredbama koje
važe za održavanje glavne rasprave u slučaju kad se izmijeni sastav suda.

Dopunska drugostupanjska presuda

Ako je drugostupanjski sud propustio odlučiti glede svih dijelova presude koji se pobijaju
žalbom ili ako je propustio donijeti sve odluke koje je odbacujući, odnosno odbijajući ili
prihvaćajući žalbu trebalo donijeti ili ako je propustio odlučiti u pogledu jedne ili više žalbi,
žalitelj može u roku od petnaest dana od dostave drugostupanjske odluke predložiti
drugostupanjskom sudu da svoju odluku dopuni. Prijedlog za donošenje drugostupanjske
odluke ne može se podnijeti radi toga što drugostupanjski sud nije odlučio o svim razlozima
zbog kojih je žalba izjavljena ili na koje je bio dužan paziti po službenoj dužnosti. Prijedlog se
podnosi prvostupanjskom sudu, koji ga je dužan bez odgode zajedno sa spisom proslijediti
drugostupanjskom sudu. Ako je u povodu drugostupanjske odluke potrebno iznova provesti
postupak pred prvostupanjskim sudom, prvostupanjski sud će drugostupanjskom sudu prijedlog
za donošenje dopunske odluke dostaviti zajedno s prijepisom spisa.

GRANICE ISPITIVANJA PRVOSTUPANJSKE PRESUDE

Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija
žalbom; a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud uzet će
da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu.

Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u

žalbi pazeći po službenoj dužnosti na:
1. bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i
14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu
materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

88
37. REVIZIJA PO DOPUŠTENJU

Stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud
Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.
Revizija se podnosi se u roku od 30 dana od dostave odluke revizijskog suda o dopuštenosti
revizije.
Prijedlog za dopuštenje revizije može se podnijeti zbog:
1. pravnog pitanja koje je važno za odluku u sporu
2. za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni
3. ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Prijedlog za dopuštenje revizije može se podnijeti protiv II° presude kojom se potvrđuje I°
presuda zbog postupovnopravnog pitanja koje se odnosi na bitne povrede odredaba parničnog
postupka, ali samo ako je podnositelj zbog tih povreda žalbom pobijao I° presudu, ili ako su te
povrede učinjene tek u II° postupku, i to:
1. ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave nije dana
mogućnost da raspravlja pred sudom
2. protivno ZPP-u sud odbio zahtjev stranke da se u postupku služi svojim jezikom i
pismom i da prati tijek postupka na svom jeziku, a stranka se zbog tog žali
3. u postupku sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku, ili pravnu osobu nije
zastupala ovlaštena osoba, ili parnično nesposobnu zz, ili zz i punomoćnik nisu imali
potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili pojedine radnje
4. ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnoj raspravi
5. ako presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, osobito ako je izreka
nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili presuda nema razloge o
odlučnim činjenicama, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost izeđu onoga
što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnikao iskazima danim u
postupku i samih isprava ili zapisnika
6. ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev
Prijedlog za dopuštenje revizije ne može se podnijeti zbog postupovnopravnog pitanja koje se
odnosi na bitne povrede odredaba parničnog postupka i to na pogrešnu odluku suda u povodu
prigovora stranke o stvarnoj ili mjesnoj nadležnosti i ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već
teče parnica.
U prijedlogu za dopuštenje revizije stranke mogu iznijeti nove činjenice i predlagati nove dokaze
samo ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka i ako je zbog tih povreda
postavljeno postupovnopravno pitanje koje je važno za odluku u sporu.
Prijedlog za dopuštenje revizije može se podnijeti protiv II° presude kojom se potvrđuje
I°presuda zbog materijalnopravnog pitanja koje se odnosi na pogrešnu primjenu materijalnog
prava na koju drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, samo ako je podnositelj zbog
tog razloga žalbom pobijao I° presudu

SADRŽAJ PRIJEDLOGA ZA DOPUŠTENJE REVIZIJE

89
Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za
dopuštenje revizije.

Prijedlog se podnosi I° sudu u roku od 30 dana od dostave II° presude, u dovoljnom broju
primjeraka za sudove, protivnu stranku i umješača.

U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se
dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za
odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj
primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu čl. 385.a.

Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz
prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.

O prijedlogu za dopuštenje revizije odlučuje vijeće od tri suca Vrhovnog suda Republike
Hrvatske.
U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud
određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.

U rješenju kojim se dopušta revizija revizijski sud navodi u kojem dijelu i u odnosu na koje
određeno pravno pitanje dopušta podnošenje revizije.

Pravni lijek protiv rješenja povodom prijedloga za dopuštenje revizije nije dopušten.

POSTUPANJE I° SUDA S PRIJEDLOGOM

Prvostupanjski sud kojem je podnesen prijedlog za dopuštenje revizije ispitat će samo je li
pravodoban i ako utvrdi da nije, rješenjem će ga odbaciti.
Primjerak prijedloga za dopuštenje revizije sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća
prvostupanjskog suda dostavit će protivnoj stranci i umješaču, koji mogu u roku od 30 dana od
dostave prijedloga podnijeti tome sudu odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.
Nepravodobno podnesen odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije neće se odbaciti, već će se
dostaviti revizijskom sudu, koji će ga uzeti u obzir ako je to još moguće.
Nakon primitka odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, odnosno nakon isteka roka za
odgovor na prijedlog sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda dostavit
će prijedlog za dopuštenje revizije i odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije, ako je
podnesen, revizijskom sudu zajedno sa spisom.
Sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda dostavit će prijedlog za
dopuštenje revizije i odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije, ako je podnesen, i
drugostupanjskom sudu koji će svoje izvješće o mogućim povredama postupka pred tim sudom
dostaviti revizijskom sudu.
Odredbe ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i na reviziju.

ODLUKA VSRH O PRIJEDLOGU

90
(ČLANAK 385.a) Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati
odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene
primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu,
a osobito:
– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse
revizijskog suda, ili
– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska
praksa viših sudova nije jedinstvena, ili
– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem sudska praksa revizijskog suda nije jedinstvena, ili
– ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda
temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga
prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim
zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike
Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije – trebalo preispitati sudsku
praksu.

Revizija iz članka 382. (prijedlog za dopuštenost) može se podnijeti samo zbog

materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

38. REVIZIJA PO ZAKONU

Iznimno, stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez
dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu:
– o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja
radnog odnosa,
– o utvrđivanju majčinstva ili očinstva,
– u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije,
– u povodu tužbi radi objave ispravka informacije.
Revizija se podnosi u roku od 30 dana od dostave presude donesene u drugom stupnju.
Revizija ne zadržava ovrhu presude protiv koje je izjavljena.

Revizija se može podnijeti zbog:

– bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga ZPP-a (osim ako se
povreda odnosi na stvarnu i mjesnu nadležnost ili ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče
parnica),
– sud drugog stupnja u toku postupka nije primjenio ili je nepravilno primjenio koju odredbu
ZPP-a, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke
– pogrešne primjene materijalnog prava.

91
Revizija se može podnijeti protiv II° presude kojom se potvrđuje I° presuda zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka samo ako je podnositelj zbog tih povreda žalbom pobijao
prvostupanjsku presudu, ili ako su te povrede učinjene tek u drugostupanjskom postupku, i to:
1. ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave nije dana
mogućnost da raspravlja pred sudom
2. protivno ZPP-u sud odbio zahtjev stranke da se u postupku služi svojim jezikom i
pismom i da prati tijek postupka na svom jeziku, a stranka se zbog tog žali
3. u postupku sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku, ili pravnu osobu nije
zastupala ovlaštena osoba, ili parnično nesposobnu zz, ili zz i punomoćnik nisu imali
potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili pojedine radnje
4. ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnoj raspravi
5. ako presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, osobito ako je izreka
nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili presuda nema razloge o
odlučnim činjenicama, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost izeđu onoga
što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnikao iskazima danim u
postupku i samih isprava ili zapisnika
6. ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev
Revizija se može podnijeti protiv II° presude kojom se potvrđuje I° presuda zbog pogrešne
primjene materijalnog prava na koju II° sud ne pazi po službenoj dužnosti, samo ako je
podnositelj zbog tog razloga žalbom pobijao prvostupanjsku presudu.

POSTUPAK PRED VSRH

O reviziji bez rasprave odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.

U povodu revizije iz članka 382.(kada VSRH dopusti reviziju po prijedlogu) ZPP revizijski sud
ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog
kojeg je dopuštena.
U povodu revizije iz članka 382.a(revizije) ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u
dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno
pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u
obzir.
Vijeće revizijskog suda odbacit će nepotpun i nedopušten prijedlog za dopuštenje revizije, a i
nepravodoban ako je to propustio učiniti prvostupanjski sud.
Prijedlog za dopuštenje revizije je nepravodoban ako nije podnesen u roku koji je određen za
njegovo podnošenje.
Prijedlog za dopuštenje revizije je nepotpun ako se iz njega ne može utvrditi koja se presuda
pobija ili ako nije potpisan.
Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten ako ga je podnijela osoba koja nije ovlaštena na
podnošenje revizije ili osoba koja se odrekla prava na podnošenje revizije ili ako osoba koja je
podnijela prijedlog nema pravni interes za podnošenje revizije.
Isto se primjenjuje i na reviziju.

92
Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten i ako ne sadrži naznačeno pravno pitanje zbog
kojeg stranka predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te ako nisu određeno izloženi razlozi
zbog kojih smatra da je to pravvno pitanje važno za odluku u sporu, osiguranje jedinstvene
primjene prava i ravnopravnost svih ili razvoj sudske prakse (sve u smislu čl. 385a).
Revizija iz članka 382. (prijedlog za dopuštenost) ZPP je nedopuštena i ako prethodno nije
doneseno rješenje kojim je dopuštena ili ako revizija nije podnesena zbog pitanja zbog kojeg je
dopuštena.
Revizija iz članka 382.a (revizija bez dopuštenja VSRH) ZPP je nedopuštena i ako je podnesena
zbog razloga zbog kojih se ne može podnijeti.
Kada podnositelj prijedloga odustane od prijedloga za dopuštenje revizije ili podnositelj revizije,
to će sudac pojedinac revizijskog suda utvrditi rješenjem, ako to propusti učiniti I° sud, ili kada
je izjava o odustanku od prijedloga za dopuštenje revizije dostavljena revizijskom sudu.

ODLUKE VSRH O REVIZIJI

Odbija presudom:
Revizijski sud će presudom odbiti reviziju iz članka 382. (po prijedlogu) ZPP kao neosnovanu
ako utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih je podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog
kojeg je dopuštena ili da oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.
Revizijski sud će presudom odbiti reviziju iz članka 382.a (po zakonu) ZPP kao neosnovanu
ako utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih je podnesena ili da oni ne utječu na donošenje
drukčije odluke.

Odluke vsrh o reviziji kod bitnih povreda odredbi parničnog postupka:

Ako u povodu revizije iz članka 382. (po prijedlogu) ZPP utvrdi da je u postupku pred
prvostupanjskim ili drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog
postupka na koju se odnosi postupovnopravno pitanje zbog kojega je dopuštena, revizijski sud
će, ovisno o vrsti te bitne povrede, odgovarajućom primjenom odredaba članka 369. ovoga
Zakona, rješenjem:
– ukinuti u cijelosti ili djelomično odluku drugostupanjskog i prvostupanjskog suda ili samo
odluku drugostupanjskog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću ili
sucu pojedincu prvostupanjskog ili drugostupanjskog suda,
– ukinuti rješenjem donesene odluke i odbaciti tužbu,
– ukinuti odluku drugostupanjskog suda, odnosno i odluku prvostupanjskog suda u dijelu u
kojem je tužbeni zahtjev prekoračen tako da je dosuđeno više od onog što je traženo, a ako je
tužbeni zahtjev prekoračen tako da je odlučeno o nečem drugom, a ne o onome što je traženo,
ukinut će samo odluku drugostupanjskog suda ili i odluku prvostupanjskog suda i predmet
vratiti drugostupanjskom, odnosno prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Ako revizijski sud utvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka zbog koje
se revizija iz članka 382.a (po zakonu) ZPP može podnijeti, revizijski će sud, postupiti na isti
način kao što je prethodno opisano.
Sud kome je predmet vraćen na ponovno suđenje vezan je u tom predmetu pravnim
shvaćanjem na kojemu se temelji rješenje revizijskoga suda kojim je ukinuta pobijana
drugostupanjska, odnosno kojim su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska presuda.
93
Odluke vsrh o reviziji kod pogrešne primjene materijalnog prava
Ako u povodu revizije iz članka 382.(po prijedlogu) ZPP revizijski sud utvrdi da je pogrešno
primijenjeno materijalno pravo na koje se odnosi materijalnopravno pitanje zbog kojega je
dopuštena, presudom će prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu.
Ako u povodu revizije iz članka 382. (po prijedlogu) ZPP revizijski sud ustanovi da je zbog
pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje nepotpuno utvrđeno ili ako zbog toga
drugostupanjski sud nije ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značaja za pravilnu
primjenu materijalnog prava i da zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude,
rješenjem će prihvatiti reviziju, ukinuti u cijelosti ili djelomično presudu prvostupanjskog i
drugostupanjskog suda ili samo presudu drugostupanjskog suda i predmet vratiti na ponovno
suđenje istom ili drugom sucu pojedincu, odnosno vijeću prvostupanjskog ili drugostupanjskog
suda.
Ako u povodu revizije iz članka 382.a (po zakonu) ZPP revizijski sud utvrdi da je materijalno
pravo pogrešno primijenjeno, revizijski će sud, ovisno o tome ima li uvjeta za preinaku pobijane
presude, odlučiti primjenjujući na odgovarajući način prethodno citirane odredbe koje se odnose
na reviziju po prijedlogu za dopuštenje.
Kada revizijski sud odlučuje o prijedlogu za dopuštenje revizije ili o reviziji, može se pozvati i
na razloge neke svoje prethodne odluke.
Odluka revizijskog suda izravno se dostavlja prvostupanjskom sudu. Primjerak odluke
revizijskog suda revizijski sud dostavlja i drugostupanjskom sudu.

39. REVIZIJA PROTIV RJEŠENJA I PROTIV ODLUKE O TROŠKOVIMA

Stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak o
predmetu spora pravomoćno završen.
Na odgovarajući način se primjenjuju odredbe o prijedlogu za dopuštenje revizije i revizije
protiv presude, ako zakonom nije što drugo određeno.

Revizija protiv odluke suda drugog stupnja kojom je pravomoćno odlučeno o troškovima
postupka je dopuštena ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je bitno za
odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj
primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:
1. ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse
revizijskog suda;
2. ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako
praksa viših sudova nije jedinstvena;
3. ako praksa revizijskog suda nije jedinstvena;
4. ako je revizijski sud zauzeo shvaćanje i odluka drugostupanjskog suda se temelji na tom
shvaćanju ali bi zbog promjena u pravnom sustavu osobito uvjetovanih novim
zakonodavstvom, međunarodnim sporazumima te odlukama USRH, ESLJP ili Suda EU
trebalo preispitati sudsku praksu.

94
40. PONAVLJANJE POSTUPKA

Postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti
u roku od 30 dana, s tim da rok počinje teći od različitog dana ovisno o razlogu za podnošenje
prijedloga:

1. ako je u donošenju odluke sudjelovao sudac koji je po zakonu morao biti izuzet odnosno
koji je rješenjem suda bio izuzet, ili ako je u donošenju odluke sudjelovala osoba koja
nema svojstvo suca – rok teče od dana kada je stranka saznala za taj razlog;
2. ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije bila
dana mogućnost da raspravlja pred sudom – rok teče od dana kada je stranka saznala za
taj razlog;
3. ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u
postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili ako
parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik
odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za
pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice odnosno obavljanje pojedinih radnji u
postupku nije bilo naknadno odobreno – rok teče od dana kada je stranka saznala za taj
razlog;
4. ako se odluka suda temelji na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka – rok teče od dana kad
je stranka saznala za pravomoćnu presudu u kaznenom postupku; a ako se kazneni
postupak ne može provesti – onda od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za
okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti;
5. ako se odluka suda temelji na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit
sadržaj – rok teče od dana kad je stranka saznala za pravomoćnu presudu u kaznenom
postupku ...;
6. ako je do odluke suda došlo zbog kaznenog djela suca, zakonskog zastupnika ili
punomoćnika stranke, protivne stranke ili koje treće osobe – rok teče od dana kad je
stranka saznala za pravomoćnu presudu u kaznenom postupku...;
7. ako stranka stekne mogućnost da upotrijebi pravomoćnu odluku suda koja je ranije
među istim strankama donesena o istom zahtjevu – rok teče od dana kad je stranka mogla
upotrijebiti pravomoćnu odluku koja je razlog za ponavljanje postupka;
8. ako se odluka suda temelji na drugoj odluci suda ili na odluci kakva drugog organa, a ta
odluka bude pravomoćno preinačena, ukinuta odnosno poništena – rok teče od dana
kad je stranka mogla upotrijebiti pravomoćnu odluku koja je razlog za ponavljanje
postupka;
9. ako je nadležno tijelo naknadno pravomoćno riješilo prethodno pitanje na kojemu se
temelji odluka suda – rok teče od dana kad je stranka mogla upotrijebiti pravomoćnu
odluku koja je razlog za ponavljanje postupka,
10. ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da
upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija
odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku – rok teče od
dana kad je stranka mogla iznijeti sudu nove činjenice odnosno nova dokazna sredstva
(najčešći!).

95
Ako bi određni rok počeo teći prije nego što je odluka postala pravomoćna, taj će se rok
računati od pravomoćnosti odluke ako protiv nje nije bio izjavljen pravni lijek odnosno od
dostave pravomoćne odluke višeg suda izrečene u posljednjem stupnju.

Postupak pravomoćno završen presudom na temelju priznanja, presudom na temelju odricanja,

presudom zbog ogluhe i presudom zbog izostanka ne može se ponoviti zbog razloga 8., 9. i 10.

Postupak pravomoćno završen presudom na temelju priznanja i presudom na temelju odricanja

može se ponoviti zato što je izjava o priznanju, odnosno odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod
utjecajem prisile ili prijevare. Rok teče od dana kad je stranka mogla iznijeti pred sudom da je
priznanje odnosno odricanje dala u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare

Prijedlog se u pogledu razloga 1.-3. te kod presude na temelju priznanja i presude na temelju
odricanja ne može podnijeti ako su ti razlozi bez uspjeha bili izneseni u prijašnjem postupku.

Prijedlog se u pogledu razloga 1., 7., 8., 9 i 10. i kod presude na temelju priznanja i presude na
temelju odricanja može podnijeti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge
iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom.

Nakon što protekne rok od pet godina od dana kad je odluka postala pravomoćna, prijedlog
za ponavljanje postupka ne može se podnijeti, osim ako se ponavljanje traži zato što je u
donošenju odluke sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca ili iz razloga ako kojoj stranci
nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije bila dana mogućnost da
raspravlja pred sudom; ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može
biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili
ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik
odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine
radnje u postupku, ako vođenje parnice odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo
naknadno odobreno.

Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se uvijek sudu koji je donio odluku u prvom
stupnju.

U prijedlogu se osobito moraju navesti:

 zakonska osnova po kojoj se traži ponavljanje
 okolnosti iz kojih proizlazi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku i
 dokazi kojima se potkrepljuju navodi predlagača.
 
Nepravovremene, nepotpune ili nedopuštene prijedloge za ponavljanje postupka odbacit će
rješenjem sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća bez održavanja ročišta.

Ako sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća ne odbaci prijedlog, dostavit će primjerak
prijedloga protivnoj stranci, koja ima pravo da u roku od petnaest dana odgovori na prijedlog.
Kad sudu stigne odgovor na prijedlog ili kad protekne rok za davanje odgovora, sudac pojedinac,
odnosno predsjednik vijeća odredit će ročište za raspravljanje o prijedlogu.

96
Ročište za raspravljanje o prijedlogu za ponavljanje postupka drži se pred sucem pojedincem,
odnosno predsjednikom vijeća prvostupanjskog suda, osim ako raspravljanje o prijedlogu nije
spojeno s raspravljanjem o glavnoj stvari.
 
Nakon održanog ročišta za raspravljanje o prijedlogu sudac pojedinac, odnosno predsjednik
vijeća prvostupanjskog suda donosi odluku o prijedlogu, osim ako se razlog za ponavljanje
postupka odnosi isključivo na postupak pred višim sudom.

U rješenju kojim se dopušta ponavljanje postupka izreći će se da se ukida odluka donesena u

prijašnjem postupku.

Sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća odredit će glavnu raspravu tek nakon

pravomoćnosti rješenja kojim se dopušta ponavljanje postupka, ali u tom rješenju može
odlučiti da se odmah otpočne raspravljanje o glavnoj stvari. Na novoj glavnoj raspravi stranke
mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze.
Protiv rješenja kojim se dopušta ponavljanje postupka nije dopuštena posebna žalba ako je
sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća odlučio da se odmah otpočne raspravljanje o
glavnoj stvari.

Ako je sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća dopustio ponavljanje postupka i odlučio da

se odmah raspravlja o glavnoj stvari, ili ako se o prijedlogu za ponavljanje postupka raspravljalo
zajedno s glavnom stvari, rješenje kojim se dopušta ponavljanje postupka i ukida odluka
donesena u prijašnjem postupku unosi se u odluku o glavnoj stvari.

Ako se razlog za ponavljanje postupka odnosi isključivo na postupak pred višim sudom,
sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda nakon održanog ročišta
za raspravljanje o prijedlogu za ponavljanje postupka dostavit će predmet tome višem sudu radi
donošenja odluke. Kad predmet stigne višem sudu, odrediti će se sudac izvjestitelj. O prijedlogu
za ponavljanje postupka viši sud odlučuje bez rasprave.

Kad viši sud ustanovi da je opravdan prijedlog za ponavljanje postupka i da nije potrebno da
se održi nova glavna rasprava, ukinut će svoju odluku, a i odluku višeg suda ako takva
postoji, i donijeti novu odluku o glavnoj stvari.

Kad Europski sud za ljudska prava utvrdi povredu kojeg ljudskog prava ili temeljne
slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i dodatnih
Protokola uz tu Konvenciju koje je Republika Hrvatska ratificirala, stranka može, u roku od 30
dana od konačnosti presude Europskog suda za ljudska prava, podnijeti zahtjev sudu u
Republici Hrvatskoj koji je sudio u prvom stupnju u postupku u kojemu je donesena odluka
kojom je povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda, za izmjenu odluke kojom je to pravo ili
temeljna sloboda povrijeđeno.

Ovaj postupka se provodi uz odgovarajuću primjenu odredaba o ponavljanju postupka. U

ponovljenom postupku sudovi su dužni poštivati pravna stajališta izražena u konačnoj
presudi ESLJP kojom je utvrđena povreda temeljnog ljudskog prava ili slobode.

97
41. POSEBNI POSTUPCI: SMETANJE POSJEDA, TRGOVAČKI I RADNI SPOROVI

POSTUPAK U PARNICAMA IZ RADNOG ODNOSA

Ako ne postoje posebne odredbe, u parnicama iz radnih odnosa primjenjivat će se ostale odredbe

ZPP-a.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će
uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa rok za odgovor na tužbu, žalbu i za izvršenje

činidbe je 15 dana. U sporovima iz radnih odnosa koje pokreće radnik protiv odluke o prestanku
ugovora o radu i u kolektivnim radnim sporovima, ako zakonom nije određen kraći rok, ročište
za glavnu raspravu mora se održati u roku od trideset dana od dana primitka odgovora na
tužbu. U postupku u parnicama iz radnih odnosa postupak pred prvostupanjskim sudom mora se
okončati u roku od šest mjeseci od dana podnošenja tužbe. U postupku u parnicama iz radnih
odnosa drugostupanjski je sud dužan donijeti odluku o žalbi podnesenoj protiv odluke
prvostupanjskog suda u roku od trideset dana od dana primitka žalbe.

Radnika može u postupku u parnicama iz radnih odnosa kao punomoćnik zastupati osoba koja
je u radnom odnosu u sindikatu čiji je on član ili u udruzi sindikata u koju je udružen sindikat čiji
je on član.
Poslodavca može u postupku u parnicama iz radnih odnosa kao punomoćnik zastupati osoba
koja je u radnom odnosu u udruzi poslodavaca čiji je on član ili u udruzi poslodavaca više razine
u koju je udružena udruga poslodavaca čiji je on član.

U tijeku postupka sud može i po službenoj dužnosti odrediti privremene mjere koje se

primjenjuju u ovršnom postupku radi sprečavanja nasilnog postupanja ili radi otklanjanja
nenadoknadive štete.

Iz važnih razloga sud može odlučiti da žalba ne zadržava ovrhu odluke.

Kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik
ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne
navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos. Primjerak pravomoćne
presude kojom je odlučio o zahtjevu radnika sud će dostaviti i poreznoj upravi.
Iznimno, ako su plaćeni porez, prirez i doprinosi, uključujući i doprinos za individualiziranu
kapitaliziranu štednju, radnik je dužan izrijekom navesti da zahtijeva neto iznos.

POSTUPAK U PARNICAMA ZBOG SMETANJA POSJEDA

Ako ne postoje posebne odredbe, u parnicama zbog smetanja posjeda primjenjivat će se ostale
ZPP-a.

98
Tužba kojom se traži zaštita ili povrat posljednjeg stanja posjeda stvari ili prava (tužba zbog
smetanja posjeda) mora se podnijeti u roku od trideset dana od dana kad je tužitelj saznao za
smetanje i učinioca. Nakon proteka jedne godine od dana kad je smetanje nastalo ta se tužba
ne može podnijeti.

Pri određivanju rokova i ročišta po tužbama zbog smetanja posjeda sud će uvijek obraćati
osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja prema prirodi svakoga pojedinog slučaja.
 
Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i
dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je
raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili
o zahtjevima za naknadu štete.

Iznimno, sud će raspravljati o prigovoru tuženika da mu je tužitelj oduzeo posjed silom, potajno

ili prijevarom samo ako od dana kad je tuženik saznao da mu je tužitelj oduzeo posjed pa do
dana kad je vratio posjed nije proteklo više od trideset dana. Ako je od dana kad je tuženiku
oduzet posjed proteklo više od jedne godine, ne može se raspravljati o tom prigovoru.

U tijeku postupka sud može po službenoj dužnosti i bez saslušanja protivne stranke odrediti
privremene mjere koje se primjenjuju u ovršnom postupku radi otklanjanja hitne opasnosti
protupravnog oštećenja ili sprečavanja nasilja ili otklanjanja nenadoknadive štete.

Rok za udovoljenje dužnostima koje su naložene strankama sud će odrediti prema okolnostima

pojedinog slučaja. Rok za podnošenje odgovora na tužbu i žalbu je 15 dana.

Iz važnih razloga sud može odlučiti da žalba ne zadržava ovrhu rješenja.

Protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda dopušteno je podnošenje

prijedloga za dopuštenost revizije.

Tužitelj gubi pravo da u ovršnom postupku zahtijeva ovrhu rješenja kojim se tuženiku po
tužbi zbog smetanja posjeda nalaže izvršenje određene radnje, ako nije zahtijevao ovrhu u roku
od trideset dana nakon proteka roka koji je rješenjem određen za izvršenje te radnje (odnosi se
na ovrhu činidbe, ne i troškova postupka).

Ponavljanje pravomoćno završenog postupka zbog smetanja posjeda dopušteno je samo iz

ako stranci nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom te zbog sudjelovala osoba koja ne
može biti stranka u postupku, i to samo u roku od trideset dana od pravomoćnosti rješenja
o smetanju posjeda.

POSTUPAK PRED TRGOVAČKIM SUDOVIMA

U postupku pred trgovačkim sudovima primjenjivat će se odredbe ovog Zakona ako u

odredbama ove glave nije što drugo određeno.

99
Pravila o postupku pred trgovačkim sudovima primjenjuju se u sporovima iz nadležnosti
trgovačkih sudova osim u sporovima za koje je propisana posebna vrsta postupka.
 
U sporovima radi:
- utvrđivanja postojanja ili nepostojanja ugovora,
- ispunjenja ili raskida ugovora, a i u
- naknade štete zbog neispunjenja ugovora,
osim suda opće mjesne nadležnosti, mjesno je nadležan i sud mjesta gdje je prema sporazumu
stranaka tuženik dužan ispuniti ugovor (forum solutionis).

U postupku pred trgovačkim sudovima sud će, u pravilu, utvrditi odlučne činjenice na temelju
isprava.

U postupku pred trgovačkim sudovima sud može, po službenoj dužnosti, od trećih osoba, i to
osobito od gospodarskih i obrtničkih komora, tražiti stručna mišljenja i potrebne podatke s
kojima ne raspolaže o trgovačkim običajima koje trgovci redovito primjenjuju u određenim
obveznim odnosima.

U postupku pred trgovačkim sudovima sud može odlučiti da stranke prilože pisane iskaze
stranaka ili svjedoka s ovjerenim potpisom davatelja iskaza kod javnog bilježnika i da se
saslušanje stranaka ili svjedoka svede na postavljanje pitanja radi provjere, dopune ili
razjašnjenja navoda iz tih iskaza.
Sud može odlučiti da pisani iskazi moraju biti priloženi najkasnije do zaključenja prethodnog
postupka. Posljedice davanja lažnog pisanog iskaza svjedoka odgovaraju posljedicama davanja
lažnog iskaza svjedoka pred sudom.
Ako niti jedna od stranaka ne ospori ovjereni pisani iskaz stranke ili svjedoka ili nalaz i mišljenje
vještaka i ako sud to ocijeni nepotrebnim, sud neće usmeno saslušati stranku, svjedoka ili
vještaka.
Ako jedna od stranaka ospori ovjereni pisani iskaz stranke ili svjedoka, ili ako sud smatra da je
potrebno saslušati stranku ili svjedoka, i ako nakon toga stranka ili svjedok ne dođu na
saslušanje ili uskrate usmeni iskaz, i uz primjenu prisilnih mjera prema svjedoku iz članka 248.
ovoga Zakona, sud neće uzeti u obzir ovjereni pisani iskaz stranke ili svjedoka.

U hitnim slučajevima ročište se može zakazati telefonom, brzojavom, elektroničkim putem u

skladu s posebnim zakonom ili na drugi odgovarajući način. O tome će se sastaviti službena
bilješka, ako o zakazivanju ročišta, s obzirom na to kako je obavljeno, nema drugog pisanog
dokaza.

U pozivu za pripremno ročište stranka će se poučiti i da će na tom ročištu, ako se na njemu

glavna rasprava ne zaključi, biti određeno novo ročište, o kojemu, kao i o drugim ročištima koja
će biti određena na prethodno održanim ročištima, neće biti posebno obaviještena, već da će
podatke o tom ročištu i o drugim naknadno određenim ročištima moći saznati na mrežnoj stranici
e-predmet. Smatrat će se da je stranka obaviještena o novom, odnosno novim ročištima istekom
osmoga dana od dana kada je datum novog ročišta objavljen na mrežnoj stranici e-predmet.

100
Odluke o prekidu postupka temeljem zakona, rješenje o nastavku prekinutih postupaka te
rješenje o obustavi postupka sudski savjetnici su ovlašteni donijeti tijekom cijelog postupka.

Ako prvostupanjski sud ne utvrdi vrijednost predmeta spora najkasnije do zaključenja glavne
rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 100.000,00 kuna.

U postupku pred trgovačkim sudovima važe ovi rokovi:

1) rok od 30 dana za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje
2) rok od 15 dana za žalbu protiv presude odnosno rješenja, a rok od tri dana za podnošenje
odgovora na žalbu,
3) rok od 15 dana za ispunjenje činidbe, a za činidbe koje se ne sastoje u novčanom davanju
sud može odrediti duži rok.
Isprava na temelju koje se izdaje platni nalog ne mora biti priložena u izvorniku ili u ovjerenom
prijepisu. Dovoljno je ako je prijepis takve isprave ovjerio ovlašteni tijelo pravne osobe.

U postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog
naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave,
sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za
određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu
tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu
iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi
veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
 
U postupku pred trgovačkim sporovima sporovi male vrijednosti jesu sporovi u kojima se
tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kuna.
Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na
potraživanje u novcu, a tužitelj je u tužbi naveo da pristaje da umjesto udovoljenju određenom
zahtjevu primi određeni novčani iznos koji ne prelazi navedenu svotu. Sporovima male
vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima predmet tužbenog zahtjeva nije novčana svota, već
predaja pokretne stvari čija vrijednost, koju je tužitelj u tužbi naveo, ne prelazi navedenu svotu.

42. POSTUPAK U SPOROVIMA MALE VRIJEDNOSTI

Ako ne postoje posebne odredbe, primjenjivat će se ostale ZPP-a.

Sporovi male vrijednosti su sporovi u kojima se tužbeni zahtjev:

 odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna
 sporovi u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, a tužitelj je u tužbi
naveo da pristaje da umjesto udovoljenja određenom zahtjevu primi određeni novčani
iznos koji ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna
 sporovi u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, već predaju
pokretne stvari čija vrijednost, koju je tužitelj u tužbi naveo, ne prelazi svotu od 10.000,00
kuna

101
Ne smatraju se sporovima male vrijednosti:
 sporovi o nekretninama,
 sporovi iz radnih odnosa koje je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu
i
 sporovi zbog smetanja posjeda.

Postupak u sporovima male vrijednosti provodit će se i u povodu prigovora protiv platnog

naloga ako vrijednost osporenog dijela platnog naloga ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna.

Postupak u sporovima male vrijednosti provodi se pred nižim sudovima prvog stupnja, ako ovim
zakonom nije drugačije određeno.

U postupku u sporovima male vrijednosti tužba se uvijek dostavlja tuženiku na odgovor.

Stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na
kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.
U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj je
dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je
ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze
potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.
U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tuženik je
dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na
kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako
ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu
ili u podnescima. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na
pripremnom ročištu protivno prethodno navedenom sud neće uzeti u obzir.

U postupku u sporovima male vrijednosti sud će na pripremnom ročištu zaključiti prethodni

postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu, osim ako zbog novih činjenica i dokaza
iznesenih na pripremnom ročištu to nije moguće.

U postupku u sporovima male vrijednosti sud se može, po službenoj dužnosti ili u povodu
prijedloga stranke, oglasiti stvarno i mjesno nenadležnim najkasnije do upuštanja tuženika u
raspravljanje o glavnoj stvari.

U postupku u sporovima male vrijednosti dopuštena je posebna žalba samo protiv rješenja
kojim se završava postupak. Ostala rješenja protiv kojih je dopuštena žalba mogu se pobijati
samo žalbom protiv odluke kojom se postupak završava. Rješenja se ne dostavljaju strankama
već se objavljuju na ročištu i unose u pismeni sastav odluke.

U postupku u sporovima male vrijednosti zapisnik o ročištu, sadrži i: 1) izjave stranaka od

bitnog značenja, a osobito one kojima se, u cijelosti ili djelomično, priznaje tužbeni zahtjev, ili se
odriče od tužbenog zahtjeva ili od žalbe, ili se preinačava ili povlači tužba; 2) bitni sadržaj
izvedenih dokaza; 3) odluke protiv kojih je dopuštena žalba i koje su objavljene na ročištu; 4)

102
jesu li stranke bile prisutne objavi presude i, ako su bile prisutne, da su poučene uz koje uvjete
mogu podnijeti žalbu.

Ako tužitelj preinači tužbeni zahtjev tako da vrijednost predmeta spora prelazi svotu od
10.000,00 kuna, postupak će se dovršiti prema odredbama o redovnom postupku. Ako tužitelj do
zaključenja glavne rasprave koja se vodi prema odredbama o redovnom postupku smanji tužbeni
zahtjev tako da više ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, daljnji postupak provest će se prema
odredbama o postupku u sporovima male vrijednosti.

Ako tužitelj ne dođe na pripremno ročište, a uredno je pozvan, smatrat će se da je povukao

tužbu, osim ako se tuženik na tom ročištu ne upusti u raspravljanje.

Sud će u pozivu za pripremno ročište, među ostalim, upozoriti stranke:

 da će se smatrati da je tužitelj povukao tužbu ako ne dođe na pripremno ročište,
 da na pripremnom ročištu ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, osim
ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti ranije,
 da će na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati
glavnu raspravu, osim ako zbog novih dokaza i činjenica to ne bude moguće,
 te da se odluka (presuda ili rješenje) može pobijati samo zbog pogrešne primjene
materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354.
stavka 2. ZPP, osim zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka gdje je sud u
povodu prigovora pogrešno odlučio da je stvarno ili mjesno nadležan.

U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti presuda ili rješenje ne mogu se ukinuti
i vratiti na ponovno suđenje.

Protiv prvostupanjske presude odnosno rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15
dana od dana objave presude odnosno rješenja; a ako je presuda odnosno rješenje dostavljeno
stranci, rok se računa od dana dostave.

O žalbi protiv presude odlučuje sudac pojedinac drugostupanjskog suda.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim
ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem,
odredi drukčije.

43. OGLEDNI POSTUPAK RADI RJEŠENJA PITANJA VAŽNOG ZA JEDINSTVENU

PRIMJENU PRAVA

Postupci u kojima odluka ovisi o rješenju istog pravnog pitanja su slični sporovi koji su u
većem dijelu već pokrenuti ili se njihovo pokretanje očekuje u kraćem razdoblju, a rješenje kojih
ovisi o istom pravnom pitanju koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i

103
ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu (pitanje važno za
jedinstvenu primjenu prava).
Ako su takvi slični sporovi pokrenuti, ili se očekuje njihovo skoro pokretanje, sud će nakon
održavanja pripremnog ročišta i sjednice sudskog odjela dostaviti prijedlog za rješenje pitanja
važnog za jedinstvenu primjenu prava na VSRH radi zauzimanja pravnog shvaćanja o tom
pitanju. Taj prijedlog biti će objavljen i na e-oglasnoj ploči sudova.
Od objave takvog prijedloga do objave okončanja oglednog postupka stranke u oglednom
postupku ne mogu slobodno raspolagati zahtjevom u odnosu na koji je podnesen prijedlog radi
rješavaja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava – nastupa zastoj zastare prava na
podnošenje zahtjeva u odnosi na koji je podnesen prijedlog za rješavanje pitanja važnog za
jedinstvenu primjenu prava.
Prvostupanjski sud u prijedlogu mora naznačiti:

 pravno pitanje o kojemu predlaže zauzimanje pravnog shvaćanja VSRH; te

 određeno naznačiti razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno.

Postupanje VSRH povodom primitka prijedloga

Predsjednik VSRH će nakon primitka prijedloga bez odgode zatražiti od predsjednika svih
prvostupanjskih sudova da ga obavijeste o tome jesu li i u kojem broju pred konkretnim sudom
pokrenuti takvi sporovi. Predsjednici prvostupanjskih sudova su te podatke dužni dostaviti u
roku od 15 dana.
O dopuštenosti prijedloga odlučuje vijeće VSRH od 5 sudaca u roku od 30 dana od isteka roka
od 15 dana u kojem su predsjednici prvostupanjskih sudova dužni dostaviti obavijest o sličnim
sporovima.
Povodom prijedloga Vijeće će:
 odbiti prijedlog odlukom – dovoljno je kao razlog navesti nedostatak pretpostavki,
a takva odluka će odmah biti objavljena na e-oglasnoj nakon čega će prvostupanjski sudovi
nastaviti postupke po odredbama koje se inače primjenjuju;
 dopustiti prijedlog – uz navođenje u kojem dijelu i u odnosu na koje određeno pravno
pitanje dopušta zauzimanje pravnog shvaćanja (rješenje se također odmah objavljuje na
e-oglasnoj).
Protiv ovih rješenja VSRH pravni lijek nije dopušten.
Odlučivanje VSRH o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava
O pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava odlučivat će Vijeće od 5 sudaca VSRH
rješenjem u roku od 90 dana od objave rješenja kojim se prijedlog dopušta. Rješenje će se
odmah objaviti na e- oglasnoj ploči.
Sudovi će u nastavljenim postupcima biti vezani zauzetim pravnim shvaćanjem te će stranke
već u riješenju o nastavku postupka biti obaviještene o tome kakvo je shvaćanje zauzeo VSRH.

104
Sudovi će nastojati da stranke u nastavljenim postupcima nagdbom ili na drugi nesporni način
riješe postupak.
O troškovima će sud odlučiti po slobodnoj ocjeni.

44. EUROPSKI PARNIČNI POSTUPCI: UREDBA O DOSTAVI, O IZVOĐENJU

DOKAZA, O POSTUPKU ZA IZDAVANJE PLATNOG NALOGA I O POSTUPKU
U SPOROVIMA MALE VRIJEDNOSTI

Europski parnični postupci: Uredba o dostavi, Uredba o izvođenju dokaza, Uredba za izdavanje
platnog naloga i Uredba za sporove male vrijednosti.

