Tatum & Mila

~1~
knjige.club
 Tatum & Mila

SARAH PINBOROUGH

13

MINUTA

S ENGLESKOG PREVELA
Duška Gerić Koren

LJEVAK
Zagreb , lipanj 2018
~2~
knjige.club
 Tatum & Mila

Naslov izvornika:
Sarah Pinborough 13 MINUTES
Copyright © Sarah Pinborough 2016
First published by Gollancz, an imprint of The Orion Publi
All Rights Reserved.
Copyright © za hrvatsko izdanje: Naklada Ljevak, d.o.o., Zagreb, 2018.

~3~
knjige.club
 Tatum & Mila

Za Bariju,
koja je meni kao Gonzo Dukeu
i kao Pats/Eds Eds/Pats,
s puno ljubavi.

~4~
knjige.club
Tatum & Mila

Prvi dio

~5~
knjige.club
 Tatum & Mila

Prvo poglavlje
Ofelija.
Bila je mlada. Najviše osamnaest. Možda i manje. Kosa joj je mogla
biti i plava i smeđa, a kako je bila mokra, ovako u mraku nije se moglo
razaznati. Bjelina njezine odjeće isticala se na tamnoj vodi, gotovo kao
da naglašava tek napadali bijeli snijeg koji je u debelom sloju prekrio
tlo. Njezino blijedo lice, lagano razmaknutih usnica, bilo je okrenuto
prema nebu crnom poput tinte. Zapela je za grančice, kao da su se
svijene grane, ogoljele i popucale od zime, pružile da je spase, da je
zadrže na površini.
Dah iz njegovih usta širio se poput izmaglice.
Čuo je svoj glasan, piskutav dah, iako mu se činilo da Biscuitovo
mahnito lajanje, alarm koji ga je i odveo sa staze do obale, dopire iz
daljine. Nije se mogao ni pomaknuti. Bilo je pet i četrdeset pet ujutro, a
rijekom je plutala mrtva djevojka.
Ovo je čisti stereotip, bila je njegova sljedeća suvisla misao. Ja sam
onaj čovjek koji u rano jutro šeće psa pa naiđe na tijelo.
Buiscuit je jurcao gore-dolje po prljavom snijegu uz sam rub vode;
bijesan, željan, uznemiren ovom promjenom u njegovoj svakodnevici.
Ali ovo je pogrešno. Pas se okrenuo prema vlasniku i cvilio, a čovjek nije
mogao prestati zuriti, zgrabivši prstima telefon gurnut duboko u džep
debele jakne.
A onda je nešto primijetio. Slabašan trzaj njezine ruke. A trenutak
poslije, još jedan.
Buiscuita je izvodio rano, ne iz potrebe, nego zbog tišine. Jer
vrijeme sporije protječe prije nego što se svijet probudi. Vlada savršen
mir, a san ionako nije njegov prijatelj.
Kasnije šetnje traže pristojna čavrljanja s drugim vlasnicima, dok
psi trče kroz šume i parkove. Jutra su samo njegova. Ta je šetnja bila
njegova rutina, redovita, nikad propuštena zbog ružna vremena, tek
rijetko kada zbog bolesti. Ustajanje u pet, čak i kad je snimanje završilo
u dva ujutro. Kava. Izlazak točno u pet i dvadeset. Jutros su, međutim,
zakasnili kojih pet minuta, što se rijetko događa. Buiscuit je sakrio
uzicu, koju je napokon pronašao ispod sofe. Onda krenu preko livade pa
kraj vijugave rijeke, sat i nešto u šumi, a poslije na putu doma uzima
novine koje će čitati za doručkom. Putem kupi i vruć kroasan iz
~6~
knjige.club
 Tatum & Mila

pekarnice, ako su pečeni. To je vrijeme svetinja i pripada samo njemu i

Buiscuitu; dodatni sati dragocjena života. Ponekad bi nazvao mlađu
sestru u New York - uhvatio je prije nego što bi otišla spavati i provjerio
ide li njezin život još u dobru smjeru - pa bi proživjeli slatko-gorke
trenutke prije nego što bi ona krenula svojim putem tako daleko od
njega. Katkada bi ona njega ujutro iznenadila pozivom, i to mu je bilo
najdraže.
Ruka prošarana poput mramora opet se trznula, a on je odjednom
osjetio kako ga oblijeva hladan znoj i kako mu srce jače lupa i više ne
čuje Buiscuitovo jasno i glasno lajanje i već prislanja telefon na uho i
čuje vlastiti glas. Kada je obavio poziv, bacio je telefon i skinuo jaknu.
Neće dopustiti rijeci da prerano odnese tu djevojku.

*
Dalje je sve kao u magli. Zakoračivši u ledenu vodu, od šoka je ostao
bez zraka u plućima. Poskliznuo se. Gotovo je potonuo. Utrnulim
prstima izvukao ju je na obalu. Težina mokre odjeće, neočekivana težina
vlastitoga tijela. Njezino obamrlo tijelo omotao je svojom jaknom. Iz
usta joj nije osjetio dah. Cvokotao je govoreći joj. Buiscuit joj je lizao
smrznuto lice. Sirene. Pokrivaju ga dekom. Dođite sa mnom, molim vas,
gospodine McMahone, tako je, pomoći ću vam. U redu je, mi ćemo
preuzeti. Ustao je, ali ga noge nisu najbolje služile kada je krenuo prema
ambulantnim kolima. Ali ne prije nego što je ugledao ozbiljna lica.
Odmahivanje glavom. Defibrilator. U stranu!
Strašna tišina vladala je dok su radili. On, svijet, priroda: sve
smrznuto. Ali ne i vrijeme. Vrijeme je otkucavalo. Koliko minuta? Koliko
su dugo sjedili na obali i koliko dugo ona nije disala? Za koliko je stigla
hitna? Deset minuta? Više? Manje?
Imamo puls! Imamo puls!
A onda su njegove suze, vrele i iznenadne, navrle iz dubine.
Biscuit je, uz njega, približio svoje smrdljivo krzno, šapama mu
grebao lice, lizao obraze, njuškao i cvilio. Zagrlio je psa, povukao ga pod
deku, a onda pogledao u zimsko nebo koje nije bilo ni noćno ni jutarnje,
ali je pomislio da ga nikad nije volio toliko kao u tom trenutku.

~7~
knjige.club
 Tatum & Mila

Drugo poglavlje
Subota, 09:03
Jenny
ne javljaš se. Javi se! JBG.

09:08
Jenny
jel ti stišan mob? PROBUDI SE!

09:13
Jenny
luda sam. Mama plače. Mislim da je još pijana. Hoće u
bolnicu. WTF??

09:15
Jenny
JAVI SE JEBOTE!!!!! Koji k se događa?

09:17
Hayley
Sori stari je bio tu!!! Probudio me.
Tresem se jbt. WTFWTFWTF??

Nazz te iz kupaone. Izbriši smsove.

2 od jučer. Jbt??

09:18
Jenny
ok

~8~
knjige.club
Tatum & Mila

09:19
Hayley
NEMOJ NIŠTA REĆI.

~9~
knjige.club
 Tatum & Mila

Treće poglavlje
“Rebecca!”
Ton njezine mame, glasan i zapovijedan, zabijao se poput trna u
Beccin mozak, pa se pokrila poplunom preko glave samo da ga ne čuje i
ponovno utonula u polusan. Bila je subota. Još je prerano. Koliko god da
je sati, bilo je prerano. I hladno. Prsti nogu su joj ledeni, a hladan zrak
zavlači joj se sve više ispod pokrivača. Zahvatila je pokrivač stopalom i
učahurila se zavukavši ga pod noge.
“Rebecca! Dođi dolje! Važno je!”
Nije se pomaknula. Što god se događalo, može čekati. Još samo pet
minuta. Disala je plitko, ne želeći udahnuti zrak. Kosa joj je smrdjela po
dimu i lagano ju je boljela glava, za uspomenu na sinoćnji duhan i travu.
Ako još nije podne, ubit će mamu. Subote su njezine. Takav im je
dogovor.
“Odmah! Ozbiljna sam!”
Odgurnula je pokrivač i sjela, ljutita. Što je, jebote, sad tako važno?
Pokušavala se prisjetiti prizivajući mutna sjećanja. Nije bilo kasne
večere, znači u kuhinji nema razbacanih kutija pizze ni kole. TV nije
ostavila uključen. Vrata je dvaput zaključala. Samo je došla doma,
odšuljala se u svoju sobu, popušila još jedan džoint na prozoru i zaspala
gledajući neku usranu komediju na Netflixu. Nije čak ni kasno došla
doma. Pogledala je prema otvorenom prozoru i uzdahnula. Baš sjajno,
Bex, nije čudo da je ovdje kao na Antarktici. Ali barem se nije osjećao dim
u zraku. “Becca!” Stanka. “Molim te, ljubavi!”
“Idem!” doviknula je, hrapavim glasom, dok joj je srce lupalo od
napora. Nema više cigareta, pomislila je navlačeći trenirku i majicu koju
je nosila jučer. Pluća su joj bila u komi. U sobi je bilo kao u hladnjači pa
se naježila. Sok. Treba joj sok. I šalica čaja. I sendvič sa slaninom. Možda
silazak u prizemlje i nije tako loša ideja. Barem je toplo. Ali ipak,
razgovor s majkom odmah nakon buđenja joj ne treba. Nikad. Više voli
ustati kad svi odu iz kuće. I imati malo mira, a da se ne mora zatvarati u
svoju sobu. Još dvije godine i pobjeći će na faks. Pobjeći iz ove kuće, iz
ovoga zagušljiva grada - ravno u slobodu. Možda u London. U svakom
slučaju, u neki veliki grad. Nekamo kamo bi i Aiden mogao doći s njom i
graditi svoju glazbenu karijeru. Živjeli bi boemskim životom i možda bi,
jednoga dana, novine pisale o uspješnom paru koji je nekad preživljavao

~ 10 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

o instant-rezancima u nekom trošnom (ali ipak kul) turobnom stanu

slijedeći svoje snove. Tako će biti. Ali još moraju proći duge dvije godine
prije nego što se ta opojna fantazija pretvori u bilo što drugo.
Zalizala je kosu u nešto slično repu, poprskala je dezodoransom i
izvukla se iz utočišta, zgrabivši mobitel s noćnog ormarića. Na
početnom ekranu pogledala je koliko je sati. Pola jedanaest.
Četrnaest poruka na iMessageu, šest na WhatsAppu i dva
propuštena poziva. Namrštila se vidjevši popis imena koja su se
pojavljivala. Pa nije toliko popularna. Još je nikad nije dočekalo
četrnaest poruka kada se probudila, osim ako nisu bile Aidenove, i to
ako je napušen ili napaljen. Skrolala je kroz poruke spuštajući se u
prizemlje. Uglavnom grupni SMS-ovi. Sad je jasno. Ona je društveni
“dodatak”. Nije dopustila da je to zapeče. A nije ju ni briga.

Čula vijesti?

Vidjela ono o Tashi Howland?

Ludilo na vijestima! Moraš vidjeti!

Kad ih je sve pročitala i došla do kuhinje, već je bila potpuno budna.

Usta su joj bila suha.
Majka je stajala za kuhinjskim otokom i gledala mali TV u kutu, onaj
za koji se tata tako trudio da ga ne kupe - previše TV-a u kući, previše
računala, previše telefona, sve je tehnologija, više nitko ni s kime ne
razgovara - ali je izgubio bitku, dva naprema jedan. Na tanjuru ispred
nje bio je prepečenac, ali nije ga jela. Nije čak ni gledala uokolo, samo je,
blijeda, zurila u ekran.
Becca se naježila, dijelom zato što joj je sve bilo jasno, dijelom
osjetivši neobično uzbuđenje.
“Što se dogodilo Tashi?” pitala je. “Telefon mi je poludio.”
Onda se mama okrenula, zagrlivši ukočenu Beccu, zapahnuvši je
toplim mirisom pudera i citrusnog parfema. Julia Crisp trudila se čak i u
subotu. Osjetivši njezine žilave i mišićave tanke ruke ispod pulovera,
Becca se opet osjećala kao nekad, kao bucmasto dijete. U njihovu slučaju
nije vrijedila poslovica jabuka ne pada daleko od stabla.

~ 11 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Strašno je. U komi je. U svim vijestima govore o tome”. Majka ju je

pomilovala po leđima, ali Becca se odmaknula pretvarajući se da
pokušava bolje vidjeti TV. Uz majku je osjećala neugodu. Tijekom
tinejdžerskih godina između njih se stvorio jaz koji nijedna nije znala
premostiti.
“Sigurna sam da će biti dobro, zlato. Sigurna sam da hoće.”
“Dogodila se automobilska nesreća?” Natasha u komi? To ne može
biti istina. Takva sranja ne događaju se djevojkama poput Natashe.
Događaju se djevojkama poput Becce.
Privukla je barski stolac, sjela i gledala, zanemarujući zvrndanje
telefona i majčino brižno lepršanje oko nje. Na ekranu su se vidjele
Hayley i Jenny, crvenih očiju, ali ipak savršene, kako jure u bolnicu, a
njihovi se roditelji lijepe za njih kao jesensko suho lišće za vuneni
pulover. Još dvije barbike. Tamo su, naravno. Jure do uzglavlja njihove
voljene predvodnice.
“Znam da ste vas dvije bile bliske, zlato, želiš li možda...”
“Ššššš.” Ušutkala je majku i ne pogledavši je, dok je novinarka,
crvena nosa na velikoj hladnoći, zabacivala kosu koju joj je vjetar nosio
na lice i govorila u mikrofon onom hinjenom iskrenošću kojom govore
samo televizijski novinari.

*
Sat poslije, Becca je stajala na malom balkonu Aidenova stana,
drhteći uz njega dok je palio Marlboro Light. Pružio joj je kutiju i ona je
uzela cigaretu, prešavši preko svih ranojutarnjih odluka. Jebi ga.
Uostalom, prerano je za džoint, a čak ni u opuštenoj, nemarnoj
atmosferi stana Aidenove mame, droge nisu dopuštene. Mogla je možda
slutiti da je zapalio džoint - sigurno je mogla nanjušiti miris koji se širio
iz njegove sobe - ali ni u kojem slučaju ne bi odobrila.
“Kažu da je bila mrtva trinaest minuta”, Becca se prebacivala s noge
na nogu pokušavajući se obraniti od ledenoga zraka dok su pušili.
“Vele da je pravo čudo što su je oživjeli.”
“Ima sreće da je tako hladno.” Aiden je zurio preko snijega koji je
napadao od zore. Becca je pomislila da Aiden izgleda gotovo poput
anđela na sivo-bijeloj pozadini koja je obavijala svijet. Možda ne baš
poput onakva anđela kakve drugi zamišljaju, ali ipak njezina anđela.
Blijed, oštrih crta lica, guste tamne kose i bistrih očiju koje su blistale

~ 12 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

ispod dugih šiški. Anđeo ili vampir. Kako god bilo, ponekad se morala
uštipnuti kako bi se uvjerila da je stvarno njezin.
“To ju je vjerojatno spasilo”, rekao je. “Voda je bila tako ledena da je
spustila temperaturu njezina tijela tako brzo da joj je srce upalo u
nekakvu fazu preživljavanja.”
“ A odakle ti to znaš?” upitala je Becca. Sramežljivo se nasmiješio.
“Vidio sam to u nekom filmu o podvodnim izvanzemaljcima.”
“Čudno, ha? Malo si mrtav, pa onda nisi mrtav”, rekla je Becca.
“Trinaest minuta je dugo.”
“Baš me zanima je li išta vidjela. Znaš, ono kao... blještavu bijelu
svjetlost i ta sranja.”
“Koliko ja poznajem Natashu, čak i da nije, reći će da ju je vidjela
kad se probudi.” To je bio zloban komentar, ali nije mogla odoljeti.
Njezini osjećaji prema Natashi bili su poput klupka koje nije mogla
raspetljati. Nedostajala joj je prijateljica iz djetinjstva, ali nije poznavala
novu Barbie Natashu. Njezina Natasha nosila je aparatić za zube i voljela
šah. Njezina Natasha bila je njezin BFF - zauvijek najbolja frendica.
Becca tada nije znala da će “zauvijek” trajati samo dok Natashi ne
narastu sise, dok ne skine aparatić i dok odjednom ne postane seksi, a
Becca hitro odbačena bucmasta štreberica.
“Ako se probudi”, rekao je Aiden, otpuhujući dugački oblak dima. “U
vijestima su rekli da nije pri svijesti. Mogla bi imati oštećenje mozga ili
nešto slično.”
Becca je to pokušala zamisliti. Vidjela je na televiziji slike ljudi
oštećena mozga, koji više nikad nisu izgledali kao prije. Natashina smrt
bila bi predivno tragična. Natasha oštećena mozga prikopčana na
aparate koji joj omogućuju da sere i piša srčući juhu do kraja života bila
je zastrašujuća slika.
“A što je uopće tamo radila?” upitao je Aiden. “Noću u šumi? Misliš
da ju je netko odveo?”
“Jebeš mi sve ako znam”, slegnula je ramenima. “Čini se da nitko ne
zna. Svi su previše histerični da bi rekli bilo što korisno.” U košnici, kako
joj je nekad izgledala njihova škola, sve je zujalo otkako se pročula
vijest. SMS-ovi, poruke na WhatsAppu, Instagram prepun slika
prekrasnoga Natashina nasmijana lica, tvitovi šokiranih i uznemirenih,
cijela se škola klela da ju je voljela, kao da bi nešto od onoga što joj se
dogodilo moglo biti i njihovo. #TashaForeva je sada vjerojatno bilo u
trendu. Odjek je bio poput elektro-šoka. Zabijao joj se pod kožu.

~ 13 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Becca nije postavila ni jednu staru fotografiju na svoj Instagram,

Facebook i Twitter. Dijelom zato što nije stigla. Ali, iskreno, nije imala
baš toliko pratitelja i, napokon, zbog runde objava tipa Jeste li vidjeli
postove Becce Crisp? To su bili dani slave! I SMS-ova koje bi joj sigurno
slali iza leđa.
Iako je već neko vrijeme mrzila Tashu, koja ju je tako ceremonijalno
odbacila i zamijenila s Jenny, u novom trojcu savršenih barbika, to se
sranje dogodilo jako davno, a Tasha nije ništa mrzila toliko koliko je
mrzila da je svijet podsjeća na sramotne dane djetinjstva. Čak ni sada,
Becca joj to nije htjela napraviti.
“Prije nekoliko godina nestala je neka cura u Maypooleu”, rekao je
Aiden. “Možda je isti tip,”
“Vjerojatno je samo pobjegla.” Becca je bacila opušak u šalicu na
stolu pridodavši ga ostalima koji su trunuli u centimetru smeđe vode na
dnu šalice. Usta su joj bila suha, a noge ledene. Šmrcala je.
“Idemo unutra? Pogledati neki film?”
Aiden ju je pogledao, zamišljeno, a njoj su se od njegova pogleda
lagano nakostriješile dlake na zatiljku. “Ne želiš ići u bolnicu?” upitao je.
“Zašto?” Odjednom ju je zapeklo. “A ti? Imaš potrebu pohitati u
posjet djevi u nevolji?”
On se nato nasmijao i privukao je k sebi. “E jesi kuja. Jednom sam je
pozvao van. Prije skoro dvije godine. Dok još nisam imao ukusa.”
Udahnula je miris njegove kožnate jakne. On je njezin. Znala je to.
Nema ničega goreg nego kad se čuje da si nečega željan; nema ničega
goreg nego kad jesi nečega željan. Zašto nije začepila gubicu?
“Znam.” Osjetila je svoj vreo dah na zarobljenu licu. Odmaknuo se
od nje.
“I bila je totalna kuja. Boli me dupe za Natashu Howland. Ali ona je
godinama bila tvoja najbolja prijateljica. Morala bi ići. Zbog njezinih
roditelja, ako ni zbog čega drugog.”
Točno to je rekla i njezina majka prije nego što je Becca zgrabila
jaknu i rekla da ide van. Nekako je zvučalo razumnije iz Aidenovih usta.
“Dobro”, rekla je na kraju. Oklijevajući. “Dobro, možda bismo
morali otići onamo.” Pogledala ga je i poljubila u usta koja su mirisala
po cigaretama. “Ali možemo li usput stati u McDonald'su? Umirem od
gladi.”

~ 14 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Nasmijao se. “Eto, zato si mi cura. Otmjena od glave do pete.”

Zazujao mu je telefon pa je bacio pogled i namrštio se čitajući poruku.
“Čovječe, ovo je čudno.”
“Što?”
“I ja moram ići u bolnicu. Ali prvo moram nešto pokupiti. Jamie mi
se javio. I on je ondje.”

~ 15 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Četvrto poglavlje
Bilo je čudno vidjeti Natashinu mamu Alison Howland, tako krhku i
uplakanu, a nekako je u tom trenutku i Becca zaplakala, dok su joj vrele
suze i jecaji navirali niotkuda i žarili grudi. Gary Howland stajao je
između njih, nespretno držeći ruke na njihovim leđima, nesiguran u
svoje mjesto usred ove poplave ženskih emocija. Čeljust mu je bila
stisnuta, a oči blago preširoko otvorene, ali osim toga i ukočenih leđa,
bilo je teško reći osjeća li išta. Ali, opet, Becca ga baš i nije dobro
poznavala. Dolazio bi i odlazio, pa bi nestajao u svoj ured ili teniski klub
i smješkao im se dok su se igrale, a njegove misli očito bile na posve
drugome mjestu. Becca je slutila da se tako postaje bogat i uspješan.
Nije bio jedan od onih očeva koji bi sudjelovali u odgoju. Natasha mu je
sigurno zbog toga bila beskrajno zahvalna.
“Baš lijepo što si došla, Rebecca”, rekla je Alison, brišući šmrkljave
suze. Gospođa Howland uvijek ju je zvala Rebecca, nikad Becca ili Bex,
baš kao što je Tasha uvijek bila Natasha. “Ti si dobra djevojka. Ti si bila
dobra prijateljica Natashi.” Bila. Becca nato nije ništa rekla, samo je
neodređeno kimnula. Alison je baš kao i svi znala da Becca više nije dio
društva. Društvo je stajalo s jedne strane, a njihove pomalo mutne i
brižno našminkane oči zurile su u mobitele. Hayley i Jenny. Gotovo
jednake, a opet tako različite.
Dok je Jenny bila senzualna cura iz prigradskog naselja, Hayley je
bila atletski građena predstavnica srednje klase. Čvrsta tijela. Više se
nije penjala po drveću, ali iako je odustala od dječačkih nepodopština,
nije odustala od sporta. Bila je najbrža trkačica u školi. Nikad bez sjajila.
I uvijek u najkraćim hlačicama, koliko god joj tupili da ih presvuče. Dvije
djevojke nisu gledale Beccu, a ona se opet okrenula Alison Howland.
“Samo sam... samo sam htjela dati svoju podršku”, izgovorila je
napokon Becca. “I mama vas pozdravlja.” To je bilo dovoljno. “Sigurna
sam da će Tasha biti dobro. Sigurna sam.”
“Nije mi jasno što je ondje radila.” Alisonin pogled kao da je lutao
pokraj Becce, nekom njezinom morom, ali je čvrsto zgrabila Beccine
ruke, kao da je ona njezino sidro, jedino što Alison drži da ne otplovi
predaleko. Dlanovi su joj bili suhi i grubi, kao da joj je iz tijela istekla sva
voda. “Zašto je uopće tada bila ondje? Po onakvu vremenu?” Bilo je
nečega u njezinu glasu, a kako Hayley, Jenny, a ni Gary nisu odgovorili,

~ 16 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Becca je pomislila da je ta pitanja Natashina majka u nekoliko

posljednjih sati ponovila bezbroj puta.
Becca se počela osjećati klaustrofobično u skučenoj atmosferi
bolničke sobe za posjete. Svjetla su odjednom bila prejaka, a zrak
pretopao i rijedak. Osjećala je kako se znoji ispod teške pernate jakne.
Ona ne pripada ovamo.
Baš kad je pomislila da bi se mogla izvući iz stiska Alison Howland i
stati na trenutak, otvorila su se vrata. Alisonina glava brzo se okrenula,
a onda se snuždila. Nije doktor.
“Inspektorice Bennett, ima li što...”, progovorio je Gary, ali
inspektorica odmahne glavom.
“Nema”, odgovori. “Samo sam htjela malo porazgovarati s
djevojkama.” Detektivka Bennet nije bila našminkana i kosa joj je bila
zalizana u ozbiljan konjski rep. Izgledala je umorno i blago se
nasmiješila Alison. “Želim vidjeti možemo li utvrditi Natashino kretanje.
Liječnici kažu da možete k njoj i biti uz nju neko vrijeme, ako želite.”
“Hvala”, rekao je Gary, držeći jednu ruku na ženinu ramenu.
Detektivka je držala vrata pa su Natashini roditelji izjurili iz sobe, Alison
opet sva u suzama. Bilo je strašno, zaključila je Becca. Blještavo i
bolnički, a opet tako nestvarno. Natasha je tu negdje, bori se za život.
Natasha. Nesalomljiva, savršena Natasha.
“Da pričekam vani?” upitala je Becca.
“Ti si Natashina prijateljica?”
Becca nije bila sigurna koliko bi iskreno odgovorila. “Na neki način.
Bila sam. Idemo u istu školu, ali nismo bliske već nekoliko godina.”
Pogledala je dvije plavuše. “Hayley i Jenny su njezine najbolje
prijateljice.” Hayley je spustila pogled. Hayley, koja se bacala s grane na
granu dok su Tasha i Becca vrištale od straha i cerekale se jer bi mogla
pasti. Hayley, koja se lagano kolebala kad se Natasha okrenula protiv
Becce. Jednom ili dvaput krišom je došla k njoj na čaj, ali onda je
izabrala njezinu stranu i toga se držala. Pobjedničku stranu. Kul stranu.
Natashinu stranu. Da, nek se Hayley fino jebe.
Policajka je pogledala dvije barbike pa Beccu pa opet njih, u
mislima slažući djeliće priče. Nije to baš bilo neuobičajeno. Neugledna
prijateljica odbačena je zbog popularnijih, ljepših prijateljica. S obzirom
na zapušten izgled inspektorice Bennett - Koliko ima godina?
Tridesetak? Manje? Uglavnom, stara je... - možda je i ona u školi prošla
isti tretman.

~ 17 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Možeš ostati”, rekla je žena. “Ovo nije službeno ispitivanje. A

možda možeš iznijeti stvari iz drugog kuta.”
O, da, pomisli Becca. Bogme mogu.
“Što mislite da se dogodilo?” upitala je Jenny.
“Nismo sigurni. Možda je bila nesreća. Psina koja je pošla po zlu.”
“Je li je netko ozlijedio?” Hayleyne oči bile su širom otvorene. “Gary
je rekao da ste mu rekli da nije... nitko je nije...”
“Ne, nije silovana.” Izravan odgovor inspektorice Bennett trgnuo je
Beccu iz njezinih misli u kojima se podsmjehivala načinu na koji je
Hayley izgovorila Gary. Tako starmalo. Dosad joj silovanje uopće nije
palo na pamet. Što je ludo s obzirom na to koliko ga često svi spominju,
čak i kad se samo podrazumijeva. Nemoj previše piti, nešto bi se moglo
dogoditi. Ne nosi to, šalješ krivu poruku. Uvijek idi doma s prijateljem ili
pozovi taksi. Ne izazivaj. Bla-bla-bla. Otkako je s Aidenom, njezina je
majka barem prestala s tim komentarima. Kao da Becca sada kad ima
dečka ima i zaštitnika. Pitala se je li njezinoj mami jasno koliko je to
kretenski.
“Moramo odgonetnuti što je Natasha radila sinoć i rano jutros.”
Policajka je sjela, a tri su se djevojke, kao ovce, povele za njom. “Ovdje
nema krivnje, nitko se neće uvaliti u nevolju, ali ako je napadnuta, onda
moramo imati što više informacija.”
“Znači da je ozlijeđena?” upitala je Becca. “Hoću reći, osim...”
Otezala je. Osim što je bila mrtva trinaest minuta.
“Pokoja ogrebotina i modrica, ali njih je mogla zadobiti i u rijeci.
Kao što sam rekla, doista ne znamo je li to bila nesreća ili namjera, ni je
li u incident bio uključen još netko.”
Namjera. Riječ koja se nije baš uklapala klopotala je u Beccinu
mozgu pokušavajući pronaći smisao. Jenny je, začudo, prva počela, a
njezin je grohotan smijeh bio u potpunom neskladu s ozbiljnošću
prostorije u kojoj su se nalazili.
“Mislite da se Tash možda pokušala ubiti?”
“Ispitujemo sve mogućnosti.”
“Ne”, rekla je Jenny, odlučno odmahujući glavom. Kosa joj nije bila
ni tako duga ni savršeno ravna poput Hayleyne, a jedan je zalutali
kovrčavi pramen zataknula za nježno probušeno uho. Oko naušnice bilo
je od običnoga stakla, a ne dijamantno. Barbie Pepeljuga s krive strane
grada.

~ 18 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Ne, Natasha to ne bi učinila. I ne na taj način. Ne bi se bacila u

ledenu rijeku.”
“Ne”, dodala je Hayley, kao da dva “ne” nisu već bila dovoljna.
Detektivka Bennett okrenula se Becci. Oklijevajući je slegnula
ramenima. Za nju ovo nije samo policijska istraga. Becca mora pažljivo
birati riječi. Nije htjela raspigati barbike ni izgledati kao da im se ulizuje.
Posebno ne Hayley. Hayley joj je bila prijateljica - znala se zavući Becci
pod kožu onako kako se Jenny nikad ne bi mogla. Jenny je bila nebitna.
Ali što god Becca sada kaže, moglo bi joj se vratiti u kurvinskim
podtvitovima, obnovljenim statusima i znakovitim pogledima. U
tinejdžerskoj zajednici ovoga maloga grada riječi su tekle poput
bodljikave žice, spremne da te ogrebu, razderu i išibaju.
“Mislim da ne bi.” To je bila istina. Da se Tasha htjela ubiti, izabrala
bi nešto puno romantičnije. A Natasha nije baš bila samoubilački tip.
“Ljudi se napuhnu kada se utope, zar ne?”, rekla je. “Da je nisu brzo
pronašli, izgledala bi užasno. To joj se ne bi sviđalo.”
Hayleyno lice se namrštilo. Kuja. Jebena kuja. Becca je u njezinom
zelenom netremičnom pogledu vrlo jasno mogla vidjeti što misli.
Uzvratila je pogled. Pa što? Baš je to Jenny mislila. To je i Hayley mislila.
Becca im se htjela nasmijati. Čak i dok njihova predvodnica nije pri
svijesti, ne mogu podnijeti ni riječ izgovorenu protiv nje. Baš su jadne.
“I gdje ste zadnji put vidjele Natashu?” Inspektorica Bennett nije
pogledala Beccu postavljajući to pitanje.
“U školi”, rekla je Hayley, a Jenny je kimnula. “Razgovarale smo o
tome kako ćemo se možda naći večeras, ali ona je danas imala nekakve
obiteljske obaveze - bakin rođendan ili nešto slično - pa je sve ovisilo o
tome kada će to završiti.”
“I poslije toga niste slale poruke jedna drugoj ili razgovarale s
njom?” Inspektorica se smješkala. “Mislila sam da se vi u današnje
vrijeme ne skidate s mobitela.”
To je bilo razoružavajuće, ali i izazivajuće.
Jenny je odmahnula glavom. “Ne.”
“Jeste li vas dvije sinoć bile vani?”
Opet odmahivanje glavom. “Vrijeme je bilo grozno. I obje smo imale
zadaću.” Hayley je preuzela vodstvo - Natashina zamjenica dolazi na
svoje. “Nekad moramo udovoljiti roditeljima.” Nasmijala se, kao mačka.

~ 19 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“I mi smo obje - kao i Natasha - imale puno posla za audiciju za školsku

predstavu. Radit ćemo Vještice iz Salema. Trebalo bi biti genijalno.”
“Znači, uopće se niste čule s Natashom?”
“Ne.”
Gotovo zaboravljena, Becca je primijetila ponovljeno pitanje. “Pa
zar nemate njezin mobitel?” upitala je. “Ne znate s kim je razgovarala?”
Policajka je pogledala prema njoj, procjenjujući je. “Voda ga je
oštetila - bio je u njezinu džepu. Čekamo ispise poziva.” Zastala je.
“Pretpostavljam da se ti s njom uopće nisi vidjela? I ti si bila doma?”
Becca odmahne glavom. Policajkin ton bio je miran, ali Becca je
osjetila kako se crveni kada joj je postavila to pitanje, kao da je možda
kriva, kao da je možda ona gurnula Natashu u ledenu vodu i ostavila je
da umre.
Bila sam kod dečka i vratila sam se doma oko ponoći. On me
dovezao i otišla sam u krevet. Pitajte ga ako želite - tu je negdje. Morali
smo donijeti odjeću gospodinu McMahonu.”
Oči su joj se stisnule. “Jamieju McMahonu?”
Becca kimne. “Aiden radi s njim. Svira gitaru i bas dok Jamie
snima.”
“Tko?” upitala je Hayley. Becca zadrhti od zadovoljstva. Ona ima
nešto što barbike nemaju. Neku vezu s ovim koju one nemaju.
“Čovjek koji je izvukao Natashu iz rijeke”, rekla je inspektorica
Bennett, ne gledajući Hayley. “A odakle gospodin McMahon poznaje
školarca?”
“Aiden ne ide u školu”, rekla je Becca. “On ima devetnaest.
Gospodin McMahon mu je davao privatne satove iz sviranja dok je bio
mali.”
“Ovo je mali grad, čini mi se”, rekla je žena, opet se lagano
osmjehnuvši.
“Premali”, rekla je Becca, pokušavajući uzvratiti osmijehom. Opet
joj je bilo neugodno, što je bilo glupo. Nije učinila ništa loše.
“Znači, Natasha je bila sretna, koliko vi znate?” Sve su kimnule. “A
ima dečka?”
“Ništa ozbiljno”, rekla je Hayley. “Natasha se sviđa dečkima, ali ona
nije zainteresirana ni za jednoga od njih. I nijedan je ne prati ni bilo što
slično. Rekla bi nam.”

~ 20 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Iskrada li se često iz kuće?” U tom ih je trenutku sve gledala, kao

da su sva druga pitanja bila tek jastuci na koje će ovo pasti. Uslijedila je
napeta stanka dok su Hayley i Jenny razmišljale koliko će iskrene biti.
“Ponekad. Ne često”, odgovorila je Hayley. “Njezini su roditelji
stvarno blagi, iskreno. Dopuštaju joj puno toga što želi, ali ako se i
iskradala kasno navečer, izišla bi kroz prozor svoje sobe i spustila niz
stablo iza kuće. Na njemu su još mornarske ljestve iz njezinog
djetinjstva.”
“Možda bi njezini roditelji mogli razmisliti o tome da ih skinu”,
rekla je suho Bennettica.
Postavila je još nekoliko pitanja, laganih, o školi i drugim
prijateljima koji bi mogli biti korisni, a onda je, naizgled zadovoljna,
otišla.
Iako je u sobi bila jedna osoba manje, Becci se učinila znatno
skučenijom kada su ostale ona, Hayley i Jenny, osjećajući se neugodno u
društvu. No dobro, ona se osjećala neugodno. Ostale dvije djevojke
vjerojatno se nisu tako osjećale, okrenuvši se lagano jedna prema
drugoj, istisnuvši tako Beccu, kao da je strankinja.
“Možda bismo joj morale donijeti nešto od njezinih stvari”, rekla je
tiho Jenny, tražeći potvrdu od Hayley, napeta lica, grickajući savršeno
nalakiran nokat. “Znaš, glazbu i neka sranja iz njezine sobe. Možda joj to
pomogne da se probudi.”
Hayley kimne. “Zamolit ću Garyja da nam da ključeve kuće. Bilo bi
dobro da se na koji sat maknemo odavde - sigurno smo već počele
smrdjeti po dezinfekcijskim sredstvima.”
“Možda morate prvo pitati detektivku”, rekla je Becca. “Možda ne
želi da itko dira Tashine stvari.”
Hayley pogleda Beccu, živčana što je još tu. “Kosa ti izgleda kao da
joj treba malo medicinskog šampona, Bex. Morala bi pitati sestre da ti
daju bočicu.”
“A možda ti trebaš nabaviti nešto protiv picajzli”, uzvratila je Becca.
Tri djevojke zurile su jedna u drugu, dok su prezir i tisuću društvenih
razlika visjeli u zraku između njih, pa više nisu morale glumiti
pristojnost sada kad je policajka otišla.
“Bože, odvratna si”, rekla je Jenny.
“Baš kao i njezin dečko.” Hayley nije čak ni pogledala Beccu,
krenuvši prema vratima. “Dno dna.”

~ 21 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Glavno da se ne razmnožavaju.”
Becca je pogledala mobitel s laganim grčem u želucu, pretvarajući
se da lista poruke, sve dok nisu nestale. Odavno je nije bilo briga što
misle o njoj - zbog čega bi sada držala do njihova mišljenja?
Pretenciozne, izbirljive kuje i ništa drugo. Baš kao i Natasha. Zašto je
uopće dolazila ovamo? I gdje je Aiden? Kao da joj čita misli, oglasio joj se
mobitel. Vodim Jamieja doma. Vratit ću se po tebe. Za sat? Sori x
Jebeno. Barem su barbike otišle.
Odgovorila je Aidenu kratkim ok, trudeći se da ne zvuči ljutito, iako
je bila, a onda je otišla u potragu za automatom s napitcima. Usta su joj
još bila suha od sinoć, a u čekaonici je bilo prevruće.

*
Kopala je po džepovima u potrazi za sitnišem, kada ju je našao Gary
Howland.
“Dopusti meni, Rebecca. Ionako sam htio uzeti kavu.”
“Hvala.” Izgledao je umorno, a pulover mu je bio zgužvan, sigurno
izvučen na brzinu rano jutros, onoga trenutka kada mu se svijet srušio.
Bilo joj ga je žao. Howlandovi su, od Natashe nadalje, živjeli čarobnim
životom, koliko je Becca mogla vidjeti. Barem do ovoga događaja, koji
im je sigurno bio veliki šok.
“Što želiš?” upitao ju je.
“Dijetalnu kolu, molim.”
Pritisnuo je tipku i bočica je glasno tresnula u otvor.
“Je li gospođa Howland dobro?” upitala je. Glupo pitanje, ali nije
znala što bi drugo rekla. Nakon svih onih godina dok je bila Tashina
najbolja prijateljica, sada je možda prvi put bila nasamo s Garyjem
Howlandom. Alison ih je hranila, dolazila po njih u školu i donosila im
sokove i kekse. Gary je bio samo tata.
“Bit će dobro kad se Natasha probudi”, rekao je. Aparat je zujao
puneći šalicu razvodnjenom kavom i mlijekom u prahu. Mogućnost da
se Natasha ne probudi otac očito nije ni razmotrio. “Ali mislim da
njezino plakanje uz krevet ne pomaže Natashi.” Pogledao je Beccu i ona
je prvi put shvatila da je zapravo prilično zgodan muškarac. Za nju
nedovoljno šlampav i očito prestar, ali ipak zgodan. Kada nije bio u
odijelu i kravati koje je stalno nosio, izgledao je nekako mlađe.

~ 22 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Hoćete da odem k njoj i malo joj pričam?” Riječi su izletjele prije

nego što ih je uspjela zaustaviti, isisane iz njezine glave kao reakcija na
iznenadan osjećaj samilosti prema ocu bivše najbolje prijateljice. “Imam
malo vremena.”
“Hoćeš li?” Od zahvalnosti koja je isijavala iz njega osjetila je
pritisak u ramenima i proklela samu sebe. A samo je trebala mami
poslati poruku da dođe po nju. Trebala je sići u prizemlje i pričekati
Aidena na ledenoj hladnoći. A o čemu će, dovraga, pričati Natashi?
“Naravno”, rekla je. “I ja volim Tashu.” Obrazi su joj gorjeli od laži.

~ 23 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Peto poglavlje
Jako je hladno, toliko hladno da ne mogu disati i panika me hvata u
vodi koja reže poput stakla i prvi put u životu mislim da sam u ozbiljnoj
nevolji. Da bi ovo mogao biti kraj. Moja bijela trenirka i majica tako su
teške u ledenoj vodi. Pluća me peku i lede se dok pokušavam plitko udisati,
očajnički držeći bradu iznad vode, ali ništa ne funkcionira, ni moja pluća,
ni noge, ni mozak. Hladnoća me svladava. Peče me u žilama poput vatre.
Kad bih barem mogla uhvatiti grane, mogla bih se izvući na obalu, kad
bih samo mogla prestati tonuti - i koliko je sati, koliko je sati? - i jebi ga,
više ne osjećam ruke. Tanke grančice su poput skalpela koji režu moju
umiruću poplavjelu kožu, ovo je strašna pogreška i koliko je sati, jebote, i...
... duboko udišem, opet osjećajući kako mi bol razdire pluća, ali zrak
je topao i sladak i ne guši me ledena voda. “Natasha?”
“O, Bože, Natasha!”
“Tasha?”
“Zovi doktora!”
Lice moje majke nadvilo se nad mene, a ja joj se instinktivno želim
izmaknuti. Preblizu je. Previše sam zbunjena. Još pokušavam disati. Srce
mi ubrzano tuče. Nije mi baš jasno gdje sam. Trepćem i trepćem i
trepćem. Vruće je, blještavo i suho. Hayley i Jenny su u sobi. Čujem ih
kako vrište dok ih bolničarka odguruje kako bi mi mogla prići bliže.
Živa sam, mislim, a onda me preplavljuje osjećaj olakšanja. Živa
sam. Ovo je bolnica.
Pomičem usta, ali riječi ne izlaze. Grlo mi je suho i hrapavo. U ruci
mi je igla. Koliko sam dugo ovdje? Koji je dan? U glavi mi bubnja.
Oko mene je previše živo. Pokušavam okrenuti glavu u stranu i
pogledati prema vratima kroz koja ulazi još ljudi. Kosti i mišići vrata
vrište. Vidim plavu kosu rasutu po jastuku, što zaprepašćuje moj
zbunjeni mozak. To nije moja kosa. Ne, moja je kosa tamna. Obojila sam
je da budem poput prijateljica. Plavuše na okupu. Zamjenjive.
Svi govore, ili se tako čini. Poplava buke. Prepoznajem i poznatu
glazbu, negdje je iPod uključen u zvučnik. Moj? Tko ga je donio? Koliko
sam dugo ovdje? Razgovor i buka. Razgovor i buka. Svega previše.
Teško se koncentriram. Odjednom se sjetim Becce.

~ 24 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Becca je bila tu?” upitam. Glas, grub poput brusnog papira, ne

zvuči kao moj. Više kao glas opsjednute djevojke u filmu strave. Valjda
je šokirao i sve ostale, jer je jedini odgovor na moje pitanje šutnja. Sobu
zahvaća neki čudan mir, blagoslovljena tišina, dok svi zure u mene.
“Becca je bila tu?” opet upitam.
“Jest”, odgovori majka. Očajnički me drži za ruku svojom rukom
suhom poput papira. “Da, bila je jučer ovdje i razgovarala s tobom.”
“To sam i mislila”, smiješim se i zatvaram oči.

~ 25 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Šesto poglavlje
Ulomak iz KONZULTACIJA DR. ANNABEL
HARVEY I PACIJENTICE NATASHE HOWLAND,
PONEDJELJAK, 11. siječnja, 09:00

NATASHA: Osjećam se čudno. I vi biste se osjećali čudno, zar ne?

Mislim, da ste bili mrtvi kao i ja. Mislim, ja valjda nisam bila stvarno
mrtva, inače sada ne bih bila ovdje. (Slabašan smijeh.)
Ali kad se sjetim da mi srce nije kucalo skoro četvrt školskog sata,
kad se sjetim toga... da, bojim se. Znate, da je onaj tip koji je šetao sa
psom zakasnio dvije ili tri minute ili koliko god da je zakasnio, što bi se
onda dogodilo? Sve je to strašno imati u glavi, ali sada sam dobro.
Mislim, nisam vidjela ni tunel ni bijelu svjetlost ni bilo što od toga. Ništa
čega bih se sjećala. (Slabašan smijeh.)
Ali opet, moje pamćenje baš i nije najbolje, ha?
DR. HARVEY: Koliko tjeskobe to u tebi izaziva? Taj gubitak
pamćenja?
NATASHA: Mislim da se zbog toga osjećam čudnije nego zbog
smrti. Sjećam se da sam u četvrtak išla na ručak. I to je sve. Ne sjećam se
što sam radila navečer. Ne sjećam se nijednoga događaja od petka ni
petka navečer. Kao da se sve to vrijeme jednostavno nije dogodilo. Kada
sam se sinoć probudila, nejasno sam se sjećala ledene vode i paničnoga
straha da ću umrijeti. I ničega drugog.
DR. HARVEY: A kako se osjećaš u tim bljeskovima sjećanja koje
imaš o vodi? Osim straha od vode. Jesi li svjesna bilo čega drugoga?
NATASHA: Napadača ili tako nečega?
DR. HARVEY: Pokušaj u mislima izbjegavati etiketiranje. Samo
razmišljaj o sjećanju.
NATASHA: Sjećam se da sam bila u vodi i da sam pokušavala
dosegnuti obalu. Ne znam je li bilo ikoga u blizini. To je sjećanje na samo
jedan trenutak... poput završetka sna kada se probudiš. Znate? Ono kad
se sjetite, ali samo pokoje slike. Ne znam sjećam li se onoga što sam
zapamtila ili onoga što sam zapamtila o sjećanju. (Slabašan smijeh.) To
zvuči ludo, ali znate što mislim?
DR. HARVEY: Zašto misliš da si izgubila te sate svojega pamćenja?
~ 26 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

NATASHA: Ne znam. Mi smo strojevi, zar ne? Bila sam mrtva

trinaest minuta. To je sigurno pomutilo moje pamćenje.
DR. HARVEY: Znači, ništa te nije prestrašilo? Toga se sjećaš?
NATASHA: Zvučite kao inspektorica Bennett. Ista pitanja. Nije vam
pokazala svoje izvješće?
DR. HARVEY: Da, pokazala mi je, ali radije bih od tebe čula tako da
mogu bolje procijeniti kako ti mogu pomoći. Oprosti ako te prisiljavam
da ponavljaš. (Stanka.)
NATASHA: Oprostite. Znam da samo pokušavate pomoći. Samo
sam... Uostalom, bilo mi je dobro. Bijesna sam jer opet moram u školu
poslije blagdana, ali ni to nije strašno, ne baš. Moja mama zna postati
naporna kad sam predugo u njezinoj blizini. Uvijek želi da sve radimo
zajedno, što je na neki način slatko, ali ona zna pretjerati. Više nisam
mala beba.
DR. HARVEY: Zato si se išuljala kroz prozor?
NATASHA: Ne znam jesam li se išuljala kroz prozor. Valjda jesam...
ako moji roditelji kažu da sam im rekla da idem u krevet, onda valjda
jesam.
DR. HARVEY: Ulazna vrata bila su zaključana iznutra.
NATASHA: Onda sam valjda izišla kroz prozor. (Slabašan smijeh,
nervozan.)
Vi bolje znate što sam napravila nego ja. Ja ne znam zašto sam
izišla. Da barem znam, ali ne znam.
DR. HARVEY: A što je s SMS-om koji si dobila te večeri?
NATASHA: Nemam pojma. Ne znam taj broj. Navodno se na njega
nitko ne javlja kad ga policija nazove ili pošalje poruku. Odmah se
uključuje govorna pošta kao da je isključen. Mislim da je detektiv rekao
da je to mobitel na bonove. Većina mojih prijatelja ima pretplatu.
Plaćaju je naši roditelji. Već godinama nitko nema bonove.
DR. HARVEY: To ti smeta?
NATASHA: Što bi mi smetalo?
DR. HARVEY: Da ne znaš tko je poslao poruku. Da policija ne zna
tko ju je poslao.
NATASHA: A trebalo bi mi smetati? Ne znam. Vjerojatno neki
usputni tip kojemu sam dala broj kad sam se napila.
DR. HARVEY: To se često događa?

~ 27 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

NATASHA: Da se napijem ili da dijelim broj?

(Stanka.)
A što to uopće znači često? Nekad ljudima dam svoj broj. Nekad to
naprave moji prijatelji kao šalu.
DR. HARVEY: U poruci je pisalo da ćete se sastati te noći u tri na
uobičajenome mjestu. A onda si, usred noći, izišla.
NATASHA: Znam, ali te dvije stvari nisu morale biti povezane. Ja
nisam odgovorila na poruku, zar ne? Nisam, prema onome što je rekla
inspektorica Bennett. Kladim se da poruka uopće nije bila za mene.
Možda je bio krivi broj. Kako mogu imati uobičajeno mjesto s nekim
koga ne poznajem? Čak ni... (Stanka. Lagan trzaj oklijevanja.) Čak ni s
najboljim prijateljima.
DR. HARVEY: Jesi li dobro? Sjećaš li se ičega?
NATASHA: Da. Hoću reći, da, dobro sam, i ne, ne sjećam se ničega.
Žao mi je. Samo sam umorna. (Meškolji se na stolcu.)
Čujte, sigurna sam da će mi se sve to vratiti i da će se pokazati kako
nije bilo ništa. Vjerojatno sam samo bila glupa pa sam izišla jer mi je
bilo dosadno, a onda u mraku pala u rijeku. Možda mi se ta poruka
poslana na krivi broj nekako urezala u podsvijest i prisilila me da
razmišljam o izlasku. Čak i ne znamo kada sam izišla iz kuće. Vjerojatno
poslije vremena naznačenom u toj poruci. Ne znam. Možda ću se sjetiti,
ali sada ne znam.
DR. HARVEY: Imam nešto za tebe. (Stanka.)
NATASHA: Čemu to služi?
DR. HARVEY: Hoću da vodiš dnevnik. O mislima, osjećajima.
Događajima. Često pomaže pacijentima s poremećajem pamćenja. Ne
moraš mi ga pokazati.
NATASHA: Što znači da ga ne moram pisati. Samo hoću ići doma.
Osjećam se dobro, stvarno. Ovo mjesto smrdi po dezinfekcijskim
sredstvima. Morat ću se istuširati tri puta da skinem taj smrad sa sebe.
(Slabašan smijeh.)
Ipak, i to je bolje od ledene vode, valjda. Mogu sada doma?
DR HARVEY: Bojim se da ne ovisi o meni hoćeš li biti puštena, ali
sam sigurna da te liječnici neće zadržavati duže nego bude trebalo.
NATASHA: Obećat ću im da neću noću izlaziti iz kuće bez narukvica
za plivanje. Za svaki slučaj. (Slabašan smijeh.)

