KRIVIČNO PREKRŠAJNO PRAVO – Prof.

Lajla Spahić

Krivično pravo je grana prava koja određuje koja se djela smatraju krivičnim djelima, krivično
pravnu odgovornost počinioca krivičnih dijela i koje se krivično pravne sankcije primjenjuju prema
onima koji ta djela počine.

- Krivično pravo se dijeli na opšti i posebni dio.

- Opšti dio krivičnog prava reguliše pitanja koja se odnose na sva krivična djela i sve njihove
počinioce, kao i na krivičnopravne sankcije i opšte uslove za njihovu primjenu.

- Posebni dio krivičnog prava određuje pojedina krivična djela i kazne koje se za njih
propisuju.

Pojam krivičnog djela i šta je to krivično djelo definisano je Krivičnim zakonom FBiH i to članom 22.,
prema kojem je „Krivično djelo je protupravno djelo koje je zakonom propisano kao krivično djelo,
čija su obilježja propisana zakonom i za koje je zakonom propisana krivično pravna sankcija.“

Krivično djelo je ono djelo koje kumulativno ima sve sljedeće elemente:

- da je protupravno djelo
- da je zakonom propisano kao krivično djelo
- čija su obilježja propisana zakonom
- za koje je zakonom propisana krivičnopravna sankcija

Kada se isključuje protupravnost krivičnog djela?

- beznačajno djelo
- krajnja nužda
- nužna odbrana
- krivično djelo učinjeno pod silom i prijetnjom

Beznačajno djelo (član 25.)

Zakon predviđa 3 obilježja beznačajog krivičnog djela:

1) način izvršenja krivičnog djela

2) neznatnost ili nepostojanost štetne posljedice
3) nizak stepen krivice počinioca

Ova tri elementa moraju kumulativno biti ispunjena.

1
 Nužna odbrana (član 26.)

Nužna je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinitelj od sebe ili od drugoga odbije
istovremeni ili direktno predstojeći protivpravni napad, a koja je srazmjerna napadu.

Napad mora da bude: protivpravan, istovremen ili direktno predstojeći, neskrivljen.

Odbrana mora da bude srazmjerna napadu.

Da bi odbrana imala karakter nužne odbrane potrebno je:

- da su radnjama odbrane ostvarena obilježja nekog krivičnog djela

- odbrana mora biti usmjerena protiv napadača
- odbrana je bila nužna

Krajnja nužda (član 27.)

Krajnja nužda postoji kad je djelo učinjeno da učinitelj od sebe ili od drugog otkloni istovremenu ili
direktno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pritom
učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo.

Sila i prijetnja (član 27a)

Nije krivično djelo ono djelo koje je počinjeno pod djelovanjem neodoljive sile.

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Vrijeme izvršenja (učinjenja) krivičnog djela (član 23.)

Vrijeme izvršenja k.d. je vrijeme kada je izvršilac k.d. radio ili je bio dužan raditi, nezavisno od toga
kada je posljedica činjenja ili nečinjenja nastupila.

- Kada se ne može precizno utvrditi vrijeme, uzima se ono koje je najpovoljnije za učinioca.
- Ako se djelo sastoji od različitih djelatnosti, a čine jednu radnju, uzima se ono vrijeme kada je
učinjena posljednja radnja (kumulativne radnje)

Zbog čega je značajno vrijeme izvršenja krivičnog djela?

- Radi utvrđivanja uzrasta počinioca krivičnog djela (dijete, maloljetnik ili punoljetna osoba)
- Radi primjene odgovarajućeg zakona (primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme
izvršenja k.d., osim ako izmjene zakona nisu povoljnije za počinioca).
- Radi utvrđivanja zastarjelosti krivičnog gonjenja.
- Radi utvrđivanja uzrasta oštećenog (npr. krivično djelo napuštanja maloljetnog lica)

2
Mjesto izvršenja krivičnog djela i njegov značaj ogleda se u slijedećem: (član 24.)

- Prema mjestu izvršenja k.d. određuje se koji će se zakon primjeniti na učinioca , što je
naročito značajno kod distancionih, kao i tzv. tranzitnih krivičnih djela sa elementom
inostranosti. (npr. paket sa eksplozivom utovaren je u našoj zemlji u avion ili voz koji
saobraća prema inostranstvu)
- Mjesto izvršenja k.d. značajno je i za određivanja mjesno nadležnog suda.