POSEBNE ODREDBE O DOSTAVI PREMA UREDBI BROJ 1393/2007

Smisao ove Uredbe je osiguranje učinkovitosti i brzine sudskih postupaka u građanskim

stvarima i to tako da se otprema sudskih i izvansudskih pismena u građanskim i trgovačkim
stvarima obavlja na najbrži mogući način IZRAVNO između lokalnih tijela koja imenuju države
članice (otpremno i prijamno mjesto). Ne primjenje se na porezne, carinske i upravne predmete
kao i na odgovornost države za radnje u izvršavanju javnih ovlasti. Ne primjenjuje se ako nije
poznata adresa osobe kojoj se pismeno ima dostaviti.

Otpremno mjesto znači službene osobe, tijela ili druge osobe koje su ovlaštene za otpremu
sudskih ili izvansudskih pismena koje treba dostaviti u drugoj državi članici. Prijemno mjesto
znači službenu osobu, tijelo ili druge osobe koje su nadležne za preuzimanje sudskih ili
izvansudskih pismena iz neke druge države članice.

Dostava pismena dokazuje se povratnicom ili jednakovrijednom ispravom. Ispravu koju

prijamno mjesto u Republici Hrvatskoj treba dostaviti ili predati radi dostave može se dostaviti i
preporučenom pošiljkom s povratnicom.

Za dostavu u inozemstvo kao hrvatska otpremna mjesta nadležni su:

1. za sudska pismena sud koji treba obaviti dostavu,
2. za izvansudske isprave općinski sud na čijem području ima prebivalište ili uobičajeno
boravište, odnosno sjedište tijelo ili osoba koja traži dostavu u inozemstvo
3. za pismena koja su potvrdili ili izdali javni bilježnici općinski sud na čijem području
je njihovo sjedište.
Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske može za obavljanje navedenih poslova ovlastiti
samo jedan ili samo neki od općinskih sudova s područja jednog ili više županijskih sudova.

Za dostavu u Republici Hrvatskoj, hrvatsko prijamno mjesto je općinski sud na čijem području
se pismena trebaju dostaviti. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske može ovlastiti
samo jedan ili samo neki od općinskih sudova s područja jednog ili više županijskih sudova.

Središnje mjesto u Republici Hrvatskoj je ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa.

105
Na zahtjev osobe koja je zainteresirana za ishod nekog sudskog postupka, dopuštena je dostava u
RH izravno putem javnog bilježnika. Javni bilježnik nije dužan obaviti dostavu ako mu nisu
predujmljeni troškovi.

Dostava hrvatskim državljanima koji se nalaze u državama članicama EU, može se bez prisile (i
nadalje) obaviti putem diplomatskih i konzularnih predstavništava (kao i dosada čl. 136. st. 2
ZPP), ali sud RH u popratnom dopisu koji upućuje Ministarstvu pravosuđa: sada treba navesti da
se radi o hrvatskom državljaninu. Također to za svoje državljanine mogu uraditi i strana
diplomatska i konzularna predstavništva kada obavljaju dostavu svojim državljanima u RH.

Nije dopuštena dostava na način da svaka osoba zainteresirana za sudski postupak može obaviti
dostavu sudskih pismena neposredno putem pravosudnog službenika, službenika ili drugih
nadležnih osoba države članice primatelja.

IZVOĐENJE DOKAZA PREMA UREDBI BROJ 1206/2001

Smisao je slanje i izvršavanje zahtjeva za izvođenje dokaza između država članica obavlja se
izravno i na najbrži mogući način. Izvođenje dokaza između sudova država članica u
građanskim i trgovačkim predmetima. Izvođenje dokaza ne može se zahtijevati ako dokazi nisu
namijenjeni za upotrebu u sudskom postupku koji je već pokrenut ili se predviđa da će biti
pokrenut. Izvođenje dokaza može se obaviti isključivo na dobrovoljnoj osnovi – bez prisile!

Kad se izvođenje treba obaviti sud može

- zatražiti izvođenje dokaza neposredno od nadležnog suda u državi članici
- zatražiti neposredno izvođenje dokaza u drugoj državi članici

Hrvatski sudovi, kao sudovi koji upućuju zamolnice (općinski ili trgovački sudovi, i dr.) za
izvođenje dokaza neposredno se obraćaju sudovima druge države članice (zamoljeni sud)
radi izvođenja dokaza za potrebe konkretnih sudskih postupaka, odnosno sudovi država članica
neposredno se obraćaju hrvatskim općinskom sudovima (zamoljeni sud) na čijem području
treba provesti neku procesnu radnju. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske može
za obavljanje izvođenja dokaza ovlastiti samo jedan ili samo neke od općinskih sudova s
područja jednog ili više županijskih sudova. Sud kojem je zahtjev poslan izvršava zahtjev u
skladu s pravom svoje države članice.

Kad hrvatski sud zamolnicom zatraži neposredno izvođenje dokaza u drugoj državi članici,
upućuje zamolnicu središnjem tijelu države članice, odnosno sud države članice koji
zamolnicom traži neposredno izvođenje dokaza u RH, zamolnicu upućuje Ministarstvu
pravosuđa RH, kao središnjem tijelu! Zamolnica stranog suda mora biti sastavljena na hrvatskom
jeziku ili uz njih mora biti priloženi hrvatski prijevod (isto recipročno kad to radi hrvatski sud).

Sudac pojedinac ili ovlašteni član vijeća hrvatskoga suda koji zahtijeva izvođenje dokaza može
biti nazočan i sudjelovati u izvođenju dokaza putem zamoljenoga stranog suda. Stranke,
njihovi zastupnici kao i vještaci mogu pri tome sudjelovati u opsegu u kojem bi u postupku
pred hrvatskim sudom mogli sudjelovati u izvođenju dokaza. Sudac pojedinac ili ovlašteni član

106
vijeća hrvatskoga suda te vještaci koje je hrvatski sud na to ovlastio mogu neposredno izvoditi
dokaze u inozemstvu.

POSTUPAK ZA IZDAVANJE PLATNOG NALOGA PREMA UREDBI BROJ 1896/2006

Svrha ove Uredbe je

- pojednostavljivanje i ubrzavanje prekograničnih postupaka u vezi s nespornim
novčanim tražbinama i smanjivanje troškova postupka uvođenjem postupka
europskoga platnog naloga;
- omogućavanje slobodnog protoka europskih platnih naloga u svim državama članicama
određivanjem minimalnih standarda, čijim poštivanjem otpadaju međupostupci u državi
ovrhe, koji su prije bili potrebni za priznanje i ovrhu.

Uredba se primjenjuje u prekograničnim pravnim predmetima građanskim i trgovačkim

predmetima, bez obzira na vrstu suda. Uredba ne obuhvaća porezne, carinske i upravne
predmete kao i odgovornost država za radnje i propuste u izvršavanju javnih ovlasti. Ne
primjenjuje se na vlasnička prava iz bračnih odnosa, nasljedno i oporučno pravo, stečaj, socijalno
osiguranje. Postupak europskoga platnog naloga primjenjuje se za naplatu novčanih tražbina čiji
je iznos određen a koja su bila dospjela u trenutku podnošenja zahtjeva za izdavanje
europskoga platnog naloga.

Za odlučivanje o zahtjevima za izdavanje i preispitivanje, kao i za davanje potvrde o ovršnosti

europskoga platnog naloga nadležan je općinski odnosno trgovački sud, ako se radi o
predmetima iz stvarne nadležnosti trgovačkih sudova, prema prebivalištu ili uobičajenom
boravištu, odnosno sjedištu tuženika.

Ako tuženik podnese prigovor (30 dana od dostave platnog naloga) protiv europskoga platnog
naloga daljnji postupak će se provesti po pravilima europskog postupka za sporove male
vrijednosti, ako to nije primjenjivo onda po ZPP-u o postupku u povodu prigovora protiv platnog
naloga.

O zahtjevu za preispitivanje europskoga platnog naloga odlučuje se rješenjem, protiv kojeg

nije dopuštena žalba. Tuženik je dužan učiniti vjerojatnim činjenice na kojima temelji svoj
prijedlog da se ukine europski platni nalog. Ako sud utvrdi da je europski platni nalog ništetan,
obustavit će postupak prema Uredbi dok će se daljnji postupak provesti prema odredbama ZPP-a.
Nije dopušteno tražiti povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje prigovora.

Ovršni europski platni nalog koji je izdao sud u Republici Hrvatskoj ovršna je isprava na
temelju koje se u Republici Hrvatskoj ovrha može tražiti kao na temelju ovršne odluke
hrvatskoga suda. Europski platni nalog koji je postao ovršan u državi članici porijekla priznaje se
i ovršava u drugoj državi članici bez potrebe za proglašenjem ovršnosti i bez bilo kakve
mogućnosti da se njegovo priznanje ospori.

Ako je vjerovnik dužan priložiti prijevod europskoga platnoga naloga, taj prijevod treba biti na
hrvatskom jeziku i ovjeren od osobe koja je za to ovlaštena u jednoj od država članica.

107
Ako se zatraži preispitivanje europskoga platnog naloga koji je izdan u Republici Hrvatskoj,
sud koji odlučuje o tom zahtjevu može odgoditi ovrhu uz odgovarajuću primjenu pravila
ovršnog postupka o odgodi ovrhe na prijedlog ovršenika. Žalba protiv rješenja o ovrsi zbog
razloga koji se tiču tražbine utvrđene u europskom platnom nalogu dopuštena je samo ako su ti
razlozi nastali nakon dostave toga naloga i ako se više nisu mogli iznijeti u prigovoru.

O zahtjevima za uskratu ovrhe prema odlučuje rješenjem općinski sud kao ovršni sud. Mjesna
nadležnost suda utvrđuje se prema pravilima o mjesnoj nadležnosti suda u ovršnom postupku.
O obustavi ovrhe i o ukidanju provedenih ovršnih radnji sud odlučuje uz odgovarajuću primjenu
odredaba o ovršnom postupku.

Ako europski platni nalog treba dostaviti u Republici Hrvatskoj, dostava će se obaviti po
odredbama ZPP-a o dostavi po službenoj dužnosti. Ako europski platni nalog treba dostaviti u
nekoj drugoj državi članici Europske unije, dostava će se obaviti prema odredbama Uredbe br.
1393/2007.

IZDAVANJE PLATNOG NALOGA (PO ZPP-u)

Ako ne postoje posebne odredbe, primjenjivat će se ostale ZPP-a.

Sud će izdati platni nalog, odnosno izdati nalog tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu:
 kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu,
 a to se potraživanje dokazuje vjerodostojnom ispravom priloženom tužbi u izvorniku ili
ovjerenom prijepisu.

U tužbi kojom se predlaže izdavanje platnog naloga tužitelj treba posebno navesti razloge zbog
kojih predlaže njegovo izdavanje umjesto da predlaže određivanje ovrhe na temelju
vjerodostojne isprave. Ako sud ocijeni da razlozi koje je tužitelj naveo ne opravdavaju njegov
pravni interes za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga, odbacit će tužbu kao
nedopuštenu.

Smatrat će se da postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga
ako je tuženik osoba u inozemstvu ili ako je tuženik prethodno osporio tražbinu sadržanu u
vjerodostojnoj ispravi.

Platni nalog izdat će sud iako tužitelj u tužbi nije predložio izdavanje platnog naloga, a
udovoljeno je svim uvjetima za izdavanje platnog naloga.

Kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo glavno potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od
5.000,00 kuna, sud će izdati platni nalog protiv tuženika iako tužbi nisu priložene vjerodostojne
isprave, ali je u tužbi iznesena osnova i visina dugovanja i naznačeni dokazi na temelju kojih se
može utvrditi istinitost tužbenih navoda. U sporovima iz nadležnosti trgovačkih sudova platni
nalog sud će izdati kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelu glavnu tražbinu u novcu koja ne
prelazi svotu od 20.000,00 kuna.

108
Platni nalog može se izdati samo protiv glavnog dužnika.

Platni nalog izdaje sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća bez održavanja ročišta. U
platnom nalogu sud će izreći da je tuženik dužan u roku od 8 dana, a u mjeničnim i čekovnim
sporovima u roku od 3 dana, nakon primitka platnog naloga udovoljiti zahtjevu tužbe zajedno
s troškovima koje je sud odmjerio ili u istom roku podići prigovore protiv platnog naloga.
Tuženiku se uz platni nalog dostavlja i primjerak tužbe s prilozima.

Ako sud ne prihvati prijedlog za izdavanje platnog naloga nastavit će postupak po tužbi.

Platni nalog tuženik može pobijati samo prigovorom. Ako se platni nalog pobija jedino u
pogledu odluke o troškovima, ta se odluka može pobijati samo žalbom protiv rješenja. U dijelu u
kojemu nije napadnut prigovorom platni nalog postaje pravomoćan.

Nepravodobne, nepotpune ili nedopuštene prigovore odbacit će sudac pojedinac, odnosno

predsjednik vijeća, bez održavanja ročišta. Prigovor je nepotpun ako se iz prigovora ne može
utvrditi koji se platni nalog pobija, ako nije potpisan ili ako u njemu nisu navedeni razlozi
pobijanja. Ako su potpuni i dopušteni prigovori podneseni pravodobno, sud će zakazati
pripremno ročište.

U odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na
snazi ili se ukida.

Ako tuženik prigovori da nisu postojale zakonske osnove za izdavanje platnog naloga ili da
postoje smetnje za daljnji tijek postupka, sud će najprije odlučiti o tom prigovoru. Ako ustanovi
da je takav prigovor osnovan, ukinut će rješenjem platni nalog i nakon pravomoćnosti rješenja
otpočeti raspravljanje o glavnoj stvari, kad takvu raspravljanju ima mjesta. Ako sud ne prihvati
taj prigovor, prijeći će na raspravljanje o glavnoj stvari, a rješenje suda unijet će se u odluku o
glavnoj stvari.

Ako u povodu prigovora nedospjelosti sud ustanovi da je zahtjev tužbe dospio nakon izdavanja
platnog naloga, ali prije zaključenja prethodnog postupka, sud će presudom ukinuti platni nalog i
odlučiti o tužbenom zahtjevu.

Sud se može po službenoj dužnosti oglasiti mjesno nenadležnim najkasnije do izdavanja platnog
naloga. Tuženik može istaći prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti samo u prigovoru protiv
platnog naloga. U postupku u povodu pravnog lijeka protiv rješenja o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave stranke mogu istaknuti prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti sve dok se
pred tim sudom ne upuste u raspravljanje o glavnoj stvari.
Ako sud nakon izdavanja platnog naloga utvrdi da je stvarno ili mjesno nenadležan, neće ukinuti
platni nalog, nego će nakon pravomoćnosti rješenja kojim se oglasio nenadležnim ustupiti
predmet nadležnom sudu.

Kad sud u slučajevima predviđenim ovim zakonom donese rješenje kojim se odbacuje tužba
ukinut će i platni nalog. Tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika samo do podnošenja
prigovora. Ako se tužba povuče, sud će rješenjem ukinuti platni nalog.

109
Ako tuženik do zaključenja glavne rasprave odustane od svih podnesenih prigovora, platni
nalog ostaje na snazi.

POSTUPAK ZA SPOROVE MALE VRIJEDNOSTI PREMA UREDBI BROJ 861/2007

Uredbom se uvodi europski postupak za sporove male vrijednosti radi pojednostavljena i ubrzana
postupanja u prekograničnim predmetima male vrijednosti i smanjivanja troškova.

Primjenjuje se u građanskim i trgovačkim predmetima bez obzira na vrstu suda vrijednost

tužbe ne prelazi 2.000,00 eura. Europski postupak za sporove male vrijednosti pisani je
postupak. Može se održati i usmena rasprava.

Rok za odgovor na tužbu je 30 dana.

U roku od 30 dana od primitka odgovora tuženika ili tužitelja sud će:

- donijeti presudu;
- zahtijevati od stranaka, u utvrđenom roku koji ne smije preći 30 dana, dodatne podatke u
vezi s tužbom;
- izvesti dokaze ili
- pozvati stranke na usmenu raspravu, koja se mora održati 30 dana od poziva.

Presuda se ne objavljuje. Objava presude se nadomještava dostavom. Protiv presude dopuštena je

žalba prema odredbama ZPP-a o žalbi u sporovima male vrijednosti.

Tuženik ima pravo zahtijevati preispitivanje presude donijete u europskom postupku za sporove
male vrijednosti pred nadležnim sudom države članice u kojoj je presuda donesena, ako:
(a) (i) obrazac tužbe ili poziv na usmenu raspravu su dostavljeni bez potvrde o osobnoj
dostavi; i
(ii) dostava bez njegove krivnje nije obavljena pravovremeno da bi se mogao pripremiti
za obranu, ili
(b) tuženik zbog više sile ili zbog izuzetnih okolnosti bez vlastite krivnje nije mogao osporiti
postojanje tražbine.

Ako tuženik učini vjerojatnim postojanje pretpostavki za preispitivanje presude donesene u

europskom postupku male vrijednosti, sud će rješenjem utvrditi ništetnost te presude i vratiti
postupak u stanje u kojem se nalazio prije donošenja presude. Žalba protiv presude donesene u
Republici Hrvatskoj u europskom postupku male vrijednosti ne odgađa ovrhu.

O zahtjevima za ograničenje ovrhe odlučuje sud koji je odredio ovrhu, a nakon početka
provedbe ovrhe, sud koji je provodi.

Ovrha na temelju ovršne isprave koja potječe iz europskog postupka male vrijednosti
provedenog u nekoj drugoj državi članici Europske unije može se priznati i ovršiti iako ta
isprava nema potvrdu o ovršnosti i bez mogućnosti pobijanja priznanja.

110
Ako je vjerovnik dužan priložiti prijevod, taj prijevod mora biti na hrvatskom jeziku, potvrđen
od strane osobe koja je za to ovlaštena u jednoj od država članica Europske unije.

O zahtjevima za odbijanje ovrhe (razlog: nespojiva s ranijom presudom) odlučuje rješenjem

općinski sud kao ovršni sud. Mjesna nadležnost suda utvrđuje se prema pravilima o mjesnoj
nadležnosti suda u ovršnom postupku.

111
 OVRŠNO PRAVO

45. PREDMET OVRŠNOG ZAKONA I POKRETANJE OVRŠNOG POSTUPKA

PREDMET OVRŠNOG ZAKONA

Uređuje se postupak po kojemu sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbina
na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (ovršni postupak) te postupak po kojemu sudovi i
javni bilježnici provode osiguranje tražbina (postupak osiguranja), ako posebnim zakonom
nije drukčije određeno.
Ovršnim se zakonom uređuju i materijalnopravni odnosi koji se zasnivaju na temelju ovršnih
postupaka i postupaka osiguranja (npr. stjecanje založnog prava ovrhom na pokretnini;
nekretnini).

POKRETANJE OVRŠNOG POSTUPKA:

1) Ovršni postupak pokreće se: prijedlogom ovrhovoditelja,
2) Postupak osiguranja pokreće se: prijedlogom predlagatelja osiguranja.
3) Kad je to zakonom izrijekom određeno oba postupka pokreću se i po službenoj dužnosti

Kad je zakonom određeno tijelo ili osoba koja nije nositelj određene tražbine ovlaštena pokrenuti
postupak radi njegova ostvarenja ili osiguranja, to tijelo, odnosno osoba imaju u postupku
položaj ovrhovoditelja, odnosno predlagatelja osiguranja.

Ako je postupak pokrenut prijedlogom nekoga tijela ili osobe koja nije nositelj tražbine, odnosno
po službenoj dužnosti, radi ostvarenja ili osiguranja tražbine određene osobe, ta osoba može u
postupku sudjelovati s ovlastima ovrhovoditelja, odnosno predlagatelja osiguranja, ali ne može
poduzimati radnje koje bi sprječavale provedbu postupka pokrenutoga po prijedlogu određenoga
tijela ili osobe, odnosno po službenoj dužnosti.

Ako tijelo ili osoba koja nije nositelj tražbine odluči povući prijedlog kojim je postupak
pokrenut, odnosno ako sud odluči obustaviti postupak pokrenut po službenoj dužnosti osoba
radi čije je tražbine postupak pokrenut može preuzeti vođenje postupka - izjavu o
preuzimanju postupka mora dati u roku od 15 dana od dana dostave obavijesti o povlačenju
prijedloga odnosno o namjeri da se postupak obustavi).

Kad su po zakonu neko tijelo ili osoba dužni dostaviti sudu određenu ovršnu ispravu ili ga na
drugi način obavijestiti o postojanju razloga za pokretanje ovršnoga postupka ili postupka
osiguranja po službenoj dužnosti, oni u tim postupcima nemaju položaj stranke.

112
46. SREDSTVA OVRHE I OSIGURANJA, OGRANIČENJE SREDSTAVA I
PREDMETA OSIGURANJA

 sredstva ovrhe i osiguranja su ovršne radnje, odnosno radnje osiguranja ili sustav takvih
radnji kojima se po zakonu tražbina prisilno ostvaruje ili osigurava (čl. 4. st. 1. OZ)
o Ovršne radnje ili radnje osiguranja mogu se neposredno provesti i protiv
ovršenika, protivnika osiguranja i drugih osoba u skladu s ovim Zakonom.
o Sredstvo ovrhe ovisi o predmetu ovrhe.
o Određene su zakonom.
 predmet ovrhe i osiguranja su stvari i prava na kojima se po zakonu može provesti ovrha
radi ostvarenja tražbine ili njezina osiguranja (čl. 4. st. 2. OZ)
o predmet ovrhe ne mogu biti: 1) stvari izvan prometa, kao ni druge stvari za koje je
to posebnim zakonom određeno, 2) tražbine po osnovi poreza i drugih pristojbi,
3) objekti, oružje i oprema namijenjeni obrani te oprema i objekti namijenjeni
radu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravosudnih tijela.
(čl. 4. st. 4., 5. i 6. OZ)
o može li neka stvar ili neko pravo biti predmet ovrhe, odnosno je li ovrha na nekoj
stvari ili pravu ograničena, ocjenjuje se s obzirom na okolnosti koje su postojale u
vrijeme podnošenja ovršnoga prijedloga, ako Zakonom nije drukčije određeno.

Ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može
provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet
ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga
rješenja. Ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavit će se ako ovrhovoditelj povuče
ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom
predviđeni razlozi.
Ako ovrhovoditelj u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe ne
podnese prijedlog za promjenu sredstva ili predmeta ovrhe, ovrha će se obustaviti.
Žalba protiv novog rješenja o ovrsi ne može se izjaviti iz razloga zbog kojih se mogla izjaviti
protiv prijašnjeg rješenja o ovrsi (pravo na žalbu je ograničeno!).

Žalba nakon proteka roka protiv novoga rješenja o ovrsi može se podnijeti samo ako su razlozi
zbog kojih se podnosi nastali nakon vremena kad se više nisu mogli iznijeti u roku za žalbu
protiv prethodnoga rješenja o ovrsi. Kad se predlaže novo sredstvo ili predmet ovrhe, glede
sudskih pristojbi, prijedlog i rješenje o ovrsi ne smatraju se novim prijedlogom i rješenjem.

Smatrat će se da se ovrha ne može provesti ako na računima ovršenika nema novčanih sredstava
potrebnih za naplatu tražbine ovrhovoditelja određene pravomoćnim rješenjem o ovrsi na
novčanoj tražbini po računu. Ako ovrhovoditelj predloži novo sredstvo ili predmet ovrhe, a ne
povuče ovršni prijedlog ili nisu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi za obustavu ovrhe,
pravomoćno rješenje o ovrsi na novčanoj tražbini po računu ostaje upisano u Očevidniku
redoslijeda osnova za plaćanje.

113
OGRANIČENJE SREDSTAVA I PREDMETA OVRHE

Sud određuje ovrhu, odnosno osiguranje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni
u ovršnom prijedlogu, odnosno prijedlogu za osiguranje.

Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta ovrhe, odnosno osiguranja, sud će, na
prijedlog ovršenika, odnosno protivnika osiguranja, ograničiti ovrhu, odnosno osiguranje
samo na neka od tih sredstava, odnosno predmeta, ako su dovoljni za ostvarenje ili osiguranje
tražbine.

Pri provedbi ovrhe i osiguranja pazit će se na dostojanstvo ovršenika, odnosno protivnika

osiguranja te na to da ovrha, odnosno osiguranje za njega budu što manje nepovoljni.

47. DOSTAVA I TROŠKOVI POSTUPKA

A) Pravnoj osobi koja je upisana u sudski ili drugi upisnik i odgovornoj fizičkoj osobi u toj
pravnoj osobi dostava se obavlja na adresu sjedišta upisanoga u upisnik.
Ova odredba se primjenjuju i na odgovorne osobe u pravnoj osobi kada se u vezi s njihovim
svojstvom odgovorne osobe ovrha provodi i prema njima te kada im se izriče novčana kazna ili
kazna zatvora.
Primjenjuje se i na fizičke osobe koje obavljaju određenu upisanu djelatnost (obrtnici, trgovci
pojedinci, javni bilježnici, odvjetnici, liječnici itd.) kad se tim osobama dostava obavlja u vezi s
tom djelatnošću.

B) Fizičkoj osobi koja ne obavlja određenu upisanu djelatnost te fizičkoj osobi koja obavlja
određenu upisanu djelatnost ako se dostava ne obavlja u vezi s tom djelatnošću dostava se
obavlja na adresi prebivališta u Republici Hrvatskoj prema podacima o prebivalištu koji će sud,
odnosno javni bilježnik pribaviti iz evidencija Ministarstva unutarnjih poslova.
Znači, možemo u prijedlogu navesti bilo koju adresu, sud je dužan provjeriti adresu s MUP-om.
Iznimno od odredbe stavka 4. ovoga članka, ako prema podacima iz evidencija Ministarstva
unutarnjih poslova proizlazi da je fizička osoba prijavila boravište u kojem drugom mjestu u
Republici Hrvatskoj ili da je prijavila koje drugo mjesto ili način na koji joj se dostava može
obaviti, dostava se toj osobi obavlja na adresi njezina upisana boravišta, odnosno na drugom
prijavljenom mjestu ili na drugi prijavljeni način.

C) Ako dostava ne uspije na adresi navedenoj pod A) i B), dostava će se pokušati obaviti još
jednom, u roku koji ne može biti kraći od 30 niti duži od 60 dana. Ako se ni ta ponovljena
dostava ne uspije obaviti, dostava će se obaviti isticanjem pismena koje je trebalo dostaviti na
mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom
osmoga dana od dana isticanja pismena na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova.

114
D) Dostava putem javnog bilježnika: U postupku osiguranja tražbina, nakon neuspjele dostave
putem davatelja poštanskih usluga, na zahtjev predlagatelja osiguranja dostavu protivniku
osiguranja može obaviti javni bilježnik koji odlučuje u postupku, odnosno drugi javni bilježnik
ako dostavu treba obaviti izvan službenog područja javnog bilježnika koji odlučuje u postupku.

Dostava rješenja o ovrsi: dostavlja se ovrhovoditelju i ovršeniku.

Rješenje kojim se odbacuje ili odbija prijedlog za ovrhu donesene prije nego što je ovršeniku
bilo omogućeno da se o njemu očituje, dostavlja se samo ovrhovoditelju.
Rješenje o ovrsi na pokretnim stvarima doneseno na temelju ovršne isprave dostavlja se
ovršeniku pri poduzimanje prve ovršne radnje, osim ako nije drukčije određeno zakonom, a
doneseno na temelju vjerodostojne isprave prije pristupanja provedbi ovrhe.
Rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave dostavlja se prije pravomoćnosti FINA-i i SKDD-u te
drugim osobama kada je to potrebno radi provedbe ovrhe. Rješenje o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave navedenim tijelima se dostavlja nakon pravomoćnosti.

TROŠKOVI POSTUPKA (čl. 14. OZ)

Troškove postupka u svezi s određivanjem i provedbom ovrhe i osiguranja prethodno snosi
ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja u roku koji sud odredi. Troškove postupka koji je
sud pokrenuo po službenoj dužnosti prethodno predujmljuje sud iz svojih sredstava.

Ako u tom roku ne budu predujmljeni troškovi:

1) a bez toga se ovrha ili osiguranje ne mogu provesti - sud će obustaviti ovrhu, odnosno
osiguranje
2) o kojima ovisi poduzimanje neke radnje o kojoj ne ovisi provedba ovrhe, ta se radnja
neće provesti.

Ovršenik odnosno protivnik osiguranja dužni su ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju

osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje.

Načelo culpe: Ovrhovoditelj odnosno predlagatelj osiguranja dužni su ovršeniku, odnosno

protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili.

Zahtjev za naknadu troškova podnosi se najkasnije u roku od trideset dana od dana

završetka postupka - o troškovima postupka odlučuje sud u ovršnom postupku i u tom postupku
određuje, na prijedlog stranke, ovrhu radi njihova ostvarenja.

Ovrhovoditelj odnosno predlagatelj osiguranja mogu već u ovršnom prijedlogu ili prijedlogu za
osiguranje zatražiti da se, radi naplate predvidivih troškova postupka, odredi ovrha protiv
ovršenika, odnosno protivnika osiguranja. Na temelju takvoga rješenja o ovrsi sud će provesti
mjere kojima se u korist ovrhovoditelja, odnosno predlagatelja osiguranja na dijelovima imovine
ovršenika, odnosno protivnika osiguranja zasnivaju prava koja osiguravaju buduće namirenje
troškova postupka.

115
Ako ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja u ovršnom prijedlogu ili prijedlogu za
osiguranje zahtijeva određivanje ovrhe za predvidive troškove, dužan je u ovršnom prijedlogu ili
prijedlogu za osiguranje posebno navesti za koje nastale troškove zahtijeva naknadu i njihov
ukupni obračun te za koje predvidive troškove zahtijeva određivanje ovrhe i njihov ukupni
obračun.

48. OVRŠNA I VJERODOSTOJNA ISPRAVA, PODOBNOST ZA OVRHU,

ODREĐIVANJE NAPLATE ZATEZNIH KAMATA I PRIJENOS TRAŽBINE ILI
OBVEZE

Ovrha se određuje samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako zakonom nije drukčije
određeno.

OVRŠNA ISPRAVA
1. ovršna sudska odluka i ovršna sudska nagodba,
Sudskom odlukom smatra se presuda, rješenje, platni nalog te druga odluka donesena u
postupku pred sudom i izbranim sudom. Sudskom nagodbom smatra se nagodba
sklopljena u postupku pred tim sudovima.
2. ovršna nagodba iz članka 186.a Zakona o parničnom postupku,
Osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije
podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu
koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti
tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima
određen rok za podnošenje tužbe. Nagodba postignuta između podnositelja zahtjeva i
Državnog odvjetništva ima svojstvo ovršnosti.
3. ovršna odluka arbitražnog suda,
4. ovršna odluka donesena u upravnom postupku i ovršna nagodba sklopljena u
upravnom postupku ako glase na ispunjenje novčane obveze, ako zakonom nije
drukčije određeno.
Odlukom upravnoga tijela smatra se rješenje i zaključak koji su u upravnom postupku
donijeli tijelo državne uprave ili pravna osoba s javnim ovlastima. Upravnom nagodbom
smatra se nagodba zaključena u upravnom postupku pred tim tijelom, odnosno pred tom
osobom.
5. ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava,
6. nagodba sklopljena u postupku pred sudovima časti pri komorama u Republici
Hrvatskoj te nagodba sklopljena u postupku mirenja u skladu s odredbama zakona
kojim se uređuje postupak mirenja,
7. druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava (npr. obračun plaće).

Ad 1) i 4) Ovršnost sudske odluke - sudska odluka kojom je:

116
 1) naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna je ako je postala
pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje
o rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku ako
zakonom nije drukčije određeno,
2) naloženo ispunjenje tražbine na neko trpljenje ili nečinjenje (propuštanje) ovršna je
ako je postala pravomoćna, osim ako je u ovršnoj ispravi određen poseban rok za
usklađivanje ponašanja ovršenika s njegovom obvezom.
3) se oduzima imovinska korist ovršna je ako je postala pravomoćna i sadrži podatke po
posebnim pravilima koja uređuju njezin sadržaj.
Ovršnost odluke u upravnom postupku - odluka donesena u upravnom postupku ovršna je ako
je postala ovršna po pravilima koja uređuju taj postupak.

Ovrha će se odrediti na temelju sudske odluke koja nije postala pravomoćna ako je zakonom
propisano da žalba ili koji drugi pravni lijek ne zadržava ovrhu.

Na temelju ovršne odluke koja je postala ovršna u jednom dijelu, ovrha se može odrediti samo u
odnosu na taj dio.

Ad 2) Ovršnost nagodbe– sudska odnosno upravna nagodba ovršna je ako je tražbina koju
prema njoj treba ispuniti dospjela. Dospijeće tražbine dokazuje se zapisnikom o nagodbi ili
javnom ispravom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom (ako se ne može dokazati na taj način,
dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku kojom se utvrđuje
dospijeće). Na temelju nagodbe koja je postala ovršna u jednom dijelu ovrha se može odrediti
samo u odnosu na taj dio.

Ad 5) Ovršnost javnobilježničke isprave. Javnobilježnička isprava ovršna je ako je postala

ovršna po posebnim pravilima koja uređuju ovršnost takve isprave. Na temelju javnobilježničke
isprave koja je postala ovršna u jednom dijelu ovrha se može odrediti samo u odnosu na taj dio.

Ovršna isprava PODOBNA JE za ovrhu ako su u njoj naznačeni:

1. vjerovnik i dužnik,
2. predmet,
3. vrsta,
4. opseg i
5. vrijeme ispunjenja obveze.

Ako je ovršna isprava odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili
činjenje, u njoj mora biti određen i rok za dobrovoljno ispunjenje. Ako u ovršnoj ispravi
nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje, taj rok određuje sud rješenjem o ovrsi. U tom
slučaju sud će predloženu ovrhu odrediti uz uvjet da ovršenik, u roku koji mu je određen,
ne ispuni svoju obvezu.
Ako je prema ovršnoj ispravi vjerovnik ovlašten odrediti opseg ili vrijeme ispunjenja tražbine,
odredit će u prijedlogu za ovrhu. Ako je prema ovršnoj ispravi treća osoba ovlaštena odrediti
opseg ili vrijeme ispunjenja tražbine, smatrat će se da je ta osoba odredila ako je to učinila u
javnoj ili javno ovjerovljenoj ispravi.

117
VJERODOSTOJNA ISPRAVA je, prema ovom Zakonu:
1. račun, (računom se smatra i obračun kamata)
2. mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje
tražbine,
3. javna isprava,
4. izvadak iz poslovnih knjiga,
5. po zakonu ovjerovljena privatna isprava te
6. isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom.

Vjerodostojna isprava je PODOBNA ZA OVRHU ako su u njoj naznačeni:

1. vjerovnik i dužnik te
2. predmet,
3. vrsta,
4. opseg i
5. vrijeme ispunjenja novčane obveze.

Osim navedenih podataka, račun fizičkoj osobi koja ne obavlja registriranu djelatnost mora
sadržavati upozorenje dužniku da, u slučaju neispunjenja dospjele novčane obveze, vjerovnik
može zatražiti određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave.
Kad se iz vjerodostojne isprave ne vidi je li i kad je tražbina dospjela, ovrha će se odrediti ako
ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu navede datum dospjelosti tražbine, te ako je označio dan
njezine dospjelosti.

NAPLATA ZATEZNIH KAMATA

Ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, sud će,
na prijedlog ovrhovoditelja u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od
dana donošenja odluke do naplate.

Na prijedlog ovrhovoditelja sud će odrediti naplatu zateznih kamata na troškove ovršnog

postupka i osiguranja po propisanoj stopi od dana kada su ti troškovi učinjeni, odnosno plaćeni
pa do naplate.

PRIJENOS TRAŽBINE ILI OBVEZE

Ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije naznačena kao
vjerovnik, ako ona javnom ili javno ovjerovljenom ispravom dokaže da je tražbina na nju
prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način,
prijenos tražbine se dokazuje pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku (isto se
odnosi i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije naznačena kao dužnik).

Ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene vjerovnika, novi vjerovnik nastavlja ovršni
postupak kao ovrhovoditelj ako javnom ili javno ovjerovljenom ispravom ili pravomoćnom
presudom dokaže da mu je tražbina prenesena nakon pokretanja ovršnog postupka (isto se
primjenjuje i ako dođe do promjene dužnika).

118
49. PREDLAGANJE I ODREĐIVANJE OVRHE (PRIJEDLOG ZA OVRHU I
RJEŠENJE O OVRSI) TE STVARNA I MJESNA NADLEŽNOST U OVRŠNOM
POSTUPKU

Prijedlog za ovrhu mora biti razumljiv i sadržavati:

1. oznaku suda ili javnog bilježnika,
2. ime i prezime, odnosno naziv stranaka, njihovu adresu i OIB,
3. ime i prezime zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih stranke imaju, njihovu adresu
i osobni identifikacijski broj,
4. naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave,
5. ovršni zahtjev i
6. potpis podnositelja

Prijedlog mora sadržavati i druge propisane podatke potrebne za provedbu ovrhe.

Ovršni zahtjev mora sadržavati:

1. naznaku ovršne isprave, ako se ovrha traži na temelju ovršne isprave,
2. tražbinu čije se ostvarenje traži,
3. sredstvo kojim ovrhu treba provesti,
4. prema potrebi predmet u odnosu na koji ovrhu treba provesti i
5. druge propisane podatke potrebne za provedbu ovrhe.

Prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave mora sadržavati:

1. zahtjev da sud naloži ovršeniku da u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim
sporovima u roku od tri od dana dostave rješenja, namiri tražbinu zajedno s odmjerenim
troškovima, i
2. ovršni zahtjev

Povlačenje i ograničenje prijedloga = disponiranje ovrhovoditelja prijedlogom za ovrhu

Ovrhovoditelj može tijekom postupka, bez pristanka ovršenika, povući u cijelosti ili djelomice
prijedlog za ovrhu - tada sud obustavlja ovrhu, ali ovrhovoditelj može nakon povlačenja
prijedloga podnijeti novi prijedlog za ovrhu.
Ako ovrhovoditelj izjavi da je tražbina u cijelosti ili djelomično namirena, smatrat će se da je
prijedlog za ovrhu u cijelosti, odnosno za dio tražbine za koju je određeno izjavio da je namirena
povučen.

Rješenje o ovrsi je rješenje kojim je u cijelosti ili djelomice prihvaćen ovršni prijedlog ili kojim
se ovrha određuje po službenoj dužnosti.

U rješenju o ovrsi moraju biti naznačeni ovršna isprava, ako se ovrha traži na temelju ovršne
isprave, tražbina koja se ostvaruje, sredstvo i predmet ovrhe te drugi podaci potrebni za
provedbu ovrhe.

Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sud će:

119
1. naložiti ovršeniku da u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri
dana od dana dostave rješenja, namiri tražbinu zajedno s odmjerenim troškovima,
2. odrediti ovrhu radi prisilne naplate tražbine zajedno s odmjerenim i predvidivim troškovima,
3. odmjeriti nastale troškove,
4. posebno naznačiti predvidive troškove.

Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave mora sadržavati:

− upozorenje ovršeniku da prigovor protiv rješenja o ovrsi mora biti obrazložen i koje su pravne
posljedice podnošenja neobrazloženog prigovora,
− upozorenje ovršeniku da u slučaju namirenja tražbine u roku određenom rj. o ovrsi nije dužan
namiriti predvidive troškove postupka,
− upozorenje ovršeniku ako se provodi ovrha na novčanoj tražbini po računu na koji mu se
uplaćuju primanja i naknade ili iznosi koji su izuzeti od ovrhe, da je dužan o tome obavijestiti
Finu.

Rješenje o ovrsi ne mora biti obrazloženo i može se izdati otiskivanjem štambilja na

prijedlogu za ovrhu. Rješenje o ovrsi mora sadržavati uputu o pravnom lijeku.

Sud neće po službenoj dužnosti odbaciti prijedlog za ovrhu utemeljen na pravomoćnoj sudskoj
odluci, sudskoj nagodbi, javnobilježničkoj odluci ili javnobilježničkoj ispravi samo zato što na
tim ispravama nije bilo potvrde o ovršnosti u vrijeme odlučivanja, odnosno neće odbiti
ovršni zahtjev samo zato što tražbina utvrđena tim ispravama nije stekla svojstvo ovršivosti.

Rješenje kojim se prijedlog za ovrhu potpuno ili djelomice odbacuje ili odbija mora biti
obrazloženo.

NADLEŽNOST

Stvarna nadležnost: Općinski sudovi stvarno su nadležni određivati ovrhu, osim ako
rješavanje tih predmeta nije izrijekom povjereno drugom sudu, tijelu ili osobi. Sudovi nadležni
određivati ovrhu ovlašteni su postupati i u povodu pravnih lijekova podnesenih protiv rješenja o
ovrsi te drugih odluka koje su donijeli u povodu prijedloga za ovrhu. Oni su ovlašteni odlučivati
i o drugim pitanjima tijekom postupka prije nego što je sud nadležan za provedbu ovrhe započeo
s provedbom ovrhe.