~ 28 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Ulomak iz IZVJEŠTAJA INSPEKTORICE CAITLIN BENNETT -

PONEDJELJAK, 11. siječnja

Natasha Howland ima modrice i ogrebotine, ali nema jasnih fizičkih

indicija o napadu. Bolnička psihologinja, doktorica Annabel Harvey
vjeruje da bi, unatoč gubitku pamćenja o događajima u vrijeme nesreće,
da je Howland doživjela traumu poput napada prije nego što je pala, ili
prije nego što je gurnuta u rijeku, PTSP bio očit u njezinim reakcijama i
ponašanju. Zasad se čini mirnom.
Howlandičin ispis poziva pokazuje neuobičajenu aktivnost prije
nesreće, osim primitka samo jednoga SMS-a s nepoznatog broja u 12:33
u noći: Vidimo se noćas u 3 na uobičajenom mjestu. Howland tvrdi da ne
prepoznaje broj i da nije u njezinom adresaru. Poruka je stigla s telefona
na bonove koji se prodaje u One Cell Stopu u šoping centru u Bracktonu.
Taj telefon, i još jedan identičan, kupljeni su za gotovinu 14. listopada.
Zatražene snimke sigurnosnih kamera šoping centra i One Cell Stopa.
Howland tvrdi da je poruka poslana na pogrešan broj. Mene brine
to što nije odgovorila na nju. Kada smo ih pitali, više od dvadeset
tinejdžera iz njezine škole reklo je da bi u takvoj situaciji odgovorili
pitanjem: “Tko je to?” Howland nije. Unatoč mojoj zabrinutosti zbog
nedostatka odgovora, to ništa ne dokazuje; možda je odlučila ignorirati
poruku koju nije prepoznala.
Nema tragova borbe na obali ni u šumi iza nje, premda je snijeg koji
je padao te noći i sljedećega jutra otežao potragu. Dok se Natashi
Howland ne vrati pamćenje, policija malo toga može učiniti nakon što je
pokrenuta dodatna istraga o izvoru poruke među njezinim prijateljima i
dok ne stignu snimke sigurnosnih kamera iz šoping centra.
Zasad nema razloga za pretpostavku da je ovo kriminalistička
istraga.

~ 29 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Sedmo poglavlje
U ponedjeljak je u košnici bila gužva, kao što se moglo i očekivati, a
Becci se činilo da su svi pogledi upereni u nju dok je hodala između
učionica. Svi su znali da je bila u bolnici. Znali su, zahvaljujući fotografu
lokalnih novina koji je dangubio ispred bolnice, da Aiden radi za čovjeka
koji je izvukao Natashu iz rijeke. Znali su da su, davno nekad, Becca i
Natasha bile prijateljice i da je Becca bila prva osoba koju je spomenula
kada se probudila. Toga su dana sve linije zujale.
O, da, mislim da se toga sjećam. Sranje, Tasha je nosila aparatić, zar
ne? Nije li ta Becca Crisp bila prilično debela? Prava svinjica?
Šapat. Mrmljanje. Pogledi. Poželjela je da sve to prestane. Njoj to
nije trebalo baš kao ni Tashi. Povremeno bi netko pokušao razgovarati s
njom, ali ona bi samo produžila. Mogu razgovarati s barbikama, ako žele
novosti o Tashi. Barbike žele pozornost.
Osim što ih je pod odmorom u zajedničkim prostorijama vidjela
okružene gomilom tračeva gladnih sljedbenika, Becca je uspjela izbjeći
Hayley i Jenny tijekom prijepodneva i nadala se da će izdržati sve do
zadnjega zvona i onda pobjeći. Ne bi trebalo biti teško. Imala je dva sata
likovne kulture cijelo popodne, na što nijedna od njih dviju nije išla.
“Dobro si?” upitala je Hannah. Hannah je ovih dana bila nešto kao
Beccina najbolja prijateljica, koliko god je to mogao biti netko tko nije
Aiden, dok su sjedile, kao i većinom hladnih dana u vrijeme ručka, na
radijatoru u Prirodoslovnom hodniku dijeleći vrećicu grickalica.
Hannah cijeli dan nije spominjala sve ovo s Tashom - ne otkako je Becca
jučer u SMS-u oštro odgovorila da o tome stvarno ne želi razgovarati -
ali se još osjećalo između njih dviju, poput crne mrlje na sivom oblaku
koji se nadvio nad cijelom školom. Na neki je način Becca željela da je
Hannah pita. Tako bi barem pokazala da ima neku jebenu volju. Hannah
je bila draga, a čak je bila i zabavna, kad je bila opuštena, i sjajno je
slušala Beccine izljeve oduševljenja ili bijesa prema Aidenu, ali nije se
moglo zanijekati da je bila pomalo poput otirača. Prijateljstvo je ovisilo
o Becci. A ona je imala i druge prijatelje: Casey u Klubu kazališnih
tehničara, Emily s kojom je sjedila na engleskom i, naravno, Aidena.
Nekad se činilo da Hannah ima samo Beccu. Hannah nikad nije imala
druge planove. Hannah je uvijek bila tu. Hannah je uvijek bila sretna što
vidi Beccu.

~ 30 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Becca je, zapravo, bila svjesna toga da je sada u osnovi najbolja

prijateljica s neuglednom djevojkom iz škole čije ime nitko nije
zapamtio punih pet godina. Bio je to veliki pad u odnosu na status
zauvijek najbolje prijateljice Natashe Howland. To joj je smetalo više
nego inače. Ali se činilo da Hannah ne primjećuje.
“Da, dobro sam. Možda odem popušiti jednu prije likovne. Ideš i ti?”
“Ne, ostat ću na toplom.” Hannah je uvijek govorila da joj mama
pobjesni ako smrdi na pljuge, ali Becca je duboko u sebi znala da
zapravo Hannah mrzi smrad. Kad su bile negdje vani, uvijek je stajala
metar-dva podalje od Becce dok je pušila, a izraz lica svaki put bi odao
Becci da joj se cigarete pomalo gade. I bila je u pravu. Ali to je bilo tako
dekadentno i bezbrižno... i navukla se. Voljela je osjećaj vreloga dima u
plućima. Okus koji je u sebi nosio tisuću “jebi se” upućenih majci i
košnici.
“Kul”, rekla je ustajući. “Poslat ću ti poslije poruku. Zabavi se na
geografiji.”
“Aha, to sigurno”, nasmijala se Hannah i zakolutala očima. “Lol.”

*
Oštra hladnoća bockala joj je kožu nakon sjedenja na vrućem
radijatoru, pa je Becca podignula ovratnik debele jakne probijajući se
prema stražnjoj strani sportske dvorane. Dok se provukla kroz otvor u
snijegom prekrivenoj živici prema malom prostoru “ničije zemlje” uz
igralište, već je imala cigaretu u ustima i kopala po prepunom džepu u
potrazi za upaljačem. Ako ništa drugo, prestao je padati snijeg. Noge su
joj trnule u mokrim starkama, a tlo je bilo vlažno i sklisko dok se
probijala prema kutu. Njezina je mama, koliko god to mrzila priznati,
imala pravo. To baš i nije najbolja obuća za ovo vrijeme. “Više ne mogu
ni pušiti na miru.”
Becca podigne pogled i smrkne joj se. Toliko o izbjegavanju barbika
do kraja dana. Držeći tanku cigaretu marke Vogue, Hayley je izgledala
jednako zlovoljno kad je ugledala nju. Nagnula je glavu unatrag i
otpuhnula dug dim, kao da s njime može otpuhnuti i Beccu.
“Nisam mislila da trčanje i pušenje idu ruku pod ruku.”
Hayley slegne ramenima. “Idu, ako trčiš tako dobro kao ja.”
Becca zapali cigaretu. Srce joj je nervozno lupalo, ali nije bila
sigurna zašto. Pa to je samo Hayley. Boli je dupe za Hayley. “Sprječava

~ 31 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

debljanje, pretpostavljam. Znam koliko je to tebi važno.” Hayley baci

savršeno našminkan pogled prema Becci. “Nisam ja bila debela.” Nagne
se na zid, a plava kosa padala joj je preko krznom podstavljene
kapuljače, dok je pušila, kul i nehajno. Bila je prekrasna, morala je
priznati Becca. Možda čak i ljepša od Natashe. Ostavljala je dojam, rekla
bi njezina mama. Čak i prošlo polugodište, kad je pala niz stube i morala
tjednima, gotovo sve do Božića, imati povez na ruci, uspjela se isticati
stilom. Becca je pokušala zamisliti Hayley kako se vere na stablo, ali
umjesto toga mogla se sjetiti samo kako su u to vrijeme bile bliske.
Odjednom se osjetila previše umornom da bi nastavila razmjenjivati
pakosna podbadanja. Kakvoga smisla to ima? Čim se Natasha oporavi i
iziđe iz bolnice, Becca će biti zaboravljena, a one će se vratiti na
suprotnu stranu društvenoga spektra.
“A ti si dobro?” upitala je na kraju, mrzeći samu sebe jer je zvučala
kao Hannah. Pokorno. Krotko. Poput otirača.
“Kao da je tebe to briga”, uzvratila je Hayley.
Becca nije bila sigurna u to, samo je htjela reći nešto da ispuni
neugodnu tišinu. Povukla je dugačak dim cigarete, želeći je što brže
popušiti. “Samo sam pitala. Ne moraš biti kuja.”
Hayley pogleda u svoje čizme. Ugg, naravno. Becca je vidjela oznaku
na peti. Jennyn stil je možda bio lažan - Jennyna mama, samohrani
roditelj, nije imala novca - ali Hayley je na nogama imala najmanje
dvjesto funti. Obrisala je snijeg s pete jedne čizme vrhom prstiju druge,
zaprljavši je, kao da joj se živo fućka koliko su koštale. Becca je vidjela
kako upijaju vlagu. Koliko god čizme koštale, Hayleyne noge vjerojatno
su bile ledene kao i njezine.
“Čula si se s Tashom?” upitala je Hayley spuštena pogleda. Riječi su
bile lagane poput snježnih pahulja, ali Becca se ukočila od napetosti.
“A trebala sam?”
“Samo pitam, Bex”, Hayley je oponašala Beccin odgovor, ali je
zvučala umorno, a sav sjaj njezine cigarete, šminke i dizajnerske odjeće
na trenutak je nestao. “Nije važno.”
“Ne”, odgovorila je Becca. “Nisam.” Zastala je, držeći cigaretu pokraj
usta, pogledala Hayley i razlog njezina pitanja odjednom je postao jasan.
“Zašto? A ti nisi?”
Hayley slegne ramenima, nehajno, ali odgovor je bio tu. Ne. “Samo
se brinem za nju, znaš.”
“Ne možeš je nazvati?”
~ 32 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Mobitel joj je uništen. Pokušala sam na kućni. Alison je rekla da je

dala Tashi svoj iPhone, a sebi kupila jeftini mobitel samo da može slati
SMS-ove i zvati. Rekla je da sada barem ima telefon kojim se zna
koristiti.” Slabašno se nasmiješila. “Znaš kakva je s tehnologijom.” Becca
zapravo to i nije znala. Zadnji put kad je bila kod Howlandovih, telefoni i
računala nisu bili bitni. Većinu vremena provodile su gradeći kućice i
igrajući se gusara. “Uglavnom, nazvala sam je i poslala joj poruku, ali
nije odgovorila”, završila je Hayley.
“Možda se ne osjeća najbolje. Možda je još pod sedativima.” Becca
nije bila sigurna zašto pokušava utješiti Hayley. Napokon, Natasha je u
bolnici. Zašto je bitno što nije jedan dan slala poruke barbikama? Kolika
je njihova pohlepa? Povukla je dugačak dim, dok je Hayley gazila opušak
i gurala ga pod snijeg. Popušila je do filtra, ali je htjela izbjeći
neugodnost povratka u školu s Hayley.
“Da, to je vjerojatno zato.” Hayley se odgurnula od zida. “Vjerojatno
joj tamo ne dopuštaju da šalje previše poruka. Ja i Jenny posjetit ćemo je
večeras.”
“Kul.” Becca nije znala što bi rekla, stari osjećaj odbačenosti još ju je
pekao dok je Hayley prolazila pokraj nje i elegantno se provukla kroz
grmlje. Nestala je ne dobacivši joj čak ni usputan pogled.
Kuja, pomisli Becca. Jebena kuja. Zgazila je opušak silovitije nego
što je trebalo.

*
Poslije smirujućeg djelovanja blok-sata likovnog s gospođicom
Borders u njezinoj opuštenoj hipijevskoj atmosferi, nastava je napokon
završila i ona je krenula kroz gomilu djece koja su vrišteći jurila prema
autobusima i autima i općenito prema vratima školske ograde, a onda
se probila prema hodniku gdje su bili ormarići trećih razreda srednje
škole. Namrštila se ugledavši grupicu koja se tamo okupila. To je bila
rijetkost. Pravila dolazaka u školu bila su nešto opuštenija za zadnje
dvije godine i ako nije bilo nikakvog sastanka, nikoga nije bilo briga kad
bi ranije otišli. Isto se odnosilo i na kašnjenje. Obično bi na kraju
školskoga dana kod ormarića bilo tek nekoliko zalutalih; većina je
ostavljala torbe u zajedničkim prostorijama, ali ih nisu nosili na satove.
“Ah, Rebecca!” Muški glas začuo se iz grupice koja se polako
razilazila i razbijala u mala saća košnice. Pogledala je, uhvativši pogled
onoga tko ju je dozivao. Svijetlosmeđa kosa. Prijateljski osmijeh. Borice
~ 33 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

na licu koje će se jednoga dana produbiti, ali zasad su ga činile

zanimljivim. Starijim. Seksi.
“Profesore Jones”, rekla je mahnuvši mu na pozdrav. Odjednom joj
je bilo jasno čemu okupljanje. Profesor Jones bio je voditelj dramske
sekcije, a danas je trebala biti audicija za školsku predstavu. Progurao
se kroz grupicu djevojaka koje su gačući pokušavale privući njegovu
pozornost, kako bi došao do nje. “Drago mi je što sam te uhvatio”, rekao
je. Becca je mislila da je ovdje, na hodniku, on uhvaćen, poput dupina u
tunolovki. Pitala se osjeća li on to - svu vrelinu tinejdžerica oko njega.
Kako ga prže pogledima.
“Hoćeš li ti raditi produkciju ove godine?” upitao je. “Bilo bi sjajno
kad bi mogla. Ti si najbolja. A sada si u trećem razredu pa možeš voditi.
Što kažeš?”
Vidjela je Hayley i Jenny iza njega. Ignorirala ih je.
“Mislila sam da je danas audicija?” rekla je ne odgovorivši na
pitanje. “Otkazali ste je?”
“Nisam otkazao”, rekao je, gurnuvši ruku u džep traperica. “Samo
sam je pomaknuo na petak. Jenny je pitala mogu li pričekati da Natasha
iziđe iz bolnice jer bi ona jako htjela na audiciju. Stvarno nisam mogao
odbiti, a nekoliko dana ne znače puno.”
“Ako se vrati do petka.” Pogled joj je preko njegova ramena poletio
prema Hayley i Jenny. Zašto samo ne odu? Čekaju da se mogu upucavati
profesoru Jonesu? Vjerojatno. Tako tužno. “O, vratit će se”, rekao je.
“Nazvao sam bolnicu i pitao kako je. Navodno će je ujutro pustiti doma.
Ona je jako sretna djevojka.”
“Bila je mrtva trinaest minuta”, rekla je Becca. “Jezivo, zar ne?”
“Ne bi trebala razmišljati o takvim stvarima.” Imao je blage smeđe
oči. “Vjeruj mi, kad razmišljaš o tim stvarima, malo poludiš. Bit će dobro
i to je jedino bitno.” Becca se nasmijala. Nije se mogla suzdržati. Njoj se
profesor Jones nije sviđao na taj način, kao drugim djevojkama, ali joj se
sviđao.
“Onda”, rekao je držeći zgužvan primjerak drame, “mogu li se
osloniti na tebe, da ćeš nas učiniti sjajnima, poručnice? Sada kad sam te
promaknuo u pukovnicu?” Zagledala se u knjigu, a onda u plave glave
barbika koje su se udaljavale i njihovih podanika, koji su odustali od
čekanja pa će sigurno umjesto toga kampirati pred njegovim kabinetom.
Podignula je glavu i salutirala. “Pa, hajde onda, gospodine.”

~ 34 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Sjajno!” Široko se nasmijao i namignuo joj. “Odmah se osjećam

bolje. Pogledaj i reci što misliš. Napravi koju skicu pa ćemo se sastati i
pregledati ih. Ne mora biti ništa jako pametno. Dojmljivo i moćno bit će
dovoljno.”
“Ovo će dobro izgledati u mojoj prijavi za fakultet”, rekla je.
“Ti bi to ovako i onako napravila.” Profesor Jones stisne joj ruku.
“Poznajem te.”
“Kako god vi velite.” Zakolutala je očima, dijelom kako bi sakrila
crvenilo koje se pojavilo niotkuda i zgrozilo je, a onda je krenula prema
ormariću.
“Dođi u petak na audiciju!” doviknuo joj je na odlasku. “Pomogni mi
svladati krhka ega!”
Nasmijala se. Barbike nisu mogle prevariti ni profesora Jonesa.
Možda mu je njihov flert bio ugodan, ali to je sve. Zazujao joj je mobitel.
Hannah.
Ideš doma? Ili ti se ide u Starbucks na vruću čokoladu?
Nadala se da je Aiden, ali on baš i nije bio za slanje SMS--ova, ako
stvarno nije imao što reći. Vjerojatno se neće čuti s njim sve do večeras i
neće ga vidjeti do sutra, a i to na samo nekoliko sati. To je bilo jedino
sjebano kad hodaš s dečkom koji ne ide s tobom u školu. Ne možete se
čak ni pretvarati da učite zajedno. Vidimo se na ulazu u 5.
Vruća čokolada s Hannom možda je bila dobar završetak dana.

~ 35 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Osmo poglavlje
Iz DOSJEA INSPEKTORICE CAITLIN BENNETT:
ULOMAK IZ BILJEŽNICE NATASHE HOWLAND

Čitala sam sve lokalne novine, prostrte po mojemu krevetu, kad su

se pojavile Hayley i Jenny. Bilo je tako čudno sve to pročitati u
senzacionalnom crno-bijelom tisku. Gledati vlastito lice kako zuri u
tebe. Sigurno im je moja majka dala tu sliku (ja sigurno ne bih tu
izabrala). Snimljena je u neko doba prošle godine, na obiteljskom ručku.
Na njoj izgledam bucmasto. A tu je i fotka na kojoj sam izvučena iz rijeke
i čudna fotografija čovjeka koji me spasio, Jamieja McMahona, očito
nesvjesnoga kamera koje su ga uhvatile dok izlazi iz kuće. Bio je
odvjetnik u Londonu prije nego što je promijenio karijeru, pišu novine.
Zašto bi itko živio u Londonu i onda se preselio ovamo? Junak sa psom,
tako su ga nazvali. Povučeni muškarac spasio “mrtvu” tinejdžericu.
Koliko je još ljudi čitalo o svojoj smrti u navodnicima? Nije rekao puno,
uobičajeno svatko bi to učinio i slične stvari koje ljudi uvijek govore. Svi
znamo da većina ljudi ne bi.
Rekao je da je kasnio toga jutra i da je jednostavno zahvalan što nije
još više zakasnio.
Ti zahvalan? pomislila sam zureći u njegovo nacereno lice. A što
misliš kako je meni? Zatvorila sam novine. Sada ih gledam već treći put,
stalno iznova čitajući pojedinosti. Pitala sam se što pišu o meni. Pitala
sam se kako će to dr. Harvey i njezine prazne oči protumačiti. Kao da ću
joj ikada dati da pročita ovu glupu bilježnicu!
Nervozna sam, dosadno mi je u krevetu i trebam svježega zraka.
Modrice me muče i mišići me bole gotovo sve vrijeme. Kao da sam trčala
kros ili nešto slično. U zadnje vrijeme sam puno trčala i to se trčanje
pretvorilo u nešto više. Nešto snažnije. Nikad neću biti brza kao Hayley,
ali sam brža i čvršća nego prije. Zbog te pomisli zurim kroz prozor.
Želim ići kući.
Tek je pet sati, a vani je već mrkli mrak. Prazan, hladan mrak.
Obično nitko jako dugo ne navuče zastore, a meni to ne smeta. Soba je
visoko. Nitko ne može vidjeti u nju. Sviđa mi se što mogu gledati duboko
u tamu, makar me podsjeća na onu drugu tamu, onu u ledenoj hladnoći.

~ 36 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Onu koja mi je oduzela dah i zaustavila srce. Zagledam li se dovoljno

dugo u noć, mogu pobijediti strah. Više mi ništa ne može.
Hayley i Jenny su se smijale kad su došle, ali atmosfera je odmah
postala neugodna, kao da smo odjednom postale stranci. Možda u
bolnici. Ovakva mjesta mogu tako utjecati na ljude.
Uostalom, osjećala sam se čudno, a njima je bilo tako neugodno dok
su stajale na vratima, ali ja sam im se nasmiješila (jer su mi, ruku na
srce, toliko dojadili posjeti obitelji i makar je isprva bilo čudno, one su
milijun puta zabavnije od moje bake) i zabacila svoju plavu kosu, koja
sada izgleda poput njihove. Raspoloženje se popravilo kad smo se
zagrlile i kad su zavrištale od sreće i vidjele da mi je drago što ih vidim.
Skinule su jakne i šalove i gotovo sam osjetila kako se opuštaju u
pretoploj sobi. Sve je opet normalno.
Jennyna mama sačuvala je sve novine. Rekla mi je Jenny, kolutajući
svojim lijepim velikim očima, vidjevši novine na mojemu krevetu.
Navodno ih je pospremila u album, kao i Jennyne slike dok je bila mala.
Kao da svi žele djelić uzbuđenja onoga trenutka kada sam se našla na
rubu smrti. A ipak sam se nasmijala. Jennyna mama je s drugog planeta.
Siromašna je, barem u usporedbi s mojim i Hayleynim udobnim
bogatstvom srednje klase, i prečesto pijana. Ona je sirotinja iz prikolice,
bijeda iz Essexa, a Jenny se silno trudi metaforički sa sebe oprati to
blato. Ali ponekad se na njoj još osjeća taj miris. Ta blaga nota Eau de
Desperationa. Zločesta sam, znam, ali to je istina.
“I sad bih ja jednom u budućnosti trebala to listati i misliti: 'A
joooj... sjećate se onoga kad se Tasha zamalo utopila? Baš slatkooooo.'
Prolupala je”, rekla je Jenny.
Gotovo sam je upozorila na tehničku pogrešku u njezinoj rečenici.
Ja se jesam utopila. U tome ništa nije bilo zamalo.
A onda je Hayley došla na red. Nije me gledala. “Poslala sam ti
poruku”, nehajno je rekla, zatvarajući novine i zabacivši savršenu kosu
iza uha. Bila je tako nonšalantna da sam znala da je boli što joj nisam
odgovorila. Ja sam još glavna. Čak i poslije svega. Sada možda još i više.
“Baka je bila tu pa sam stišala mobitel”, rekla sam joj, što je bila
očita laž. “Zapravo ne vole da se koristimo mobitelima u sobi.” A to je
istina, ali su bolničarke popustljive prema meni jer me žale.
Sjedile su jedna pokraj druge na kraju mojega kreveta, moje dvije
najbolje prijateljice. Gledajući me. Želeći mi postavljati pitanja. Ne
znajući kako.

~ 37 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Onda”, rekla je Hayley, dok je Jenny izvlačila čokoladu i grickalice

iz torbe, “jesi li se ičega sjetila?”
Nisam. Odmahnula sam glavom. Baš čudno. Ne sjećam se ničega
između ručka u četvrtak i buđenja u bolnici. Slegnula sam ramenima i
na trenutak Hayley nije rekla ni riječ. Samo me proučavala, a onda se
lagano nasmiješila. Onim svojim zagonetnim osmijehom. Uvijek sam
znala što se događa u Hayleynoj glavi, ali ovih dana nisam sigurna.
Jenny je još bila usredotočena na sadržaj svoje neuredne torbe,
skrivajući lice od mene, a onda je, napokon, uz osmijeh, izvukla tri
prutića Crunchie. Moju omiljenu čokoladu.
Uzela sam ih, ali sam ih ostavila na noćnom ormariću. Svaka
kalorija se broji, uvijek je govorila moja mama, a ja danima samo ležim
u krevetu. “Bit ću dobro”, rekla sam im. “Sigurna sam da će se u jednom
trenutku sve vratiti.” Onda smo malo razgovarale o tome što sam tada
radila. Išla sam u školu, a onda smo opet došle do tajanstvenog izlaska.
Do trenutka kada sam pala u rijeku. Sve zvuči tako dosadno.
“Svi smo se tako bojali za tebe”, izgovorila je Jenny prije nego što je
ispričala kako svi u školi pričaju o meni, kao da ja to nisam već doznala.
To je naslijedila od majke, te napadaje blebetanja. Izbacuje riječi u
gomilama. Bez kontrole, prava navala osjećaja skrivenih u riječima. Lice
joj je crveno dok govori, pogled sijeva po sobi. Kao da je nervozna, ali
mislim da možda samo ne zna kako bi se ponašala poslije ovakva
događaja. Možda se previše trudi biti normalna.
Na kraju ju je Hayley prekinula, mislim da bi inače cijelu večer
lupetala o školi.
“Ona jebena policajka misli da si se možda pokušala ubiti.” Hayley
se nasmijala dok je to izgovarala. “Što je njoj?”
I mene je to malo nasmijalo. Ispričala sam im o doktorici Harvey i o
tome kako moram ići na seanse pa sam zakolutala očima i smijala se
koliko je bezvezna i dosadna. (Stvarno je takva.) Ali im nisam rekla za
bilježnicu. Ni da moram sve zapisivati. Prvo, to je privatno i radim to
samo zato što mi je dosadno, a drugo, ne želim da misle da zapisujem
sve što ovdje govorimo i radimo kako bi netko drugi to pročitao. (To se
neće dogoditi! Doktorica Harvey se neće zavući u moju glavu.) Ne želim
da se boje zbog toga.
“A jesi li dobro?” upitala je Hayley.
Pitanje je bilo ozbiljnije nego što je trebalo biti i odjednom se
nijedna od njih više nije smijala. Na trenutak sam uspjela vidjeti da

~ 38 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

ispod površine - jer sve tri jako dobro skrivamo ono što je ispod - leži
zabrinutost. Nalazile smo se na drukčijem teritoriju - u nepoznatim
vodama. Ja sam gotovo umrla. Ja jesam umrla, a ne sjećam se zašto. To
sve mijenja.
Rekla sam: “Aha.” Moj glas više nije onako promukao, ali još zvuči
kao da sam zaradila najgoru upalu grla u životu. Rekla sam da samo
želim izići odavde, a Hayley je rekla da me razumije jer ovdje sve smrdi
po starcima.
Stvarno je tako i sve tri smo se tome nasmijale - Hayley nije često
duhovita, ali kad jest, njezin je humor opor i obično o novcu - i
neugodna napetost je nestala. Stvari su se promijenile, ali naše staro
prijateljstvo je poput mene: ne umire tako lako.
Jenny mi je dala primjerak Vještica iz Salema. Morala ga je nabaviti
od profesora Jonesa. Priznala je da je tražila moj primjerak kada su našli
moj iPod i druge stvari koje su mi donijele, ali nije ga mogla naći.
Lagano se zacrvenjela kad je to rekla. Pitala sam se koliko su stvarno
prekopavale po mojim stvarima. Koliko ste ladica pregledale vas dvije?
Sve? Kutije ispod mojega kreveta?
Primjerak koji mi je pružila bio je zgužvan i izlizan, ali svidio mi se
dodir papira. Navodno je audicija u petak. Nagovorile su profesora
Jonesa da je odgodi kako bih i ja mogla sudjelovati. “Ti bi bila sjajna
Abigail”, rekla je Jenny. Jenny zapravo misli da bi ona bila sjajna Abigail,
ali to nikad neće reći. Ne bi prije to rekla, a sigurno neće ni sada. Čak i
da joj ponude tu ulogu, kladim se da bi nagovorila profesora Jonesa da
je da meni. Jenny voli ugađati ljudima. Većinu vremena. A vjerojatno će
joj i ponuditi tu ulogu. Ja sam dobra - puno sam bolja nego što mi
profesor Jones to priznaje - ali Jenny blista na pozornici. Međutim, ona
to ne shvaća. Ne potpuno. Ona je, valjda, meka srca. Na neki svoj način.
Možda smo posve drukčije, tri najbolje prijateljice, ali sve volimo
dramu, u životu i na pozornici. Sve volimo školske predstave. U njima
vladamo.
“Možda Jamesu Ensoru da ulogu Johna Proctora”, našalila se
Hayley. Smijale smo se tome. Dvaput sam izišla s Jamesom ovo ljeto
poslije tuluma na kojemu smo se pijani poljubili. Najzgodniji dečko u
školi, tako barem kažu. Meni se činilo da mu je jezik kao mokra, sluzava
riba, a ruke nespretne i previše drhtave. Nikad nismo otišli dalje od
toga, a James otada samo kruži oko mene. Nikad to nisam rekla Hayley i
Jenny - čak i mi imamo svoje tajne - ali nije mi baš jasno to sa seksom.
Cerekam se i vrištim kao i druge, ali ja sam valjda jedina cura u školi
~ 39 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

koja se pravi da sam u seksu otišla dalje nego što stvarno jesam. Sama
pomisao na to ostavlja me hladnom. Možda je meni na neki način mjesto
u toj rijeci. Možda bih trebala biti Elizabeth Proctor, a ne Abigail. Ali to
ne bi bilo barbičasto od mene, kako nas zovu u školi, a ja jesam barbika.
Rekla sam da će možda profesor Jones sam igrati tu ulogu i da ne
mogu zamisliti da bi je glumio tinejdžer, čak ni James. Za to moraš imati
grubu kožu i ruke. Onda sam pogledala prijateljice. Obje su se složile -
ničim izazvana slika profesora Jonesa, gologa i u akciji, nekako je strast
učinila snažnijom jer je bila zabranjena. Abigail i John Proctor
pomiješani s tinejdžerskom zaljubljenošću u učitelja glume. Gotovo sam
osjetila kako raste temperatura u sobi.
“Ali nadam se da neće”, rekla sam na kraju. “To bi bilo čudno. I
pomalo neukusno. Zamisli da se ševiš s nekim njegovih godina. Pa
makar se pretvarali.” Napravila sam grimasu kao da ću povraćati.
“Jezivo.” Proizvele su prikladne zvukove - jesu, naravno - ali su izgledale
kao da ih grize savjest. (Nekad su tako predvidljive.) Obuzela me čudna
toplina zbog njih. Možda se ne bih smjela toliko poigravati s njima.
“A što je s onom osobom koja ti je poslala poruku?” Ovaj put je
Jenny postavila pitanje, vraćajući razgovor natrag na moju priču - moj
događaj - kako bi još malo prekapala po njoj. “Policajka nas je pitala za
broj, ali ga nismo prepoznale.” Pokušala je zvučati nehajno, ali nisam
popušila. Rekla sam joj da ga ni ja ne znam i da je sigurno poslao poruku
na pogrešan broj, da to nema nikakve veze s onim što mi se dogodilo.
“Pitala je i Beccu”, rekla je Hayley. Listala je stranice drame, ali
pogled joj je bio usmjeren ravno pa sam mogla primijetiti kako je
savršen luk njezinih obrva. Ja moram opet urediti svoje. “Kao da bi
Becca mogla znati.”
“Bila je tu”, rekla sam tiho. “Čitala mi je dok nisam bila pri svijesti.”
“I čula si je?” upitala je Jenny. Njoj se živo fućka za Beccu. Ona ne
dijeli osjećaj izdaje koji nosimo Hayley i ja. Nikad nije bila Beccina
prijateljica. “To bi bilo čudno.”
“Ne znam”, rekla sam joj. “Možda kao u snu.” Ne znam ni je li to
istina, ali to su željele čuti.
“A što je sa...”, Jenny se nagnula prema meni, “... kad si bila... znaš...”
“Mrtva?” dovršila sam.
Hayley je to zgrozilo. Hayley mrzi smrt. Svi je mrzimo sada kad smo
shvatili što će nam se jednoga dana dogoditi - iako sam ja dosegla taj
trenutak nešto brže od svojih prijatelja. Mrzimo je i fascinirani smo
~ 40 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

njome, ali Hayley se stvarno boji. Ona je to doista shvatila, čini mi se.
Ispod privida savršenosti jako je svjesna krhkosti svojega tijela. Vidjela
sam je kako se brine zbog sitnica kada misli da je nitko ne gleda. Je li
netko u njezinoj obitelji umro dok je bila mala? Ne sjećam se. Možda.
Možda o tome nije govorila, ali zbog toga se više nije verala pod drveću,
zidovima i skelama - zbog važnijega razloga od naraslih sisa.
“Pa istina je.” Nasmijala sam se, ali nisam mogla razmišljati ni o
čemu osim o mraku i golemom strahu koji me obuzimao u sjećanju na
pokušaje da dosegnem grane. Kao da me mrak čekao. Kao da mi se
smijao. Od toga mi zastaje dah u grlu. Ali neću to pokazati. Želim izići
odavde za nekoliko dana. Moram. Moram ostati normalna. Rekla sam im
da se ničega ne sjećam. Sudeći po Hayleynoj faci, ne znam je li to dobro
ili loše, jer se mnogočega boji. Možda želi priče o blještavim svjetlima,
tunelima i anđelima.
Kad je ušla bolničarka i rekla da je Hayleyna majka došla po njih, na
trenutak sam se pitala kako je znala koja je od mojih prijateljica koja, a
onda sam se sjetila da su cijeli vikend plakale oko mojega kreveta.
Čudno je što sam bila ovdje, ali nisam tome prisustvovala. Još drhtim od
toga, iako je toplo. Kao da su bile na bdijenju za mene, a ja sam neki
vampir koji je ustao iz mrtvih.
Moje prijateljice cvilile su od razočaranja, ali bolničarka im je rekla
da se moram odmarati (dosta mi je odmaranja) pa me pogledala tako
toplo kao da me voli. Sigurno je dobra bolničarka. “Uskoro će ti donijeti
večeru”, rekla mi je, a onda bacila pogled na grickalice i čokoladu. “Ako
je još ostalo mjesta poslije svega ovoga.” Ona je krupna žena, njezina
debljina nimalo joj ne smeta. Sumnjam da je ikad pojela samo jednu
kockicu čokolade i bacila ostatak. Je li ikada osjećala pritisak
savršenstva? Da, želim pojesti čokoladu. Netko poput nje pojeo bi je bez
kajanja. Gotovo joj zavidim.
Hayley i Jenny zagrlile su me pa smo se pretvorile u klupko kose,
jakni i vrela daha. Osjećala sam stisak mršavih ruku i znala sam da su
Hayleyne. Kad su se odmaknule, bile smo vlažne od kondenziranog
zraka.
“Šalji poruke”, rekla je Hayley. Izgledala je tužno. Zastala je na
trenutak. A onda rekla: “Volimo te, Tasha. Usrale smo se od straha zbog
tebe.”
Jenny kimne. “Brzo se vrati u školu. Jako nam nedostaješ.”

~ 41 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Pa prošao je samo jedan dan. Pitam se koliko sam im nedostajala

kad su sve vrijeme sigurno razgovarale samo o meni. Znam da je ružno
tako misliti. Morala bih biti sretna da smo opet prijateljice. To, napokon,
želim. Među nama je u zadnje vrijeme malo napeto.
“I vi ste meni nedostajale”, rekla sam. Prošlo vrijeme mi se
omaknulo, ali nisu primijetile. Na neki su mi način stvarno nedostajale.
One su mi bile najbolje prijateljice.
Možda će sada stvari biti drukčije.

~ 42 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Deveto poglavlje
18:20
Jenny
Ovo je bilo prečudno. Ne čini ti se?

18:21
Hayley
Stvarno mi šalješ sms sa
stražnjeg sjedala? ;-)

18:22
Jenny
Pa hoću s tobom o tom razg. Grr za mamu. Kakva je to
usrana muzika?

18:23
Hayley
Sr iz 90ih.

18:24
Hayley
Daa. bilo je čudno. Stvarno
se ne sjeća.

18:24
Jenny
Misliš da će se sjetiti? Bojim se.

~ 43 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

18:24
Hayley
i ja. Nazz te poslije.

18:25
Jenny
Da je bar umrla.

18:25
Hayley
IZBRIŠU Sve će biti ok.

18:25
Jenny
Brišem razg ili samo por?

18:26
Hayley
Razgovor.

18:26
Jenny
Jebeno sranje.

18:26
Hayley
Ne brini. A sad izbriši.

~ 44 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Deseto poglavlje
Aiden je mogao smotati džoint brže i spretnije nego bilo tko koga je
Becca poznavala. Njegovi džointovi, zaključila je Becca duboko uvlačeći
dim, gledajući narančastocrveni nagorjeli rub papira i male sjemenke
trave koje su pucketale, bili su jebeno genijalni. Tri, pet ili sedam rizli,
uvijek savršena ravnoteža trave i duhana i nikad ne moraš prejako
povlačiti niti su ti usta puna šita jer je smotan prelabavo.
Cerekala se i kašljala dok ju je polako udaralo u glavu, zagrijavajući
joj obraze koji su je još pekli od vanjske hladnoće, makar je u sobi bilo
pakleno vruće. Aidenova mama nije štedjela na grijanju. I svaka joj čast
samo zbog toga. Zbog toga i pizze koju im je naručila.
“Dobra trava?” upitao je Aiden.
Becca mu je ležala glave na ramenu i gledala u strop. “Dobra trava”,
rekla je i nacerila se. “A sad mi daj griz pizze”.
Izvukao je debelu krišku iz kutije, držeći je iznad njezine glave.
Pružila je ruku prema njoj, a on ju je držao tako da je nije mogla
dosegnuti.
“Zamjena.”
Mahnula je džointom prema njemu, a onda se istegnula, dok joj je u
glavi zujalo, smijala mu se odgrizavši veliki komad havajske pizze, s koje
se sir cijedio u dugim nitima sve dok nisu popucale i završile na njezinoj
bradi. “Baš seksi.”
Slegnula je ramenima. “Ja nisam barbika. Baš me briga”
“Barbika?” Aiden je otpuhnuo dugačak slatkast dim u njezino lice, a
ona ga je udahnula skidajući s lica nimalo laskave ostatke hrane.
“Pa znaš, kao Natasha i njezina ekipa. One nikad ne jedu. Vjerojatno
se samo klistiraju. Tragično.”
“Mislim da si ti amnezična bulimičarka”, rekao je Aiden brižno.
Nasmijao se. “Prežderavaš se, a onda zaboraviš povraćati.”
“Seronjo!” Riječ nije baš odjeknula snažno, ovako ispljunuta kroz
ananas i sir. Pojela je krišku, a onda opet od njega uzela džoint.
“Pa zašto uopće govoriš o njima? Nikad ih ne spominješ? Baš te
briga. Natasha je dobro. Sva ta sranja će nestati.”
“Znam”, rekla je. “Valjda su se s ovim sva sjećanja vratila. Na to
kakve su bile kuje prema meni.” I više od toga, htjela je reći. Vratila su se
~ 45 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

sjećanja na to koliko sam ih silno željela zadržati. Kako bih im dopustila

da zauvijek budu kuje prema meni, samo da ostanem u njihovu društvu.
Prava luzerica. Neka poniženja, međutim, moraš zadržati za sebe, ako
želiš zadržati dečka. Nitko ne mora znati kakva može biti pizda, a
najmanje Aiden.
“Jamie je otišao posjetiti je”, rekao je Aiden, “ali navodno je bila
previše umorna. Mislim da se malo osjećao kao idiot. Većinu vremena
ne druži se s ljudima.” Ponudila mu je džoint, ali on je odmahnuo
glavom. “Ti popuši. Ja moram malo svirati gitaru.”
To je jedino iritiralo Beccu u Aidenovu poslu s Jamiejem
McMahonom - snimali su navečer od sedam ili osam do ponoći, ili čak
duže, ako im se primicao rok. To je značilo da bi danima jedva vidjela
Aidena, dok bi, da radi kao normalni ljudi, imao slobodne večeri.
“Ja bih ga želio vidjeti, da je meni spasio život”, nastavio je Aiden.
“Barem da mu zahvalim, ako ništa drugo.”
“Nije ni Hayley odgovorila na poruku. Možda i nije tako dobro kako
misle. Dok sam joj čitala u bolnici, bila je tako mirna. Bilo je teško
pomisliti da neće umrijeti. Ili da je umrla ili što već. Možda se ne možeš
samo tako vratiti iz toga?” Zašto odjednom brani Natashu? Koliko je
teško riješiti se starih navika?
“Ipak je čudno. I baš u Natashinu stilu da joj se živo jebe što se
netko potrudio posjetiti je. Mogla je izdržati pet minuta.”
“Istina”, rekla je Becca. “Njezina mama nazvala je moju. Navodno se
ne sjeća previše. Kao, zaboravila je sve što se događalo toga dana.”
“Tim više čovjek bi pomislio da će ga htjeti vidjeti.”
“Da, ali to je Tasha. Nisam sigurna da se dobro osjeća kad je netko
posjeti u bolnici.”
Aiden je izgledao začuđeno.
“Pa nema šminke. Nema peglu za kosu. Nema podstavljen
grudnjak.”
“A, mijau.” Aiden se nasmijao, privukavši je. “Nekad si baš prava
kuja.” Ali glas mu je bio blag, a jednu je ruku upleo u njezinu kosu dok se
naginjao poljubiti je. Voljela je njegove poljupce. Nježno, slatko
istraživanje. Bilo je čak i bolje kad su bili napušeni - a to su bili
uglavnom stalno dok su bili zajedno, da bude iskrena. Peckanje u jeziku
prozujalo joj je kroz žile i već bi za trenutak-dva cijelo njezino tijelo

~ 46 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

bridjelo. Aiden joj nije mogao dosaditi. Nikad. Natasha je baš bila glupa
kad ga je odbila.
Dobila je Natashin otpadak. Trudila se ne razmišljati o tome. Aiden
voli nju, Beccu. Nikad ne bi volio Natashu, ne na ovaj način. Ne kao
srodna duša. Ali ipak joj je smetalo što je on poželio Natashu. Što je
mislio da je lijepa. I bila je lijepa. To je sve još više pogoršavalo. Ali čak i
da su prohodali, to ne bi trajalo. Na kraju bi našao Rebeccu. Kad bi se
jednom Natashin zlatni sjaj izlizao i kad bi se ispod njega počeo nazirati
jeftin metal, shvatio bi da je Becca dijamant. Bi, naravno.
“Što je?” upitao je, odmičući se od nje kao da je mogao osjetiti
odsutnost u njezinu poljupcu. Oči su mu bile mutne i crvene, a osmijeh
blag.
“Ništa”, rekla je. “Baš ništa.” Još su imali samo pola sata prije nego
što bi je morao odvesti kući, a onda krenuti snimati što god da gospodin
McMahon sklada te večeri. Koju ona nije htjela provesti razmišljajući o
Natashi Howland. Natasha Howland bila je dio njezine prošlosti. Neka
tamo i ostane. Čak i da Tasha sad dopuže do nje - što nikad neće
napraviti - Becca ne bi htjela imati nikakva posla s njom. Da je Becca bila
pokraj rijeke, nije sigurna da bi uopće pokušala izvući svoju bivšu
najbolju prijateljicu iz vode. Toliko o “zauvijek”. Od te se pomisli lagano
sledila. Smrt i njezina ljubav prema Aidenu. Zagrlila ga je još čvršće. Ovo
je zauvijek. Bila je sigurna u to.

~ 47 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Jedanaesto poglavlje
Iz Brackston Heralda, srijeda, 13. siječnja

Iako još nije otkriveno kako se šesnaestogodišnja Natasha Howland

(na slici lijevo, s majkom) našla u rijeci u subotu ujutro, policija
trenutačno ne razmišlja o mogućnosti da je posrijedi zločin.

Prema bolničkim izvorima, gospođica Howland, šesnaestogodišnja

učenica Općinske škole u Brackstonu, dobro se oporavlja i jutros je
otpuštena iz bolnice. S obzirom na to da se, kada je pronađena,
pretpostavljalo da je mrtva, liječnici i članovi obitelji njezino su
ozdravljenje nazvali čudesnim. Još se ne sjeća što se događalo te noći.
Iako ova priča ima sretan završetak, čini se da je njezin početak još
obavijen tajnom. I obitelj Howland i policija pozivaju sve koji su možda
vidjeli Natashu u petak, 8. siječnja navečer, da se jave.

~ 48 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Dvanaesto poglavlje
Iz DOSJEA INSPEKTORICE CAITLIN BENNETT:
ULOMAK IZ BILJEŽNICE NATASHE HOWLAND

Mama me vodila u šoping. Naravno. Ono što ne zna pokazati

osjećajima, nadoknađuje novcem. Valjda je to dobra crta na neki način, a
i tata dovoljno zarađuje da održimo nivo na koji smo navikle. Mrzim tu
rečenicu. Mama je neprestano izgovara i silno se trudi da zvuči kao šala,
što zapravo nije. Više je prijetnja. Podsjetnik na ono što im brak održava
na životu.
Siguran sam da voli tatu, ali to će trajati samo dok on bude donosio
novac. Ona se za njega dotjeruje i održava formu, odlazi u teretanu i
kozmetičarki, ali sve ima svoju cijenu. Nije da mu to smeta. Voli joj
kupovati stvari. Čak i ono čime se nikada ne koristi - njezin mjesecima
netaknut MacBook Air - isti kao moj, spareni darovi - baš slatko; njezin
iPad mini, jedino čime se nekada koristi, njezin Kindle i razne
elektroničke uređaje za koje on misli da će joj olakšati život. Skupljaju
prašinu po kući. Ako se ja ne koristim njima, naravno.
Moja majka jedino želi da on nastavi plaćati račun za njezinu
kreditnu karticu svaki mjesec kad potroši stotine funti na cipele,
ručkove i “čašicu vina s curama”. Što on, naravno, čini. Jer tako jedno
drugome pokazuju ljubav. Ali to je njihov život, a ne moj. Ja sam samo
još jedan modni dodatak. Ako ih ovo ludilo čini sretnim, tko sam ja da
bih upozoravala na to? Posebno uz džeparac koji svaki mjesec dobijem.
I slobodu. Sve ide u moju korist.
Iz bolnice smo se vratili kao obitelj, ali čim smo prošli kroz vrata i
čim je bilo jasno da nisam invalid, tata nije znao što bi sa sobom. Otišao
je raditi u svoju radnu sobu kako bismo mi mogle provesti neko vrijeme
zajedno, kao majka i kći. Ne znam što je moja majka mislila o tome, ali ja
sam u sebi gunđala. Htjela sam se samo opustiti u svojoj sobi. Raditi ono
što moram napraviti. Razmisliti o nekim stvarima. Možda pročitati
dramu prije audicije. Pripremiti se za povratak u školu. Otići sama u
šoping. Pregledala sam nekoliko društvenih mreža na mobitelu, dok je
ona skuhala čaj i odrezala nam komad čokoladnoga kolača - tanušan za
nju, debeo za mene - ali želje za brz oporavak postale su dosadne.
Budući da je bilo jasno da neću samo tako umrijeti, silni izljevi ljubavi su

~ 49 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

splasnuli. Drama je gotova. Vidjet ćemo kad se vratim u školu. Moram se

zbog toga malo narugati samoj sebi - taštini.
Kad smo popile čaj i pojele presladak kolač, mama je izjavila da će
morati preskočiti večeru zbog toga, makar je mršava ko kostur. To me
podsjetilo da i ja moram preskočiti večeru, jer sam pojela i Crunchije, a
to me živciralo. Ne moram smršavjeti. Znam da imam dobru liniju. Kao i
ona. Gotovo sam došla u napast da joj kažem kako mršavost ne stoji
dobro starijim ženama, ali zašto kvariti ovaj divni trenutak?
Pitam se je li bila vitka i čvrsta kao ja dok je bila mlada. Njezina je
koža drukčija od moje. Mlohava na nekim mjestima. Moja je napeta,
priljubljena uz mišiće i kosti. Moje je tijelo poput snažnoga, dobro
ugođena stroja. Na njezinu se počinju isticati neki dijelovi. Grudi su joj
se objesile. Koža joj visi na laktima. Nikada prije nisam primijetila te
naznake tjelesne smrtnosti. Mislim da sam pomalo opsjednuta smrću
protekla dva dana. Valjda je to očekivano.
Soba mi se sada čini malo čudnom. Našavši se u njoj prvi put otkako
sam pobjegla od razgovora o kalorijama, zurim kroz prozor - čvrsto
zatvoren - prema stablu i mornarskim ljestvama iza njega. Snijega ima
puno. Ne bih se željela spuštati po tom vremenu, bez obzira na snažno
tijelo.
Sjedila sam na krevetu lijeno listajući Vještice iz Salema i pitala se
koliko će trajati. (Moja majka jako je predvidljiva. Ali opet, većina je
ljudi takva.) Dvadesetak minuta, pokazalo se. Već sam imala spremnu
torbu i cipele kad je pokucala na vrata i predložila šoping. “Mogla bih te
počastiti nečim lijepim”, rekla je kao da će time nestati činjenica da sam
zamalo umrla. “Novi kaput, možda, za ovo grozno vrijeme?”
Ne nedostaje mi kaputa, o čemu svjedoči moja garderoba, ali odjeće
nikad previše. Nasmiješila sam joj se. Mogla sam imati i goru majku, to
je sigurno.

*
Nagurala sam kosu pod kapu, za svaki slučaj, da me nitko ne
prepozna - nisam baš zvijezda ili što slično, ali ispred bolnice jutros je
bilo novinara i fotografa i kladim se da izgledam grozno na njihovim
slikama. Žele fotku i članak sa mnom i Jamiejem McMahonom. Možda i
pristanem. Ne mogu se odlučiti želim li razgovarati s njim ili ne želim.
Odbila sam ga u bolnici, ali možda bi moglo biti zanimljivo. Već se

~ 50 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

osjećam kao da ga poznajem. Možda bih se morala sresti s njim. O tome

ću poslije razmišljati. Nije hitno.
Kružile smo po dućanima, koji su bili mirni, s obzirom na to da je
sredina tjedna i grozno vrijeme, a poslije otprilike jednoga sata - koliko
je trebalo da kupim tri topića, suknju, kaput i uske traperice -
spomenula sam da bih Hayley i Jennifer rado kupila narukvice
prijateljstva ili nešto slično, tako da znaju koliko mi je važno što su bile
tamo. Pogledala sam u snijegom prekrivene čizme, trudeći se ne
pocrvenjeti. Nisam htjela zvučati jadno ili previše zahvalno što su bile
uz mene. “Bilo je čudno u bolnici”, objasnila sam. “Shvatila sam kako je
sve krhko.” To je istina. Još drhtim od pomisli da sam zamalo umrla -
zauvijek umrla, ne samo trinaest minuta.
“Idemo onda”, rekla je mama nasmijavši se. “Ali neka to bude
slavlje prijateljstva, a ne strah od gubitka.”
Nekad je pretjerano sentimentalna, ali možda ima pravo. I ja sam se
nasmijala. Zapravo, morala sam se nasmijati. Za plaćanje mi je trebala
njezina kredima kartica.
“A Rebecca?” upitala je gotovo oprezno, nakon što smo izabrale
ljupke narukvice s privjescima, sa srebrnim srcem na kojemu je pisalo
Prijateljice zauvijek. Možda je bilo pomalo djetinjasto - no dobro, jako
djetinjasto - ali sigurno nije bilo kičasto. Ne po toj cijeni.
Morala sam na trenutak razmisliti. Becca. Naravno. Ali neću
narukvicu. To bi bilo smiješno, s obzirom na sve, ali pala mi je na pamet
druga zamisao.