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

VRSTE KRIVIČNO PRAVNIH SANKCIJA: (član 6.)

1. Kazne
2. Mjere upozorenja
3. Sigurnosne mjere
4. Odgojne mjere

Krivično pravna sankcija može biti, to jeste njena svrha može biti:
a) Generalna (tj. na neki način preventivna, cilj je da upozori i djeluje na građanstvo)
b) Individualna (specijalna – odnosi se na pojedinca to jeste na osobu počinioca)
c) Viktimološka (satisfakcija žrtvama)

Svrha krivičnopravnih sankcija je: (član 7.)

a) Zaštita društva od činjenja krivičnih djela preventivnim uticajem na druge da poštuju pravni
sistem i ne počine krivična djela te sprječavanjem počinitelja da počini krivična djela kao i
poticanje njegovog prevaspitanja;
b) Zaštita i satisfakcija žrtve krivičnog djela.

Kazne (član 41.)

1. Zatvor
2. Dugotrajni zatvor
3. Novčana kazna (Novčana kazna može biti glavna a i sporedna uz glavnu kaznu)

Svrha kažnjavanja jeste:

a) Da se izrazi društvena osuda učinjenog krivičnog djela.

b) Da se utiče na učinitelja da ubuduće ne čini krivična djela i potakne njegovo prevaspitanje.
c) Da se utiče na ostale da ne učine krivična djela.
d) Da se utiče na svijest građana o pogibeljnosti krivičnih djela i o pravednosti kažnjavanja
učinitelja.

3
Kazne se dijele na: glavne (zatvor, dugotrajni zatvor, novčana kazna) i sporedne (one koje se izriču uz
glavne kazne kao npr. novčana kazna kad se izriče uz glavnu kaznu).

Glavne kazne - Primjenom se može postići svrha kažnjavanja.

Sporedne kazne – Primjenom se ne može postići svrha kažnjavanja i izriči se uz glavne kazne.

KAZNA ZATVORA (min. 30 dana – maks. 20 godina)

- Izriče se na pune godine i mjesece, a do 6 mjeseci i na pune dane, što znači da je nepravilno
reći kazna zatvora od 45 dana već od 1 mjesec i 15 dana.
- Služi se u zatvorima otvorenog, poluotvorenog i zatvorenog tipa.
Kazna zatvora do 1 godinu može se zamjeniti za novčanu kaznu. (1 dan = 100KM, rok za
plaćanje 30 dana)

KAZNA DUGOTRAJNOG ZATVORA (min. 21 – maks. 45 godina)

- Zamjena za smrtnu kaznu (ukinuta na temelju Protokola 6. Evropske konvencije o ljudskim
pravima, a izriče se za najteže oblike teških k.d. učinjenih sa umišljajem.
- Ne može se izreći počinitelju koji u vrijeme počinjenja krivičnog djela nije navršio 21 godinu
života.
- Nikada se ne može propisati kao jedina glavna kazna za pojedino krivično djelo.
- Izriče se na pune godine i nikada se ne izriče kao jedina kazna nego uz nju uvijek mora biti još
neka kazna.
- Služi se samo u zatvorima zatvorenog tipa.

- Kućni pritvor sa elektronskim nadzorom za osobe osuđene na kaznu zatvora do jedne

godine, uz svoj pristanak, mogu izdržavati kaznu kao kućni zatvor sa elektronskim nadzorom.
Osobama osuđenim za krivična djela protiv braka, porodice i omladine koje žive sa
oštećenim u istom domaćinstvu ne može biti određeno izvršenje kazne zatvora u kućnom
pritvoru sa elektronskim nadzorom.

NOVČANA KAZNA
- Izriče se u dnevnim ili određenim iznosima na osnovu različitih činjenica koje se tiču
počinitelja krivičnog djela (npr: imovinsko stanje počinitelja, izdržava li porodicu, plaća
alimentaciju itd.)
- Dnevni iznos ne može biti manji od 1/60, niti veći od 1/3 prosječne neto plate u FBiH.
- Ako se novčana kazna izriče u određenom iznosu najniži iznos ne može biti manji od 500KM
niti veći od 100 000KM.
- Kada se radi o slučajevima, tj k.d. učinjenim iz koristoljublja iznosi kazne su veći i određeni
Krivičnim zakonom FBiH.