Za provedbu ovrhe stvarno su nadležni općinski sudovi, ako zakonom nije drukčije određeno.
Sud provedbe ovrhe ovlašten je odlučivati o svim pitanjima koja se tiču provedbe ovršnoga
postupka te o svim pitanjima koja se jave u povodu provedbe ovršnoga postupka o kojima se
prema ovom Zakonu odlučuje u tom postupku, te o zahtjevu za naknadu troškova postupka koji
naknadno bude podnesen tijekom postupka
Sastav suda i odluke: Ovršni postupak i postupak osiguranja u prvom stupnju vodi i odluke
donosi sudac pojedinac, ako ovim Zakonom nije određeno da postupak vodi i odluke donosi
javni bilježnik.

120
Ako se o prisilnom ispunjenju ili osiguranju nekih tražbina odlučuje u parničnom, kaznenom ili
nekom drugom sudskom postupku, takve odluke sud donosi u sastavu u kojemu vodi taj sudski
postupak.
Odluke u ovršnom postupku i postupku osiguranja donose se u obliku rješenja ili zaključka.
Zaključkom sud izdaje nalog sudskom ovršitelju ili Agenciji za provedbu pojedinih radnji te
odlučuje o upravljanju postupkom i o drugim pitanjima kad je to izrijekom predviđeno ovim
Zakonom.

Mjesna nadležnost: Mjesna nadležnost određena ovim Zakonom je isključiva, znači nema
mogućnosti sporazuma stranaka (određena je pojedinačno za svaki predmet ovrhe). Pokretnine –
mjesta gdje se nalaze, sjedište, prebivalište boravište ovršenika; nekretnine – mjesta gdje se
nalaze; novčane tražbine – prebivalište, boravište ovršenika...

50. PRAVNI LIJEKOVI I PRIGOVOR TREĆE OSOBE

A) ŽALBA - protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave donesenoga u prvom stupnju
može se izjaviti žalba, ako Zakonom nije drukčije određeno. Žalba se izjavljuje u roku od 8
dana od dostave prvostupanjskoga rješenja, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Žalba ne odgađa provedbu rješenja (ako Zakonom nije drukčije određeno).

Ako je protiv rješenja dopuštena žalba, sud će (osim ako ovršenik ne priloži uz žalbu sve isprave
potrebne za ispitivanje njezine dopuštenosti, jer će tada sud prvog stupnja žalbu odbaciti, ne
pozivajući ovršenika da je dopuni ili ispravi) spis sa žalbom dostaviti II° sudu - ako je moguće
nastaviti s provedbom ovrhe do donošenja odluke drugostupanjskog suda o žalbi, prvostupanjski
sud će dostaviti presliku spisa sa žalbom. Dok drugostupanjski sud ne donese odluku o žalbi,
prvostupanjski sud poduzimat će one radnje koje je ovlašten poduzimati prije pravomoćnosti
pobijanoga rješenja, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

U povodu žalbe protiv rješenja o ovrsi sud prvog stupnja može žalbu prihvatiti ako ocijeni da
je osnovana te, u cijelosti ili djelomice, doneseno rješenje o ovrsi preinačiti i ovršni zahtjev
odbiti, ili ukinuti rješenje o ovrsi i ovršni prijedlog odbaciti ili oglasiti se stvarno ili mjesno
nenadležnim i predmet ustupiti nadležnom sudu.

B) PRIGOVOR se može podnijeti protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek. Ako je protiv zaključka podnesen pravni lijek, sud će
odluku o nedopuštenosti pravnog lijeka donijeti zajedno s odlukom kojom se utvrđuje, odnosno
završava postupak ovrhe, odnosno osiguranja.

C) IZVANDREDNI PRAVNI LIJEKOVI

REVIZIJA: U ovršnom postupku i postupku osiguranja revizija se može izjaviti samo ako
odluka donesena u drugom stupnju ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili

121
postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti
svih u njegovoj primjeni, u skladu s pravilima parničnog postupka. Problematika: protiv kojeg je
rješenja dopuštena revizija?
PONAVLJANJE POSTUPKA - nije dopušteno, osim u slučaju iz članka 58. stavka 7. ovoga
Zakona. (Prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave: „Ako ovršenik ne
podnese prigovor protiv dijela rješenja o ovrsi kojim mu je naloženo da namiri tražbinu protiv
toga dijela rješenja može tražiti ponavljanje postupka po pravilima parničnoga postupka.“)
POVRAT U PRIJAŠNJE STANJE dopušten je samo zbog propuštanja roka za žalbu i
prigovor (pravni lijek sui generis).

PRAVNI LIJEKOVI U OVRŠNOM POSTUPKU (detaljnije)

Protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu. Žalba ovršenika protiv rješenja o ovrsi ne
odgađa provedbu ovrhe, ako nije drukčije određeno.

Žalbeni razlozi protiv rješenja o ovrsi:

1. ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava,
2. ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti,
3. ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan
snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez
učinka,
4. ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon
nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave, trajno
ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu,
5. ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha,
6. ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je
mogućnost ovrhe ograničena,
7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije
ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika,
8. ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije
propisano,
9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više
nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske
ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave,
10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno,
izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad
je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon
zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja
javnobilježničke isprave, ili
11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

Prof. Dika smatra da budući da nije navedeno, da su ovi razlozi samo primjerice navedeni. Sessa
se ne može sjetiti ni jednog drugog razloga.

Žalba je dopuštena zbog povrede pravila o stvarnoj i mjesnoj nadležnosti.

122
Ovrhovoditelj može žalbom pobijati rješenje o ovrsi ako je njime prekoračen njegov zahtjev
te zbog odluke o troškovima postupka.

U žalbi ovršenik može iznositi nove činjenice i nove dokaze ako se tiču razloga zbog kojih je
ona izrijekom dopuštena te zbog bitnih povreda odredaba ovršnoga postupka. Ovršenik je
dužan uz žalbu priložiti sve isprave na koje se poziva u žalbi. Nove činjenice koje se tiču razloga
iz stavka 1. točaka 7., 9., 10. i 11. ovoga članka sud smije utvrđivati samo u skladu s
odredbama članka 52. ovoga Zakona (upućivanje u parnicu).
U povodu žalbe sud pazi po službenoj dužnosti na razloge iz točaka 1.(nije ovršna isprava),
3. (OI izvan snage) i 5. (protekao rok za ovrhu) te na okolnost da je u slučaju iz stavka 1.
točke 6. određena na predmetima iz članka 4. stavaka 4. (stvari izvan prometa) i 5. (tražbine
po osnovi poreza). Sud pazi po službenoj dužnosti i na pogrešnu primjenu materijalnog
prava te na bitne povrede ovršnoga postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama
Zakona o parničnom postupku.
Podnošenje žalbe ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine, osim ako
ovim Zakonom nije drukčije određeno.

ODLUČIVANJE O ŽALBI
Ako ovršenik ne priloži uz žalbu sve isprave potrebne za ispitivanje njezine dopuštenosti, sud
prvog stupnja će žalbu odbaciti, ne pozivajući ovršenika da je dopuni ili ispravi.

U povodu žalbe protiv rješenja o ovrsi prvostupanjski sud može:

1) žalbu prihvatiti ako ocijeni da je osnovana te (u cijelosti ili djelomice) doneseno
rješenje o ovrsi preinačiti i ovršni zahtjev odbiti, ili ukinuti rješenje o ovrsi i ovršni
prijedlog odbaciti ili oglasiti se stvarno ili mjesno nenadležnim i predmet ustupiti
nadležnom sudu, osim u slučajevima kad treba uputiti u parnicu
 u tom slučaju I° sud ukinut će provedene radnje, osim kad se oglasio
nenadležnim i predmet ustupio nadležnom sudu. Sud kome je predmet
ustupljen kao nadležnom može provedene radnje ukinuti ako ocijeni da je to
potrebno radi pravilne provedbe ovrhe.
 rješenje je dužan donijeti i otpremiti u roku od 30 dana – protiv rješenja
dopuštena je žalba glede koje I° sud nema ovlasti koje se navedene u toj
odredbi.
 radi provjere osnovanosti navoda žalbe I° sud može, po potrebi, saslušati
stranke i druge sudionike te obaviti druge izviđaje
2) ustupiti predmet drugostupanjskom sudu ako ocijeni da žalba nije osnovana
o I° sud predmet je dužan uputiti u roku od 30 dana - drugostupanjski sud dužan
je rješenje o žalbi donijeti i otpremiti u roku od 60 dana od dana kada ju je
primio

Upućivanje na parnicu - Ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i
točaka 9. do 11., sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od
osam dana. Ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena,
sud će obustaviti ovrhu.

123
Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud
prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od
petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
o Iznimno sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti
provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno
ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba
općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.
Okolnost da je ovršenik upućen na parnicu ili da ju je pokrenuo ne sprječava provedbu ovrhe i
ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
Na pokretanje i vođenje parnice na odgovarajući se način primjenjuju pravila o parnici na koju
se ovršenik upućuje u povodu žalbe nakon proteka roka.
Tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima
koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu- u suprotnom, sud će odbaciti tužbu.

Žalba nakon proteka roka (čl.53)

Ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. podnijeti žalbu
protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih
razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja.
 Žalba se može podnijeti sve do dovršetka ovršnoga postupka.

Na temelju pravomoćne presude kojom je utvrđeno da ovrha nije dopuštena, sud nadležan za
odlučivanje o žalbi ukinut će, na prijedlog ovršenika, provedene radnje i obustaviti ovrhu.

PRAVNI LIJEKOVI PROTIV RJEŠENJA O OVRSI NA TEMELJU VJERODOSTOJNE

ISPRAVE

Prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (čl. 57. i 58. OZ) ovršenik
može podnijeti u roku od 8 dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od 3 dana, osim
ako ne pobija samo odluku o troškovima postupka.

Ovršenik je dužan u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave odrediti u
kojem dijelu pobija to rješenje (u dijelu kojim se nalaže namirenje tražbine ili u dijelu kojim je
određena ovrha). Prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave mora
sadržavati razloge pobijanja. Neobrazloženi prigovor sud će odbaciti kao nepotpun, ne
pozivajući ovršenika da ga dopuni ili ispravi.
Ako u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovršenik nije odredio u
kojem dijelu pobija rješenje, opseg pobijanja sud će utvrditi na temelju sadržaja prigovora.

Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kada se prigovorom pobija samo u dijelu kojim
je određena ovrha može se pobijati samo iz razloga zbog kojih se rješenje o ovrsi na temelju
ovršne isprave može pobijati žalbom.
 rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave može se u dijelu kojim je njime određena
ovrha pobijati žalbom nakon proteka roka (čl.53. OZ) iz razloga navedenih u 50. točkama 7.,

124
 9., 10. i 11., samo ako je činjenica na kojoj se temelji taj prigovor nastala nakon donošenja
rješenja o ovrsi

Ako ovršenik u podnesenom prigovoru ne pobija rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne

isprave nego samo predlaže odgodu ovrhe, takav prigovor smatrat će se prijedlogom za odgodu
ovrhe.

Ako se rješenje o ovrsi pobija u cijelosti ili samo u dijelu kojim je ovršeniku naloženo da
namiri tražbinu, sud kojemu je prigovor podnesen stavit će izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu
kojim je određena ovrha i ukinuti provedene radnje, a postupak će nastaviti kao u povodu
prigovora protiv platnoga naloga, a ako za to nije mjesno nadležan, dostavit će predmet
nadležnom sudu.
Ako se rješenje o ovrsi pobija samo u dijelu kojim je određena ovrha, daljnji postupak nastavit
će se kao postupak po žalbi protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave u
kojem o prigovoru odlučuje vijeće prvostupanjskog suda. Ako se prigovor prihvati, dio rješenja o
ovrsi kojim je ovršeniku naloženo da namiri tražbinu ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje
se može ponovno tražiti ovrha.

POLOŽAJ I PRAVA TREĆE OSOBE U OVRŠNOM POSTUPKU

Osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može
podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom.
Podnositelj prigovora je dužan u prigovoru iznijeti razloge pobijanja te uz prigovor priložiti
isprave kojima dokazuje postojanje svoga prava. Ako podnositelj prigovora tako ne postupi,
sud će prigovor odbaciti kao nepotpun, ne pozivajući podnositelja da ga dopuni ili ispravi.
Prigovor se može podnijeti do dovršetka ovršnoga postupka. Podnošenje prigovora ne sprječava
provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine. Sud će prigovor dostaviti ovrhovoditelju
i ovršeniku i pozvati ih da se u roku od osam dana očituju o prigovoru.

Ako se ovrhovoditelj u propisanom roku ne očituje o prigovoru ili ako se jedna stranka
usprotivi prigovoru, sud će podnositelja prigovora zaključkom uputiti da protiv stranaka u roku
od petnaest dana pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe nije
dopuštena, osim ako:
- podnositelj ne dokaže opravdanost svoga prigovora pravomoćnom presudom ili
drugom javnom ispravom, ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako
činjenice na kojima se temelji prigovor treće osobe nisu općepoznate ili se mogu utvrditi
primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.
Tada će sud o prigovoru odlučiti u ovršnom postupku.
Podnositelj prigovora može parnicu pokrenuti i nakon proteka roka koji mu je sud odredio sve
do dovršetka ovršnoga postupka, ali je u tom slučaju dužan snositi troškove prouzročene
prekoračenjem toga roka.
U toj parnici treća osoba može tražiti da se utvrdi postojanje njezina prava ako joj ga koja od
stranaka osporava.

125
Osoba koja je suvlasnik pokretne stvari koja je predmet ovrhe ne može zahtijevati da se ovrha u
pogledu njezina udjela proglasi nedopuštenom, ali ima pravo na namirenje iz iznosa dobivenoga
prodajom stvari prije namirenja ovrhovoditelja i drugih osoba koje se namiruju u ovršnom
postupku te prije naknade troškova ovršnoga postupka;
- ima pravo zahtijevati da joj se stvar koja je predmet ovrhe ustupi ako položi iznos koji
odgovara vrijednosti ovršenikova udjela u toj stvari.
- ako joj je osporen udio u stvari koja je predmet ovrhe sud će uputiti na parnicu protiv
ovrhovoditelja, a i protiv ovršenika ako i on osporava njezino pravo, da dokaže svoje
pravo, osim ako u ovršnom postupku ne može dokazati svoje pravo pravomoćnom
presudom, javnom ili privatnom ispravom koja ima značenje javne isprave - pokretanje
parnice ne sprječava provođenje ovrhe niti namirenje ovrhovoditeljeve tražbine.
- ako može dokazati svoje pravo pravomoćnom presudom, javnom ili privatnom
ispravom koja ima značenje javne isprave, sud će postupiti kao da njezino pravo nije
osporeno.
- okolnost da je sud u ovršnom postupku uzeo da pravo osobe nije osporeno ne utječe na
pravo ovrhovoditelja ili ovršenika da svoja prava protiv te osobe ostvaruju u posebnoj
parnici.

51. PROTUOVRHA, ODGODA, ZAVRŠETAK I OBUSTAVA OVRHE

Nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda
da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio:
1. ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan
snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez učinka,
2. ako je tijekom ovrhe namirio ovrhovoditelju novčanu tražbinu izvan ovrhe tako da
je ovrhovoditelj dvostruko namiren,
3. ako je rješenje o ovrsi pravomoćno ukinuto i prijedlog za ovrhu odbačen ili odbijen,
odnosno ako je rješenje o ovrsi pravomoćno preinačeno,
4. ako je ovrha koja je provedena na određenom predmetu ovrhe pravomoćno
proglašena nedopuštenom.

Prijedlog sud neće prihvatiti ako se u pogledu onoga što je ovrhovoditelj dobio ovrhom nastupile
takve stvarne ili pravne promjene da vraćanje više nije moguće, a u slučaju namirenja izvan
ovrhe i ako ovršenik javno ili javno ovjerovljenom ispravom ne dokaže da je ovrhovoditeljevu
tražbinu namirio izvan ovrhe, odnosno ako ta činjenica nije općepoznata ili se njezino postojanje
ne može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama. Prava na naknadu štete iz
navedenih razloga ovršenik može ostvarivati u posebnoj parnici.

Prijedlog za protuovrhu može se podnijeti u roku od 3 mjeseca od dana kad je ovršenik saznao
za razlog za protuovrhu, a najkasnije u roku od 1 godine od dana dovršetka ovršnoga postupka.
o Ovršenik ne može prije proteka tog roka svoju tražbinu ostvarivati u parničnom
postupku (osim ako vraćanje više nije moguće)
o Po proteku roka ovršenik može ići na parnicu radi stjecanja bez osnove.

126
Ako je ovršni postupak pokrenut po službenoj dužnosti, protuovrha nije dopuštena, već
ovršenik svoja moguća prava može ostvarivati u posebnoj parnici (stjecanje bez osnove).

Postupak po prijedlogu za protuovrhu (čl. 63. OZ) - prijedlog će sud dostaviti ovrhovoditelju i
pozvati ga da se u roku od 8 dana izjasni o tome prijedlogu.
o ako se u tom roku ovrhovoditelj usprotivi prijedlogu, sud će o njemu odlučiti
nakon održanoga ročišta
o ako se ovrhovoditelj u tom roku ne očituje o prijedlogu, sud će ocijeniti hoće li o
njemu odlučiti bez održavanja ročišta

Rješenjem kojim prihvati prijedlog sud će naložiti ovrhovoditelju da u roku od 15 dana vrati
ovršeniku ono što je ovrhom dobio
Rješenje o protuovrsi (čl. 64. OZ) - na temelju pravomoćnoga i ovršnoga rješenja kojim je
ovrhovoditelju naloženo da ovršeniku vrati ono što je ovrhom dobio, sud će, na prijedlog
ovršenika, rješenjem odrediti protuovrhu (protuovrha se provodi po odredbama o ovrsi).

ODGODA, ZAVRŠETAK i OBUSTAVA OVRHE

Odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika

Na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio
nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se
spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu:
1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek,
2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je
donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka,
3. ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je
određena ovrha,
4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke
isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti,
5. ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. (žalba za
upućivanje u parnicu i žalba nakon proteka roka) ili podnio tužbu radi proglašenja ovrhe
nedopuštenom,
6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne
isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje
doneseno,
7. ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi
ovrhe,
8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze
ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije
ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni.
9. ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se
uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i

127
 velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao
prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa,
10. ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se
prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak.

Odluku o prijedlogu za odgodu sud će donijeti nakon što ovrhovoditelju omogući da se o njemu
očituje, ako okolnosti slučaja ne zahtijevaju da se postupi drukčije.
Sud može na zahtjev ovrhovoditelja odgodu ovrhe uvjetovati davanjem primjerene jamčevine.
Takav prijedlog ovrhovoditelj može podnijeti i nakon što je rješenje o odgodi ovrhe doneseno.
Ako ovršenik ne da jamčevinu u roku koji mu sud odredi, a koji ne može biti duži od petnaest
dana, smatrat će se da je odustao od prijedloga za odgodu, sud će donijeti rješenje o nastavku
ovrhe.
Za vrijeme odgode ovrhe neće se poduzimati radnje kojima se ona provodi.
Iznimno u ovrsi radi naplate novčane tražbine i nakon donošenja rješenja o odgodi ovrhe provest
će se radnje na temelju kojih ovrhovoditelj stječe založno pravo ili pravo namirenja na predmetu
ovrhe. Na prijedlog ovrhovoditelja provest će se i procjena predmeta ovrhe.
Ako odbije prijedlog za odgodu ovrhe, sud će nastaviti s ovrhom i prije pravomoćnosti rješenja
kojim je prijedlog odbijen.

Odgoda ovrhe na prijedlog ovrhovoditelja

Na prijedlog ovrhovoditelja sud može, u potpunosti ili djelomice, odgoditi ovrhu samo jednom,
ako provedba ovrhe nije započela, i to za vrijeme koje odredi sud.

Odgoda na prijedlog treće osobe

Na zahtjev osobe koja je tražila da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom sud
će odgoditi ovrhu u pogledu toga predmeta ako ta osoba učini vjerojatnim postojanje svoga
prava te da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, uz
uvjet da u roku pokrene parnicu na koju je upućena.
Ssud može, na prijedlog ovrhovoditelja, odgodu ovrhe uvjetovati davanjem jamčevine.

Davanje osiguranja umjesto odgode ovrhe

Sud će odbiti prijedlog za odgodu ako ovrhovoditelj u roku koji mu sud odredi dade jamčevinu
za štetu koju bi ovršenik ili treća osoba mogli trpjeti zbog provedbe ovrhe.

Odgoda na temelju suglasnosti stranaka

Ako se ovrhovoditelj suglasi s prijedlogom ovršenika o odgodi ovrhe, odnosno ako se
ovrhovoditelj i ovršenik suglase s prijedlogom treće osobe o odgodi ovrhe, sud će odgodu
odrediti ne ispitujući postoje li za to propisane pretpostavke.

Vrijeme za koje se ovrha odgađa

Ako je ovrha odgođena zato što su ovršenik ili treća osoba izjavili pravni lijek, odnosno
izvanredno pravno sredstvo, odgoda traje do završetka postupka po tom lijeku, odnosno
sredstvu.
U drugim slučajevima u kojima je ovršenik predložio odgodu, sud može, prema okolnostima
slučaja, odrediti vrijeme za koje se ovrha odgađa.

128
Ako sud na prijedlog ovrhovoditelja odgodi ovrhu, može je odgoditi najviše za šest mjeseci.
Ako ovrhovoditelj ne predloži nastavak ovrhe prije isteka roka na koji je ovrha odgođena, sud će
obustaviti ovrhu.
Ako je ovrha odgođena zbog razloga proglašenja katastrofe, odgoda traje do donošenja odluke
tijela, koje je ovlastila Vlada Republike Hrvatske, o okončanju provedbe mjera radi saniranja
posljedica katastrofe. Za vrijeme trajanja odgode ovrhe iz ovoga stavka ne teku kamate.
Ako je ovrha odgođena zbog razloga što se vodi kazneni postupak, odgoda traje do
pravomoćnog dovršetka kaznenog postupka.

Nastavljanje odgođenoga postupka

Odgođena ovrha nastavit će se po službenoj dužnosti nakon proteka vremena za koje je
određena.
Na prijedlog ovrhovoditelja sud može nastaviti ovrhu i prije proteka roka za koji je odgođena
ako ovrhovoditelj učini vjerojatnim da su prestali razlozi za odgodu ili ako da jamčevinu.
Na prijedlog ovrhovoditelja sud će nastaviti ovrhu i prije pravomoćnosti odnosno konačnosti
odluke nadležnoga prvostupanjskog tijela o odbacivanju ili odbijanju pravnog lijeka ili sredstva
povodom kojeg je odgođena ovrha.

OBUSTAVA I DOVRŠETAK OVRHE

Ovrha će se obustaviti:
A) po službenoj dužnosti
1) ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage
ili je na drugi način određeno da je bez učinka, (ako Zakonom nije drukčije određeno),
2) ako potvrda o ovršnosti bude ukinuta (ako Zakonom nije drukčije određeno),
3) ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti

B) na prijedlog ovršenika ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za žalbu provedbom ovrhe
zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o ovrsi, a izuzeti su od ovrhe ili je na njima
mogućnost ovrhe ograničena
o rok za prigovor iznosi 8 dana i počinje teći od dana kojega je ovršenik saznao da je
ovrhom zahvaćen predmet koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojemu je mogućnost
ovrhe ograničena.
 Nakon isteka roka od 30 dana od poduzimanja radnje kojom su zahvaćeni
navedeni predmeti prijedlog se više ne može podnijeti.

Rješenjem o obustavi ovrhe ukinut će se sve provedene ovršne radnje ako se time ne dira u
stečena prava trećih osoba.

Postupak ovrhe smatra se dovršenim

1) pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnoga prijedloga,
2) provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava (dovršenje ovrhe provedbom
posljednje ovršne radnje sud će utvrditi rješenjem) ili
3) obustavom ovrhe.

129
52. OVRHA RADI NAPLATE NOVČANE TRAŽBINE: OVRHA NA NEKRETNINI

Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na nekretnini i za provedbu te ovrhe mjesno je nadležan

sud na čijem se području nekretnina nalazi.

Posebni uvjeti – tražbina mora biti veća od 20.000 HRK (glavnica), osim ako se odnosi na
tražbine uzdržavanja ili naknade štete uzrokovane kaznenim djelom.

OVRŠNE RADNJE:
Ovrha na nekretnini provodi se:
1. zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi,
2. utvrđenjem vrijednosti nekretnine,
a. slobodna ocjena na temelju nalaza vještaka
2. prodajom nekretnine
a. dosuda nekretnine
3. namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenoga prodajom
a. eventualno iseljenje

ROKOVI:
Ovrhu na nekretnini sud će odrediti u roku od 15 dana od dana podnošenja osnovanog prijedloga
za ovrhu ili prijedloga za promjenu predmeta i sredstva. Sve daljnje ovršne radnje u provedbi
ovrhe na nekretnini sud i Agencija će poduzeti u roku od 30 dana od dana kada je ovrha
određena, odnosno od kada je poduzeta posljednja ovršna radnja provedbe ovrhe koja joj je
prethodila, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Uz prijedlog za ovrhu se mora dostaviti i dokaz o vlasništvu ovršenika nad nekretninom.

Nije li što drugo određeno, predmet ovrhe može biti samo nekretnina kao cjelina određena
pravilima koja uređuju vlasništvo i druga stvarna prava i zemljišne knjige. Ako je glede neke
nekretnine uspostavljeno suvlasništvo (idealni suvlasnički dio nekretnine), taj dio nekretnine
može biti samostalan predmet ovrhe glede kojega se na odgovarajući način primjenjuju pravila
ovoga Zakona o ovrsi na nekretninama. Ako je na nekoj nekretnini osnovano pravo građenja, to
pravo kada je na nekretnini izgrađena zgrada može biti samostalni predmet ovrhe glede kojega se
na odgovarajući način primjenjuju pravila ovoga Zakona o ovrsi na nekretninama u vlasništvu
ovršenika. Ako je glede neke nekretnine ili njezina idealnoga dijela osnovano pravo
plodouživanja, ono može biti samostalni predmet ovrhe, s time da ovršenik može namiriti svoju
tražbinu iz plodova koje to pravo daje na temelju nekoga pravnoga odnosa (najamnina,
zakupnina), glede čega se na odgovarajući način primjenjuju pravila ovoga Zakona o ovrsi na
pravima.

Nekretnine koje ne mogu biti predmet ovrhe

Ne mogu biti predmet ovrhe:

130
 -poljoprivredno zemljište i gospodarske zgrade poljodjelca u opsegu potrebnom za
njegovo uzdržavanje i uzdržavanje članova njegove uže obitelji te drugih osoba koje je
po zakonu dužan uzdržavati
- nekretnine za koje je posebnim zakonom određeno da se na njima ne može provesti
ovrha, i to u opsegu propisanim tim zakonom.

JEDINA NEKRETINA:
Smatra se da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost
nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan
uzdržavati, osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla kojim preuzima obvezu
izjavio da je suglasan da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na
njegovoj jedinoj nekretnini. Suglasnost da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha
može provesti na jedinoj nekretnini ovršenika daje se u pisanom obliku i ima učinak ako je
potpis ovršenika ovjerio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo s javnim ovlastima.
Suglasnost iz ovoga stavka vrijedi ako dođe do promjene vjerovnika ili ako ovršenik stekne novu
nekretninu.

Nakon provedbe postupka za utvrđivanje vrijednosti nekretnine sud donosi zaključak o prodaji
nekretnine kojim se utvrđuje vrijednost nekretnine i određuju način i uvjeti prodaje.
Prodaju nekretnine provodi FINA. Zahtjev za prodaju Agenciji dostavlja sud. Oblik i sadržaj
zahtjeva za prodaju propisat će pravilnikom o načinu i postupku provedbe prodaje nekretnina i
pokretnina u ovršnom postupku ministar nadležan za poslove pravosuđa.
Agencija ima pravo tražiti predujam za pokriće troškova koje će imati u vezi s prodajom
nekretnine. Predujam je Agenciji dužan platiti ovrhovoditelj u roku od osam dana od dana
dostave poziva na uplatu. Ako ovrhovoditelj u tom roku ne predujmi troškove, Agencija neće
provesti prodaju nekretnine, nego će o tome obavijestiti sud. U tom slučaju sud će obustaviti
ovrhu.
Prodaja nekretnine obavlja se elektroničkom javnom dražbom. Elektronička javna dražba
počinje objavom poziva na sudjelovanje u elektroničkoj javnoj dražbi. Poziv na sudjelovanje u
elektroničkoj javnoj dražbi obvezno sadrži način i uvjete prodaje, datum i vrijeme početka i
završetka elektroničke javne dražbe, vrijeme kada osobe zainteresirane za kupnju nekretnine
mogu razgledati nekretninu, kao i druge potrebne podatke. Poziv na sudjelovanje u elektroničkoj
javnoj dražbi i isprave objavljuju se na mrežnim stranicama Agencije. Od objavljivanja poziva
na sudjelovanje u elektroničkoj dražbi na mrežnim stranicama Agencije do početka prikupljanja
ponuda mora proteći najmanje 60 dana.

OGRANIČENJA PRI PRODAJI

Kupac ne može biti ovršenik, sudac ili druga osoba koja službeno sudjeluje u postupku prodaje, a
ni osoba koja po zakonu ne može steći nekretninu koja je predmet ovrhe.
Na prvoj elektroničkoj javnoj dražbi nekretnina se ne može prodati ispod četiri petine utvrđene
vrijednosti nekretnine. Na drugoj elektroničkoj javnoj dražbi nekretnina se ne može prodati ispod
tri petine utvrđene vrijednosti nekretnine.

131
Prikupljanje ponuda traje deset radnih dana. Ako se na prvoj elektroničkoj javnoj dražbi ne
prikupi nijedna valjana ponuda, druga elektronička javna dražba počinje objavom poziva na
sudjelovanje prvog dana nakon završetka prve elektroničke javne dražbe. Ako se ni na drugoj
elektroničkoj javnoj dražbi ne prikupi nijedna valjana ponuda, Agencija će o tome obavijestiti
sud. U tom slučaju sud će obustaviti ovrhu.
Nakon završetka elektroničke javne dražbe Agencija je dužna bez odgode obavijestiti sud o
provedenoj elektroničkoj javnoj dražbi, prikupljenim ponudama i drugim potrebnim podacima.
Nakon primitka obavijesti sudac utvrđuje koji je kupac ponudio najveću cijenu i da su ispunjene
pretpostavke da mu se dosudi nekretnina.
O dosudi nekretnine sud donosi pisano rješenje (rješenje o dosudi) koje se objavljuje na
oglasnoj ploči suda i na mrežnim stranicama Agencije. Smatrat će se da je rješenje dostavljeno
svim osobama kojima se dostavlja zaključak o prodaji te svim sudionicima u dražbi istekom
trećega dana od dana njegova isticanja na oglasnoj ploči. Te osobe imaju pravo tražiti da im se u
sudskoj pisarnici neposredno preda otpravak rješenja.
Stranke imaju pravo na žalbu protiv rješenja o dosudi. Protiv rješenja o dosudi nekretnina koje
su prodane na dražbi, pravo na žalbu imaju i osobe koje su sudjelovale na dražbi kao ponuditelji.
Kupac je dužan uplatiti na poseban račun Agencije otvoren za tu namjenu kupovninu u roku
određenom u zaključku o prodaji.
Sud pristupa namirenju vjerovnika nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi i nakon što
kupac položi kupovninu.

Kada se provodi ovrha na nekretnini ovršenika, ako i druga elektronička javna dražba ne bude
uspješna - ovrhovoditelj može najkasnije u roku od tri dana nakon završetka druge elektroničke
javne dražbe predložiti sudu da se, ako se nekretnina ne proda, u njegovu korist zasnuje založno
pravo na nekretnini radi osiguranja tražbine radi čije je naplate ovrha određena.

53. OVRHA RADI NAPLATE NOVČANE TRAŽBINE: OVRHA NA POKRETNINAMA

Nadležnost: ako se zna gdje se pokretnine nalaze, mjesno je nadležan taj sud; ako se ne zna gdje
se pokretnine nalaze – sud na čijem području ovršenik ima prebivalište ili boravište

Izuzeti su od ovrhe – odjeća, obuća, rublje (predmetni osobne uporabe), radna i rasplodna
stoka, poljoprivredni strojevi koji su nužni za održavanje poljoprivrednog gospodarstva, alat i
dr. predmeti koji su obrtniku potrebni za obavljanje djelatnosti, odličja, medalje, ratne
spomenice, pomagala invalida koja su nužna za obavljanje životnih funkcija itd.

Ovršne radnje:
i. zapljena;
ii. procjena;
iii. oduzimanje;
iv. otpremanje;
v. povjeravanje na čuvanje;
132
 vi. prodaja; te
vii. namirenje.

Prije nego što pristupi ovrsi, sudski ovršitelj predaje ovršeniku rješenje o ovrsi i poziva ga da
plati iznos koji je određen njime zajedno sa kamatama i troškovima.
Pljenidba se obavlja sastavljanjem pljenidbenog popisa. Ovrhovoditelj je dužan osigurati sve
potrebno za smještaj i otpremu pokretnina – u protivnom će sud obustaviti ovrhu. Popisuje se
onoliko pokretnina koliko je potrebno za namirenje tražbine i troškova ovrhe. Pljenidbenim
popisom ovrhovoditelj stječe založno pravo na pokretninama.

Istodobno s pljenidbenim popisom obavlja se i procjena pokretnina koju obavlja sudski

ovršitelj o čemu se sastavlja zapisnik.

Pokretnine se prodaju usmenom javnom dražbom ili neposrednom pogodbom. Dražbu

provodi sudski ovršitelj. Na dražbi se pokretnine ne mogu prodati ispod ½ procijenjene
vrijednosti. Ako se pokretnine ne uspiju prodati, ovrha se obustavlja.

Ovrha na vozilu:
Ovrha na vozilu je zapravo ovrha na pokretnini. Ovrha radi naplate novčane tražbine na vozilu
određuje se na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave i izvatka iz evidencije o registriranim
i označenim vozilima. Ovršne radnje su zapljena, procjena, oduzimanje, otpremanje,
povjeravanje na čuvanje (sudu, ovrhovoditelju ili trećoj osobi), prodaja i namirenje.
Primjerak rješenja o ovrsi sud dostavlja:
a) policijskoj upravi kod koje se vodi evidencija o registriranim i označenim vozilima
radi provedbe zabilježbe ovrhe.
b) Upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim
stvarima i pravima radi provedbe odgovarajućeg upisa.
Zabilježbom ovrhe ovrhovoditelj stječe založno pravo na vozilu. Prednosni red založnog prava
računa se od dana dostave rješenja o ovrsi policijskoj upravi.
Nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene prava vlasništva na vozilu niti upis
tereta na tom vozilu na temelju raspoložbi ovršenika, bez obzira na to kad je ta raspoložba
poduzeta. Raspoložbe učinjene protivno ovoj zabrani nemaju pravnog učinka.
Nakon stjecanja založnog prava na vozilu sud će ovršeniku dostaviti rješenje o ovrsi te mu
istodobno zaključkom naložiti da u roku od osam dana preda vozilo sa svim njegovim
pripadcima i ispravama osobi kojoj je rješenjem o ovrsi vozilo povjereno na čuvanje.
Ako ne postupi tako, vozilo će biti oduzeto na bilo kojem mjestu na kojem se ono zatekne, a
ovrhovoditelj je dužan u roku od 60 dana predložiti vrijeme, mjesto i način provedbe te radnje
kao i osigurati sva potrebna sredstva i radnu snagu za poduzimanje te radnje. Ako ovrhovoditelj
ne predloži oduzimanje vozila u tom roku, sud će obustaviti ovrhu.
Vozila se prodaju usmenom javnom dražbom ili neposrednom pogodbom, u skladu sa
zaključkom suda o načinu prodaje, bez isticanja oznake registarskog broja i broja šasije.
Kupac je dužan položiti kupovninu i preuzeti vozilo odmah nakon zaključenja dražbe,
odnosno prodaje neposrednom pogodbom, predajom vozila kupac postaje vlasnik.

133
Sud će posebnim zaključkom odrediti brisanje prava vlasništva ovršenika na prodanom vozilu
u evidenciji o registriranim i označenim vozilima policijske uprave u kojemu je ono bilo upisano,
te brisanja založnog prava u Upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika
na pokretnim stvarima i pravima - tim će zaključkom odrediti i brisanje prava drugih osoba na
vozilu koja prestaju prodajom.
Ako se iz prodajne cijene namiruje samo ovrhovoditelj, sud će, bez održavanja ročišta,
rješenjem odrediti da se iz iznosa dobivenoga prodajom stvari i oduzetoga novca namire
redom: troškovi postupka, troškovi određeni u ovršnoj ispravi, kamate do dana unovčenja
pokretnine i glavna tražbina. Višak prodajne cijene koji preostane nakon namirenja predat će se
ovršeniku, ako za to nema smetnji.
Ako se u ovršnom postupku namiruje više ovrhovoditelja, odnosno ako se, pored ovrhovoditelja
namiruju i osobe čija prava prestaju prodajom pokretnine, oni se iz prodajne cijene namiruju
onim redom kojim su stekli založno ili drugo pravo koje prodajom prestaje, ako zakonom za
određene tražbine nije propisano prvenstveno pravo namirenja. Ovrhovoditelji istoga reda koji se
iz prodajne cijene ne mogu potpuno namiriti namiruju se razmjerno iznosima svojih tražbina.

54. OVRHA RADI NAPLATE NOVČANE TRAŽBINE – OVRHA NA NOVČANOJ

TRAŽBINI OVRŠENIKA, IZUZETO OD OVRHE, IZRAVNA NAPLATA,
OGRANIČENJE OVRHE

Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na novčanoj tražbini i za provedbu te ovrhe mjesno je

nadležan:
1) sud na čijem se području nalazi prebivalište ovršenika,
2) ako ovršenik nema prebivalište u RH, nadležan je sud na čijem se području nalazi
ovršenikovo boravište,
3) ako ovršenik nema u RH ni boravište, mjesno je nadležan sud na čijem se području
nalazi prebivalište ovršenikova dužnika, a ako ovaj nema prebivalište u RH, nadležan
je sud na čijem se području nalazi boravište ovršenikova dužnika
Odredbe koje se odnose na prebivalište fizičke osobe na odgovarajući se način primjenjuju i na
sjedište pravne osobe.

Ovrha na novčanoj tražbini provodi se pljenidbom i prijenosom, ako Zakonom za pojedine

slučajeve nije drukčije određeno.
Ovršnim prijedlogom može se zahtijevati da se odredi samo pljenidba novčane tražbine – u tom
je slučaju ovrhovoditelj dužan u roku od 3 mjeseca od dana kad mu je dostavljeno rješenje o
pljenidbi odnosno od dana kad mu je dostavljena obavijest o očitovanju ovršenikova dužnika ili
o tome da se on nije očitovao u određenom roku, podnijeti prijedlog za prijenos tražbine. Ako
ovrhovoditelj u tom roku ne podnese takav prijedlog, ovrha će se obustaviti.
Pljenidba i prijenos novčane tražbine mogu se odrediti i provesti samo u iznosu koji je potreban
za namirenje tražbine ovrhovoditelja, osim ako je u pitanju nedjeljiva tražbina.

1. PLJENIDBA: Pljenidba se provodi dostavom ovršenikovu dužniku rješenja o ovrsi kojim se

ovršenikovu dužniku zabranjuje da ovršeniku ispuni novčanu tražbinu, a ovršeniku se
134
zabranjuje da tu tražbinu naplati ili da inače raspolaže njome i zalogom koji je dan za njezino
osiguranje (pljenidba je provedena danom dostave rješenja).
o ovrhovoditelj pljenidbom stječe založno pravo na ovršenikovoj tražbini
o ovršenikov dužnik nema pravo žalbe protiv rješenja o pljenidbi.
Prednosni red založnih prava više ovrhovoditelja određuje se prema danu primitka ovršnoga
prijedloga – ako su ovršni prijedlozi više ovrhovoditelja primljeni u sudu istoga dana, založna
prava imaju isti prednosni red (ako je ovršni prijedlog upućen poštom preporučenom pošiljkom,
dan predaje pošti smatra se danom primitka u sudu). Tražbine s istim redom prvenstva namiruju
se razmjerno, ako se ne mogu namiriti u cijelosti.