*
Kad smo se vratile doma, nazvala je ona dosadna, ozbiljna
inspektorica, Bennettica, koja je htjela provjeriti je li sve u redu i jesam
li sretno došla doma. Rekla je mojim roditeljima da zasad neće dalje
istraživati, ali da je nazovem čim se bilo čega sjetim. Sve je rekla
mojemu ocu, kao da sam ja iz neke daleke zemlje i ne govorim engleski -
ili, još gore, kao da imam pet godina.
Hoću reći, što ako me tata gurnuo u rijeku? Što kažete na to,
gospođo Policijska Pametnjakovićko? Pa ne mogu od njega tražiti vaš
broj da vas nazovem i kažem: Hej, čujte, znate čega sam se sjetila?
Dovoljno mi je strašno da se ne sjećam, ne moraju svi misliti da sam od
toga postala glupa.

~ 51 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Kad je razgovor završio, tata me pitao hoću li da naruči večeru

izvana. Rijetko kad naručujemo hranu. Mama je ponosna na svoje
kućanske vještine, makar se toliko srami toga da je kućanica da imamo
spremačicu koja dolazi dvaput na tjedan i pegla. Među njezinim
prijateljicama, odluka da nećeš raditi je statusni simbol, ali ja nekad
mislim da ispijanje tolikih količina vina u vrijeme ručka ne znači da ti je
život ispunjen. Nekada davno je radila, prije nego što sam se ja rodila.
Tako je upoznala tatu. Ukratko, mama je izvrsna kuharica i ponosna što
svake večeri servira zdravo, ali ukusno jelo. To je jedino zbog čega se
trudim biti ovdje, jer mi olakšava život. Čini se da moji roditelji nikad ne
znaju gdje sam, ali vole da jednom na dan sjednemo zajedno za stol kao
obitelj, čak i ako moja mama samo gricka salatu pretvarajući se da jede.
Ja obično uspijem izdržati s njima kojih petnaest minuta, a oni to obično
smatraju prihvatljivim.
Privid. Sve je to privid. Razmišljala sam o onom kolaču za ručak.
Razmišljala sam o dodatnim kalorijama. Jebi ga, zaključila sam, zamalo
sam umrla. “Kineska bi bila super”, rekla sam.
“Onda ćemo naručiti kinesku”, rekao je tata. “Što god moja princeza
poželi.” Uzeo je kavu i krenuo natrag u radnu sobu.
Već je prošlo dva. Moram se pokrenuti. Imam posla. “Želim odnijeti
ove darove”, rekla sam. “Neka im bude iznenađenje kad se vrate iz
škole.”
Mama se prisilila izgovoriti da će me odvesti, ali ja sam je presjekla.
“Bit će u redu, časna riječ.” Bila sam čvrsta. Kao i moja koža. I znala
sam da mi neće proturječiti. Nikad to ne čini. I, moram biti poštena,
osim toga incidenta kada sam gotovo umrla, dobro smo prošle, s
obzirom na to da sam mogla raditi što sam htjela još od svoje šeste
godine. Nije bilo problema ni strašnih nesreća. Osim one s razrednim
hrčkom u prvom razredu osnovne škole i onim što se dogodilo s
Beccinom glupom svečanom haljinom kad smo imale šest godina, ali to
je brzo zaboravljeno. Ljudi opraštaju djeci. To su bile dobre lekcije,
dobro zapamćene.
Obećala sam da ću se vratiti za jedan sat. Neću ostati vani. Još sam
umorna. Ovo zadnje bila je laž. Nisam bila umorna. Ako ništa drugo,
osjećala sam se živahnije.
Mama se složila. Obukla sam novi kaput, da joj udovoljim.
Uglavnom sam dobra kći. Barem se trudim biti. I kaput je genijalan -
crven. Dobro mi pristaje uz plavu kosu i bit će dobar uz moju tamnu,

~ 52 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

kad je vratim. Iako volim što sada sve izgledamo isto, nedostaje mi
smeđa kosa. Nedostaje mi što nisam jedina smeđokosa.
Žurila sam niz ulicu, dok se u hladnom zraku osjećao snijeg, i
samouvjereno koračala kroz sklisku bljuzgavica. Tako je najbolje. Oni
koji previše paze, uvijek se poskliznu. Moram biti hrabra. Krenuvši od
najudaljenije prijateljice, prvo sam otišla k Jenny.
Morala sam pretrpjeti čelični zagrljaj Jennyne mame na pragu, a
onda sam je pitala mogu li ostaviti dar za Jenny na njezinu krevetu.
Lizine oči bile su suzne, a šminka tako teška da su joj niz obraze tekle
crne suze. Iz očiju joj je tekla jeftina maskara.
“O, dušo, to je tako lijepo od tebe. Stvarno su bile zabrinute, obje.
Znaš, mislim da nije spavala otkako smo čuli što se dogodilo. Ne zna da
ja znam. Jasno mi je da vi djevojke trebate prostora, ali sam je čula kako
razgovara telefonom usred noći. Čula sam kako ustaje i odlazi po piće.
Sigurno se vidjelo u školi, jer je jedna njezina učiteljica čak nazvala da
provjeri kako je. I, naravno, bila je u bolnici s tobom i Hayley kad god je
mogla.” Pogladila me po kosi. “Vas tri ste kao sestre, zar ne? Blizanke.”
Htjela sam je upozoriti na matematičku pogrešku, ali sam samo
promrmljala da i pojurila uz stube, već otvarajući torbu. Moja je mama
vjerojatno točila prvu čašu toga dana, ali Liz je sigurno već bila pri dnu
boce. Nije mi jasno kako Jenny to podnosi.
Napravila sam ono zbog čega sam došla - ostavila sam omotan
poklon i karticu na njezinu jastuku i uživala u trenutku zadovoljstva
prije nego što sam se vratila dolje. Liz nije išla za mnom. Naše sobe su
naša utočišta i Jenny zna napraviti nered, ako joj mama petlja po
stvarima. Liz smije jedino ostaviti Jennyno čisto rublje na krevetu. Jenny
ga voli sama pospremiti. Zagrlila sam Liz na izlasku, a onda krenula k
Hayley. Brojila sam koliko sam puta skrenula na putu od jedne do druge
kuće. Trinaest. Izbacila sam taj broj iz glave.
Kod Hayley je bilo lakše. Hayleyna mama je sličnija mojoj - brine se,
ali to je suzdržana ljubav. Prolila je koju suzu kad me ugledala kako živa
i zdrava stojim na njezinu pragu, ali niz njezine obraze nije potekao
ugljen. Na njezinu sam licu vidjela uglavnom olakšanje što sam ja, a ne
Hayley, gotovo umrla u rijeci. Pogledala je moju plavu kosu, a ja sam
vidjela kako misli kako se lako moglo dogoditi da na mojemu mjestu
bude njezina kći. Vidjela sam osjećaj krivnje, a onda olakšanja što je sve
na kraju ispalo dobro. Dobro čitam ljude.

~ 53 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Njezin je zagrljaj bio labaviji od Lizina i kad me propustila uza

stube, pričekala je dolje dok se nisam vratila. Nije mi dodirnula kosu.
Nije jecala nada mnom. Ušla sam i izišla za pet minuta.
Kod Becce je bilo čudnije. Dok sam stigla onamo, moje lice bilo je
crveno od hladnoće i počeo mi je curiti nos. Nisam brojila skretanja.
Nisam željela još jednu trinaesticu. Pozvonila sam na vratima, a srce mi
je gotovo iskočilo od iznenadnog, neočekivanog napadaja nervoze.
Nisam bila tu već jako dugo. Godinama.
Usta Julije Crisp oblikovala su “o” od iznenađenja kada me ugledala,
a onda se pretvorila u topao osmijeh. Vidjela sam kako pogledom guta
kaput, urednu, ravnu kosu prekrasne djevojke iz susjedstva, što sam
bila. Vidjela sam kako se pita kakva bi Becca bila da smo još prijateljice.
Bi li bila tako šlampava? Bi li bila manje zlovoljna?
Iskreno, ne znam je li Becca zlovoljna. U školi uvijek izgleda
zlovoljno u onim svojim crnim majicama, s remenjem sa zakovicama i
blijedom šminkom. Gotovo gotičkog izgleda, ali ne potpuno. Više
rokerica, valjda. Što god bilo, to nije najljepše Beccino izdanje i Julia to
zna.
Preuredili su kuhinju otkako sam zadnji put bila tu, kao i hodnike.
Ne znam zašto sam se šokirala kada sam vidjela da kuća izgleda
drukčije. Nisam bila u njoj možda četiri godine, a možda i više.
Premještala sam se s noge na nogu dok me ispitivala želim li nešto
popiti ili pojesti, a ja ljubazno odbijala. Nisam je zamolila da ostavim dar
u Beccinoj sobi - to bi bilo čudno i nepotrebno - pa sam ga umjesto toga
pružila njoj. Osjećala sam se neugodno i pocrvenjela sam.
“To je... pa, na neki način zahvala, valjda. Znate, jer je došla k meni u
bolnicu. Nije morala. I jer mi je čitala i sve to.”
Dok je uzimala kutiju, nasmijala se tako jako da sam mislila da će joj
se lice rastvoriti. “O, Natasha, baš lijepo od tebe. Sigurno će joj se
svidjeti. Vas dvije ste voljele igrati šah.”
Nije to bio jeftin šah - rukom izrezbarene figure od steatita. Malo
više od sto funti. Pitam se kako bih ja trebala naučiti vrijednost bilo koje
stvari kad moja majka toliko potroši na male znakove zahvalnosti za
moje prijateljice.
Obožavale smo šah, a Becca je igrala jako dobro. Ali ipak ne tako
dobro kao ja.

~ 54 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Baš šteta što vas dvije niste nastavile ići u Šahovski klub”, rekla je.
“Becca još ponekad igra protiv tate.” Slegnula je ramenima. “Šah
tinejdžerima valjda nije kul.”
I ja sam slegnula ramenima. U pravu je. Šahovski klub nije in. Čak ni
ja ne mogu zadržati kul status i igrati šah. A nije baš da to želim. Vidjela
sam puno luzera koji i dalje idu u klub. Sumnjam da bi čak i Becca išla
ovih dana, a ona se počela družiti s Hannom Alderton, koja se našla na
samom dnu društvene ljestvice.
Iako to nikad nikome ne bih priznala, nekad igram na mobitelu, na
jednoj od onih aplikacija u kojima igraš protiv računala. Još sam prilično
dobra. Ali nije isto kao onda kad smo Bex i ja igrale. Stojeći u njezinoj
kuhinji, osjetila sam da mi nedostaje. Jako. Baš čudno, ha?

*
Kad sam došla doma, bila sam iscrpljena. Umorna ko pas. Kapci su
mi se sklapali. Previše svježeg zraka, rekla je mama i poslala me u
krevet do večere. Ako se hoću vratiti u školu u petak, moram se
odmarati. Vjerojatno je u pravu.
Posteljina je bila čista i uživala sam u mirisu u kojemu lebde
zarobljeni sigurnost i djetinjstvo. Bilo je već gotovo četiri i nebo je bilo
tamnoplavo, gotovo potpuno mračno. Sklupčala sam se ležeći na boku i
gledala van. Plavetnilo je bilo prekrasno, ali crnina me ispunjavala
jezom. Zatvorila sam oči. Ta je tama bila još gora - bila je u meni. U
mojoj glavi, proždirala me. Trinaest skretanja na cesti. Trinaest minuta
smrti. Udahnula sam hvatajući zrak i uspravila se. Morala sam vratiti
kontrolu nad sobom. Dobro sam. Znam da jesam.
Upalila sam svjetiljku na noćnom ormariću i tri puta duboko
udahnula. Nisam slaba. Preživjela sam. To je samo mrak. Nije smrt. Ipak,
ostavila sam svjetiljku upaljenu i legla. Kada sam opet zatvorila oči,
svijet iza kapaka bio je crveno-narančast i podsjećao me na jesen. To
mogu podnijeti.
Tmina je ipak došla, naravno. Zgrabila me kada se moje disanje
usporilo, a misli se ispraznile. Povukla me prema dnu. Zaplela sam se u
granje. Struje su me povlačile. Ispod mene je bila praznina. Mračno kao
u rogu. Glad. Svijet se raspadao - nije bilo leda, nije bilo hladnoće, nije
bilo grančica koje su derale moju zaleđenu kožu. Samo mrak. I nešto je u
njemu čekalo.

~ 55 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Trinaesto poglavlje
“Sjeća me se”, rekla je kada je Biscuit skočio na nju, a onda čučnuo
da se poigraju, luđački brišući repom po podu. Potom je opet skočio.
“Sigurno”, složio se Jamie, iako je Biscuit bio takav sa svakim,
strancem ili poznatim. Bio je lud, pretjerano prijateljski raspoložen i
pohlepan, ludo klupko smrdljiva krzna koje nikad nećeš uspjeti potpuno
dresirati. U ovom trenutku možda samo Biscuitu nije bilo neugodno u
njegovoj dnevnoj sobi. Jamieju je sigurno bilo, a Natashina je majka
sjedila na samom rubu sofe, držeći ruke u krilu, jednim opreznim okom
gledajući psa. Alison Howland izgledala je kao osoba koja više voli
mačke, ako je uopće voljela životinje.
“Skuhao sam čaj”, rekao je Aiden ulazeći s pladnjem. Spustio ga je
na stolić, malo prolivši mlijeko natočeno do samoga ruba vrča. Tu je bio
i tanjurić digestivnih keksa, ostataka onoga što su grickali tijekom
snimanja u studiju na katu.
“Hej, Aidene”, rekla je Natasha dobacivši smeđokosom mladiću
savršen osmijeh. “Kako si? Jedva sam te prepoznala.”
“Dobro sam.” Slegnuo je ramenima, kliznuvši pogledom s nje na
Jamieja. “Idem ja gore dovršiti onu snimku. Hoću poboljšati tu drugu
gitaru.”
“Hvala.” Jamie je poželio da mu se može pridružiti.
“Nadam se da vam ne smetamo u poslu.” Alison je već točila čaj, a
Jamie se na trenutak zapitao kako može istodobno izgledati kao da joj je
neugodno i ipak biti tako samouvjerena u tuđem domu. Proturječnosti.
Kao i njezina kći.
“Ne, u redu je. Moje radno vrijeme nije pretjerano uredno.” Za
razliku od Aidena, Jamie je jedva skidao pogled s Natashe. Nije tu bilo
seksualnosti - iako je bila jako zgodna djevojka, u punom cvatu kroz koji
prolaze mlade žene - nego je izgledala živo. Tako zdravo. Bio je četvrtak,
a kada ju je vidio prije manje od tjedan dana, bila je ledena i modra i nije
disala. Vidio je poslije fotografije u novinama, naravno, ali one su bile
snimljene prije. Imala je smeđu kosu, za početak.
Gledala ga je, znatiželjno, a on je pocrvenio. “Oprosti, samo mi je
čudno - sjajno je, naravno - ali zadnji put kad sam te vidio, mislio sam da
si mrtva. Sada kao da gledam duha.”

~ 56 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Jako sam živa.” Nasmiješila se, lagano porumenjevši. “Zahvaljujući

vama.” Zubi su joj bili savršeno ravni i bijeli. Nije to primijetio kada ju je
izvukao iz vode. Usta su joj bila otvorena, a on je vidio samo
zastrašujuću modrinu njezinih usana. Sada su te iste usne našminkane
blijedoružičastim sjajilom. Našminkana, ali ne potpuno. Odrasla, ali ne
potpuno. “Iako bi bilo drukčije da ste kasnije krenuli u šetnju.” Natashin
ton bio je blag, dok je uzimala šalicu čaja od majke, ali njezino je lice bilo
zaklonjeno plavom kosom, a njega je na trenutak preplavio iznenadni
osjećaj krivnje.
“Vjeruj mi, i meni je palo na pamet”, rekao je. Nagnuo se i pogladio
psića po ušima. Vlažan jezik prešao mu je preko prstiju. “Biscuit je kriv.
Sakrio je uzicu.”
“Pročitala sam to”, rekla je Natasha. “Ali me i pronašao u rijeci pa
mu opraštam.” Ni jedna od dviju žene nije uzela keks, a pas je počeo
sliniti. Jamie je uzeo tanjur i pružio ga, ali su obje Howlandice
odmahnule glavom.
“Doma nas čeka večera”, rekla je Alison nasmiješivši se. Bila je u
formi i dobro je izgledala, kao starija verzija kćeri. Jamie pomisli da se
na njezinu dnevnom meniju ne nađe baš puno keksa i drugih poslastica.
“Onda ću ih maknuti”, rekao je. “Biscuit se ne zna kontrolirati kad je
hrana u pitanju. Začas bi zgrabio keks s tanjura - dao sam mu pravo ime.
Vjerojatno je dobro što nemam djecu. Određivanje pravila mi baš ne
ide.”
“Samo sam se htjela ispričati što vas nisam mogla primiti u bolnici”,
ubacila se Natasha. Milovala je Biscuita, iako je Jamie primijetio da pazi
da joj se njegova dlaka ne uhvati za odjeću. Nije ju osuđivao. Smrad po
vlažnom psu nije privlačan ni u kojim godinama, ali sigurno ne
tinejdžerima. “To vam se vjerojatno činilo ružnim”, dovršila je.
Jamie odmahne glavom. “Ne, naravno da nije.” To baš i nije bila
istina. Kad ga je odbila, osjećao se kao idiot, posebno kad su ga novinari
vani pitali kako je.
“Zamolila sam ih da vam kažu da se odmaram, ali to baš i nije bila
istina.” Gledala ga je svojim velikim, širom raširenim očima, punim
isprike i potrebe da je razumije. “Samo nisam bila spremna za... susret s
vama. To vjerojatno zvuči čudno. Kao da bih, da sam vas vidjela, morala
priznati što se stvarno dogodilo. A ja stalno mislim da sam dobro, a
onda se dogodi nešto čudno - kao susret s vama - i ja se malo izgubim.”

~ 57 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Razumijem”, rekao je. “I stvarno je u redu. Jedino je bitno da si ti

bolje.”
“Ali još se ne sjeća što se dogodilo”, rekla je Alison nagnuvši se.
“Ničega. Da se barem može sjetiti. Hoću reći, hvala Bogu, nije fizički
napadnuta ni na koji način, ali ja bih ipak voljela da znamo zašto je
uopće bila vani.”
“Mama!” Natasha je zakolutala očima zbog neugode. “To nije
problem gospodina McMahona.”
“Da vam barem mogu pomoći”, rekao je Jamie, “ali ja sam vidio
samo djevojku u rijeci. Nikoga drugog. Ni traga bilo kome.” Neprestano
je prekapao po sjećanjima, bojeći se da je nešto toga jutra propustio. Bio
je siguran da nije, ali bio je potpuno usredotočen - koliko je mogao biti
od silnoga šoka - samo na Natashu, a kad je i on ušao u vodu, sva su
njegova osjetila bila sjebana.
“Ne obraćajte pažnju na nju. Molim vas”, rekla je Natasha.
Tinejdžerici je očito bilo neugodno, ali Jamieja je iznenadio način na koji
govori o svojoj majci, kao da je uopće nema tamo, kao da su uloge
roditelja i djeteta zamijenjene. Još se više iznenadio da joj je to prošlo.
Alison nije rekla ni riječ, nego je samo slegnula ramenima kao da se
ispričava. Možda joj je previše laknulo što joj se kći cijela vratila doma
da bi je prekorila, ali u tom ponašanju bilo je nečega usađenoga, Natasha
je to izgovorila s prevelikom lakoćom. “Znamo da biste rekli policiji da
se ičega sjećate”, dovršila je Natasha. “I sigurna sam da će mi se
pamćenje vratiti kad budem spremna i da će sve biti moja krivnja, glupa
nesreća.”
Pijuckala je čaj. Iz studija u potkrovlju dopirao je zvuk gitare. Aiden
nije dobro zatvorio vrata.
Biscuit je, čuvši glazbu i uvijek tražeći neku zabavu, otapkao iz
sobe.
“Toliko o mojemu šarmu”, rekla je Natasha.
“Voli biti u studiju. Tamo je navečer uvijek najtoplije.”
“Radite noću?”, Natashine oči istoga su se trena raširile. “Do
kasno?”
“Ponekad. Kada sam usred nekog projekta.”
Izgledala je zaprepašteno. “Ma nemojte! Pa kako to da uvijek tako
rano idete sa psom u šetnju? To radite prije nego što idete u krevet?”

~ 58 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Ponekad, da, ali nikad nisam baš previše spavao. Obično ne

spavam više od četiri sata. I mislim da je dobro izmoriti Biscuita rano
ujutro jer me inače izludi.”
“Ni ja baš ne spavam sjajno”, rekla je, blagim glasom, malom
mrljom u savršenstvu njezine mladosti, ali on se podigao kada su se
njezine misli vratile psu. “A tako je sladak.” Mahnula je prstom prema
Jamieju. “Ali ne dajte mu da opet sakrije uzicu! Život neke cure mogao bi
ovisiti o tome.”
Jamie se smijao s njom, sretan što se može našaliti na tu temu. To je
ublažavalo njegovu iracionalnu krivnju. Dobro je. Sve je ispalo dobro.
Natasha je ustala, a njezina majka slijedila je njezin primjer.
“Dobro, ne bismo vas smjele više zadržavati, ali samo sam vas htjela
umiriti što se tiče slikanja i članka koji traže novine. Odbila sam. Znam
da ste povučena osoba - novine ne prestaju daviti o tome - i, iskreno, ja
se samo želim vratiti u školu i nastaviti normalno živjeti. A
pretpostavljam da i vi to želite.”
Jamie je osjetio olakšanje. “Da. Pristao bih da si me zamolila, ali nije
to za mene. Da sam htio pažnju, svirao bih u bendu i ne bih snimao.”
“Tako sam i mislila.” Podignula se na prste i ovlaš ga poljubila u
obraz. “Još jednom hvala.”
Ispratio ih je, dok je Biscuit, koji se sjurio iz potkrovlja kada ih je
čuo da izlaze, jurcao oko njegovih nogu, a onda se, ostavivši pladanj gdje
je bio i uzevši svoj čaj, popeo u studio.
“Otišle su?” upitao je Aiden. Kimnuo je.
“Čini se kao draga djevojka.”
Aiden slegne ramenima. “Aha, vjerojatno.”
Jamie ga je gotovo pitao kako to misli, ali je odustao kada je vidio da
se Aidenovo lice snuždilo, skrivajući se iza pramena kosa. Katkada je
Jamie zaboravljao da je Aiden i sam tek nedavno završio školu. Istu onu
u koju ide Natasha. Možda je nešto bilo između njih. Ali nije na njemu da
kopa po tome. Umjesto toga sjeo je za stol i proučio nekoliko računalnih
ekrana. “Dobro”, rekao je. “Idemo to izmiksati. I zatvori ta vrata. Mogao
sam te čuti dolje.”
Biscuit je dojurio i skočio u košaru, vrata su se zatvorila, a Aiden je,
skriven od ostatka svijeta, počeo svirati.

~ 59 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Četrnaesto poglavlje
Becca stvarno nije znala što bi mislila o šahovskim figurama. Zbog
načina na koji su oči njezine majke blistale kada joj je pružila šah, istoga
trena poželjela ga je mrziti. Kao da je njezina majka govorila: Gle! Gle! I
ti možeš biti barbika, samo ako se malo urediš. I ti možeš biti kći koju sam
oduvijek željela. Mogla bi biti djevojka koju će izvući iz rijeke, umjesto da
si uvijek ona na obali.
Ali bio je prekrasan, svaka figurica bila je tako brižno izrezbarena, a
ipak je tako čvrsto sjedila u njezinoj ruci. Sviđala joj se njihova veličina i
težina. U školi su uvijek igrale s malim figuricama koje se Becci nikad
nisu baš činile pravima. Svaki potez u šahu je bitan. Ove figurice to
pokazuju.
“Prekrasne su, zar ne?” rekao je njezin tata dok su sjedili za pločom
na stoliću. Morala se složiti. Bile su.
Osjetila je uzburkanost u želucu i shvatila, dijelom užasnuta, da
osjeća uzbuđenje. Možda će Natasha opet biti njezina prijateljica. Možda
će igrati šah u dugim zimskim večerima kao nekad, prekriženih nogu na
podu i žvačući nezdravu hranu. Bila je to glupa pomisao. Prestare su za
ta sranja. Život je previše užurban. Ipak, osjetila je iskricu u trbuhu koje
se nije mogla riješiti.
Ti nisi barbika, čula je glas iz sjene. Zapamti to. Zapamti kako su se
ponijele prema tebi. Ali ipak, dok je pisala zahvalu za koju joj je mama
rekla da bi je trebala idućega dana odnijeti, Becca se gotovo veselila
Natashinu povratku u školu.
Taj je osjećaj trajao do otprilike 9 i 5 u četvrtak kada je, dok je
ostavljala šal i rukavice u ormariću, do nje doprlo zujanje iz košnice. O,
Bože, jesi li vidjela Hayleynu i Jennynu narukvicu? Zar nisu predivne?
Vidjela ih je tek za nekoliko sati - pod odmorom. Nije ih baš vidjela,
samo bljesak srebra popraćen zveckanjem privjesaka i gugutanjem: Joj,
kako su slatke, Zauvijek prijateljice. Baš slatko! Bože, sigurno ste jako
sretne što joj je dobro. Vas tri ste tako bliske...
Poslije toga, Becca je sve isključila. Zauvijek prijateljice na njihovim
narukvicama. Možda Natasha doista misli tako za ove dvije. Ugrizla se
za jezik i okrenula, umjesto da ispljune da je Natasha nekad bila njezina
zauvijek najbolja prijateljica, a vidi kako je to ispalo. Nije htjela da itko
vidi da ju je briga. Nije ju bilo briga. Zašto bi je bilo briga? To je bilo

~ 60 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

davno. Sada se šah čini nezgrapnim i glupim. Ona ga sigurno neće

upotrijebiti.
Iskalila se na Hanni za ručkom, a onda za to optužila imaginarnu
mjesečnicu kada je vidjela kako njezina prijateljica pokušava sakriti da
se ljuti. Na kraju školskoga dana, kada je zadnje zvono donijelo
olakšanje u tri i petnaest, otišla je ravno k Aidenu i napušila se do
besvijesti prije nego što su se, cerekajući se, upustili u pospan seks, dok
se ona trudila biti što tiša jer je njegova mama u susjednoj prostoriji
kuhala čaj. Nije to bio sjajan seks - nije bila sigurna da uopće zna što je
sjajan seks - ali je bilo toplo i blisko i uživala je slušati kako se njegov
dah sve više ubrzava. Kao da ga prisiljava da izgubi kontrolu. Ona.
Becca. Ne barbika, već obična šlampava cura. Zbog toga je bila
privlačnija od bilo koje druge.
Kad su završili, on se morao vratiti gospodinu McMahonu na posao,
iako je ondje bio cio dan, ali je prvo nju odvezao doma, dok ju je hladan
zrak malo razbistrio prije nego što se suočila sa svojim ukočenim
roditeljima.
“Znači, Tasha sutra dolazi u školu”, rekao je zaustavljajući auto.
Kimnula je.
“Sada barem opet sve može biti normalno.”
“Aha”, rekla je zureći kroz vjetrobransko staklo u snijeg i led i
bistro, tamno nebo. Staklo se jedva odledilo tijekom njihove kratke
vožnje do njezine kuće, a led je još pucketao na površini gdje ga grijači
nisu dobro zahvatili, zaklanjajući joj pogled. Pitala se kako bi bilo
zaroniti u crnu, ledenu vodu. Kao da padaš u svemir, dok ti sav zrak
polako napušta tijelo. Prvi put se doista zapitala što se stvarno dogodilo
Tashi te noći. Policiju, kako se čini, nije zanimalo - poslije više nije
vidjela inspektoricu Bennett - ali istodobno je to još bila tajna. Natasha.
Uvijek u središtu pozornosti. “Aha, valjda je to bitno.”
Palo joj je na pamet razbiti šahovske figure.

*
“Hej.”
Becca se nije veselila audiciji i gotovo ne bi otišla da profesor Jones
nije naletio na nju u hodniku u vrijeme ručka, smijući se i mašući joj
rasporedom ispod nosa, i to je bilo to. Uostalom, zašto ne bi išla?
Zapravo voli raditi na pozornici i sa svjetlima i brinuti se da sve prođe

~ 61 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

glatko, a ove je godine ona glavna. Profesor Jones bio je u pravu. Zbog
tih stvari predstava uspijeva ili propada.
Petak prvoga tjedna u dvotjednom školskom rasporedu bio je
njezin najdraži dan. Dva sata pauze ujutro značila su da može spavati
duže, a onda je imala jedan sat slobodno i popodne. Ne razmišljajući
zapravo uopće o predstavi, iskoristila je to i potražila miran kut pokraj
radijatora i prelistala tekst, zapisujući ideje kako se može prezentirati ta
dojmljiva i snažna drama. Što jednostavnije. Možda da se drži crnoga i
bijeloga kako bi se tematski uklopila u kostime puritanaca.
Morala je priznati, to je sjajan komad. Shakespeare ju je ostavljao
hladnom - bilo je potrebno previše teškoga rada da bi se probila kroz
pravo značenje te poezije - ali Millerova priča o histeriji, lažima i istini
bila joj je potpuno jasna. Tako puna emocija. Nije imala nikakve veze s
romantičnom ljubavlju koju su svi tražili, nego s mračnim, razornim
strastima, a na nekim dijelovima priče gotovo bi prestala disati. Laž
iskrene, povrijeđene žene koja pokušava spasiti muža. Zaštita ugleda i
sve što je povezano s tim. Ona je sebe vidjela kao Elizabeth, ne kao
sjajnu Abigail, stidljivu Mary Warren ili bilo koju drugu od onih koje su
plesale kako je Tituba čarala. To su bile barbike. Bit će izazov postaviti
to kako treba, ali profesor Jones izabrao je idealnu dramu za tu gomilu
pakosnih kuja.
Na trenutak je čak osjetila entuzijazam, ali onda je zazvonilo zadnje
zvono i živci su joj se opet napeli. Da se Hannah - njezina vjerna
asistentica - nije sastala s njom da idu zajedno do dvorane, vjerojatno bi
pobjegla. Našla bi ispriku izostati, ako ništa drugo. S obzirom na
rastegnut raspored, nije vidjela Natashu cio dan, pa su ona i Hannah
stanku za ručak provele sklupčane na radijatoru u hodniku učionica za
prirodoslovlje, skrivajući se, iako nijedna to nije htjela priznati. Košnica
je bila previše bučna i živahna, a danas su se svi rojili oko Natashe,
Hayley i Jenny. Becca je mogla preživjeti da ih ne vidi dok se sva buka ne
slegne.
Došla je na audiciju ranije, znajući da su svi drugi kod svojih
ormarića ili na brzoj cigareti prije nego što se pojave. Barbike će
dobauljati s deset minuta zakašnjenja tako da ih svi vide. Profesor Jones
već je tu pa je sjela pokraj njega, gledajući naprijed. Trebala se osjećati
moćno, ali nije. Samo se osjećala izloženom. Držala je glavu spuštenu,
kopajući po papirima, ali zapravo ih ne gledajući, a kada joj je Hannah
prišla da se dogovore za nova svjetla, ona se otresla da to može
pričekati. Učenici su počeli stizati, uglavnom iz trećih razreda i

~ 62 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

maturanti, tu i tamo koji mlađi, talentirani glavni glumci na čekanju,

kako ih je zvao profesor Jones, nonšalantni kao i obično, kao da im nije
bitno tko će dobiti ulogu.
Becca je osjetila da barbike dolaze prije nego što ih je čula. Val
energije preplavio je hladnu prostoriju. Nije bilo važno. Nije ju bilo
briga. Odavno je nije briga. Pa zašto se onda sada osjeća tako čudno.
“Hej, Bex.”
Podigne pogled i ugleda Natashu. Blistavu od života. Cijelu. Zdravu.
“Bok”, uzvrati Becca. Po vratu su joj se širile crvene mrlje od
vrućine, bila je sigurna. “Drago mi je da si dobro. Hvala ti za šah.”
Promrmljala je te riječi.
“Drago mi je da ti se sviđa!” smijala se Tasha. “Mama je kupila
Hayley i Jenny narukvice, ali ja sam mislila da bi se tebi više svidio šah.
Nisam sigurna da bi ti baš nosila srebrne narukvice s privjescima.”
Na trenutak je Becci uzavrela krv jer je pomislila da je podbada,
naziva debelom lezbom ili nešto tako slično, ali u Natashinu tonu nije
bilo zlobe, a krajičkom oka Becca je vidjela da barbike gledaju. Gledale
su prema njima. Mala povorka djevojaka koje su birale gdje će sjesti
zurile su s prezirom i nevjericom, zgrožene. Što god to bilo, nije kraj.
Mama je kupila Hayley i Jenny narukvice. Natasha ih nije sama birala.
“No dobro, idem potražiti mjesto. Samo sam ti htjela zahvaliti što si
došla u bolnicu i za sve ostalo.”
“U redu je.”
Profesor Jones pljesnuo je rukama da dobije njihovu pozornost.
“Oh”, rekla je Natasha žurno, nagnuvši se naprijed. “Večeras je
tulum, ako hoćeš doći. Moram poslije ovoga na svoje glupe sastanke kod
psihijatra, ali ionako neće početi prije devet ili deset. Kod Marka
Pritcharda.” Okrenula je Beccinu bilježnicu i zapisala joj adresu i broj
telefona, a onda otrgnula komadić i pružila joj ga. “Tu je tulum, a ovo je
moj broj dok mi policija ne vrati telefon. Ne dopuštaju mi da nabavim
novi SIM. Tko zna zašto.” Namrštila se zbog otezanja. “Bilo bi super kad
bi mogla doći.”
Becca je uzela komad papira i kimnula, nije znala što bi rekla, ali ju
je spasio profesor Jones počevši svoj govor uoči audicije. Tasha je
požurila do svojega mjesta, a Becca je, gledajući je kako se udaljava,
uhvatila Hayleyn pogled. Hladan, leden, procjenjujući pogled. Becca joj
uzvrati jednakom mjerom. Da te vidim, kujo.

~ 63 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Što je to bilo?” šaptala je Hannah, privlačeći stolicu prema Becci.

“Dobro si?”
“Aha. Samo neki tulum. Večeras.”
“Pozvala te?” Hannah je zvučala kao da ne može vjerovati, a Becca
se poželjela okrenuti i pljusnuti je. Uostalom, Hannah nema jebenog
pojma. Nikad nije imala puno prijatelja. Nikad nije imala prijateljicu kao
što je ona imala Natashu dok su bile male. Možda je blizina smrti Tashu
podsjetila na to.
“Aha.”
Duga stanka. Pete Cramer i Jenny prvi su čitali. Bili su dobri, ali
Becca se nije mogla usredotočiti. Ovaj kratki razgovor bio je duži od
svih njezinih i Tashinih razgovora zajedno u protekle tri godine. Zašto
se osjeća uzbuđeno? Što je ovo? Hoće li sada skočiti samo zato što ju je
Natasha to zamolila? Ni slučajno. Zašto bi? Gledala je Hayley i Jenny,
ušminkane i savršene. Stvarno bi ih naljutilo kad bi Natasha opet počela
razgovarati s Beccom. Ne bi znale što bi učinile.
“Vjerojatno neću ići”, rekla je, osjećajući teret Hannina znatiželjna
pogleda. “Rekla sam Aidenu da ćemo se vidjeti večeras.” Nije gledala
Hannu dok je šaptala. Lagala je. Vjerojatno će ići, ali nije htjela povesti
Hannu. Bude li išla, ići će sama. Možda će biti usrano i svi će biti kuje, a
ako je tako, nije željela Hannino sažaljenje. Isto tako - a ta je misao bila
poput masne mrlje - povede li Hannu, onda će im se stvarno smijati i
završit će sjedeći u kutu cijelu večer i želeći da su negdje drugdje. Becca
nije bila kul, ali ona je bila svoja. Hannah je bila tek prazan list papira u
društvenoj konstrukciji košnice.
“Budi oprezna”, rekla je Hannah. “Znaš kakve su.”
Becca nije bila sigurna zvuči li Hannah kao da ne odobrava njezinu
odluku ili je povrijeđena. Vjerojatno oboje. Zvučala je kao žrtva.
“Kao što sam rekla, vjerojatno neću ići.” Papir u ruci joj je bio
znojan i zgužvan pa ga je gurnula u džep.
Natasha je čitala s Jamesom Ensorom, koji se natjecao za ulogu
Johna Proctora. Tasha je željela biti Abigail, to je bilo očito. Bila je
prilično dobra - ne tako dobra kao Jenny, ali dobra - i očito je vježbala
prizore za koje je mislila da će biti važni. Kada je završila, ostatak grupe
zapljeskao joj je, a ona je pocrvenjela i nasmijala se. Onda su zapljeskali
jedni drugima.
“Plješću joj samo zato što je preživjela”, mrmljala je Hannah. “Kao
da je to bilo više od sreće ili sudbine.”
~ 64 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Becca nije ništa rekla. Hannah je bila u pravu, naravno. Ali i više od
toga. Pljeskali su jer su željeli njezino odobravanje. Sada je bila posebna.
Željeli su samo biti njezini prijatelji, čak i više nego prije.
“Još kaniš doći sutra?” rekla je Hannah dok su išle prema vratima
nakon audicije. Natasha više nije razgovarala s Beccom, ali joj je
dobacila osmijeh i bez glasa joj preko ramena dometnula: “Vidimo se
večeras”, odlazeći okružena barbikama.
“Sutra?” namrštila se. “Što je sutra?”
“Rođendan moje mame”, Hannah je izgledala povrijeđeno, tužno,
dok su joj kratkovidne oči tonule u mlitavo lice koje nikad nije preraslo
prištavu tinejdžersku fazu i na kojemu su ostajali ružičasti ožiljci na
bradi koji nikad nisu uspjeli zacijeliti prije nove navale. “Ručak vani?”
“Oprosti, da”, rekla je Becca. Naravno da se sjećala. Samo je na
trenutak smetnula s uma. “Da, doći ću.” Hannah je zasjala od sreće, a
Becca je odjednom osjetila navalu osjećaja prema njoj. Hannah je
njezina prijateljica. Mora to zapamtiti. Samo zato što ne sjaji kao
Natasha, i baš zato što se Becca nekad naljuti zbog njezine mlitavosti, to
ne znači da nije draga osoba. Draga je. I pametna. I zna slušati.
Možda ipak ne ode na tulum. Možda ode ravno doma i pogleda film.
Možda.

~ 65 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Petnaesto poglavlje
Ulomak iz KONZULTACIJA DR. ANNABEL HARVEY I
PACIJENTICE NATASHE HOWLAND,
PETAK, 15. siječnja, 18:30

NATASHA: Što očekujete? Da će se nekako, čim se vratim u školu i

doma, odjednom sve vratiti i sjećanja početi navirati?
DR. HARVEY: Ništa nisam očekivala. Jesi li ti to očekivala?
NATASHA: Bože, baš ste pravi psihijatar. (Nasmije se, a onda
zastane.)
Mislim da je moja mama to možda očekivala. Mislim da ona želi
znati kako sam završila u rijeci više od mene.
DR. HARVEY: Ti ne želiš znati?
NATASHA: Ne. Mislite li da je to čudno? Ne, nemojte odgovoriti.
Samo ćete reći: “A misliš li ti da je čudno?” Možda je čudno. Ali ja se
osjećam dobro. Nisam pretučena ni silovana ni bilo što slično. Policija se
više ne zamara time. I, hoću reći, mogla bih poludjeti razmišljajući o
tome, zar ne?
DR. HARVEY: Kako je danas bilo u školi?
NATASHA: Dobro. Znate, svi su me gledali, ali ja to mogu podnijeti.
Imali smo audicije za predstavu. To je bilo dobro. Hayley i Jenny - one su
moje najbolje prijateljice, valjda - lijepe se za mene poput ljepila, što je
isto lijepo. Valjda.
DR. HARVEY: Ne zvučiš uvjereno.
NATASHA: Ne, to je dobro. One su sjajne. Štite me od svih koji žele
postavljati pitanja. Što je na neki način smiješno. Kao da one nemaju
pitanja.
DR. HARVEY: Kakva pitanja?
NATASHA: Uglavnom kako je bilo. (Stanka.)
To kad sam umrla.
DR. HARVEY: I što im kažeš?
NATASHA: Što im mogu reći? Ničega se ne sjećam. Valjda očekuju
da ću reći nešto o bijelim svjetlima i tunelima. (Stanka.)

~ 66 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Pozvala sam Beccu na tulum.

DR. HARVEY: Tulum?
NATASHA: Večeras je tulum. U moju čast. Jer sam još živa. Pozvala
sam Beccu. Ne znam čak ni zašto.
DR. HARVEY: Misliš li da bi trebala tako brzo ići na tulum?
NATASHA: Ha. Više se brinete nego moji roditelji.
DR. HARVEY: Njima ne smeta što ideš?
NATASHA: O, sigurna sam da im smeta. Ali neće to reći.
DR. HARVEY: Čini se da ti je Becca važna.
NATASHA: Bila je moja najbolja prijateljica. Davno. Samo sam
počela o njoj više razmišljati otkako se sve ovo dogodilo. Nekad smo se
družile ona i ja, a onda ona, ja i Hayley. Poslije smo se počele družiti ja,
Hayley i Jenny.
DR. HARVEY: Posvađale ste se?
NATASHA: Ne. Zapravo i nismo. Samo su se, ovaj... stvari u školi se
mijenjaju, zar ne? Druge stvari postaju važne. S kime se družiš. I tako to.
DR. HARVEY: Ali si je pozvala na tulum.
NATASHA: Jesam. Iako vjerojatno neće doći.
DR. HARVEY: Znači, Becca je bila tvoja prva najbolja prijateljica?
Koliko ste godina imale kad ste se upoznale?
NATASHA: Možda sedam? Nisam sigurna. Čini mi se da je oduvijek
poznajem.
DR. HARVEY: Možda je ona tvoje utočište.
NATASHA: Što?
DR. HARVEY: U svima nama zauvijek ostaje dijete. Sada imaš
šesnaest godina. Gotovo si odrasla. Ali ova nesreća, trauma koju si
prošla, možda te prisilila da poželiš sigurnost djetinjstva. Možda ti to
tvoji roditelji ne pružaju u potpunosti. Možda to tražiš u Becci?
NATASHA: (Smije se.) Mislim da previše razmišljate o tome.
(Stanka.)
Iako ne spavam baš dobro.
DR. HARVEY: Zašto je tako?
NATASHA: Ne znam.
DR. HARVEY: Što te sprječava da spavaš?
NATASHA: Ništa. U svojoj sam sobi. Sve je isto.

~ 67 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

DR. HARVEY: Možda ti nisi ista.

NATASHA: (Tišina.) Mračno je. Bojim se mraka.
DR. HARVEY: Zašto se bojiš mraka?
NATASHA: (Duga stanka. Meškolji se. Kašlje.) Mislim da ima nečega
u njemu. Nečega zlog.

~ 68 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Šesnaesto poglavlje
Becca se nije posebno uredila - barem ne onako kako bi to druge
cure napravile, samo je obukla crnu majicu iz koje joj je virilo jedno
rame i traperice - ali je nabacila sve ratničke boje, crni tuš oko očiju
nanesen u Kleopatrinu stilu. Mislila je da tako izgleda opako. I bila je
opaka. Makar do trenutka kad je stala pred kućom koja je podrhtavala
od glazbe u noći, nije bila sigurna hoće li uopće ići.
Rekla je mami da izlazi s curama iz škole i da će možda spavati kod
jedne od njih, umirivši njezine strahove rečenicom: Naravno, poslat ću ti
SMS kada dođemo kući, a onda je poslala SMS Aidenu i pitala ga može li
doći po nju oko jedan, možda i ranije, i da smije cijelu noć ostati vani.
Taj ju je dio poruke nasmijao toliko da je sva zadrhtala.
Mark Pritchard nije bio bogat kao Natasha, ali njegova je kuća bila
velika, s dva dnevna boravka u prizemlju, velikom kuhinjom i radnom
sobom i vrtom iza kuće. Becca se isprva, ušavši s hladnoće i osjetivši grč
u želucu od nervoze, nije mogla orijentirati. Ljudi su bili tek bljeskovi
šarene odjeće, koji su izvirali sa svih strana. Prepoznavala im je lica, ali
ih nije poznavala. Nekoliko dječaka koji su završili školu prošle godine.
Glazba je treštala iz prednje sobe kroz sve pore kuće. Tu nikad neće naći
Tashu. To što je došla bila joj je najgluplja ideja u životu, zaključila je.
Hoće li joj se svi smijati?
Svi. Preboli to već jednom, pomislila je. Tko su svi? Samo barbike. Ti
nisi Hannah. Nitko drugi ti se ne cereka. Nevidljiva si, ali ti se ne rugaju.
Ali možda su samo barbike bitne. A ako barbike naprave nešto da je
ponize ovdje pred svim vršnjacima, onda će joj se početi rugati. Još
jedna Hannah. Možda bi odmah morala poslati poruku Aidenu. Možda bi
samo morala...
“Bex!”
Podignula je pogled. Ruka joj je mahala iz kuhinje, a onda se
Natasha počela probijati između ljudi koji su razgovarali i pili u hodniku
pa je zgrabila. “Super je, ha? Markova mama je čak ostavila tonu klope i
cuge. Dođi!”
Sada više nema natrag. Skinula je jaknu u kuhinji, kimnuvši
pozdravila ljude i pozorno promatrala gdje su Hayley i Jenny dok im je
Natasha pripremala jako piće od votke i brusnice.
“Živjeli!” Kucnule su se plastičnim čašama. “Za to što smo žive!”

~ 69 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Dok je pila - prebrzo, jer je morala steći samopouzdanje - Becca je

pomislila kako Tasha nikad nije izgledala bolje nego sada, tako brzo
nakon što je gotovo umrla. Koža joj je blistala od bronzera koji je poput
zvjezdane prašine nanijela na gole ruke i vrat. Bila je vitka i savršeno je
izgledala u uskim trapericama i srebrnom šljokičastom topiću na
bretele. Becca se uz nju osjećala kao igrač ragbija. Pogledala je svoje
udobne martensice, a onda Natashine bež štikle s petom od deset
centimetara. I one su stvarno bile prijateljice? Kako? Koliko se dvije
osobe mogu promijeniti?
“Baš mi je drago što si došla.” Izbliza, Natasha je mirisala po
parfemu i žvakaćoj gumi. Becca je sigurno smrdjela po cigaretama. “Ti
me možeš spasiti od Marka. Počinje mi ići na živce. Koliko puta moram
reći ne? I ne čini ti se da je čudno što još više želi izići s curom samo zato
što se utopila? Trebao bi izići s Hayley. Njoj se stvarno sviđa.”
“Gdje je Hayley?” Pokušala je to izgovoriti nehajno, ali zabrinuto je
promatrala prisutne.
“Oh, ona i Jenny otišle su nabaviti nešto za zabavu. Začas će se
vratiti. Dođi, idemo plesati.”
Becca nikad u životu nije imala manje volje za ples, pa je ispila
votku i natočila si još jedno piće u kojemu je sok od brusnica bio tek
ružičast trag, a onda je krenula za Tashom prema glazbi. Zasad se “ples”
svodio na pet-šest djevojaka što su se njihale u ritmu, smijale se i
razgovarale, koje su ovile ruke oko Tashina vrata i napravile joj mjesta.
A onda je jedna od njih, Vicki Springer, koja je bila na audiciji, napravila
isto i s Beccom.
“Becca! Ako znaš koga će profesor Jones uzeti u predstavu,
slobodno podijeli s nama! Ili, još bolje, ako možeš otkriti koju bi od nas
pojebao, platit ću ti samo da doznam!” Oči su joj bile staklene od
alkohola. Sigurno je rano došla na tulum. “On bi to tako htio. Vidi se na
njemu. Po tome kako se smuca oko nas - jedva čeka da ga uvali
tinejdžerici.”
“Možda nam dopusti da ga podijelimo”, dometnula je Jodie. Sve su
cičale, a Becca se, dok joj je u glavi sve zvonilo od cuge, smijala s njima
složivši se da je profesor Jones seksi i da bi se sve htjele poševiti s njim
makar ona to uopće ne misli i ne bi mogla zamisliti da prevari Aidena
bilo s kim. Lepršale su oko nje ispitujući detalje, kao da Becca
zahvaljujući tome što je preuzela produkciju ima poseban

~ 70 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“uvid”. Možda i ima, ali možda je to zato što mu se ona jedina ne

pokušava uvaliti.
Ipak je zabavno, pomislila je, sijevajući pogledom po prostoriji.
Dečki oko njih glasno urliču, potajno gledajući cure kako plešu, a sve
cure razmišljaju o tome kako bi se rado poševile s nekim puno starijim
od njih. Lagano joj se vrtjelo u glavi i smijala se bez razloga, njišući se s
ostatkom krda. Ona je bila više za pušenje nego za piće, a votka ju je
udarala ravno u glavu. Bila je u košnici. Bila je dio roja. Zbog toga se još
više smijala.
Mark je izronio niotkuda i zgrabio Natashu. Počela se otimati, ali on
se nagnuo još više prema njoj i nešto joj šapnuo. Kimnula je, a onda
povukla Beccu za ruku. “Dođi. Vratile su se.” Bilo je čudno osjetiti
Tashine tople, vitke prste obavijene oko njezinih. Opet joj se činilo da
ima deset godina i da ide u pustolovinu sa svojom zauvijek najboljom
prijateljicom. Bilo je to poput čudnoga sna u kojemu se prošlost stopila
sa sadašnjošću i sve učinila nadrealnim. Osjećala se i kao doma i kao da
ne pripada ovamo. Potonji osjećaj je prevagnuo kada su se za njom
zatvorila vrata kuhinje i kada se našla stiješnjena među barbikama i
nekim dečkima.
“Onda”, rekla je Hayley Becci dok je Jenny skupljala novac od
sedmero okupljenih tinejdžera. “Upadaš? Ako je tako, trebamo lovu.
Jenny štedi za faks. Nema besplatno.” Zurila je ravno u Beccu.
“Kao da će Jenny uspjeti upasti na neki faks”, cerekao se Mark.
“Gospođica ponavljačica matematike.”
“Ja sam platila gram”, rekla je Natasha, “pa onda Becca može dobiti
od mojega dijela, ako hoće. Ne budi kuja.” Rekla je to onako usput, ali
Becca je bila sigurna da je Hayley na trenutak ustuknula. “Isto vrijedi i
za tebe, Mark. Jenny je pametnija nego što misliš.”
Hayley nije skidala svoj hladan pogled s Becce tijekom cijeloga
razgovora, iako je na ove riječi njezin pogled kliznuo prema Jenny pa
prema Natashi, a na kraju opet završio na Becci.
“Hoćeš ili nećeš?” upitala je. “Što je? Mandy ili krek?” upitala je
Becca. “Mandy”, odgovorila je Jenny, gurajući snop novčanica u džep.
“Vrhunska roba. Otpuhnut će sve vaše brige.” Izvukla je paketić rizla iz
džepa i pružila ga dečkima koji su već počeli odmotavati svoj dio.
“Napravite bombice, nemojte šmrkati. Bolje udara. I traje duže. I nećete
sljedećih pola sata misliti da vam nos gori.”