Mjere upozorenja (član 59)

1. Sudska opomena (član 61.)

2. Uslovna osuda (član 62.)

4
Sigurnosne mjere (član 71.)

1. Obavezno psihijatrijsko liječenje

2. Obavezno liječenje od ovisnosti
3. Zabrana vršenja poziva, aktivnosti ili funkcije
4. Zabrana upravljanja motornim vozilom
5. Oduzimanje predmeta

Odgojne mjere (član 86.)

1. Disciplinske
2. Mjere pojačanog nadzora
3. Zavodske mjere

MJERE UPOZORENJA
Mjere upozorenja su: (član 59.)
a) Sudska opomena – samo upozorenje (član 61.)
b) Uvjetna osuda - upozorenje uz prijetnju kaznom (član 62.)
Svrhe mjera upozorenja (član 60.)

SIGURNOSNE MJERE
Vrste sigurnosnih mjera: (član 71. – 78.)
1. Obavezno psihijatrijsko liječenje
2. Obavezno liječenje od ovisnosti
3. Zabrana vršenja poziva, aktivnosti ili funkcije
4. Zabrana upravljanja motornim vozilom
5. Oduzimanje predmeta
6.

Svrha sigurnosnih mjera jeste otklanjanje stanja ili uvjeta koji mogu uticati da učinitelj ubuduće učini
krivična djela.

5
Stjecaj krivičnih djela

Ako je počinitelj jednom radnjom ili s više radnji počinio više krivičnih djela za koje mu se
istovremeno sudi, sud će najprije utvrditi kazne za svako od tih krivičnih djela, pa će za sva krivična
djela izreći jednistvenu kaznu dugotrajnog zatvora, jedinstvenu kaznu zatvora ili jedinstvenu novčanu
kaznu.

Produženo krivično djelo

Produženo krivično djelo je učinjeno kad je učinitelj s namjerom učinio više istih ili istvorsnih
krivičnih djela koja, s obzirom na način učinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne
okolnosti koje ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu.

POKUŠAJ K.D.
Ko s umišljajem započne činjenje krivičnog djela, ali ga ne dovrši kaznit će se za pokušaj
krivičnog djela ako se za to krivično djelo može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna, a
za pokušaj drugog krivičnog djela kad zakon izričito propisuje kažnjavanje i za pokušaj.

Za postojanje pokušaja moraju biti ispunjena 3 elementa:

1. Započeto izvršenje K.D.
2. Izostala posljedica
3. Kod izvršioca K.D postojala volja, odnosno umišljaj da počini to K.D.

SAUČESNIŠTVO
Saučesništvo je učešće dva ili više lica u izvršenju K.D., uz istovremeno postojanje svijesti o
zajedničkom djelovanju..
Saučesništvo se manifestuje kao:
Saučiniteljstvo postoji kada više lica zajednički izvrši krivično djelo učestvovanjem u njegovom
izvršenju ili preduzimajući nešto drugo čime se na odlučujući način doprinosi izvršenju K.D.
Podstrekavanje je sa umišljajem navođenje ili nagovaranje dugog lica koje nema odluku o
izvršenju K.D da izvrši određeno K.D., odnosno kada se kod drugog lica navođenjem ili
nagovaranjem učvršćuje odluka da izvrši K.D..
Pomaganje je takav oblik saučiniteljstva pri kojem pomagač preduzima radnje kojima se tuđe
krivično djelo potpomaže, unapređuje ili olakšava.
Pomaganje:
- u pripremi izvršenja K.D.
- u toku izvršenja K.D.
- nakon izvršenja K.D.

URAČUNLJIVOST
Nije uračunljiva osoba koja u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije mogla shvatiti značaj svog
djela ili nije mogla upravljati svojim postupcima zbog trajne ili privremene duševne bolesti,
privremene duševne poremećenosti ili zaostalog psihičkog razvoja (neuračunljivost).

6
Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku

Prema maloljetnom izvršiocu K.D. može se izreči policijsko upozorenje, koje izriče ovlaštena
službena osoba sa posebnim znanjima, uz odobrenje tužitelja, a izriče se za krivična djela za koja je
propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine.