2. PRIJENOS TRAŽBINE: Zaplijenjena tražbina prenosi se na ovrhovoditelja (u skladu s

njegovim prijedlogom) radi naplate ili umjesto isplate:

Prijenosom tražbine radi naplate ovlašćuje se ovrhovoditelj:

1) da traži od ovršenikova dužnika isplatu iznosa naznačenoga u rješenju o ovrsi ili u
posebnom rješenju o prijenosu, ako je taj iznos dospio,
2) da obavlja sve radnje koje su potrebne radi očuvanja i ostvarenja prenesene tražbine i
3) da se koristi pravima u svezi sa zalogom koji je dan za osiguranje te tražbine 

Zaplijenjena tražbina prelazi prijenosom umjesto isplate na ovrhovoditelja do prenesenoga

iznosa, s učinkom ustupanja tražbine uz naknadu.

Izuzeti su od ovrhe:
1. primanja po osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja
zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno
uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja,
2. primanja po osnovi naknade zbog tjelesnoga oštećenja prema propisima o invalidskom
osiguranju,
3. primanja po osnovi socijalne skrbi,
4. primanja po osnovi privremene nezaposlenosti,
5. primanja po osnovi doplatka za djecu, osim ako posebnim propisom nije drukčije
određeno,
6. primanja po osnovi stipendije i pomoći učenicima i studentima,
7. naknada za rad osuđenika, osim za tražbine po osnovi zakonskoga uzdržavanja te za
tražbine naknade štete prouzročene kaznenim djelom osuđenika,
8. primanja po osnovi odličja i priznanja,
9. rodiljne i roditeljske novčane potpore, osim ako posebnim propisom nije drugačije
određeno
10. utvrđeni iznosi za uzdržavanje djeteta uplaćeni na poseban račun kod banke
11. naknada troškova za službeno putovanje i naknada troškova prijevoza na posao i s posla
do propisanih iznosa do kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi
nesamostalnog rada

135
 12. dar za djecu do 15. godine života i potpore za novorođenče do propisanih iznosa do kojih
se ne smatraju primicima po osnovi od nesamostalnog rada
13. naknada za saniranje posljedica štete od katastrofa i elementarnih nepogoda
14. potpore zbog invalidnosti radnika i neprekidnog bolovanja radnika duljeg od 90 dana,
potpore za slučaj smrti radnika i smrti člana uže obitelji radnika, do propisanih iznosa do
kojih se ne smatraju oporezivim primicima po osnovi od nesamostalnog rada
15. ostala primanja izuzeta od ovrhe po posebnim propisima.

OGRANIČENJA OVRHE
Ako se ovrha provodi na plaći ovršenika, od ovrhe je izuzet iznos u visini dvije trećine
prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po
osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja,
odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti
davatelja uzdržavanja, iznos u visini od jedne polovine prosječne netoplaće u Republici
Hrvatskoj, osim u slučaju ovrhe radi prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta u
kojem slučaju je od ovrhe izuzet iznos koji odgovara iznosu od jedne četvrtine prosječne
mjesečne isplaćene netoplaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za
proteklu godinu.
Ako ovršenik prima plaću koja je manja od prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj, od ovrhe
je izuzet iznos u visini tri četvrtine plaće ovršenika, ali ne više od dvije trećine prosječne
netoplaće u Republici Hrvatskoj, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi
zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno
gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja
uzdržavanja, iznos u visini jedne polovine netoplaće ovršenika, osim u slučaju ovrhe radi
prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta u kojem slučaju je od ovrhe izuzet iznos
koji odgovara iznosu od jedne četvrtine netoplaće ovršenika.
Prosječna netoplaća jest prosječan iznos mjesečne netoplaće isplaćene po jednom zaposlenom u
pravnim osobama u Republici Hrvatskoj, za razdoblje siječanj – kolovoz tekuće godine, koju je
dužan utvrditi Državni zavod za statistiku i objaviti je u »Narodnim novinama«, najkasnije do
31. prosinca te godine. Tako utvrđeni iznos primjenjivat će se u idućoj godini.

NEDOPUŠTENOST SUDSKE OVRHE

Sud će odbaciti kao nedopušten prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima na računu na temelju
pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice te na
temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona na temelju kojih se može od Agencije
zatražiti izravna naplata, osim ako se na temelju tih isprava nije mogla provesti naplata preko
Agencije, o čemu će Agencija izdati potvrdu.

136
55. OVRHA RADI NAPLATE NENOVČANE TRAŽBINE – OVRHA RADI PREDAJE I
ISPORUKE POKRETNINA I ISPRAŽNJENJA I PREDAJE NEKRETNINE

Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu radi ispražnjenja i predaje nekretnine i za provedbu te

ovrhe mjesno je nadležan sud na čijem se području nekretnina nalazi.
Ovrha radi ispražnjenja i predaje nekretnine provodi se tako da sudski ovršitelj, nakon što udalji
osobe i ukloni stvari s te nekretnine, predaje nekretninu u posjed ovrhovoditelju.
Ispražnjenju i predaji nekretnine može se pristupiti nakon proteka osam dana od dana dostave
rješenja o ovrsi ovršeniku i prije njegove pravomoćnosti. Ako se dostava ovršeniku nije mogla
uredno obaviti na posljednjoj poznatoj adresi niti na način predviđen odredbama o dostavi, sud
će mu bez odgode postaviti privremenoga zastupnika, kojemu će se rješenje dostaviti.
Potrebnu radnu snagu i prijevozna sredstva radi provedbe ovrhe dužan je osigurati
ovrhovoditelj na zahtjev sudskoga ovršitelja, koji ovrhovoditelju mora biti priopćen najkasnije
osam dana prije provedbe ovrhe.
Pokretnine koje su uklonjene s nekretnine predaju se ovršeniku, a ako on nije nazočan,
odraslom članu njegova kućanstva. Ako pri poduzimanju ovršnih radnji nije nazočna nijedna od
osoba kojoj se stvari mogu predati ili ih te osobe neće primiti, stvari se predaju na čuvanje drugoj
osobi, na trošak ovršenika. Ovrhovoditelj je dužan osigurati drugu osobu kojoj će se predati
uklonjene stvari. Ovrhovoditelj može sam preuzeti stvari ovršenika na čuvanje. Sud će upozoriti
ovršenika da će, nakon proteka određenoga roka, stvari biti prodane i da će se iz prodajne cijene
namiriti troškovi čuvanja i prodaje stvari.
Sud će po službenoj dužnosti odrediti prodaju pokretnih stvari za račun ovršenika, ako ovaj u
ostavljenom roku ne zatraži njihovu predaju i ne naknadi troškove čuvanja.
Ovrhovoditelj može u prijedlogu za ovrhu zatražiti da se zajedno s ovrhom odredi i ovrha na
ovršenikovim pokretninama koje treba ukloniti s nekretnine radi naplate troškova ovršnoga
postupka. Ovrha se određuje i provodi po pravilima o ovrsi na ovršenikovim pokretninama radi
naplate novčane tražbine.

56. OVRHA RADI OSTVARIVANJA TRAŽBINE NA RADNJU, NEČINJENJE I

TRPLJENJE

Ako je ovršenik dužan po ovršnoj ispravi obaviti određenu radnju ili trpjeti određene radnje ili se
suzdržati od određene radnje, za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu i za provedbu ovrhe mjesno
je nadležan sud na čijem području ovršenik treba ispuniti obvezu po ovršnoj ispravi.

Ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti i druga osoba
Provodi se tako da sud ovlašćuje ovrhovoditelja da u određenom roku na trošak ovršenika
povjeri drugoj osobi da tu radnju obavi ili da je obavi on sam.

137
U prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj može predložiti da sud rješenjem naloži ovršeniku da
unaprijed položi kod suda određeni iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati
obavljanjem radnje od strane druge osobe ili ovrhovoditelja; visinu iznosa sud određuje po
slobodnoj ocjeni, uzimajući u obzir, po mogućnosti, troškovnik osobe ovlaštene za obavljanje
takve radnje koji uz prijedlog za ovrhu priloži ovrhovoditelj.
Konačno rješenje o visini troškova sud donosi na prijedlog ovrhovoditelja, odnosno ovršenika.
Ako se naknadno pokaže da je pribavljeno od ovršenika više sredstava nego što je bilo potrebno
za pokriće troškova obavljanja radnje i troškova ovršnoga postupka, sud će, na ovršenikov
prijedlog, razliku vratiti ovršeniku, ako on raspolaže sredstvima pribavljenim od ovršenika,
odnosno naložit će ovrhovoditelju da u određenom roku tu razliku vrati ako je njemu stavljena na
raspoložbu.

Ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti samo ovršenik
Sredstvo ovrhe je novčana kazna. Stoga će sud rješenjem o ovrsi:
- odrediti ovršeniku primjereni rok za ispunjenje obveze.
- istodobrno će mu zaprijetiti da će protiv njega izreći određenu novčanu kaznu ako u
roku koji mu je određen ne ispuni obvezu.
U rješenju o izricanju novčane kazne sud će ovršeniku odrediti novi rok za ispunjenje obveze i
zaprijetiti novom novčanom kaznom u većem iznosu nego što je bila ona kojom mu je prije
zaprijetio, ako ni u tom roku ne ispuni obvezu i tako do izvršenja.
Prije izricanja novčane kazne sud će omogućiti ovršeniku da se očituje, a po potrebi održat će i
ročište radi izvođenja dokaza.
Ovršenik koji je ispunio svoju obvezu u roku koji mu je sud odredio, dužan je bez odgode o tome
obavijestiti sud i priložiti nesumnjive dokaze o tome - ovjerovljena pisana izjava ovrhovoditelja
o tome da je radnja obavljena, javnobilježnički zapisnik ili zapisnik sudskoga ovršitelja o
obavljanju radnje, nalaz i mišljenje sudskoga vještaka da je radnja obavljena, predaja djela koje
je radnjom učinjeno u sudski ili javnobilježnički polog i sl. U protivnome, smatrat će se da radnja
nije obavljena.
Ako radnja koju može obaviti samo ovršenik ne ovisi isključivo o njegovoj volji, ovrhovoditelj
nema pravo tražiti ovrhu, nego samo naknadu štete.

Ovrha radi ostvarenja obveze na trpljenje i nečinjenje

Ako je na temelju ovršne isprave ovršenik dužan trpjeti poduzimanje neke radnje ili se
suzdržavati od njezina poduzimanja, sud će, na prijedlog ovrhovoditelja koji tvrdi da se
ovršenik ponaša protivno svojoj obvezi, rješenjem naložiti ovršeniku da se ponaša u skladu
sa svojom obvezom i zaprijetiti mu novčanom kaznom ili kaznom zatvora ako se nastavi
tako ponašati. Ovršna radnja je novčana kazna.
U pravnom lijeku protiv rješenja o ovrsi ovršenik može osporiti tvrdnju ovrhovoditelja da se
ponašao protivno svojoj obvezi iz ovršne isprave. Sud može, po potrebi, u povodu pravnoga
lijeka odrediti ročište radi izvođenja dokaza i saslušanja stranaka.
Ako se ponašao protivno svojoj obvezi, sud će ovršeniku izreći novčanu kaznu ili kaznu zatvora
kojom mu je bio zaprijetio i istodobno mu zaprijetiti novom novčanom kaznom ili kaznom
zatvora ako se ponovno bude ponašao protivno svojoj obvezi.
138
Ako je ovršnom ispravom naloženo da se ovršenik ponaša u skladu sa svojom obvezom novčane
kazne ili kazne zatvora ispunjeni su uvjeti za izricanje iste, a ovrhvoditelj je dužan podnijeti
prijedlog za izricanje u roku od 15 dana od saznanja za takvo ponašanje, odnosno 1 godine od
povrede obveze.
Sud će na prijedlog ovrhovoditelja izricati ovršeniku novčane kazne ili kazne zatvora i prijetiti
mu novim takvim kaznama sve dok se ovršenik ne prestane ponašati protivno svojoj
obvezi. Ukupno trajanje kazni zatvora kojima se zamjenjuju izrečene novčane kazne u povodu
iste ovršne isprave, odnosno ukupni zbroj kazni zatvora koje mogu biti izrečene ovršeniku u
povodu iste ovršne isprave, ne mogu prijeći šest mjeseci.

Ovrha radi uspostavljanja prijašnjega stanja

Ako je zbog ponašanja ovršenika protivno obvezi iz ovršne isprave nastala promjena koja nije u
skladu s pravom ovrhovoditelja, sud će ovlastiti ovrhovoditelja, na njegov prijedlog, da sam, a po
potrebi i uz pomoć sudskoga ovršitelja, uspostavi prijašnje stanje na trošak i opasnost ovršenika.
U pogledu polaganja iznosa potrebnoga za podmirenje troškova za uspostavljanje prijašnjega
stanja i određivanja konačne visine tih troškova primjenjuju se odredbe o troškovima za ovrhu
radnje koju može, pored ovršenika, obaviti i druga osoba.
Ako je do promjena došlo nakon nastanka ovršne isprave, sud će postupiti tek pošto utvrdi da je
do promjene došlo zbog ponašanja ovršenika.

Ponovno smetanje posjeda

Ako je na osnovi ovršne isprave, donesene u postupku zbog smetanja posjeda, ovrha provedena,
ili je ovršenik dobrovoljno ispunio svoju obvezu, pa poslije toga ponovno učini smetanje
posjeda, koje se u biti ne razlikuje od prijašnjega, sud će na prijedlog ovrhovoditelja na temelju
iste ovršne isprave, ako je njome zabranjeno takvo buduće ponašanje, donijeti novo rješenje o
ovrsi radi uspostave prijašnjega stanja, ako je to potrebno, i zaprijetiti ovršeniku izricanjem
novčane kazne ako ponovno počini smetanje posjeda.
Prijedlog za donošenje rješenja ovrhovoditelj može podnijeti već u prvom prijedlogu za ovrhu na
temelju rješenja zbog smetanja posjeda kojim je ovršeniku zabranjeno ponovno takvo ponašanje,
inače rokovi 30 dana od saznanja, 1 godina nakon ponovljenog smetanja.
Odredbama ove glave ne dira se u pravo ovrhovoditelja da u parnici traži naknadu štete koja
mu je nanesena time što se ovršenik ponašao protivno svojoj obvezi utvrđenoj u ovršnoj ispravi

57. OVRHA RADI VRAĆANJA ZAPOSLENIKA NA RAD I SLUŽBU

Ovo je podvrsta ovrhe radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti samo ovršenik.

Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na temelju ovršne isprave kojom je poslodavcu naloženo da

zaposlenika vrati na rad i da člana tijela ovršenika vrati u službu i za provedbu ovrhe, mjesno je
nadležan sud na čijem se području nalazi sjedište poslodavca.

139
Prijedlog za ovrhu može se podnijeti u roku od 60 dana od dana kada je ovrhovoditelj stekao
pravo da taj prijedlog podnese.

Ovrha na temelju ovršne isprave kojom je ovršeniku naloženo da ovrhovoditelja vrati na rad
odnosno u službu provodi se izricanjem novčanih kazni. Novčane kazne izriču se prema
odredbama Zakona o ovrsi radi ostvarenja radnje koju može obaviti samo ovršenik.

Ovrhovoditelj koji je podnio prijedlog da bude vraćen na rad, odnosno u službu može predložiti
da sud donese rješenje kojim će odrediti da mu je ovršenik dužan isplatiti na ime plaće
mjesečne iznose dospjele od pravomoćnosti odluke pa dok ponovno ne bude vraćen na
posao, te odrediti ovrhu radi naplate dosuđenih iznosa.
o prijedlog za naknadu može se spojiti s prijedlogom za ovrhu radi vraćanja na rad ili može
biti podnesen naknadno do završetka ovršnoga postupka.
Mjesečna naknada plaće određuje se u iznosu koji bi ovrhovoditelj ostvario da je bio na radu
(obuhvaća i plaćanje poreza te drugih davanja po osnovi plaće).
Ako je sud djelomice prihvatio zahtjev za isplatu naknade, uputit će ovrhovoditelja da ostatak
ostvaruje u postupku pred nadležnim sudom.

58. ODREŽĐIVANJE OVRHE NA TEMELJU VJERODOSTOJNE ISPRAVE I ULOGA

JAVNIH BILJEŽNIKA U OVRŠNOM POSTUPKU
Javni bilježnici odlučuju o prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u skladu s
odredbama OZ-a.
Za određivanje ovrhe mjesno je nadležan javni bilježnik čije sjedište je u jedinici područne
(regionalne) samouprave prebivališta ili sjedišta ovršenika. Ako je jednim prijedlogom za
ovrhu zatražena ovrha protiv više ovršenika, a za njih ne postoji mjesna nadležnost istog javnog
bilježnika, nadležan je javni bilježnik koji je mjesno nadležan za jednog od ovršenika.

Sud će prijedlog odbaciti:

1. ako prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave bude podnesen sudu umjesto
javnom bilježniku
2. ako prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen mjesno
nenadležnom javnom bilježniku

Ovrhovoditelj može u prijedlogu za ovrhu predložiti 1) da se ovrha odredi na jednom ili više
predmeta ovrhe, 2) da se ovrha radi naplate određene tražbine općenito odredi na imovini
ovršenika, bez navođenja sredstva i predmeta ovrhe.

Ako javni bilježnik ocijeni da je prijedlog za ovrhu:

1) dopušten i osnovan - donijet će rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i
dostaviti ga strankama,
2) nije dopušten, uredan ili osnovan - proslijedit će predmet nadležnom sudu radi
donošenja odluke (sud će odrediti ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ako ocijeni da
je prijedlog za ovrhu dopušten, uredan i osnovan u roku od 60 dana, računajući od dana
kada je zaprimio spis).

140
Javni bilježnik će donijeti i otpremiti rješenje o ovrsi ili će spis proslijediti sudu najkasnije u
roku od 30 dana, računajući od dana zaprimanja prijedloga, odnosno obavijesti Ministarstva
financija, Porezne uprave o osobnom identifikacijskom broju.
Ako nakon donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelj u cijelosti
ili djelomično povuče prijedlog za ovrhu, javni bilježnik će rješenjem obustaviti ovrhu. Javni
bilježnik će rješenjem obustaviti ovrhu i ako tijekom postupka utvrdi da je ovršenik umro prije
pokretanja postupka ili da je ovršenik koji je pravna osoba prestao postojati. Ako stranka
podnese žalbu protiv rješenja o obustavi, javni bilježnik će proslijediti spis nadležnom sudu radi
provedbe postupka u povodu žalbe.
Ovršenik može podnijeti prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave
javnom bilježniku koji ga je izdao.

Javni bilježnik kojem je podnesen:

1) nepravodoban, nedopušten ili neobrazložen prigovor protiv rješenja koje je izdao -
proslijedit će spis radi donošenja odluke u povodu prigovora nadležnom sudu koji će
donijeti rješenje o odbacivanju takva prigovora,
2) pravodoban, dopušten i obrazložen prigovor protiv rješenja koje je izdao - proslijedit će
spis radi provedbe postupka u povodu prigovora nadležnom sudu, koji će u povodu takva
prigovora donijeti odluku.
Spis proslijeđen sudu radi provedbe postupka po prigovoru, žalbi ili zahtjevu za odgodu ovrhe,
po okončanju postupka, ostaje kod suda.

Na zahtjev ovrhovoditelja javni bilježnik staviti će na otpravak rješenja o ovrsi koje je donio
potvrdu o njegovoj pravomoćnosti i ovršnosti - ako u roku od 8 dana od isteka roka za prigovor
ne primi prigovor, ali i kad je prigovor podnesen u roku od osam dana od isteka roka za prigovor
ako ocijeni da očito nije pravodoban (u tom slučaju javni bilježnik prosljedit će predmet
nadležnom sudu radi donošenja odluke).
Otpravak rješenja o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik predat će
ovrhovoditelju.

59. SREDSTVA OSIGURANJA: PRISILNO ZASNIVANJE ZALOŽNOG PRAVA NA

NEKRETNINI, PRETHODNE I PRIVREMENE MJERE

Na osiguranje tražbine na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o ovrsi radi

ostvarenja tražbine. Kao sredstva osiguranja mogu se odrediti samo sredstva predviđena
Ovršnim zakonom ili drugim zakonom.

Općinski sudovi nadležni su određivati i provoditi osiguranje, osim ako zakonom to nije
povjereno drugom sudu. Trgovački sudovi nadležni su određivati i provoditi osiguranje u
predmetima u kojima bi bili nadležni za odlučivanje o predmetu spora u skladu s pravilima
parničnog postupka o nadležnosti trgovačkih sudova.

141
Nedopustivost osiguranja - osiguranje nije dopušteno na stvarima i pravima koji po Zakonu
ne mogu biti predmet ovrhe, osim ako odredbama Zakona nije drukčije određeno

Sredstva:
1 ) osiguranje prisilnim zasnivanjem založnoga prava na nekretnini
2 ) sudsko i javnobilježničko založnopravno osiguranje na temelju sporazuma stranaka
3 ) sudsko i javnobilježničko osiguranje prijenosom vlasništva na stvari i prijenosom
prava
4 ) osiguranje prethodnom ovrhom
5) osiguranje prethodnim mjerama,
6) osiguranje privremenim mjerama

PRETHODNA MJERA:

Za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje prethodnom mjerom i za provedbu takve mjere

mjesno je nadležan sud koji bi bio nadležan za ovrhu na temelju ovršne isprave na temelju koje
je osiguranje predloženo.

Prethodna mjera određuje se radi osiguranja novčane tražbine na temelju:

1. odluke suda ili upravnog tijela koja nije postala ovršna,
2. nagodbe zaključene pred sudom ili upravnim tijelom, ako tražbina koja je u njoj
utvrđena još uvijek nije dospjela,
3. javnobilježničke odluke ili javnobilježničke isprave, ako tražbina koja je u njoj
utvrđena još uvijek nije dospjela.

Sud će na temelju isprava odrediti prethodnu mjeru ako predlagatelj osiguranja učini
vjerojatnom opasnost da bi se bez toga osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo
ostvarenje tražbine.
Smatrat će se da opasnost postoji ako je određivanje prethodne mjere predloženo na temelju:
1) platnog naloga, odnosno rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koji su izdani
na temelju javne isprave, mjenice ili čeka, protiv kojih je pravodobno podnesen prigovor
2) presude donesene u kaznenom postupku o imovinskopravnom zahtjevu protiv koje je
dopušteno ponavljanje kaznenoga postupka,
3) odluke koja se mora ovršiti u inozemstvu,
4) nagodbe zaključene pred sudom ili upravnim tijelom koja se pobija na način predviđen
zakonom
5) javnobilježničke isprave koja se pobija na način predviđen zakonom,

Kao prethodne mjere sud može odrediti:

1. predbilježbu založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja ili na pravu
uknjiženom na nekretnini,
2. koju od mjera osiguranja za sudsko osiguranje novčane tražbine zasnivanjem
založnoga prava na temelju sporazuma stranaka (uknjižbu založnog prava na nekretnini,
upis založnog prava na pokretnini, novčanoj tražbini, dijelu primanja, dijelu imenovine,
tražbini, drugim pravima...)

142
 3. zabranu banci da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, po nalogu protivnika
osiguranja, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera.
Provedbom prethodne mjere predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na predmetu
osiguranja.

U rješenju kojim se određuje prethodna mjera koje mora biti obrazloženo, uz ostalo, moraju
biti naznačeni:
1) iznos tražbine koja se osigurava, s kamatama i troškovima,
2) mjera osiguranja i
2) vrijeme za koje se ona određuje.
Prethodna mjera može trajati najduže do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

Sud će na prijedlog protivnika osiguranja obustaviti postupak i ukinuti provedene radnje:

1. ako protivnik osiguranja položi sudu dužni iznos tražbine koja se osigurava, s
kamatama i troškovima,
2. ako protivnik osiguranja učini vjerojatnim da je tražbina u vrijeme donošenja rješenja o
određivanju prethodne mjere već bila naplaćena ili dovoljno osigurana,
3. ako je pravomoćno utvrđeno da tražbina nije nastala ili da je prestala,
4. ako odluka na temelju koje je prethodna mjera određena bude ukinuta u povodu
pravnoga lijeka, odnosno ako sudska nagodba ili javnobilježnička isprava na temelju
koje je prethodna mjera određena bude stavljena izvan snage
5. ako u roku od 15 dana od proteka vremena za koje je određena ne bude udovoljeno
uvjetima za prisilnu ovrhu.
Žalba protiv rješenja zadržava njegovu ovrhu.

Ako se pretpostavke za ovrhu radi naplate osigurane tražbine ispune prije proteka vremena za
koje je određena prethodna mjera, sud će, na prijedlog protivnika osiguranja, obustaviti postupak
i ukinuti provedene radnje ako predlagatelj osiguranja ne podnese prijedlog za ovrhu u roku
od petnaest dana od nastupanja tih uvjeta. Ako je predlagatelj osiguranja zatražio ovrhu jer su
se ispunile pretpostavke za ovrhu radi naplate osigurane tražbine, sud će na prijedlog
predlagatelja osiguranja istim rješenjem odrediti ovrhu i obustaviti postupak osiguranja te
naložiti prijenos sredstava zaplijenjenih po rješenju o osiguranju radi namirenja tražbine iz
rješenja o ovrsi.

PRIVREMENA MJERA:

Za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje privremenom mjerom prije pokretanja parničnoga ili

kojega drugoga sudskog postupka o tražbini koja se osigurava, mjesno je nadležan
 sud koji bi bio nadležan za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu,
a nakon pokretanja postupka nadležan je
 sud pred kojim je postupak pokrenut.
Za provedbu privremene mjere mjesno je nadležan sud koji bi bio mjesno nadležan za provedbu
ovrhe.
Sud koji bi bio nadležan za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na temelju ovršne isprave
donesene u upravnom postupku nadležan je i za odlučivanje o prijedlogu za određivanje
privremene mjere nakon završetka toga postupka.

143
Privremena mjera može se predložiti prije pokretanja i tijekom sudskoga ili upravnoga postupka
te nakon završetka tih postupaka, sve dok ovrha ne bude provedena.

U prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora istaknuti:

- zahtjev u kojemu će točno označiti tražbinu čije osiguranje traži,
- odrediti kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja te,
- kada je to potrebno, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti
te
- predmet osiguranja,
uz odgovarajuću primjenu pravila ovoga Zakona o sredstvima i predmetu ovrhe.

Rješenje o određivanju privremene mjere imaju učinak rješenja o ovrsi, a mora biti
obrazloženo. U rješenju se mora odrediti i vrijeme trajanja te mjere, a ako je mjera određena prije
podnošenja tužbe ili pokretanja drugog postupka i rok u kojemu predlagatelj osiguranja mora
podnijeti tužbu/pokrenuti postupak. Žalba ne odgađa provedbu privremene mjere.

Privremena mjera može se odrediti i radi osiguranja nedospjelih i uvjetnih tražbina.

Privremena mjera nije dopuštena ako postoje uvjeti za određivanje prethodne mjere kojom se
može postići ista svrha osiguranja.

RAZLIKUJEMO:
1. Privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine
- uvjet je da učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere
protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju
imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati
- zabrana otuđenja ili opterećenja nekretnine/stvarnih prava/pokretnine,
oduzimanje i polaganje gotovog novca, vrjednosnih papira i sl, zabrana dužniku
protivnika osiguranja da dobrovoljno ispuni svoju tražbinu, nalog banci da uskrati
isplatu s dužnikova računa
- provedbom privremene mjere se ne stječe založno pravo
2. Privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine
- uvjet je da učini vjerojatnim postojanje tražbine i (i) da će bez takve mjere
protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine, osobito time
što bi se promijenilo postojeće stanje stvari ili (ii) ako učini vjerojatnim da je
mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja
prijeti.
- zabrana otuđenja ili opterećenja pokretnina/dionica i poslovnih
udjela/nekretnina/drugih prava na koje je upravljena tražbina, zabrana dužniku da
protivniku osiguranja preda stvari/prenese pravo, zabrana protivniku osiguranja
da poduzima radnje koje mogu nanijeti štetu, nalog protivniku osiguranja da obavi
određene radnje ...

Postupak se obustavlja i mjere se ukidaju ako predlagatelj osiguranja nije u danom roku
pokrenuo postupak ili na prijedlog protivinika osiguranja ako su se okolnosti zbog kojih je
određena promijenile tako da više nije potrebna.

144
60. OVRHA NA TEMELJU EUROPSKOG OVRŠNOG NALOGA, POTVRDA O
EUROPSKOM OVRŠNOM NALOGU

Uređuje se postupak izdavanja potvrde o europskom ovršnom nalogu za nesporne tražbine prema
Uredbi (EZ) br. 805/2004. Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. godine kojom se
uvodi europski ovršni nalog za nesporne tražbine te postupak određivanja ovrhe na temelju
europskoga ovršnog naloga. Primjenjuje se samo u građanskim i trgovačkim sporovima.

IZDAVANJE POTVRDE O EUROPSKOM OVRŠNOM NALOGU

U Republici Hrvatskoj su za potvrđivanje domaćih ovršnih isprava kao europskoga ovršnog
naloga nadležni sudovi, upravna tijela, javni bilježnici ili pravne i fizičke osobe s javnim
ovlastima koji su ovlašteni izdati ovršni otpravak domaće europske ovršne isprave o nespornim
tražbinama.
Potvrde se izdaju bez prethodnoga saslušanja dužnika. Tijelo ili osoba koja je izdala potvrdu
dostavit će otpravak potvrde dužniku po službenoj dužnosti.
Ako sud ili upravno tijelo odbace ili odbiju zahtjev za izdavanje potvrde, podnositelj zahtjeva
ima pravo žalbe protiv rješenja kojim je njegov zahtjev odbačen ili odbijen uz odgovarajuću
primjenu odredaba zakona koji uređuju žalbu protiv odluke kojom je prijedlog za ovrhu
(izvršenje) odbačen ili odbijen.
Ako javni bilježnik nađe da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje potvrde zahtjev za izdavanje
potvrde s prijepisom odgovarajuće svoje isprave ili spisa proslijedit će općinskom sudu na čijem
je području njegovo sjedište radi donošenja odluke o zahtjevu. Javni je bilježnik dužan
obrazložiti zašto smatra da nisu ispunjene pretpostavke za prihvaćanje zahtjeva stranke.
Zahtjev radi ispravljanja ili ukidanja sudske potvrde podnosi se sudu koji ju je izdao i odlučuje
taj sud rješenjem. Zahtjev za ispravljanje ili ukidanje javnobilježničke potvrde ili potvrde koju je
donijelo upravno tijelo ili fizičke ili pravne osobe s javnim ovlastima podnosi se osobi ili tijelu
koje ju je izdalo, koji su dužni proslijediti zahtjev s prijepisom svoga spisa u povodu kojega su
izdali potvrdu općinskom sudu na području kojega je njihovo sjedište radi donošenja odluke.
O zahtjevu za ispravak potvrde odlučuje se uz odgovarajuću primjenu odredaba Zakona o
parničnom postupku o ispravljanju presude, a o zahtjevu za ukidanje potvrde uz odgovarajuću
primjenu odredaba OZ-a o ukidanju potvrde o ovršnosti.

ODREĐIVANJE OVRHE NA TEMELJU EUROPSKOGA OVRŠNOG NALOGA

Ovršna isprava koja je u nekoj drugoj državi članici Europske unije potvrđena u skladu s
Uredbom kao europski ovršni nalog, ovršava se u Republici Hrvatskoj pod istim uvjetima kao i
domaća ovršna isprava, bez potrebe provedbe posebnog postupka radi priznanja te isprave i
proglašenja njezine ovršnosti, odnosno bez potrebe da se o njezinu priznanju odluči kao o
prethodnom pitanju.
Za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na temelju europskoga ovršnog naloga, o pravnim
lijekovima ovršenika protiv rješenja o ovrsi donesenog na temelju te isprave prema odredbi
članka 21. Uredbe te o njegovim prijedlozima za odgodu, obustavu i ograničenje ovrhe prema

145
odredbama članka 23. Uredbe stvarno je nadležan sud koji je za odlučivanje o tim prijedlozima,
odnosno pravnim lijekovima nadležan i inače. Mjesna nadležnost suda za donošenje odluka
određuje se po odredbama OZ-a o mjesnoj nadležnosti suda u ovršnom postupku. O
prijedlozima, odnosno pravnim lijekovima sud odlučuje prema pravilima OZ-a.
Ovrha će se obustaviti, odnosno ograničiti prema odredbama OZ-a o obustavi ovrhe, odnosno o
ograničenju ovrhe i na temelju otpravka potvrde o neovršivosti ili o ograničenju ovrhe prema
članku 23. Uredbe.
Pravila o žalbi nakon isteka roka, odnosno o tužbi zbog razloga zbog kojih se ta žalba može
podnijeti primjenjuju se i u ovrsi na temelju europskoga ovršnog naloga.

61. PREDMET ZAKONA O PROVEDBI OVRHE NA NOVČANIM SREDSTVIMA,

PREDMET OVRHE I TIJELA KOJA PROVODE OVRHU NA NOVČANIM
SREDSTVIMA

Uređuje se provedba ovrhe na novčanim sredstvima, uključujući vođenje Očevidnika redoslijeda

osnova za plaćanje, postupanje u slučaju nedostatka novčanih sredstava za provedbu ovrhe,
postupanje poslovnog subjekta u uvjetima blokade njegovog računa, vođenje Jedinstvenog
registra računa te nadzor nad provedbom zakona.
Ovrhu na novčanim sredstvima provode Financijska agencija, Hrvatska narodna banka i banke.
Predmet ovrhe:
- novčana sredstva po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama,
prema osobnom identifikacijskom broju ovršenika, bez njegove suglasnosti i bez obzira ako u
osnovi za plaćanje nije određena ovrha na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim
novčanim sredstvima.
Ovrha se ne provodi na novčanim sredstvima, odnosno računima izuzetima od ovrhe zakonom.

62. PROVEDBA OVRHE NA NOVČANIM SREDSTVIMA

Nadležno tijelo, odnosno ovrhovoditelj dostavlja osnovu za plaćanje Agenciji, u izvorniku,

ovjerenoj preslici ili prijepisu ili otpravku, neposrednom dostavom, preporučenom pošiljkom,
odnosno na drugi način uređen posebnim propisom; osnova za plaćanje može se dostaviti i kao
elektronička isprava u skladu sa zakonom kojim se uređuje uporaba elektroničke isprave.
Ovrhovoditelj uz osnovu za plaćanje za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju ovršne
odluke i nagodbe domaćeg suda, upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca koju dostavlja
Agenciji, prilaže i zahtjev s podacima potrebnim za provedbu ovrhe prema odredbama ovoga
Zakona. Obrazac zahtjeva sastavni je dio Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na
novčanim sredstvima.
Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje = jedinstvena baza podataka o svim zaprimljenim
osnovama za plaćanje pojedinog ovršenika, stanju njihove izvršenosti te radnjama poduzetim

146
prilikom provedbe ovrhe na temelju tih osnova za plaćanje. Očevidnik sadrži podatke o
primljenim, vraćenim, izvršenim i neizvršenim osnovama za plaćanje, a vodi se u elektroničkom
obliku.
Osnovu za plaćanje Agencija upisuje u Očevidnik prema trenutku (datum, sat i minuta) primitka.
Agencija daje naloge za izvršavanje osnova za plaćanje onim redoslijedom kojim su upisane u
Očevidnik ako drugim zakonom nije drugačije propisano.
Osnova za plaćanje izvršava se najprije na računima, a zatim na oročenim novčanim
sredstvima.
Osnova za plaćanje izvršava se na računima i oročenim novčanim sredstvima počevši od banke
koja vodi najranije otvoreni račun odnosno oročena novčana sredstva, po svim računima i
oročenim novčanim sredstvima u toj banci, te dalje redom po računima i oročenim novčanim
sredstvima u svim bankama prema vremenu otvaranja najranijeg računa odnosno oročenih
novčanih sredstava na način da se ovrha uvijek provodi na svim računima odnosno oročenim
novčanim sredstvima u toj banci.
Osnova za plaćanje izvršava na svim računima u pojedinoj banci. Ako u osnovi za plaćanje nisu
navedeni računi na kojima se ovrha provodi, ovrha se provodi redom, počevši od banke koja vodi
najranije otvoreni račun, prema podacima iz Jedinstvenog registra računa.
Ako osnova za plaćanje nije izvršena na računima, a ovršenik ima oročena novčana sredstva,
osnova za plaćanje izvršava se na oročenim novčanim sredstvima.

Postupak izvršenja osnove za plaćanje

Agencija daje nalog banci da u roku propisanom pravilnikom izvrši nalog u visini potrebnoj za
izvršenje osnove za plaćanje (banka izvršava nalog u visini raspoloživih novčanih sredstava po
računima do iznosa određenog u nalogu Agencije i o tome obavještava Agenciju).
Ako nalog nije izvršen u cijelosti, banka će prema nalogu Agencije zabraniti raspolaganje
novčanim sredstvima po računima i oročenim novčanim sredstvima do visine određene u
nalogu, sve do novoga naloga Agencije.
Navedeni postupak Agencija ponavlja pojedinačno od banke do banke.

Ako osnova za plaćanje nije izvršena u cijelosti nakon provedenog postupka - Agencija daje
nalog bankama da blokiraju sve ovršenikove račune i zabrane raspolaganje oročenim novčanim
sredstvima. Agencija u JRR stavlja oznaku blokade ovršenikovih računa i oznaku zabrane
raspolaganja oročenim novčanim sredstvima.

Postupak izvršenja osnove za plaćanje na oročenim novčanim sredstvima

Ako osnova za plaćanje nije izvršena u cijelosti na novčanim sredstvima po svim ovršenikovim
računima, oročena novčana sredstva (uključujući kamate) koriste se za izvršenje osnove za
plaćanje po isteku ugovora o oročenju te se smatraju priljevom novčanih sredstava.
Banka i ovršenik ne smiju produžiti niti mijenjati ugovor o oročenju za vrijeme zabrane
raspolaganja oročenim novčanim sredstvima (mogu ga otkazati/raskinuti radi namirenja).
Dospjele kamate koje se prema ugovoru o oročenju isplaćuju za vrijeme zabrane raspolaganja
oročenim novčanim sredstvima koriste se za izvršenje osnove za plaćanje te se smatraju
priljevom novčanih sredstava.

147
PROVEDBA OVRHE NA NOVČANIM SREDSTVIMA PRORAČUNA RH

Radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima državnog proračuna Republike Hrvatske i

proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odgovarajuće se primjenjuju
odredbe ovoga Zakona i posebnih propisa kojima se uređuju državni proračun i proračun
jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Nalog za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima državnog proračuna Republike Hrvatske
Agencija dostavlja Hrvatskoj narodnoj banci, a nalog za provedbu ovrhe na novčanim
sredstvima proračuna jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave Agencija dostavlja
banci.
Ovrha na novčanim sredstvima banke provodi se iz sredstava banke u HNB-u.

63. NADLEŽNOST I POSTUPAK: UREDBA BRUXELLES I BIS, OBVEZNOPRAVNE I

OBITELJSKOPRAVNE STVARI, NASLJEDNOPRAVNE STVARI I OSTALE
ODREDBE

Određena je nadležnost suda RH u sporovima s međunarodnim elementom. Direktno se

propisuje primjena Uredbe Brisel I (preinačena) te proširuje primjena te uredbe i na situacije s
državljanima trećih zemalja radi ujednačenog odnosa. Nastoji se olakšati pristup pravosuđu,
osobito utvrđivanjem pravila o nadležnosti sudova i pravila o brzom i jednostavnom priznanju i
izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima koje su donesene u državama
članicama (plus Danska).

U građanskim i trgovačkim stvarima, nadležnost suda RH određuje se primjenom Uredbe EUP i

Vijeća o nadležnosti, priznavanju i izvršenju stranih sudskih odluka u građanskim i trgovačkim
stvarima. Stranke se mogu sporazumjeti o nadležnosti suda države koja nije članica EU, osim
ako je za predmet spora isključivo nadležan sud RH ili druge države članice EU.

Sudska odluka koja je donesena u državi članici priznaje se bez potrebe bilo kakvog postupka
priznanja. Sudska odluka koja je izvršna u državi članici izvršna je i u drugim državama
članicama bez zahtijevanja potvrde o izvršnosti.

148
64. PRIZNANJE I IZVRŠENJE STRANE SUDSKE ODLUKE – PRETPOSTAVKE
Odredbe ZMPP ne primjenjuju se na priznanje i ovrhu stranih sudskih odluka u dijelu u kojem
je to regulirano uredbama EU (Bruxelles I bis i druge – o uzdržavanju, bračnoimovinskim
stvarima, nasljednim), međunarodnim ugovorima (Haške konvencije), naravno samo unutar polja
primjene tih propisa.
ZMPP uređuje priznanje i izvršenje stranih sudskih odluka kako slijedi:
Strana sudska odluka izjednačuje se s odlukom suda Republike Hrvatske i ima pravni
učinak u Republici Hrvatskoj samo ako je prizna sud Republike Hrvatske.
Stranom sudskom odlukom smatra se i nagodba sklopljena pred sudom (sudska nagodba), i
odluka drugog tijela koja je u državi u kojoj je donesena izjednačena sa sudskom odlukom,
odnosno sudskom nagodbom, ako su njezin predmet odnosi iz članka 1. ZMPP. Članak 1 ZMPP
definira da su predmet tog zakona privatnopravni odnosi.
Strana sudska odluka priznat će se ako je podnositelj prijedloga za priznanje uz tu odluku podnio
i dokaz o pravomoćnosti te odluke po pravu države u kojoj je donesena. Podnositelj prijedloga
za ovrhu strane sudske odluke uz to treba podnijeti i potvrdu o ovršnosti te odluke po pravu
države u kojoj je donesena.