~ 71 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“To što si ostala prijateljica s onim dilerom s kojim je tvoja mama

hodala najbolje je što si ikad napravila”, rekla je Hayley suho.
Dok su dečki počinjali pažljivo nasipavati sjajni bijeli prah na
cigaretni papir, Becca je spustila pogled na njihov paketić na stoliću,
osjećajući težak pogled barbika na sebi. “Naravno. Zašto ne?”
Natasha je vrisnula: “A sad nek počne tulum.”
“Sigurna si da smiješ?” upitala je Becca, odmah zamrzivši samu
sebe što je zvučala tako brižno. “Znaš, poslije svega.”
“Fizički sam dobro”, rekla je Natasha.
“O, da.” Mark je namignuo, ubacio kuglicu papira s drogom u usta i
progutao je zalivši je pivom.
Natasha je pogledala Beccu i zakolutala očima. Hayleyna savršena
čeljust lagano se ukočila. Jenny je pogledavala jednu prijateljicu pa
drugu dok je dijelila drogu. Je li to raskol u taboru barbika, Becca se
pitala. Zbog idiota poput Marka Pritcharda?
“Evo”, rekla je Jenny, držeći četiri smotuljka rizli na dlanu. “Sve su
iste pa biraj.”
Becca je duboko udahnula. Znači, to joj je prvi put. Što je ovo, neki
test? Naravno. Sve je u košnici test. Uzela je jednu kuglicu. Koliko
strašno može biti? Ne tako strašno kao da ispadneš pizda pred cijelim
društvom iz škole. Stavila ju je u usta pitajući se može li je nekako
sakriti pod jezik ili nekamo pa da je zapravo ne proguta. Nije mogla. Jebi
ga, pomislila je. Idemo. Podignula je čašu i otpila velik gutljaj, gutajući
priručnu pilulu.
Prkosno je zurila u Hayley. “A sad nek počne tulum.”

*
U ponoć joj se činilo da leti. Kako se papir otapao u njezinu želucu, a
droga počinjala stizati do krvotoka, osjećala je žmarce i iznenadnu
provalu vrućine i veselja. Srce joj je brže kucalo. Na nanosekundu Becca
pomisli: Nisam sigurna da mi se ovo sviđa, a onda je pomisao odnio val
blaženstva. Glazba je pulsirala u njoj, na svaki udarac ritma obuzimalo
ju je zadovoljstvo. Natasha je plesala, ali Becca je bila zadovoljna
promatrajući ostale. Ovo nije njezina pozornica. Bila je sretna što može
ostati nevidljiva.
U kuhinji je natočila još jednu votku. Hayley i Jenny udubile su se u
razgovor u kutu prostorije, nagnuvši plave glave jedna prema drugoj.
~ 72 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Gledale su Beccu, a ona je čak i kroz maglu izazvanu drogom mogla

vidjeti koliko je mrze. Je li to mržnja? Zabrinutost? Nešto. Glupavo im se
nasmijala, ne uspjevši se suzdržati, dok su joj prilazile. Kad bi barem
mogle biti prijateljice. Kad bi barem...
“Što želiš, Becca?” upitala je tiho Hayley.
“Što ti je rekla?” pridružila se Jenny. Grizla je donju usnicu dok su
čekale Beccin odgovor. Becca se dalje osmjehivala. Barem je mislila da
je to osmijeh. Čeljust joj se ukočila pa se možda i cerekala kao luđakinja.
“Vi ste tako divne”, rekla je. “Mislim, stvarno jeste. Čak i bez svih tih
lažnih sranja poput šminke. Stvarno jeste.”
“Sereš?” rekla je Hayley.
Becca se namrštila. Hayleyn pogled bio je oštar. Kao i Jennyn. Kako
to da nisu urokane kao ona?
“Što se događa?” upitala je. “Što vam je?”
Pogledale su jedna drugu, još jednim pogledom savršene
komunikacije.
“To nije tvoja briga.” Jenny je odvukla Hayley, ostavljajući Beccu
samu. Barbike. Nikad ih neće razumjeti. Odjednom joj je nedostajao
Aiden. Nije joj toliko nedostajao koliko ga je očajnički željela. Obaviti se
oko njega i zarobiti u njihovu svijetu vječnoga zajedništva. Voljela ga je.
Jako, jako ga je voljela. Oni su srodne duše. Stvoreni jedno za drugo.
Hayley i Jenny mogu je prezirati koliko žele. Ona ima Aidena. Nitko
drugi nije bitan. Čak ni Natasha.
Izvukla je mobitel i poslala mu poruku lagano znojnim prstima
kako bi provjerila hoće li uskoro biti gotov s poslom, a onda zgrabila
jaknu i otišla u hladnu noć popušiti cigaretu, ostavljajući ulazna vrata
odškrinuta da se može vratiti.
Od droge joj je bilo vruće, a hladan zrak bio je osvježavajući. Sjela je
na stubu i uvlačila dim, gledajući zvijezde na nebu. Noć je bila vedra i do
jutra bljuzgavica i snijeg će se pretvoriti u nepouzdan led. Još je mogla
čuti ritam glazbe i buku iz kuće, ali joj se činilo da je kilometrima
udaljena od noćne tišine. Svi ostali pušači bili su u stražnjem vrtu
odakle su lako mogli doći do kuhinje i pića, a Becca je pomislila da je
ovaj trenutak slika cijeloga njezina života u školi. Uvijek izvan svega.
Smijala se. Nije joj bilo bitno. Sada ih je ionako sve voljela. Sve
njihove pokušaje da budu kul i fit i savršeni. A bili su isti. Bili su njezini
vršnjaci, prijatelji iz razreda i voljela ih je. Telefon joj je zazujao. Aiden.

~ 73 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Pokupit će ju za deset minuta. Osmijeh joj se razvukao od uha do uha i

od radosti što će ga vidjeti njezino je tijelo preplavio još jedan val
drogiranoga zadovoljstva, od kojega je zadrhtala. Što god to sranje bilo,
bilo je dobro. Urokana do daske, a totalno bistra. I silna toplina oko nje.
Svidjelo joj se. Možda bi i Aiden mogao to nabaviti pa da to zadovoljstvo
ponove zajedno. A mogli bi i ono drugo. Glasno se nasmijala vlastitoj
šali.
“Što je tako smiješno?”
Becca se okrenula i vidjela Natashu kako povlači vrata za sobom.
“Ništa. Samo neke blesave misli.”
“Dobra roba, ha?” upitala je Tasha, sjedajući pokraj Becce na stubu.
Zjenice su joj bile crne i široke, crne rupe koje proždiru svemir njezinih
šarenica.
“Aha.” Becca joj ponudi cigaretu, a Tasha odmahne glavom. Unatoč
tome što je jednu tek ugasila, Becca zapali još jednu. Od pušenja se
osjećala dobro. Pojačavalo je doživljaj. “Često to radiš?”
“Ne. Samo sam se htjela opustiti večeras.”
“Ne osuđujem te.”
“Kako to da si tu?”
“Čekam Aidena”, odgovorila je. Nije zato izišla van, u tišinu, ali bilo
je dovoljno dobro objašnjenje. “Već ideš?”
“Da, sutra imam puno posla. Hvala što si me pozvala - bilo je
zabavno.” Zastala je. “Iako Hayley i Jenny nisu htjele da dođem.”
Natashino lice se smračilo i ispustila je dugačak uzdah, koji se u
noći pretvorio u maglicu. “Nekad su čudne, ali su bile drage posljednjih
nekoliko dana, poput pasa čuvara bdjele su nada mnom - opet
normalne.”
“Kako to misliš?” Becca ju je promatrala. “Ne slažete se najbolje?”
Natasha slegne ramenima. “Nisam baš sigurna. Čudno je.” Stisnula
je Beccinu ruku. “Ali zbog svega što se dogodilo, drukčije gledam stvari.
Valjda sam zato opet poželjela tvoje prijateljstvo. Samo je... teško
objasniti. Mislila sam na tebe kad sam se probudila i znala sam da
moram ispraviti što sam bila takva kuja.”
“Ne zamaraj se time”, rekla je Becca. I stvarno je tako mislila. Možda
zbog droge, možda zato što je Tasha zamalo umrla ili je možda prošlo
previše vremena. “Odrastale smo potpuno različito. Vjerojatno nam je

~ 74 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

oduvijek bilo suđeno da se razdvojimo. A ti, Hayley i Jenny, ovaj, znaš. Vi

ste oduvijek trebale biti bliske.”
Natasha slegne ramenima i zagleda se u cipele. “Valjda. Ali svi se
mijenjamo. Nekad mislim... ne znam. One...”
Automobil je skrenuo u ulicu i polako im se primicao, dok je vozač
pokušavao razaznati brojeve kuća u mraku.
“To je Aiden.” Becca je ustala, ali onda se namrštila i vratila. “Što
one?”
“Ma ništa. Baš sam glupa. Pijana sam. Napušena. Ionako je bolje da
se vratim unutra.” Pružila je ruku, a Becca je povuče. “Moji obožavatelji
pitat će se gdje sam. Mark, ako nitko drugi.” Napravila je grimasu kao da
će povraćati i obje su se nasmijale. “Ostavila sam ga s Hayley. Možda mu
se uvali i spasi me.”
“Nije on tako loš”, rekla je Becca. “Preoštra si prema njemu.” Aiden
se zaustavio na nogostupu i zabljesnuo svjetlima. Becca je mahnula, a
onda se okrenula zagrliti Tashu. “Još jednom hvala.”
“Uživaj ostatak večeri”, rekla je Tasha namignuvši. Okrenula se
prema autu. “Jučer sam vidjela Aidena. Sada je toliko drukčiji. Nekako
odrastao. U kojoj ste fazi vas dvoje? Prava ljubav?”
Becca kimne. “Aha. Prava je, stvarno je prava.”
Tasha se nasmije. “Kul. Izjebi ga do ludila.”
Dok su se obje smijuljile, Tasha se nagnula pokraj Becce i mahnula.
“Vidimo se”, rekla je Becca i odjurila niz stazu. “Vidimo se!” viknula
je Tasha za njom.

*
Aidenov auto bio je topao poput otopljene čokolade, kada je Becca
sjela na suvozačko mjesto i poljubila ga. Držala je njegovo lice hladnim
rukama i gurnula mu jezik u usta, a od toplog, vlažnog osjećaja opet joj
je zakolala krv kroz tijelo. Droga je genijalna. Možda škodi, ali je i jebeno
genijalna.
“Uspori malo, pohotnice”, rekao je smijući se i odgurujući je.
“Maknimo se najprije odavde.”
Becca se zavalila u sjedalo, smijući se, a onda uzela napola popušen
džoint iz pepeljare između njih i zapalila ga.
“Dobar tulum?”

~ 75 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Prilično dobar.” Trava i mandy bili su dobra kombinacija. Ulična

svjetla plesala su u mraku, ostavljajući trag pred njezinim očima dok se
automobil odmicao.
Aiden je pogleda. “Ti i Natasha ste izgledale prilično blisko.”
Slegnula je ramenima. Zašto je to njemu važno? Namrštila se, na
trenutak zaboravivši užitak koji je kolao njezinim tijelom i rasplesana
svjetla na ulici.
“Nisi mi rekao da si vidio Natashu.”
“Ona i njezina mama došle su Jamieju. Ja ih zapravo i nisam vidio -
odnio sam im piće i pokupio se natrag u studio.”
Becca je zurila u noć. I uz veselu ljubavnu drogu u organizmu,
osjetila je ubod ljubomore. Natasha mu se prva sviđala. Ona je došla
poslije. Ona je bila utješna nagrada.
Aiden je pružio ruku i udario je iz šale laktom u rebra, od čega je
iskašljala golemu količinu dima. “Nemoj mi sad početi raditi gluposti.
Plitka mala Natasha me ne zanima.”
“Nije ona tako loša”, rekla je Becca.
“Pričekaj da se vrati u normalu.” Uzeo joj je ostatak džointa i bacio
opušak u mrak. “Onda ćeš se predomisliti.”
“Mislim da su za sve krive Hayley i Jenny”, rekla je. “Mislim da su je
one promijenile.”
“Ili je ona promijenila njih.”
Becca nije ništa rekla. Zapravo nije željela braniti Tashu, da se
Aiden ne bi slučajno opet zaljubio u nju. Gotovo se nasmijala zbog
vlastitih pretjerivanja. On nikad nije bio zaljubljen u Tashu - jedva ju je
poznavao, samo ju je jednom pozvao van. Koncentriraj se, Crisp, rekla je
samoj sebi. I smiri se, jebote. Ali Natasha je bila seksi, u to nije bilo
sumnje. A možda i Aiden nekad razmišlja o tome koliko je seksi kad se
zavali između Beccinih nogu.
“Možda”, rekla je, okrenuvši se u stranu tako da ga može pogledati i
podigavši koljena pod bradu što je bolje mogla, s obzirom na pojas. Nije
željela razmišljati o Natashi. Opet su se sprijateljile. Ne smije dopustiti
da njezina paranoja to zajebe. “Uostalom, koga briga.”
“Točno.”
“Tako si lijep”, izgovori riječi koje su joj izronile ravno iz srca i
izletjele kroz usta. “Baš jesi. Hoću reći, zgodan. Kao slika.” Smijuljila se
samoj sebi, a Aiden joj se pridružio.
~ 76 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Jako te volim”, rekla je. “Stvarno. Nevjerojatan si.”

Na trenutak se zagledao u nju, a onda je vidjela da je shvatio. “Oči
su ti sjebane”, rekao je. “Na čemu si?”
“Ni na čemu, stvarno. Malo mandyja.”
“Tko ti je to dao?”
,Jenny je imala. Nisam kupila - Tasha mi je ponudila kuglicu. Bilo bi
nepristojno odbiti.” Odjednom je osjetila kako se lagano brani, kao da
razgovara s roditeljima.
“Imaš još?” upitao je na kraju.
Odmahnula je glavom. “Nije bilo moje.” Bio je tako zgodan i tako
njezin. Htjela se utopiti u njemu. “Mama ti je vani večeras?” upitala je.
“Ne znam. Možda. Nije mi rekla što planira. Zašto?”
Protegnula se poput mačke, lagano raširivši noge i otkrivši goli
trbuh. “Hoću malo biti bučna”, prela je. Osjećala se seksi. Osjećala se
živom. Vidjela je kako Aiden guta slinu. Osjećala se moćnom. On želi nju.
A ne Tashu. Samo nju. Pružila je ruku prema njegovu bedru i gledala ga
prelazeći mu prstima preko bedra i izazivajući ga dok mu nije lagano
okrznula prepone. Uhvatio ju je za ruku i pritisnuo je na nabreklinu.
Nisu stigli do stana. Umjesto toga, stali su na parkiralištu pokraj
šume i ugasili svjetla. Za koju sekundu skinula je traperice i zajašila ga,
povlačeći ga duboko u sebe, gutajući ga kao da ga se ne može zasititi. I
nije mogla. Prvi put u životu seks je bio i nešto za nju, a ne samo tajna za
njega, i dok je on podizao njezinu majicu i grudnjak, teško dišući,
staklenih očiju, ona je kliznula rukom dolje i počela se dirati dok je bio u
njoj.
“Isuse, Becca”, rekao je, a nemoćna želja u njegovu glasu pojačala je
njezinu pohotu. Izgubila se u osjećajima, jašući na njemu i
zadovoljavajući sebe, osjećajući kako je sve tvrđi i tvrdi dok pokušava
kontrolirati nagon da svrši, a ona je stenjala jako, dugo i odraslo.
Napokon se srušila na njegovo rame i sad je bio na njemu red da
zastenje, izbacujući iz sebe svu žudnju, ljutnju, pohotu i ljubav zabijajući
se duboko u nju još nekoliko puta.
Kada se zadovoljen razum vratio, smijali su se i smijuljili jedno
drugome, dok je Becca navlačila traperice, osjećajući kako su joj noge
odjednom hladne jer su motor i grijanje bili ugašeni. Aiden je smotao još
jedan džoint pa su ga podijelili u udobnoj tišini, oboje zureći u noć i
uživajući u ugodnom prisjećanju. Becca je, iako je droga već počela

~ 77 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

lagano popuštati, bila dovoljno nafiksana da se ne osjeća čudno ili

neugodno zbog njihova seksa, kao što se obično osjećala, kad bi
razmišljala o tome da se mora opustiti i raditi ono u čemu uživa.
Večeras joj se činilo da je opet bilo prvi put. Ali ovaj put se osjećala kao
prava žena, a ne djevojka.
Dok su dijelili džoint, Aiden ju je pogledao, gotovo prestrašeno, a
ona je pomislila da nema ničega prljavog u uživanju u njezinu ili
njegovu tijelu, i da bi se njemu možda sviđalo raditi što god poželi.
Nema se čega sramiti. Neće je zato prestati voljeti. Sudeći po onome
kako ju je u tom trenutku gledao, možda ju je još više zavolio.
Seks je bio čudan. Ili možda nije bio toliko čudan seks, nego je bilo
više kao da su uzrok droge. Dok odrastaš, svi i govore da se ne smiješ
drogirati. A onda probaš drogu i osjećaš se genijalno. Zašto ti to nitko
nije rekao? A barem seks nije ilegalan. Ali zašto te prisile da osjećaš
krivnju zbog nečega što zapravo smiješ raditi sa šesnaest? Godine
mnogima nisu bile zapreka. Recimo Jenny. Svi znaju da se Jenny jebe
uokolo. Čak i Beccina mama to zna. Kad su naletjeli jednom na Jenny i
njezinu mamu dok su kupovale odjeću, poslije pristojnih pozdrava i
brza razilaženja,
Beccina mama okrenula se prema vješalici kraj koje su bile i tiho
promrmljala: Kakva majka, takva kći. Mogla ih je glatko nazvati
kurvama. Sve je bilo jasno iz pogleda. Možda njezin tata nije baš neka
sreća u krevetu. To je bila misao kojom se ona stvarno nije htjela baviti -
nema dovoljno droge na svijetu da bi je prisilila razmišljati o svojim
roditeljima dok se jebu - pa je uključila radio i prepustila se glazbi.
Kad su popušili džoint, Aiden je vozio prema kući, a Becca držala
glavu na njegovu ramenu, iako se zbog toga morala neudobno istegnuti.
Bilo joj je svejedno. Voljela ga je. Voljela ga je dodirivati.
Već su prošla dva sata ujutro kad su se zavukli, goli, u njegov
hladan krevet, sklupčali se jedno uz drugo, dok im se napokon stopala
nisu otopila ispod pokrivača i dok se nisu prestali tresti, pa su se opet
poševili. Ovaj put bilo je mirnije. Nježnije. Vodili su ljubav, pomislila je
Becca, iako joj se od te riječi rigalo. Ali to je bilo to.

~ 78 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Sedamnaesto poglavlje
Iz DOSJEA INSPEKTORICE CAITLIN BENNETT:
ULOMAK IZ BILJEŽNICE NATASHE HOWLAND

Dopustila sam Marku Pritchardu da me zažvali. Vidjela sam Hayley

kako gleda dok je to radio pa sam joj uzvratila pogled, kao da želim
proglasiti pobjedu. I jesam pobijedila. Bila je poput ledene kraljice, kao
da se ona nasmrt smrznula i ponovno oživjela. Možda je Hayley postala
ljepša od mene, ali nema ono što ja imam. Nema moju mističnost. Ne
sad. Mark Pritchard ne trči za njom kao za mnom.
Uhvatila sam njezin pogled dok me pritiskao uza zid. Pokušao je biti
sav muževan, ali je ispao previše željan i ozlijedio mi je leđa gurajući me
uz ogradu. Ipak, nisam ni osjećala da je on tamo. Kao da ga nema. U
središtu smo bile ja i Hayley. Netremice smo gledale jedna drugu dok je
on debelim jezikom migoljio između mojih usnica. Pokušala se
nasmijati, ali vrat joj se napuhao kao da sam joj popila svu krv.
Pretvarala sam se da sam to učinila jer sam bila pijana, a isti sam
razlog spomenula objašnjavajući zašto idem doma umjesto da ostanem
kod nje s Jenny, ali to nije bila istina. Ne znam što je istina. Nisam se
htjela žvaliti s Markom. Znam samo da sam se dobro osjećala
pobijedivši Hayley. Hladnu, smirenu Hayley. Buduću zvijezdu. Djevojku
savršenih trbušnjaka. Djevojku koja je moja desna ruka i koja se sada
počela osamostaljivati. Nekad mi se čini da smo stranci. Svi smo mi
stranci. Kružimo jedni oko drugih.
Isto vidim i kod moje mame i njezinih “prijateljica za ručak”. Smiju
se i šale i govore koliko vole jedna drugu, ali koliko god to bila istina,
one jedna drugoj ipak traže slabosti. Pukotine u oklopu. Mislim da dečki
nisu takvi. Dečki su psi. Žene su mačke. Samotnjaci po prirodi. Mi nismo
za čopor. A sada kad smo tri, nerazdvojne smo, vladarice školskoga
hodnika kojima se svi dive, gotovo smo žene, što se možda već pomalo
vidi.
Hayley nije vikala na mene niti se otresla ili bilo što drugo.
Pretvarala se da je to potpuno kul. Čak je i rekla da joj se on uopće ne
sviđa i da ga mogu zadržati. Nasmijala sam se na to. Ne želim Marka
Pritcharda. On je kreten. Mislim da su većina dečki u školi kreteni.
Mislim da je za Hayley možda bilo još gore kad sam rekla da ga ne želim.

~ 79 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

To je bilo zlobno. Istinito, ali zlobno. Samo sam joj htjela pokazati da ga
mogu imati. Da mu se ja više sviđam.
Jenny baš ne zna sakriti osjećaje. Ona je naša ovčica. Slatka,
smiješna, seksi ovčica. Nekad čak nisam sigurna da uopće misli svojom
glavom, nego nekom mješavinom moje i Hayleyne. Zbunjeno me gleda.
Kao da će nešto reći, a onda se predomisli. Kad sam rekla da idem doma,
a ne k Hayley, nijedna od njih dviju nije se pobunila. Izgledale su kao da
im je lakše. Možda im je i bilo. Opet su nešto šaptale, kao što su to nekad
znale raditi i prije moje nesreće. Misle da ja to ne vidim, ali vidim.
Možda sam se zato zažvalila s Markom. Možda ih moram podsjetiti tko
je glavni.
Još mislim da sam trebala ići k Hayley, iako je bolje da nisam. Ne
dok sam još nafiksana.
Da sam išla k Hayley, možda ne bih sanjala. Mislila sam da će me
droga spasiti od straha od mraka. Mislila sam da će me zaštititi od
noćnih mora. Ali nije. Kad sam napokon zaspala, probudila sam se sva u
znoju, tako mokra da sam mislila da sam opet pala u rijeku i da sam
zauvijek tamo zarobljena.
Ne mogu se sjetiti cijeloga sna. Samo dijelova. Bilo je strašno,
beskrajna tmina. Progutala me. Bila sam sama. Više nisam osjećala
hladnoću. Nisam mogla disati. Nisam trebala biti tamo. To je bilo
pogrešno. Pokušala sam se odgurnuti nagore, plivati prsno, ali nisam se
pomicala. Mislim da se ionako nisam pomaknula. Teško je reći. Nisam
osjećala ništa oko sebe. Ni vodu ni struju koja mi je gutala noge. Samo
sam visjela u praznini.
A onda je netko prošaptao moje ime.
Smrznula sam se, viseći u ništavilu, ne vidjevši ništa. Opet šapat.
Glas za koji znam da ga moram poznavati. Blizak. A onda sam bezglasno
vrištala u mrak.

~ 80 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Osamnaesto poglavlje
Barbike bi vjerojatno umrle od srama kad bi ih vidjeli na tako
jeftinu mjestu kao što je Frankie & Benny's, no Becca se, još lagano
nabrijana, ali osjećajući da droga popušta, razveselila hrani punoj
škroba od koje se lijepe kile.
Ipak, pomislila je, ispijajući još jednu dijetnu kolu i želeći da joj usta
nisu toliko suha, malo je jadno povesti najbolju prijateljicu na mamin
rođendanski ručak. Roditeljska rođendanska slavlja uglavnom su
dosadna - nisu nešto na što bi željela nekoga dovesti. Ali opet, ne slažu
se svi sa svojom obitelji kao Hannah. Becca ih je gledala, nasmijane i
sretne što su zajedno. Možda je to zato što je apsolutno najmanje kul
učenica u školi - onda moraš ostati prijatelj s roditeljima.
“A Hannah mi veli da ti radiš cijelu scenografiju i produkciju?” rekla
je Hannina mama Amanda. “To je prilična odgovornost.”
“Radila je to i lani”, ubacila se Hannah, kao da Becci treba pomoć,
kao da Amanda, sa svojim mlohavim tijelom i opuštenim grudima, nije
sve vrijeme podrška svima. “I to je prekrasno. Stvarno.” Hannah joj se
smiješila i na trenutak ju je Becca mogla vidjeti kao majku, mršaviju
verziju Amande, ali ispunjenu istom željom da živi kroz nekog drugog
umjesto da preuzme rizik i živi vlastiti život.
“Prošle godine je većinu obavila Katie Groud, ali ona je sad na
faksu.”
“Sigurna sam da će biti sjajno.” Amandin pogled selio se s Becce na
Hannu pa opet natrag. “Kad vas dvije radite na tome, ne vidim kako ne
bi bilo.” Oči i osmijeh bili su joj tako puni topline da se Becca gotovo
zacrvenjela. Hannah je bila pametna, dobivala je same petice na ispitima
i studirat će na Oxfordu ili nešto slično, nema sumnje, ali Becca je nekad
mislila da je ona najveći Hannin školski uspjeh u očima njezinih
roditelja. Ako Hannah ima prijateljicu poput Becce, onda joj sigurno nije
loše. Ona nije jedna od onih djevojaka koje nemaju prijatelja, koje
zlostavljaju preko interneta i koje su stalno same.
Becca bi bila sretna da je mogla Amandi reći da se ne mora brinuti.
Hannu nitko nije zlostavljao ni dok su bile mlađe. Hannah je bila previše
nezanimljiva, previše nevidljiva za to. Uvijek je bila i uvijek će biti.
Barem dok su u školi. Ljudi se nisu zamarali time da zlostavljaju Hannu.
Becca je zagrizla hamburger, dok su joj se sokovi cijedili niz bradu, a

~ 81 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

želudac krulio. Kako je ona postala Hannina najbolja prijateljica?

Vjerojatno je bila u krivo vrijeme na krivom mjestu. Sjele su zajedno na
prirodoslovlju baš kad ju je Natasha odbacila. I eto je sada, kod Frankie
& Benny's na rođendanu Hannine mame, kao da su djeca. To je bilo
depresivno, iako se loše osjećala zbog takva razmišljanja.
“A kako je tvoj dečko?” upitala je Amanda. “Možda ima kakvog finog
prijatelja za Hannu?”
“Mama, molim te!” Hannino blijedo lice je pocrvenjelo. “Tata, daj joj
reci.”
“Nemoj je sramotiti, Amanda”, promrmljao je gospodin Alderton
kroz ljepljiva rebrica. “Pa što? Samo sam pitala.”
“Dobro je”, Becca je progutala hamburger i progovorila kroz usta
puna mesa, samo da spriječi Amandu nastaviti. Ona se nije nimalo
suzdržavala i dok je Hannah bila sramežljiva djevica, Amanda nije imala
tih ograničenja. “Ali nisam sigurna da bi njegovi prijatelji baš bili
Hannin tip.”
Uhvatila je Hannu kako je gleda krajičkom oka, na rubu suza,
nesigurna podbada li je. “Hanni treba netko pametniji”, nasmijala se
Becca. “Ona je previše pametna za većinu dečki koje Aiden poznaje.
Hanni treba neki doktor, tako nešto.”
“E, tu si u pravu”, kimnula je Amanda odobravajući. “Ona je
studiozna. Treba joj netko takav.”
“Dođi sa mnom na zahod”, rekla je Hannah provukavši Beccu za
rukav. “Idemo se malo urazumiti.”
“Ja sam mislio da je priča o tome da žene idu na zahod u parovima
čisti stereotip”, rekao je gospodin Alderton. “O čemu vas dvije imate
tračati kad ste na ručku samo s nama?”
Amanda ga je u šali tresnula ubrusom po ruci. “One su tinejdžerice,
uvijek imaju temu za trač, zar ne?” Namignula je curama, a one su
pristojno uzvratile osmijehom, brzo se izvukavši iz separea.
Ovo je humoristična serija, pomislila je Becca. Hannah živi u
humorističnoj seriji, bez namjere da bude humoristična. Odjednom ju je
žalila. Sigurno je teško kad te roditelji sve vrijeme vole. Kada stalno
morate biti fini jedni prema drugima. Nije se mogla sjetiti je li ikad
vidjela Hannu da Amandu pozdravlja mrzovoljno kad bi se vratile iz
škole. Nijednom. Uvijek osmijeh i rečenica-dvije o proteklom danu, dok
su uzimale sokove i užinu. Potpuno drukčije od njezina doma gdje bi na

~ 82 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

najmanji čudan majčin pogled Becca kao prava tinejdžerica samo

odjurila u sobu.
“Oprosti zbog ovoga”, rekla je Hannah kad su se vrata toaleta
zatvorila za njima. “Sigurna sam da će biti još gora.”
“Još uvijek je bolja od moje mame”, rekla je Becca, iako nije zapravo
bila sigurna bi li se željela mijenjati.
Zavladala je tišina kada su ušle svaka u svoj zahod, jedan pokraj
drugoga, i ispraznile mjehure znajući da ih drugi mogu čuti.
“Sinoć si ostala kod Aidena?” upitala je Hannah kroz tanak zid.
“Izgledaš umorno. Oči su ti još malo mutne.”
“Aha”, rekla je Becca, a onda pocrvenjela. Hannah se pojavila u
istom trenutku pa su otišle do umivaonika. Becca je držala glavu dolje
usredotočivši se na pranje ruku. “Bila sam kratko na tulumu.”
“Natashinu?”, Hannah je zurila u nju. “Nisam dugo ostala. Mislila
sam da bih se morala pojaviti, znaš. Ipak me pozvala”. Bilo joj je
neugodno. Razmišljala je o tome da ne kaže Hanni da je bila na tulumu,
ali to bi bilo glupo. Hannah bi to doznala u školi. I stvarno, zašto bi
lagala? Pa nije učinila ništa loše. Hannah ionako ne bi htjela ići. To je
samo tulum. Ništa važno.
“Jasno”, rekla je Hannah. Ali je zastala, kao da nije baš sve rekla.
“Što?”
“Samo budi oprezna.”
“Kako to misliš?”
“Znaš kako. Govorimo o Natashi. Budi oprezna. Ja joj ne vjerujem.
Nekad je zla. Uz ostalo.”
“Ti je ne poznaješ”, obrecnula se Becca. Možda je zla prema tebi,
htjela je reći, ali je zadržala jezik za zubima jer, da,
Natasha i barbike godinama su se podsmjehivale Hanni, ali su se
podsmjehivale i Becci. Hannah je to znala. Becca je to znala. “Čuj”, rekla
je mirnije, “ne kanim se opet zbližavati s njom. To je davna prošlost.
Pozvala me i ja sam, napokon, mislila da je pristojno otići. I to je sve. Pa
ipak je zamalo umrla, a još se ne zna kako je tamo završila.”
Hannah slegne ramenima. “Samo se brinem za tebe.”
“E, sad zvučiš kao moja mama.” Becca je zakolutala očima i stisnula
Hanninu ruku. “Dođi - stvarno trebam jedan od onih golemih
čokoladnih sladolednih kupova od kojih ti je zlo kad ih pojedeš.”

~ 83 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Smijuljile su se kad su se vratile za stol gdje ih je Amanda s

odobravanjem gledala. Tada je Becca primijetila poruku na mobitelu.

Dođeš poslije?
Oko 4-5? Javi. Tash.

Srce joj je počelo lupati. Što se to događa s Tash i ostalim

barbikama? Zašto poziva Beccu, a ne Hayley ili Jenny? Ili će i one biti
tamo? Zašto je Tasha opet prijateljski raspoložena prema njoj?
Može, odgovorila je. Vidimo se.
“Aiden?” upitala je Hannah. “Voli te? Hoće te ljuuuubitiiii?”
Becca se nasmiješila. “Tako nekako, kozo.” To čak i nije bila prava
laž. Nije lagala. Nije rekla je li to bio ili nije bio Aiden. Uostalom, nije
bitno. Smiju imati i druge prijatelje. No dobro, Hannah bi smjela, kad bi
se ikad s kime sprijateljila.
Ipak, pojela je tek pola sladoleda kad je stigla poruka, a dok su vani
na hladnoći išle ruku pod ruku, Becca nije mogla odagnati osjećaj da na
neki način izdaje Hannu. Možda ne ode k Tashi. Možda pošalje drugu
poruku i javi joj da ipak ne može doći.

*
Bilo je čudno opet biti kod Tashe. Alison je izvukla ostatke goleme
čokoladne torte i rekla Becci da izgleda jako urbano, dok je rezala velike
komade, iako je Becca rekla da, stvarno, ne može jesti, zbog čega je
stekla još veće odobravanje Alison Howland. Sjedile su za kuhinjskim
stolom i provele nekoliko neugodnih minuta u pristojnu razgovoru sve
dok Becca nije, zbog sramežljivosti koja ju je činila nespretnom, zamalo
prolila kolu po urednoj hrpi časopisa na tankom Airbooku.
“Ne brini se, ne brini”, rekla je Alison kad je Becca zgrabila krpu
obrisati kolu koja se malo razlila prije nego što je uspjela uhvatiti čašu.
“Ja ga nikad ne upotrebljavam. Namočilo se samo lice neke zvijezde.”
Podignula je mokar časopis. “Vidiš?”
“Sad ionako idemo gore”, rekla je Tasha. “Dođi, Bex.” Ostavila je
tanjur s kolačem koji je jedva taknula, a Becca je učinila isto.
“ Drago mi je da sam vas opet vidjela, gospođo Howland.”

~ 84 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“I meni, Rebecca.” Starija žena stisne joj ruku. “I hvala ti. Što si došla
tamo. To je stvarno pomoglo.”
“Nema na čemu.” Beccino lice jako je pocrvenjelo. Čudno je kad
odrasli zahvaljuju tinejdžerima. I pomalo zastrašujuće. Kao da postaju
ravnopravni i kao da u svijetu više ništa nije sigurno. Djetinjstvo je
gotovo. Sad su u čekaonici na pragu zrelosti. Na ničijoj zemlji, nisu ni
jedno ni drugo. Nekad je to sjajno. A nekad grozno.

*
Natashina soba se promijenila. Više nije bilo postera boy-bendova
ni ružičastih zidova, koji su sada bili blijedožuti, a tu su bila i
šminkerska zrcala i toaletni stolić. Na jednom zidu bio je kolaž
fotografija i Becca baci pogled prema njemu. Uglavnom selfiji barbika. I
uglavnom stariji od godinu-dvije. Iz vremena prije Instagrama. Njihovi
su životi sada bili online. Tako imaš veću publiku koja ti se divi, a
barbikama definitivno treba publika.
“Ako ti se puši, samo naprijed.” Natasha je zaključala vrata i
otvorila prozor.
“Roditelji ti dopuštaju da imaš bravu na vratima? Nisu normalni.”
“Cura mora imati privatnost. Nisam više u godinama kad si mogu
dopustiti da mi tata uđe u sobu i vidi cice. Ili gore.”
“Odvratno, Tasha. Tate uglavnom pokucaju.”
“Znaš moje roditelje - vole jednostavan život. Poželjela sam bravu. I
dobila sam je.”
Zajašile su prozorsku dasku, prebacivši nogu s vanjske strane
prozora Natashine sobe, tako da je jednu hladio ledeni vanjski zrak, a
drugu grijao radijator. Učinile su to puno puta u davnoj prošlosti, ali
trenutačno se Becca osjećala kao Alisa u zemlji čudesa, kad je popila ili
pojela ono nešto od čega je narasla. Prozorska daska činila se puno
manjom. Zadnji put kad je Becca sjedila ovako, nije se morala pogrbiti i
nije osjećala gravitaciju u nozi koja je visjela. Podignula ju je i spustila
na granu staroga stabla po kojemu se Natasha spustila one noći kada je
završila u rijeci. Bilo je lako dosegnuti je.
Ona se nije tako dobro osjećala na visini kao Tasha i Hayley, ali ne
bi joj bilo teško dosegnuti ljestve i spustiti se odavde u vrt. Grane su bile
debele i ravne, čvrste, i Becca je vidjela mjesta gdje je Tasha uklonila

~ 85 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

one manje kako bi se lakše spustila. Vani se snijeg napokon topio i na

stablu ga više nije bilo, baš kao ni one noći.
“Još se ničega ne sjećaš?” upitala je Becca, žurno dometnuvši:
“Oprosti, sigurno si umorna od tog pitanja. Pretpostavljam da se ne
sjećaš.”
Tasha odmahne glavom “Ničega. Stvarno ničega. Nekad sanjam
stvari, ali to su više snovi o strahu i vodi nego o bilo čemu drugom. Čini
mi se da je nešto tamo sa mnom, nešto što ne mogu vidjeti.”
“Možda ti se sjećanje pokušava vratiti.” Becca je otpuhnula dugačak
dim. “Na nešto što ti je odmah tu, nadohvat.”
“Zvučiš kao psihijatrica.” Tasha je pogledala natrag u sobu.
“Natjerala me da vodim dnevnik. Sve što radim i o čemu razmišljam.
Nisam to htjela napraviti, ali... znaš. Možda pomogne.” Slegnula je
ramenima, gotovo kao da joj je neugodno. Čudno je bilo vidjeti Tashu
koja je izgubila samopouzdanje i Beccino je srce malo omekšalo.
Pogledala je bilježnicu na kojoj je bila olovka pokraj prijateljičina
kreveta. Sigurno je čudno kad ne znaš što se dogodilo.
“Nadam se da nisi pisala ništa o drogi”, rekla je nasmiješivši se.
“Ne! Mislila sam da ću neke stvari izmisliti, za svaki slučaj, ako bude
željela ikad pročitati. Ako si se pitala, trenutačno se jebem u troje s
profesorom Jonesom i profesorom Garrickom iz engleskog.”
“Ponavljam: odvratno”, rekla je Becca.
“Pa ne možemo svi biti zaljubljeni kao ti.”
“Kako to da nemaš dečka? Ne želiš?” Popodnevno sunce je zalazilo,
bojeći obzor tamnom narančastom bojom zavisti ispod hladne, mračne
modrine. Becca je zurila u zalazak, odjednom se uplašivši da će Tasha
izjaviti kako je napravila strašnu pogrešku i da je sve vrijeme
zaljubljena u Aidena, da se nada kako ga sada može uzeti i da će i dalje
ostati prijateljice.
“Mislim da ne želim”, rekla je Tasha tiho. “Nije mi jasno čemu sva ta
buka. Ne mogu to reći Hayles ili Jen, naravno. One to ne bi shvatile.
Jenny se jebe kao zečica - gotovo sve što si čula o njoj je istina, a i više od
toga - Hayley bi dala Marku Pritchardu i njegovu starom da joj ga gurnu
među sise, samo da jednom iziđe s njom. Ali ne znam kakvog smisla ima
imati dečka.”
Te su riječi bile sirove i grube, još grublje kad ih izgovara Tasha.
Ona nije takva. Iako, Becca je morala priznati, više i ne zna kakva je ona.

~ 86 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“A vas tri ste O. K.?” Proučavala je Tashu. Djevojka je povukla jedno

od svojih mršavih koljena pod bradu, dok se druga noga još njihala s
druge strane prozora. Bila je pogrbljena. Zamišljena. Napeta lica i
mračnih očiju. Ali je bila lijepa.
“Mislim da jesmo.”
“Pa sinoć si htjela reći nešto o njima, a onda si zastala.” Ugasila je
cigaretu na donju stranu prozorske daske, a onda uvukla nogu i bacila
opušak u zahod. Zavidjela je Tashi na mnogočemu. Na bravi na vratima i
vlastitoj kupaonici. Nije morala vikati da joj daju malo mira. Nije morala
juriti niz stube omotana samo ručnikom. Pitala se hoće li ikad prestati
zavidjeti Natashi Howland ili je to njezina životna sudbina.
“U zadnje vrijeme je malo čudno”, rekla je napokon Tasha. Becca je
sjela na krevet. “Ne znam, bilo je drukčije. Prije moje nesreće.”
“Na koji način drukčije?”
“Teško je reći. Kao da im se više ne sviđam.”
Becca to nije shvaćala. Natasha je utjelovljenje barbika. Jenny i
Hayley su samo sateliti.
“Možda je treća višak”, zaključila je Tasha.
Becca se ugrizla za jezik da ne izgovori neku oštru primjedbu o
tome kako je ostavljena, odbačena kao stara krpa, ili bilo koju od ostalih
milijun metafora koje ne mogu točno pogoditi bit, izraziti koliko su je
povrijedile. Tasha je rekla da joj je žao. I to je bilo davno. Sve su se
promijenile. Odrasle su, ovako ili onako.
“Ali sada se čini sve u redu. Zapravo, bolje. Stalno mi šalju poruke i
provjeravaju kako sam. Žele doći ovamo. Morala sam im reći da danas
popodne imam nešto u bolnici samo da ih ušutkam neko vrijeme.”
“Pa barem pokazuju da im je stalo.”
“Tako nešto, valjda. Hej”, rekla je Tasha odjednom, “jesi za partiju
šaha?”
“Što, sada?” upitala je Becca.
“Zašto ne? Počnimo sada, a poslije možemo poteze slati SMS-om.
Možeš postaviti partiju doma na ploči koju sam ti poklonila tako da
odgovara mojoj.”
“Naravno. Može onda.” Beccino se lice razvedrilo od nevjerojatne
radosti. Vrijeme se vraća u sretnije dane. “Ali ti ćeš ionako pobijediti.”
“Možda.” Tashine oči zasjale su od natjecateljskog raspoloženja. “To
može biti naša tajna.”
~ 87 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Becca kimne. Bit će tajna, naravno. Natasha Howland opet igra šah
s Rebeccom Crisp - to bi bio trač potpuno krive vrste. Pitala se kada će, i
hoće li, te stvari ikad prestati biti važne.
Pola sata poslije prekinuo ih je Natashin tata pokucavši na vrata.
“Brzo! Pokrij sise”, rekla je Tasha grabeći se za grudi i
nasmijavajući Beccu. “Tata napada.” Početak igre bio je spor, prekidan
razgovorima o školi i izjavama kako će obje biti loše nakon toliko
godina neigranja šaha - iako je Becca pretpostavljala da i Tasha
povremeno igra šah otkako su napustile Šahovski klub.
“Donio sam vam ovo”, rekao je Gary. Stajao je na pragu držeći dvije
limenke kole koje je Tasha uzela. Provirio je u sobu, pomalo iznenađen.
Kosa mu je bila zalizana gelom i nakovrčana, sigurno je došao ravno s
tenisa, pomislila je Becca. Miris citrusne vodice poslije brijanja raširio
se zrakom miješajući se s ostacima cigaretnoga dima. Ako je Gary to i
primijetio, nije ništa rekao. Na trenutak se zagledao u Beccu, a onda se
žurno nasmijao. “Oprostite, čuo sam glasove i mislio sam da je Hayley.”
“Ne, to sam samo ja.”
“Lijepo je vidjeti te. No dobro, ostavljam vas. Zapamti, moraš rano u
krevet, Taškice. Doktora se mora slušati.”
“Dobro, tata.” Tasha je već zatvarala vrata pred njim.
“Još te zove Taškica?” rekla je Becca smijući se.
“Bilo je smiješno kad sam imala devet godina”, rekla je Tasha.
“Morala sam vikati na njega da me prestane tako zvati pred drugima.”
Malo se namrštila, ljutita, a Becca se iznenadila. Možda ti slatki
obiteljski nadimci ne sjedaju najbolje kad pripadaš barbikama.
Pogledala je na sat. Još je rano, ali je umorna od droga i nespavanja
prošle noći, a ako se ne pribere, bit će sjebana sutra, kad njezina mama
hoće da svi zajedno iziđu na nedjeljni ručak. Treba joj njezinih osam sati
sna. Ako je moguće, produžila bi ih na deset.
“Idem polako doma”, rekla je. “Poslat ću ti SMS-om sljedeći potez,
kad mi mozak bude bolje radio. Još sam razjebana od sinoć.”
“A-ha.” Tasha je zajedljivo podignula obrvu.
“Me ne na taj način. No dobro, možda malo i na taj način”. Nasmijala
se. Razgovarajući o seksu s Tashom, odnosno aludirajući na seks,
osjećala se uzvišenijom. Stvari su se promijenile otkako su se razišle.
Becca možda nije barbika, ali ima dečka koji je već završio školu i
seksaju se. Pa što ako je on jedan od onih koje je Tasha nekad odbila?

~ 88 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“No dobro”, rekla je spuštajući se, “hvala što si me pozvala.”

“Super je što smo se vidjele.” Tasha ju je stisnula za ruku. “Stvarno.
I... znaš”, pocrvenjela je i oklijevala, spustivši pogled. “Još jednom
oprosti. Za sve.”
“Ne razmišljaj o tome”, rekla je Becca. “Stvarno.” U tom je trenutku
to i mislila. Sva bol, suze i odbacivanje nisu bili važni. Barem
privremeno.
U kuhinji je nešto cvrčalo, a Beccine oči zapekao je miris prženog
luka. Što god Alison kuhala, dok su djevojke išle prema vratima
opraštajući se, dobro je mirisalo. Čak i poslije obilna ručka, Beccin
želudac još je krulio.
“Hvala na pozivu, gospođo Howland.”
“I drugi put, Becca.”
“O, još nešto”, rekla je Tasha tiho dok su stajale na pragu, drhteći od
vlažna zraka. “Nemoj nikome ništa reći o ovome, može? Znaš, u školi.”
“Jasno.” Becca je osjetila bolan ubod i sigurno se vidjelo.
“Nema to veze s tobom - samo se želim zaštititi od Hayley i Jen. Ne
mogu podnijeti nove drame. Danas ih jednostavno ne želim vidjeti - one
to neće shvatiti.”
Becca se nasmijala. “U redu je. Neću ništa reći.” I njoj je odgovaralo.
Ovako ni Hannah neće doznati. Nije da Becca ima neke tajne pred
Hannom, ali ona ovo sigurno ne bi dopustila. Ne poslije onoga što je
rekla u toaletu u restoranu. I više od toga, bila bi uistinu povrijeđena jer
joj je Becca lagala. Na trenutak je osjetila napadaj krivnje. Ali odavde, s
Tashina praga, Hannah je bila jako, jako daleko.
“Vidimo se u ponedjeljak”, rekla je Tasha.
“Jupi, rezultati iz engleskog.”
“O, sranje. Ali možda bude i podjela uloga.”
“Točno. Sretno.” Becci stvarno nije bilo važno tko će dobiti ulogu.
Ona je zadužena za pozornicu. To je njezin svijet.
Tasha ju je povukla u oproštajni zagrljaj, a Becca se osjećala
neugodno u njezinu čvrstu stisku. Onda su se vrata zatvorila i ona je
krenula doma. Htjela se samo zavući u krevet i spavati. Ali prvo će
postaviti šahovsku ploču. Zapalila je cigaretu. Otvaranje je bilo “Ruy
Lopez” - tu nije bilo iznenađenja. Ništa nije pokazivalo. Možda da izvuče
drugog lovca. Mozak joj je bio previše umoran da bi sada razmišljala o
partiji. Igra protiv Natashe nije bila poput igre protiv tate. On je bio
~ 89 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

impulzivan i nikad nije promislio više od jednog poteza unaprijed. To

zapravo i nije bio šah, što se Becce tiče. Teško je disala. Bože, baš je
štreberica. Nije čudo da Tasha želi ovo zatajiti. Ipak, nasmijala se. Lijepo
je što joj se prijateljica vratila.

~ 90 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Devetnaesto poglavlje
18:03
Jenny
Javi se!

18:04
Hayley
Ne mogu. U autu s tatom. Idemo po
hranu za van.

18:05
Jenny
Lagala je. Nije išla u bolnicu. Zašto?

18:07
Hayley
Molim? Jesi sigurna?
Kako znaš?

18:09
Jenny
Prošla na bajku kraj njezine kuće.
Svjetla su bila upaljena pa sam ostala s druge strane ceste.
Vidjela Beccu Crisp kako izlazi. Čak su se zagrlile na rastanku.
???

18:10
Hayley
Molim??

~ 91 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

18:12
Jenny
Zašto bi nas tako ignorirala? Strah me. Misliš da se sjeća?

18:14
Jenny
Tu si?

18:15
Hayley
Razmišljam.

18:16
Jenny
Ako se sjeća, zašto nije ništa rekla?
Da razgovaramo s njim?
Da mu kažemo? Mislim da bismo morale.

18:18
Hayley
Ne! Usrat će se. Možda se
ne sjeća, ali
nekako zna da smo se svađale.
Samo budi normalna.

18:20
Jenny
Luda sam od straha.

~ 92 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

18:22
Hayley
Možda se samo htjela družiti s
Beccom. Pa nije htjela reći.
Zna da bi me to raspalilo. Možda
je zanima rezultat audicije?
Misli da bi Bex mogla znati podjelu?

18:23
Jenny
Ako se sjeća, možda je rekla Becci? Zlo mi je.

18:24
Hayley
Ne bi. Nije njezin stil. Nazz
te od kuće.
Briši briši briši!

18:25
Jenny
Znam!!