Policijsko upozorenje može se izreći pod sljedećim uvjetima:

a) da maloljetnik priznaje krivično djelo;
b) da je priznanje dato slobodno i dobrovoljno;
c) da postoji dovoljno dokaza da je maloljetnik učinio krivično djelo;
d) da prema maloljetniku nije ranije izricano policijsko upozorenje, primijenjena odgojna preporuka
ili izricana krivična sankcija.

Prema maloljetnom izvršiocu K.D se mogu primjeniti:

1. Odgojne preporuke (maksimalno 1 godina)
2. Krivične sankcije

Odgojne preporuke se mogu primijeniti uz uvjet:

a) da maloljetnik priznaje krivično djelo,
b) da je priznanje dato slobodno i dobrovoljno,
c) da postoji dovoljno dokaza da je maloljetnik učinio krivično djelo,
d) da maloljetnik u pisanoj formi izražava spremnost za pomirenje sa oštećenim,
e) da maloljetnik u pisanoj formi dâ pristanak za primjenu odgojne preporuke, a mlađi maloljetnik i
uz pristanak roditelja ili staratelja i
f) da u pisanoj formi pristanak dâ i oštećeni u slučaju kada se to prema zakonu zahtijeva.

Svrha odgojnih preporuka

a) da se ne pokreće krivični postupak prema maloljetniku i
b) da se primjenom odgojnih preporuka utiče na pravilan razvoj maloljetnika i jačanje njegove lične
odgovornosti kako ubuduće ne bi činio krivična djela.

Vrste odgojnih preporuka

a) lično izvinjenje oštećenom,
b) nadoknada štete oštećenom,
c) redovno pohađanje škole ili redovno odlaženje na posao,
d) uključivanje u rad, bez nadoknade, u humanitarne organizacije ili poslove socijalnog, lokalnog ili
ekološkog sadržaja,
e) liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi (bolničko ili ambulantno),
f) uključivanje u pojedinačni ili grupni tretman odgojnih, obrazovnih, psiholoških i drugih
savjetovališta.
Krivične sankcije prema maloljetnicima

Maloljetnicima se za učinjena krivična djela mogu izreći odgojne mjere, kazna maloljetničkog
zatvora i sigurnosne mjere.

Prema mlađem maloljetniku mogu se izreći samo odgojne mjere, a prema starijem maloljetniku,
osim odgojnih mjera, izuzetno, može se izreći kazna maloljetničkog zatvora.

7
U okviru opće svrhe krivičnih sankcija, svrha krivičnih sankcija prema maloljetnicima je da se
pružanjem zaštite, brige, pomoći i nadzora, kao i osiguranjem općeg i stručnog osposobljavanja,
utiče na razvoj i jačanje lične odgovornosti maloljetnika, osigura odgoj i njegov pravilan razvoj, kako
bi se osiguralo ponovno uključivanje maloljetnika u društvenu zajednicu.

Svrha maloljetničkog zatvora je i vršenje pojačanog uticaja na maloljetnog učinioca krivičnog djela
da ubuduće ne čini krivična djela, kao i na druge maloljetnike da ne čine krivična djela.

Vrste/Odgojne mjere su:

a) mjere upozorenja i usmjeravanja: sudski ukor, posebne obaveze i upućivanje u odgojni centar,
b) mjere pojačanog nadzora: pojačani nadzor od roditelja, usvojitelja ili staratelja; pojačani nadzor u
drugoj porodici i pojačani nadzor nadležnog organa socijalnog staranja i
c) zavodske mjere: upućivanje u odgojnu ustanovu, upućivanje u odgojno-popravni dom i upućivanje
u posebnu ustanovu za liječenje i osposobljavanje.

Maloljetnički zatvor

Kazniti se može samo krivično odgovoran stariji maloljetnik koji je učinio krivično djelo sa
propisanom kaznom zatvora težom od pet godina, a kojem zbog teških posljedica djela i visokog
stepena krivične odgovornosti ne bi bilo opravdano izreći odgojnu mjeru.

Prema maloljetniku se mogu izreći sljedeće mjere sigurnosti:

a) obavezno psihijatrijsko liječenje;
b) obavezno liječenje od ovisnosti;
c) obavezno ambulantno liječenje na slobodi;
d) zabrana upravljanja motornim vozilom i
e) oduzimanje predmeta.