Sud će odbiti priznanje strane sudske odluke:

 ako u povodu prigovora stranke protiv koje se priznanje traži utvrdi da u postupku u
kojem je odluka donesena bilo povrijeđeno pravo te stranke na sudjelovanje
 ako u toj stvari postoji isključiva nadležnost suda ili drugog tijela Republike Hrvatske
 ako je sud koji ju je donio svoju nadležnost utemeljio isključivo na prisutnosti tuženika ili
njegove imovine u državi suda, a ta prisutnost nije u neposrednoj vezi s predmetom
postupka
 ako je sud svoju nadležnost utemeljio protivno odredbama Uredbe Bruxelles I bis o
nadležnosti u stvarima koje se odnose na osiguranje, potrošačke ugovore i pojedinačne
ugovore o radu
 ako u istoj stvari i među istim strankama postoji pravomoćna presuda suda Republike
Hrvatske ili odluka stranoga suda koja je ranije postala pravomoćna, a priznata je ili je
podobna za priznanje u Republici Hrvatskoj
 ako bi priznanje očito bilo protivno javnom poretku Republike Hrvatske.

Sud će prekinuti postupak priznanja strane sudske odluke ako je pred sudom Republike Hrvatske
u tijeku ranije pokrenut postupak u istoj pravnoj stvari i među istim strankama, do pravomoćnog
okončanja toga postupka.
Za priznanje i ovrhu stranih sudskih odluka mjesno je nadležan sud na čijem području
stranka protiv koje se priznanje i ovrha traže ima prebivalište ili sud na čijem se području
treba provesti ovrha. Ako stranka protiv koje se priznanje i ovrha traže nema prebivalište u

149
Republici Hrvatskoj niti se u Republici Hrvatskoj treba provesti ovrha, prijedlog se može
podnijeti nekom od stvarno nadležnih sudova u Republici Hrvatskoj.
Protiv rješenja o priznanju i ovrsi strane sudske odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15
dana od dana dostave rješenja.
Ako o priznanju strane sudske odluke nije doneseno pravomoćno rješenje, svaki sud može o
priznanju te odluke rješavati u postupku kao o prethodnom pitanju, ali samo s učinkom za taj
postupak.

150
 NASLJEDNO PRAVO – PROCESNOPRAVNE ODREDBE

65. STVARNA I MJESNA NADLEŽNOST, NAČELO OFICIOZNOSTI I ODLUKE U

OSTAVINSKOM POSTUPKU

STVARNA I MJESNA NADLEŽNOST U OSTAVINSKOM POSTUPKU

Stvarna nadležnost - Ostavinski se postupak u prvom stupnju provodi pred općinskim sudom
odnosno pred javnim bilježnikom kao povjerenikom suda.
U općinskom sudu ostavinski postupak provodi sudac pojedinac ili sudski savjetnik. Sud će
povjeriti javnom bilježniku provođenje ostavinskog postupka i dostaviti mu smrtovnicu. Ako
javni bilježnik provodi postupak, može ga provesti prisjednik. Kada javni bilježnik provodi
radnje u ostavinskom postupku kao povjerenik suda ovlašten je, kao i sudac i sudski savjetnik
općinskog suda, poduzimati sve radnje u postupku i donositi sve odluke osim odluka za koje je
Zakonom drukčije propisano.
Sud uvijek može narediti JB da vrati predmet.

Mjesna nadležnost - Za ostavinski postupak mjesno je nadležan sud (i) na čijem je području
ostavitelj u vrijeme smrti imao prebivalište. Ako ostavitelj u vrijeme smrti nije imao prebivalište
u Republici Hrvatskoj, za ostavinski postupak mjesno je nadležan sud (ii) na čijem je području
ostavitelj u to vrijeme imao boravište. Ako ostavitelj u vrijeme smrti nije imao ni prebivalište ni
boravište u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan sud (iii) na čijem se području nalazi
pretežni dio njegove ostavine u Republici Hrvatskoj. Ako se nijedan dio ostavine ne nalazi u
Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan sud (iv) prema mjestu gdje je ostavitelj upisan u knjigu
državljana (a tu info ćemo saznati od Ministarstva uprave).
Privremene mjere za osiguranje ostavine može pored ostavinskoga suda narediti i sud na čijem je
području ostavitelj umro te sud na čijem se području nalazi ostaviteljeva imovina.
Kad za ostavinski postupak nije nadležan sud u RH, nadležnost hrvatskog suda koji je ovlašten
provoditi pojedine radnje određuje se prema gornjim pravilima.

Stranke ne mogu sporazumno mijenjati nadležnost suda u ostavinskom postupku.

NAČELO OFICIOZNOSTI U OSTAVINSKOM POSTUPKU

Kad neka osoba umre ili bude proglašena umrlom, matičar nadležan za upis činjenice smrti u
maticu umrlih (prema mjestu smrti ili gdje je nađen) sastavit će smrtovnicu i dostaviti ju sudu,
ili je predati osobi na čiji ju je zahtjev sastavio. Ostavinski se postupak pokreće po službenoj
dužnosti kad sud primi smrtovnicu ili izvadak iz matice umrlih, odnosno s njima izjednačenu
ispravu.

Tijekom cijeloga postupka sud će paziti da prava stranaka budu što prije utvrđena i osigurana.
Sud je dužan osobito paziti da se zaštite i ostvare prava osoba koje se zbog malodobnosti (npr.

151
kad se majka odriče nečega u ime djeteta), duševne bolesti ili drugih okolnosti nisu sposobne
brinuti o svojim pravima i interesima.

Sud donosi odluku na temelju rezultata cjelokupne rasprave. Sud je ovlašten utvrđivati
činjenice koje stranke u postupku nisu iznijele te izvesti i dokaze koje one nisu predložile,
ako ocijeni da su te činjenice i ti dokazi važni za odlučivanje u skladu sa zakonom. Odluka
se može zasnivati i na dokazima koji nisu izvedeni pred sudom koji donosi odluku (razlika s
parničnim postupkom). Najbolji primjer je da sud kad dobije smrtovnicu traži od zk odjela da
dostavi podatke o vlasništvu nad nekretninama.

Sud o pravima odlučuje, u pravilu, pošto je zainteresiranim osobama omogućio da daju potrebne
izjave. Tijekom ostavinskog postupka zainteresirane osobe mogu davati izjave bez nazočnosti
drugih zainteresiranih osoba, i nije potrebno da se u svakom slučaju tim osobama omogući da se
očituju o izjavama drugih zainteresiranih osoba. O pravima osoba koje nisu došle na ročište, a
uredno su pozvane, sud će odlučivati prema podacima kojima raspolaže, uzimajući u obzir
njihove pisane izjave koje stignu do donošenja odluke. Ako sud posumnja da je osoba koja po
zakonu polaže pravo na nasljedstvo jedini ili najbliži ostaviteljev srodnik, može saslušati i osobe
za koje smatra da bi mogle imati jednako ili jače nasljedno pravo, a može te osobe pozvati i
oglasom u NN.

ODLUKE U OSTAVINSKOM POSTUPKU

Ovo je trik pitanje; u ostavinskom postupku postoji samo jedna vrsta odluke, a to je rješenje (o
nasljeđivanju), nema presuda!

Odluke se u postupku donose u obliku rješenja. Rješenja protiv kojih je dopušten prigovor,
odnosno žalba i rješenja drugostupanjskog suda moraju biti obrazložena.

Ako rješenje donosi javni bilježnik, protiv rješenja je dopušten prigovor u roku od 8 dana od
dana dostave rješenja strankama. Prigovor se dostavlja javnom bilježniku koji ga je dužan bez
odgode zajedno sa spisom dostaviti nadležnom općinskom sudu. Prigovor je remonstrativni
pravni lijek (odlučuje isti sud koji je i donio prvostupanjsku odluku).
O prigovoru odlučuje sudac pojedinac. Nepravovremene, nepotpune ili nedopuštene prigovore
sud će odbaciti. Odlučujući o prigovoru protiv rješenja kojeg je donio javni bilježnik, sud može u
cijelosti ili djelomično rješenje održati na snazi ili ga ukinuti. Kad sud ukine rješenje ili ga
djelomično održi na snazi, sam će odlučiti o ukinutom dijelu rješenja. Sud će sam provesti radnje
koje ocijeni potrebnima.
Protiv rješenja suda kojim je rješenje javnog bilježnika u cijelosti ili djelomično ukinuto nije
dopuštena samostalna žalba.

152
66. PRAVNI LIJEKOVI I TROŠKOVI U OSTAVINSKOM POSTUPKU
Protiv rješenja prvostupanjskog suda dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave
prvostupanjskoga rješenja. Žalba se podnosi prvostupanjskomu sudu, koji može u povodu
pravodobno podnesene žalbe sam, novim rješenjem, preinačiti pobijano rješenje, ako se time ne
povrjeđuju prava drugih osoba zasnovana na tom rješenju. Remonstrativni i devolutivni pravni
lijek! Na takvo rješenje stranka može izjaviti žalbu i takva žalba se mora dostaviti
drugostupanjskom sudu (ne može prvostupanjski sud opet preinačiti).

Ako prvostupanjski sud ne preinači svoje rješenje, dostavit će žalbu drugostupanjskom sudu, bez
obzira je li žalba podnesena u roku koji zakon određuje.
Drugostupanjski sud rješava u pravilu samo o žalbama koje su pravodobno podnesene, ali može
uzeti u obzir i žalbu koja je nepravodobno podnesena ako se time ne povrjeđuju prava drugih
osoba koja se zasnivaju na pobijanome rješenju.

U ostavinskom postupku nisu dopušteni izvanredni pravni lijekovi.

Ponavljanje postupka - Nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju ili o zapisu, stranke mogu
u rokovima i zbog razloga zbog kojih se može zahtijevati ponavljanje parničnoga postupka
pokrenuti parnicu i u njoj ostvarivati svoja prava.

TROŠKOVI
Svaka stranka snosi troškove koje je imala prije i u tijeku postupka. Ako je bilo zajedničkih
troškova, sud će odrediti u kojem će razmjeru svaka od stranaka snositi te troškove. Na prijedlog
jedne stranke sud može odlučiti da joj druga stranka nadoknadi troškove koje je prouzročila očito
nesavjesnim postupkom.

67. SMRTOVNICA I POPIS OSTAVINE, OSIGURANJE OSTAVINE

Smrtovnica se sastavlja na temelju podataka uz matice umrlih te podataka dobivenih od

srodnika i dr. osoba koje mogu pružiti podatke. Sastavlja ju matičar nadležan za upis činjenice
smrti i ona sadrži:
i. osobne podatke umrlog
ii. datum, mjesto i po mogućnosti vrijeme smrti
iii. prebivalište/boravište

Popis ostavine se obavlja po odluci ostavinskog suda kada se ne zna postoje li nasljednici ili
gdje borave ili kad su nasljednici osobe koje se ne mogu brinuti o svojim pravim i
interesima.

Popis obavlja sudski službenik, javni bilježnik ili sudski savjetnik u nazočnosti 2 punoljetne
osobe, a ako je potrebno i vještaka.

Mjere osiguranja ostavine su:

153
 i. Predaja na čuvanje – ako se ustanovi da niti jedan od nasljednika nije sposoban
upravljati ostavinom ona se predaje na čuvanje pouzdanoj osobi (novac, vrijednosni
papiri i dragocjenosti se predaju sudu);
ii. Postavljanje privremenog skrbnika ostavine – postavlja ga ostavinski sud
iii. Pečaćenje – ako je svrhovito, sud određuje da se prostorije gdje se nalaze stvari iz
ostavine zapečate
iv. Privremene mjere – predviđene Ovršnim zakonom ako stranka učini vjerojatnim da bi
se bez tih mjera promijenilo postojeće stanje ili da je to potrebno da bi se spriječilo
nasilje ili nastanak nenadoknadive štete.

68. PROGLAŠENJE OPORUKE (PISANE, USMENE, NESTALE ILI UNIŠTENE TE

NAKNADNO PRONAĐENE)

Zajedničke odredbe
Osoba koja posjeduje ispravu za koju može pretpostaviti da je oporuka umrle osobe dužna ju je
bez odgode predati najbližem općinskom sudu. Osoba koja zna da je ostavitelj sastavio oporuku i
gdje se ona nalazi dužna je o tome obavijestiti općinski sud. Ostavinski je sud dužan bez odgode
zatražiti sve podatke iz Hrvatskog upisnika oporuka o mogućim oporukama umrle osobe, a od
osobe i tijela kojima je oporuka povjerena na čuvanje da mu je dostave.

Kad sud kod kojega se nađe oporuka utvrdi da je osoba koja je ostavila oporuku umrla ili da je
proglašena umrlom, otvorit će njezinu oporuku bez oštećenja pečata, pročitat će je i o tome
sastaviti zapisnik. Na taj način sud će postupiti bez obzira na to je li oporuka valjana i bez
obzira na to ima li više oporuka. Otvaranje i čitanje oporuke obavit će se u nazočnosti dviju
osoba, koje mogu biti i nasljednici.

Sud koji je proglasio oporuku bez odgode će o tome poslati obavijest u Hrvatski upisnik
oporuka, koji će odmah provesti upis.

Proglašenje pisane opruke (vlastoručna, pred svjedocima ili javna)

Zapisnik o proglašenju pisane oporuke treba sadržavati:
1. koliko je oporuka nađeno, koji datum nose i gdje su nađene,
2. tko ih je predao sudu ili sastavljaču smrtovnice,
3. koji su svjedoci bili nazočni otvaranju i proglašenju oporuke te kako je utvrđena njihova
istovjetnost,
4. je li oporuka predana otvorena ili zatvorena i kakvim je pečatom bila zapečaćena,
5. ako je prigodom otvaranja oporuke primijećeno da je pečat oštećen ili da je u oporuci
nešto brisano, precrtano ili ispravljeno, ili ako se što drugo sumnjivo nađe, mora se i to u
zapisniku navesti.

Zapisnik potpisuju sudac, odnosno sudski savjetnik, zapisničar i svjedoci. Na proglašenu

oporuku sud će staviti potvrdu da je proglašena s naznakom datuma kad je proglašena te broja i
datuma ostalih pronađenih oporuka koje je taj sud već proglasio.

154
Proglašenje usmene oporuke
Ako je ostavitelj napravio usmenu oporuku, i o tome postoji isprava koju su svjedoci
vlastoručno potpisali, sud će sadržaj te isprave proglasiti po odredbama koje vrijede za
proglašenje pisane oporuke. Ako nema isprave, sud će odvojeno saslušati svjedoke pred
kojima je usmena oporuka izjavljena, a naročito o okolnostima o kojima ovisi njezina valjanost,
pa će se zapisnik o saslušanju tih svjedoka proglasiti po odredbama koje vrijede za proglašenje
pisane oporuke. Ako stranka zahtijeva da se svjedoci usmene oporuke saslušaju pod prisegom, ili
ako sud ustanovi da je takvo saslušanje potrebno, odredit će ročište za saslušanje tih svjedoka na
koje će pozvati predlagatelja, a ostale zainteresirane osobe samo ako se time ne bi odugovlačio
postupak.

Proglašenje nestale ili uništene oporuke

Ako je nezavisno od ostaviteljeve volje nestala ili je uništena isprava u koju je bila oblikovana
ostaviteljeva oporuka, a među zainteresiranim osobama nema spora o prijašnjem postojanju te
oporuke, o obliku u kojemu je sastavljena, o načinu nestanka ili uništenja, kao ni o njezinu
sadržaju, ostavinski će sud o tome saslušati sve zainteresirane osobe i o njihovim prijedlozima
izvesti potrebne dokaze, pa će zapisnik o tome proglasiti po odredbama koje vrijede za
proglašenje pisane oporuke.
Ako bi ostavina, da nema oporuke, pripala općini, odnosno gradu, sporazum o prijašnjem njezinu
obliku i sadržaju bit će valjan samo ako se s njime suglasi nadležni državni odvjetnik prema
mjestu gdje se imovina nalazi.
Ako među zainteresiranim osobama ima osoba koje nisu sposobne same voditi brigu o svojim
pravima i interesima, sporazum vrijedi samo uz suglasnost tijela nadležnog za poslove
skrbništva.

Proglašenje naknadno pronađene oporuke

Ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe oporuka, sud će je proglasiti, te
zapisnik o proglašenju i presliku oporuke dostaviti ostavinskom sudu, a zadržati njezin izvornik.
Ostavinski sud neće ponovno voditi ostavinsku raspravu, nego će obavijestiti zainteresirane
osobe o proglašenju oporuke i upozoriti ih da mogu svoja prava na temelju oporuke ostvarivati u
parnici.

69. POSTUPAK KAD NEMA IMOVINE OSTAVITELJA ILI KAD POSTOJE SAMO
POKRETNINE

Postupak kad nema imovine ili kad ima samo pokretne imovine
Ako prema podacima kojima sud raspolaže umrli nije ostavio ostavinu, ostavinski će sud rješe-
njem odlučiti da se ne provodi ostavinska rasprava.
Isto će tako sud postupiti i u slučaju ako je ostavitelj ostavio samo pokretnine i s njima
izjednačena prava, a nijedna od osoba pozvanih na nasljedstvo ne zahtijeva da se provede
ostavinski postupak.

155
Kad sud odluči ne provoditi ostavinski postupak, obavijestit će o tome tijelo nadležno za poslove
skrbništva ako među nasljednicima ima osoba koje nisu sposobne da se same brinu o svojim
pravima i interesima, a nemaju roditelje ili druge zakonske zastupnike.
Ako je sud odlučio da se ne provodi ostavinski postupak zbog toga što se ostavina sastoji samo
od pokretne imovine, ukinut će mjere osiguranja ostavine kako bi osobe pozvane na nasljedstvo
mogle slobodno ostvarivati prava koja im pripadaju kao nasljednicima.
Kad u ostavinu ulaze i stvarna prava na nekretninama, postupit će se kao kad su iza ostavitelja
ostale nekretnine, a kad postoje ostala prava - kao da su ostale pokretnine.

Postupak kad nema nasljednika ostavinske mase

Ako nije poznato tko su nasljednici, sud će oglasom objavljenim u »Narodnim novinama«, a i
na drugi prikladan način pozvati osobe koje polažu pravo na nasljedstvo da se prijave sudu. Isto
se postupa i ako je nasljedniku postavljen privremeni zastupnik jer je boravište nasljednika
nepoznato, a nasljednik nema opunomoćenika, ili zbog toga što se nasljednik ili njegov zakonski
zastupnik, koji nemaju opunomoćenika, nalaze u inozemstvu ili su nedostupni, a dostava se nije
mogla obaviti.
Ako se u roku od 6 mjeseci od objave oglasa u »Narodnim novinama« ne javi nijedan
nasljednik, utvrdit će se da je ostavina prešla u vlasništvo općine, odnosno grada određenih ovim
Zakonom. Nekretnine prelaze na općinu ili grad na čijem se području nalaze. Pokretnine i s
njima izjednačena prava prelaze na općinu ili grad gdje je ostavitelj u RH imao prebivalište,
odnosno boravište, odnosno gdje je bio upisan u knjigu državljana.
Time nasljednik koji bi se kasnije javio ne gubi svoje nasljedno pravo niti pravo zahtijevati
ostavinu prema poštenom posjedniku koji također tvrdi da na nju ima pravo kao nasljednik, a
koje pravo zastarijeva za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za
posjednika ostavine, a najkasnije za 10 godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti
ostaviteljeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke. Prema nepoštenu posjedniku
ovo pravo zastarijeva za 20 godina.

70. POKRETANJE I PREDMET OSTAVINSKOG POSTUPKA, OSTAVINSKA

RASPRAVA, NASLJEDNIČKA IZJAVA

Radi se o izvanparničnom postupku. Razlika s parničnim postupkom je (ne)postojanje spora,

samo jedna stranka i dokazi koje sud može provoditi.

Kad neka osoba umre ili bude proglašena umrlom, matičar nadležan za upis činjenice smrti u
maticu umrlih sastavit će smrtovnicu i dostaviti je sudu, ili je predati osobi na čiji ju je zahtjev
sastavio.

Ostavinski se postupak pokreće po službenoj dužnosti kad sud primi smrtovnicu ili izvadak
iz matice umrlih, odnosno s njima izjednačenu ispravu – prvo ispituje nadležnost, ako nije
nadležan dostavit će predmet nadležnom sudu, ako ustanovi da je nadležno inozemno tijelo
rješenjem će se oglasiti nenadležnim i obustaviti postupak.

156
PREDMET: U ostavinskom postupku utvrđuje se tko su ostaviteljevi nasljednici, što čini
ostaviteljevu ostavinu, udjeli koji pripadaju naljednicima te koja još prava glede ostavine
pripadaju nasljednicima, zapisovnicima i drugim osobama.

Javnost je isključena. Stranke su naslijednici, zapisovnici i druge osobe koje ostvaruju neko
pravo iz ostavine (npr. osobe koje su bile u ugovornom odnosu-dugovi).

Općenito o nasljedničkoj izjavi - svatko je ovlašten, ali nitko nije dužan dati nasljedničku
izjavu. Nasljedničku izjavu potpisuju, odnosno stavljaju rukoznak nasljednik ili njegov
zastupnik. Ako nasljednik ili njegov zastupnik nije u stanju potpisati nasljedničku izjavu, navest
će razlog ovlaštenoj osobi, koja će to zabilježiti u zapisniku. Potpis na ispravi o nasljedničkoj
izjavi, kao i potpis na punomoći za davanje nasljedničke izjave mora biti javno ovjerovljen.

Ako nasljednik u nasljedničkoj izjavi ne izjavi odnosi li se njegova izjava na ono što mu pripada
na temelju zakona, ili na temelju oporuke, ili kao nužni dio, smatra se da se izjava odnosi na
nasljedstvo na bilo kojem temelju.

Prihvat nasljedstva – osoba koja je valjano dala izjavu da prihvaća nasljedstvo, ne može ga se
više odreći. Izjava o prihvatu je neopoziva. Za osobu koja nije dala izjavu o odricanju od
nasljedstva smatra se da želi biti nasljednikom.

Odricanje od nasljedstva – nasljednik se može odreći nasljedstva javno ovjerovljenom izjavom

ili izjavom danom na zapisnik kod suda do donošenja prvostupanjske odluke.

Ovo odricanje vrijedi i za potomke onoga koji se odrekao, ako odricatelj nije izričito izjavio da
se odriče samo u svoje ime. Ako su odricateljevi potomci malodobni, za ovo odricanje nije
potrebno odobrenje tijela nadležnog za poslove skrbništva. Za nasljednika koji se odrekao u
svoje ime smatra se kao da nikad nije bio nasljednik.

Ako se odreknu nasljedstva svi nasljednici koji pripadaju najbližem nasljednom redu u času
smrti ostavitelja, na nasljedstvo se pozivaju nasljednici sljedećega nasljednog reda. Za slučaj da
se nasljedstva odreknu ostali nasljednici prvoga nasljednog reda bračni drug ostaje u prvom
nasljednom redu.

Ne može se odreći nasljedstva nasljednik koji je raspolagao nasljedstvom ili nekim njegovim
dijelom. Odricanje od nasljedstva ne može biti djelomično ni pod uvjetom. Odricanje od
nasljedstva ne odnosi se na naknadno pronađenu imovinu. Odricanje od nasljedstva koje nije
otvoreno nema pravnog učinka (iznimno, potomak koji može samostalno raspolagati svojim
pravima može se ugovorom s pretkom odreći nasljedstva koje bi mu pripalo nakon smrti pretka.
Isto vrijedi i za slučaj kad se bračni drug odriče nasljedstva koje bi mu kao bračnom drugu
pripalo nakon smrti njegova bračnog druga).

Izjava o odricanju je neopoziva, ali se može pobijati radi mana volje. Dio oporučnog nasljednika
koji se odrekao nasljedstva pripada ostaviteljevim zakonskim nasljednicima, ako iz same
oporuke ne proizlazi kakva druga namjera oporučitelja. Dio zakonskog nasljednika koji se

157
odrekao nasljedstva samo u svoje ime nasljeđuje se kao da je taj nasljednik umro prije
ostavitelja.

Ustupanje nasljedstva - Odricanje u korist određenog nasljednika ne smatra se odricanjem od

nasljedstva, nego izjavom o ustupu svoga nasljednog dijela (znači da je prethodno bilo
prihvaćeno-mora prihvatiti porez i sl.).

OSTAVINSKA RASPRAVA

Za ostavinsku raspravu sud će odrediti ročište.

U pozivu na ročište sud će zainteresirane osobe obavijestiti o pokretanju postupka, o tome je li
mu koja oporuka već predana, te će ih pozvati da odmah dostave sudu pisanu oporuku, odnosno
ispravu o usmenoj oporuci, ako se kod njih nalazi, ili da naznače svjedoke usmene oporuke.

Sud će u pozivu upozoriti zainteresirane osobe da mogu do donošenja prvostupanjskog rješenja o

nasljeđivanju dati izjavu o odricanju od nasljedstva usmeno na ročištu ili javno ovjerovljenom
ispravom, a ako na ročište ne dođu ili takvu izjavu ne daju, smatrat će da žele biti nasljednici.

Ako je ostavitelj ostavio oporuku, o pokretanju ostavinskoga postupka sud će obavijestiti i na

ročište pozvati i osobe koje bi mogle po zakonu polagati pravo na nasljedstvo.

Ako se ne zna ima li nasljednika, sud će oglasom pozvati osobe koje polažu pravo na nasljedstvo
da se prijave sudu u roku od šest mjeseci od objave oglasa u »Narodnim novinama«. Oglas će se
pribiti na oglasnu ploču suda i objaviti u »Narodnim novinama« i na drugi prikladan način. Tako
će postupiti i ako je nasljedniku postavljen privremeni zastupnik zbog toga što je boravište
nasljednika nepoznato, a nasljednik nema opunomoćenika, ili zbog toga što se nasljednik ili
njegov zakonski zastupnik, koji nemaju opunomoćenika, nalaze u inozemstvu ili su nedostupni, a
dostava se nije mogla obaviti. Pošto protekne rok od 6 mjeseci, sud će provesti ostavinsku
raspravu na temelju izjave postavljenog skrbnika i podataka kojima sud raspolaže.

Na ročištu za ostavinsku raspravu sud će raspraviti sva pitanja važna za donošenje odluke u
ostavinskom postupku, a naročito glede prava na nasljedstvo, veličinu nasljednog dijela i prava
na zapise.

Sud o pravima odlučuje, u pravilu, pošto je zainteresiranim osobama omogućio da daju potrebne
izjave. Tijekom ostavinskog postupka zainteresirane osobe mogu davati izjave bez nazočnosti
drugih zainteresiranih osoba, i nije potrebno da se u svakom slučaju tim osobama omogući
da se očituju o izjavama drugih zainteresiranih osoba. O pravima osoba koje nisu došle na
ročište, a uredno su pozvane, sud će odlučivati prema podacima kojima raspolaže, uzimajući u
obzir njihove pisane izjave koje stignu do donošenja odluke.

Ako sud posumnja da je osoba koja po zakonu polaže pravo na nasljedstvo jedini ili najbliži
ostaviteljev srodnik, može saslušati i osobe za koje smatra da bi mogle imati jednako ili jače
nasljedno pravo, a može te osobe pozvati i oglasom.

158
71. UPUĆIVANJE U PARNICU I NAKNADNO PRONAĐENA IMOVINA

Upućivanje na parnicu zbog spora

Sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili postupak pred upravnim
tijelom ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo, odnosno
ako su sporne činjenice:
1. o kojima ovisi nasljedno pravo, a naročito valjanost ili sadržaj oporuke ili odnos
nasljednika i ostavitelja na temelju kojega se po zakonu nasljeđuje,
2. o kojima ovisi veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela ili uračunavanje u
nasljedni dio,
3. o kojima ovisi opravdanost isključenja nužnih nasljednika ili postojanje razloga za
nedostojnost,
4. je li se neka osoba odrekla nasljedstva.

Sud neće prekinuti postupak:

 ako u navedenim slučajevima ne postoji spor o činjenicama, već se
stranke spore o primjeni prava (sud će raspraviti pravna pitanja u
ostavinskom postupku);
 ako se radi o činjenicama čije postojanje zakon pretpostavlja, o
činjenicama koje su općepoznate, te ako su sporne činjenice koje može
utvrditi na temelju javnih ili javno ovjerovljenih isprava (sud će donijeti
rješenje, a onoga koji tvrdi suprotno uputit će da to dokaže u parnici,
odnosno u upravnom postupku).

Upućivanje na parnicu zbog spora o pravu na zapis ili o drugom pravu na ostavinu
Ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi pravo na oporukom određeni zapis ili
drugo pravo, sud će uputiti stranke na parnicu ili postupak pred upravnim tijelom, ali neće
prekinuti ostavinski postupak. Ako u tom slučaju ne postoji spor o činjenicama nego samo o
primjeni prava, ostavinski će sud ta pravna pitanja raspraviti u ostavinskom postupku.

Upućivanje na parnicu zbog spora o sastavu ostavine

Sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili upravni postupak ako su
između stranaka sporne činjenice:
1. o kojima ovisi sastav ostavine,
2. o kojima ovisi predmet zapisa.
Ako su ispunjene pretpostavke za donošenje djelomičnog rješenja o nasljeđivanju, sud će ga
donijeti.

Sud neće prekinuti postupak:

 ako su sporne činjenice koje može utvrditi na temelju javnih ili javno
ovjerovljenih isprava, nego će na temelju predmnjeve da je sadržaj tih
isprava istinit donijeti rješenje o nasljeđivanju, a onoga koji tvrdi
suprotno uputit će da to dokaže u parnici, odnosno u upravnom
postupku.

Koga se upućuje na parnicu i trajanje prekida

159
Sud će uputiti na parnicu ili upravni postupak stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim.
Ako sud prekine postupak, odredit će rok koji ne može biti dulji od 30 dana, u kojemu upućena
stranka treba pokrenuti parnicu ili upravni postupak, te o pokretanju obavijestiti ostavinski sud.
Ako stranka u određenom roku postupi po rješenju suda, prekid postupka trajat će dok parnica ili
upravni postupak ne bude pravomoćno završen. Ako stranka u određenom roku ne postupi po
rješenju suda, prekinuti će se postupak nastaviti i dovršiti bez obzira na zahtjeve glede kojih je
stranka upućena na parnicu, odnosno upravni postupak. Ako je ostavinski sud nastavio postupak
nakon proteka roka za pokretanje parnice ili je ostavinu raspravio a trebao je stranku uputiti na
parnicu ili upravni postupak, pravomoćnost odluke ostavinskog suda ne sprječava da se o
odnosnom zahtjevu pokrene parnica ili upravni postupak.

NAKNADNO PRONAĐENA IMOVINA

Ako se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađe imovina koja nije obuhvaćena tim
rješenjem, sud neće ponovno provoditi ostavinsku raspravu, nego će ovu imovinu novim
rješenjem rasporediti na temelju prije donesenog rješenja o nasljeđivanju, osim ako se neki od
nasljednika odrekao nasljedstva ili svoj nasljedni dio ustupio sunasljedniku.

Ako prije nije bila vođena ostavinska rasprava, sud će je po službenoj dužnosti provesti samo
ako su pronađene nekretnine ili s njima izjednačena prava. Ako prije nije bila vođena ostavinska
rasprava, a pronađene su pokretnine ili s njima izjednačena prava, sud će provesti ostavinsku
raspravu samo na zahtjev zainteresiranih osoba.

72. RJEŠENJE O NASLJEĐIVANJU (SADRŽAJ, UČINAK PRAVOMOĆNOSTI),

NAKNADNO PRONAĐENA IMOVINA

Rješenjem o nasljeđivanju sud utvrđuje tko je ostaviteljevom smrću postao njegov nasljednik i
koja su prava time stekle i druge osobe. Rješenje sadrži:

1. prezime i ime ostavitelja, ime jednoga od njegovih roditelja, datum rođenja, državljanstvo
i ostaviteljev osobni identifikacijski broj, te za osobe umrle u braku i njihovo prezime koje
su imale prije sklapanja braka,
2. oznaku nekretnina s podacima iz zemljišnih knjiga potrebnima za upis, kao i oznaku
pokretnih stvari i drugih prava za koja je sud utvrdio da ulaze u ostavinu,
3. prezime i ime nasljednika, njegovo prebivalište, odnos nasljednika prema ostavitelju,
nasljeđuje li ga kao zakonski ili oporučni nasljednik, a ako ima više nasljednika, i nasljedni
dio svakoga pojedinog nasljednika izražen razlomkom, te nasljednikov osobni
identifikacijski broj,
4. je li i kako nasljednikovo pravo uvjetovano, oročeno ili opterećeno nalogom, odnosno
inače ograničeno ili opterećeno i u čiju korist,
5. prezime i ime i prebivalište osoba kojima je u vezi s nasljeđivanjem ostavitelja pripalo
pravo na zapis ili neko drugo pravo iz ostavine s točnom oznakom toga prava te njihov
osobni identifikacijski broj.

160
Ako u ostavinskom postupku svi nasljednici i zapisovnici sporazumno predlože diobu i
način diobe, sud će i taj sporazum unijeti u rješenje o nasljeđivanju.

Rješenje o nasljeđivanju dostavit će se svim nasljednicima i zapisovnicima, kao i osobama koje

su tijekom postupka istakle zahtjev za nasljedstvo. Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju dostavit
će se nadležnoj poreznoj upravi.

U rješenju o nasljeđivanju sud će odrediti da se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju

provedu u zemljišnoj knjizi potrebni upisi u skladu s pravilima zemljišnoknjižnog prava.

U rješenju o nasljeđivanju sud će odrediti da se nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju

ovlaštenim osobama predaju pokretne stvari koje su pohranjene kod suda, javnog bilježnika
ili po njihovu nalogu kod treće osobe.

Ako je oporukom nasljedniku naloženo ispunjenje ili osiguranje obveza u korist osoba koje se
nisu sposobne same brinuti o svojim pravima i interesima, ili radi ostvarenja neke općekorisne
svrhe, sud će odrediti nužne mjere osiguranja.

Kad je nasljednikovo pravo uvjetovano, oročeno ili opterećeno nalogom, sud će na prijedlog
zainteresiranih osoba odrediti potrebne privremene mjere osiguranja.

UČINAK PRAVOMOĆNOSTI RJEŠENJA O NASLJEĐIVANJU

Smatra se da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno:
 što je u sastavu ostavine,
 tko je ostaviteljev nasljednik,
 koliki mu nasljedni dio pripada,
 je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako,
 te postoje li kakva prava na zapise i koja.
Isto vrijedi i za djelomično rješenje o nasljeđivanju glede onoga što je njima utvrđeno.
Pobijanje rješenja - Što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati
jedino onaj koji nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju, a to su:
 osobe koje tvrde da im pripada neko pravo glede onoga za što je
utvrđeno da je u sastavu ostavine, ako nisu kao stranke sudjelovale u
ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane
 osobe koje tvrde da im je zbog ostaviteljeve smrti pripalo nasljedno
pravo na temelju oporuke ili zakona, ili da im je pripalo pravo na
neki zapis, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti
su na nju bile uredno osobno pozvane
 osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju
bile uredno osobno pozvane, ali koje ipak nisu vezane:
glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene
oporuke,
glede prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno
pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je
ostavinski sud uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo
riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju,

161
 ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku
mogle zahtijevati ponavljanje postupka.

Tko je u dobroj vjeri prigodom naplatnog stjecanja neke stvari ili prava koje pripada
ostaviteljevu nasljedniku postupao s povjerenjem u istinitost pravomoćnog rješenja o
nasljeđivanju, ne znajući da to utvrđenje nije istinito glede osobe od koje je stjecao, ipak je
stekao tu stvar ili pravo kao što bi ju stekao da je otuđivatelju zaista pripadalo nasljedno pravo
onako kako je navedeno u pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju. Ovim se ne dira u odredbe o
stjecanju povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga kao ni u odredbe o stjecanju
pokretnina od nevlasnika.

162
 OBITELJSKO PRAVO

73. SADRŽAJ OBITELJSKOG ZAKONA I TEMELJNA NAČELA

Obiteljskim se zakonom uređuju brak, izvanbračna zajednica žene i muškarca, odnosi roditelja i
djece, mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta, posvojenje, skrbništvo, uzdržavanje, obvezno
savjetovanje i obiteljska medijacija te postupci u vezi s obiteljskim odnosima i skrbništvom.

TEMELJNA NAČELA:
1. Načelo ravnopravnosti žene i muškarca – žena i muškarac imaju međusobno jednaka prava
i dužnosti u svim obiteljsko-pravnim odnosima, a posebno u odnosu na roditeljsku skrb. U
partnerskim odnosima zabranjena je diskriminacija prema spolu i nasilje prema partneru.
2. Načelo solidarnosti, uzajamnoga poštovanja i pomaganja svih članova obitelji –
solidarnost je temeljno načelo obiteljskog života. Svi članovi obitelji moraju se uzajamno
poštovati i jedan drugom pomagati. Nasilje u obitelji predstavlja posebno tešku povredu ovog
načela. Prevencija, sankcioniranje i suzbijanje svih vrsta nasilja u obitelji uređuje se posebnim
zakonom.
3. Načelo prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djeteta – sudovi i javnopravna tijela koja vode
postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štititi
prava djeteta i njegovu dobrobit. Dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s oba roditelja ako
to nije u suprotnosti s djetetovom dobrobiti.
4. Načelo prvenstvenoga prava roditelja da skrbe o djetetu te dužnosti tijela da im pruža
pomoć – roditelji prije svih imaju pravo, dužnost i odgovornost živjeti sa svojim djetetom i
skrbiti se o djetetu, a pomoć im se pruža i intervenira samo u slučaju potrebe.
5. Načelo razmjerne i najblaže intervencije u obiteljski život – mjere kojima se zadire u
obiteljski život prihvatljive su samo ako se zaštita ne može osigurati poduzimanjem blažih mjera
te pružanjem preventivne pomoći i potpore obitelji.
6. Načelo skrbničke zaštite – skrbnička zaštita djeteta bez roditeljske skrbi, odrasle osobe s
invaliditetom i odrasle osobe koja se iz drugih razloga nije sposobna sama brinuti o sebi i o
svojim pravima i interesima mora biti primjerena uz obvezu poštivanja temeljnih ljudskih prava,
kao i prava djeteta te dobrobiti osobe pod skrbništvom.
7. Načelo sporazumnog rješavanja obiteljskih odnosa – poticanje sporazumnog rješavanja
obiteljskih odnosa zadaća je svih koji obitelji pružaju stručnu pomoć ili odlučuju o obiteljskim
odnosima.
8. Načelo žurnosti u rješavanju obiteljsko-pravnih stvari u vezi s djetetom – u svim
postupcima u obiteljskopravnim stvarima u vezi s djetetom nadležna tijela moraju postupati
žurno uz istodobnu zaštitu djetetove dobrobiti.

163
74. BRAK, IZVANBRAČNA ZAJEDNICA, PRESTANAK BRAKA, OBLIK, NAČIN
SKLAPANJA
Brak je zakonom uređena životna zajednica žene i muškarca.
Izvanbračna zajednica je životna zajednica neudane žene i neoženjenoga muškarca koja
traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je
nastavljena sklapanjem braka. Izvanbračna zajednica koja ispunjava navedene pretpostavke
stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način
primjenjuju odredbe ovoga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova odnosno
odredbe drugih zakona kojima se uređuju osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.
Nepovoljno postupanje prema izvanbračnim drugovima u pogledu pristupa koristima i
povlasticama, ali i obvezama zajamčenim bračnim drugovima koje ne može biti opravdano
objektivnim razlozima te koje nije nužno za ostvarenje istih predstavlja diskriminaciju temeljem
obiteljskog statusa.

NAČINI SKLAPANJA BRAKA

Oblici sklapanja braka:

Brak se sklapa suglasnom izjavom žene i muškarca:
1.) u građanskom obliku – brak u građanskom obliku sklapa se pred matičarom.
2.) u vjerskom obliku – brak se u vjerskom obliku s učincima građanskoga braka sklapa pred
službenikom vjerske zajednice koja s Republikom Hrvatskom o tome ima uređene pravne
odnose.