18:26
Jenny
;-)

~ 93 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Dvadeseto poglavlje
Iz DOSJEA INSPEKTORICE CAITLIN BENNETT:
ULOMAK IZ BILJEŽNICE NATASHE HOWLAND

Kad je Becca otišla, dok sam čekala da me mama pozove dolje na

večeru, nisam mogla prestati razmišljati o seksu. Čak se i Becca seksa.
Tako je čudno razmišljati o tome.
Kad mi je Mark Pritchard uvalio jezik u usta, osjetila sam kako mu
kurac zateže traperice. To me valjda trebalo impresionirati.
Nije da ga već nisam vidjela. Krutog i golog. Klinac, kurac, kita,
penis, zovite ga kako hoćete. Sve te riječi pomalo mi se gade. Bilo je to
prošle godine s Alfiejem Jonasom na tulumu, baš prije nego što su
maturanti otišli iz škole. Prvo sam pukla od smijeha. Nisam se mogla
suzdržati. Izgledao je tako smiješno, ukočeno stršeći iz busena dlaka, taj
blijedi stup kože i vena. Kapljica tekućine štrcnula je iz rupe na vrhu, iz
okruglih nabora, u nadi da ću ga dodirnuti. Izgledao je tako povrijeđeno
dok sam se cerekala, a ja sam se pravila da sam prasnula u smijeh jer su
mu hlače i gaće pale do pola bedara, ali zapravo sam se smijala tome
koliko je jadan. Kako samo ta stvar može izazvati toliko halabuke.
Prije toga Alfie mi se čak i sviđao. Njegovi su poljupci bili meki. Nisu
bili nasilni.
Baš je bilo čudno. Zurio je u mene kao čeznutljivo štene, a ja nisam
znala što bih. Dodirnula sam ga. Koža je bila mekša nego što sam
očekivala, s obzirom na ukrućenost.
Obavio je dlan oko mojega i pokazao mi kako da ga primim dok mi
je kao štenetu pomicao dlan gore-dolje, tako da je naše pokrete pratilo i
pomicanje labave kožice.
Srećom, sve je bilo gotovo za tren - samo je zastenjao i na mojem je
dlanu ostala vlažna ljepljiva mrlja. Više ga nikad nisam vidjela. Barem
ne na taj način.
I Becca to radi - a još i više - s Aidenom. Ne znam što će joj to. Sa
štrkljastim Aidenom i njegovom rokerskom kosom koja mu prekriva
gotovo cijelo lice. Aiden me ne može pogledati u oči. Aiden, koji se
spotaknuo kad me pozvao van i sjeo na pod zureći u mene dok sam se ja
smijala. Izgledao je tako slomljeno pa sam se još više smijala, iako je to

~ 94 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

bilo ružno i bolno. Nisam se mogla suzdržati. A smijale su se i Hayley i

Jenny i svi su ga gledali kao da gledaju skeč i umiru do smijeha.
A sad je Becca zaljubljena u njega. Nije takav štreberasti luzer
kakav je bio u školi, ali nije baš ni pravi ulov. Da mu dopustim da me
pojebe, mislim da bi je odmah napucao. Ne mogu ih zamisliti kako se
jebu. Ona ga vjerojatno stavlja i u usta.
U mojoj glavi seks je ružna stvar. Ne bi trebao biti, znam. Ja to
možda nikad neću napraviti. Nekad mislim da moć izvire iz toga da to ne
radiš. Mogu to osjećati u dečkima koji me gledaju. Oni to tako silno žele.
Ali stvarno, kako to uopće može biti dobro? Ništa drukčije ne bi bilo sa
mnom nego s nekom drugom curom. Ali oni žele mene jer me ne mogu
imati. Pogledaj Jenny. Ona nema moć. Daje šakom i kapom. Ona kaže da
uživa, ali nisam sigurna da je uvijek tako. Poremećena je, baš kao i
njezina mama. I to mogu osjetiti. Mislim da poslije nesreće osjećam više,
što je čudno. Ona vjeruje da je to sve što ima i samo želi biti voljena. Zar
to nije strašno? Ona to radi zbog “ljubavi”. Mislim da ne želim biti toliko
voljena.
A ipak, sve su tako ponosne na to. Becca i Jenny, pa čak i Hayley, za
koju mislim da se još nikad nije pojebala, ali je sigurna nekom izdrkala.
Ponosna na ljepljivu, rokćuću masu. Kao da je tajna. Možda seks ljudima
daje baš to. Tajne.
Ali ja već imam svoje tajne. Ne trebam seks za to.

~ 95 ~
knjige.club
Tatum & Mila

Drugi dio

~ 96 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Dvadeset prvo poglavlje

Iz The Titnesa, ponedjeljak, 18. siječnja

Tijelo pronađeno sinoć u rijeci Ribble između Maypoolea i

Brackstona u Lancashireu identificirano je kao tijelo nestale
devetnaestogodišnjakinje Nicole Munroe, koja je nestala iz svojega
doma u Maypooleu prije više od dva mjeseca.

~ 97 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Iz Maypoole Gazette, ponedjeljak, 18. siječnja

Roditelji Nicole Munroe službeno su identificirali tijelo svoje kćeri

koje je pronađeno u rijeci Ribble u nedjelju navečer. Prema izvorima,
identifikacija je obavljena na temelju odjeće gospođice Munroe i
potvrđena po dentalnim kartonima jer je tijelo, s obzirom na stupanj
raspadnutosti nakon dva mjeseca u vodi, bilo neprepoznatljivo. Nicolin
otac Gerard Munroe u priopćenju je zamolio da se njihovoj obitelji
omogući tugovanje u krugu najbližih. Obitelj Munroe mogla bi se žaliti
na propust policije koja nije pretražila korito rijeke tijekom početne
potrage za njihovom kćeri. Nicola Munroe pauzirala je godinu prije nego
što je trebala početi pohađati studij muzikologije na Sveučilištu u
Leedsu. Nedavno se vratila s putovanja u Tajlandu gdje je poučavala
engleski te je radila na pola radnog vremena u pubu Nag and Pineapple
u Ulici Chester.

~ 98 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Iz Brackston Heralda, utorak, 19. siječnja

Uzrok smrti Nicole Munroe, čije je tijelo pronađeno u nedjelju

navečer u rijeci u Brackstonu, i dalje je nepoznat, a policija odbija
objaviti bilo kakve pojedinosti. Još nije jasno jesu li tijelo gospođice
Munroe do mjesta na kojemu je pronađeno donijele struje ili je ono
ondje ležalo protekla dva mjeseca. Blizina njezina tijela mjestu na
kojemu je spašena tinejdžerica Natasha Howland u lokalnoj zajednici
izaziva pitanja postoji li povezanost između dvaju slučajeva. Gospođica
Howland, koju je spasio lokalni glazbenik Jamie McMahon dok je šetao
sa psom, bila je klinički mrtva trinaest minuta prije nego što su je
zaposlenici hitne pomoći uspjeli reanimirati, te se vratila na nastavu u
Općinskoj školi u Brackstonu. Ne sjeća se događaja koji su prethodili
nesreći. Njezina obitelj odbila je bilo što komentirati.

~ 99 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Dvadeset drugo poglavlje

Bio je zadnji sat u srijedu popodne i bilo bi pravedno reći da baš
nitko nije pazio na satu profesora Garricka, čak ni Jenny, koja je nekim
čudom voljela engleski i dobro joj je išao. Kako se popodne polako
približavalo večeri i s onu stranu prozora polako zavladao mrak, Emily
je ispod klupe slala poruku dečku, a Becca skicirala nacrte za pozornicu.
Profesor Garrick je zakasnio, zalupio vratima i promrmljao nešto o
testovima i kako su oni samo jednom na godinu, a ostalo osoblje škole
nije ni najmanje zainteresirano za njih, pa se nasmiješio pomalo
neugodnim osmijehom i posegnuo za zbirkom pjesama Whitsun
Weddings.
Becca se nadala da je na bolovanju i da će ih poslati u učionicu
završnih razreda da nešto “rade”. Ali ne. Profesor Garrick bio je ispitni
koordinator i njihov profesor engleskoga pa je puno vremena provodio
prikupljajući radove i razvrstavajući ponovljene testove i eseje.
Kako se sat napokon primicao kraju, meškoljenje učenika postajalo
je sve glasnije. Bio je to velik razred, njih dvadesetak, ali to je barem
značilo da se možeš malo i sakriti. Osim toga, profesor Grarrick nije bio
glup. Znao je da zadnji sat u danu nije najbolje vrijeme ni za koga. Kad bi
imao video koji bi im mogao pokazati, pokazao bi im ga. Becca se pitala
bi li ga mogla nagovoriti da ih pusti pogledati Vještice iz Salema. Možda i
bi. Nekad je bio čak i kul. Bio je kul kao i profesor Jones, možda koju
godinu stariji, ali bilo je nečega dobrog u njemu. Dragog. Bio je poput
klasičnog nespretnog profesora, samo malo zgodniji. Da, mogla bi pitati,
lijeno je razmišljala. Čak ni onima koji ne glume u predstavi to ne bi
smetalo. Ako ništa drugo, sigurno bi bilo bolje od ovih dosadnih
pjesama.
Razmišljala je o Tashi. Becca je sačuvala njihovu nedjeljnu tajnu i
očekivala je da će je ignorirati u školi, ali nije bilo tako. Nisu se družile,
ali su se tu i tamo pozdravile i mahnule jedna drugoj na hodniku.
Hannah je primijetila. Bila je malo zatečena, poput zeca pred svjetlima,
posebno jučer kada je Becca ručala s Tashom kako bi razgovarale o
predstavi. Izgledala je povrijeđeno, a Becca se pravila da ne primjećuje
dok je odlazila.
U ponedjeljak imaju sastanak postave - popis se u vrijeme ručka
pojavio na oglasnoj ploči, popraćen mnogim vriskovima zadovoljstva - i,
kao što je predvidjela, barbike su dobro prošle. Tasha je bila divna,
~ 100 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

živahna, ali osvetoljubiva Abigail, Jenny pomalo plaha Mary Warren, a

Hayley je dobila ulogu hladne, smirene Elizabeth Proctor. Becca nije
osjećala gorčinu, dijelom zato što je pojavljivanje na pozornici nikad
nije privlačilo, a dijelom zato što je podjela bila jaka. Gledala je Hayley i
Jenny kako se šepure oko Tashe, kad je ona dobila ulogu Abigail, kao da
je daleko najbolja glumica, ali Becca je znala, iako je ona bila dobra i bit
će dobra u toj ulozi, da je Jenny bolja, a bila je prilično sigurna da i
barbike to znaju. Ali Jenny je morala ponavljati završni ispit iz
matematike da dobije dvojku pa je profesor Jones nije htio
preopteretiti. Bila je to dobra odluka, pomislila je Becca. Osim toga,
uloga Mary Warren je zeznuta, u mnogočemu teža od uloge Abigail.
“Ovaj sat nikad neće završiti”, promrmljala je Emily, još držeći
mobitel iza otvorene knjige poezije, dok su joj prsti letjeli po ekranu.
Becca je šapnula da se slaže s njom, ali su joj pažnju odvukle Hayley i
Jenny u prednjem redu. Dvije barbike slale su jedna drugoj papirić na
kojemu su se dopisivale. Bile su profesoru Garricku pod nosom. Možda
ih je jednostavno odlučio ignorirati. Možda se ni on nije htio zamarati
predavanjem.
Becca je još crtala. Poslije nastave imali su prvu potpunu čitaću
probu pa je htjela s Casey provjeriti nosače za reflektore dok još može.
Casey je temeljito sjebala testove pa je malo vjerojatno da će se, makar
je kazališna tehnika bio jedan od njezinih predmeta, moći potpuno
posvetiti predstavi. Na izvedbama će biti, ali na probama i pripremama
neće. Činilo se da Becci kao pomoć ostaje samo Hannah, a Hannah je bila
sjajna kad je imala vodstvo, ali ne i dovoljno samopouzdana za
samostalan rad. Becca cijeli dan nije vidjela Tashu, a ako se ne pojavi,
ona će vjerojatno morati čitati njezinu ulogu i neće moći odvojiti
vrijeme za tehnička pitanja.
“Hvala kurcu”, prostenjala je Emily kad je napokon zazvonilo. Ona i
Becca skočile su na noge i prije nego što je zvonjava prestala. Emily je
krenula prema vratima već prebacivši torbu preko ramena. “Vidimo se
sutra, kujo.”
“Ti si kuja”, odgovorila je Becca. Bacila je pogled prema Hayley i
Jenny, koje su još spremale stvari. Jebi ga, pomisli. Zašto bi je razgovor s
njima činio nervoznom?
“Hej”, rekla je prilazeći njihovu stolu. “Gdje je Tasha danas?”
Hayley ju je prezrivo pogledala. “A što to tebe briga?”

~ 101 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Hayley, možemo li na trenutak razgovarati?” profesor Garrick

zvučao je nervozno, prekidajući napetu atmosferu između triju
djevojaka. Becca ga nije osuđivala.
“Naravno”, Hayley pogleda Jenny. “Ulovit ću te poslije.”
“Doviđenja, profesore Garrick”“, rekla je Jenny smiješeći se, a Becca
promrmlja isto. Jenny se progura pokraj nje, ali Becca je ostala blizu,
čekajući da iziđu na hodnik, a dvije su se barbike razdvojile prije nego
što je progovorila.
“Samo hoću znati isplati li se održati probu ili ne. Ako nije u školi,
reći ću to profesoru Jonesu.”
“Ja ću reći profesoru Jonesu”, rekla je Jenny. “Što si joj ti, dadilja?”
Zurila je u Beccu, dok su joj se grudi nadimale, a onda je eksplodiralo iz
nje. “Ne znam što ti misliš da se događa između tebe i Tashe, ali ona te
već odbacila. Sjećaš se? I opet će to učiniti.”
“Što je ovo?” uzvratila je Becca udarac. “Ona je moja prijateljica pa
ne može biti tvoja?” Zadnja rečenica izletjela je u pjevnom ritmu pa je
Jennyno prilično zavodljivo lice odjednom izgledalo kao da je primilo
pljusku. “Uostalom, ona je najprije bila moja prijateljica”, završila je
Becca, znajući koliko djetinjasto to zvuči. Ali bila je istina. Ona je
vjerojatno poznavala Tashu bolje od bilo koga, osim možda Hayley. A
tko je, jebote, uopće Jenny? Glupa kurva iz socijalnih stanova koja se
samo pojavila u školi i slučajno izgledala kako treba. Nek odjebe.
“Da, bila je”, rekla je Jenny, približivši se tako da su njezine
ružičaste usnice, lagano našminkane, bile samo nekoliko centimetara od
Beccina lica. “Pa što? Govori li ti sada svoje tajne? Koje to, Becca? Što ti
je Tasha rekla?”
U njezinu se glasu čuo tračak očaja, a oči su joj bile širom raširene i
vlažne od suza koje su navirale, ali ipak ljutite. Zjenice su joj bile velike,
primijetila je Becca dok su gledale jedna drugu na hodniku. Je li Jenny
nafiksana? U školi? Na čemu je? Pogled joj se odmah spustio prema
Jennynu nosu. Bila je previše raspaljena da bi bila drogirana.
“Na čemu si ti?” upitala je. “Što ti je?”
“Daj odjebi, Becca”, rekla je Jenny, odjednom malo splasnuvši. “Daj
samo odjebi.”
“Rebecca?”

~ 102 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Becca se okrenula i na trenutak nije znala gdje bi smjestila ženu

koja ju je pozvala. Bila joj je poznata, ali nije se mogla sjetiti otkuda.
Ipak, znala je da su se upoznale. Negdje...
“Inspektorica Bennett. Upoznale smo se u bolnici”, rekla je žena.
Gledala je jednu djevojku pa drugu, kada im se pridružila Hayley,
izišavši iz učionice profesora Garricka. “Sve je u redu?”
“Aha”, rekla je Becca. “Dobro smo.” Jenny kimne oklijevajući, što je
Bennettici bilo dovoljno. Nisu je zanimale razmirice.
“Htjela bih razgovarati s tobom”, nastavila je policajka. Na trenutak,
Becca je pretpostavila da misli na barbike, ali njezino je ime dozivala i
nju je tražila. Becci je odjednom bilo hladno.
“O čemu?” O čemu bi policajka htjela razgovarati s njom? Jenny i
Hayley odmaknule su se, ali ne dovoljno daleko da ne bi mogle
prisluškivati. Njezina se panika sigurno vidjela jer se detektivka
nasmiješila.
“Bez brige. Samo nekoliko rutinskih pitanja. Ne moraš biti
nervozna.”
“Natasha je bila s vama?” upitala je Hayley. “Ima li to veze s
nesrećom?”
Znači, ni one ne znaju gdje je Tasha danas, shvati Becca. Podle kuje.
Zašto su je zavlačile? Zašto nisu jednostavno rekle?
“Natasha je otišla psihologinji. Uskoro će biti doma”, rekla je
inspektorica Bennett, ignorirajući Hayleyno pitanje. “Ovo je rutinski
postupak”, nastavila je obraćajući se Becci. “Idemo u ravnateljičin ured.
Netko će te odvesti doma kad završimo.”
“Ali imamo probu za predstavu”, rekla je Becca slabašnim glasom. U
ženinoj krutoj ljubaznosti bilo je nečega što ju je plašilo. Nije željela ići s
njom.
“Proba je otkazana.”

~ 103 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Dvadeset treće poglavlje

Ulomak iz KONZULTACIJA DR. ANNABEL HARVEY I
PACIJENTICE NATASHE HOWLAND,
SRIJEDA, 20. siječnja, 16:30

NATASHA: Vaša biljka u loncu ima trinaest listova. Jeste li to znali?

(Stanka.)
Pa ima. Pogledajte. Prebrojite ih.
DR. HARVEY: Je li to važno?
NATASHA: Trinaestice. Stalno ih viđam. Taj mi broj skače u oči.
Trinaest zrna graška ostalo je na tatinu tanjuru. Trinaest kišnih kapi na
prozoru. Trinaest ljudi na katu autobusa. Taj je broj posvuda.
DR. HARVEY: Zašto?
NATASHA: (Smije se.)
Stvarno? Morate to pitati?
DR. HARVEY: Znaš da je to proq'ena, zar ne? Ne mogu sa
sigurnošću znati koliko si dugo bila u tom stanju. Moglo je biti četrnaest
minuta, a moglo je biti i dvanaest.
NATASHA: Ali je bilo trinaest. I željela bih da me ostave na miru.
DR. HARVEY: Još ružno sanjaš?
NATASHA: (Duga stanka.)
Pitam se je li se utopila ovdje.
DR. HARVEY: Tko?
NATASHA: Ona cura iz Maypoolea. Ona neka Nicola.
DR. HARVEY: Nicola Munroe.
NATASHA: Da, ona. Misle da bi njezina i moja smrt mogle biti
povezane?
DR. HARVEY: A što ti misliš?
NATASHA: Ja se ničega ne sjećam. (Meškolji se na stolici.)
DR. HARVEY: Nešto ti smeta?

~ 104 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

NATASHA: Još i prije nego što je detektivka, Caitlin, došla

razgovarati sa mnom, razmišljala sam o njoj. Otkako sam to vidjela u
vijestima. Znate, to da su je našli u rijeci blizu mene. Pozlilo mi je.
Nagutala sam se vode u kojoj je ona trunula. Ona je tamo umrla. Ja sam
tamo umrla.
DR. HARVEY: Ti nisi umrla. Ne bi na to smjela gledati na taj način.
NATASHA: Vama je to lako reći. I moje je srce stalo baš kao i
njezino. Ni ja nisam disala baš kao ni ona. Možda je ona u mojim
snovima. U mraku.
DR. HARVEY: Nicolino tijelo otkriveno je tek u nedjelju navečer - ti
si te more imala prije toga.
NATASHA: Možda se ljuti jer nisam stvarno umrla. Ljubomorna je.
DR. HARVEY: Nicola Munroe bila je mrtva davno prije nego što si ti
pala u vodu. Nije bila sposobna ni za kakve emocije. Možda te muči
krivnja preživjeloga. Ti si preživjela, a ona je umrla. Poznavala si Nicolu
Munroe?
NATASHA: Nisam.
DR. HARVEY: Onda ne možeš pretpostavljati kako se osjećala. Čak i
da je sada sposobna osjećati, sigurno bi za nju bilo prirodnije da joj je
drago što se jedna od vas dviju živa izvukla iz vode?
NATASHA: (Smijeh.)
DR. HARVEY: Što je tako zabavno?
NATASHA:(Stanka. Šmrcanje.) (Tišim glasom.)
Mislim da to nema nikakve veze s njim. Stvarno to mislim. Makar se
ne mogu sjetiti, sigurna sam da bih nešto osjećala, znate? Da sam ga
vidjela.

Ulomak iz IZVJEŠĆA INSPEKTORICE CAITLIN BENNETT:

20. siječnja (KOPIJA SE NALAZI I U DOSJEU NICOLE MUNROE)

S obzirom na stupanj raspadnutosti tijela Nicole Munroe, još je

nepoznato je li prije smrti bila pod utjecajem droge ili alkohola. Uzorci
su poslani na ispitivanje. Isto tako se ne zna je li bila živa ili mrtva kad je
pala u vodu. Osim sličnoga mjesta na kojemu je nađeno tijelo, teško je

~ 105 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

izvlačiti usporedbe sa slučajem Natashe Howland; ipak, ima nekoliko

sličnosti:

1) Obje su pale u vodu potpuno odjevene, iako je Munroe na sebi

imala nekoliko slojeva više od Howland, uključujući i debelu jaknu i
čizme.
2) Obje su imale mobitele uza se.
3) Ni na jednoj nije bilo očitih znakova napada ili silovanja, iako to
u slučaju Munroe, s obzirom na stanje tijela, medicinski istražitelj nije
mogao sa sigurnošću utvrditi.
4) Obje su bjelkinje, pripadnice srednje klase i tinejdžerice srednje
do starije dobi.
5) Obje su plavuše.
6) Obje su poznavale Aidena Kennedyja.

Ulomak iz BILJEŽAKA INSPEKTORICE BENETT

(NESLUŽBENO IZVJEŠĆE) IZ INTERVJUA S
NATASHOM HOWLAND I REBECCOM CRISP,
20. siječnja, u 14:00, odnosno 15:45 sati.
OBJE DJEVOJKE PRISTALE SU DA KAO
ODRASLA OSOBA RAZGOVORU NAZOČI
RAVNATELJICA CHRISTINE SALISBURY:

Natasha Howland
Howland očito uznemirena otkrićem tijela Nicole Munroe tako
blizu mjesta njezine nesreće. Nekoliko puta ponavlja kako su obje bile u
vodi u isto vrijeme. Manje pribrana nego tijekom prvog razgovora.
Postavila rutinska pitanja. Spomenula Aidena Kennedyja. Obje
poznavale Kennedyja.
Howland vidjela Aidena Kennedyja dvaput poslije nesreće: jednom
kod Jamieja McMahona, kad su mu ona i njezina majka došle zahvaliti, a
onda opet kad je došao po Rebeccu na tulum u noći s petka na subotu u
kući učenika Marka Pritcharda. Zbunjena mojim ispitivanjem.
Iznenađena kad je spomenuto Aidenovo ime. Nije imala ništa s njim
gotovo dvije godine. Neugodno joj je zbog toga. Kaže da mu se rugala.
(Zanimljivo.) Njegovo ponašanje kod McMahona prema njoj bilo je isto
~ 106 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

kao i obično - kaže da je AK nikad ne gleda u oči. (Sram? Krivnja?

Opsjednutost?)
Kaže da je njegov odnos s Rebeccom Crisp, koliko zna, i ozbiljan i
seksualan i da se Crisp čini sretnom. Pita zašto nas zanima Aiden. Kakve
veze ima s bilo čime. Iskreno iznenađena. Još se ničega ne sjeća. Nakon
razgovora poslala je na razgovor s liječnikom. Trebam njezino sjećanje.
Frustrirajuće!

Rebecca Crisp
Pametna cura, učahurena. Pita zašto razgovaram s njom, a ne s
ostalim dvjema djevojkama. Tinejdžerska dinamika zanimljiva. Pitam je
o noći kada se dogodila nesreća. Ponavlja da je bila s Aidenom dok je
nije ostavio kod kuće u ponoć. Je li poslije razgovarala s njim? Odgovara
kao i u prijašnjim izjavama da je zaspala gledajući TV na računalu. Pitala
je kamo je on otišao poslije toga, ona tvrdi doma. Jasno odgovara da ne
može biti sigurna u to, ali da joj je to rekao. Brani se - shvaća li nešto?
Drhti. Ljuti se. Boji se. Kaže da pitam Aidenovu majku. A onda pita jesam
li to veći učinila. Spominjem da je AK pozvao NH van. Kako o njoj
govori? Crisp ima ispad. Naviru joj suze. Ne razgovaraju o njoj. To je bilo
davno. (Ljubomorna? Čini li je NH nesigurnom? Spominje li on NH?)
Treba joj vremena da se smiri. Crisp potvrđuje da održavaju spolne
odnose. Ništa neuobičajeno. (Tu joj je neugodno. Nije drska. Možda mu
ne pruža u seksu sve što on želi? Je li AK frustriran? Trebaju mu tuđe
fantazije?) Viđa li se AK s drugim djevojkama? Je li je ikad prevario?
Ljuti se na to. Ne, zaljubljeni su. (Hvala joj!) Ostavljam je na trenutak.
Pišem bilješke. Pita zašto postavljam toliko pitanja o AK. Brani se.
(Nervozna?) Pitam je li znala da je Aiden poznavao Nicolu Munroe,
djevojku iz Maypoolea...

~ 107 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Dvadeset četvrto poglavlje

“O čemu ona govori?” Becca je znala da viče. Nije se mogla
suzdržati. Cijelo joj se tijelo treslo otkako ju je policajka pustila. “Zašto
mi nisi odgovorio na pozive?” Htjela je povraćati sada kad su se našli
licem u lice. Pobjegla je iz škole do njegova stana, a onda do
McMahonove kuće i njezin bijes nije splasnuo. Tu je. Potresen, blijed i
prekrasan. Pokušao ju je zagrliti, ali ona se odmaknula. Bila je previše
ljutita. Previše ljutita, uznemirena i odjednom prestravljena.
“Nemam mobitel. Uzeli su mi ga. Kupio sam drugi čim su me
pustili.” Izvukao je jeftini telefon iz džepa. “Ali nemam tvoj broj u njemu.
Došao sam ovamo vidjeti je li zabilježen na nekom od Jamiejevih
telefonskih računa. Nekad se služim fiksnim telefonom - znaš kakav je
usran prijem u ovoj kući.”
“Zašto se ne bismo svi lijepo smirili?” gospodin McMahon - Jamie -
stajao je u kutu dnevne sobe, osjećajući se neugodno u vlastitom domu.
Njegov je pas sjedio, povremeno zacviljevši, uznemiren. “Što god da se
dogodilo, posrijedi je nesporazum.”
“Veli da si je poznavao!” Becca je gotovo ispljunula te riječi u
Aidena, a onda, na vlastitu sramotu, briznula u plač. Osjetila je snažne
ruke na ramenima, veće od Aidenovih, a onda ju je netko poveo prema
kauču. Bacila se na njega, svom težinom, odustajući od borbe.
“Hej.” Jamie čučne pokraj nje i pruži joj rupčić iz džepa. “Zgužvan je,
ali čist.”
“Hvala”, mrmljala je mrzeći samu sebe zbog slabosti. “Oprostite.”
“U redu je.” Glas mu je bio blag. Ljubazan. Poželjela je opet
zaplakati. Njezin je svijet, ako već nije srušen do temelja, a onda barem
dobro potresen. “Ali ti znaš da će sve ovo jednom biti beznačajno, je li?”
Becca podigne pogled prema dečku, koji odmah priskoči i sjedne
kraj nje. Mirisao je na čistoću. Šampon, sapun i jedinstven miris koji se
skrivao ispod njih. Toliko ga je voljela da bi se od toga slomila. Čak i
sada.
“Rekli su da je Nicola Munroe imala sve kontakte spremljene u
MacBooku”. Njegov je glas drhtao. “Moj broj je bio među njima.” Svijet
oko Becce lagano se zatresao, dok se svjetlost odbijala pod oštrim
kutom od stolića u koji je zurila jer nije mogla pogledati u njega.
“Zašto?” upitala je Becca. “Kako to da je imala tvoj broj?”
~ 108 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Nisam siguran.” Aiden je nemoćno slegnuo ramenima, a ona ga je

poželjela zagrliti i tresnuti istodobno. “I ja sam imao njezin. Bila je
glazbenica. Odlazim na gaže i upoznajem ljude s kojima razgovaram o
poslu. Valjda smo razmijenili brojeve ili nešto slično.”
“Zašto nisi ništa rekao?” Razmijenili brojeve. Te su riječi imale
određenu težinu. Tome su se smijuljile u ženskim garderobama u školi
ili u autobusu ili u McDonald'su.
Razmijenili brojeve. Slali poruke. U inbox. Sve je to uvod u prvi
poljubac. To svi znaju.
“Nisam se sjetio. Kad mi vrate mobitel, možeš ga pregledati. Imam
puno brojeva. Nisam znao da imam njezin. Vjerojatno sam bio napušen
kad mi ga je dala. Znaš, na jednom od onih druženja u baru poslije gaže.”
Nije znala, zapravo i nije, ali je kimnula. Nekad se činilo da one tri
godine koje ih dijele ne postoje, a nekad da je između njih cijeli jedan
život.
“Moraš mi vjerovati, Becca.” Zgrabio je njezinu slobodnu ruku. Dlan
mu je bio znojan. “Moraš. Zašto bih imao bilo kakve veze s tim? Ili s
Natashom?”
“Znači, nikad nisi pozvao Nicolu van?” Mrzila je sumnju u vlastitom
glasu, na što se Aiden povukao, a njegove prekrasne plave oči, oči u
kojima bi se mogla utopiti, bile su ranjene i uvrijeđene.
“Ne. Ne, nisam. Isuse, Bex, jebote, na što to sumnjaš? Da ja svaku
curu koja me odbije zgrabim, bacim u rijeku i pustim da umre?”
Zurila je u njega. Osjećala se glupo. Ali, opet, ne tako glupo. Crv
gorke nesigurnosti rastao je u njezinoj utrobi. “Ne, naravno da ne
sumnjam. Samo... samo ne razumijem.”
“Zašto te sada o tome ispituju?” upitao je Jamie. “Nicola Munroe
nestala je prije nekoliko mjeseci. Valjda su tada provjeravali njezine
pozive i kontakte?”
“Jesu, ali ja nisam bio bitan za to istraživanje. Ne dok se tijelo nije
pojavilo blizu mjesta gdje si ti pronašao Tashu. Onda su to možda
proslijedili onoj Bennettici, a ona je prepoznala moje ime. Razgovarala
je sa mnom kada sam došao po tebe u bolnicu.”
“I sa mnom je tamo razgovarala”, rekla je Becca. Osjećala se
umornom. Strašno, strašno umornom. “Oprosti”, rekla je. “Oprosti.
Samo sam prestrašena.” Opet su potekle suze. “Postavila mi je silna
pitanja o tebi i meni, onda o tebi i Tashi, a kad je spomenula Nicolu,

~ 109 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

valjda sam se totalno izgubila.” Obavila je ruke oko njegova vrata,

jecajući, vlažeći mu kožu vrućim suzama i slinom.
“Dobro je. Dobro je.” Čvrsto ju je zagrlio. “Ti znaš da nisam ništa
učinio i ja znam da nisam ništa učinio. To je slučajnost. Čak i nije velika.
Pa ne živimo mi usred nekoga golemoga grada. Kad bolje razmisliš, nije
baš ni slučajno da imam broj neke cure svojih godina koja je išla na sve
lokalne gaže.” Nježno ju je odgurnuo. “Čista jebena nesreća.” Nasmijao
se. “Paničariš više nego moja mama. Mislim da paničariš više nego što
sam ja paničario.”
“Sad sam se smirila. To je bio samo šok.”
“Ma nemoj.”
“Jesu li i s tobom razgovarali?” upitala je Jamieja.
“Aha”, odgovorio je. “Nisam im mogao puno toga reći. Aiden je
savršeno normalan - što god to znači - i sretan s tobom i nikad mi nije
spominjao nijednu od tih dviju cura. Još važnije, rekao sam im da zna da
šećem s Biscuitom svako jutro pa bi bilo prilično glupo gurnuti Natashu
u rijeku znajući da bih mogao doći svake sekunde.”
Ta praktična logika smirila ju je više nego bilo koji Aidenov iskren
protest. Aiden nije bio glup. Čak i da je luđak koji napada žene - a ona se
osjećala kao još veća luđakinja kada je u svojoj glavi čula te riječi - ne bi
se izložio opasnosti da ga tako ulove.
“Moraju slijediti te tragove”, rekao je Jamie. “To im je posao.”
Becca je znala da to ima smisla. Duboko je uzdahnula. Bennettica je
samo cjepidlačila, rekao bi njezin tata. Naravno, morala je slijediti
Aidena. Ne bi radila svoj posao da nije. Odjednom se osjetila glupo jer je
dojurila ovamo. Odnosno, što je dojurila ovako puna drame.
“A vas dvojica ste radili?” upitala je. “Idem. Žao mi je. Ne smijem
više biti takav idiot.”
Trebalo joj je svježega zraka. Morala se pribrati. Ponašala se kao
histerična kuja. I što ju je tako izbezumilo? To što je inspektorica bacila
sumnju na Aidena, ili što je on imao broj mrtve djevojke i nije joj rekao?
Stvarno se nadala da je ono prvo, ali nije bila potpuno sigurna. Znala je
da je njezina nesigurnost može pretvoriti u ljubomornu luđakinju.
Stalno je mislila da će se Aiden zaljubiti u nekoga drugog. U neku
sofisticiranu glazbenicu. Pokušavala je to kontrolirati ili se barem
trudila da se ne vidi.

~ 110 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Da, jesmo”, odgovorio je Aiden. “Želim da sve bude i dalje kao

inače. A ti nisi idiot. Ali daj mi opet svoj broj pa ću te nazvati prije nego
što odeš u krevet.” Uzela je jeftini mobitel iz njegove ruke i utipkala
kontakte sa svojim imenom, a onda sebi poslala poruku kako bi i ona
imala njegov novi broj.
Otpratio ju je do vrata, a ona se osjećala čudno, kao na samom
početku, kada su između njih postojali silni osjećaji i privlačnost, ali se
nisu usudili o tome razgovarati.
“Oprosti što sam bila tako glupa”, rekla je na kraju.
“Nisi bila glupa. Oprosti što je policija pomislila da sam psihotični
manijak.”
Nasmijala se, pa se i on nasmijao, a napetosti između njih je nestalo
dok su se ljubili na rastanku. To je bio pravi Aiden. Topao, zgodan i
opušten. Pa što ako ima broj neke glazbenice u svojemu mobitelu? Nije
dijete. To ništa ne znači.
“Nazvat ću te poslije”, rekao je. “Volim te.”
“I ja tebe volim.”
Vrata su se zatvorila, a ona je duboko udahnula vlažan zrak. Bilo je
ludo misliti da bi Aiden mogao imati ikakve veze s onim što se dogodilo
Tashi. Ona je bila s njim te noći. Bio je opušten i sretan. Oboje su bili. I
prilično izvan sebe. Ne bi bio u stanju ikoga baciti u rijeku.
Mobitel joj je zazujao dok je išla po šljunčanoj stazi kako bi
presjekla put do glavne ceste. Bila je to Hannah, pokušavala ju je nazvati
otkako je otkazana proba. Htjela je znati kamo je nestala i je li dobro.
Tako slično Hanni. Nikad nije bila dovoljno hrabra da se raspizdi. Da je
bilo obratno, Beccina bi poruka prije glasila: Pa dobro, gdje si ti???
Odgovorila je brzo da će je nazvati poslije pa gurnula ruke u džepove da
joj ne bude hladno. Snijeg se otopio, ali još je bilo hladno, posebno tako
blizu rijeke.
Stigla je do kratke, uske staze, kad je nešto ugledala u mraku.
Bljesak metala kroz grane. Netko je parkirao na cesti. Netko je
promatrao kuću Jamieja McMahona. Želudac joj se zgrčio. Inspektorica
Bennett, ili netko od njezinih podređenih, promatrao je Aidena.
Odjednom zaboravivši hladnoću, počela mu je pisati poruku, ali onda je
zastala. Zašto bi u njemu budila brigu? Neka samo gledaju, pomislila je
ljutito. Ništa neće vidjeti. Aiden je nedužan. Jebi se, detektivko Bennett,
pomislila je. Jebi. Se.

~ 111 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Dvadeset peto poglavlje

Iz DOSJEA INSPEKTORICE CAITLIN BENNETT:
ULOMAK IZ BILJEŽNICE NATASHE HOWLAND

Dakle, konačno imam trag i saveznika u odgonetanju onoga što se

stvarno dogodilo te noći. Već se osjećam malo bolje. Dan je bio dug, ali
želim sve zapisati prije nego što zaspim (pokušam zaspati).
Jučer me cijelu večer nešto kopkalo pa je, kad sam se probudila
(tiho pokušavajući doći do zraka, što mi je već postalo normalno otkako
sam se vratila kući), to bilo prvo na što sam pomislila. Nije to bio šapat
iz praznine mojih snova ni trinaestice koje posvuda vidim. (Jučer je bilo
trinaest dlaka u četki. Točno trinaest. Izvukla sam ih pažljivo i
prebrojila. Spustila sam ih na toaletni stolić. Trinaest mrtvih minuta,
trinaest mrtvih dlaka. Zamisli ti to.) Ni napuhnuto truplo Nicole
Munroe. Na neki način mislim da je to što nisam mogla dohvatiti bilo
svojevrstan dar. Ali me više podsjećalo na krastu, svrbež koji me
izluđuje. Misle da Aiden ima neke veze sa svim ovim. To je gotovo
smiješno. On nije ubio Nicolu Munroe, a sasvim sigurno nije ni mene
bacio u rijeku. To znam. Znala sam to jer me nešto kopkalo. Nisu to bila
sjećanja - pamćenje se još nije vratilo - nego nešto drugo. Nešto što sam
trebala uhvatiti, ali nisam dosegla.
Bilo je tek pola pet kad sam se jutros probudila, ali sam navukla
opremu za trčanje s dna ormara. Obukla sam se u mraku, sve
pripremila, a onda se spustila kroz prozor i niz drvo i izišla na stražnja
dvorišna vrata, kao što sam vjerojatno učinila one noći. Uhvatila sam
korak i pustila misli neka slobodno plove. Čudno je koliko sam počela
uživati u trčanju. Nedostajalo mi je proteklog tjedna pa su moje noge
bile sretne što su se mogle pružiti i otresti napetost izazvanu
neaktivnošću. Očvrsnula sam. Voljela sam osjećati mišiće i tetive kako
se skladno pokreću dok mi noge samouvjereno udaraju po mračnim
stazama. Za nekoliko minuta više mi nije bilo hladno. Lice mi se
zajapurilo. Ali nisam teško disala. Znam svoj ritam. Pitam se što bi
Hayley rekla da me vidi. Natasha, trkačica. Svi imamo svoje tajne.
Bio je mrak i gotovo je cio grad spavao. Nisam bila na glavnoj cesti i
većim dijelom moje staze bila je jeziva tišina, čulo se samo toptanje
mojih tenisica i moje ravnomjerno disanje. Spustila sam se do rijeke i

~ 112 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

kroz šumu. Trebala sam se bojati, ovdje, sama u mraku i tako blizu
rijeke, ali nisam. Bila sam vesela. Kad sam se uputila kući, nešto poslije
pet, osjećala sam se dobro. Ponosna na sebe. Mogla sam čak i zanemariti
da sam u glavi brojila korake i počinjala iznova svaki put kad bih došla
do trinaest.
Dan je prošao kao u magli. Bila sam u školi - družila se s Hayley i
Jen i rekla im za policiju i kako misle da bi ono što se dogodilo meni i
smrt Nicole Munroe mogli biti povezani - ali zapravo nisam bila
prisutna. Pitale su me zašto je policija htjela razgovarati s Beccom, a ja
sam slegmula ramenima. Nisam im rekla za Aidena. Iako su kimale,
vidjela sam kako se pogledavaju, a krasta u mojoj glavi još me jače
zasvrbjela pa sam se pitala što skrivaju. Ima li nešto što mi ne govore?
Gušile su me cio dan svojim izljevima obožavanja, a kad je došlo vrijeme
za čitanje poslije zadnjeg sata, jedva sam disala. Opet sam se osjećala
kao da sam u rijeci.
Nasmiješila sam se Becci. Izgledala je umorno. Pitala sam se je li
bila budna dok sam ja jutros bila vani. Uzvratila je osmijeh i vidjela sam
kako joj je laknulo što je između nas još sve O. K. Hannah me, stojeći
pokraj nje, gledala kao što miš gleda mačku. Nisam je čak ni pogledala.
Ona je, zapravo, nitko i ništa. Možda Becca misli da ću je ignorirati
poslije onoga s Aidenom. Vara se. Pitala sam se hoću li joj poslati svoj
sljedeći šahovski potez, dok čitaju dijelove u kojima mene nema.
Pogledala sam Hayley i Jenny. Krasta u mojoj glavi je otpala i znala sam
što me kopkalo: SMS poslan na krivi broj.
U tom sam trenutku znala da moram razgovarati s Beccom.
Nije htjela ići van, naravno. Htjela se sastati s dečkom. Stalno me
ispitivala koji k radimo tu vani - kako će to pomoći Aidenu? Ali ja sam je
trebala, a ona me nikad nije mogla odbiti. Još je bila mrzovoljna, to se
vidjelo, iako joj je laknulo što sam za sebe zadržala činjenicu da nas je
policija ispitivala o Aidenu. Bilo joj je hladno i bila je jadna, a ja joj nisam
sve najbolje objasnila, ali sam je trebala da dođe sa mnom. Da sa mnom
pogleda, ako se uopće ima što vidjeti.
Imale smo svjetiljke, velike četvrtaste, kakve nose tate, iz moje
garaže. Ne one koje mama čuva ispod sudopera. Rekla sam mami da
sam kod Becce. Ona je svojima rekla da je kod mene. Ni jedni ni drugi ne
bi bili sretni kad bi znali da smo same noću vani u šumi. Zapravo, i jedni
i drugi pali bi u histeriju.
“Sve se svodi na SMS. Onaj koji sam dobila te noći”, pokušala sam
objasniti saginjući se pod grane. Staze su bile skliske, a blato je bilo
~ 113 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

posvuda gdje se otopio snijeg. Naše su svjetiljke obasjavale velike

dijelove terena ispred nas, kao da hodamo pod dvostrukim mjesecom.
“Što s njim?” upitala je.
“Broj mi je nepoznat - mogao ga je poslati bilo tko - ali pisalo je da
se nađemo na uobičajenom mjestu.”
“I?” Opsovala je u bradu hodajući iza mene, kad ju je grančica
opalila.
Išla sam dalje, još pokušavajući objasniti. Rekla sam policiji da mi
poruka ništa ne znači, što je istina. I nije. Ali onda sam počela razmišljati
da mi ništa ne znači jer nisam prepoznala broj. Da sam zanemarila broj,
možda bi mi poruka nešto značila. Savršeno sam tempirala izlazak i
razgovor da dobijem na dramatičnosti. Gurnula sam natrag zadnju
granu i zakoračila na okrugli proplanak - moje, Hayleyno i Jennyno
tajno mjesto.
Beccine oči stvarno su se raširile pri pomisli da smo se ovdje
sastajale.
I jesmo nekad. Već odavno nismo, ali to je uvijek bilo naše mjesto
kada smo htjele izbjeći ljude. Kada smo se htjele negdje napušiti. Slušati
glazbu. Zajebavati se.
Vidjela sam da je Becca povrijeđena. Ona misli da je trebala biti dio
toga. “Tako smo nekad govorile, na telefon ili drugdje. 'Na uobičajenom
mjestu?' Ili: 'Na našem mjestu?' - slično kao u toj poruci.”
“Ali zašto nisi odgovorila na nju?” upitala je Becca. “I zašto bi bilo
koja od njih upotrijebila drugi mobitel?” To su bila dobra pitanja. Ne
znam odgovore. Becca je zapalila cigaretu, duboko udišući.
“Ne znam”, rekla sam polako. “Ali nisam mogla spavati zbog toga.
Razmišljala sam o tome cio dan i imala osjećaj - možda mi se vraća
pamćenje? Možda smo došle ovamo u petak navečer? Hoću reći, imaju li
one stvarno alibi? Kažu da su bile doma, ali i ja sam trebala biti doma. A
u mojim snovima, ja sam u strašnom mraku i čujem glas neke djevojke
kako šapće moje ime i ne mogu se pomaknuti. Možda to nije strah od
vode. Možda ima neke veze s njima.”
Po načinu na koji je Becca zurila u mene nisam mogla razabrati
misli li da sam luda ili ne. Blebetala sam kao kreten, to je sigurno.
Morala sam naći dokaz. Pravi dokaz da je uvjerim. Zamahnula sam
svjetiljkom preko tratine i prema srušenom deblu. “Cijeli me dan to
kopka u glavi i napokon sam pomislila da bih mogla doći ovamo i
pogledati. Trebala sam te - nisam htjela doći sama. Da vidimo hoćemo li
~ 114 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

nešto pronaći. Da se više ne osjećam kao da ću poludjeti.” Mogla sam

vidjeti da je Beccu dirnulo što sam se sjetila nje. Ali koga bih drugog
pitala? Kome mogu vjerovati kao što sam vjerovala njoj?
Becca je osvijetlila čistinu, usredotočena pogleda. I ja sam učinila
isto pa smo obje tražile u tišini.
“Gle.” Becca je čučnula i zurila u nešto. Prinijela sam svoju svjetiljku
pa je gotovo bilo previše svjetla. A onda sam ih i ja ugledala. Prljave i
raspadnute jer su bili pod snijegom, ali znala sam što su. Što znače.
Ona je prva izgovorila: “Opušci Voguea”, rekla je. Uzela je jedan.
Hayley.
Pokušala sam objasniti/razmisliti. “Ne mogu biti tako stari. Puši ih
tek odnedavno. Otkako je pala i nosila povez za ruku prije nekoliko
mjeseci. Onda je prešla na njih - sjećam se jer je Jenny imitirala natpis
Vogue na svojemu scenariju. Ali odavno nismo bile ovdje. Vjerojatno od
veljače prošle godine.”
Becca me zamišljeno gledala. “Možda ti nisi, ali one su mogle biti?
Veliš da se čudno ponašaju. Kao da nešto taje? Možda su dolazile ovamo
bez tebe.”
I ja sam se to pitala. Becca je uvijek bila pametnija nego što se
prikazuje. Zato je tako dobra u šahu. Razmotri sve moguće poteze i
zapamti prethodne. Odmaknula sam svjetiljku, prošavši čistinom prema
stablu, a tamo je zabljesnulo nešto zlatno i srebrno. Bilo je lakše opaziti
nego opušak. Prazna vrećica Crunchieja. Morala sam to glasno reći
Becci: “Sigurno sam i ja bila ovdje - ove godine Crunchieji su moja
čokoladna strast.” Becca je ustala i pažljivo prešla preko maloga
proplanka. Nije dodirnula omot. “Jenny je uvijek na dijeti, a Hayley jede
čokoladu samo kad trenira za utrku.” I razmišljala sam naglas. “I stvarno
se ničega ne sjećaš?”
Odmahnula sam glavom, osjećajući se potpuno izluđenom. Postalo
je hladnije kada je pala noć, a obasjane svjetlošću baterija sigurno smo
izgledale kao u kakvu filmu strave. “Znam da se Hayley i Jenny u zadnje
vrijeme drukčije ponašaju, kao da mi nešto skrivaju, ali ne bi me
ozlijedila, zar ne?” Zurila sam u Bex, želeći potvrdu, ali mi je nije dala.
Umjesto toga, pogledala je iza stabla, a onda prešla svjetiljkom gore-
dolje po kori. Lice joj je bilo napeto, ozbiljno. Blijedo - i ne samo od
hladnoće.
“Ma to je ludo”, rekla sam. Odjednom sam poželjela cigaretu makar
nikad prije nisam uvukla dim, osim jednom kad sam imala trinaest i kad

~ 115 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

mi se tako zavrtjelo u glavi da sam mislila da ću se izrigati. Sve je

postajalo previše stvarno. “Ovo je ludo. O čemu ja to uopće razmišljam?
One su mi najbolje prijateljice.”
“Pogledaj ovo”, rekla je Becca. “S druge strane stabla.” Otišla sam
tamo kamo je pokazivala i ugledala komad izglodanog užeta, zelenog
šatorskog užeta, na tlu prekrivenom mahovinom, gotovo izgubljena na
pozadini.
“Možda su te vezale za drvo”, rekla je Becca. “A sranje. Isuse, Tasha.
Jebi ga, bi li one to mogle napraviti? Bi li one to napravile?” Šutjele smo
nekoliko sekundi i samo je naše podivljalo disanje prekidalo tišinu u
šumi. I meni i njoj srce je tuklo kao ludo pri pomisli na to.
“Zašto bi to učinile?” upitala sam. Nije odgovorila. Tijelo joj je bilo
napeto, uzbunjeno i svjesno svega što se događa. Usredotočeno.
Predložila je da pregledamo čistinu, potražimo bilo što čudno, a ja sam
učinila što je rekla, sagnuvši se i tražeći svaki mogući trag koji bi
objasnio što se ovdje dogodilo. Nos mi je curio i jako sam šmrcala,
slušajući i Beccu kako šmrca, ali obje smo klečale na blatnoj zemlji.
“Ali zašto bi me vezale?” morala sam upitati nakon nekoliko minuta
šutnje. “I zašto bi me pustile ako su to učinile?”
Becca je još gledala u drvo. “Možda si se oslobodila i pobjegla?
Možda je to bila psina koja je otišla predaleko? Možda si pala u rijeku
kad si pobjegla?”
Zurila sam u nju. “Ali govorimo o Hayley. Hayley i Jenny.”
Bila je puna sućuti dok je analizirala: “Još ne znamo što se ovdje
dogodilo, ali znam jedno - u poruci je pisalo da dođeš na uobičajeno
mjesto. To je to mjesto i čini se da ste sve bile ovdje - i to nedavno. A ako
ste sve bile ovdje, i zajedno samo gubile vrijeme...”, zastala je kako bi
naglasila ono što slijedi, riječi koje nisam željela čuti, “... zašto onda nisu
ništa rekle? Zašto nisu ništa rekle kad su te našli?”
“Ne znam”, promrmljala sam, topćući nogama da otjeram hladnoću.
“Ti si me dovela ovamo”, naglasila je Becca. “Jedan dio tebe sigurno
misli da su na neki način upletene.”
“A što je s Nicolom Munroe?”
“Što bi bilo?” Becca se uspravila, nastavivši razmišljati. “Pronađena
je u rijeci. To nije dokaz da je to što se dogodilo tebi povezano s njom;
možda je pala u rijeku u Maypooleu i isplivala ovdje. Aiden je zasad
jedina veza, a on je zapravo nije ni poznavao i nije napravio ništa krivo.”