1. SKLAPANJE BRAKA U GRAĐANSKOM OBLIKU

Sklapanje braka u građanskom obliku počinje prijavom namjere sklapanja braka koju nevjesta i
ženik osobno prijavljuju matičaru nadležnom za mjesto u kojem žele sklopiti brak. Na njegov
zahtjev dužni su dostaviti odgovarajuće isprave kada je to potrebno. Azilanti i stranci pod
supsidijarnom zaštitom prijavi prilažu potvrdu nadležnog tijela o odobrenju azila odnosno
supsidijarne zaštite te odgovarajući dokaz o nepostojanju drugog braka. Odgovarajućim
dokazom o nepostojanju drugog braka smatra se izjava dana kod javnog bilježnika.

Matičar će na temelju izjava nevjeste i ženika i na drugi način provjeriti jesu li ispunjene
pretpostavke za sklapanje braka. Ako je za sklapanje braka potrebna sudska odluka, matičar će
nevjestu i ženika uputiti da je pribave. Ako matičar utvrdi da nije ispunjena koja od pretpostavki
za sklapanje braka, usmeno će priopćiti nevjesti i ženiku da nije dopušteno sklopiti brak i o tome
sastaviti bilješku u prijavi namjere sklapanja braka.
Nevjesta i ženik mogu u roku od osam dana od dana priopćenja o nedopustivosti sklapanja
braka nadležnom uredu za poslove opće uprave podnijeti zahtjev za utvrđivanje ispunjavaju li

164
pretpostavke za sklapanje braka. Nadležni ured obvezan je odlučiti o zahtjevu u roku od
petnaest dana od dana primitka zahtjeva.
Kad utvrdi da su ispunjene pretpostavke za sklapanje braka, matičar će uzeti izjave koje sadrže
sporazum nevjeste i ženika o izboru prezimena. Nevjesta i ženik svojim će potpisom potvrditi da
su upoznati s osobnim pravima i dužnostima u braku te mogućnošću uređenja imovinskih odnosa
prema odredbama ovoga Zakona.
Matičar će u dogovoru s nevjestom i ženikom koji žele sklopiti brak u građanskom obliku dan za
sklapanje braka odrediti u pravilu u razdoblju od tridesetoga do četrdeset petoga dana od
dana prijave namjere sklapanja braka. Iznimno ako za to postoje opravdani razlozi, matičar
može odobriti sklapanje braka prije tridesetoga te najkasnije do devedesetoga dana od dana
prijave namjere sklapanja braka. Matičar će nevjesti i ženiku preporučiti da do dana sklapanja
braka posjete savjetovalište za brak i obitelj.

Brak se sklapa u nazočnosti nevjeste i ženika, matičara i dvaju svjedoka koji moraju biti
punoljetni i poslovno sposobni. Ako na dan određen za sklapanje braka ne pristupe nevjesta,
ženik ili oboje, a izostanak ne opravdaju, smatrat će se da je prijava namjere sklapanja braka
povučena.
Procedura na dan sklapanja:

1) matičar obavještava prisutne da su nazočni mladenci i svjedoci i da nema zapreka za

sklapanje braka
2) potom nastavlja s prigodnim govorom
3) poimence pita nevjestu i ženika pristaju li na brak (brak je sklopljen u trenutku pristanka!)
4) objavljuje da je sklopljen brak
5) upisuje brak u maticu vjenčanih
6) daje ženi i mužu izvadak iz matice vjenčanih

2. SKLAPANJE BRAKA U VJERSKOM OBLIKU S GRAĐANSKOPRAVNIM UČINCIMA

Nevjesta i ženik koji žele sklopiti brak u vjerskom obliku pribavit će od matičara nadležnog za
mjesto u kojemu žele sklopiti brak potvrdu o ispunjenju pretpostavaka za sklapanje braka
propisanih ovim Zakonom. Potvrda vrijedi tri mjeseca od dana izdavanja.
Dužnosti službenika vjerske zajednice i matičara nakon sklapanja braka - Službenik vjerske
zajednice pred kojim je sklopljen brak u vjerskom obliku dostavit će matičaru ispravu koju su
potpisali žena, muž, svjedoci i službenik vjerske zajednice kojom potvrđuje da je brak sklopljen.
Dostavlja se matičaru u roku od pet dana od dana sklapanja braka. Brak sklopljen u vjerskom
obliku matičar je dužan upisati u maticu vjenčanih u roku od tri dana od dana primitka isprave.
Odmah nakon upisa sklopljenog braka u maticu vjenčanih matičar će bračnim drugovima
dostaviti izvadak iz matice vjenčanih.

165
Brak sklopljen u vjerskom obliku ima od dana sklapanja sve učinke građanskoga braka propisane
ovim Zakonom.

NAČINI PRESTANKA BRAKA

Bez obzira na oblik u kojemu je sklopljen, brak prestaje:

1.) smrću bračnog druga

2.) proglašenjem nestala bračnog druga umrlim – dan koji je pravomoćnom odlukom utvrđen
kao dan smrti
3.) poništajem – kad presuda postane pravomoćna
4.) razvodom – kad presuda postane pravomoćna

Ako brak sklopljen u vjerskom obliku prestane poništajem ili razvodom braka, prestanak braka
ne utječe na obveze bračnih drugova koje proizlaze iz propisa vjerske zajednice pred kojom je
brak sklopljen.
U slučaju poništaja ili razvoda braka svaki od prijašnjih bračnih drugova može zadržati prezime
koje je imao u trenutku prestanka braka.

PONIŠTAJ BRAKA
Tužbu za poništaj braka može podnijeti bračni drug, centar za socijalnu skrb i osoba koja ima
pravni interes te roditelji maloljetnika ako je brak sklopilo dijete starije od šesnaest godina, ali
bez odobrenja suda.

Tužba radi poništaja braka zbog maloljetnosti

Tužba radi poništaja braka ne može se podnijeti nakon što je maloljetnik koji je u braku navršio
osamnaest godina života. Bračni drug koji je u vrijeme sklapanja braka bio maloljetan može
podnijeti tužbu radi poništaja braka u roku od jedne godine od dana punoljetnosti. Sud može
odbiti tužbeni zahtjev radi poništaja braka koji je sklopila osoba starija od šesnaest godina bez
dopuštenja suda ako je to u skladu s dobrobiti te osobe.

Tužba radi poništaja braka zbog poslovne nesposobnosti

Sud može odbiti tužbeni zahtjev radi poništaja braka koji je sklopila osoba lišena poslovne
sposobnosti bez dopuštenja suda ako je to u skladu s dobrobiti te osobe. Tužba radi poništaja
braka ne može se podnijeti nakon pravomoćnosti odluke o vraćanju poslovne sposobnosti.
Bračni drug koji je lišen poslovne sposobnosti može podnijeti tužbu radi poništaja braka i unutar
roka od jedne godine od pravomoćnosti odluke o vraćanju poslovne sposobnosti.

Tužba radi poništaja braka zbog postojanja prijašnjeg braka

166
Sud će odbiti tužbeni zahtjev radi poništaja braka ako je prijašnji brak prestao do zaključenja
glavne rasprave.

Osobe koje ostvaruju pravo na nasljedstvo iza umrloga bračnog druga koji je podnio tužbu radi
poništaja braka mogu nastaviti postupak radi utvrđivanja da je tužba bila osnovana ako od smrti
ostavitelja nije proteklo više od šest mjeseci, a nakon isteka tog roka zahtjev se može istaknuti u
posebnom parničnom postupku.

75. PRETPOSTAVKE ZA POSTOJANJE I ZA VALJANOST BRAKA

Za postojanje braka potrebno je:

1. da su nevjesta i ženik osobe različita spola

2. da su nevjesta i ženik izjavili svoj pristanak za sklapanje braka
3. da je brak u građanskom obliku sklopljen pred matičarom ili da je brak u vjerskom obliku
sklopljen prema odredbama pred službenikom vjerske zajednice (oblik).
Ako u vrijeme sklapanja braka nije bila ispunjena koja od pretpostavaka, ne nastaju pravni
učinci braka.
Pravo na tužbu radi utvrđivanja postoji li brak ili ne postoji ima svaka osoba koja za to ima
pravni interes te centar za socijalnu skrb.

Za valjanost braka potrebno je:

1) Punoljetnost: Brak ne može sklopiti osoba koja nije navršila osamnaest godina života.
Iznimno, sud može u izvanparničnom postupku dopustiti sklapanje braka osobi koja je navršila
šesnaest godina života ako utvrdi da je mentalno i tjelesno zrela za brak te da je sklapanje braka
u skladu s dobrobiti te osobe.
2) Poslovna sposobnost i sposobnost za rasuđivanje: Brak ne može sklopiti osoba nesposobna
za rasuđivanje. Brak može sklopiti osoba lišena poslovne sposobnosti u davanju izjava koje se
odnose na strogo osobna stanja, uz odobrenje skrbnika. Ako skrbnik odbije dati odobrenje za
sklapanje braka, osoba lišena poslovne sposobnosti u davanju izjava koje se odnose na strogo
osobna stanja može podnijeti prijedlog sudu u izvanparničnom postupku sukladno članku 450.
stavku 1. ovoga Zakona.
3.) Nepostojanje srodstva: Brak ne mogu međusobno sklopiti krvni srodnici u ravnoj lozi, a u
pobočnoj lozi sestra i brat, polusestra i polubrat, dijete sa sestrom ili polusestrom, ili bratom, ili
polubratom svojega roditelja, djeca sestara i braće te polusestara i polubraće. Primjenjuje se i na
odnose nastale posvojenjem.

167
4.) Nepostojanje drugog braka ili životnog partnerstva: Brak ne može sklopiti osoba koja je u
braku ili u registriranom životnom partnerstvu (osobe istog spola).

Mogućnost poništaja braka koji nije valjan – Brak sklopljen protivno ovim pretpostavkama nije
valjan i na njega će se primijeniti odredbe o poništaju braka.

76. ZAKONSKO I UGOVORNO UREĐENJE IMOVINSKIH ODNOSA BRAČNIH

DRUGOVA, ODGOVORNOST

Bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu.

BRAČNA STEČEVINA
Bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja
bračne zajednice ili potječe iz te imovine.
Dobitak od igara na sreću i imovinska korist od autorskoga prava i autorskom pravu srodnih
prava ostvarena tijekom bračne zajednice, bračna je stečevina.
Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije
ugovorili.
Uknjižba prava vlasništva na bračnoj stečevini koja je u naravi nekretnina provodi se na temelju
prijedloga obaju bračnih drugova koji sadrži izričitu, pisanu i bezuvjetnu izjavu kojom jedan
bračni drug pristaje na uknjižbu prava vlasništva drugoga bračnog druga u jednakim dijelovima
ili drukčije ako su tako ugovorili.
Što se tiče upravljanja bračnom stečevinom za poslove redovite uprave smatra se da postoji
suglasnost drugog bračnog druga, a za poslove izvanredne uprave je potrebno ili zajedničko
poduzimanje posla ili da jedan bračni drug za poduzimanje posla ima pisanu suglasnost drugog
bračnog druga s ovjerenim potpisom. Nepostojanje suglasnosti ne utječe na prava i obveze
trećih, ali oštećeni bračni drug ima pravo na naknadu štete od strane drugog bračnog druga.

Na bračnu stečevinu se za sva pitanja koja nisu uređena Obiteljskim zakonom primjenjuju opći
propisi građanskog prava.

VLASTITA IMOVINA
Vlastita imovina je imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje
njegova vlastita imovina. Vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom
bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u odredbama o bračnoj stečevini
(npr. nasljeđivanje, darovanje). Autorsko djelo je vlastita imovina onoga bračnog druga koji ga
je stvorio.

168
UGOVORNO UREĐENJE IMOVINSKIH ODNOSA BRAČNIH DRUGOVA

Bračnim ugovorom mogu se urediti imovinskopravni odnosi na postojećoj ili budućoj

imovini. Bračni ugovor sklapa se u pisanom obliku, a potpisi bračnih drugova moraju biti
ovjereni. Nije dopušteno bračnim ugovorom ugovoriti primjenu stranoga prava na
imovinskopravne odnose.
Prema trećim osobama uglavci o upravljanju ili raspolaganju imovinom imaju pravni učinak ako
su upisani u zemljišne knjige, odnosno u javne upisnike kod kojih je upis nužan za stjecanje
prava ili stvar ne može biti u upotrebi bez takvoga upisa.
U ime bračnog druga koji je lišen poslovne sposobnosti za sklapanje izvanrednih imovinskih
pravnih poslova bračni ugovor može sklopiti njegov skrbnik s prethodnim odobrenjem centra za
socijalnu skrb i u obliku javnobilježničkog akta.

Odgovornost bračnih drugova za obveze trećim osobama

Pojedinačne obveze bračnih drugova - Za obveze koje je bračni drug imao prije sklapanja
braka, kao i za one koje je samostalno preuzeo nakon sklapanja braka (a ne odnose se na tekuće
potrebe bračne i obiteljske zajednice) ne odgovara drugi bračni drug.
Solidarne obveze bračnih drugova - Za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi
namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni
drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga
solidarno, bračnom stečevinom i vlastitom imovinom (smatra se da su odgovorni u jednakim
dijelovima).

77. RAZVOD BRAKA I RAZVOD AKO POSTOJE ZAJEDNIČKA MALOLJETNA

DJECA
Razvod braka može tužbom zahtijevati jedan bračni drug, a oba bračna druga
prijedlogom za sporazumni razvod braka. Pravo na podnošenje tužbe radi razvoda braka ima i
osoba lišena poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na strogo osobna stanja. Muž nema
pravo na tužbu radi razvoda braka za vrijeme trudnoće žene te sve dok njihovo dijete ne navrši
godinu dana života.
Sud će razvesti brak:
1. ako oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma
2. ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni ili
3. ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana

Sporazum bračnih drugova o pravnim posljedicama razvoda braka:

169
1. mjestu stanovanja djeteta, obiteljskoj kući ili stanu koji će predstavljati obiteljski dom, načinu
ostvarivanja roditeljske skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom
2. uzdržavanju djeteta
3. uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova i
4. uzdržavanju bračnog druga.
Sporazum bračnih drugova o pravnim posljedicama razvoda braka iz točaka 1. i 2. ovoga članka
sastavni je dio plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.
Ako bračni drugovi postignu sporazum o pravnim posljedicama razvoda braka iz točke 4. ovoga
članka, mogu predložiti da se sporazum odobri u izvanparničnom postupku sukladno odredbama
ovoga Zakona.

Ako bračni drugovi ne sastave plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji sadrži sporazum o tome
s kojim će roditeljem dijete stanovati i način ostvarivanja roditeljske skrbi, ostvarivanju osobnih
odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete neće stanovati i visini uzdržavanja djeteta, odluku o tim
pitanjima sud će po službenoj dužnosti donijeti u postupku radi razvoda braka pokrenutog
tužbom.

Razvod braka kad bračni drugovi imaju maloljetnu djecu

Bračni drugovi koji imaju zajedničku maloljetnu djecu dužni su prije pokretanja sudskog
postupka radi razvoda braka sudjelovati u obveznom savjetovanju.
Ako se bračni drugovi namjeravaju razvesti na temelju sporazuma, dužni su sastaviti plan o
zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Ako ne sastave plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi do okončanja
obveznog savjetovanja, bračni drugovi su dužni pristupiti prvom sastanku obiteljske medijacije,
osim u slučajevima propisanim zakonom. Bračni drug koji ne pristupi prvom sastanku obiteljske
medijacije ne može podnijeti tužbu radi razvoda braka. Iznimno, bračni drugovi imaju pravo na
tužbu radi razvoda braka u slučaju sljedećih okolnosti:
1. u slučajevima tvrdnje o postojanju obiteljskog nasilja;
2. ako su jedan ili oba bračna druga ili drugi članovi obitelji lišeni poslovne sposobnosti, a nisu u
stanju shvatiti značenje i posljedice postupka ni uz stručnu pomoć;
3. ako su jedan ili oba bračna druga ili drugi članovi obitelji nesposobni za rasuđivanje;
4. ako bračni drug ili drugi član obitelji nemaju prijavljeno prebivalište, boravište ili adresu
stanovanja.

Prijedlog za sporazumni razvod braka kad bračni drugovi imaju maloljetnu djecu
Bračni drugovi koji imaju zajedničku maloljetnu djecu prijedlogu za sporazumni razvod braka
dužni su priložiti:

170
1. izvješće o provedenom obveznom savjetovanju (ne smije biti starije od šest mjeseci od dana
kada je okončano obvezno savjetovanje)
2. plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi

Odlučivanje suda po službenoj dužnosti u povodu tužbe radi razvoda braka kad bračni
drugovi imaju maloljetnu djecu
Tužba radi razvoda braka kad bračni drugovi imaju zajedničku maloljetnu djecu može (umjesto
mora) sadržavati prijedlog:
1. s kojim će roditeljem dijete stanovati i o načinu ostvarivanja roditeljske skrbi
2. o ostvarivanju osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete neće stanovati i
3. o uzdržavanju djeteta.
Sud nije vezan prijedlogom bračnih drugova o gornjim pitanjima. Ako nisu predložili uređivanje
pitanja, sud će po službenoj dužnosti donijeti odluke o tim pitanjima.
Uz tužbu radi razvoda braka kad bračni drugovi imaju maloljetnu djecu tužitelj je dužan priložiti
izvješće o provedenu obveznom savjetovanju prije razvoda braka. Ako su bračni drugovi iz
pokušali postići sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u postupku obiteljske medijacije, uz
tužbu za razvod braka dužni su priložiti i potvrdu obiteljskog medijatora o pokušaju postizanja
sporazuma. Izvješće o obveznom savjetovanju iz ne smije biti starije od šest mjeseci od dana kad
je okončano obvezno savjetovanje.

78. UTVRĐIVANJE I PRIZNANJE OČINSTVA

Presumpcija majčinstva – djetetovom majkom smatra se žena koja ga je rodila.

Majčinstvo žene koja nije upisana u maticu rođenih utvrđuje se sudskom odlukom samo u
sudskim postupcima u kojima se ujedno osporava majčinstvo žene koja je upisana u maticu
rođenih kao majka djeteta.

Očinstvo se može utvrditi:

a. presumpcijom bračnog očinstva
b. priznanjem
c. u sudskom postupku.

a. Presumpcija bračnog očinstva Djetetovim ocem smatra se majčin muž ako je dijete rođeno
za vrijeme trajanja braka ili u razdoblju do tristo dana od prestanka braka. Ako je majka
djeteta u razdoblju do tristo dana od prestanka braka smrću, sklopila kasniji brak, muž majke iz
posljednjega sklopljenog braka smatra se ocem djeteta. U tim slučajevima, muškarac koji se

171
smatra ocem djeteta rođenog za vrijeme trajanja braka ili u razdoblju do 300 dana od prestanka
braka razvodom ili poništajem može, uz pristanak majke i majčinog muža, priznati dijete.

b. Priznanje očinstva i postupak priznanja Očinstvo se može priznati na zapisnik pred

matičarom, centrom za socijalnu skrb ili sudom. Navedena tijela dužna su bez odgode dostaviti
primjerak zapisnika matičaru nadležnom za upis djeteta u maticu rođenih. Ako priznanje
očinstva ili pristanak na priznanje daje dijete ili osoba lišena poslovne sposobnosti u dijelu koji
se odnosi na strogo osobna stanja, tada se izjava daje pred centrom za socijalnu skrb nadležnim
prema prebivalištu, odnosno boravištu djeteta ili osobe koja je lišena poslovne sposobnosti.
Očinstvo se može priznati i u oporuci. Očinstvo se može priznati i na zapisnik u konzularnom
uredu ili diplomatskom predstavništvu Republike Hrvatske koje obavlja konzularne poslove.

Očinstvo može priznati:

1. punoljetna osoba neovisno o svojoj poslovnoj sposobnosti
2. maloljetna osoba koje je navršila šesnaest godina ako je sposobna shvatiti značenje i
posljedice priznanja
3. dijete mlađe od šesnaest godina, uz odobrenje njegovog zakonskog zastupnika - potrebno je
odobrenje roditelja koji imaju pravo zajednički zastupati dijete

Za upis priznanja očinstva ovisno o okolnostima slučaja potrebni su sljedeći pristanci i

odobrenja:
1. pristanak punoljetne majke neovisno o njezinoj poslovnoj sposobnosti
2. pristanak majke koja je navršila šesnaest godina ako je sposobna shvatiti značenje i posljedice
pristanka
3. pristanak maloljetne majke mlađe od šesnaest godina, uz odobrenje njezina zakonskog
zastupnika (potrebno je odobrenje roditelja koji imaju pravo zajednički zastupati dijete)
4. pristanak djeteta koje je navršilo četrnaest godina, a kojemu se priznaje očinstvo
5. pristanak majke i njezina muža ako očinstvo priznaje muškarac koji sebe smatra ocem djeteta
rođenog za trajanja parnice radi razvoda ili poništaja braka

Ako majka nije živa ili joj je nepoznato prebivalište, odnosno boravište, dulje od dva mjeseca, za
upis priznanja očinstva potrebni su:
1. pristanak djetetova skrbnika uz odobrenje centra za socijalnu skrb i
2. pristanak djeteta koje je navršilo četrnaest godina, a kojemu se priznaje očinstvo.

172
Priznanje očinstva je neopozivo. Priznanje očinstva začetog, a još nerođenog djeteta proizvodi
pravni učinak ako se dijete rodi živo. Očinstvo se ne može priznati nakon djetetove smrti, osim
ako to dijete ima potomstvo. Iznimno se može priznati očinstvo mrtvorođenu djetetu ili djetetu
koje je umrlo pri rođenju, uz vlastoručno napisan i potpisan pristanak majke, a u slučaju da
majka zbog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti vlastoručno napisati i potpisati pristanak,
pristanak majke će biti valjan ako je izjavljen usmeno u nazočnosti dvaju svjedoka.

Postupanje matičara kad primi izjavu o priznanju očinstva.

Kad primi izjavu ili zapisnik o priznanju očinstva odnosno oporuku bez pristanaka i odobrenja,
matičar nadležan za upis djeteta u maticu rođenih dužan je zatražiti pristanke i odobrenja koji su
potrebni s obzirom na okolnosti pojedinog slučaja. Pozive kojima se traže pristanci i odobrenja
punoljetnih i poslovno sposobnih osoba matičar dostavlja sukladno pravilima o osobnoj dostavi.
Rok za davanje pristanaka i odobrenja je petnaest dana od dana dostave poziva.
Pristanke i odobrenja koji se traže od djeteta ili osobe lišene poslovne sposobnosti u dijelu koji se
odnose na strogo osobna stanja matičar traži posredstvom centra za socijalnu skrb nadležnog
prema prebivalištu, odnosno boravištu osoba od kojih se pristanci i odobrenja traže. Rok za
davanje pristanka i odobrenja iz je petnaest dana od dana dostave poziva osobama od kojih se
pristanak ili odobrenje traži.

Ako prigodom upisa djeteta u maticu rođenih nema podataka o djetetovu ocu, matičar će
upoznati majku s pravom djeteta da zna tko mu je otac i s postupcima koji se mogu poduzeti radi
ostvarivanja toga prava.
Majka može matičaru izjaviti na zapisnik koga smatra djetetovim ocem. Ova se izjava smatra
pristankom na priznanje očinstva. Ako je matičar upisao dijete u maticu rođenih bez podataka o
djetetovu ocu, o tome će odmah obavijestiti centar za socijalnu skrb nadležan prema prebivalištu,
odnosno boravištu majke i dostaviti primjerak zapisnika o majčinoj izjavi.

Postupanje centra za socijalnu skrb kad nema podatka o ocu

Centar za socijalnu skrb će u roku od petnaest dana od primitka obavijesti pozvati majku da
izjavi koga smatra djetetovim ocem, osim ako je to učinila pred matičarom. Majka će se
upozoriti da bi radi dobrobiti djeteta trebala imenovati osobu koju smatra ocem te će joj se
ponuditi pomoć u ostvarivanju djetetovih prava. Ako majka djeteta da pisanu suglasnost, centar
za socijalnu skrb će kao zastupnik djeteta pokrenuti postupak radi utvrđivanja očinstva. Kad
primi majčinu izjavu o ocu djeteta, centar za socijalnu skrb će u roku od petnaest dana, sukladno
pravilima o osobnoj dostavi, pozvati imenovanu osobu.
Ako pozvani prizna očinstvo, centar za socijalnu skrb će primjerak majčine izjave koga smatra
djetetovim ocem i izjavu o priznanju očinstva dostaviti matičaru radi upisa u maticu rođenih.

173
Ako se očinstvo djeteta ne utvrdi priznanjem, centar za socijalnu skrb o tome obavješćuje majku,
a ako je majka maloljetna ili lišena poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na strogo osobna
stanja, tada nju i njezine zakonske zastupnike upoznaje s mogućnošću utvrđivanja očinstva
sudskom odlukom. Ako se očinstvo djeteta, čiji su majka ili mogući otac osobe lišene poslovne
sposobnosti u dijelu koji se odnosi na strogo osobna stanja, nije uspjelo utvrditi priznanjem,
skrbnik majke ili oca, ovisno o okolnostima slučaja, dužan je pokrenuti postupak radi utvrđivanja
očinstva sudskom odlukom u roku od trideset dana od dana primitka obavijesti da nije pribavljen
pristanak odnosno od dana uskrate odobrenja.

c. Utvrđivanje očinstva sudskom odlukom Ako očinstvo nije utvrđeno presumpcijom bračnog
očinstva ili priznanjem, utvrđuje se u sudskom postupku.

TUŽBA ZA UTVRĐENJE MAJČINSTVA I OČINSTVA

Tužbu radi utvrđivanja očinstva može podnijeti:
1. dijete
2. majka djeteta
3. muškarac koji sebe smatra ocem djeteta i
4. centar za socijalnu skrb.
Stranke u postupku radi utvrđivanja očinstva su dijete, djetetova majka i muškarac čije se
očinstvo utvrđuje, a centar za socijalnu skrb ako je pokrenuo postupak.

1.) Tužba djeteta

Tužbu radi utvrđivanja očinstva dijete može podnijeti do navršene dvadeset i pete godine
života. Ako je dijete maloljetno, tužbu u njegovo ime može podnijeti njegov zakonski zastupnik.
Ako je dijete punoljetno i lišeno poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na strogo osobna
stanja, tužbu u njegovo ime može podnijeti skrbnik.
Ako je dijete maloljetno, tužbu u njegovo ime može podnijeti i centar za socijalnu skrb. Uz
centar za socijalnu skrb, majka djeteta ovlaštena je poduzimati radnje u postupku.

2.) Tužba majke

Tužbu radi utvrđivanja očinstva može podnijeti majka do navršene osamnaeste godine života
djeteta.

3.) Tužba muškarca koji sebe smatra ocem

174
Tužbu radi utvrđivanja očinstva može podnijeti muškarac koji sebe smatra ocem djeteta u roku
od godine dana od primitka obavijesti da nije pribavljen pristanak, odnosno odobrenje za upis
očinstva, a najkasnije do navršene osamnaeste godine života djeteta.
Tužba nakon smrti muškarca za kojega se tvrdi da je otac – ako osoba za koju se tvrdi da je otac
djeteta nije živa, tužba radi utvrđivanja očinstva protiv njezinih nasljednika može se podnijeti u
roku od godine dana od smrti osobe za koju se tvrdi da je otac djeteta ili u roku od šest mjeseci
od pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju.

4.) Tužba centra za socijalnu skrb

Tužbu radi utvrđivanja očinstva može podnijeti centar za socijalnu skrb do navršene osamnaeste
godine života djeteta.

Tužba radi utvrđivanja majčinstva

Tužbu radi utvrđivanja majčinstva može podnijeti:

1. dijete
2. žena koja sebe smatra majkom djeteta ili
3. centar za socijalnu skrb.
Ako osoba za koju se tvrdi da je majka djeteta nije živa, tužba radi utvrđivanja majčinstva
podnosi se protiv njezinih nasljednika.

Rokovi za podnošenje tužbe radi utvrđivanja majčinstva:

1) tužba djeteta – do 25. godine djeteta

2) tužba žene koja sebe smatra majkom djeteta – do 18. godine djeteta
* u slučaju da osoba za koju se tvrdi da je majka djeteta nije živa – u roku 1 godine od
smrti ili 6 mjeseci od pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju;
3) tužba centra za socijalnu skrb – do 18. godine djeteta

79. OSPORAVANJE OČINSTVA, ROKOVI ZA TUŽBU BRAČNOG I VANBRAČNOG

OCA
Tužbu radi osporavanja majčinstva ženi upisanoj u maticu rođenih može podnijeti:
1. dijete
2. žena koja je upisana u maticu rođenih kao djetetova majka i
3. žena koja sebe smatra majkom djeteta, ako istodobno traži da se utvrdi njezino majčinstvo.
Osoba koja ima pravni interes može nastaviti postupak osporavanja majčinstva.

175
Ako je majčinstvo utvrđeno odlukom suda, osporavanje nije dopušteno. Osporavanje majčinstva
nije dopušteno nakon djetetove smrti. Pravomoćnom odlukom o osporavanju majčinstva smatra
se osporenim i očinstvo majčina muža, odnosno muškarca čije je očinstvo utvrđeno priznanjem.

U postupku u kojem se isključivo osporava majčinstvo, stranke su dijete, žena čije se majčinstvo
osporava i otac djeteta. U postupku u kojem druga žena osporava majčinstvo ženi koja je upisana
kao majka tražeći istodobno utvrđivanje svojega majčinstva, stranke su dijete, žena koja sebe
smatra majkom i žena čije se majčinstvo osporava. U ovom slučaju, stranke su i djetetov otac i
muškarac kojega bi se, u slučaju da se utvrdi majčinstvo, smatralo djetetovim ocem.

1.) Tužba djeteta

Dijete može podnijeti tužbu radi osporavanja majčinstva ženi koja je upisana u maticu rođenih
kao njegova majka do navršene dvadeset pete godine. Ako je dijete maloljetno, tužbu u njegovo
ime podnosi posebni skrbnik kojega imenuje centar za socijalnu skrb. Kada posebni skrbnik
podnese tužbu, prestaje ovlaštenje roditelja za zastupanje djeteta u postupcima. Tužbu može
podnijeti skrbnik za osobu lišenu poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na strogo osobna
stanja.

2.) Tužba žene koja je upisana u maticu rođenih kao majka

Žena koja je upisana u maticu rođenih kao djetetova majka može podnijeti tužbu radi
osporavanja svojeg majčinstva u roku od šest mjeseci od saznanja za činjenicu koja isključuje
njezino majčinstvo, a najkasnije do navršene sedme godine života djeteta.

3.) Tužba žene koja sebe smatra majkom

Žena koja sebe smatra djetetovom majkom može osporavati majčinstvo ženi koja je upisana u
maticu rođenih kao majka ako istodobno traži da se utvrdi njezino majčinstvo. Tužba može se
podnijeti u roku od šest mjeseci od saznanja da je ona majka tog djeteta, a najkasnije do navršene
sedme godine života djeteta. Sud će, prije nego što započne raspravljati i odlučivati o zahtjevu
radi osporavanja majčinstva odrediti, na trošak tužiteljice, izvođenje dokaza medicinskim
vještačenjem sukladno postignućima suvremene medicinske znanosti radi utvrđivanja majčinstva
tužiteljice. Ako iz medicinskog vještačenja proizlazi da tužiteljica nije majka djeteta kojem
osporava majčinstvo, sud će presudom odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Sud će nastaviti
raspravljati i odlučivati o zahtjevima radi osporavanja i utvrđivanja majčinstva ako iz
medicinskog vještačenja proizlazi da je tužiteljica majka djeteta kojemu je osporila majčinstvo.

* Osoba koja ima pravni interes može nastaviti postupak osporavanja majčinstva u roku od šest
mjeseci od smrti žene koja je pokrenula postupak ili u roku od mjesec dana od pravomoćnosti
odluke o nasljeđivanju.
176
POSTUPAK RADI OSPORAVANJA OČINSTVA:
1.) Tužba djeteta
Tužbu radi osporavanja očinstva dijete može podnijeti do navršene dvadeset pete godine života.
Ako je dijete maloljetno, tužbu u njegovo ime podnosi posebni skrbnik kojega imenuje centar za
socijalnu skrb. Kad posebni skrbnik podnese tužbu prestaje ovlaštenje roditelja za zastupanje
djeteta. Tužbu može podnijeti skrbnik za osobu lišenu poslovne sposobnosti u dijelu koji se
odnosi na strogo osobna stanja.

2.) Tužba majčina muža

Tužbu radi osporavanja očinstva djeteta rođenoga za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana
od prestanka braka može podnijeti majčin muž ako smatra da on nije biološki otac, i to u roku od
šest mjeseci od dana saznanja za činjenicu koja dovodi u sumnju istinitost upisanoga očinstva,
ali najkasnije do navršene sedme godine života djeteta. Ako je majčin muž lišen poslovne
sposobnosti u dijelu koji se odnosi na strogo osobna stanja, tužbu radi osporavanja očinstva
može podnijeti njegov skrbnik.

3.) Tužba muškarca koji je priznao očinstvo

Muškarac koji je u maticu rođenih upisan kao otac djeteta na temelju priznanja očinstva, a poslije
je saznao za činjenicu koja isključuje njegovo očinstvo, može tužbom osporavati svoje očinstvo
u roku od šest mjeseci od dana saznanja za tu činjenicu, ali najkasnije do navršene sedme
godine života djeteta. Muškarac koji je pod prisilom priznao očinstvo djeteta za koje tvrdi da ne
potječe od njega može tužbom osporavati svoje očinstvo u roku od šest mjeseci od priznanja, a
najkasnije do sedme godine života djeteta. Ako je muškarac lišen poslovne sposobnosti u dijelu
koji se odnosi na strogo osobna stanja, tužbu radi osporavanja očinstva može podnijeti njegov
skrbnik.

4.) Tužba muškarca koji sebe smatra ocem

Muškarac koji sebe smatra ocem djeteta može tužbom osporavati očinstvo osobi koja je to dijete
priznala za svoje ako istodobno traži da se utvrdi njegovo očinstvo. Tužba se može podnijeti u
roku od godine dana od upisa priznanja očinstva u maticu rođenih. Sud će, prije nego što
započne raspravljati i odlučivati o zahtjevu radi osporavanja očinstva, odrediti na trošak tužitelja,
izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem sukladno postignućima suvremene medicinske
znanosti radi utvrđivanja očinstva tužitelja. Ako iz medicinskog vještačenja proizlazi da tužitelj
nije otac djeteta kojemu osporava očinstvo, sud će presudom odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
Sud će nastaviti raspravljati i odlučivati o zahtjevima radi osporavanja i utvrđivanja očinstva ako
iz medicinskog vještačenja proizlazi da je tužitelj otac djeteta kojemu je osporio očinstvo. Sud će
odluku o oba zahtjeva donijeti u jednoj presudi.

177
5.) Tužba majke
Majka može podnijeti tužbu radi osporavanja očinstva djeteta rođenog za vrijeme trajanja braka
ili tijekom tristo dana od prestanka braka u roku od šest mjeseci od rođenja djeteta. Ako je majka
lišena poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na strogo osobna stanja, tužbu radi
osporavanja očinstva može podnijeti njezin skrbnik.

* Tužba osobe koja ima pravni interes – osoba koja ima pravni interes može nastaviti postupak
osporavanja očinstva u roku od šest mjeseci od smrti muškarca koji je pokrenuo postupak ili u
roku od mjesec dana od pravomoćnosti odluke o nasljeđivanju.

Stranke u postupku radi osporavanja očinstva su dijete, djetetova majka i muškarac čije se
očinstvo osporava. Ako se osporava očinstvo utvrđeno priznanjem, stranka je i muškarac koji
osporava to očinstvo.

80. PRAVA I DUŽNOSTI DJETETA, PRAVNI POLOŽAJ DJETETA, IZJAVE

DJETETA U SUDSKOM POSTUPKU
PRAVA DJETETA:
Osobna prava djeteta – djete ima pravo na život i zdravlje, sigurnost i odgoj u obitelji, pravo
živjeti sa svojim roditeljima, pravo na roditeljsku skrb oba roditelja ako roditelji žive
razdvojeno, pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljima s kojima djete ne stanuje,
pravo na izbor obrazovanja i zanimanja i pravo na zapošljavanje.
Ograničena poslovna sposobnost djeteta – djetetu koje je navršilo 15 godina života i koje
zarađuje priznaje se ograničena poslovna sposobnost vezana za njegov radni odnos i pravo da
slobodno raspolaže svojom zaradom uz obvezu da pridonosi svom uzdržavanju i obrazovanju. Za
zaposlenje je potrebna suglasnost roditelja ili drugog zakonskog zastupnika djeteta.
Pravo djeteta na izražavanje mišljenja – roditelji su dužni poštivati mišljenje djeteta u skladu s
njegovom dobi i zrelošću. U svim postupcima u kojima se odlučuje o nekom djtetovom pravu ili
interesu dijete ima pravo biti obavješteno o okolnostima slučaja, dobiti savjet i pravo izraziti
svoje mišljenje koje se uzima u obzir u skladu s dobi i zrelošću djeteta.
Pravo djeteta na pokretanje postupaka – Djete koje je navršilo 14 godina ima pravo samostalno
pokrenuti postupak pred nadležnim tjelom i pritom mu se u postupku pred sudom priznaje puna
parnična sposobnost (sud donosi rješenje uz prethodno mišljenje CZSS) pod uvjetom da je
sposobno shvatiti značenje i pravne posljedice poduzetih radnji.
Informirani pristanak djeteta na medicinske postupke – dijete koje je navršilo 16 godina života
ima pravo samostalno dati pristanak za medicinske postupke, ako je (po ocjeni liječnika)

178
dovoljno zrelo za donošenje takve odluke na temelju informacija koje mu liječnik pruži. Ako se
radi o postupku kod kojega postoji rizik teških posljedica za fizičko ili psihičko zdravlje
pacijenta, potrebna je suglasnost roditelja (u slučaju nesuglasja između roditelja i djeteta
odlučuje sud u izvanparničnom postupku). Ova se pravila ne primjenjuju u slučaju neodgodive
medicinske intervencije (hitan slučaj).
DUŽNOSTI DJETETA:
– dijete je dužno poštivati roditelje i biti obzirno prema članovima obitelji;
– dijete starije od 15, zaposleno i koje stječe imovinu radom dužno je pridonositi svom
uzdržavanju i obrazovanju.

IZRAŽAVANJE MIŠLJENJA DJETETA U POSTUPKU:

U postupcima u kojima se odlučuje o osobnim i imovinskim pravima i interesima djeteta sud će
omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, osim ako se dijete tome protivi.

Sud će omogućiti djetetu da izrazi mišljenje na prikladnom mjestu i u nazočnosti stručne osobe,
ako procijeni da je to s obzirom na okolnosti slučaja potrebno. Iznimno, djetetu mlađem od
četrnaest godina sud će omogućiti da izrazi mišljenje putem posebnog skrbnika ili druge stručne
osobe.

Sud koji vodi postupak nije dužan utvrđivati mišljenje djeteta kad za to postoje posebno
opravdani razlozi koji se u odluci moraju obrazložiti.

Dijete mora biti obaviješteno o predmetu, tijeku i mogućem ishodu postupka na način koji je
prikladan njegovoj dobi i zrelosti te ako to ne predstavlja opasnost za razvoj, odgoj i zdravlje
djeteta. Obvezu obavještavanja djeteta imaju posebni skrbnik djeteta, sud ili stručna osoba centra
za socijalnu skrb, ovisno o okolnostima slučaja, o čemu je sud dužan voditi računa.

81. RODITELJSKA SKRB

Roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja
djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni
ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima.
Roditelj se ne može odreći prava na roditeljsku skrb. Roditelji su dužni o pojedinačnim
sadržajima roditeljske skrbi razgovarati i sporazumijevati se s djetetom u skladu s njegovom dobi
i zrelošću.
U sadržaj roditeljske skrbi ulazi pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na:
1. zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu
2. odgoj, obrazovanje i školovanje
3. ostvarivanje osobnih odnosa te

179
4. određivanje mjesta stanovanja.
U sadržaj roditeljske skrbi ulazi pravo i dužnost upravljanja djetetovom imovinom te pravo i
dužnost na zastupanje djetetovih interesa glede njegovih osobnih i imovinskih prava.

Roditelji su dužni i odgovorni:

- skrbiti se o zdravlju djeteta te mu omogućiti korištenje mjera za čuvanje, unapređenje i
vraćanje zdravlja, sukladno propisima kojima se uređuje zdravstvo i zahtjevima medicinske
znanosti,
- čuvati i njegovati dijete te se skrbiti o njegovim potrebama.
- štititi dijete od ponižavajućih postupaka i tjelesnoga kažnjavanja drugih osoba
- roditelji ne smiju dijete predškolske dobi ostaviti bez nadzora osobe starije od šesnaest
godina.
- djetetu mlađem od šesnaest godina zabraniti noćne izlaske bez svoje pratnje ili pratnje druge
odrasle osobe u koju imaju povjerenje (23-5h).