~ 116 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Bilo je slatko vidjeti kako Becca prkosno diže bradu izgovarajući to. Ne
mora me uvjeravati. Vjerujem joj. Znam da Aiden nije kriv. “Pa nije te
valjda progonio?” zaključila je.
Trudila se da to pitanje zvuči kao samouvjerena tvrdnja, ali ja sam
čula određenu nesigurnost - njezinu potrebu za potvrdom.
“Ne, naravno da nije. Ja sam njega zapravo zaboravila.” Pažljivo sam
birala riječi. Makar mi baš nije jasno, on Becci znači sve na svijetu. Ne
želim je uznemiravati ni udaljavati od sebe. Trebam je.
“Znači, ono što se dogodilo njoj i tebi vjerojatno su dvije odvojene
stvari”, zaključila je Becca. “Možda bi morala nazvati onu Bennetticu.
Ispričati joj ovo.” Pogledala me. “Ja to ne mogu napraviti - mislit će da
samo pokušavam izvući Aidena iz nevolje.” I ona mene treba, shvatila
sam.
“Ali što ovo dokazuje?” Slegnula sam ramenima. “Ništa. Samo da
smo u jednom trenutku, nedavno, bile ovdje. Ili bi mogle tvrditi da su
bile tu bez mene i da je jedna od njih jela čokoladu. Ili da je netko drugi
šetao psa kroz šumu. Nema ničega što bi dokazalo da smo bile ovdje one
noći.” Znala je da sam u pravu. Ovo je u najbolju ruku klimavo. A one su
moje prijateljice. Ne želim ići na policiju i optužiti ih za nešto ako nisam
sigurna. Hoću reći, sranje... A što ako sam poludjela? Vjerojatno nisu
ništa učinile.
Becca je spremila u džep opušak svoje cigarete - sigurno nije htjela
kontaminirati mjesto zločina - a onda je zapalila još jednu. Stisnula je oči.
Intenzivno je razmišljala.
“Moramo ih namamiti van”, rekla je. “Iskušati.”
Lice me peklo od hladnoće i počelo je bridjeti od uzbuđenja.
“Pravi se da si se počela prisjećati”, rekla je Becca, a lice joj je
oživjelo od smišljanja plana. “Ništa čvrsto - samo reci da ti se vraćaju
nejasne slike koje ne razumiješ. Budi pomalo oprezna prema njima. I
tome slično.”
“A onda?” Znala sam što smjera, ali ja sam htjela čuti kako to i
izgovara.
“Vidi kako će reagirati. Što će učiniti.” Sada je drhtala pa smo
krenule natrag, šutke, jedna iza druge, probijajući se uskom stazom
između stabala koju sam tako dobro poznavala, a onda van do rijeke pa
na glavnu cestu. Kad smo mogle normalno hodati jedna uz drugu,
uhvatila sam je pod ruku, kao da mi je dečko ili slično. Odavno nismo

~ 117 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

tako hodale. Bilo je utješno. Nedostajala mi je Becca i iznenadilo me

kada sam to shvatila.
“Poslat ću ti poruku da sutra dođeš ručati s nama”, rekla sam. “Tada
ću to učiniti. Tako ćemo obje vidjeti kako će reagirati.”
Becca nije pitala može li dovesti Hannu, što je bilo olakšanje.
Stvarno nisam željela da me vide kako ručam s Hannom. Ne bi trebalo
biti važno, ali je važno. Sirota Hannah, nju je tako lako napustiti.
Ali Becca je još govorila, razrađivala teoriju. “Dogodilo se nešto
čega se ne sjećaš”, rekla je. “Sigurno. Nešto što te navelo da se sastaneš s
njima usred noći i gotovo umreš.” Govorila je tiho, kao da je previše
strašno da bi izgovorila naglas.
Ali što se moglo dogoditi? Mama veli da sam u četvrtak navečer bila
doma u svojoj sobi, a u petak je bila škola kao i obično. Prema onome
što mi svi govore, bila sam savršeno normalna taj dan.
“Možda izvana”, primijetila je Becca. “Ali tko to stvarno zna? Moja
mama nema pojma što radim. Kad bi je pitali što sam radila prošli petak,
u njezinu odgovoru ne bi bilo ni droge ni jebanja s dečkom.”
“A što ako ništa ne učine? Što ako im bude drago zbog mene?” rekla
sam.
“Onda opet sve tri možete mirno biti barbike i...” Stala sam kao
ukopana i dugo je gledala.
“Barbike?” rekla sam. “Čak nas i ti tako zoveš?”
Ruka joj se ukočila u mojoj. “Nekad. To je samo ime. Ja sam vas prva
tako nazvala. Odavno.” Zastala je. “U to vrijeme to nije bio kompliment.”
“Sereš.” Sad sam ja bila na redu. “Barbike”, ponovila sam. “Ti si to
izmislila. Kujo jedna.” Gotovo sam osjetila kako bolno crvenilo prekriva
Beccino lice i odjednom sam prasnula u smijeh. Tako sam se jako
smijala da sam prestala hodati, sve dok obje nismo hvatale dah i plakale
gušeći se od smijeha. Barbike. Njezinu smo uvredu preuzele i prisvojile.
Bile smo ponosne da nas tako zovu, mene i moje dvije pratiteljice.
Barbike. Ja sam nas vidjela onako kako nas je Bex vidjela. Isprazne,
plastične, prekrasne. Još sam bila ponosna na to. Ne mogu si pomoći. Ja
sam utjelovljenje barbika.
Na kraju smo se prestale smijati i opet nas je obuzela hladnoća.
Obrisala sam zadnje suze s lica koje me boljelo i rekla: “O. K. Moramo to
isplanirati kako treba.” Dok smo razgovarale, smijeh je nestao i
zamijenila ga je ozbiljnost razloga zbog kojih to radimo.

~ 118 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Dovest ćemo konje na pojilo pa ćemo vidjeti što će se dogoditi.

Volim planove. Volim detalje. Ja nisam cura od improvizacija. Ali obje
igramo šah. Ako itko može postaviti dobru zamku, onda smo to mi.

~ 119 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Dvadeset šesto poglavlje

Aiden je bio nagnut nad mobitel dok je Jamie spuštao kavu na stol i
isprva je pomislio da je tinejdžer zaokupljen dopisivanjem s curom, ali
nije bilo ni bipova ni zujanja. Znatiželjan, praveći se da poseže za
drugom gitarom, nagnuo se preko stola za kojim je sjedio Aiden. Dečko
ga je jedva primijetio. Ramena su mu bila pogrbljena i napeta - previše
napeta da bi išta što bi odsvirao na ovom snimanju bilo upotrebljivo - i
odsutno je grizao donju usnicu. Mobitel je bio otvoren na Googleovoj
tražilici: Brackston - ulične nadzorne kamere.
“Evo kave”, rekao je Jamie. Zašto bi dečko htio znati gdje su ulične
kamere? I zašto izgleda tako zabrinuto? Ima li to kakve veze s
policijom? Sigurno želi da policija zna gdje je bio? Možda je to. Možda je
htio biti siguran da mogu pratiti njegovo kretanje kad je ostavio Beccu
te noći. To je sigurno to.
“Dođi”, rekao je. “Idemo popušiti jednu, a onda moramo pokušati
snimiti ovo kako treba ili ćemo završiti za danas.”
“Može. Kul.” Još rastresen, Aiden je oklijevajući spustio mobitel i
otišao na balkon. Nikad nije bio previše pričljiv, ali obično je atmosfera
između njih dvojice bila opuštena i mirna, a ne ovako napeta, ukočena.
Aiden je fizički bio tu, ali duhovno na nekom posve drugom mjestu.
Jamie je bacio brz pogled na ekran prije nego što se ugasio. Po
onome što je mogao vidjeti u tom trenutku, dok su njegova leđa
zaklanjala Aidenov pogled, ako bi se slučajno okrenuo, nije bilo ničega
zbog čega bi se dječak morao brinuti. Brackstonu nije nedostajalo
nadzornih kamera duž glavnih cesta. Ako bi policija provjeravala, bit će
u redu.
Sve će se to izvjetriti, bio je siguran. Biscuit je lupao repom po
košari kao da se slaže s gospodarovim mislima. Da, mislio je Jamie.
Pokazat će se da nije ništa. Ali se nadao da će se to dogoditi prije nego
što dođe rok za predaju materijala. Bude li morao angažirati drugog
gitarista u ovom trenutku, bit će to pravi davež.

~ 120 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Dvadeset sedmo poglavlje

To je stvarno pametan plan, mislila je Becca, pokušavajući izgledati
ležerno i opušteno u Barbie kutku zajedničke prostorije trećih razreda.
Pijuckala je kapučino, koji je uzela u Starbucksu iza ugla u prvih pet
minuta stanke za ručak, ali nije ništa pojela. Bila je oprezna i s pićem.
Nije pila kavu baš često i od nje je bila razdražljiva i preosjetljiva, ali to
je pila Tasha, pa je i ona naručila.
“Samo se opusti”, rekla je Tasha sjedeći nasuprot njoj. “Doći će.”
“Da, znam”, rekla je Becca. “Samo mrzim čekanje.” To je na neki
način bila istina. A bila je i malo zabrinuta - nije si mogla pomoći - da će
doći Hannah i vidjeti je kako se fino druži s Tashom, a ona nije pozvana.
Opet. Becca ne može krivnju za izbjegavanje Hanne zbog druženja s
Tashom previše puta svaliti na predstavu, pogotovo zato što je i Hannah
uključena u to. Ovaj put se nije ni ispričavala, jednostavno je pobjegla
kao kukavica i nije odgovorila na Hanninu poruku. Beccin zadnji sat bila
je umjetnost pa se nadala da će je Hannah tamo potražiti. Nekad je
ostajala duže da završi. Bože, ovo je smiješno. Zašto se uopće brine? Nije
joj Hannah dečko ni bilo što slično, pa zašto se onda osjeća krivom što
nije nekoliko puta s njom išla na ručak?
“Evo ih”, brzo je promrmljala Tasha, naginjući se nad salatu.
“Hej”, rekla je Jenny sjedajući. “Što se događa?” Glas joj je bio
bezbrižan, ali Becca je primijetila kako se njezin pogled, pomalo krvav,
pomiče s nje na Tashu. “Nisi odgovorila na naše poruke.”
“Mislila sam da bih mogla ručati s Beccom i to je sve”, rekla je
Tasha. Igrala se salatom, lagano pognutih ramena. Becca je mislila da je
sjajna. Ali opet, Tasha je bila glumica. Becca je šutjela i pijuckala gorku
kavu dok je Hayley sjedala na zadnju slobodnu stolicu. “Bex, sretnice”,
rekla je suho. “Na audijenciji kod kraljice. Prvi zajednički ručak poslije
koliko ono godina?”
Jenny je strogo pogledala Hayley preko stola. Strogo ili panično?
Becca nije mogla razabrati. Kako god bilo, mogao se primijetiti prijekor.
“Meni ne smeta”, rekla je Jenny. “Nikad se nismo stvarno upoznale.”
Nasmiješila se Becci. Na silu, iskosa, ali je ipak uspjela izgledati lijepo i
dražesno. Becca se pitala koliko često uvježbava taj osmijeh. “Hayley
nije mislila ništa zlo. Obožava glumiti kuju.”

~ 121 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Becca se sjetila opušaka u šumi, ovitak od Crunchieja, izlizanoga

komada odrezanog užeta. Koliko je toga samo gluma? pitala se
pokušavajući uzvratiti osmijeh. “Čuj, ako je to problem, mogu ja otići”,
rekla je. “Ne”, rekla je Natasha, iznenada i gotovo sa strahom. “Nemoj.”
“Jesi li dobro?”, Hayley se namrštila. “Ponašaš se čudno.”
Natasha nato podigne pogled prema svojim Zauvijek prijateljicama,
pozorno ih procjenjujući. Nervozne. Spustila je pogled i cupkala
zanoktice. “Mislim da se počinjem prisjećati nečega. Znate. Nečega prije
nesreće.”
Becca je to osjetila u tom trenutku. Napetost u trenutku kada su se
Hayley i Jenny ukočile na stolicama. Sjedile su mirno i uspravno, što je
potpuno odudaralo od energičnoga školskog brbljanja punog
gestikulacija. Sve to kao da je nestalo. Njih su četiri bile u izoliranom
balonu na nekom drugom mjestu koje se još nije moglo jasno nazreti.
Iako još nisu izvučeni metaforički pištolji, pomisli Becca, ruke su
sigurno na drškama.
“Ma daaaj”, rekla je Hayley nakon predugačke stanke. “To je sjajno.”
Nije gledala Beccu, fiksirajući pogledom Natashu. Progutala je slinu.
Becci je gotovo promaknuo taj detalj koji ju je odao, ali bio je tu. Živci?
Strah? Ili samo normalna reakcija na vijesti?
“Ima li nešto što možeš reći policiji?” dometnula je Hayley.
“Još ne.” Tasha odgurne salatu. “Zasad su to samo bljeskovi. Slike.
Ništa što bih bila spremna podijeliti. Ne dok ne odgonetnem što znači.
Ako uopće nešto znači.”
Jenny je počela povlačiti pramen kose, vrteći ga oko prstiju. U
drugoj situaciji moglo je to izgledati seksi ili zavodnički, ali Becca
pomisli da samo izgleda prestrašeno. Zec obasjan reflektorima koje su
stvorile rečenice njezinih prijateljica.
“Pa ako želiš razgovarati o tome “, rekla je Hayley, “reci nam. Uvijek
možemo doći do tebe jedne večeri, ako želiš.”
“To bi bilo sjajno”, rekla je Jenny razdražljivo, pretjerano uzbuđeno.
“Moja mama ima novog dečka. Svaku večer piju i ševe se.” Snuždila se.
“Odvratno je. Buka koju stvaraju. Spasite me.”
“Čudno je što nismo bile kod tebe otkako se to dogodilo.” Hayley je
bila kraljica hladnokrvnosti, ali napetost u njezinu glasu bila je očita.
Osjećala se isključenom. Sada je gledala Beccu, gotovo je optužujući. Što
znaju, pitala se Becca. U što sumnjaju? Ili zbog vlastitih sumnji vidi
krivnju gdje je nema?
~ 122 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Da, možda.” Tasha se nije htjela obvezati. “Ne znam. Sve je tako
čudno.” Podignula je pogled. “Osjećam da mi treba prostora. Ne znam
zašto.” Oklijevala je prije nego što je izgovorila sljedeće riječi i ostale tri
djevojke automatski su se lagano nagnule. “To može zvučati glupo”,
nastavila je Tasha, “ali jesmo li se mi toga dana svađale?”
“Ako ti treba prostora, zašto je onda Becca tu?” upitala je Hayley.
Jenny se nasmijala. Gotovo histerično. “Zašto bismo se svađale?”
“Ne”, rekla je Hayley. “Ne, nismo se svađale.” Zastala je. “Možda se
moraš smiriti. Ne sili ništa. Tvoj mozak možda se poigrava pokušavajući
popuniti prostor. Znaš ono o lažnim sjećanjima.”
“Aha”, rekla je Tasha. “Valjda.”
“Možda bi morala pokušati ne razmišljati o tome”, dometnula je
Hayley.
To bi se tebi sviđalo, pomisli Becca, je li? Da se nikad ne sjeti?
“Moram ići”, rekla je Jenny, odjednom ustajući. “Moram otići do
profesora Garricka zbog ispita iz matematike. Već danima nosim mamin
ček za ponovni ispit. Ako mu ga ne dam, na kraju će biti odbijen - opet -
a ona će me ubiti.”
“Sada to moraš napraviti?” upitala je Hayley.
Jenny nije odgovorila, samo je odjurila, zabacivši kosu na jednu
stranu da je ne zahvati naramenicom torbe. Migoljila je odlazeći, očito
nonšalantno nesvjesna, nježnoga, ali čvrstog tijela. Nisu je gledali samo
dječaci, gledale su je i cure, a na njihovim je licima Becca vidjela čežnju
da i one mogu postići tu lepršavu ljepotu koja je izbijala iz Jenny. Žudnju
da imaju tu Barbie-čaroliju.
“Ovo je kao u stara vremena”, rekla je Hayley, gledajući Beccu pa
Tashu. “Samo što se Becca sada prepolovila”.
“Ha-ha, jebeno smiješno”, rekla je Becca. “Baš kao i tvoj karakter.”
“To je bio kompliment”, prasnula je Hayley. “Isuse, ne sjećam se da
si bila tako osjetljiva.”
Beccin mobitel zazuji. Hannah. Gdje si? Ja sam kraj radijatora. Kao i
uvijek!
“Kad smo već kod karaktera”, rekla je Hayley.
To je zapeklo. Becca nije mogla ništa. Društveni prezir bio je očit u
Hayleynoj rečenici.

~ 123 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Ne budi kuja”, bijesno je rekla Tasha, a Hayley je začuđeno

pogleda.
“Ozbiljno? Kao da ti nikad nisi rekla ništa gore?”
“Moram ići”, rekla je Becca. Srce joj je još udaralo od igre mačke i
miša koju su ona i Tasha igrale, ali nije htjela sjediti s njima dok joj
Hayley nabraja sve kurvinske stvari koje je ikad rekla o njoj. Koliko god
se Becca počela sramiti druženja s Hannom, ona joj je bila prijateljica.
Isto tako, možda Tasha dozna nešto, ostane li sama s Hayley. Ona i
Jenny nešto skrivaju, to je sigurno. Ali što? Jesu li stvarno mogle gurnuti
Tashu u vodu? Koliko god počela vjerovati u to - konačno je povjerovala
u to prošle noći u šumi - pomisao da sjedi s njima na danjem svjetlu, kao
da se ništa nije dogodilo, u zajedničkoj prostoriji, bila je nadrealna.
“Poslije ti se javim porukom”, rekla je Tashi uživajući u očito
razjarenu pogledu na Hayleynu licu. “Ne zaboravi probu poslije škole.”
“Nećemo”, bijesno je uzvratila Hayley.
Becca ih je ostavila same, ali se, došavši do vrata, okrenula i bacila
kratak pogled prema njima. Nijedna od dviju djevojaka nije govorila.
Hayleyno lice bilo je napeto. Zamišljeno. Becca se urotnički nasmijala
Tashi i bila sigurna da joj je ova namignula.
Oprosti, nešto me zadržalo, napisala je Hanni. Izgubila pojam o
vremenu. Moram na zahod!
Dođem tamo.
Hoće, naravno. Becca uzdahne u sebi. Hannah nikad ne bi napisala:
O. K., vidimo se poslije, ne da mi se dizat guzicu. Hannah je uvijek tu za
nju.

*
U ženskom WC-u bio je zauzet samo jedan zahod, a Becca je u tišini
čula šmrcanje, nešto kao uvlačenje u nosnicu, nakon kojega su uslijedila
tri kratka šmrcaja. Vrata su se otvorila. Jenny. Kako je lagano ustuknula,
ruka joj je instinktivno poletjela obrisati lice, ali nije stigla prije nego što
je Becca vidjela trag bijeloga praha.
“Što je?” zurila je u Beccu, trzajući se od nervoze i braneći se. “Što
zuriš?”
“Još imaš praha na nosu.” Becca nije znala što bi drugo rekla. Bila je
zaprepaštena. Cigareta iza škole bila je jedno, ali šmrkanje kokaina ili
nečega drugog u vrijeme ručka, nešto posve drugo.
~ 124 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Koji je ovo klinac, Jenny?” ispalila je. “Kakvo je to sranje?”

“A daj odjebi”, rekla je Jenny, dok su joj na oči navirale suze. “Što ti,
jebote, znaš o bilo čemu? Ti ne razumiješ.”
“Što ne razumijem?”
Jenny ispusti zvuk između jecaja i smijeha. “Vic je u tome da ne bi
razumjela čak i da ti kažem.”
Beccino srce ubrzano je tuklo, osjećala je puls u ušima. Što je ovo?
Je li to Jenny gotovo priznala? Sjetila se Lady Macbeth u njihovoj
školskoj predstavi, nošenu ludilom i krivnjom. Je li se Jenny našmrkala
pokušavajući ostati prisebna.
“Iskušaj me.”
“Da ne bi. Jer si mi ti kao prijateljica? Vidim kako me gledaš. Kao da
sam smeće.” Progurala se pokraj Becce do umivaonika. “Bavi se ti
svojim sranjima, Bex. Ne znam kakvu to igru igraš, ali ne trebam tvoje
sažaljenje.”
Iza njih su se otvorila vrata i uletjela je Hannah, držeći na grudima
debelu bilježnicu s prstenima, unoseći dašak normalnosti.
“Hej, tu si”, rekla je. “Bože, tako mi se ne ide na zemljopis. Sigurna
sam da nas hoće ubiti dosadom. Zašto je sve teže na višoj razini? Jedva
čekam probu. Imam nekoliko ideja za pozornicu, hoću ti ih pokazati...”
Prestala je blebetati, a pogledom je kružila od Becce do Jenny i natrag.
Plijen ili lovina. “Sve u redu?”
“Dobro smo”, rekla je Becca grubim glasom.
Hannah pogleda Jenny. “Jesi li sigurna, Jen? Izgledaš uznemireno.”
“Dobro sam”, rekla je Jenny, ili ponovno vladajući samom sobom ili
je ono što je ušmrkala u zahodu počelo djelovati pa je dobila novo
samopouzdanje. Nasmiješila se Hanni. “Hvala.”
“U redu je, glavno da si dobro.”
Becca se pitala zašto je Hannah uopće zabrinuta. Kada su barbike
uopće bile bitne? Živjele su u drukčijem svijetu, a Hannah je bila tek
kamenčić u njihovoj cipeli. Sigurno to zna.
Jenny kimne. “Da, nije ništa. Vidimo se na probi.” Progurala se
pokraj Becce, kao da je nema, a onda otišla.
“Što je ovo bilo?” upitala je Hannah.
“Ne znam. Bila je takva kad sam ušla.”
“Pa mogla si biti ljubaznija prema njoj. Sirotica.”

~ 125 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Kako to misliš, sirotica?” Pomisao da Hannah, djevojka koja je bila

obična mokra krpa, može sažalijevati nekoga tako sjajnog poput Jenny,
Becci je bila posve nerazumljiva. Jenny bi se sablaznila da zna. Becca je
mislila da bi to mogla dodati svojemu arsenalu, ako joj zatreba. Jenny bi
se slomila. Jenny, djevojku koja je možda učinila nešto da ozlijedi Tashu,
koja ju je možda čak i pokušala ubiti, sažalijeva Hannah Alderton.
“Samo je malo žalim”, rekla je Hannah. “Nije joj bilo lako. Njezin tata
uopće nije bio dobar čovjek, barem tako kaže moja mama.”
“A kako to tvoja mama zna?”
“Radila je u ambulanti dolje u naselju Gleberow. Vidjela ih je kako
dolaze. Jenny i njezina mama. Prije nego što je Jennyn tata pobjegao.
Čula je priče od doktora.”
“Kakve priče?” bila je znatiželjna Becca.
“One za koje sam obećala da ih nikad neću ponoviti.”
“Čak ni meni? Ma daaaj.” Hannah je bila kao iz srednjeg vijeka. Tko
čuva takve tajne? One su bile najbolje prijateljice, zar ne? Osjetila je
ugriz stida pri toj pomisli. Becca se u zadnje vrijeme baš i nije ponašala
kao najbolja prijateljica, a za Hannu se moglo svašta reći, ali nije bila
glupa. Znala je.
“Čak ni tebi. Nije mi uopće ni trebala reći.” Hannah se zaključala u
zahod, zaključivši razgovor. “Ali dovoljno je znati da je Jenny još dobro
ispala, s obzirom na sve.”
“Kako hoćeš”, promrmljala je Becca živčano.
“A ako baš moraš znati, ona je najbolja od svih njih, što se mene
tiče. Meni se čini dragom. Pristojnom, ispod površine.”
Becca se pitala koliko je dugo Hannah proučavala Jenny. Je li gorjela
od zavisti i stvarala tu svoju malu fantaziju o tome tko je zapravo ta
ljepotica? Koja gomila sranja. Od Hanne bi više očekivala.
“A što si, zapravo, radila za vrijeme ručka?” upitala je Hannah
poslije popodnevnih predavanja.
“Pa zapravo ništa”, odgovorila je Becca, ne podižući pogled s
izlizanog linoleuma u školskom hodniku. “Zapela sam u razgovoru s
Tashom i nisam se mogla izvući. Častila me Starbucksom i bio je
dugačak red pa smo se zadržale više nego što sam očekivala.” Trudila se
ne razmišljati o tome kako je lako izrekla tu laž. Što sam radila za
vrijeme ručka? Pa što i inače. Znaš, - pokušavala odgonetnuti jesu li dvije
cure skoro ubile svoju frendicu prošli tjedan. Stara priča.

~ 126 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“I mislila sam da je tako nešto”, rekla je Hannah tiho. “Vas dvije ste
se opet nekako sprijateljile. Još mislim da bi morala biti oprezna. Ona
zna biti zla. Išla sam s njom u prvi razred. Čak je i onda bila nasilna. Čuj
što se dogodilo s razrednim hrč...”
“A što si mi ti? Tjelohranitelj?” ispalila je Becca, prekinuvši je. “A
možda je i odrasla. U zadnje vrijeme nije zla prema meni. Kupila mi je
skupi šah da mi zahvali što sam je posjetila. I što bih sad ja trebala?
Ignorirati je?” Shvatila je da se previše brani pa se pokušala suzdržati.
“Uostalom, ne bih to nazvala prijateljstvom. Jednostavno se normalno
ponaša. Je l' to bitno?”
“Nije”, odgovorila je Hannah, prkosno podignuvši bradu. “Valjda
nije.” Došle su do raskrižja na kojem se rastaju. “Vidimo se na probi”,
zaključila je ne pogledavši Beccu i udaljila se. Becca se na trenutak
osjetila povrijeđenom - tko je Hannah da se tako ponaša prema njoj? - a
onda se sjetila koliko je puta poželjela da Hannah bude čvršća. Ne može
biti oboje. Hannah je bila pomalo zaštitnički raspoložena i to je sve, a
Becca ju je zbog toga napala. I lagala si, dodala je. Lagala si prijateljici
zbog djevojke koja te odbacila. Okrenula se dozvati je, ali Hannah je već
dostigla djevojku koju Becca nije prepoznala i već su se nagnule jedna
prema drugoj i razgovarale. Gledala je kako se Hannah smije nečemu
što je djevojka rekla. I to je peklo. Možda Hannah ipak ima druge
prijatelje. Becca nije bila sigurna što bi o tome mislila.
Prestani biti takva kuja, rekla je samoj sebi odlazeći na sat kazališne
produkcije. Mogla bi postati kao barbike. Barbike. Tko god one bile.

~ 127 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Dvadeset osmo poglavlje

14:10
Hayley
Koji k? Kamo si tako odjurila? Ostavila
me ovdje?

14:11
Jenny
Bilo mi je zlo. Tasha se sjeća!!! Vidjela Beccu u WC-u. Koja
kuja. Kladim se da zna!:-(

14:12
Hayley
Mislim da ne zna. Rekla
bi već nešto???
Nezz čega se Tasha sjeća.
Ako se sjeća. Nije
puno pričala kad smo bile same.
Samo me čudno gledala.

14:12
Jenny
Rekla je da smo se svađale! Toga se sjeća! Riga mi se. Ne
mogu disati.

14:13
Hayley
Mislim da se ne sjeća.
Rekla bi.

~ 128 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

14:13
Jenny
Kako znaš? Uvijek misliš da sve znaš.

14:13
Hayley
Ne znam! Samo pokušavam
biti mirna.

14:14
Jenny
Ozbiljno mislim da zbrišem. Na kraj svijeta.

14:15
Hayley
Nemaš love.
Misliš da bi ti dao lovu???
Ne želiš ići.

14:15
Jenny
Nisam normalna.

14:16
Hayley
Zato jer nikad nisi normalna! (;-))
A da budem bolja prema Becci? Bile smo
frendice. Možda mogu doznati
kako zna što Tasha zna?

~ 129 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Nije mi jasno zašto su opet

tako dobre.

14:16
Jenny
Uskoro će se svega sjetiti:-((

14:16
Hayley
Još se ne sjeća. Za to
treba vremena.

14:16
Jenny
Samo hoću zaboraviti. Sve zaboraviti.

14:17
Hayley
:-((

14:17
Jenny
Sorry, živčana sam. Nisam tako mislila. Samo se bojim.

14:17
Hayley
Znam. Xx BFF. Ha!;-)

14:18
Jenny

~ 130 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

BFF ;-) sad izbriši. (Brža sam!)

~ 131 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Dvadeset deveto poglavlje

Iz DOSJEA INSPEKTORICE CAITLIN BENNETT:
ULOMAK IZ BILJEŽNICE NATASHE HOWLAND

Kako se pokazalo, na probi nismo previše čitali. Profesor Jones

rekao nam je da je to u svojoj biti karakterna drama. Ti su ljudi bili
stvarni. John Proctor umro je jer nije htio pogaziti svoj ugled. Nije
mogao priznati nešto što nije učinio da bi se spasio jer mu je njegovo
ime nešto značilo.
Mislim da je John Proctor trebao razmišljati o tome prije nego što
ga je gurnuo sluškinji tinejdžerici.
Profesor Jones hodao je gore-dolje dok je govorio, a sve su cure bile
ushićene, napola otvorenih usta - podsvjesno spremne za njegov kurac
ili što već (Bože, baš sam postala ogavna otkako sam umrla), zure u
njega kao da je holivudski ljepotan. Čak su se i dečki navukli. Profesor
Jones ima ono što oni žele. Samouvjerenost. Lakoću. Drama je nabijena
seksom i cijela prostorija bridi. Nekad mi se čini da u školama vlada
veća seksualna napetost nego bilo gdje drugdje. Čak je i ja nekad
osjećam. Kao tamo u kazalištu.
Profesor Jones dao nam je i grupne zadatke i, naravno, ja sam
trebala voditi plesačice. Djevojke koje Abigail Williams odvodi u šumu
da začaraju sirotu Elizabeth Proctor. Kako smo počele mozgati o tome
kako ćemo improvizirati što su one učinile, ja sam se čudila ironiji cijele
situacije pa sam gotovo rekla: Oh, podtekst! Jenny koja mi je prišla,
nervozna i plaha kao i njezin lik Mary Warren, drhtavih ruku koje su
visjele niz tijelo i spuštena pogleda, iako još nismo glumili, ali Jenny
sigurno zna podtekst. Ja sam razmišljala o onom proplanku u šumi -
našem proplanku. Opušcima. Omotu Crunchieja. Dok sam čavrljala s
Maisie i Ellom (Ruth Putnam i Mercy Lewis - koje su obje zurile u mene i
Jenny kao da su, dobivši te uloge, i one gotovo postale barbikama),
kladim se da je i Jenny razmišljala o tome. Oči su joj bile crvene. Od
suza? Nedostatka sna? Droge? Poznavajući Jenny - a ja poznajem Jenny -
vjerojatno je u pitanju droga, ali možda sve troje. Možda ja sanjam
mrak, a ona sanja šumu.
Pogledom sam potražila Hayley - prebrojila sam trinaest tankih
drvenih ploča na zidu preko kojega sam prešla pogledom - tamo je, s

~ 132 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

druge strane prostorije, radi s Jamesom Ensorom. Morali su

improvizirati nenapisanu scenu kada Elizabeth otkriva Proctorovu vezu
s Abigail - moi. Podigla je pogled kao da je osjetila da zurim u nju, iako
sam se pitala nije li sve vrijeme pogledavala prema meni pa mi se
oklijevajući nasmiješila. Za promjenu, i kako bi bilo zabavnije, nisam
uzvratila. Problijedjela je. Vidjela sam to i iz daljine.
One su moje barbike. Ja ih kontroliram. Još uvijek.
Becca je bila za stolom s druge strane i skicirala planove na velikom
komadu papira. Hannah nije bila s njom. Bila je negdje otraga i
prekopavala po ormaru s kostimima, uzimajući dijelove inscenacije i
panele. Čula sam kako govori Becci da će to ionako raditi. Pitam se nisu
li se posvađale. Hannah se trudila biti čvrsta, ali ja prepoznajem
povrijeđene osjećaje kad ih vidim.
Beccin pogled sijevnuo je nagore, nedvojbeno prema zastorima i
šinama, pa se pitala što će s njima. Zapravo je prilično kreativna, na vrlo
logistički način, a naše kazalište to može podnijeti. Ovo je Škola
izvedbenih umjetnosti pa odjeli glazbe i drame dobivaju velike dotacije.
Lokalne amaterske dramske skupine (Koliko je to jadno? Tužne stare
ljudske ruševine ne odustaju od davno raspršenih snova.) koriste se
prostorijama za svoje ljetne predstave kad je škola zatvorena.
Kad smo imali stanku, dok su se svi drugi okupili na jednom mjestu,
ja sam otišla do Becce. Rekla sam da izgleda dobro, iako zapravo nisam
bila sigurna u što gledam. Skicirala je ugljenom i bilo je to kao da
gledam dizajnerski crtež haljine i pokušavam zamisliti kako će stvarno
izgledati.
“Razmišljam o tome da je postavim u krug”, rekla je, “tako da
publika sjedi sa svih strana. Onda glavna podjela može stalno biti na
pozornici i promatrati sa strane dok nisu na sceni.”
“To je zbilja kul”, rekla sam, a i mislila sam to. Pametno je.
Podcrtava temu zajednice u kojoj uvijek netko nekoga promatra.
Nasmiješila se. “Naravno. Profesor Jones to tek mora odobriti.”
“Što je ono?”
Obje smo podignule pogled prema Hayley. Ton joj je bio čudan, iako
prilično napadački.
“Ono tamo”, rekla je, iskoračivši naprijed i pokazujući crtež u
jednom kutu pozornice.

~ 133 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Becca je strpljivo objasnila da je to šina za reflektore. Pogledala me

i kimnula u znak našega tajnog dogovora. “Morat ćemo premjestiti šine
da dobijemo kvadratnu pozornicu. Ne bi trebao biti problem. Casey to
može napraviti, sjajna je na visinama. A možemo ostaviti prvi red
sjedala takav kakav jest - ravnatelj bi mogao nešto poželjeti raditi ovdje
do predstave.”
Becca se zahuktala, osjećajući se smirenom, ali ja sam vidjela da se
Hayley gubi. Ona ne razumije logistiku. Za nju je to samo črčkanje po
papiru.
“Htjela sam na brzinu otići popušiti jednu”, rekla je. “Ideš?” Nije
gledala mene, ali visoko na obrazima pojavile su joj se sjajne crvene
mrlje.
“Naravno”, rekla je Becca poslije minute. “Zašto ne?” Bila je dobra.
Nije se čak ni okrenula od trenutka kada su otišle. Ja sam pogledala
prema Jenny. Istoga su se trenutka njezin i Hayleyn pogled sreli.
Sve je bilo u podtekstu, u kazališnoj buci. Tajne su zujale u nama.
Koju to mrežu pleteš? pitala sam se gledajući jednu pa drugu
zauvijek prijateljicu. Jenny, nervozna Jenny, zec obasjan reflektorima,
pogledala je prema meni. Spustila sam glavu da opet proučim Beccine
crteže.
“Dobri su, zar ne?” glas je bio poput pipe koju ne možeš do kraja
zatvoriti, mokar i iritantan. Hannah. Nisam odgovorila, samo sam je s
prezirom pogledala, ispustila lijen uzdah smijeha i otišla. Hannah je
uzela torbu i otišla nakon mene. Vidjela sam da nekome šalje poruke.
Vjerojatno piše Becci da odlazi. Bila je ljutita na mene, ali ispod
površine, još je bila Beccino psetance. Uvijek je bila takva.
Još od vrtića. Sjećam se da se triput popiškila u gaće. Bila je jedna
od takvih cura.

*
Probe su napokon završile i svi su pljeskali našim improvizacijama.
U zraku se osjećalo uzbuđenje, kao da smo svi znali da bi ova drama
mogla biti posebna, ako sve napravimo dobro. Moramo biti tim, rekao je
profesor Jones, ali je zapravo htio reći da smo poput piramide
navijačica. One na dnu moraju pridržavati one na vrhu.
Kad je svatko od nas dobio upute od profesora Jonesa, a on
napustio kazalište, grupa se raspala. Jenny je promrmljala nešto o

~ 134 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

ormarićima i nestala prema glavnoj školskoj zgradi, a ja, Hayley i Becca

odlunjale smo van, prikrivajući unutarnju napetost nehajnim hodom.
Becca je išla u sredini, crni trn između bijelih ruža, dok smo izlazile
u ledenu noć. Prošlo je pola šest, ali još je bila gužva. Naša aktivnost
poslije škole nije bila jedina pa su se dečki u prljavim nogometnim
dresovima ukrcavali u terence koji su ih čekali ili su, smijući se i
podbadajući, jurcali prema nizu dućana gdje će sigurno navaliti na
vrećice masna čipsa.
U želucu mi je krulilo. Divno je biti dječak pa da možeš toliko jesti.
Jer je onda proždiranje tolike hrane ponos, a ne zločin.
Netko je pozvao: “Natasha! Hayley!” i jedna je ruka mahnula, a ja
sam se namrštila. Nisam mogla razabrati tko je jer sam vidjela samo
tamnu siluetu ispred automobilskih svjetala. Lik u mraku. Pitala sam se
hoće li šapnuti moje ime. Nisam brojila aute. Znala sam da će ih biti
trinaest.
“To je tvoj tata?” upitala je Becca. I bio je. Naravno. Osjetila sam
kako me preplavljuje osjećaj olakšanja, a onda sam se osjećala glupo
zbog panike koja me uhvatila. Nisam imala zbog čega paničariti. (Ako
dr. Harvey to ikad pročita, stvarno će misliti da sam pobenavila pa će
me zatvoriti. Prije ću sve spaliti.)
Onda je Hayley veselo upitala: “Što radi ovdje?” Mislim da je malo
zatreskana u mojega tatu, koliko god to ogavno zvučalo. Sigurno je
ranije završio s poslom pa je došao pred nas. Spustile smo se niz zadnje
stube do ceste, a on je tamo stajao i smiješio se. Sretan jer me iznenadio.
“Stvarno sam mogla ići pješke, tata”, zvučala sam kao da mi je
dosadno. Ali njegov osmijeh nije izblijedio. Čvrsto je odlučio osjećati se
dobro zbog ovoga što je učinio.
“Ali tu sam. I hladno je”, rekao je. “Hayley - možeš doći k nama na
večeru. Uvijek imamo toliko da možemo vojsku nahraniti.” Napokon je
primijetio Beccu, koja mu je onako usput mahnula nastavljajući pisati
poruku - sigurno Hanni - pomirivši se sa sudbinom kad ju je
iznenađenje mojega oca podsjetilo da ona nije barbika. Što god bila, nije
jedna od nas.
“Zapravo sam jako umorna”, rekla sam. “I imam posla.” Nasmijala
sam se Hayley, kao da nema šanse da popustim, a ona je istoga trena
rekla da je to kul, iako sam znala da se grize od razočaranja.
“Hoćeš da te povezemo? Mogu prvo odbaciti Tashu, a onda tebe? To
je samo pet minuta više.” Sinulo mi je, u strašnom trenutku, da se

~ 135 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

možda i tati malo sviđa Hayley i osjetila sam njezino oklijevanje. Bilo je
hladno, a autobusi su grozni u špici. Moje bezizražajno lice nije joj dalo
nikakav mig.
“Ne, u redu je, Gary”, rekla je napokon, izmislivši ispriku da se mora
naći s Jenny. Istoga trena ja sam ponudila Becci da je povezemo -
zarinuvši tako nož i malo ga zaokrenuvši. “Ne”, rekla je. “U redu je.
Stvarno.”
Nisam proturječila. Stvarno sam htjela malo mira u autu, a Bex i ja
ionako ne bismo imale o čemu razgovarati pred mojim tatom. Pomislio
bi da smo lude. Što on, dovraga, zna i o čemu? Misle da nas razumiju, ali
nemaju pojma. Za njih smo mi još uvijek djeca.
Nadala sam se da Becca neće sresti Aidena te večeri. Možda ga
previše zaokupi strah da bi ga mogli uhititi pa se neće htjeti naći s njom.
Možda je čak i uhićen. Ne. Nije sigurno. Znala bih - rekli bi mi. Ja sam
zlatna djevojka koja je bila mrtva trinaest minuta. Ali me iritira da je on
Becci na prvome mjestu. Ma daj, molim te, Aiden? Nije mi jasno. Ovo je
važno. Ovo je pitanje života i smrti. Ovo sam ja.

*
Koprcale su se kao crvi na udici, moje najbolje frendice. To sam
pomislila kad sam završila razgovor s Beccom. Ležala sam na krevetu i
udarala mobitelom po poplunu dok sam o svemu razmišljala, odsutno
lutajući pogledom po šahovskoj ploči. Becca je dobra u podnošenju
izvještaja. Izgovori gotovo svaku riječ - zna što treba zapamtiti. Nije
neodređena: Pa, rekle su ovako nekako. Ili: Bilo je tako nekako.
Pojedinosti su bitne i Becca to zna.
Rekla je da je Hayley, kad su išle popušiti cigaretu, bila radoznala.
To ne čudi. Htjela je znati čega bih se ja mogla sjećati. Becca je rekla da
nema pojma. Ali Hayley se jako trudi biti dobra prema njoj.
Razdražljiva. Nervozna. Ispričava se što je bila kuja i prisjeća se starih
dana. Govori da bismo se morale više družiti. Becca je prihvatila igru -
dovoljno, ali ne previše. Ljubazno, ali pomalo suzdržano. Pitala je
Hayley jesmo li se stvarno posvađale, a ona je to opovrgnula, ali je Becca
rekla da je bila napeta. Nije ju htjela gledati u oči. Pa je Becca
promijenila temu. Nije htjela previše navaljivati.
Zanimljivo je da im je prvi korak bio da se pokušaju sprijateljiti s
Beccom. Možda misle da će Becca biti tako zahvalna da će im govoriti
sve čega se ja “sjetim” (kao da bi ona to učinila) - tako su prozirne.
~ 136 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Sigurno im je sve jasno? Ali pretpostavljam da nemaju izbora. Možda su

već očajne jer vide crte bojišta koje iscrtavam. Želudac mi se stisne dok
o tome razmišljam. Sve je uznemirujuće.
Provjerila sam Facebook preko mobitela. Nijedna od njih nije online
niti su bilo što mijenjale na svojim profilima. Čudno, posebno za Hayley.
Voli skupljati lajkove. Uspoređivati rezultate. Znam da voli kad ih dobije
više nego ja. Kao da mi može biti ravna.
Provjeravam objave. Moja objava kada sam se vratila doma, o tome
kako volim predstavu i ljude u njoj, već je skupila više od četrdeset
lajkova i dvadeset komentara, a cure koje sam označila podijelile su
objavu pune uzbuđenja da sam ih uopće spomenula. Nisam čitala
komentare. Od nesreće je obavezno na Facebooku lajkati sve što kažem.
Iskreno, tako je bilo i prije. Poslala sam Bex zahtjev za prijateljstvom.
Trebala sam to već prije učiniti, ali neke stvari ne može se požurivati.
Sada dijelimo neke tajne. Moramo biti frendice bar na fejsu.
Pogledala sam i Aidenovu stranicu, na brzinu. Nije javna pa nisam
mogla ništa vidjeti osim njegove profilne fotografije na kojoj svira gitaru
na pozornici u nekom zamagljenom klubu, dok mu znojna kosa pada
preko lica (o, Bože, naravno da je stavio fotku nadobudnog glazbenika
koji bi htio biti rock-zvijezda i, o, Bože, baš sam kuja). Postavio je fotke
nekog benda za koji nikada nisam čula niti to želim, ali piše da je u vezi s
Rebeccom “Bex” Crisp i da je glazbenik u punom radnom vremenu.
Sjetila sam se njegova lica dok sam mu se smijala i prsti su mi samo
preletjeli po tipkovnici. Kliknula sam “dodaj prijatelja”, a onda “poruku”.

Hej, samo sam ti htjela reći bok i

da mislim da ti nemaš nikakve veze
s onim što mi se dogodilo. Samo da
znaš. Tasha xo.

Želudac mi je zatitrao kad sam je poslala i još se brinem da je

možda i nisam trebala poslati, posebno sada kad je policija
zainteresirana za njega, ali sad je gotovo. Još sam jednom provjerila jesu
li Hayley i Jenny online, ali one još šute.
Kad sam opet pogledala šahovsku ploču, odjednom sam vidjela svoj
sljedeći potez. Becca je uzela jahača i dva pješaka, ali smo obje igrale
agresivno, pa ni ona nije bila bez gubitaka. Odjednom sam znala kako ću

~ 137 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

je prisiliti da izvuče kraljicu iz sigurnosti i uzmem joj jednog lovca.

Poslala sam joj potez.
A Jenny sam poslala poruku da je malo prodrmam i natjeram ih da
se znoje preko vikenda.

Što si napravila, Jen?

Znam da ste ti i Hayley nešto
napravile.

Mobitel mi je odjednom zazujao, ali je to bila samo Becca.

Dobar potez! Kravo!

I bio je, zaključila sam, kad nisam dobila odgovor od Jenny. Bio je to
dobar potez. Jesu li sada u panici na telefonu? O čemu razgovaraju?
Zamišljala sam ih kako se opet migolje na udici, pa sam ih polako u glavi
pretvarala u crve, slijepe i glupe crve koji se očajnički žele osloboditi.

*
Kada sam otišla u krevet, još sam razmišljala o crvima. Nisam to
željela, ali jesam. Zamišljala sam ih kako mile iz izobličenog, plavog leša
Nicole Munroe. Zamišljala sam kako joj olabavjela koža klizi s tijela dok
je izvlače iz rijeke i kako se možda pokoji crv ili nešto drugo migoljavo
oslobađa iz ledene vode. Naježila sam se od glave do pete. Nekoliko sam
puta duboko udahnula i pokušala razmišljati o drugim stvarima. O
predstavi. O neravnom terenu mojega prijateljstva. O čistini. Da sam
barem mogla navući tenisice i izići na trčanje ne razmišljajući ni o čemu
od toga, ali onda bih morala objasniti svoj tajni jogging i blatnu, znojnu
odjeću, a ni mama ni tata ne bi razumjeli moju potrebu za malo
privatnosti, molim vas.
Ugasila sam svjetlo kada sam morala, viknuvši obavezno laku noć
niza stube i zaključavši se kako mama ne bi povrijedila moj prostor
provjeravajući me. Nekad su razumjeli moju potrebu za privatnošću, ali
od nesreće postala je kao priljepak. Dodiruje mi kosu, kao što je to
radila dok sam bila mala, a kad spusti gard - ili možda kad popije
previše vina - vidim strah u njezinim očima. Strah od onoga što se

~ 138 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

moglo dogoditi, što se zamalo dogodilo. Žao mi je nje, ali ne mogu joj
pomoći. Preživjela sam. Ja sam bila mrtva trinaest minuta. Ako se ja
mogu od toga oporaviti, može i ona.
Dr. Harvey predložila je da bi mi Nytol mogao pomoći zaspati kad
sam odbila prave tablete za spavanje. Nisam željela ništa prejako. Ništa
što bi me uronilo u san. Moram zadržati kontrolu. Nisam sigurna djeluju
li ili ne, ali sam ih ipak uzela. Mislim da možda ipak malo djeluju. Znam
da mi se disanje usporilo, iako sam se borila protiv mraka koji me
obuzima, mene i moju glavu punu crva koji se drže na površini svijesti.
Na kraju me svladala beskonačna crnina. Možda dio mene želi
potonuti u prazninu. Koliko me to plaši, toliko me i fascinira. Bilo je
hladno. Golemo. Opet sam čula šapat.
Ovoga sam puta poslušala.
Kada sam se probudila, nisam se sjećala što sam čula, ali znam, dok
ovo pišem, da sam se bojala. Još se bojim.

~ 139 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Trideseto poglavlje
10:14
Jenny
Ovo mi je maloprije poslala. Zna. Jebena smrdljiva kuja se
sjetila! Mrzim je. Jebeno je mrzim.

10:16
Hayley
Pa nije napisala da se
sjeća? Ne baš.

10:17
Jenny
To je Tasha. Ko bi znao? Nečega se sigurno sjeća! Sve je
tako sjebano.

10:17
Hayley
Zeza nas. Mislim da se ne
sjeća. Ne svega.

10:18
Jenny
Prestani to govoriti! Kako znaš?
Dosta mi je. Ne mogu se stalno
pretvarati, jebote.
Skoro će se sjetiti.
Što ćemo
onda??

~ 140 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

10:19
Hayley
Smislit ću nešto.

10:19
Jenny
Misli brže.

10:20
Jenny
I ne govori mi da izbrišem poruke. I tog sranja mi je dosta :-(

10:21
Hayley
A hoćeš?

10:22
Jenny
Da.

10:22
Jenny
Da je bar mrtva. Trebala je umrijeti.

10:23
Hayley
Da, trebala je. :-(. Smislit ću
nešto.

~ 141 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Trideset prvo poglavlje

Iz Maypoole Gazette, subota, 23. siječnja

Policija još nije objavila službeni uzrok smrti u slučaju lokalne

tinejdžerice Nicole Munroe, čije je tijelo pronađeno prošle nedjelje u
rijeci između Maypoola i Brackstona. Njihov glasnogovornik potvrdio je
da istražuje nove tragove u tom slučaju, ali nije želio komentirati postoji
li povezanost između smrti gospođice Munroe i gotovo kobnoga
utapanja tinejdžerice Natashe Howland.
Pub Nag and Pineapple, gdje je Nicola radila prije smrti, sakupljat
će priloge od sljedeće subote u 14 sati kako bi pomogao obitelji Munroe
u troškovima pogreba.

~ 142 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Iz Brackston Sunday Heralda, nedjelja, 24. siječnja

Upućeni izvori iz Središnje policijske postaje Kilmourn potvrdili su

da detektivi istražuju osobu povezanu sa smrću 19-godišnje Nicole
Munroe, čije je tijelo pronađeno prošloga tjedna u rijeci Ribble, i s
napadom na 16-godišnju Natashu Howland, nakon kojeg je učenica
Općinske škole u Brackstonu tehnički bila mrtva 13 minuta.

Istražitelji su navodno ispitali 19-godišnjaka iz Brackstona koji je

poznavao obje žrtve, ali zasad nije bilo uhićenja. Muškarac, glazbenik,
bivši je učenik Općinske škole u Brackstonu i trenutačno je u vezi sa
šesnaestogodišnjom učenicom iste škole.

~ 143 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Trideset drugo poglavlje

Počeli su rano. Bilo je podne, a to za Jamieja znači rano. Aiden je
pušio na stražnjim vratima - Jamie je bio prilično siguran da je već
popušio najmanje jedan džoint - a lonac kave kipio je kada je mir
provincije narušila škripa guma po šljunku. Jedva su se stigli pogledati,
Jamie zbunjen, a Aiden prestrašen, kada je netko pozvonio na vrata.
“Ja ću.”
Jamie je ugledao prvo značku jer ju je podignula do njegova lica.
Policajka. Službeno. Nasmiješio se. Nije se mogao suzdržati. Uopće je
nije tako zamišljao, a kada ju je prvi put vidio, mislio je da je zapravo
jako zgodna ispod te grube vanjske ljušture. Ili možda upravo zato. “Ne
morate mi je pokazivati, inspektorice Bennett. Zar vam vrijeme koje
smo zajedno proveli u bolnici baš ništa ne znači?” Upucavanje mu nije
ležalo i čim je to izgovorio znao je da ovo nije trenutak za flert. Čak su se
i njemu samome njegove riječi činile, u najmanju ruku, ljigavima i mrzio
ih je.
“Je li Aiden Kennedy tu?” upitala je kao da nije ništa rekao.
“Tu je.” Jamiejev osmijeh splasnuo je kada je početno iznenađenje
time što je vidi nestalo. Odjednom se sve svodilo na kontekst. “Ali sada
ste sigurno gotovi s njim.”
“Možemo li ući?” pitala je ne odgovorivši mu na pitanje, a on je
lagano kimnuo.
Progurala se pokraj njega, što joj je uspjelo i ne dodirnuvši ga, ali se
on ipak osjećao kao da je odgurnut u stranu, a za njim je krenuo
uniformirani pozornik, kimnuvši mu lagano u znak isprike. Krenuli su
prema kuhinji. Bennettici se nije žurilo. Namjerno je tako hodala,
usporeno. Aiden se nije pomaknuo.
“Molimo vas da dođete s nama u postaju, gospodine Kennedy”,
rekla je Caitlin Bennett. “Imamo još pitanja za vas.”
“Ne možete ih jednostavno postaviti ovdje?” odvratio je Jamie.
Stojeći na kuhinjskim vratima, Aidenova visoka, vitka figura izgledala je
kao da mu je netko uklonio dio kralježnice. Lagano je splasnuo, a
ramena su mu se zaokružila kao da se želi sklupčati u loptu. Možda je i
želio.
“Morate doći s nama u postaju”, rekla je zanemarivši Jamieja.
“Imamo neke nove dokaze i željeli bismo s vama razgovarati o njima.”
~ 144 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Dokazi. Jamie je zurio u Aidena. Guglanje uličnih kamera. Mračna

sjena pod njegovim očima. Njegova otresitost. Ignoriranje Beccinih
poziva nakon početne želje da je smiri. Oh, Aidene, pomislio je, što si
učinio?
“Privodite me?” upitao je Aiden, gaseći cigaretu. Glas mu je bio
šupalj. Rezigniran.
“Ne. Ali bit će lakše u postaji.”
Kimnuo je.
Očekivao je ovo, shvatio je Jamie. Možda ne sada, ali u nekom
trenutku. Ali što god da su pronašli, Aiden nije ubojica. U to je bio
siguran.
“Želiš li da idem tamo s tobom?” upitao je Jamie. “Mogu vas slijediti
u svojemu autu.” Aiden opet kimne.
“Osigurat ćemo odvjetnika po službenoj dužnosti koji će sjediti s
njim tijekom ispitivanja, poželi li tako gospodin Kennedy.”
“Ja sam odvjetnik”, Jamieju je bilo malo drago kada ih je na to
podsjetio. “Odnosno, bio sam, a danas mogu opet to biti.”
“Onda to ovisi o gospodinu Kennedyju”, rekla je Caitlin suho. Jamie
se pitao što Caitlin Bennett vidi kada pogleda Aidena. Vjerojatno vidi
mrzovoljnog tinejdžera koji je nešto skrivio. Napušenog samotnjaka koji
sluša hard rock i heavy metal. Onu vrstu djeteta što duboko skriva
emocionalne probleme koji se mogu pretvoriti u neočekivano nasilje.
Izvana bi to možda vidjela većina ljudi. Ali Jamie zna da to nije Aiden. On
je drago dijete. Sramežljivo. Sjajan glazbenik. Nije samotnjak, samo je
izbirljiv i povučen.
“Hoću da Jamie ide sa mnom”, rekao je Aiden tiho.
“Okej, kompa”, Jamie mu stisne ruku. “Uz tebe sam.” Pogledao je
inspektoricu Bennett u oči i ovaj put joj se nije nasmiješio. Sada možda
nije neprijatelj, ali se posve sigurno vara kada je Aiden u pitanju.
“Idemo”, rekao je. “Razjasnimo to jednom zauvijek.”