Odgoj djeteta mora biti u skladu s njegovom dobi i zrelošću te s pravom djeteta na slobodu
savjesti, vjerskog i drugog uvjerenja. Roditelji ne smiju tjelesno kažnjavati dijete, postupati
ponižavajuće prema njemu niti primjenjivati psihičku prisilu te su ga dužni štititi od takvog
postupanja drugih osoba.
Roditelji imaju dužnost brinuti se o svestranom, redovitom, a prema svojim mogućnostima i
daljnjem obrazovanju svojeg djeteta i poticati njegove umjetničke, tehničke, sportske i druge
interese. Roditelji su dužni i odgovorni odzivati se sastancima ili pozivu odgojno-obrazovne
ustanove u vezi s odgojem i obrazovanjem djeteta. Roditelji ne smiju prisiljavati dijete na
školovanje koje nije u skladu s njegovim sposobnostima i sklonostima. U slučaju spora između
djeteta i roditelja vezanog za školovanje djeteta rješenje donosi sud u izvanparničnom postupku.

Ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom

Roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom,
osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom. Roditelj koji stanuje s djetetom
ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim
roditeljem. Roditelji su dužni omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s osobama koje su
mu osobito bliske. Roditelji imaju pravo, dužnost i odgovornost nadzirati dijete u njegovu
druženju s drugim osobama, kao i komunikaciju na društvenim mrežama, odnosno drugim
oblicima elektroničke komunikacije te mu zabraniti druženja i komunikaciju koja nisu u skladu s
djetetovom dobrobiti.

180
Mjesto stanovanja
Prebivalište ili boravište djetetovih roditelja.
Roditelji su dužni sporazumno odrediti mjesto djetetova stanovanja, a ako roditelji ne stanuju
zajedno, dijete može imati mjesto stanovanja samo kod jednog roditelja. Pravo roditelja da
određuju djetetovo mjesto stanovanja može biti ograničeno samo odlukom suda ili potrebom
pribavljanja suglasnosti CZSS-a. Dijete ne može stanovati kod roditelja koji ne ostvaruje
roditeljsku skrb o osobnim pravima djeteta ili je lišen prava na roditeljsku skrb.

Upravljanje imovinom djeteta

Roditelji imaju dužnost, pravo i odgovornost upravljati imovinom i imovinskim pravima djeteta
s pažnjom odgovornog roditelja na način da je očuvaju i po mogućnosti uvećaju.

Zastupanje djeteta
Roditelji koji ostvaruju roditeljsku skrb imaju dužnost i pravo sporazumno zastupati svoje dijete
u odnosu prema trećima u osobnim i imovinskim pravima. Ako roditelji žive zajedno s djetetom,
smatra se da je jedan roditelj dao svoj pristanak drugom roditelju da može zastupati dijete bez
njegove izričite suglasnosti, osim kad se traži izričita pisana suglasnost drugog roditelja.

82. OBVEZNO SAVJETOVANJE I MEDIJACIJA, PLAN O ZAJEDNIČKOJ

RODITELJSKOJ SKRBI

Obvezno savjetovanje je postupak koji se provodi u slučajevima propisanim zakonom.

Obiteljska medijacija je postupak u kojemu članovi obitelji sudjeluju dobrovoljno. Iznimno od

dobrovoljnosti, prvi sastanak obiteljske medijacije prije pokretanja postupka radi razvoda braka
je obvezan.

OBVEZNO SAVJETOVANJE
Svrha i provedba obveznog savjetovanja

Svrha je obveznog savjetovanja da se pomogne članovima obitelji da donesu sporazumne odluke

o obiteljskim odnosima vodeći posebnu brigu o zaštiti obiteljskih odnosa u kojima sudjeluje
dijete, a posljedično i da se članovi obitelji upoznaju s pravnim posljedicama ne postizanja
sporazuma i pokretanja sudskih postupaka u kojima se odlučuje o osobnim pravima djeteta.
Provodi ga stručni tim nadležnog CZSS (prema prebivalištu ili boravištu djeteta, posljednjem
zajedničkom prebivalištu ili boravištu bračnih ili izvanbračnih drugova). U obveznom
savjetovanju sudjeluju članovi obitelji osobno, bez punomoćnika.

181
Vrste obveznog savjetovanja

Obvezno savjetovanje provodi se:

1.) prije pokretanja postupka radi razvoda braka u kojem postoji zajedničko maloljetno dijete
2.) prije pokretanja ostalih sudskih postupaka o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih
odnosa s djetetom.

Obvezno savjetovanje pokreće se tako što stranka CZSS podnosi zahtjev, u pisanom obliku ili
usmeno na zapisnik. Centar za socijalnu skrb je dužan nakon primitka zahtjeva za provođenje
obveznog savjetovanja zakazati sastanak i pozvati stranke. Iznimno, ako centar za socijalnu skrb
procijeni da u okolnostima konkretnoga slučaja zajednički sastanak ne bi bio svrhovit ili ako to
jedna ili obje stranke iz opravdanih razloga zahtijevaju, zakazat će se i provesti odvojeni
razgovori sa strankama.

Po okončanju obveznog savjetovanja centar za socijalnu skrb dužan je sastaviti izvješće u kojem
se navodi:

1. tko je sudjelovao u postupku,

2. spremnost svake stranke na sporazumno rješavanje spora,
3. spremnost svake stranke na sudjelovanje u obiteljskoj medijaciji,
4. tko namjerava pokrenuti sudski postupak,
5. ako se provodi obvezno savjetovanje prije pokretanja postupka radi razvoda braka, jesu li
bračni drugovi upoznati s pravnim posljedicama nepostizanja sporazuma, odnosno plana o
zajedničkoj roditeljskoj skrbi i
6. tvrdnje o obiteljskom nasilju, ako se navode, te ocjena o mogućnosti ravnopravnog
sudjelovanja stranaka u postupku obiteljske medijacije.

Izvješće o obveznom savjetovanju dostavlja se strankama prema pravilima o osobnoj dostavi

najkasnije (u prijevodu – u tim rokovima postupak savjetovanja mora biti dovršen):

- 60 dana od dana zaprimanja zahtjeva za provođenje obveznog savjetovanja prije

pokretanja postupka za razvoda braka,
- 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva za provođenje obveznog savjetovanja prije
pokretanja ostalih sudskih postupaka o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa s
djetetom.

Izvješće o obveznom savjetovanju vrijedi šest mjeseci od dana kad je okončano obvezno
savjetovanje.

1.) Obvezno savjetovanje prije razvoda braka

Sadržaj obveznog savjetovanja prije razvoda braka je:

1. upoznavanje bračnih drugova o mogućnosti bračnog savjetovanja,

182
 2. upoznavanje bračnih drugova o pravnim i psihosocijalnim posljedicama razvoda braka u
odnosu na njih i djecu,
3. upućivanje bračnih drugova da su dužni voditi računa o djetetovoj dobrobiti prigodom
uređenja spornih obiteljskih odnosa,
4. upoznavanje bračnih drugova sa sadržajem plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i
pružanje pomoći ako to zahtijevaju,
5. upoznavanje s prednostima obiteljske medijacije i informiranje bračnih drugova o
dostupnim obiteljskim medijatorima,
6. informiranje bračnih drugova koji se namjeravaju razvesti o obvezi odaziva prvom
sastanku obiteljske medijacije ako nisu postigli sporazum, odnosno plan o zajedničkoj
roditeljskoj skrbi i
7. upoznavanje bračnih drugova s postupkom radi razvoda braka pokrenutog tužbom jednog
od bračnih drugova.
U postupku obveznog savjetovanja može se djetetu omogućiti izražavanje mišljenja uz pristanak
njegovih roditelja.

Obvezno savjetovanje prije razvoda braka ne provodi se u odnosu na bračnog druga ili oba
bračna druga:

1. lišena poslovne sposobnosti, ako nisu u stanju shvatiti značenje i posljedice postupka niti
uz stručnu pomoć,
2. nesposobna za rasuđivanje ili
3. koji su nepoznatog prebivališta i boravišta.

Ako se roditelji nisu sporazumjeli o planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, CZSS će ih

savjetovati da pokušaju postići sporazum u postupku obiteljske medijacije, osim u slučajevima
kada se obiteljska medijacija ne provodi.

Ako se roditelji koji se namjeravaju razvesti nisu sporazumjeli o planu o zajedničkoj roditeljskoj
skrbi, CZSS će ih upozoriti da će sud u postupku radi razvoda braka pokrenutog tužbom jednog
od bračnih drugova po službenoj dužnosti:

1. donijeti odluku:
a. s kojim će roditeljem dijete stanovati,
b. o roditeljskoj skrbi,
c. o ostvarivanju osobnih odnosa s drugim roditeljem i
d. o uzdržavanju djeteta,
2. omogućiti djetetu izražavanje mišljenja i
3. djetetu imenovati posebnog skrbnika.

2.) Obvezno savjetovanje prije pokretanja ostalih sudskih postupaka o ostvarivanju

roditeljske skrbi i osobnih odnosa s djetetom

183
Roditelji i drugi članovi obitelji dužni su pokrenuti i sudjelovati u obveznom savjetovanju prije
pokretanja sudskih postupaka u kojima se odlučuje o:

1. medicinskim postupcima na djetetu,

2. obrazovanju djeteta,
3. odobravanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazuma o ostvarivanju osobnih
odnosa s djetetom, osim ako se radi o izmjeni plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili
sporazuma o ostvarivanju osobnih odnosa,
4. ostvarivanju roditeljske skrbi,
5. zastupanju djeteta u vezi s njegovim bitnim osobnim pravima,
6. sporu između maloljetnog roditelja ili roditelja lišenog poslovne sposobnosti i djetetovog
skrbnika, odnosno drugog roditelja u vezi s djetetovim bitnim osobnim pravima dok traje
mirovanje roditeljske skrbi,
7. ostvarivanju prava na informacije o bitnim okolnostima vezanim uz osobna prava djeteta
8. ostvarivanju, ograničavanju ili zabrani ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom.

U postupku obveznog savjetovanja djetetu se može, uz pristanak njegovih roditelja, omogućiti

izražavanje mišljenja.

Obvezno savjetovanje ne provodi se u odnosu na osobe koje su:

- lišene poslovne sposobnosti, a nisu u stanju shvatiti značenje i posljedice postupka niti uz
stručnu pomoć,
- nesposobne za rasuđivanje ili
- nepoznatog prebivališta i boravišta

Posebni ciljevi obveznog savjetovanja prije pokretanja sudskih postupaka o ostvarivanju

roditeljske skrbi i osobnih odnosa s djetetom su:

 upoznati sudionike savjetovanja na to da su dužni voditi računa o djetetovoj dobrobiti

prigodom uređenja spornih obiteljskih odnosa,
 upoznati sudionike o negativnim učincima sukoba u obitelji u odnosu na dijete i prednostima
sporazumnog uređenja obiteljskih odnosa te dužnosti članova obitelji da razgovaraju s
djetetom i uzmu u obzir njegovo mišljenje i
 upoznati sudionike o mogućnosti rješavanja spora u obiteljskoj medijaciji

OBITELJSKA MEDIJACIJA
Obiteljska medijacija je postupak u kojem stranke nastoje sporazumno riješiti spor iz
obiteljskih odnosa uz pomoć jednog ili više obiteljskih medijatora. Obiteljski medijator je
nepristrana i posebno educirana osoba koja je upisana u registar obiteljskih medijatora.

Glavna svrha postupka obiteljske medijacije je postizanje plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i
drugih sporazuma u vezi s djetetom. Uz ostvarenje te svrhe, u postupku obiteljske medijacije

184
stranke se mogu sporazumjeti i o svim drugim spornim pitanjima imovinske i neimovinske
naravi.

Obiteljska medijacija se ne provodi:

1. u slučajevima kada prema procjeni stručnog tima CZSS ili obiteljskog medijatora zbog
obiteljskog nasilja nemoguće ravnopravno sudjelovanje bračnih drugova u postupku
medijacije (odgovarajuće se primjenjuje i na ostale članove obitelji koji sudjeluju u
medijaciji),
2. ako su jedan ili oba bračna druga lišeni poslovne sposobnosti, a nisu u stanju shvatiti
značenje i pravne posljedice postupka ni uz stručnu pomoć,
3. ako su jedan ili oba bračna druga nesposobni za rasuđivanje i
4. ako bračni drug ima nepoznato prebivalište i boravište.

Obiteljska medijacija se može provoditi neovisno o sudskom postupku:

- prije pokretanja sudskog postupka,

- za vrijeme njegova trajanja ili
- nakon dovršetka sudskog postupka

Obiteljski medijator i druge osobe uključene u postupak obiteljske medijacije dužne su čuvati
povjerljive informacije i podatke za koje su saznale tijekom postupka obiteljske medijacije u
odnosu na treće osobe, osim ako je priopćenje informacija nužno za provedbu ili ovrhu
sporazuma ili ako je priopćenje informacija nužno radi zaštite djeteta čija je dobrobit ugrožena ili
radi uklanjanja opasnsoti od teške psihičke ili fizičke povrede integriteta osobe.

Obiteljski medijator je dužan voditi računa da stranke prigodom postizanja plana o zajedničkoj
roditeljskoj skrbi ili drugoga sporazuma razumiju činjenično stanje i sadržaj sporazuma te ih
uputiti na mogućnost provjere sporazuma od strane drugog stručnjaka. Obiteljski medijator u
postupku obiteljske medijacije je dužan informirati sudionike da vode računa o dobrobiti djeteta
te može u postupku obiteljske medijacije omogućiti djetetu izražavanje mišljenja uz pristanak
njegovih roditelja.

Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili drugi sporazumi moraju biti u pisanom obliku i
potpisani od svih stranaka. Oni stječu svojstvo ovršne isprave, ali samo ako ga sud na
prijedlog stranaka u izvanparničnom postupku odobri.

Ako se stranke ne sporazume o planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, odnosno o drugom

spornom obiteljskom odnosu, obiteljski medijator će u izvješću o obustavi postupka obiteljske
medijacije navesti jesu li obje stranke aktivno sudjelovale. Obiteljski medijator će sudu koji je
zastao s postupkom radi provođenja obiteljske medijacije dostaviti izvješće o obustavi obiteljske
medijacije.

185
Obiteljska medijacija za vrijeme trajanja sudskog postupka

U slučaju da stranke tijekom sudskog postupka sporazumno predlože rješavanje spora u

postupku obiteljske medijacije, sud može zastati s postupkom, u kojem slučaju će odrediti rok od
tri mjeseca u kojem stranke mogu pokušati riješiti spor u postupku obiteljske medijacije. Ako
stranke u roku od tri mjeseca koji je sud odredio za provođenje obiteljske medijacije nisu uspjele
spor riješiti u postupku obiteljske medijacije ili ako stranke predlože nastavak sudskog postupka
prije isteka toga roka, sud će nastaviti s postupkom.

PLAN O ZAJEDNIČKOJ RODITELJSKOJ SKRBI

Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi je pisani sporazum roditelja o načinu ostvarivanja

zajedničke roditeljske skrbi u okolnostima u kojima roditelji djeteta trajno ne žive u
obiteljskoj zajednici.

Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi mora se detaljno urediti:

1) mjesto i adresa djetetova stanovanja,

2) vrijeme koje će provoditi sa svakim od roditelja,
3) način razmjene informacija između djetetovih roditelja glede suglasnosti pri donošenju
odluka bitnih za dijete i razmjene važnih informacija u vezi s djetetom,
4) visina uzdržavanja (alimentacija),
5) način rješavanja budućih spornih pitanja

Planom se mogu urediti i druga pitanja ostvarivanja zajedničke skrbi za koja smatraju da su
bitna za dijete ili o kojima su dužni sporazumno odlučivati. Roditelji su dužni upoznati dijete sa
planom i omogućiti mu da izrazi svoje mišljenje. Plan roditelji mogu sastaviti samostalno, u
postupku obveznog savjetovanja i u postupku obiteljske medijacije.

Odobravanje plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i promjena plana

Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi može se podnijeti sudu u izvanparničnom postupku radi
provjere sadržaja te odobravanja i tada stiče svojstvo ovršne isprave.

Ako su roditelji postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, zajednički pokreću izvanparnični
postupak prijedlogom za odobravanje plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. U tom postupku oba
roditelja zastupaju dijete, a postupak vodi sud koji je opće mjesno nadležan za dijete. Roditelji su
dužni uz prijedlog podnijeti plan o zajedničkoj skrbi. Sud u postupku odlučuje rješenjem (plan o
zajedničkoj roditeljskoj skrbi je sastavni dio tog rješenja) koje ne mora biti obrazloženo i može
se izdati otiskivanjem štambilja na prijedlog za odobravanje plana o zajedničkoj roditeljskoj
skrbi.

Protiv rješenja kojim se odobrava plan žalba se može podnijeti:

186
 1) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka ili
2) zbog toga što je pristanak za sporazum dan u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili
prijevare ili
3) ako za donošenje rješenja nisu bile ispunjene pretpostavke određene zakonom

Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi može se mijenjati:

1) u skladu s dobi i zrelošću djeteta ili

2) ako to zahtijevaju bitno promijenjene okolnosti
te podnijeti sudu u izvanparničnom postupku radi provjere sadržaja i odobravanja izmijenjenog
plana (procedura je tada ista).

Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi pravilnikom će propisati obvezan sadržaj obrasca
plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

83. MJERE ZA ZAŠTITU PRAVA I DOBROBITI DJETETA

Roditelji su dužni i odgovorni štititi prava i dobrobit djeteta, a u određenim slučajevima i drugi
članovi bliže obitelji. Mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta određuju se roditeljima i
drugim osobama kojima je povjerena svakodnevna skrb o djetetu. Mjere za zaštitu osobnih
prava i dobrobiti djeteta u nadležnosti centra za socijalnu skrb se mogu odrediti drugim osobama.

Tijelo koje provodi postupak prilikom izbora mjere prikladne za zaštitu prava i dobrobiti djeteta
dužno je voditi računa da se odredi ona mjera kojom se najmanje ograničava pravo roditelja na
ostvarivanje skrbi o djetetu, ako je takvom mjerom moguće zaštititi prava i dobrobit djeteta
(obveza određivanja najblaže mjere).

Dijete ima pravo sudjelovati u svim postupcima procjenjivanja i odlučivanja o mjerama kojima
se štite njegova prava i dobrobit. U postupcima u kojima se određuju mjere za zaštitu prava i
dobrobiti djeteta tijela koja određuju mjere rješenjem će dopustiti djetetu koje je navršilo
četrnaest godina da iznosi činjenice, predlaže dokaze, podnosi pravne lijekove i poduzima druge
radnje u postupku ako je sposobno shvatiti značenje i pravne posljedice tih radnji.

Mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta određuju se na temelju stručne procjene ako se utvrdi da
je došlo do povrede djetetovih prava i dobrobiti ili da su prava, dobrobit i razvoj djeteta ugroženi.
Prava djeteta smatraju se ugroženima ako je skrb o djetetu neodgovarajuća ili ako dijete ima
psihosocijalne poteškoće koje se očituju kroz ponašanje, emocionalne, školske i druge probleme
u djetetovu odrastanju ili ako postoji vjerojatnost da će do toga doći.

187
Svatko je dužan prijaviti centru za socijalnu skrb povredu djetetovih osobnih i imovinskih prava.
Povreda osobnih prava podrazumijeva osobito: tjelesno ili mentalno nasilje, spolne zlouporabe,
zanemarivanje ili nehajno postupanje, zlostavljanje ili izrabljivanje djeteta. Centar za socijalnu
skrb dužan je odmah po primitku prijave ispitati slučaj i poduzeti mjere za zaštitu djetetovih
prava te o tome obavijestiti podnositelja prijave.

MJERE ZA ZAŠTITU PRAVA I DOBROBITI DJETETA U NADLEŽNOSTI CZSS:

a. žurna mjera izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji
b. upozorenje na pogreške i propuste u ostvarivanju skrbi o djetetu
c. mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu
d. mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu.

a.) Žurna mjera izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji

Ako postoji opasnost za život, zdravlje ili dobrobit djeteta koji se mogu zaštititi samo
izdvajanjem djeteta iz neposrednoga okruženja, centar za socijalnu skrb će odlučiti o žurnom
izdvajanju djeteta od roditelja ili druge osobe kod koje se dijete nalazi. Centar za socijalnu skrb
će odlučiti i o privremenom smještaju djeteta kod druge osobe koja zadovoljava pretpostavke za
skrbnika, kod ustanove socijalne skrbi, druge fizičke ili pravne osobe koja obavlja djelatnost
socijalne skrbi, odnosno udomiteljske obitelji.
Rješenje o žurnom izdvajanju djeteta centar za socijalnu skrb donosi po službenoj dužnosti, na
prijedlog djeteta ili roditelja.
Mjera žurnog izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji može trajati najdulje petnaest dana od
dana oduzimanja djeteta. O prijedlogu centra za socijalnu skrb i sud mora odlučiti u roku od
deset dana od dana dostave prijedloga.
Izdvajanje djeteta iz obitelji određuje se samo ako niti jednom blažom mjerom nije moguće
zaštititi prava i dobrobit djeteta. Svrha izdvajanja djeteta iz obitelji mora biti zaštita djetetova
života, zdravlja i razvoja, osiguravanje primjerene skrbi o djetetu izvan obitelji i stvaranje uvjeta
za djetetov povratak obitelji, odnosno priprema drugog trajnog oblika skrbi o djetetu. Izdvajanje
djeteta iz obitelji ne smije trajati dulje negoli je to nužno da bi se zaštitila prava i dobrobit
djeteta. Mjera izdvajanja djeteta iz obitelji mora biti redovito preispitivana, a roditelji imaju
pravo na pomoć i potporu da bi se uklonili uzroci izdvajanja i dijete vratilo u obitelj u skladu s
njegovom dobrobiti.

b.) Upozorenje na pogreške i propuste u ostvarivanju skrbi o djetetu

Centar za socijalnu skrb će pisanim putem upozoriti roditelje na nedostatke u skrbi o djetetu koji
su se dogodili jednom ili se događaju rijetko, a posljedice za dijete su blažega karaktera. Pritom
centar može roditelje uputiti na zdravstvene, edukativne i druge stručne programe i usluge za

188
potporu roditeljstva i razvoja djeteta. O upozorenju će centar za socijalnu skrb u pravilu
prethodno provesti neposredno savjetovanje te o tome sastaviti zapisnik.

c.) Stručna pomoć i potpora u ostvarivanju skrbi o djetetu

Centar za socijalnu skrb će roditeljima odrediti mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju
roditeljske skrbi o djetetu ako se utvrdi da roditelji nisu u stanju samostalno ostvarivati
roditeljsku skrb u cijelosti ili djelomice zbog okolnosti na strani roditelja ili na strani djeteta, pri
čemu je ugrožen razvoj djeteta. Ovu mjeru će centar za socijalnu skrb odrediti samo ako život i
zdravlje djeteta u obitelji nisu ugroženi.
Rješenje može sadržavati uputu roditeljima i djetetu da zatraže odgovarajuće liječenje, kao i da
se uključe u druge zdravstvene, obrazovne ili psihosocijalne programe te upućivanje djeteta u
dom za djecu ili udomiteljsku obitelj vikendom, u poludnevni ili cjelodnevni boravak.
Mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o djetetu određuje se u
neprekidnom trajanju od šest mjeseci do godine dana, a može se odrediti uvijek kad je to
potrebno, bez obzira na vrstu prethodno određene mjere. Mjera stručne pomoći i potpore u
ostvarivanju roditeljske skrbi o djetetu može se produljivati ako za to postoje opravdani razlozi.
Ako roditelji nisu pokazali spremnost na suradnju ili ako završno izvješće pokazuje da nema
napretka nakon provedene mjere, centar za socijalnu skrb predložit će sudu određivanje druge
mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta u roku od petnaest dana od isteka vremena na
koje je mjera određena, odnosno odmah nakon što se pokaže da roditelji nisu spremni prihvatiti
pruženu pomoć i potporu.

d.) Intenzivna stručna pomoć i nadzor nad ostvarivanjem skrbi o djetetu

Centar za socijalnu skrb će roditeljima odrediti mjeru intenzivne stručne pomoći i nadzora nad
ostvarivanjem skrbi o djetetu ako je utvrđeno da je djetetov razvoj ozbiljno ugrožen, a roditelji
su:
1. spremni i sposobni u kraćem vremenu promijeniti svoje ponašanje kako bi se spriječilo
izdvajanje djeteta iz obitelji i
2. spremni poštovati jasne upute i omogućiti nesmetan nadzor nad skrbi o djetetu.
Ovu mjeru centar za socijalnu skrb odredit će samo ako život i zdravlje djeteta u obitelji nisu
ugroženi. Određuje se u trajanju od tri do šest mjeseci, ovisno o razlozima zbog kojih se mjera
određuje. Može se odrediti višekratno ako se pokažu pozitivne promjene na strani roditelja te
napredak na strani djeteta, ali najdulje u uzastopnom trajanju do godine dana. Centar za socijalnu
skrb je dužan prije isteka godine dana od dana prestanka mjere stručne pomoći i nadzora
procijeniti obiteljske prilike i o tome sastaviti izvješće.

MJERE ZA ZAŠTITU OSOBNIH PRAVA I DOBROBITI DJETETA U NADLEŽNOSTI

SUDA:

189
Sud može radi zaštite osobnih prava i dobrobiti djeteta donijeti odluku o:
a) privremenom povjeravanju djeteta drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj
obitelji
b) zabrani približavanja djetetu
c) oduzimanju prava na stanovanje s djetetom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu drugoj
osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji
d) povjeravanju djeteta s problemima u ponašanju radi pomoći u odgoju ustanovi socijalne skrbi
ili udomiteljskoj obitelji i
e) lišenju prava na roditeljsku skrb.

a) Privremeno povjeravanje djeteta drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj
obitelji
Sud će donijeti rješenje o privremenom povjeravanju djeteta drugoj osobi, ustanovi socijalne
skrbi ili udomiteljskoj obitelji, kao i o smještaju djeteta izvan obitelji:
1. na prijedlog centra za socijalnu skrb kad je dijete prethodno bilo žurno izdvojeno
2. u drugim slučajevima ako se utvrdi da postoji opasnost za život i zdravlje djeteta, a u tijeku je
obiteljska procjena i planiranje druge mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta.
Odluku o privremenom povjeravanju djeteta drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili
udomiteljskoj obitelji sud donosi na prijedlog centra za socijalnu skrb, djeteta koje je navršilo
četrnaest godina, roditelja ili druge osobe koja ostvaruje skrb o djetetu.
Sud će rješenjem o privremenom povjeravanju djeteta drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili
udomiteljskoj obitelji odlučiti i o:
1. smještaju djeteta
2. ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, odnosno nadzoru ili zabrani ostvarivanja osobnih
odnosa s djetetom ako je to s obzirom na okolnosti slučaja potrebno i ako to predlaže dijete,
roditelj ii CSZZ.

Kad donosi odluku o zabrani ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom, sud može u odluci o
privremenom povjeravanju i smještaju djeteta radi zaštite djetetove sigurnosti izostaviti adresu
na kojoj će dijete biti smješteno.
Mjera privremenog povjeravanja djeteta drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj
obitelji i smještaja djeteta može trajati najdulje trideset dana računajući od dana kad je mjera
određena, a u posebno opravdanim okolnostima može se produljiti za daljnjih trideset dana.
Centar za socijalnu skrb dužan je najkasnije pet dana prije isteka roka izraditi obiteljsku procjenu
i dostaviti je sudu neposredno ili elektroničkim putem zajedno s prijedlogom za ukidanje odluke
o privremenom povjeravanju i smještaju djeteta ili prijedlogom za donošenje druge mjere za
zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta.

190
Roditelji imaju sva prava i dužnosti u vezi s ostvarivanjem roditeljske skrbi o djetetu, osim
prava na stanovanje s djetetom i s tim u vezi na svakodnevnu skrb o djetetu dok traje mjera
privremenog povjeravanja i smještaja djeteta drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili
udomiteljskoj obitelji. Dok traje mjera privremenog povjeravanja djeteta drugoj osobi, ustanovi
socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji roditelji imaju pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose
s djetetom.

b) Zabrana približavanja djetetu

Sud može zabraniti roditelju, baki ili djedu, sestri ili bratu, odnosno polusestri ili polubratu,
drugom članu obitelji koji ne stanuje s djetetom i drugim osobama koje su dulje vrijeme živjele u
obitelji s djetetom, kroz to se vrijeme brinule o djetetu i s njim imaju razvijen emocionalni odnos
da se neovlašteno približava djetetu na određenim mjestima ili na određenu udaljenost i da ga
uznemiruje na drugi način, primjerice neovlaštenim uspostavljanjem veze s djetetom ili
uhođenjem.

Postupak može pokrenuti centar za socijalnu skrb, roditelj ili dijete. Sud će donijeti odluku bez
odgode, a najkasnije u roku od petnaest dana od dana pokretanja postupka.

c) Oduzimanje prava na stanovanje s djetetom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu

Sud će roditelju oduzeti pravo na stanovanje s djetetom te će svakodnevnu skrb o djetetu
povjeriti drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji:
1. na temelju obiteljske procjene centra za socijalnu skrb da djetetu ostankom ili povratkom u
obitelj prijeti opasnost za život, zdravlje i razvoj ili
2. kad se nisu dogodile planirane promjene u obitelji iz prethodno izrečenih mjera za zaštitu
djeteta.
Oduzimanjem prava na stanovanje s djetetom roditelj se lišava i prava na svakodnevnu skrb o
djetetu.
Odluku o oduzimanju prava na stanovanje s djetetom i povjeravanju svakodnevne skrbi o djetetu
drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji, sud donosi na prijedlog centra za
socijalnu skrb, djeteta ili roditelja.
Sud će odlukom o oduzimanju prava na stanovanje s djetetom i povjeravanju svakodnevne skrbi
o djetetu drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji ujedno odlučiti o
smještaju djeteta, ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, nadzoru nad ostvarivanjem osobnih
odnosa s djetetom, odnosno zabrani ostvarivanja osobnih odnosa kad je to potrebno.
Mjera oduzimanja prava na stanovanje s djetetom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu
drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji određuje se u trajanju do godine
dana. Sud može produljiti trajanje ove mjere za najviše još jednu godinu, a nakon toga mjera
iznimno može trajati do pravomoćnog okončanja sudskog postupka pokrenutog radi

191
nadomještanja pristanka na posvojenje, lišenja roditeljske skrbi odnosno postupka imenovanja
skrbnika.
Centar za socijalnu skrb će najkasnije 30 dana prije isteka vremena podnijeti sudu završno
izvješće o djetetu i roditelju kojemu je oduzeto pravo na stanovanje s djetetom.
Roditelji imaju sva prava i dužnosti u vezi s ostvarivanjem roditeljske skrbi o djetetu, osim prava
na stanovanje s djetetom i s tim u vezi na svakodnevnu skrb o djetetu dok traje mjera. Roditelj je
dužan osigurati uvjete za povratak djeteta u obitelj te nadležni centar za socijalnu skrb
obavijestiti o svakoj promjeni adrese stanovanja. Roditelji imaju pravo i dužnost ostvarivati
osobne odnose s djetetom i plaćati djetetovo uzdržavanje na način utvrđen sudskom odlukom.
Centar za socijalnu skrb će trideset dana prije isteka roka na koji je mjera oduzimanja prava na
stanovanje s djetetom određena izraditi izvješće o djetetu i roditelju te u skladu s rezultatima
izvješća predložiti sudu ukidanje mjere i povratak djeteta u obitelj, ili produljenje mjere za iduću
godinu dana, ili lišenje roditelja prava na roditeljsku skrb.

d) Povjeravanje djeteta s problemima u ponašanju radi pomoći u odgoju

Sud će donijeti rješenje o povjeravanju djeteta s problemima u ponašanju radi pomoći u odgoju
ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji zbog djetetova ponašanja kojim ozbiljno
ugrožava svoja prava i interese, kao i prava i interese članova obitelji ili drugih osoba. Sud će
to rješenje donijeti ako roditelji ili druge osobe koje se skrbe o djetetu u većoj mjeri zanemaruju
odgoj djeteta ili ga nisu u mogućnosti valjano odgajati, pri čemu promjenu ponašanja djeteta i
roditelja nije moguće postići niti jednom drugom blažom mjerom.
Odluku o povjeravanju djeteta s problemima u ponašanju radi pomoći u odgoju ustanovi
socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji sud donosi na prijedlog centra za socijalnu skrb,
državnoga odvjetnika za mladež, djeteta ili roditelja.
Sud će odlukom o povjeravanju djeteta s problemima u ponašanju odlučiti o smještaju djeteta i
povjeravanju svakodnevne skrbi i odgoja djeteta ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj
obitelji, pri čemu istom odlukom može odrediti i druge mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta
propisane ovim Zakonom. Odluka može sadržavati upućivanje djeteta s problemima u ponašanju
ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji vikendom, u poludnevni ili cjelodnevni
boravak.

Mjera povjeravanja djeteta s problemima u ponašanju određuje se u trajanju od jedne godine.

Sud može u posebno opravdanim okolnostima produljiti trajanje ove mjere na prijedlog centra
za socijalnu skrb, državnog odvjetnika za mladež, roditelja ili djeteta.
Dok traje mjera povjeravanja djeteta s problemima u ponašanju, roditelji imaju sva prava i
dužnosti na ostvarivanje roditeljske skrbi o djetetu, osim prava na stanovanje s djetetom i s tim u
vezi na svakodnevnu skrb o djetetu. Roditelji imaju pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s

192
djetetom i plaćati djetetovo uzdržavanje dok traje mjera povjeravanja djeteta s problemima u
ponašanju.
Dok traje mjera povjeravanja djeteta s problemima u ponašanju, dijete ima dužnost ponašati se u
skladu s odlukom suda i uputama osoba kojima je povjerena svakodnevna skrb, odgoj i liječenje
djeteta.

e) Lišenje prava na roditeljsku skrb

Sud će roditelja lišiti prava na roditeljsku skrb u izvanparničnom postupku kad utvrdi da
roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava.
Osim u navedenom slučaju, sud u izvanparničnom postupku roditelja može lišiti prava na
roditeljsku skrb:
1. ako je napustio dijete
2. ako je dijete izloženo nasilju među odraslim članovima obitelji
3. na temelju izvješća centra za socijalnu skrb da roditelj ne poštuje mjere, odluke i upute koje
je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donio centar za socijalnu skrb ili sud
4. na temelju izvješća i procjene centra za socijalnu skrb da bi povratak djeteta u obitelj nakon
provedene mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov
život, zdravlje i razvoj
5. na temelju pravomoćne presude kojom je roditelj osuđen za neko od sljedećih kaznenih djela
počinjenih na štetu svog djeteta:
- kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, kaznenih djela protiv braka,
obitelji i mladeži, osim kaznenih djela: povrede dužnosti uzdržavanja, oduzimanja djeteta
ili maloljetne osobe, promjene obiteljskog stanja
- kaznenih djela protiv života i tijela, kaznenih djela protiv spolnog zlostavljanja i
iskorištavanja djeteta, kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece, osim kaznenih djela:
dvobračnosti, omogućavanja sklapanja nedozvoljenog braka, omogućavanja
izvanbračnog života s djetetom, povrede dužnosti i uzdržavanja, promjene obiteljskog
stanja i povrede privatnosti djeteta
6. ako su mentalne sposobnosti roditelja u tolikoj mjeri ograničene da nije trajno u stanju
ostvarivati niti jedan sadržaj roditeljske skrbi, pri čemu je ugrožena dobrobit djeteta.

Rješenje o lišenju prava na roditeljsku skrb sud donosi na prijedlog centra za socijalnu skrb,
djeteta, roditelja te državnog odvjetnika za mladež.
U postupku odlučivanja o lišenju prava na roditeljsku skrb sud može, ovisno o okolnostima
slučaja, donijeti odluku o mirovanju roditeljske skrbi. Sud će odlukom o lišenju prava na
roditeljsku skrb odlučiti i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom ako je to u iznimnim

193
okolnostima potrebno. Odlukom o lišenju prava na roditeljsku skrb sud će odlučiti i o
uzdržavanju djeteta.

Roditelj koji je lišen prava na roditeljsku skrb gubi sva prava iz roditeljske skrbi. Sud može u
iznimnim okolnostima dopustiti ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom roditelju koji je lišen
prava na roditeljsku skrb. Roditelj koji je lišen prava na roditeljsku skrb ima dužnost plaćati
uzdržavanje za dijete, prema odluci suda. Pravo na ostvarivanje osobnih odnosa i dužnost
uzdržavanja prestaje posvojenjem.
Pravo na roditeljsku skrb može rješenjem suda biti vraćeno ako prestanu razlozi zbog kojih
je roditelj bio lišen prava na roditeljsku skrb, osim ako dijete prije toga bude posvojeno.
Prijedlog za vraćanje roditeljske skrbi mogu podnijeti centar za socijalnu skrb, dijete ili roditelj
koji je lišen prava na roditeljsku skrb.
Pravomoćnu odluku o lišenju i vraćanju prava na roditeljsku skrb sud dostavlja nadležnom
matičaru radi upisa u maticu rođenih djeteta i roditelja i ministarstvu nadležnom za poslove
pravosuđa radi vođenja očevidnika o osobama koje su lišene prava na roditeljsku skrb, a ako
dijete ima neko pravo na nekretninama, odluka će se dostaviti i zemljišnoknjižnom sudu radi
zabilježbe.
Nakon punoljetnosti djeteta podaci o lišenju prava na roditeljsku skrb ne iskazuju se u ispravama
iz matice rođenih djeteta.

Prestanak roditeljske skrbi:

- kad dijete stekne poslovnu sposobnost
- kad je dijete posvojeno

84. POSVOJENJE I PRAVNI UČINCI POSVOJENJA

Posvojenje je poseban oblik obiteljsko-pravnog zbrinjavanja i zaštite djeteta bez odgovarajuće
roditeljske skrbi kojim se stvara trajni odnos roditelja i djeteta.

Posvojitelji posvojenjem stječu pravo na roditeljsku skrb. Može se zasnovati amo ako je u
dobrobiti djeteta te se u postupku procjenjuju osobine posvojitelja u odnosu na to.

1. Pretpostavke za posvojenje na strani djeteta:

Dob djeteta – posvojenje se može zasnovati do osamnaeste godine života djeteta. Dijete
nepoznatog podrijetla može se posvojiti nakon isteka tri mjeseca od djetetova rođenja ili
napuštanja djeteta.

194
Zabrana posvajanja srodnika ili štićenika – ne može se posvojiti krvni srodnik u ravnoj lozi,
brat, odnosno sestra. Skrbnik ne može posvojiti svojega štićenika dok ga dužnosti skrbnika ne
razriješi centar za socijalnu skrb.
Zabrana posvajanja djeteta maloljetnog roditelja – ne može se posvojiti dijete maloljetnih
roditelja. Iznimno, može se posvojiti dijete maloljetnih roditelja nakon godinu dana od rođenja
djeteta ako nema izgleda da će se ono podizati u obitelji roditelja ili bake i djeda odnosno drugih
bližih srodnika. Potreban je pristanak maloljetnih roditelja.

2. Pretpostavke za posvojenje na strani posvojitelja:

Dob posvojitelja – posvojitelj može biti osoba u dobi od najmanje dvadeset i jedne godine, a
starija od posvojenika najmanje osamnaest godina. Ako postoje osobito opravdani razlozi,
posvojitelj može biti i osoba mlađa od dvadeset i jedne godine, a starija od posvojenika najmanje
osamnaest godina.
Status posvojitelja – dijete mogu posvojiti bračni i izvanbračni drugovi zajednički, jedan bračni
ili izvanbračni drug ako je drugi bračni ili izvanbračni drug roditelj ili posvojitelj djeteta, jedan
bračni drug uz pristanak drugog bračnog druga te osoba koja nije u braku.
Državljanstvo posvojitelja – posvojiti dijete može hrvatski državljanin. Iznimno, posvojitelj
može biti i strani državljanin ako je to u najboljem interesu djeteta. Ako su posvojitelj ili dijete
strani državljani, posvojenje se može zasnovati samo uz prethodno odobrenje ministarstva
nadležnog za poslove socijalne skrbi.

Posvojiti ne može osoba:

1. koja je lišena prava na roditeljsku skrb
2. koja je lišena poslovne sposobnosti
3. čije dosadašnje ponašanje i osobine upućuju na to da nije poželjno povjeriti joj roditeljsku skrb
o djetetu.