~ 145 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Trideset treće poglavlje

Becca se nadala da će se u vrijeme ručka sakriti u kazalištu, biti
sama i raditi. Nije bila raspoložena za društvo i nije ju čak bilo briga ni
za psihotične barbike. Dva je dana jedva jela i strašno se posvađala s
mamom u nedjelju navečer jer nije htjela prihvatiti da samo želi biti
sama. Posvađala si se s Aidenom? Zalupila joj je vrata kad je to izgovorila.
Ili je možda u pitanju Natasha? Zbog dodatne zabrinutosti izražene u
zadnjem pitanju, Becca je izgubila živce. Riječi daj odjebi posve je
sigurno izgovorila sva crvena u licu, a onda je morala slušati još i silnu
dreku koja je dopirala iz prizemlja dok su se njezini mama i tata svađali
oko toga kako će se postaviti prema tome. Tata je posebno glasno urlao
kako samo želi malo mira.
Sići će kad bude gladna.
Nije to bitno, Jime, i ti to jako dobro znaš!
Nabila je slušalice i pojačala do daske, pokušavajući opet dobiti
Aidena. Nije se javio. Opet. Na kraju joj je poslao poruku, baš kada se
gotovo ispovraćala od brige, i rekao joj da je bio bolestan tijekom
vikenda i da je cio dan spavao. Nazvat će je sutra. Zamalo je bezobrazno
odgovorila da joj je to mogao reći u subotu jer bi onda izišla s Hannom
ili nešto radila, ali je shvatila koliko bi zvučala jadno. Koliko je jadna -
dok tako sjedi u svojoj sobi i čeka ga da je nazove. Barem Tasha nije
blizu da vidi koliko je zbunjena i povrijeđena. Tasha bi je nagovorila da
o tome razgovaraju i mislila bi da je previše mlitava. Srećom, Tasha je
bila s obitelji na zakasnjeloj proslavi bakina rođendana. Bez obzira na
Aidena, to je bilo olakšanje. Malo su se dopisivale, ali ne toliko o
barbikama, samo su se šalile na račun rođaka, raspravljale o Beccinu
sljedećem šahovskom potezu i ostalim sranjima. Bila je prilično
zadovoljna što nisu to spominjale. Barem se malo odmorila. Nije mogla
razmišljati o sranjima s Hayley i Jenny dok je Aiden ignorira.
U ponedjeljak je bilo teško. U školi joj se činilo da je odvlače u svim
smjerovima. Hayley i Tasha slale su joj poruke između satova, a svaki
put kad joj je mobitel zazujao, srce joj je poskočilo pri pomisli da je
Aiden. Nije joj toliko bila bitna Tasha, nego joj je bilo teško ići u korak s
Hayley i njezinim prenemaganjima, posebno jer je bila sličnija staroj
Hayley. Morala je paziti da je ne povuče. Hayley i Jenny su prvorazredne
kuje i Becca to ne smije zaboraviti.

~ 146 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Ručala je s Hannom - jedinom osobom s kojom je mogla razgovarati

o problemima s Aidenom - što je bilo u redu, ali ostale su joj slale
poruke, a Hannah je imala pasivno-agresivne primjedbe tipa: Danas si
baš popularna. Znači, opet sa starim društvom? I sve je vrijeme njezin
pogled na licu govorio: Nemoj me povrijediti. Ali što je Becca trebala
učiniti? Ne odgovarati na poruke? Gotovo je rekla Hanni što se događa
samo da je ušutka, ali nije mogla tek tako izdati Tashino povjerenje. Ne
Hanni. I zasad je to bila njihova tajna. Samo njihova. Barem dok ne
uspiju doista nešto dokazati.
Aiden ju je na kraju nazvao, odmah poslije škole, tvrdeći da je još
bolestan. Iskreno, nije zvučao sjajno - zvučao je iscrpljeno,
neraspoloženo i tiho - ali ona se ipak osjećala povrijeđenom jer je htio
biti sam. Kad je imao gripu, ostali su zagrljeni na njegovu krevetu i cio
dan gledali filmove, dok se on borio s rolama toaletnog papira i
ispuhivao nos. Napadaji nesigurnosti i nepovjerenje u samu sebe izvirali
su iz najskrovitijih kutaka i njoj je istoga trena opet bilo zlo.
Zlo joj je bilo i sada, u utorak tijekom ručka, ali se očajnički
pokušala baciti na pripreme za popodnevnu probu, umjesto da
razmišlja o svojemu usranom dečku ili da sluša jednako usrane glasove
u svojoj glavi koji joj govore da je on više ne voli. Ljuti se jer se naljutila
na njega. Gotovo ga je optužila za ubojstvo pa kako je onda još može
voljeti? Ni slučajno. Nemaš sreće, ti mala bucmasta Rebecca Crisp.
Sve je potisnula u sebe i zaškripala zubima. On je jednostavno
bolestan. I to je sve. Trudila se ne razmišljati o činjenici da je njegov
telefon sada isključen, i to još od 11:30. Njegov mobitel nikad nije
isključen. Izbjegava je. Izbjegava te.
Profesor Jones mislio je da su njezine zamisli za svjetlo i pozornicu
prilično kul, ali prije nego što je počeo postavljati predstavu prema
njima, želio je isprobati jedan prizor. Poskočila je da to napravi sama ili
s Casey, ali Casey je bila na nadoknadi nastave, a Hannah je ustrajala na
tome da joj pomogne umjesto nje. Tek su razvukle vrpcu po rubu
buduće pozornice, kad su se pojavile sve barbike, prvo Tasha, a onda
Jenny i Hayley.
Hannah se pravila da joj je svejedno, ali je Becca primijetila
iznenadnu nespretnost u svojim pokretima. To je uznemirilo Hannu.
Podsjetilo ju je na njezino mjesto u košnici. Cure poput njih su razlog -
Becca je u to bila sigurna - zašto Hannah nikad nije otvorila profil na
Instagramu ni na Twitteru. Bila je na Facebooku, ali Hannina mama bila
je na popisu prijatelja pa ih je imala samo trideset i nešto, ako i toliko.
~ 147 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Ovo će biti kul”, rekla je Tasha, stojeći blizu Becce i gledajući

njezine crteže i trake koje su povlačile, udahnjujući pomalo život
budućoj pozornici. “Ti si tako pametna, Bex.”
Becca je ugledala Hayley kako se nespretno pokušava pridružiti,
kao da je i ona dio toga trenutka. Ali nije bila. Bila je uljez. Prijetnja. Sad
znaš kakav je to osjećaj, kujo, pomisli Becca. Sad si ti vani. I što god da je
Hayley napravila Tashi, Becca je čvrsto odlučila otkriti. Ako su bile u
pravu i ako je svađa među barbikama izazvala Tashinu nesreću, onda je
Hayley kriva i za to da su se Becca i Aiden razišli.
,Je li još koje sjećanje isplivalo tijekom vikenda, Tash?” upitala je
Becca slatkim glasom. “Možda navru kao bujica, sada kad su se počele
vraćati u bljeskovima.”
“Nadam se”, rekla je Tasha. “Razmišljam o hipnozi. Pokušaj ovo
povući tamo na kraju.”
“Kul”, promrmljala je Hayley. Jedva je gledala Tashu. “Iako sam čula
da ti ta sranja mogu sjebati glavu. Možda bi bilo bolje da jednostavno
pričekaš.”
“Misliš?” rekla je Tasha. “Možda si u pravu. Ili možda ne želiš da se
sjetim zbog čega smo se svađale. Nije li tako?”
“Rekla sam ti”, obrecnula se Hayley. “Nismo se morale svađati.”
Gledala je čas Tashu, čas Beccu, pogledom tražeći potvrdu svojih riječi.
Becca je samo zurila u nju, i to, nadala se, pogledom koji je govorio:
Koga ti pokušavaš preveslati, glupa kravo?
“Baš si jebeno paranoidna, Tasha”, završila je Hayley. Pokušala se
opet nasmiješiti. Bilo je čudno vidjeti ledenu Hayley tako uznemirenu.
Nije znala lagati, to je bilo očito. Nešto se sigurno dogodilo u razdoblju
kojega se Tasha nije mogla sjetiti. Sudeći po Hayleynoj faci, to sigurno
nije bilo dobro. Iako pogled nije neki dokaz za policiju, on ipak nešto
znači. “Ali možda bi trebala pokušati hipnozu. Onda opet sve može biti
normalo”, zaključila je Hayley, pokušavajući zvučati nehajno, što joj ni
slučajno nije uspjelo.
“Samo se opusti”, rekla je Becca. “Vjerojatno nije ništa, zar ne?” To
je bila njezina uloga, uloga koju su Tasha i ona odlučile igrati,
djelomično podupirući Tashu, ali ne odbacujući Hayley potpuno.
Trebala je izgledati kao da bi možda, samo možda, mogla postati osoba
kojoj će se Hayley povjeriti, ako počne pucati.
“Hej, Hannah”, zazvala je Jenny s mjesta gdje je stajala iznad
nagomilanih stolica. “Hoćeš li ponavljati ulogu sa mnom?”

~ 148 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Naravno”, odgovorila je Hannah, ponizno, blago i poslušno.

Becca je potpuno zaboravila da je Hannah uopće tamo. Dok su ona,
Hayley i Tasha imale svoje malo odmjeravanje, Hannah je šutke dovršila
obilježavanje kutova pozornice pa je povlačila traku kako bi označila
cijelo područje. Nije bilo tako uredno kako bi ona željela, ali Becca je
radije pregrizla jezik nego išta rekla. To je bio posao za koji su potrebne
dvije osobe, a Hannah je sve sama napravila. “Ja sam ovdje završila”,
rekla je Hannah i dobacila pogled Becci, ne ljutit - Hannah nije znala biti
ljutita - nego pun prigovora i povrijeđenosti. Uvijek je povrijeđena,
pomisli Becca. A nije me bilo pet minuta. Jebi ga, Hannah mora napokon
odrasti.
Ako se Hayley silno trudila pokazati prijateljsko ponašanje, Jenny
to nije imala u sebi. Ili nije bila sposobna za to. Stajala je daleko od njih,
što je dalje mogla, svako malo šmrcajući i brišući nos nadlanicom.
Možda je ujutro i nanijela tekući puder, ali sada se već odavno obrisao -
barem oko nosnica. Bile su crvene po rubovima, gotovo krastave, kao da
je prehlađena, a njezina zlatna kosa, Jennyn ponos i radost, bila je
podignuta u opuštenu punđu. Danas nije izgledala tako seksi. Izgledala
je nervozno. Previše praha u zahodu, vjerojatno. Becca se pitala bi li se
trebala usredotočiti na Jenny. Jenny je izgledala kao da će svaki čas iz
sebe izbaciti što god je mučilo. I sigurno je bilo da ne može ni pogledati
u Tashu.
Izvukla je mobitel, odsutno provjeravajući je li joj Aiden poslao
poruku - nije - pa je opsovala vidjevši koliko je sati. Prošlo je skoro već
pola odmora za ručak. Morala se koncentrirati, ako ne želi poslije
zajebati. Podignula je pogled prema svjetlima, a onda prema prostoru
pozornice u sredini dvorane. Kako je ona to vidjela, glavna radnja
događat će se tu - Elizabeth, Proctor i Mary Warren i uzavrela rasprava
kada se Mary vrati iz sudnice. Abigail u tom trenutku zapravo ne
sudjeluje u sceni, ali Becca je mislila da bi Natasha mogla stajati odmah
iza ugla, kraj središnjega trga - tehnički iza pozornice i u prolazu. A
onda, u trenutku kada Elizabeth Proctor shvati da je optužena, pomični
reflektori bi se pomaknuli i spustili, obasjavajući Abigail i učinivši je
vidljivom - ali kao da gleda iz sjene, stojeći pod uličnom svjetiljkom.
Uspije li, bit će genijalno. Ali ne uspije li, u ovom jednom
večerašnjem pokušaju, onda to profesor Jones neće uključiti u svoje
redateljske planove. Ona se možda ne želi ševiti s njim, kao, čini se, sve
ostale, ali ga želi impresionirati. Želi osjećati da je dala kreativni prilog

~ 149 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

predstavi, umjesto da bude tek običan scenski radnik skriven iza

zastora.
Pomaknula se do mjesta gdje bi Tasha trebala stajati i provjerila
položaj reflektora. Snuždila se. “A, jebem ti.”
I Hayley i Tasha podignule su pogled sa scenarija. “Što je?” upitala
je Tasha.
“Pomični reflektor - onaj koji mora biti iznad tebe, tamo - Casey ga
je stavila na pogrešno mjesto. Trebale smo prvo označiti pozornicu. Jebi
ga.” Bila je previše rastresena, to je glavni problem. Aiden joj ne
odgovara na poruke, barbike luduju, Hannah, sve. Bože. “Samo možda
pola metra, ali dovoljno da uništi efekt. Mora biti ravno iznad tebe.”
Hayley pogleda ljestve naslonjene na zid. “Pa zar ga ne možemo
jednostavno pomaknuti?”
“Visina me ubija”, rekla je Becca. Dugo je ukočeno zurila gore.
“Ja ću to napraviti”, rekla je na kraju Hayley.
“Stvarno? To bi bilo sjajno!” Na trenutak je, osjetivši olakšanje,
Becca gotovo zaboravila da nema povjerenja u Hayley, kao i na činjenicu
da nitko ne bi smio dirati svjetla bez tečaja o rasvjeti. Ali, Hayley to neće
raditi bez Beccina nadzora, a ni posao nije baš tako težak. Prvašić bi to
mogao. “Stvarno je lako”, rekla je. “Samo olabavi kopče na pomičnom
reflektoru i pomiči ga dok ti ne kažem da staneš, a onda ih opet učvrsti. I
morat ćeš skinuti zaštitni lanac i ponovno ga zakvačiti kad ga
premjestiš. Domarov alat je tamo - od njega smo uzele traku. Možda ima
i ključ za matice da ti ga bude lakše učvrstiti.”
“Nema problema”, rekla je Hayley već pripremajući ljestve. “Hoćeš
ga sada i isprobati?”
“Ne - u kontrolnu kabinu mogu tek kad završi nastava. Samo želim
da sve bude na mjestu.”
Natasha i Becca pridržavale su ljestve, iako su bile prilično stabilne,
a Hayley se popela. Nijednom nije pogledala dolje, a gore se oslonila
jednim koljenom na malu srebrnu polugu i počela olabavljivati reflektor
objema rukama.
“U redu, a kamo sada? Stavi Natashu tamo gdje bi morala biti.”
Becca je učinila što joj je rečeno, usmjeravajući Natashu tako da je
stala odmah iza jednoga označenog kuta pozornice, a Hayley se uspela
još jedan korak do samoga vrha ljestava i nagnula, lupajući lancem kad

~ 150 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

ga je otkvačivala i spustila na ljestve pomičući reflektor. Izgledala je

potpuno opušteno, ali Becci se stisnuo želudac dok ju je gledala.
“Pazi!” Bilo je čudno vidjeti Hayley gore. Sjetila se djevojčice koja se
penjala na drveće.
“Prestani se brinuti!”
“Što god radila”, rekla je Natasha, “nemoj ispustiti taj reflektor. Čini
se teškim.”
“Samo svi ostanite po strani”, odgovorila je Hayley, a glas joj je bio
miran dok se koncentrirala na guranje reflektora, održavajući
ravnotežu uz pomoć metalnih sipki na nosaču, a onda je napokon
ponovno prikopčala sigurnosni lanac. “Okej, gotove smo.” Spustila je
ruke na bokove, lako balansirajući, četiri i pol metra od zemlje. “Voilà.”
“Hvala, Hayles”, rekla je Becca kada se spretna djevojka vratila na
zemlju. S mjesta na kojemu je Becca stajala, činilo se da je reflektor na
pravome mjestu. Osjećala se tako zbunjenom. Zašto nam jednostavno ne
kažeš što se dogodilo, Hayley? Onda sva ova sranja mogu prestati.
“Zašto ne gledaš svoja jebena posla”.
Jennyn glas sve ih je iznenadio, tako nekontroliran i pun bijesa da je
Becca gotovo poskočila.
“Samo sam pitala jesi li bolesna.” Hannah je izgledala zbunjeno i
kao da ju je raznijela bomba. Zakoračila je tri koraka unatrag. “To je bilo
sve. Bila sam zabrinuta.”
“Ne trebam tvoju jebenu brigu!” Jenny je bacila svoj primjerak
drame u torbu. “Sa mnom je sve u redu.”
“Onda dobro.” Hannah je držala ruke u zraku kao da je Jenny
uperila pištolj u nju.
“Hej”, rekla je Becca. “Što se događa?”
Jenny je okrenula glavu i odjednom je sva njezina pozornost bila
usmjerena na Beccu. Iz krvavih očiju sijevao je bijes. “A što je to tebe
briga? Baš si jadna. Misliš da ne vidimo koliko si sretna jer je Tasha opet
dobra prema tebi? Kao da te uopće nije briga za sva sranja koja je rekla
o tebi, za sva ismijavanja?”
“Začepi, Jenny”, promrmlja Hayley. Mogla je i šutjeti jer je Jenny
uopće nije čula. Zahuktala se i nije kanila stati.
“Zar to nije tragično? I misliš da je poznaješ jer ste vi bile prijateljice
još prije? Pa koliko moraš biti retardirana za to? Misliš da ljudi ostaju
isti? I ti si ista kakva si onda bila, Becca? Možda si još debela u duši, jer
~ 151 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

je to jedino objašnjenje zašto bi bila toliko glupa da poželiš zaboraviti

sve što se dogodilo.”
Becca nije mogla govoriti. Znala je da samo stoji tamo razjapljenih
usta i da joj obrazi gore, ali nije mogla pokrenuti ni mozak ni jezik.
Svaka je riječ bila udarac.
“Koja si ti kuja”, rekla je Jenny, ovaj put tiše, kao da nema snage za
nastavak paljbe. “Koja si ti jebena kuja prema Hanni.”
“Nisam!” rekla je Becca piskutavim glasom.
“Jesi.” Pogledala je Hannu, a onda rekla još tiše. “Hannah, ti
zaslužuješ bolju prijateljicu od one koja te napusti svaki put kad je
pozove Njezino Veličanstvo, Kraljica Kuja.”
“Što se događa s tobom, Jenny?” upitala je Natasha. “Što sam ti ja
ikad učinila? Ništa!” brzo je disala, gotovo dahtala, a Becca je znala kako
se osjeća. I njezino je srce lupalo zbog neugodna sukoba, a sve su
djevojke stajale unutar obilježene pozornice, uvučene u vlastitu
zahuktalu predstavu. “Zašto se vas dvije tako čudno ponašate?”
Jenny se nasmijala. “Ne izbjegavamo mi tebe, Tasha.”
“Ja vas ne izbjegavam!”
“Idemo, Jen.” Hayley je prišla Jenny i zgrabila je za ruku, ali Jenny se
oslobodila. Hayley jer probala drugi trik: “Iziđi sa mnom van da
popušim cigaretu.”
“Prestani mi govoriti što da radim! Dobro sam!” Opet je pogledala
Natashu. “A ako nas ne izbjegavaš, zašto si pretprošle subote rekla da
ideš u bolnicu, a nisi išla? Vidjela sam Beccu kako izlazi iz tvoje kuće.
Zašto nisi jednostavno rekla da nas ne želiš vidjeti.”
Hannah pogleda Beccu. “To je bilo na mamin rođendan. Mislila sam
da si poslije išla k Aidenu? Rekla si da ti je on poslao SMS?”
“Nisam rekla baš točno to”, rekla je Becca, odjednom svjesna da se
njezino tadašnje samoopravdavajuće to se baš i ne može nazvati laži
sada čini jako šupljim. Zašto su došle ovamo u vrijeme ručka? Zašto nije
jednostavno sama nastavila ovo sranje? Čak bi i reflektor na pogrešnom
mjestu bio bolji od ovog užasa. “Ti si pretpostavila da je on, a ja nisam
htjela reći da je Tasha da te ne uznemirim.” Zvučalo je baš jadno. Bilo je
jadno.
“Vidiš?” rekla je Jenny.

~ 152 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Na trenutak je sve utihnulo, a pet djevojaka palo je u nijemi

obračun, dok su duševne rane ispunile zrak posebnom težinom. A onda
je, jako oprezno, Hannah podigla svoju torbu.
“Hannah...”, počela je Becca, ali njezina prijateljica se okrenula i
krenula prema vratima. Bože, osjeća se kao govno. Bože, pa ona je
govno. Aiden ju je napustio, a sada je i Hannah mrzi. Ma svaka čast, Bex,
pomislila je, kraljica zajeba. I za sve si sama kriva jer si takva kuja.
Jenny je izgledala kao da će još nešto reći, a onda je zazvonilo zvono
i prekinulo neugodan trenutak. Becca je mogla pasti na koljena od
olakšanja. Kraj stanke za ručak.
Jenny i Hayley otišle su ne rekavši više ni riječ, a Hayley je uputila
dugačak, hladan, nejasan pogled prema njima prije nego što je krenula
za raščupanom Jenny.
“Koji je klinac Jenny?” upitala je Tasha. “Krivnja? Zbog čega god da
smo se posvađale? Zbog onoga što se dogodilo te noći? Izvan sebe je, to
je sigurno.”
“Da, vjerojatno.” Becca ju je slušala s pola uha. Poslat će Hanni
poruku s engleskog. Objasnit će joj. Bit će bolja prijateljica. Reći će joj
sve o sranjima koja se događaju s barbikama i zašto je bila tako
zatvorena. Reći će joj da je Aiden poznavao Nicolu Munroe. Reći će joj
sve što je već trebala reći najboljoj frendici.
To je čisti očaj, znala je, i vjerojatno je prekasno. Vidjela je Hannino
lice. Bila je povrijeđena, ali i ljutita. Nitko ne voli da ga sažalijevaju -
Becca to zna iz osobnog iskustva - i nitko ne voli da mu lažu iz
sažaljenja. A ona je učinila oboje.
“Ne brini se”, rekla je Tasha. “Shvatit će.”
“Znam.” Becca se pokušala nasmijati, ali joj je bilo zlo. Nije znala.
Sada nije više ni razmišljala o satu engleskoga s Hayley i Jenny. Samo je
htjela malo prostora. I da joj Aiden odgovori na jebenu poruku.
“ A jebote”, rekla je odjednom. “Domarov alat.”
“Ne uzrujavaj se”, rekla je Tasha zgrabivši kutiju. “Imam prazan sat
- odnijet ću ga natrag.” Iznenada je uhvatila Beccu za nadlakticu i
privukla je sebi. Kosa joj je bila meka i mirisala je na jabuku.
“Ne znam što bih bez tebe, Bex”, rekla je. “Stvarno ne znam. Hvala ti
još jednom što si mi opet prijateljica. Njih dvije me obje isključuju.”
Odmaknula se. “A sad s priberi i vidimo se poslije.”

~ 153 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Kada je otišla, Becca je osjetila kako se lagano smanjuje napetost u

želucu. Hannah će prijeći preko svega. Morat će. Možda bi ona i Tasha
čak mogle postati prijateljice. Tasha treba Beccu. Hannah bi mogla
vjerovati Becci. Kad joj Becca objasni, kad shvate što se stvarno
dogodilo one noći i što su Hayley i Jenny učinile, Hannah će razumjeti
zašto je Becca bila čudna. Morat će, inače će ona ispasti pravo ljudsko
govno, a ona to nije. A ako ne shvati, možda je vrijeme da prestanu biti
prijateljice. Kao što je rekla Jenny: ljudi se mijenjaju.

~ 154 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Trideset četvrto poglavlje

Bila je to mala prostorija sa standardnim stolom za kojim su s jedne
strane sjedili Jamie i Aiden, a s druge Caitlin Bennett i njezin narednik.
Zidovi su bili plavi, ali bez traga živosti u boji. Mrtvački plavi. Beživotni.
Potonuli u očaj. A ipak su bili u kontrastu sa zelenim tapisonom i crnim
plastičnim stolicama. U kombinaciji s bolesno žućkastim svjetlima i
nedostatkom prozora, soba je bila blago klaustrofobična. Jamie je
pretpostavio da je to namjerno. Nezgrapan kasetofon stajao je na polici i
snimao, iako se od Aidena nije moglo izvući previše toga što bi se poslije
preslušavalo. Uglavnom je šutio tijekom prvih pitanja, jedino je potvrdio
tko je.
Bojao se, Jamie je to vidio, za razliku od Caitlin Bennett. Ili je možda
Bennettica vidjela previše prestrašenih mladih muškaraca za stolom za
ispitivanje pa nije imala vremena pokazivati sućut. Osim toga, strah i
krivnja ne isključuju jedno drugo - možda se krivi ljudi više boje od
nedužnih. Ipak, kod Aidena bi se taj strah vrlo lako moglo pogrešno
protumačiti kao osornu arogancija. Lagano je odgurnuo stolicu i
ispružio duge noge ispred sebe, prebacivši ih jednu preko druge. Ruke
su mu bile prekrižene na prsima, a tamna kosa prekrivala je oči,
presjekavši oštro plavetnilo njegovih šarenica, dok je ljutito gledao u
površinu stola od jeftinog ultrapasa. Nije ni taknuo čaj, a na njegovoj
ohlađenoj površini skorila se smeđa mrlja.
“Muči me tvoja verzija događaja, Aidene”, rekla je hladno. “Rekao si
da si u ponoć ostavio Rebeccu Crisp kod njezine kuće, a onda otišao
ravno doma u rano jutro, u subotu, 9. siječnja. Zašto si to rekao?”
Jamie pogleda mladića, koji je i dalje odbijao podignuti pogled. “Što
god da se dogodilo, reci joj, kompa”, rekao je. “Ako nisi učinio ništa loše,
nema smisla lagati.” Pitao se nije li naivan. Kazneni zakon nije bio
njegova specijalnost, ali u puno slučajeva policija je optužila pogrešnog
čovjeka. Ili barem uhitila i dopustila medijima da mu unište život prije
nego što su novi nalazi dokazali njegovu nedužnost.
Bennettica je pred sobom imala smeđi fascikl - zlokoban predmet u
kojemu se očito skrivala neka istina koju mu Aiden nije rekao. Zašto je
tako zatvoren? Sigurno zna da mu to neće donijeti ništa dobro? Jedino
ako nije stvarno kriv, piskutav zmijski glas tiho je šaputao iz kutka
Jamiejeve glave. Možda je to. Zgazio ga je.

~ 155 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Gospodin Kennedy odbija odgovoriti na pitanje.” Otvorila je fascikl

i pažljivo izvadila dvije zrnaste fotografije. Na dnu svake od njih bio je
otisnut datum, ali s mjesta na kojemu je sjedio, Jamie ga nije mogao
pročitati. Vidio je da Aiden teško guta. To nije dobar znak. I njegovo je
srce počelo užurbano lupati, a on uopće nije bio pod sumnjom.
“Budući da se, sudeći po vašoj šutnji, držite svoje prethodne priče,
dopustite mi da vam pokažem što su nadzorne kamere snimile te noći.
Zbog snimke, reći ću da pokazujem Aidenu Kennedyju fotografije
skinute sa snimki tih kamera.”
Lagano meškoljenje na stolici pokraj njegove. Jamie se opet sjetio
Aidenove potrage za mobitelom. O, Bože, što je napravio?
“Vaš automobil snimila je kamera na Elmore Roadu. Da razjasnimo,
to je glavna cesta koja ide usporedno s rijekom, parkom i šumom.
Snimka prikazuje vaš automobil na Elmore Roadu u ranim satima u
subotu, 9. siječnja. Evo...”, gurnula je prvu fotografiju preko stola, “... vidi
se kako skreće s Elmore Roada na parkiralište za posjetitelje šume. Ispis
vremena na dnu slike pokazuje da je bilo dvanaest sati i trideset sedam
minuta rano ujutro. Kada ste ostavili Rebeccu kod kuće. Kad ste nam
rekli da ste otišli ravno doma. Parkiralište ste napustili tek u...”, pružila
je Aidenu drugu sliku, na kojoj se vidi automobil kako ponovno skreće
na cestu, “... pet i četrdeset pet ujutro.”
Jamie je ponovno počeo disati i odjednom mu je, iako je u sobi bilo
suho i gotovo prevruće, postalo hladno. Osjećao se kao da je ulovljen u
neki mađioničarski trik. Dok si se ti koncentrirao na spašavanje umiruće
djevojke, OVDJE - voilà! - tvoj mladi prijatelj je bježao s poprišta!. Njegovo
sjećanje na to kako se Aiden branio od Becce govoreći da ne bi bio tako
glup lagati policiji pretvorilo se u prah.
“Sve sam vrijeme bio u autu”, rekao je tiho Aiden. Pogledao je
Jamieja, a onda se uspravio i naslonio laktima na stol. “Ako postoji
kamera na parkiralištu, to ćete vidjeti.”
“Ali ne postoji, Aidene. Pa ću ti morati vjerovati na riječ.”
Bennettičine oči nisu se odvajala od Aidenovih. Jamie nije ni morao biti
tamo. “A kao što si već dokazao, tvoja riječ nije nešto čemu mogu
vjerovati.”
Nastupio je dug trenutak šutnje, Aiden je postajao sve napetiji, a
Caitlin Bennett naslonila se i prekrižila ruke, kao da ima beskonačno
mnogo vremena slomiti mladića.

~ 156 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Nikoga nisam ozlijedio”, rekao je napokon Aiden. “Sjedio sam u

autu, pušio travu i zaspao. Nisam vidio druge automobile ni bilo koga
drugoga, ništa što bi vam moglo koristiti, pa nisam vidio smisla u tome
da vam kažem da sam bio tamo. I nisam htio priznati posjedovanje
kanabisa.” Podignuo je pogled prema njoj, najiskrenije plave oči na
svijetu. “Pa biste li vi sebi rekli išta od toga?”
Aidenova osornost je isparila. Jamie je i dalje zurio u fotografije.
Bile su grube i stvarne i od njih mu se okretao želudac. Izgledale su kao
slike nedjela, podmuklo snimljene usred noći.
“Jednako kao što nam nisi htio reći da si poznavao Nicolu Munroe?”
“To je drugo! Nisam se sjećao da smo se upoznali! Nisam vam
mogao reći nešto čega se ne sjećam!”
Još jedna duga stanka.
“Slušajte”, rekao je Aiden, “nisam učinio ništa krivo. Ali poznajem
Tashu - no dobro, poznavao sam je - i jednom sam je pozvao van dok
sam još išao u školu, a ona je bila nevjerojatno ogavna - što
pretpostavljam da već znate. Pa sam mislio da bi sve to, da sam vam
rekao da sam pušio travu i zaspao na parkiralištu, bilo loše za mene.
Zato vam nisam rekao, a kada ste pitali za Nicolu, nisam više znao kako
bih vam rekao istinu.”
“Ja to gotovo mogu razumjeti. Gotovo”, naglasila je. “Ali ne
razumijem...”
Opet je zastala, a Jamie je uistinu bio impresioniran. Sve je vrijeme
bila korak ispred Aidena. Plela je mrežu oko njega.
“Ne razumijem”, nastavila je, “zašto si lagao Becci? Rekao si joj da si
otišao ravno doma, a sljedećega dana nisi rekao ništa drugo. Ja bih
pomislila - da si doista nedužan - da bi joj rekao kako si bio tamo. To bi
bila reakcija izazvana šokom. Potreba da podijeliš s nekim što te muči.
Svoj trenutak koji je značio 'o, koje sranje' kada je Natasha pronađena
tako blizu mjesta na kojem si ti bio. Ali nisi joj rekao. Nikome nisi rekao.
Zašto?”
Aiden je grizao donju usnu, oči su mu sijevale lijevo-desno ne
zaustavljajući se ni na čemu, ali Jamie je prepoznao znakove, znao je da
o nečemu jako razmišlja. Traži izlaz iz nečega. Odjednom je Jamieju
sinulo. Bilo je očito. I nije to bilo ubojstvo ni pokušaj ubojstva, to je bilo
sigurno.
“Nisi bio sam, zar ne, Aidene?” rekao je. Mladić podigne pogled.

~ 157 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Ja ću postavljati pitanja, gospodine McMahone.” Caitlin ga je

pokušala prekinuti, ali Jamie nije htio stati. Znao je zašto je Aiden lagao.
“S tobom je u autu bila druga cura, zar ne, kompa?”
Aidenova ramena su se opustila i odjednom je Jamiejevo pitanje
privuklo inspektoričinu pozornost.
“Je li s tobom u autu bio još netko?” upitala je.
Aiden je dugo šutio prije nego što je napokon počeo govoriti.
“Becca je nekad tako ljubomorna. Nesigurna je, znate? Da sam joj
rekao, ne bi razumjela. Mislila bi da se dogodilo nešto više. Vidjeli ste
kakva može biti.” Pogledao je inspektoricu Bennett. “Kao onda kada ste
joj rekli da je Nicola Munroe imala moj broj u mobitelu. Ona misli da joj
je svaka cura prijetnja. Pa joj ne kažem uvijek kad se družim s drugim
curama. Tako je lakše.”
“I tko je bila ta cura?”
“Zove se Emma. Radi u baru na Queen Streetu. Jojo's. Zatvaraju tek
u jedan pa nekad odem onamo kad završim posao s Jamiejem. Jedne
smo večeri počeli razgovarati i nekako smo se sprijateljili. Prilično je
kul. Zanimaju je iste stvari kao i mene.”
“I ona je bila s tobom na parkiralištu te noći kad si odvezao Rebeccu
doma?”
“Htio sam ići doma. To je istina. Ali nisam bio umoran i nekad je
kod nas doma napeto pa sam samo htio nakratko stati i pozdraviti je.
Bilo je prilično mirno za petak navečer pa joj je šef rekao da može ranije
doma. Ostalo je na slikama. Otišli smo u moj auto, pušili, razgovarali o
svemu i svačemu, a onda zaspali.”
“Ima li ta Emma prezime?”
“Ne znam ga.”
Prekinulo ih je kucanje na vrata i ušao je policajac u uniformi.
“Možete li na trenutak, šefice?” Bennettica je kimnula i prekinula
ispitivanje, a onda zaustavila vrpcu i ustala.
“Niste li dobili odgovore na sva svoja pitanja?” rekao je Jamie, kada
se ona okrenula prema izlazu. “Možemo li sada ići?”
“Još pretražujemo automobil gospodina Kennedyja. I dok ne
potvrdimo njegovu priču, ja na vašemu mjestu ne bih bila tako
zadovoljna sobom, gospodine McMahone. Jedna je djevojka mrtva, a
druga je, kao što vi znate bolje od ostalih, imala veliku sreću što je
preživjela.”
~ 158 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

To ga je zapeklo. Bila je u pravu. I samo je radila svoj posao. Ako on

i Aiden moraju sjediti ovdje još nekoliko sati, to im neće naškoditi.
Možda će poremetiti njegov posao i rokove, ali što je tu je. A kada
oslobode Aidena optužbi, ionako će požuriti s poslom.
Kad je zatvorila vrata, u prostoriji je zavladala neugodna tišina, kao
u liječničkoj čekaonici. Koliko će dugo biti ovdje? Poslije nekoliko
minuta, Jamie je osjetio probadanje u mjehuru. Aiden možda nije ni
taknuo čaj, ali je Jamie popio dvije šalice.
“Mogu li... možda?” Pogledao je ozbiljnog narednika, kojemu je očito
bilo dosadno paziti na njih s druge strane stola, pa je pokazao prema
vratima. Narednik je izgledao kao netko tko zna da može zaglaviti ovdje
na duže vrijeme, dok se netko uopće ne sjeti da su tu. “Na WC?”, Jamie
dovrši rečenicu. Podignuo je praznu šalicu od čaja i odmah se osjetio
glupim, kao da je Englez u inozemstvu koji pokušava nešto objasniti
zajedljivom španjolskom konobaru.
Narednik kimne. “Niz hodnik, druga vrata lijevo.”
Jamie je očekivao pratnju, ali on nije osumnjičenik. A kako su bili u
podrumu zgrade, mala je vjerojatnost da upadne u kakvu nevolju.
Kimnuo je i otišao.
Nije očekivao da će inspektorica još biti na hodniku. Stajala je
pokraj toaleta s policajcem koji ih je prekinuo, okrenuta leđima i
usredotočena na neku snimku u boji na iPadu. Prišao je još koji korak.
“A njega tu nije bilo cijeli dan?”
“Ne, šefice.”
“Čekaj”, rekla je. “Znam tu jaknu. Vidjela sam je negdje.”
“I ja”, rekao je policajac. “Sandra s recepcije ima takvu.”
“Ne, nisam ga tamo vidjela.”
“Nego gdje?”
“Moramo ići”, rekla je. “Prvo moramo do Sandre.” Okrenula se i
gotovo naletjela ravno na Jamieja. “Oprostite”, rekao je i pokazao prema
ulazu u WC, ispred kojega je ona stajala. “Krenuo sam tamo.”
Progurala se pokraj njega, a on ju je promatrao kako odlazi, niska i
s oblinama, ali žustra. Nikad nije upoznao takvu ženu. Ali s obzirom na
situaciju, to nije ni bitno. Nema ni najmanje šanse, zaključio je. Njezin
prezir prema njemu bio je posve očit.

~ 159 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Trideset peto poglavlje

Becca, Hayley i Jenny pozvane su sa sata engleskoga prije nego što
je uopće počeo i sada su sjedile jedna pokraj druge u ravnateljičinu
uredu, zureći u inspektoricu Bennett, koja je sjedila na stolici ispred
njih, naslonjena, i šutke ih gledala. Gospođica Salisbury sjedila je za
svojim stolom i prebirala papire, ali Becca je bila prilično sigurna da ne
obavlja neki važan posao. Kako bi mogla? Beccini dlanovi su se znojili.
Zašto su tu? Što Bennettica želi od njih?
“Čekamo Tashu?” upitala je Hayley kada je tišina postala
nepodnošljiva, kada je samo kucanje starinskoga ravnateljičina sata
nadjačalo Jennyno trzanje i tapkanje nogom.
“Sad nema sat”, promrmljala je Becca.
“Ne moram razgovarati s Natashom”, rekla je inspektorica Bennett i
odmaknula se prema prozoru kao da nešto gleda vani. Jakna koju je
njezino tijelo skrivalo bila je prebačena preko naslona stolice. Srebrno-
siva i sjajna s kapuljačom obrubljenom crvenim krznom.
“Što će vam moja jakna?” upitala je Jenny mršteći se. Inspektorica
Bennett se okrene, a Becca, dok joj je srce zamalo iskočilo, pomisli da
izgleda poput mačke koja je baš ugledala miša nasred kuhinje, koji se
nema više kamo sakriti. Iza njezine ledene vanjštine nazirao se tračak
uzbuđenja.
“To nije tvoja”, rekla je Hayley. “Tvoja ima rupu od cigarete na
rukavu.”
“Imala si takvu jaknu na sebi u bolnici kada sam te upoznala?”
upitala je Bennettica.
“Mislim da jesam”, rekla je Jenny. “Vjerojatno. Cesto je nosim.”
“Hvala.” Bennettica se nasmije. Becca nije vidjela ništa umirujuće u
izrazu njezina lica. “Nisam se mogla sjetiti koja je od vas triju to bila.”
“Zar vam sve izgledamo jednako?” upitala je Hayley, uz tračak
prezira za koji je Becca znala da je usmjeren prema njoj. Ona posve
sigurno ne izgleda jednako kao plave ljepotice, ali ju je ipak iznenadilo
da je policajka tako vidi. Ako se Jenny trzala od nervoze, Hayley je bila
čista suprotnost. Bennettica je dobro zadrla u neprobojno, ali Hayley je
bila ledena kraljica. Zvučala je kao da joj je dosadno i gledala je
Bennetticu kao da je obična smetnja. Beccino srce lupalo je pa se lagano
pogrbila, pokušavajući biti nevidljiva. Zaboravljena. Ovdje se nešto
~ 160 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

događa, nešto što ima veze s Jenny, a ona ne želi da je pošalju natrag
prije nego što otkrije što je to.
“Plavušu u jakni poput ove snimile su nadzorne kamere u
prodavaonici One Cell u brackstonskom trgovačkom centru 14.
listopada prošle godine.”
“Pa što?” Jenny je obrisala nos. Nogom je tapkala po podu.
Becca je promatrala Bennetticu kako sve upija. Snima.
“Jesi li ti toga popodneva bila u tom dućanu?”
Jenny se nasmijala i povukla pramen kose. “Nemam pojma. Kako
bih se mogla sjećati nekog bezveznog dana u listopadu?”
“Pokušaj.”
“Ne”, rekla je Jenny, razmislivši na trenutak. “Nisam bila.”
“Odjednom si jako sigurna.”
“Dobila sam iPhone ljeti pa zašto bih onda u listopadu bila u dućanu
s mobitelima?”
“Hrpa cura ima takvu jaknu”, rekla je Hayley. “Hrpa žena ima takvu
jaknu.” Jedva primjetan prezriv osmijeh nazirao joj se na licu i nisi
morao biti genijalac da shvatiš što znači. Elegantno podjebavanje i
podmetanje detektivki.
“Zašto je to uopće važno?” upitala je Jenny. Izgledala je lagano
uplakanom. Možda više ne djeluje ono što je ušmrkavala cijeli dan.
“Moram se vratiti na engleski. Profesor Garrick nas čeka. Imamo test.”
Becca odjednom nije mogla disati. Prodavaonica mobitela. Poruka
koju je Tasha dobila. Nepoznat broj. Vidimo se na uobičajenom mjestu.
Na to Bennettica navodi Jenny. Misli da je Jenny kupila mobitel na
bonove. Zašto nije otvoreno rekla? Zašto samo stoji tu i izgleda
zamišljeno? Becca je prikupljala hrabrosti nešto reći, povezati točkice,
kada je inspektorica ponovno progovorila. “Sada se možete vratiti na
sat”, rekla je. “Hvala vam za pomoć.”
Becca je bila zaprepaštena. I to je to? Mora potražiti Tashu. Mora joj
reći. Hayley se odvuče prema vratima, s Jenny za petama, a Becca požuri
za njima.
“Trenutak, Rebecca.”
Okrene se. “Molim?” Kada su dvije barbike odjurile, jedna uz drugu,
Becca je gotovo sve izbacila iz sebe. Ali se ugrizla za jezik. Mora prvo
razgovarati s Tashom i ne želi ništa reći pred gospođicom Salisbury.

~ 161 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Ravnateljica bi joj rekla da je smiješna. Rekla bi sve, samo da škola

prestane biti u središtu neželjene pozornosti.
“Ako si danas pokušala doći do Aidena Kennedyja, moraš znati da je
u postaji gdje nam pomaže u istrazi.”
Pomaže u istrazi. Znala je što to znači. Znači da misle da je nešto
učinio. Nešto loše.
“Uhitili ste ga?” upitala je, suhih usta.
“Ne. Bit će pušten nešto poslije. Samo sam htjela da to znaš.”
O, kako si draga. Ugrizla se za jezik da ne postavi još koje pitanje.
Što želi Bennettica? Pokušava li namamiti Beccu da i ona nešto prizna?
Misli li da su se Becca i Aiden urotili?
“Hvala.” Jedva je izgovorila i izišla.
Vani, na hladnom hodniku, Beccino lice bilo je vrelo, a disanje
užurbano. Nije imala namjeru vratiti se ravno na sat engleskoga.
Bennettica očito još misli da je Aiden na neki način upleten i ona
mora dokazati da je u krivu.
Trčala je kroz dvorište prema zajedničkoj prostoriji trećih razreda,
dok joj je hladan zrak žario pluća. Ipak, srce joj se malo smirilo, unatoč
svemu. Aiden je nije napustio. Nije ju ignorirao. Jednostavno joj nije
mogao odgovoriti na poruke. Uslijedila je druga misao zbog koje je
poželjela propasti u zemlju od neugode. Sranje, kad opet uključi mobitel,
vidjet će sve njezine poruke, a bilo ih je puno. Neke od njih bile su
prilično pasivno-agresivne. Zašto ne postoji neka jebena aplikacija koja
ti omogućuje da izbrišeš poslane nepročitane poruke? Zašto to još nitko
nije smislio? Zašto mora biti tako glupa? Aiden je voli. Zašto ne može
povjerovati u to? Sve je to izbacila iz glave. Kad dokaže da Aiden nije
kriv, oprostit će joj sva ta sranja. Tada se neće doimati tako jadnom i
nesigurnom. Ali prvo mora pronaći Tashu. Sve sumnje koje još leže na
Aidenu raspršit će se ako one inspektorici kažu u što sumnjaju. Snimka
nadzorne kamere iz prodavaonice mobitela u kombinaciji s očitim
dokazima sigurno će ga osloboditi svake krivnje. Uspinjala se po dvije
stube i stigla u zajedničku prostoriju znojna i uspuhana. Pušenje i
trčanje možda ide jedno s drugim kod Hayley, ali za nju to nije dobra
kombinacija.
Natasha je bila na uobičajenome mjestu u kutu, kada je zbunjena
podigla pogled. “Mislila sam da si na eng...”

~ 162 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Slušaj.” Becca ju je prekinula. “Ona inspektorica Bennett bila je

ovdje. Čini se da misli da je Jenny kupila mobitel s kojega ti je poslana
poruka. Ima neke veze s njezinom jaknom i nekim sličnim njoj tko je
toga dana bio u dućanu. Samo što mi se čini da je povjerovala Jenny kad
joj je rekla da nije bila tamo jer je prestala postavljati pitanja, a sada
odlazi.”
Govorila je prebrzo, što se jasno vidjelo na Tashinu licu. “Uspori”,
rekla je Tasha. “Bennettica misli da je Jenny poslala onu poruku?” Boja
je potpuno nestala iz njezina lica savršena tena boje badema. Istina o
njezinim sumnjama odjednom je sjela na svoje mjesto.
“Da”, kimne Becca. “Ali mi joj moramo reći ostatak. Daj, Tasha,
moramo joj reći. Imaš njezin broj, ha? Nazovi je. Odmah.”
Činilo se da Tasha tone u stolac. “Ne mogu”, rekla je. “Zvučat će
glupo. Što će mi mama reći? Što će one reći?”
“Koga briga što će one reći?” Becca nije očekivala takvu reakciju.
“Možda bismo morale sve to zaboraviti, Becca. Možda je sve to
sranje. Mislim, mi zapravo ne znamo ništa.” Podigne oči prema Becci, a
onda opet pogleda u pod. “Ne znam, Bex, možda sam bila glupa. Što ako
su one u pravu, a ja krivo povezujem stvari?”
“Kao, recimo, Jennyno ponašanje za ručkom? Kao, recimo, to što
Hayley tvrdi da si paranoična svaki put kad kažeš da si se nečega
sjetila?” Becca je gotovo vikala od bijesa, a Tasha se trzne. “Jenny se gubi
u školi. Boji se. A pogledaj tek Hayley kako se samo trudi biti dobra kao
kruh. Zašto bi se tako ponašala? Zašto bi se tako ponašala prema meni?”
“Ne znam.” Tasha se nagne, stisnuvši ruke na trbuh, kao da su je
odjednom obuzeli bolni menstrualni grčevi. “Ali ja i dalje razmišljam o
tome. Što ako je nešto drugo? Što ako smo u krivu? Što ako optužujući
njih zapravo omogućujemo pravom krivcu da se izvuče?”
“Ali nismo u krivu! Ti to znaš. Čega se bojiš?”
“Recimo da razgovaram s Bennetticom. Što ako one to otkriju? Što
ako mi ne povjeruje? Što ćemo onda?”
Becca odjednom shvati. Nije se Tasha predomislila. Boji se. Vrlo
jednostavno. Iako je bila frustrirana, Becca je to mogla razumjeti. Tasha
je umrla u ledenoj vodi. Tasha je imala sreće da je ožive. I Tasha se
suočila s istinom da njezine dvije najbolje prijateljice možda imaju veze
s tim.

~ 163 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“One već misle da ti se sjećanje vraća pa te šutnja ne može zaštititi.

Ne ako su te one gurnula u rijeku.”
“Možda je sve bila nesreća”, rekla je Tasha polako. “Možda smo se
posvađale. Učinile su nešto zlo, možda je sve to istina. Ali možda sam
pobjegla, kao što si rekla, i pala u rijeku? Pa možda to i nije tako strašno
kao što mislimo? Ne bismo li prvo trebale potražiti konačne dokaze?
Hoću reći, zašto bi one to učinile? Zašto?”
Becca je poželjela vrištati. Tasha je sada igrala vruće-hladno, a ona
je sve pokrenula!
“Jasno mi je da si se usrala od straha, Tasha, stvarno mi je jasno. Ali
policija je uhitila Aidena, a ovo bi ga moglo osloboditi”, rekla je i
okrenula se prema vratima. “Ako ti nećeš razgovarati s njom, ja ću.”