3. Pristanci za posvojenje i postupak davanja pristanka

Pristanak djetetovih roditelja
Za posvojenje je potreban pristanak djetetovih roditelja. Kad pristanak na posvojenje daju
maloljetni roditelj ili roditelj lišen poslovne sposobnosti, neovisno o dijelu u kojemu je lišen
poslovne sposobnosti, oni moraju biti u stanju razumjeti značenje pristanka na posvojenje, a
centar za socijalnu skrb dužan ih je na prikladan način informirati o pravnim i faktičnim
posljedicama posvojenja djeteta. Ako roditelj lišen poslovne sposobnosti nije u stanju razumjeti
značenje pristanka na posvojenje, njegov pristanak može nadomjestiti odluka suda.
Roditelj može dati pristanak da njegovo dijete posvoji njemu poznati posvojitelj samo ako dijete
posvaja bračni ili izvanbračni drug roditelja.

195
Pristanak roditelja nije obvezan ako roditelj umro, nestao, nepoznat ili lišen poslovne
sposobnosti. Roditelj može opozvati pristanak na posvojenje u roku od trideset dana od
potpisivanja zapisnika o pristanku na posvojenje.
Centar za socijalnu skrb će roditelje koji zloupotrebljavaju ili grubo krše roditeljsku
odgovornost, a koji odbijaju dati pristanak na posvojenje upozoriti da njihov pristanak može biti
nadomješten odlukom suda, nakon što istekne rok od tri mjeseca, računajući od dana kad su
upozoreni na tu mogućnost. Centar za socijalnu skrb će uz upozorenje upoznati roditelje o
mogućnosti izricanja mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora u trajanju od tri mjeseca, osim
ako dijete već stanuje izvan obitelji. Upozorenje nije obvezno ako je roditelj promijenio adresu
stanovanja, a o promjeni adrese nije obavijestio nadležni centar za socijalnu skrb, a adresu
stanovanja roditelja nije moguće utvrditi. Rok od tri mjeseca počinje teći od prve poduzete
radnje centra za socijalnu skrb u vezi s utvrđivanjem adrese stanovanja roditelja ili od dana
davanja upozorenja. Ne može isteći prije isteka pet mjeseci od rođenja djeteta.

Odluka suda koja nadomješta pristanak roditelja

Sud će na zahtjev centra za socijalnu skrb u izvanparničnom postupku donijeti rješenje koje
nadomješta pristanak roditelja na posvojenje:
1. ako roditelj dulje vrijeme zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i
prava ili svojim ponašanjem pokazuje nezainteresiranost za dijete, a posvojenje bi bilo za
dobrobit djeteta
2. ako roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava u kraćem
razdoblju u tolikoj mjeri da postoji vjerojatnost da mu se više neće moći trajno povjeriti skrb o
djetetu
3. ako je roditelj nesposoban u tolikoj mjeri da nije trajno u stanju ostvarivati niti jedan sadržaj
roditeljske skrbi i nema izgleda da će se dijete podizati u obitelji bližih srodnika, a posvojenje bi
bilo za dobrobit djeteta.

Sud će odbaciti prijedlog za donošenje rješenja koje nadomješta pristanak roditelja na

posvojenje ako centar za socijalnu skrb roditelja prethodno nije upozorio odnosno ponudio mu
intenzivnu stručnu pomoć i ako od dana upozorenja nisu protekla tri mjeseca.

Pristanak djeteta
Ako je dijete navršilo dvanaest godina, za zasnivanje posvojenja potreban je njegov pristanak.
Može povući svoj pristanak na posvojenje sve do pravomoćnosti rješenja o posvojenju. Izjava o
povlačenju pristanka daje se osobno na zapisnik.
Za posvojenje djeteta mlađeg od dvanaest godina dijete ima pravo izraziti svoje mišljenje, a
njegovo mišljenje i želje uzimaju se u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelošću. Dijete daje
pristanak bez nazočnosti roditelja i osoba koje ga žele posvojiti.
196
Pristanak djetetova skrbnika
Za posvojenje djeteta potreban je pristanak skrbnika djeteta kada je roditelj umro, nestao,
nepoznat ili lišen poslovne sposobnosti. Ako je dijete pod skrbništvom, a za posvojenje nije
potreban pristanak skrbnika djeteta, skrbnik ima pravo izraziti svoje mišljenje o posvojenju
djeteta. Ako je za posvojenje potreban pristanak skrbnika djeteta koji je zaposlenik centra za
socijalnu skrb, sud donosi rješenje koje nadomješta pristanak za posvojenje. Ako skrbnik čiji je
pristanak potreban odbije dati pristanak za posvojenje djeteta bez opravdanog razloga, sud može
donijeti rješenje koje nadomješta pristanak skrbnika. Skrbnik ne može opozvati pristanak za
posvojenje djeteta.

Pristanak bračnog druga/izvanbračnog druga

Kad dijete posvaja jedan bračni, odnosno izvanbračni drug, potreban je pristanak drugoga
bračnog, odnosno izvanbračnog druga. Bračni, odnosno izvanbračni drug ne može povući
pristanak za posvojenje djeteta.

 Pravne posljedice pristanka roditelja na posvojenje

Kad roditelj da pristanak na posvojenje, gubi pravo na ostvarivanje roditeljske skrbi. Centar
za socijalnu skrb će staviti dijete pod skrbništvo, osim ako je djetetu skrbnik već imenovan.

PRAVNI UČINCI POSVOJENJA

1.) Zabrana osporavanja podrijetla djeteta - Nakon zasnivanja posvojenja nije dopušteno
osporavanje ni utvrđivanje majčinstva ili očinstva.
2.) Pravni učinci u odnosu na srodstvo - Posvojenjem nastaje među posvojiteljem i njegovim
srodnicima s jedne strane te posvojenikom i njegovim potomcima s druge strane neraskidiv
odnos srodstva i sva prava i dužnosti koje iz toga proizlaze. Posvojenjem prestaju međusobna
prava i dužnosti posvojenika i njegovih krvnih srodnika. Ako dijete posvoji maćeha ili očuh, ne
prestaju prava i dužnosti među posvojenikom i roditeljem koji je u braku s posvojiteljem te
krvnim srodnicima toga roditelja.
3.) Osobno ime i nacionalnost posvojenika - Posvojitelji određuju osobno ime posvojeniku.
Posvojenik dobiva zajedničko prezime posvojitelja. Ako posvojitelji nemaju zajedničko prezime,
odredit će prezime posvojeniku u skladu s posebnim zakonom. Posvojenik može zadržati ime i
prezime koje je imalo prije zasnivanja posvojenja, ili svojem prezimenu dodati prezime
posvojitelja, ako centar za socijalnu skrb utvrdi da je to u interesu djeteta. Posvojitelji mogu
odrediti nacionalnost posvojeniku. Ako je posvojenik stariji od dvanaest godina, za promjenu
osobnog imena i nacionalnosti potreban je njegov pristanak.
4.) Pravo nasljeđivanja - Posvojenjem posvojenik i njegovi potomci stječu pravo nasljeđivanja
posvojitelja, njegovih krvnih srodnika i srodnika po posvojenju. Posvojenjem posvojitelj i

197
njegovi krvni srodnici te srodnici po posvojenju stječu pravo nasljeđivanja posvojenika i
njegovih potomaka. Posvojenjem prestaje pravo nasljeđivanja posvojenika prema njegovim
roditeljima i drugim krvnim srodnicima, osim prema roditelju koji je u braku s posvojiteljem te
prema krvnim srodnicima i srodnicima po posvojenju toga roditelja.

85. SKRBNIŠTVO, POSEBNI SKRBNIK ZA DIJETE

Skrbništvo je oblik zaštite djece bez roditeljske skrbi, odraslih osoba lišenih poslovne
sposobnosti i osoba koje nisu iz drugih razloga u mogućnosti štititi svoja prava i interese.

Svrha skrbništva

Djeci štićenicima pod skrbništvom se nadomješta roditeljska skrb. Punoljetnim štićenicima

lišenim poslovne sposobnosti skrbništvom se osigurava zaštita onih prava i interesa koji su im
odlukom suda o lišenju poslovne sposobnosti ograničeni.

Štićenici su osobe pod skrbništvom. Dostojanstvo štićenika je nepovredivo. Štićenici imaju

pravo na zaštitu od bilo kojeg oblika zlostavljanja te ponižavajućeg postupanja.

Skrbnička zaštita mora biti primjerena, individualizirana te u skladu s dobrobiti štićenika.

Poslove skrbništva obavljaju centar za socijalnu skrb, skrbnik ili posebni skrbnik.

Skrbnikom se imenuje osoba koja ima osobine i sposobnosti za obavljanje skrbništva i koja
pristane biti skrbnikom te ako je to za dobrobit štićenika. Ako to zahtijevaju okolnosti slučaja i
dobrobit štićenika, centar za socijalnu skrb može odlučiti da neposredno obavlja dužnost
skrbnika i u tu svrhu imenuje osobu zaposlenu u tom centru. Skrbnikom ne može biti imenovan
ravnatelj niti službenik koji obavlja pravne poslove skrbništva u tom centru. Za to imenovanje
nije potreban pristanak.

Skrbništvo prestaje:
- smrću štićenika ili
- prestankom okolnosti zbog kojih je osoba pod skrbništvom.

1.) SKRBNIŠTVO ZA DJECU

Pod skrbništvo stavit će se dijete čiji su roditelji:
1. umrli, nestali, nepoznati ili su najmanje mjesec dana nepoznatog boravišta
2. lišeni prava na roditeljsku skrb

198
3. lišeni poslovne sposobnosti u dijelu koji ih onemogućava u ostvarivanju roditeljske skrbi
4. maloljetni, a nisu stekli poslovnu sposobnost sklapanjem braka
5. odsutni ili spriječeni i nisu u mogućnosti brinuti se o svojem djetetu, a ostvarivanje roditeljske
skrbi nisu povjerili osobi koja ispunjava uvjete za skrbnika ili
6. dali pristanak na posvojenje.

Centar za socijalnu skrb donosi rješenje o stavljanju djeteta pod skrbništvo i imenuje mu
skrbnika. Centar za socijalnu skrb dužan je pribaviti mišljenje djeteta koje je sposobno shvatiti
značenje skrbništva o osobi skrbnika, te uzeti u obzir želje maloljetnog štićenika o izboru osobe
skrbnika, osim ako su u suprotnosti s njegovom dobrobiti.
Centar za socijalnu skrb dužan je poštovati prije izraženu želju roditelja o izboru osobe skrbnika
koju je roditelj sastavio u obliku javnobilježničke isprave (anticipiranu naredbu), ako su
ispunjene pretpostavke za imenovanje skrbnika djetetu propisane ovim Zakonom te ako to nije u
suprotnosti s dobrobiti djeteta.
Dijete se rješenjem centra za socijalnu skrb povjerava na svakodnevnu skrb skrbniku, drugoj
osobi, udomiteljskoj obitelji, domu za djecu ili pravnoj osobi koja obavlja djelatnost socijalne
skrbi.
Rješenje o imenovanju skrbnika dostavlja se:
1. djetetu koje je navršilo četrnaest godina
2. djetetu koje je mlađe od četrnaest godina ako je sposobno shvatiti značenje odluke i ako je to u
skladu s njegovom dobrobiti
3. roditeljima djeteta,
4. osobi koja se imenuje skrbnikom
5. osobi koju je roditelj imenovao da u slučaju njegove smrti skrbi o djetetu
6. nadležnom matičaru te zemljišnoknjižnom odjelu suda na čijem se području nalazi imovina
djeteta.

Skrbnik djeteta dužan je savjesno se brinuti o osobnim i imovinskim pravima i obvezama

djeteta, a osobito o njegovu zdravlju, odgoju i obrazovanju.

Skrbnik može samo s prethodnim odobrenjem centra za socijalnu skrb:

1. odlučiti o izboru i promjeni škole i zanimanja, prekidu školovanja ili o zapošljavanju djeteta
2. poduzeti važnije mjere u pogledu osobe djeteta, primjerice u pogledu zdravlja, izjava o
osobnom stanju, osim onih za koje ovaj Zakon određuje drukčije, i drugih osobnih prava i
interesa djeteta
3. poduzimati važnije mjere u pogledu imovine djeteta

199
Dijete štićenik koji ima prihode dužan je pridonositi za svoje uzdržavanje.

Skrbništvo nad djetetom prestaje:

- smrću djeteta,
- stjecanjem poslovne sposobnosti,
- posvojenjem ili
- prestankom razloga zbog kojih je osoba stavljena pod skrbništvo.
Pravomoćno rješenje o prestanku skrbništva dostavit će se nadležnom matičaru, radi upisa u
maticu rođenih i zemljišnoknjižnom odjelu općinskoga suda, radi brisanja zabilježbe.

2.) SKRBNIŠTVO ZA PUNOLJETNE OSOBE

Pod pojmom skrbništva nad punoljetnom osobom u smislu ovoga poglavlja Zakona
podrazumijeva se skrbništvo nad punoljetnom osobom lišenom poslovne sposobnosti ili djetetom
koje je poslovnu sposobnost steklo sklapanjem braka, a koje je rješenjem suda lišeno poslovne
sposobnosti.

Temeljna načela
Zaštitu osobe s invaliditetom, ako je to moguće, potrebno je osigurati drugim sredstvima i
mjerama predviđenima posebnim propisima prije nego što se donese odluka o lišenju poslovne
sposobnosti i skrbničkoj zaštiti. U provođenju skrbničke zaštite potrebno je težiti što je moguće
manjim ograničenjima prava osobe pod skrbništvom. U postupanju s osobom pod skrbništvom
koja je lišena poslovne sposobnosti moraju se uzeti u obzir osobnost te sadašnji ili ranije izraženi
stavovi osobe, kao i zaštita njezina dostojanstva i dobrobiti. Skrbnik je dužan prihvatiti želje i
osobne stavove štićenika osim ako je to u suprotnosti s njegovom dobrobiti.
Sud će u izvanparničnom postupku punoljetnu osobu koja zbog duševnih smetnji ili drugih
razloga nije sposobna brinuti se o nekom od svojih prava, potreba ili interesa, ili koja ugrožava
prava i interese drugih osoba o kojima je dužna skrbiti se, u tom dijelu lišiti poslovne
sposobnosti. Ta osoba ne može biti potpuno lišena poslovne sposobnosti.
Prije donošenja rješenja, sud će pribaviti stručno mišljenje doktora medicine vještaka
odgovarajuće struke o zdravstvenom stanju osobe za koju je pokrenut postupak lišenja poslovne
sposobnosti i o utjecaju toga stanja na njezine sposobnosti zaštite svojega pojedinog prava ili
skupine prava, ili na ugrožavanje prava i interesa drugih osoba.
Rješenjem o lišenju poslovne sposobnosti sud mora odrediti radnje i poslove koje osoba nije
sposobna samostalno poduzeti vezano uz osobna stanja (osobna stanja, promjenu osobnog
imena, sklapanje braka, odluke o zdravlju, mjestu prebivališta, odnosno boravišta, zapošljavanju
i drugo) i odluke o imovini.

200
Ako je osoba koja je roditelj djeteta lišena poslovne sposobnosti, u dijelu u kojem nije u stanju
ostvarivati roditeljsku skrb nastupa mirovanje ostvarivanja roditeljske skrbi.
Za poslove koji nisu određeni rješenjem o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti osoba
lišena poslovne sposobnosti ima poslovnu sposobnost te ih može samostalno poduzimati.
Svatko može obavijestiti centar za socijalnu skrb o potrebi pružanja zaštite osobama (dužnost
obaviješćivanja). Prije dostavljanja obavijesti CSZZ-u od strane zdravstvene ustanove potreban
je pristanak osobe čiji se podaci dostavljaju.

Dužnosti CZSS
Centar za socijalnu skrb predložit će sudu pokretanje postupka lišenja poslovne sposobnosti kad
procijeni da bi za to postoji razloga.
Centar za socijalnu skrb osobi za koju je pokrenut postupak za lišenje poslovne sposobnosti
imenuje posebnog skrbnika, osim ako je ta osoba imenovala punomoćnika. Ako je osoba prema
kojoj se vodi postupak za lišenje poslovne sposobnosti sastavila javnobilježničku ispravu kojom
imenuje osobu skrbnika (anticipirana naredba), centar za socijalnu skrb će tu osobu imenovati
posebnim skrbnikom ako ta osoba ispunjava ostale pretpostavke za imenovanje skrbnikom
propisane ovim Zakonom. Posebni skrbnik ovlašten je i dužan poduzimati radnje te zastupati
interese osobe samo u postupku za koji je imenovan.
Osobu koja je lišena poslovne sposobnosti centar za socijalnu skrb stavit će pod skrbništvo
i imenovati joj skrbnika u roku od trideset dana od pravomoćnosti sudskog rješenja, o
čemu je sud dužan odmah obavijestiti centar za socijalnu skrb.
Sud može odlučiti da osobi koja je bila lišena poslovne sposobnosti bude smanjen opseg lišenja
poslovne sposobnosti odnosno da joj se poslovna sposobnost vrati. Skrbništvo za punoljetne
osobe lišene poslovne sposobnosti prestaje kad sudsko rješenje o vraćanju poslovne sposobnosti
postane pravomoćno.

IMENOVANJE SKRBNIKA
Skrbnikom se imenuje osoba koja ima osobine i sposobnosti za obavljanje skrbništva i koja
pristane biti skrbnikom te ako je to za dobrobit štićenika.
Ako osoba lišena poslovne sposobnosti ima roditelja ili roditelje koji pristanu i sposobni su
skrbiti se o svojem punoljetnom djetetu lišenom poslovne sposobnosti, centar za socijalnu skrb
će takvom roditelju, odnosno roditeljima u pravilu dati prednost pred ostalim osobama prigodom
odluke o izboru skrbnika.
Centar za socijalnu skrb može štićeniku imenovati i više skrbnika i pritom odlučiti moraju li
odluke donositi zajednički ili svaki napose za posebno određene radnje ili postupke.
Centar za socijalnu skrb može u rješenju o imenovanju skrbnika imenovati zamjenika skrbniku
koji mora ispunjavati uvjete za skrbnika.

201
Ako je osoba lišena poslovne sposobnosti prije lišenja poslovne sposobnosti sastavila
javnobilježničku ispravu kojom imenuje osobu ili više osoba skrbnika, kao i njihove zamjenike,
centar će tu osobu imenovati skrbnikom ako su ispunjene ostale pretpostavke za imenovanje
skrbnikom propisane ovim Zakonom.
Ako to zahtijevaju okolnosti slučaja i dobrobit štićenika, centar za socijalnu skrb će skrbnikom
imenovati osobu zaposlenu u tom centru iz redova stručnih radnika. Skrbnikom ne može biti
imenovan ravnatelj centra za socijalnu skrb niti službenik koji obavlja pravne poslove skrbništva
u tom centru. Nije potreban pristanak skrbnika.
Ista osoba može biti skrbnik većem broju štićenika ako to nije u suprotnosti s dobrobiti štićenika.
Centar za socijalnu skrb upoznat će štićenika s osobom koju namjerava imenovati skrbnikom i
od njega o toj osobi zatražiti mišljenje. Centar za socijalnu skrb može zatražiti mišljenje od
posebnog skrbnika, srodnika ili drugih bliskih osoba o osobi koju namjerava imenovati
skrbnikom.

Skrbnik ne može biti osoba:

1. koja je lišena prava na roditeljsku skrb
2. koja je lišena poslovne sposobnosti
3. čiji su interesi u suprotnosti s interesima štićenika
4. od koje se, s obzirom na njezino ponašanje i osobine te odnose sa štićenikom, ne može
očekivati da će pravilno obavljati dužnosti skrbnika
5. s kojom je štićenik sklopio ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju
6. s čijim je bračnim drugom štićenik sklopio ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju.

Centar za socijalnu skrb dužan je upoznati osobu koju namjerava imenovati skrbnikom sa
značenjem skrbništva, pravima štićenika te dužnostima, ovlastima i pravima skrbnika, a s tim je
okolnostima dužan upoznati i štićenika, osim ako to nije moguće, o čemu je centar za socijalnu
skrb dužan sastaviti bilješku.
Centar za socijalnu skrb rješenjem o imenovanju skrbnika određuje njegove dužnosti i prava.
Može rješenjem i ograničiti ovlasti skrbnika ako je to u interesu štićenika i odlučiti da pojedine
poslove obavlja stručni radnik CSS ili druga osoba osposobljena za takvu vrstu poslova.
Rješenje o stavljanju pod skrbništvo i o prestanku te rješenje o imenovanju skrbnika CSS će u
roku od 8 dana od izvršnosti dostaviti matičaru i zemljišnoknjižnom odjelu suda na području
kojeg osoba ima nekretnine.

POSEBNI SKRBNIK ZA DIJETE

Radi zaštite pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa djeteta, centar za socijalnu skrb
ili sud će imenovati posebnog skrbnika:

202
1. djetetu u bračnim sporovima i u postupcima osporavanja majčinstva ili očinstva
2. djetetu u drugim postupcima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, pojedinim sadržajima
roditeljske skrbi i osobnim odnosima s djetetom kad postoji spor među strankama
3. djetetu u postupku izricanja mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta iz nadležnosti
suda
4. djetetu u postupku donošenja rješenja koje zamjenjuje pristanak na posvojenje
5. djetetu kad postoji sukob interesa između njega i njegovih zakonskih zastupnika u
imovinskim postupcima ili sporovima odnosno pri sklapanju pojedinih pravnih poslova
6. djeci u slučaju spora ili sklapanja pravnog posla između njih kad ista osoba nad njima
ostvaruje roditeljsku skrb
7. djetetu stranom državljaninu ili djetetu bez državljanstva koje se bez pratnje zakonskoga
zastupnika zatekne na teritoriju Republike Hrvatske
8. u drugim slučajevima ako je to potrebno radi zaštite prava i interesa djeteta.

Ako dijete ima punomoćnika, neće mu se imenovati posebni skrbnik.

86. POSEBNO SKRBNIŠTVO – OVLASTI I DUŽNOSTI POSEBNOG SKRBNIKA

Općenito o imenovanju posebnog skrbnika

Rješenjem o imenovanju posebnog skrbnika utvrđuju se njegove dužnosti i ovlasti. Donosi ga
CZSS, a kad je propisano i sud. O žalbi protiv rješenja centra za socijalnu skrb o imenovanju
posebnog skrbnika odlučuje ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi. Žalba ne odgađa
izvršenje rješenja, osim u slučaju kad je izjavljena protiv rješenja o imenovanju posebnog
skrbnika
Ako posebni skrbnik zloupotrebljava svoje ovlasti ili neuredno obavlja svoje dužnosti čime može
prouzročiti štetu za osobu koju zastupa, ako nastanu okolnosti koje ga sprječavaju da obavlja
svoju dužnost ili ako poseban skrbnik umre, sud odnosno centar za socijalnu skrb koji vodi
postupak će imenovati drugog posebnog skrbnika. Ako je poseban skrbnik zaposlenik Centra za
posebno skrbništvo, sud odnosno centar za socijalnu skrb koji vodi postupak obavijestit će o
zloupotrebljavanju ovlasti, odnosno neurednom obavljanju dužnosti ravnatelja Centra za posebno
skrbništvo.
Osobi kojoj je najmanje tri mjeseca nepoznato boravište ili nije dostupna, a nema punomoćnika,
u postupcima koji su pokrenuti i vode se pred sudom ili javnopravnim tijelima u stvarima prema
odredbama ovoga Zakona, tijelo pred kojim se vodi određeni postupak ovim će osobama
imenovati privremenog zastupnika i o tome bez odgode obavijestiti centar za socijalnu skrb.

203
Prava i dužnosti posebnog skrbnika prestaju kad rješenje o prestanku toga skrbništva postane
izvršno, odnosno kad nastupe učinci tog rješenja. CSZZ ili sud koji ga je imenovao ga mogu
razriješiti i na njegov zahtjev.

Posebni skrbnik za odrasle osobe

Radi zaštite pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa centar za socijalnu skrb imenovat će
posebnog skrbnika:
1. osobi za koju je podnesen prijedlog za lišenje poslovne sposobnosti, osim u slučaju
anticipirane naredbe kojom imenuje skrbnika
2. osobi kojoj najmanje tri mjeseca nije poznato boravište ili nije dostupna, a nema
punomoćnika, u stvarima o kojima se odlučuje prema odredbama ovoga Zakona
3. štićeniku kad postoji sukob interesa između njega i njegova skrbnika ili bliskoga srodnika
odnosno bračnog druga skrbnika, u imovinskim postupcima ili sporovima odnosno pri sklapanju
pojedinih pravnih poslova
4. štićenicima u slučaju spora ili sklapanja pravnoga posla između njih kad imaju istoga
skrbnika
5. iznimno, osobi u slučaju privremene spriječenosti ili nesposobnosti za obavljanje
jednokratnih neodgodivih radnji čije je poduzimanje potrebno radi zaštite prava i interesa te
osobe

87. UZDRŽAVANJE OPĆENITO, UZDRŽAVANJE DJETETA I POSEBNA PRAVILA

O ODREĐIVANJU UZDRŽAVANJA ZA DIJETE

Uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova i srodnika

u ravnoj lozi te pastorka i maćehe i očuha, kad je to predviđeno zakono.

Redoslijed osoba s pravom na uzdržavanje:

Uzdržavanje djece ima prednost pred uzdržavanjem bračnog ili izvanbračnog druga i roditelja.
Bračni i izvanbračni drugovi najprije ostvaruju uzdržavanje međusobno, a potom od srodnika.
Djeca ostvaruju pravo na uzdržavanje od bake i djeda prije uzdržavanja od maćehe ili očuha.
Ako maćeha ili očuh imaju djecu, dužnost uzdržavanja maćehe i očuha zajednička je djeci i
pastorcima.
Baka odnosno djed ostvaruju pravo na uzdržavanje od punoljetne djece prije uzdržavanja od
unučadi.
Zabrana odricanja

204
Odricanje od prava na uzdržavanje nema pravnog učinka. Ovlaštenici prava na uzdržavanje
mogu se odreći već stečenih prava po osnovi uzdržavanja, odnosno mogu s njima raspolagati na
neki drugi način (ne primjenjuje se na uzdržavanje maloljetne djece).

Fizička ili pravna osoba koja nije bila dužna uzdržavati, a snosila je troškove uzdržavanja neke
osobe, može tužbom tražiti naknadu tih troškova od onoga koji je bio dužan davati uzdržavanje,
ako su troškovi bili opravdani.
Osoba koja je podredno dužna davati uzdržavanje, a snosila je troškove uzdržavanja, ovlaštena je
tražiti od osobe koja je prije nje bila dužna davati uzdržavanje naknadu onoga što je umjesto nje
dala za uzdržavanje.

1.) Uzdržavanje maloljetnog djeteta

Roditelji su prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Radno sposoban roditelj ne može se
osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete,
dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju. Maćeha ili očuh dužni su uzdržavati
maloljetnoga pastorka, ako dijete ne može ostvariti uzdržavanje od drugog roditelja. Maćeha ili
očuh dužni su nakon smrti djetetova roditelja uzdržavati maloljetnog pastorka, ako su u trenutku
smrti roditelja živjeli s pastorkom.

Uskraćeno uzdržavanje
Roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno
dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do
podnošenja tužbe. Smatra se da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca
za koji je uzdržavanje trebalo dati. Tražbina djeteta prema roditelju koji ga nije uzdržavao
zastarijeva za vrijeme od pet godina od dana nastanka obveze.

2.) Uzdržavanje punoljetnog djeteta

Roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi odnosno polazi
sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima te redovito i uredno ispunjava svoje
obveze, a najdulje do dvadeset šeste godine života djeteta. Punoljetno dijete koje je završilo
obrazovanje, a ne može se zaposliti, roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon prestanka
obrazovanja, a najdulje do dvadeset šeste godine života djeteta.
Punoljetno dijete koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad roditelji su
dužni uzdržavati dok ta nesposobnost traje.
Smatra da se da učenik odnosno student redovito i uredno ispunjava svoje obveze i kad zbog
opravdanih razloga (trudnoće, bolesti i sličnih razloga) nije uspio ispuniti obveze tekuće školske,
odnosno akademske godine.

205
* Dužnosti djeteta u vezi s uzdržavanjem
Dijete koje ima prihode dužno je pridonositi za svoje uzdržavanje. Punoljetno dijete koje prima
uzdržavanje radi obrazovanja dužno je obavijestiti roditelje o redovitom ispunjavanju obveza
najkasnije do 1. studenoga za svaku školsku/akademsku godinu.
Uzdržavanje se može odrediti samo za vrijeme nakon podnošenja zahtjeva za uzdržavanje, osim
ako je drugačije određeno ovim Zakonom.
U sporu o uzdržavanju sud će utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Pri
procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje,
sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi
odluka o uzdržavanju. Pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u
obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane
zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.
Uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu.
Roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz
svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta
ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.
Svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednim zadovoljavanju materijalnih potreba
djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Iznimno, ako roditelji na temelju plana o zajedničkoj
roditeljskoj skrbi provode podjednako vremena s djetetom i u vezi s tim se podjednako
svakodnevno skrbe o djetetu, novčano uzdržavanje za dijete može se urediti sporazumno u
skladu s obiteljskim okolnostima.
Ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na:
troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja i skrbi o djetetovu
zdravlju. Određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja
uzdržavanja. Dijete može imati povećane materijalne potrebe ako mu je potrebna stalna pojačana
skrb povezana sa zdravstvenim stanjem djeteta, što se mora uzeti u obzir prigodom određivanja
uzdržavanja u parničnom postupku.

Minimalni novčani iznosi za uzdržavanje djeteta

Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom će jednom godišnje, a najkasnije do 1.
travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum ukupnih
materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je
dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom.
Minimalni iznos određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po
zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to:
1. za dijete do 6 godina, 17 % prosječne plaće
2. za dijete od 7 do 12 godina, 20 % prosječne plaće
3. za dijete od 13 do 18 godina, 22 % prosječne plaće.
206
Iznimno, potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu se utvrditi u iznosu nižem od
zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma:
1. ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili
2. ako dijete svojem uzdržavanju pridonosi vlastitim prihodima.
Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odredit će odlukom jednom godišnje, a najkasnije
do 1. travnja tekuće godine tablice o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u skladu s dobi
djeteta, prihodima roditelja obveznika uzdržavanja prema platnim razredima i prosječnim
troškovima života u Republici Hrvatskoj.
Odluku o uzdržavanju u parničnom postupku sud donosi nakon što je utvrdio ukupne
materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja. Sud će pravomoćnu
odluku o uzdržavanju djeteta dostaviti centru za socijalnu skrb prebivališta djeteta.
Ovrha radi ostvarenja djetetove tražbine uzdržavanja provest će se na plaći i drugim stalnim
novčanim primanjima te na novčanim sredstvima po računu prije ovrhe radi naplate svih drugih
tražbina neovisno o vremenu njihova nastanka.

OVLASTI CENTRA ZA SOCIJALNU SKRB KOD UZDRŽAVANJA DJETETA

Centar za socijalnu skrb dužan je voditi očevidnik svih odluka i sudskih nagodbi o uzdržavanju
maloljetnog djeteta. Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi pravilnikom će propisati način
vođenja očevidnika sudskih odluka i sudskih nagodbi o uzdržavanju maloljetnog djeteta.
Kad centar za socijalnu skrb primi pravomoćnu sudsku odluku i sudsku nagodbu o uzdržavanju
djeteta, dužan je roditelja s kojim dijete stanuje te roditelja koji je dužan davati uzdržavanje
obavijestiti u pisanom obliku o pravima i dužnostima iz uzdržavanja maloljetnog djeteta.

U obavijesti će roditelja s kojim dijete stanuje:

1. upozoriti da je dužan obavijestiti centar za socijalnu skrb ako obveznik plaćanja uzdržavanja
ne ispunjava svoju obvezu redovito i u cijelosti te
2. informirati o uvjetima prema kojima dijete ima pravo na privremeno uzdržavanje sukladno
posebnom propisu kojim se uređuje privremeno uzdržavanje.

U obavijesti će roditelja koji je dužan plaćati uzdržavanje upozoriti:

1. da će podnijeti kaznenu prijavu protiv roditelja koji ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja u
roku od petnaest dana od dana saznanja da se obveza uzdržavanja ne ispunjava redovito i u
cijelosti
2. na pravo Republike Hrvatske da traži povrat iznosa privremenog uzdržavanja koji su isplaćeni
sukladno posebnomu propisu kojim se uređuje privremeno uzdržavanje.

207
Ovrha radi uzdržavanja
Ovrha radi uzdržavanja određuje se i provodi na prijedlog djeteta. Centar za socijalnu skrb dužan
je tražiti ovrhu uzdržavanja na temelju odluke o uzdržavanju djeteta donesene u postupku u
kojem je zastupao dijete.

Stranke u postupku radi uzdržavanja djeteta su dijete i osoba koja ga je prema ovom Zakonu
dužna uzdržavati. Dijete zastupa roditelj s kojim dijete stanuje. Ako roditelj s kojim dijete
stanuje pristane, u postupku radi uzdržavanja dijete zastupa centar za socijalnu skrb.

Centar za socijalnu skrb dužan je u ime djeteta pokrenuti i voditi postupak radi
uzdržavanja, odnosno radi povećanja uzdržavanja ako roditelj s kojim dijete stanuje to
pravo ne ostvaruje iz neopravdanih razloga dulje od tri mjeseca od dana kad je dijete
steklo to pravo.
Centar za socijalnu skrb zastupa dijete u postupku radi uzdržavanja ako se o djetetu skrbi druga
fizička ili pravna osoba.
Centar za socijalnu skrb može podnijeti prijedlog za donošenje privremene mjere radi
uzdržavanja kad je prema odredbama ovoga Zakona ovlašten podnijeti prijedlog za ovrhu.

88. UZDRŽAVANJE RODITELJA, BRAČNOG I IZVANBRAČNOG DRUGA

1.) Uzdržavanje roditelja

Punoljetno dijete je dužno uzdržavati roditelja koji nije sposoban za rad, a nema dovoljno
sredstava za život niti ih može ostvariti iz svoje imovine. Dijete se može osloboditi dužnosti
uzdržavanja roditelja koji ga iz neopravdanih razloga nije uzdržavao u vrijeme kad je to bila
njegova zakonska obveza.
2.) Uzdržavanje maćehe i očuha
Punoljetni pastorak je dužan uzdržavati maćehu odnosno očuha ako maćeha ili očuh nisu
sposobni za rad, a nemaju dovoljno sredstava za život ili ih ne mogu ostvariti iz svoje imovine i
ako su oni pastorka uzdržavali ili se brinuli o njemu dulje vrijeme.
3.) Uzdržavanje bake i djeda
Punoljetno unuče je dužno uzdržavati baku odnosno djeda, ako baka odnosno djed nisu sposobni
za rad, a nemaju dovoljno sredstava za život ili ih ne mogu ostvariti iz svoje imovine i ako su
oni unuče uzdržavali ili su se brinuli o njemu dulje vrijeme.

208
Bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a
nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svojeg bračnog
druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti.

Kad određuje uzdržavanje za bračnog druga, sud posebno treba uzeti u obzir sljedeće okolnosti:
1. ostvarivanje skrbi o djeci
2. podjelu obiteljskih obveza za trajanja braka i
3. životni standard za trajanja braka.
Uzdržavanje za bračne drugove se određuje u redovitim mjesečnim obrocima i unaprijed. Sud
može na zahtjev jednoga ili obaju bračnih drugova odrediti jednokratnu isplatu iznosa za
uzdržavanje uzimajući u obzir okolnosti slučaja.
Bračni drug ima pravo podnijeti zahtjev za uzdržavanje do zaključenja glavne rasprave u
parnici za razvod ili poništaj braka, na što ga je sud dužan upozoriti. Iznimno, ako u parnici za
razvod ili poništaj braka nije postavljen zahtjev za uzdržavanje, bivši bračni drug može tužbom
tražiti uzdržavanje u roku od šest mjeseci od prestanka braka ako su pretpostavke za uzdržavanje
postojale u trenutku zaključenja glavne rasprave u parnici za razvod ili poništaj braka i trajale
bez prestanka do zaključenja glavne rasprave u parnici za uzdržavanje.

Obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana, ovisno o trajanju braka i o
mogućnostima da tužitelj u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život. U
opravdanim slučajevima sud može produljiti obvezu uzdržavanja. Tužba za produljenje
uzdržavanja može se podnijeti samo do isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno.

Sud može odbiti zahtjev za uzdržavanje ili donijeti odluku o prestanku obveze uzdržavanja
bračnog druga ako bi njegovo ponašanje predstavljalo ili predstavlja očitu nepravdu za drugog
bračnog druga koji plaća uzdržavanje.

Ako je prestala izvanbračna zajednica žene i muškarca, izvanbračni drug koji ispunjava
pretpostavke za uzdržavanje bračnog druga ima pravo na uzdržavanje od drugog izvanbračnog
druga. Tužba za uzdržavanje može se podnijeti u roku od šest mjeseci od prestanka izvanbračne
zajednice.

Odredbe o načinu, trajanju i prestanku uzdržavanja bračnih drugova, kao i odbijanju zahtjeva za
uzdržavanje bračnog druga zbog očite nepravde na odgovarajući način se primjenjuju i na
uzdržavanje izvanbračnih drugova.

Roditelj izvanbračnog djeteta dužan je uzdržavati drugog roditelja godinu dana od rođenja
zajedničkog djeteta ako se taj roditelj skrbi o djetetu, a nema dovoljno sredstava za život.

209
Roditelj izvanbračnog djeteta dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje i za vrijeme
do podnošenja tužbe (zastara - 1 god. od nastanka obveze).
Otac izvanbračnog djeteta dužan je uzdržavati djetetovu majku za vrijeme trajanja
trudnoće, ako ona nema dovoljno sredstava za život.

Pravo na uzdržavanje prestaje na dan kad bivši bračni drug/izvanbračni drug koji to
pravo koristi sklopi novi brak. Pravo na uzdržavanje bivšeg bračnog druga prestaje kad taj
bračni drug zasnuje izvanbračnu ili istospolnu zajednicu, odnosno kad postane nedostojan
toga prava ili kad prestanu postojati pretpostavke na temelju kojih je uzdržavanje određeno.
Pravo na uzdržavanje prestaje smrću bivšeg bračnog druga koji daje ili onoga koji prima
uzdržavanje.

89. IZVANPARNIČNI POSTUPCI PO OBITELJSKOM ZAKONU

Posebni izvanparnični postupci su:

1. davanje dopuštenja za sklapanje braka,

2. sporazumni razvod braka,
3. odobravanje plana o roditeljskoj skrbi,
4. odobravanje sporazuma uzdržavanja, pojednostavljenog određivanja uzdržavanja,
5. ostvarivanje pojedinih sadržaja roditeljske skrbi,
6. povjeravanja ostvarivanja roditeljske skrbi zbog smrti roditelja, mirovanja ostvarivanja
roditeljske skrbi i ostvarivanja osobnih odnosa sa djetetom,
7. određivanja mjera za zaštitu prava i dobrobiti djeteta,
8. zaštita obiteljskog doma,
9. nadomjestak pristanka za posvojenje djeteta,
10. lišenje i vraćanje poslovne sposobnosti,
11. donošenje rješenja o zdravlju štićenika.

U posebnim izvanparničnim postupcima, protiv drugostupanjskog rješenja kojim je žalba

odbijena i prvostupanjsko rješenje potvrđeno ili kojim je ono preinačeno dopuštena je revizija:

 samo ako je drugostupanjski sud u izreci svojeg rješenja odredio da je revizija protiv njega
dopuštena.
Drugostupanjski sud može tako odlučiti postupiti ako ocjeni da odluka o stvari ovisi o rješenju
nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene
primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (izvanredna revizija).

210
U izvanparničnom postupku može se podnijeti prijedlog za preinaku ili ukidanje pravomoćnog
rješenja zbog razloga zbog kojih se može tražiti ponavljanje postupka prema odredbama Zakona
o parničnom postupku.

 Sporazumni razvod braka

Protiv rješenja kojim se sporazumno razvodi brak žalba se može podnijeti zbog:

 bitnih povreda odredbi parničnog postupka

 zbog toga što je pristanak za razvod dan u:
o bitnoj zabludi,
o pod utjecajem prisile
o pod utjecajem prijevare, ili
 ako za donošenje rješenja nisu bile ispunjene pretpostavke određene ovim Zakonom.

Protiv pravomoćnog rješenja kojim se brak sporazumno razvodi, nisu dopušteni izvanredni
pravni lijekovi niti druga pravna sredstva.

 Nadomještanje pristanka za posvojenje

Protiv rješenja donesenog u postupku radi nadomještanja pristanka za posvojenje djeteta stranke
mogu podnijeti žalbu u roku od tri dana od dana uručenja, odnosno dostave prijepisa odluke (sud
osluku po žalbi mora donijeti u roku 15 dana od primitka žalbe).

Protiv pravomoćnog rješenja suda kojim se nadomješta pristanak roditelja, odnosno skrbnika,
nisu dopušteni izvanredni pravni lijekovi niti druga pravna sredstva.

211