*
“Čekajte!”
Inspektorica Bennett ulazila je u auto kad je Becca dotrčala na
parkiralište sa stražnje strane škole. Još je bila vruća od zadnjeg trka i
lice joj je gorjelo kad se zaustavila. Bennettica je imala puna usta zobene
pločice i nosila je sendvič iz kantine, držeći srebrnu jaknu pod rukom
dok je jela, a Becca osjeti veliko olakšanje. Bila je sigurna da joj je
pobjegla. Inspektorica proguta i obriše ljepljive zobene pahuljice s
usnica. Izgledala je pomalo čudno dok je jela ručak iz školske kantine i
gotovo se svidjela Becci. Velika zobena pločica i sendvič od slanine,
salate i rajčice, i još je prvo pojela zobenu pločicu. Inspektorica Bennett
nikad ne bi bila dobra barbika. “Čuj, ako si došla zbog Aidena...”,
Bennettica otvori vrata automobila i baci jaknu na suvozačko mjesto, “...
ne mogu ti zasad ništa više reći. Ali...”
“Ne, ne, nema veze s njim...”, rekla je Becca bez daha. “Nego s Jenny
i Hayley”. Pričekala je da joj žena posveti punu pozornost. “Mislite da je
Jenny kupila mobitel s kojega je Tash primila SMS one noći, zar ne?”
Bennettica ju je promatrala. Nije opet zagrizla zobenu pločicu. “Ne”,
rekla je. “Zapravo ne mislim.”
“Ali ta jakna... rekli ste...”
“Znam što sam rekla. Ali ta je jakna kupljena u Primarku - Hayley je
bila u pravu, ima ih na stotine. Ova pripada nekome iz postaje. A snimka
koju imamo prikazuje samo plavušu u ovakvoj jakni u prodavaonici. Ne

~ 164 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

na blagajni. Ne drži ništa u ruci. Nema snimki nadzornih kamera na tom

mjestu.”
“Pa zar ih ne možete nabaviti?” upitala je Becca. “Hoću reći...”
“Jesi li ikad bila u One Cell Stopu? U bilo kojem njihovu dućanu?”
upitala je Bennettica mirno. Becca odmahne glavom. Nije to očekivala.
“Nisu bez razloga jeftini. Na svemu štede. Imaju lošu kameru, za
početak. Čuj, znam da želiš...”
“Ali to nije sve”, izlanula je Becca, želeći da policajka ušuti i sasluša
je. “Ne znate sve. U poruci je pisalo na uobičajenome mjestu, zar ne?
Tako zovu onu čistinu u šumi, to je njihovo uobičajeno mjesto. Tasha
ondje nije bila mjesecima, koliko se sjeća, ali jedne večeri našle smo
neke stvari koje dokazuje da su sve tri nedavno tamo bile - i ona! I našle
smo prerezano uže. Samo što se ona njega ne sjeća pa je vjerojatno
tamo od te noći.”
“Uspori malo”, rekla je Bennettica. “Gdje je to mjesto?”
“Mogu vam poslije pokazati.” Becca nije mogla usporiti. Riječi su
provalile iz nje, sve, poput bujice. “Ima toga još. Tasha je rekla da su se
čudno ponašale prema njoj neko vrijeme, kao da više ne žele biti njezine
prijateljice - to je počelo neposredno prije nesreće. A sad ih zanima
jedino je li se nečega sjetila. Morate im pretražiti stvari, kuće, ormariće.
Jer ako imaju taj mobitel ili bilo što drugo što može dokazati da su one
napravile nešto Tashi, poslije današnjega razgovora s vama riješit će se
toga i nikada nećete doznati!”
Bennettica ju je gledala gotovo sažalno. “Prijatelji imaju razmirice”,
rekla je, a Becci se učinilo da ta riječ ruši sve njezine nade. Razmirice.
Što ona umišlja, da imaju deset godina? “Nemoj mi reći da se i ti nisi
nedavno s nekim razišla. Ljudi to rade sve vrijeme. Ne znači da će gurati
jedni druge u ledene rijeke. Nemoj dopustiti da te mašta svlada.”
“A možda biste me mogli saslušati”, ispalila je Becca nadajući se da
zvuči kao da vlada sobom, ali je znala da se čuju i njezin očaj i bijes.
“Rekle smo Hayley da se Tasha počinje prisjećati i sada obje paničare.
Jeste li vidjeli Jenny? Nešto je muči i počinje pucati.” Kao luda je
mlatarala rukama i blebetala, kao da će time dodati težinu svojih riječi. “
A Hayley navaljuje na mene pokušavajući doznati je li mi Tasha rekla
išta više i je li se još čega sjetila. Takva sranja. Kažem vam, ako im danas
ne pretražite stvari, čim proba završi i odu doma, sve što imaju će
nestati. Jenny je možda u komi, ali Hayley je jebeno prisebna.”

~ 165 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Dobro”, rekla je inspektorica, “gdje je onda Natasha? Ako i ona

misli tako, zašto nije ovdje?”
Sad je Becca bila na redu da Bennetticu ošine pogledom. “Što
mislite? Jer se boji!”
Caitlin Bennett zurila je u nju, a onda odgrizla još komadić
energetske pločice i prožvakala je. “Vrati se unutra”, rekla je kad je
progutala. “Smrznut ćeš se vani bez jakne.”
Becca je tražila na njezinu licu nešto što bi joj dalo tračak nade, ali
nije bilo ničega. Sranje. Nezadovoljno je progunđala, frustrirana, pa se
okrenula i odjurila u školu. Žena je jebeni idiot, pomislila je. Toliko je
usredotočena na to da optuži Aidena da ne vidi istinu. Jebeš inspektoricu
Bennett. I jebeš Natashu. Ako Becca mora sve sama dokazati, onda će to
i učiniti. Pronaći će način.

~ 166 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Trideset šesto poglavlje

Kada je Aidenovo ispitivanje prekinuto, Jamie je otišao u mali kafić
obližnjega supermarketa po kavu i kako bi uzvratio neke poslovne
pozive. Baš se htio vratiti i vidjeti što se događa, kad su ga nazvali iz
policije i obavijestili da puštaju Aidena bez optužnice. Stajao je na
vanjskom stubištu i čekao, kad je Jamie stigao, poguren od hladnoće,
uvlačeći dim cigarete. Ipak, uspio se nasmijati.
“Razgovarali su s Emmom. Rekla je da je bila sa mnom. Još je rekla
kako je bilo previše hladno da bi stvarno zaspala pa je bila bijesna jer je
zapela tamo i zapravo je samo drijemala dok sam ja spavao kao top. Ni
slučajno se nisam mogao izvući iz auta a da ona to ne bi znala.” Jamie se
nasmijao. “Znači, to je onda to.”
“Jebeno se nadam.”
“Kako je Bennettica primila tu vijest? Bila je razočarana?” morao je
upitati. Nadao se da je inspektorica iznad toga da sve svali na jednoga
osumnjičenika i ostane uporna u tome, samo zato jer je ona tako
odlučila. Bila je topla i ljubazna kad je razgovarala s njim u bolnici.
Toliko drukčija od hladne, zatvorene žene koju je vidio danas. Takav joj
je posao, nagađao je, ali se pitao je li uopće upoznao pravu Caitlin
Bennett. Tko je ona kada dođe doma i opusti se. Bi li mogla imati
mačku? Psa? Muža?
“Nisam je više vidio”, rekao je Aiden. “Mislim da se nije vratila. Neki
tip u uniformi došao je i rekao naredniku, koji je onda rekao meni da
mogu ići.”
“Jesi li za pivo?” upitao je Jamie. Dan je ionako sjeban pa ga mogu
otpisati i sutra početi ispočetka. “Izgledaš kao da ti treba.”
“Treba mi, jebeš ga. Ali ne u blizini ovog mjesta.”
“Može.”
Parkirali su i hodali u ugodnoj tišini, dok je Aiden pušio, paleći
jednu cigaretu na drugu. “Nisu te pustili van na cigaretu?”
“Nisam htio ni pitati.”
“Dakle”, rekao je Jamie kada su stali ispred King's Armsa, “što ćeš
reći Becci? Istinu?”

~ 167 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Aiden slegne ramenima i premjesti se s noge na nogu. “Nemam

pojma. Cijeli dan me zove i šalje mi poruke. Mogu joj reći da sam radio i
isključio mobitel?”
“Zašto bi opet lagao? Bio si zabrinut zbog te Emme?”
“Komplicirano je.”
“Tu nečeg ima?” Jamie se odjednom sjetio koliko je Aiden mlad.
Devetnaestogodišnjak sa šesnaestogodišnjom curom. Koliko god ona
bila odrasla, te tri godine su kao deset.
Aiden odmahne glavom. “Zapravo i nema. Jednom smo se zažvalili,
ali to je bilo davno. S Emmom je lakše.”
Njegovo je tijelo govorilo drukčije, ali koliko god Aidena privlačila
Emma, Jamie nije mislio da je između njih bilo išta više od poljupca. Nije
imao razloga lagati Jamieju.
“Ona je samo drukčija od Bex, znaš? Becca je tako nesigurna. Emma
je opuštena. Starija. Zna što hoće.”
“Pa ako ste samo prijatelji, zašto ne bi Becci rekao za nju?” Sirota
Becca, pomisli Jamie. Ovaj dečko će ti raniti srce.
“Ne bi razumjela.” Bacio je opušak i zgazio ga. “Volim je i sve to, ali
nekad pretjera. Ja se samo hoću opustiti, zabaviti i svirati.”
“Ti moraš odlučiti”, rekao je Jamie, povlačeći vrata puba, “ali ja bih
joj na tvojemu mjestu rekao. Možda ne ono o ljubljenju, ali da je to tvoja
prijateljica i da ste se napušili te noći. Istina uvijek nekako ispliva. A što
ako joj Bennettica kaže? Što ako se novine toga dokopaju? Znaju da te
policija ispitala. Pa što ako se Becca razbjesni. Neka. Ti nisi učinio ništa
loše. Ne možete si stalno držati svijeću.”
“A ne znam, stari”, rekao je Aiden, slijedeći ga na toplo i puštajući
vrata da se zalupe iza njih. Unatoč tome što je tek pušten s policije,
Jamie pomisli da izgleda poput osuđenika. Eto što ti žena napravi. Aiden
brzo uči. “Nisam siguran da je istina vrijedna kocke.”
“Nadam se da to nisi rekao Bennettici”, rekao je Jamie i mahnuo
konobaru.
Aiden se nasmije. “Pretpostavljam da si mi ti smjestio samo da
možeš biti s njom”, rekao je Aiden.
Sada je Jamie podignuo pogled i bilo mu je neugodno. Znači, očito
je. Sjajno. Ako je Aiden, koji je uglavnom napušen i zabrinut zbog svoje
situacije, primijetio, onda nema šanse da je promaklo Caitlin Bennett.
Gunđao je u sebi. Danas sve jedno bolje od drugoga.

~ 168 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Trideset sedmo poglavlje

Iz DOSJEA INSPEKTORICE CAITLIN BENNETT:

ULOMAK IZ BILJEŽNICE NATASHE HOWLAND

Ja čak i ne znam kako bih počela ovo pisati. Pretpostavljam od

trenutka kad je Becca dojurila do mene u zajedničkoj prostoriji. Ja čak i
ne znam bih li ovo uopće trebala pisati. Ali bolje je da izbacim iz glave na
papir. Onda ću moći zatvoriti knjigu. I ovaj dnevnik nitko nikad neće
pročitati. Požderite se, dr. Harvey.
Pokazalo se da su lomovi među nama postali jaz koji se više ne
može premostiti, a današnji je dan postao paklena noćna mora. Sva ta
mržnja koju nikad nisam primijetila da uopće postoji. A sada se
dogodila i ova strahota. Ne razumijem baš najbolje.
Sjedila sam u zajedničkoj prostoriji trećeg razreda još punih deset
minuta poslije zvona, prije nego što sam se uopće uspjela pomaknuti,
čak su mi i noge bile teške dok sam išla prema kazalištu. Nije me bilo
briga za predstavu. Moj je svijet izmicao kontroli. Osjećala sam okus
hladne, prljave vode u ustima. Sjetila sam se straha. Pitala sam se mrzi li
me Becca zbog mojega oklijevanja da sve kažem policiji. Samo sam
htjela ići doma, spavati i da više nikad ne iziđem iz kuće. Nije nam
trebala predstava. Svi se već ionako pravimo da smo netko drugi. Jenny
je poslala poruku.
Kad sam spustila torbu, prvo sam čula prepucavanje. U kazalištu je
uvijek nekoliko stupnjeva hladnije nego u ostatku škole, a ta se
hladnoća savršeno slaže s ledenom atmosferom među nama. Profesor
Jones nadobudno je razgovarao s Jamesom Ensorom, Hayley i Jenny
provodeći ih kroz prizor koji ćemo čitati. Nisam slušala, ali sam uhvatila
dijelove onoga što je govorio.
... to je teška scena puna emocija koje struje ispod površine. Izdaja.
Bol. Strah.
Ma nemojte srat, profesore Jones, htjela sam reći. Dobro došli u naš
svijet. Hayley me pogledala i nasmiješila mi se. Pokušala sam uzvratiti
osmijehom. Jenny je gledala u pod. Tapkala je nogom, a ja sam pomislila

~ 169 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

da se možda opet urokala. Osjećala sam se tako dalekom od svih njih.

Kao da zapravo nisam tamo. Kao da možda i jesam umrla u toj rijeci i
kao da sam sada zapravo duh.
“Daj, Hannah, jebote.” Beccin glas izbacio me iz mojega čudnog
sanjarenja. Stajale su za redateljskim stolom profesora Jonesa gdje su
bili svi njegovi papiri i kava. Becca je skidala ključ s teškoga školskog
prstena za ključeve. “Prestani biti tako hirovita. Zašto je to tako velik
problem, uostalom? Koliko godina imamo? Dvanaest?”
“Ja samo ne razumijem zašto si mi lagala i to je sve.” Hannah se
trudila što je bolje mogla izboriti se za sebe, ali Becci nije bila dorasla. Ni
za tim stolom. Ni u školi. Ona se zapravo samo držala kao utopljenik za
komad jarbola s potopljena broda njihova prijateljstva, nadajući se da
će je
Becca povući u čamac za spašavanje. Ali Becca je sad opet imala
mene. Zašto bi htjela Hannu?
“Možda da nisi bila tako posesivna sve vrijeme... možda ja ne bih
morala lagati”, mrmljala je Becca. Osjetila sam ubod, a nije čak bio
namijenjen meni. Hannah nije morala odgovoriti jer se Becca okrenula i
otišla prema rasvjetnoj kabini, ostavivši na Hanninu licu raspuknuti
izraz bola.
“Dođi sa mnom na cigaretu prije nego što počnemo”, Hayley je rekla
Jenny. Tiho su razgovarale, ali ja sam im se približila pretvarajući se da
proučavam dramu. Ja ionako ne moram sudjelovati u tom prizoru. Samo
stojim u sjeni i čekam da me osvijetle.
“Odjebi”, promrmljala je Jenny. “Pusti me na miru. Ne želim više
razgovarati s tobom.”
“Jen...”
“Rekla sam - odjebi.” Bilo je to siktanje, ali tako očajničko da se
činilo kao plačan vapaj.
“Okej, svi ovamo!” profesor Jones je zapljeskao. “Počnimo.”
Hayleyna cigareta morat će pričekati.
Osjećala sam grč u želucu pa sam sjela na stolicu, daleko od svih
zbivanja. James Ensor prišao je i ostavio pulover. Nacerio mi se i nešto
rekao, ali nisam čula što. Jenny je kupila telefon. Mislim da sam uzvratila
osmijeh. Možda i nisam.

~ 170 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Kao što smo razgovarali. I sjetite se - moć, strah, strast - sve je tu.”
Profesor Jones je sjeo. “Tasha, želim da prvo probaju, a onda ćemo te
namjestiti za Beccinu probu svjetla, može?”
Kimnula sam sumorno, osjećajući čudno olakšanje što ipak nisam
duh.
Počeli su, a čak sam i ja na neki način uvučena. Hayley je imala svu
hladnoću potrebnu za ulogu Elizabeth Proctor, a James je imao ono
nešto zbog čega su sve cure lude za njim. Ali Jenny... Jenny je uvijek bila
otkriće. Čak i tu, pomalo nafiksana i odsutna, blistala je na pozornici.
Izgubila se u Mary Warren. Ona je bila Mary Warren. Rijetko sam kada
ljubomorna, ali bila sam ljubomorna na to koliko je Jenny bila dobra.
Pitala sam se je li uopće svjesna svojega talenta. Profesor Jones je bio.
Sjao je od zadovoljstva dok ju je gledao. Jenny i muškarci. Pčele i med.
Ali na to ćemo se još vratiti. “Sjajno”, rekao je kad su završili scenu.
“To je stvarno sjajno. Idemo ponoviti. Dajte sve od sebe.”
Iako mi je koža postala topla i iako sam se trudila ne razmišljati o
jaknama, porukama i ledenoj vodi, zatekla sam samu sebe kako gledam.
Mary Warren više nije bila prestrašena djevojčica. Abigailin sud - moj
sud - dao joj je moć.
“Da, ali onda je sudac Hathorne rekao: 'Da čujemo, znaš li Deset
zapovijedi!'“ Jenny je vladala pozornicom svojim divljim očima i
nemirnom strašću. “I od svih deset nije znala nabrojiti ni jednu. Nikad
nije znala Deset zapovijedi i uhvatili su je u laži!”
“I tako su je osudili? “
“Pa morali su, kad je osudila samu sebe.”
“Ali dokaz, dokaz!”
James Ensor bio je dobar. Racionalan lik. Čovjek nogama čvrsto na
zemlji koji je sve vidio jer je znao svoju ulogu u tome. Zbog Jennyne
samouvjerenosti na pozornici, svi su bili jači. Čak je i Hayley, stojeći
između njih, bila potpuno u liku.
“Dobro.” Profesor Jones opet je bio na nogama. “Sjajno. Jenny, ti si
već savršena. A sada postavimo Tashu na njezino mjesto za test rasvjete
pa da vidimo hoćemo li tako i igrati”, rekao je. “Becca će biti potpisana
kao asistentica redatelja, ako ovo uspije.”
“Vidim je ovdje.” Becca je izišla iz kabine i stajala je iza obilježenog
kuta pozornice, podignuvši pogled da provjeri je li reflektor stvarno na
mjestu. “A ostale na klupama između njihovih prizora, ovdje i ovdje -

~ 171 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

gotovo kao publika na suđenju - onda će njoj biti lako, a i svima

ostalima, doći do ovoga mjesta. Možemo jednostavno posjesti ljude koje
trebamo na krajeve klupa.”
Profesor Jones izgledao je impresionirano, a Becca je očito bila
sretna zbog toga. Bilo je tako ludo, a meni se opet grčilo u želucu. Mi
smo jako otporne. Nisu snažna samo naša tijela. Prije nekoliko sati,
Becca je vrištala na mene zbog policije, a sada je totalno fokusirana na
to da sve ispadne kako treba. Pitala sam se o čemu razmišlja. Pitala sam
se što je rekla Bennettici, ako ju je našla. Lice mi je gorjelo.
“Sjajno. Tasha?” rekao je profesor Jones.
Nisam mogla. Odmahnula sam glavom. “Zlo mi je. Vrti mi se.” Noge
me nisu držale i osjećala sam šum u glavi. Nisam htjela biti blizu
pozornice. Blizu njih. Prisiljavali sam se smiriti, ali što sam više
pokušavala, to mi je lice bilo užarenije. Kad sada razmislim o tome, opet
mi je zlo. Što se moglo dogoditi? Što se dogodilo? Olakšanje i strašan
osjećaj krivnje pomiješali su se. To sam trebala biti ja.
Profesor Jones se namrštio pa su se okupili oko mene, ali ni to nije
pomoglo. Trebala sam zraka. Trebala sam da me ignoriraju. Pokušala
sam se ispričati dubokim drhtavim glasom. Lice mi je bilo hladno.
“Moraš”, rekla je Hayley. “Samo moraš stajati tamo nekoliko minuta
da profesor Jones vidi.” Išla sam joj na živce, to je bilo očito. Mislila je da
se pretvaram. Da tražim pažnju.
“Želiš li leći ili možda čašu vode?” upitao je profesor Jones. “Ili da ti
pozovem mamu da dođe po tebe?” Svi odrasli se prema meni ponašaju
kao prema djetetu. Ne odustaju tako lako kao mladi. Nisu tako drski kao
mi.
“Bit ću tamo za minutu”, rekla sam, iako uopće nisam bila sigurna.
“Samo mi je odjednom postalo zlo. Malo mi se vrti. Ako mi možete dati
koju minutu da uhvatim dah... ne znam što mi je. Bit će bolje za minutu.”
Hayley je zapucketala jezikom, uvukavši zrak između zubi. “Trajat
će samo dvije minute.” Pogledala je profesora Jonesa. “Samo joj recite da
ustane i učini to.”
“Ja ću”, začuo se slabašan glas i svi su se okrenuli. Bila je to Hannah,
s novostečenom hrabrošću. “Ja sam približno Tashine visine. Ne mora
biti ona.”
“Ali sigurno je”, rekla je Hayley, “bitan i izraz lica - trenutak pobjede
na njezinu licu kad Mary Warren kaže da sam optužena za vještičarenje.
Zato je to tako moćno, a ne samo zbog svjetla.”
~ 172 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“To je točno”, rekao je profesor Jones, “ali ne želim biti odgovoran

ako se Tasha onesvijesti ili joj se dogodi nešto drugo... I, da budemo
iskreni, očekivao sam više sućuti od tebe, Hayley. Vi ste navodno
najbolje prijateljice. Što vam je svima danas?”
Naša pomućena idila nije ostala neprimijećena.
Okrenuo se i nasmiješio Hanni. “To bi bilo sjajno.”
“Ali ja mislim...”
“Sad je dosta, Hayley! Završimo s tim.”
Kada ju je profesor Jones ukorio, Hayley se zagledala u mene, a
onda se vratila na pozornicu. Profesor Jones okrenuo se provjeriti je li
Becca za pultom, a ona mu je pokazala palac gore.
I tako su počeli, prizor se razvijao, ali ovaj put otišli su dalje. Znala
sam koja replika dolazi: Danas sam joj spasila život. Trenutak kada
Abigail/Ja/Hannah krade scenu Jenny, dok se svjetlo penje, ali ja sam
ipak imala osjećaj da sudjelujem u drami. Tako su bili dobri.
Ritam je rastao, Proctor se primicao Mary Warren bijesan zbog
njezinih priča iz sudnice, prijeteći da će je istući, a onda...
“Danas sam joj spasila život!” rekla je Jenny, zgurena, pokazujući u
Hayley.
Svjetla se mijenjaju. Pojavljuje se lik. Hannah se silno trudi izgledati
kao manipulatorica. Pobjedonosno.
A onda se sve promijenilo. Opet sam pala pod vodu. Zurila sam. Sve
smo zurile. Hayley je izgovorila sljedeću repliku, a onda je sve stalo... na
nekoliko dugih sekundi.
Becca je bila u pravu. Izgledalo je zadivljujuće. Sekundu. Možda
dvije. Svjetla su se opet promijenila. I pretvorila u zvijezdu padalicu.
Tup udarac. Prazan zvuk kada je reflektor sletio, svom težinom, na
Hanninu glavu. Zvuk nije bio dovoljno snažan da opravda efekt.
Ispustila je iznenađeni oh prije nego što se srušila. Trenutak
zbunjenosti, nije imala čak ni dovoljno vremena da podigne ruku prema
lubanji, da osjeti bol, prije nego što joj je na licu zavladala praznina, a
noge popustile.
Otišla je. To se vidjelo. Vidjela sam kako joj se oči gase. To je to? To
je dovoljno? Ukočila sam se na stolici. Mislim da sam zinula.
Nitko se nije micao osim profesora Jonesa. Klečao je, držeći ruke
iznad Hanne, ne znajući što bi. Mislim da je vikao, ali ja sam mogla samo
čuti šum rijeke. Jenny je držala ruku preko usta. Becca je izjurila iz

~ 173 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

kabine, a onda stala pokraj profesora Jonesa. Zurila je. Znala sam zašto
zuri. Zašto smo svi zurili. Nije to bilo zbog lokvice krvi pokraj njezine
glave. Nego zbog očiju. Bile su otvorene. I prazne.
Hannah je izišla iz zgrade, poželjela sam reći, onako kako to moja
mama ponekad čini, a onda sam se tako silno željela cerekati, glasno
smijati, ali nisam znala zašto i nisam čak ni sigurna smijem li to napisati,
ali tako sam se osjećala. Bila sam na rubu, kada su se vrata širom
otvorila.
Ušli su isprva je ne videći. Ravnateljica, inspektorica Bennett i još
jedan muškarac i žena koji su sigurno bili iz policije. Prošli su pokraj
mene. Bennettica je držala komad papira u ruci. Bio je zgužvan, a onda
opet poravnan. Račun. Bio mi je u visini očiju kad su zastali. Mogla sam
pročitati The One Cell Stop na vrhu papira.
Odjednom su se svi uskomešali, ali ja sam bila kao u mjehuru. Sve je
kipjelo. Sve. Uzdahnula sam. Usta su mi se pomicala, ali nisam mogla
izgovoriti riječi. Ustala sam. Zijevala kao riba na suhom i na kraju
izbacila iz sebe. Bila sam glasna čak i tamo, usred buke, plača i dreke,
dok su muškarac i žena hvatali Hayley i Jenny za nadlaktice. Vlastite
riječi rasparale su mi uši, tako da su me bubnjići zaboljeli.
“Sjećam se”, rekla sam preglasno. “Sjećam se!”

~ 174 ~
knjige.club
Tatum & Mila

Treći dio

~ 175 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Trideset osmo poglavlje

Ulomak iz KONZULTACIJA DR. ANNABEL HARVEY

I PACIJENTICE REBECCE CRISP,
PETAK, 29. siječnja,

09:30
REBECCA: Doktor mi je dao tablete za spavanje, ali ne želim ih
uzimati.
DR. HARVEY: Zašto?
REBECCA: Jednostavno ne želim.
DR. HARVEY: Bojiš se zaspati?
REBECCA: Ne.
DR. HARVEY: Onda bi ih morala uzeti. Izgledaš umorno.
REBECCA: (Stanka.)
Bila sam prava kuja prema njoj. Baš prije nego što se to dogodilo.
Danima prije. Ali na probi sam bila zla. Baš sam se istresla na nju, znate.
Rekla sam joj da je posesivna. Povrijedila sam je. Znam da jesam.
DR. HARVEY: Nisi znala što će se dogoditi.
REBECCA: Nije mi zbog toga nimalo lakše. Još je u mojoj glavi. Još
se događa. Ja sam još u kontrolnoj kabini. Pomičem tipku i naginjem
reflektor.
(Stanka.)
Trebala sam ga sama premjestiti. Tehnički sam je ja ubila. Taj zvuk
kad je udario u njezinu glavu... (Teško disanje.)
DR. HARVEY: Nisi ti sabotirala reflektor tako da padne. Nisi je ti
ubila. I ti si ovdje žrtva. Moraš preoblikovati način na koji razmišljaš o
Hanninoj smrti.
REBECCA: (Duga stanka.) (Tišina.)
Kad je Tasha pala u rijeku, sjećam se da sam pomislila kako se
takve stvari ne događaju djevojkama poput nje. Događaju se djevojkama
poput mene. Ali bila sam u krivu. Mislim da se nekad događaju

~ 176 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

djevojkama poput Tashe, sjajnim, briljantnim. Ili se događaju

djevojkama poput Hanne. Koje su nitko i ništa. Onima koje očajnički
žele da ih vole.
DR. HARVEY: Tako vidiš Hannu. Kao nikoga?
REBECCA: Tako svi vide Hannu. Taj reflektor trebao je pasti na
Tashu, ali je umjesto toga ubio Hannu. Mislim da to uopće ne
razumijem. Dakle, Hayley i Jenny htjele su ušutkati Tashu. Željele su da
nestane. Umre. Što god. Ali kada je Hannah rekla da će stati na Tashino
mjesto, zašto su to dopustile? Pa to je čisto ludilo, pustiti nekoga
drugoga da se ozlijedi ili umre. Zar su je stvarno toliko prezirale? Zašto
nisu smislile neku ispriku da je maknu?
DR. HARVEY: Možda im ništa nije palo na pamet. (Stanka.)
REBECCA: Hayley je pokušala, čini mi se, natjerati nas da
pričekamo Natashu, ali ne dovoljno jako. Nisu to spriječile. Pustile su je
da umre. Pustile su me da je ubijem.
DR. HARVEY: Nisi je ti ubila.
REBECCA: Ja sam upravljala reflektorom. I bila sam kuja prema
njoj. Prava kuja.
DR. HARVEY: A zašto? Čime te razljutila?
REBECCA: (U polusmijehu. Plačno.)
Ne. Hannah ne može - nije mogla - razljutiti ljude. Samo
je bila... Hannah. A ja nisam bila usredotočena. Opet
sam imala Tashu.
(Stanka.)
Bilo me sram Hanne. Nisam željela da me Tasha procjenjuje po njoj.
Ona je bila bezvezna. Sigurno se sjećate takvih sranja iz vremena dok
ste išli u školu.
DR. HARVEY: Da, donekle.
REBECCA: Koja ste vi bili?
DR. HARVEY: Mislim da sam bila poput tebe. Negdje u sredini.
REBECCA: Vi ste i Natashina doktorica, zar ne?
DR. HARVEY: Jesam.
REBECCA: Hoćete li biti i Hayleyna i Jennyna doktorica? (Stanka.)
Još nisam razgovarala s Tashom.
DR. HARVEY: Ne želiš s njom razgovarati?

~ 177 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

REBECCA: Ne želim ni s kime razgovarati - uključujući i vas. A

policajci stalno dolaze i postavljaju mi pitanja na koja nemam odgovore.
Rekla sam Bennettici sve što sam znala na parkiralištu. Tashi je sigurno
teže. Kada se odjednom sjetiš svega što se dogodilo baš u trenutku kad
se ono dogodi Hanni. Da ti se sve vrti oko Hayley i Jenny.
DR. HARVEY: I tebi se sve vrti?
REBECCA: Ne znam. Sumnjale smo da su za nešto krive, ali meni je
to izgledalo kao igra. Ne mislim da sam stvarno povjerovala u to. Ne na
ovaj način. Kao sada.
Ovo je previše.
(Stanka.)
Nekad sam bila prijateljica s Hayley. Voljela sam je. Barem onda.
DR. HARVEY: Ubojice imaju prijatelje. I obitelji. Mogu biti jako
dragi. To što je Hayley možda učinila ne znači da je zla. Zlo ne postoji.
REBECCA: Mislim da se Hannina mama neće složiti s tim. (Stanka.)
Ja i Tasha smo ih pokrenule. Pravile smo se da se počinje prisjećati.
Znate, onoga što se događalo one večeri i dan prije toga. Da to nismo
učinile, možda bi Hannah još bila živa. Na kraju će tako pisati u
novinama. I na sudu. Hannina mama znat će da smo se uplele pa će me i
ona optuživati.
DR. HARVEY: Ti nisi ni za što kriva. Hannina mama tuguje - kao i ti.
Moraš se prestati optuživati.
REBECCA: Tashi je sve to sigurno jako čudno. Sigurno se osjeća
sretnom na neki način i grozno na drugi način. Da nije poginula Hannah,
poginula bi ona. Sigurno je to izluđuje. (Stanka.)
Hoćete li me opravdati, kada škola opet počne idući tjedan? Ne
želim se tamo vraćati.
DR. HARVEY: Ne želiš se vratiti idući tjedan ili se ne želiš uopće
vratiti?
REBECCA: A što vi mislite? (Stanka.)
Želim da svi novinari nestanu. Osjećam se kao da me guše. Bit će
dovoljno teško suočiti se sa svim pogledima. Djevojka koja je pritisnula
gumb. Djevojka koja nije provjerila vlastite reflektore. Ne treba mi da
još i to govore. Možda će biti bolje poslije Hannina pokopa. Možda tada
opet bude sve normalno. (Stanka.)
Samo što više ništa nikad neće biti normalno, zar ne?

~ 178 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Trideset deveto poglavlje

Iz The Timesa, ponedjeljak, 1. veljače:

Dvije šesnaestogodišnje djevojke, čija imena ne mogu biti

objavljena iz pravnih razloga, zadržane su u pritvoru i optužene za
jedno ubojstvo i za jedan pokušaj ubojstva s namjerom nanošenja teških
tjelesnih ozljeda. Općinska škola u Brackstonu danas se ponovno otvara
nakon što je prošloga tjedna preminula učenica trećeg razreda Hannah
Alderton, a ravnateljica škole zamolila je novinare da poštuju privatnost
učenika i osoblja u ovom teškom trenutku. Profesor škole također je
uhićen i optužen za seksualne odnose s maloljetnicom, izdavši tako
njezino povjerenje.
Općinska škola u Brackstonu dobila je izvrsne ocjene u nedavnom
vrednovanju, ali su roditelji sada izrazili zabrinutost zbog razine
zlostavljanja u školi. Postoji očiti raskol između onih iz bogatijih
dijelova ovoga tihog prigradskog mjesta i onih koji dolaze iz naselja
Gleberow, u kojemu vlada visoka stopa nezaposlenosti i gdje živi velik
broj korisnika socijalne pomoći. Vjeruje se da jedna od djevojaka
optuženih za ubojstvo Hanne Alderton živi s majkom u tom naselju.

Iz Brackston Heralda, ponedjeljak, 1. veljače:

Nakon dramatičnih i tragičnih događaja u Općinskoj školi u

Brackstonu prošloga tjedna, policija je potvrdila kako više ne vjeruju da
je smrt tinejdžerice iz Maypoolea Nicole Monroe povezano s nesrećom
u kojoj je prošloga mjeseca gotovo umrla Natasha Howland. Optužnice
za ubojstvo i pokušaj nanošenja teških tjelesnih ozljeda podignute su
protiv dviju lokalnih djevojaka tinejdžerske dobi. Djevojke, čija se imena
ne smiju navoditi iz pravnih razloga, imaju šesnaest godina i obje su bile
prisutne kad je prošloga utorka umrla Hannah Alderton. Učitelj iz
Općinske škole u Brackstonu uhićen je pod optužbom za seksualne
odnose s maloljetnicom, čije je povjerenje iznevjerio. Policija tek mora

~ 179 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

utvrditi je li riječ o zasebnom izgredu ili je on na neki način povezan s

događajima u školi prošloga tjedna.

~ 180 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Iz The Suna, ponedjeljak, 1. veljače:

Sex, droga i ubojstvo u školi. Postaje li Brackston sinonim za

pokvarenu Britaniju?

... iako se imena dviju djevojaka ne mogu navoditi, susjedi i roditelji

opisali su ih kao najbolje prijateljice jedne od njihovih žrtava. Majka
učenice trećeg razreda rekla nam je: “Njih tri uvijek su bile zajedno. To
je pravi šok jer se činilo da su savršene prijateljice. Moja je kći načula da
se redovito drogiraju i da vole tulumariti. Jedna od djevojaka je iz
naselja Gleberow. Tamo baš nije lako. Nije to kao dio u kojemu živi
Natasha Howland. Možda je u pitanju ljubomora? Ali zastrašujuće je da
se to može dogoditi u školi poput brakstonske. Što se tiče učitelja -
takvih slučajeva danas ima u novinama koliko hoćete, zar ne? Kako
takvi uopće dobivaju posao u školi? Zar ih se ne provjerava?”
Iako se ime nastavnika ne smije navoditi, izvori tvrde da je muški
član odsjeka za engleski jezik suspendiran i da se danas, kada se vrata
škole ponovno otvaraju, neće vraćati na posao.

~ 181 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Četrdeseto poglavlje

Ulomak iz BILJEŽAKA INSPEKTORICE BENETT

(NESLUŽBENO IZVJEŠĆE), UTORAK, 2. veljače,
KORIŠTENO U IZVJEŠĆU ZAPOVJEDNIKU POLICIJE

Hayley Gallagher i dalje šuti. Blijeda. Potresena. Ne mogu je

odgonetnuti. Čak ni njezina majka ne može je nagovoriti da progovori.

Jenny Coles također šuti, sada poslije početnoga napadaja histerije,

ali ostaje povučena. Začahurena. Potrebna procjena psihijatra.

Suočene su s popisom dokaza protiv njih:

- snimka nadzorne kamere prikazuje Jenny u prodavaonici

mobitela
- račun za dva mobitela na bonove nađen u njezinu ormariću
- otkriće mobilnih telefona skrivenih u sobama djevojaka
- priroda poruka na tim telefonima, koje prestaju u noći Natashine
nesreće.
Kada je Jenny obaviještena da je profesor engleskoga Peter Garrick
priznao nekoliko seksualnih kontakata s njom (i potvrdio mjesto
sastanka one večeri gdje ih je Natasha Howland vidjela), njezina se
histerija smirila. Otada je rekla samo: “Hayley je rekla da će nešto
smisliti”.

Iako nije izričito, vjerujem da ovo upućuje na Hayleynu krivnju za

kvar na reflektorima u školi i pokušaj Jenny da se distancira od toga.
Hayley nije odgovorila na optužbe. Još odbija govoriti.

Kad se uzmu u obzir mobiteli, činjenica da je Hayley sabotirala

kazališne reflektore misleći da će Natasha biti ispod njih, dokazi

~ 182 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

pronađeni na čistini (opušci, prazne kapsule tableta za spavanje

Dalmane - koje često uzima Jennyna majka - i komad užeta), Garrickovo
priznanje tajne seksualne veze s Jenny u kojoj je Hayley bila sudionica
te Natashina izjava i njezine dnevničke zabilješke u bilježnici koju joj je
dala dr. Harvey - a koja je sada uvrštena u dokaze - imamo dovoljno za
podizanje optužnice čak i bez priznanja. Hayley se može optužiti za
ubojstvo i pokušaj nanošenja smrtonosnih tjelesnih ozljeda, a Jenny za
sudioništvo u ubojstvu i pokušaju nanošenja smrtonosnih tjelesnih
ozljeda. Isto tako imamo i primarne mobitele kojima su se služile, a koji
su u postupku rekonstrukcije izbrisanih poruka.

Nema dokaza koji bi upućivali na to da je Peter Garrick znao išta o

napadu na Natashu Howland ili da je na bilo koji način bio uključen
osim te veze s Jenny čije je otkriće bilo katalizator za napad na Natashu.
On je očito šokiran da su djevojke išle tako daleko i potpuno je
izbezumljen. Tvrdi da je bio zaljubljen u Jenny i da je pokušao napustiti
ženu. Već je podnio otkaz i napustit će školu na kraju drugoga
polugodišta, kada ispuni svoje obveze prema učenicima koji polažu
ispite i svoju ulogu ispitnoga koordinatora. Služba za zaštitu djeteta
podnijet će prijavu protiv njega, ali da je znao da Jenny i Hayley
namjeravaju naškoditi Natashi na bilo koji način, vjerujem da bi ih
spriječio ili bi pozvao policiju bez obzira na to što bi to značilo za njega.

Pušten je uz jamčevinu i sada je kod kuće. Njegova žena i dvoje

djece, koji nisu znali ništa o njegovoj vezi, sada su kod njegove punice u
Manchesteru.

Tijelo Hanne Alderton predano je obitelji i njezin će pokop biti u

petak. Zamolili su policiju da ne dolazi, osim da zadrži novinare što
dalje.

Ni Rebecca Crisp ni Natasha Howland još se nisu vratile u školu.

Obje se planiraju vratiti poslije pokopa. Rebecca je razumljivo
traumatizirana nakon smrti Hanne Alderton pa odlazi na savjetovanja s
dr. Harvey. Natasha Howland pati od osjećaja krivnje preživjeloga,
znajući da je ona trebala stajati pod tim reflektorom. Dr. Harvey,
međutim, vjeruje da nijedna djevojka neće imati trajne posljedice te da

~ 183 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

će suđenje i iznošenje dokaza - kojih će nedvojbeno biti još - vjerojatno

omogućiti da se s time pomire.

Natasha je oklijevala predati bilježnicu koju joj je dala dr. Harvey -

što nije čudno s obzirom na vrlo detaljan sadržaj u kojemu su i dokazi o
uzimanju droge i njezine intimne misli o seksu, prijateljima i obitelji.
Međutim, njezino pisano svjedočenje potpuno podupire izjave Rebecce
Crisp.

~ 184 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Četrdeset prvo poglavlje

Bila je večer prije pokopa i Beccini su živci bili napeti. Bila je
nabrijana, iako je poslije Hannine smrti povukla samo jedan dim
džointa. Nekad nije sigurna hoće li ga ikad više uzeti u ruke, a onda se
opet samo želi pošteno napušiti. Čekala je da padne mrak, a zatim je
izišla, bez prethodnog poziva. Netko je dao broj njezina mobitela
novinarima pa je sada njezin iPhone blokirao sve pozive osim poziva
njezinih roditelja i Aidena. Nije baš da su joj trebali mamini pozivi. Ako
nije bila u policiji ili kod one psihijatrice, jedva se uspjela sakriti od
mamina pogleda.
Aiden je došao k njoj, ali ni on nije baš znao kako bi se ponašao u toj
situaciji. Nije bio problem samo to što je Hannah umrla, što je samo po
sebi bilo gadno, nego i to što je Becca upravljala reflektorom. Kako da o
tome razgovaraju? Ona je željela, ali on je bio čudan i nije znao što bi
rekao, iako ju je zagrlio i kazao da će sve biti u redu. Bio je napušen, što
također nije baš pomoglo. Trebala ga je - kako on to ne vidi? Čini se da
je lakoća koja je postojala između njih nestala.
Ali morala je s nekim razgovarati. Pa je došla.
“U sobi je”, rekla je Alison Howland, stisnuvši Beccinu ruku. “Otiđi
gore. Sigurna sam da će joj biti drago što te vidi. Sutra će vam objema
biti teško.” Nije joj se pleo jezik, ali riječi su joj tekle malo prebrzo, a
Becca je vidjela bocu vina na kuhinjskom otoku. Bila je otvorena i dvije
trećine prazna. Becca joj nije mogla zamjeriti. Tasha je zamalo umrla.
Dvaput. Iznenadila bi se kad bi Howlandovi više ikad pustili svoju kćer
iz kuće. “Želiš li nešto popiti? Pojesti?”
Becca je odmahnula glavom i pobjegla od topline kuhinje, uspinjući
se po dvije stube odjednom. Bila je umorna od klaustrofobične brige
odraslih. Oni sve žele uljepšati. A ne mogu.
Tashina vrata nisu bila zaključana pa ih je tiho otvorila, odjednom
osjetivši nervozu. To je bilo glupo jer nema zašto biti nervozna, ali kad
si bez mobitela i tako daleko od društvenih mreža, odjednom ti se čini
da izlaziš iz mjehura. Obično je znala kako se ljudi osjećaju, što rade,
jedan klik bio je dovoljan. Sad više nije.
“Hej”, rekla je. “Samo sam mislila da bih mogla...” Slegnula je
ramenima. “Znaš... s obzirom na sutra.”

~ 185 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Tasha podigne pogled. Sjedila je na krevetu, sa starom kutijom za

cipele pokraj sebe, i pregledavali sadržaj.
“Uđi”, rekla je napokon, napravivši Becci mjesta na krevetu. “Drago
mi je što te vidim. Čini mi se kao da nikad u životu nisam vidjela nikoga
osim Bennettice i roditelja.”
“Znam što hoćeš reći. Kao da smo mi u zatvoru.”
“Ti si dobro?” upitala je Tasha.
Becca kimne, ali usredotočena na sadržaj kutije. Nije bila spremna
razgovarati o tome kako se osjeća. “Kakvo je to sranje?” upitala je. Bilo
je tu starih bedževa, karata za koncerte, pramenova kose, prešanoga
cvijeća, svakakvog smeća.
“Ma samo neke stvari. Volim čuvati stvari iz dobrih vremena.”
Držala je ljubičasti sasušeni cvijet. “Ovo sam ubrala prvoga dana kada
smo našle čistinu i proglasile je svojim tajnim mjestom. Vidjela sam ga
vraćajući se doma. Pomislila sam kako je prekrasan, tako sam na zelenoj
površini.”
Prebirući po stvarima, Becca je ugledala nešto poznato. “To je moja
stara Livestrong narukvica?”
Tasha je izvuče iz kutije. “Aha! Onda kad smo išle na onaj izazov. I ti
si uspjela - ja nikad nisam završila. Dala si mi je, sjećaš se?”
Becca se nasmijala i kimnula, a srce joj se gotovo rastopilo od
sjećanja koja su navirala. Ova kutija nije rezervirana samo za barbike. I
ona je bila u njoj. Kutijica s blagom uspomena. Sjetila se Hayley i Jenny.
“Kako su mogle?” upitala je tiho dok je Tasha brižno vraćala
poklopac na kutiju i gurnula je pod krevet. Natasha nije morala pitati
kako to misli.
“Ne mislim da su me htjele ubiti”, rekla je podižući poplun. “Barem
ne onaj prvi put. Prestrašile su me, drogirale i ostavile. Ali ne mislim da
su htjele da umrem.” Zastala je. “Samo im je sve izmaknulo iz ruku.”
“Čega se sjećaš?” upitala je Becca. Tasha je izgledala tako krhko,
njezina je kosa gotovo žalosno visjela preko lica, nije više bila blistava
matica u košnici, pa ju je Becca uhvatila za ruku i stisnula je na trenutak.
Koža joj je bila hladna.
“O, Bože, ne želim razgovarati o tome. Osjećam se kao da to vječno
ponavljam i Bennettici i Službi za zaštitu djeteta i svima ostalima.”
“Oprosti, nisam razmišljala.”

~ 186 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Kad sam vidjela Hannu tamo. Šok. Vjerojatno mi je kliknulo u glavi

pa je opet sve sjelo na svoje mjesto. Kao kada počne teći voda iz pipe.”
Pogledala je Beccu. “Ali kako si ti? Ona je bila tvoja prijateljica. Bila je
draga cura.”
Koliko će ljudi to sad reći o Hanni? Odlična učenica, draga djevojka i
sve to, a čak su i učitelji jedva primjećivali da je tamo.
“Mislim da još nisam svjesna svega.” Becca je osjećala mučninu u
želucu. “Stalno pred sobom vidim kontrolnu ploču. Kada zatvorim oči,
vidim kako se otresam na nju i istodobno pomičem tipku. Mislim da se
te slike više nikad neću riješiti.”
“Nisi ti kriva. Znaš to. One su to napravile.” Povukla se natrag i
pogledala Beccu u oči. “Nismo mi. Nisam ja kriva što nisam stajala tamo
i nisi ti kriva što je reflektor pao.” Ramena su joj se opustila. “Da barem
još imam dnevnik koji me doktorica Harvey prisilila pisati. Možda
počnem novi. Bilo je to pravo pročišćenje, znaš? Nisam mislila da ću to
ikad učiniti, ali sam uspjela izbaciti sranja iz glave.”
“Gdje je?”
“Na policiji. Uzeli su ga čim sam ga spomenula.” Obje su progundale.
“Bože, baš mi se puši”, rekla je Becca. “Misliš da oni fotografi mogu
vidjeti prozor s mjesta na kojemu su parkirani?”
“Više me nije briga. Iz kuće sam izlazila samo na policiju. Nadam se
da će sutra svi odjebati odavde.”
“Možda neki drugi klinac umre pa ih to odvuče”, promrmljala je
Becca, ali je onda shvatila koliko je ta izjava grozna. Ali ipak su se obje
nasmijale. Crni humor. Što im je drugo ostalo?
“Možemo sjesti na pod pokraj prozora”, rekla je Tasha, otvorivši ga
centimetar-dva. “Ugasit ću svjetlo. Najbolje što će dobiti je žar cigarete
iz daljine. Strašna stvar.”
Hladan zrak izvana probijao se kroz otvor, a Becca je sjela
naslonivši se na zid, podvukavši koljena pod bradu, kao zrcalna slika
Tashe koja je sjedila nasuprot njoj, samo čvršćih bedara i nešto manje
ljupka od nje. Mali otvor neće biti dovoljan da bi spriječio širenje
smrada cigarete po sobi - a vjerojatno i po cijelom katu - ali Howlandi ih
večeras neće gnjaviti, ako ih ikad više uopće budu gnjavili. Alison će
samo natočiti još jednu čašu vina i pitati se gdje je pogriješila kao majka
ne primjećujući da ništa od tih sranja nema veze s roditeljstvom, lošim,
dobrim ni bilo kakvim. Nego samo s njima. To je njihov svijet. I njihove
obitelji tu nisu baš ništa mogle.
~ 187 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Hoćeš da sutra skupa idemo na pokop?” pitala je Tasha ugasivši

svjetlo. “Neka svi znatiželjnici pobenave. A bit će ih puno.”
“Naravno”, rekla je Becca. To je bilo olakšanje. Nije ni shvatila
koliko, sve dok joj srce nije potjeralo vrućinu kroz ruke i noge. Nije
željela da ljudi zure samo u nju. A Tasha je ovdje bila tragična žrtva - ne
tako tragična kao Hannah, ali Hanne više nema. Natasha je u središtu
svega. Bude li s Tashom, ljudi je možda neće gledati kao čudovište. Curu
koja je slučajno ubila najbolju prijateljicu. Možda neki u košnici čak
misle da je ona bila u dosluhu s ostalim dvjema. Ona zna kako to ide u
košnici. Zašto postoji priča, ako ne zato da je uljepšaš?
“Zamolit ću tatu da nas doveze ovamo, a onda možemo slijediti auto
tvojega tate?” rekla je otpuhujući dugačak dim. U glavi joj se lagano
vrtjelo i nije ublažilo bolestan osjećaj s kojim je polako učila živjeti. Nije
jela previše i zadnjih je dana jedva zapalila cigaretu. U ustima je imala
prljav okus, ali opet je uvukla.
“Kul”, rekla je Tasha. “Jedva čekam da se to obavi. Da bude gotovo.”
“I ja.” Sirota Hannah. Čak i sada, uoči njezina zadnjeg školskog
okupljanja, na kojemu će djevojka, koja je jedva mogla okupiti pet ili
šest prijatelja na rođendanskoj proslavi, napokon imati publiku u kojoj
će biti gotovo cijeli treći razred, one žele da je nema. Oprosti, Hannah,
pomisli Becca, nagnuvši glavu natrag da zaustavi suze koje su je pekle i
navirale iz unutarnjega izvora suosjećanja i srama. Oprosti što sam bila
takva kuja.
“U ponedjeljak se vraćaš u školu?” upitala je Becca.
“Aha. A ti?”
Becca kimne. “Pomalo želim ići u neku drugu školu, ali tamo bi u
mene zurili stranci, umjesto klinaca i učitelja koje poznajem.”
“Čula si se s nekim?”
“Ne. Isključen mi je mobitel. Trebam novi broj. Osim toga, ne želim
ni s kime razgovarati o tome.”
“Nekoliko učitelja je navratilo, ali nisam im puno toga rekla”,
odvratila je Tasha. “To sam prepustila mami. Ali pogledala sam na
Facebook. Puno nam ljudi piše na našim zidovima, ako nisi gledala.”
Napola se nasmiješila u mraku. “Kao da smo mini zvijezde.”
Becca se mogla kladiti da puno više piše na Tashinu zidu nego na
njezinu, ali ipak je lijepo čuti da ljudi misle na njih.

~ 188 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Hayleyn i Jennyn profil su nestali”, rekla je tiho Tasha. “Valjda su ih

policija ili roditelji ugasili. Vjerojatno policija.” Zastala je. “Hannin još
postoji. Nisam joj bila prijateljica. Što mi je nekako drago. Bilo bi mi
čudno gledati njezine zadnje objave.” Pogledala je Beccu. “Oprosti. To je
bilo bešćutno. Ovo je puno gore za tebe nego za mene. Ona je bila tvoja
prijateljica. A ti si... no, znaš. Toga popodneva.”
Ja sam pomaknula reflektor. Da, bila je. Namjerno ili ne, ona,
Rebecca Crisp, ubila je svoju najbolju prijateljicu. Plan rasvjete bio je
njezin, ona je pustila Hayley na ljestve da pomakne reflektor, unatoč
svim sumnjama i bez ikakvih uputa. Sve je to bila njezina glupa
pogreška. Ona im je to olakšala.
“A ima i puno sranja o profesoru Garricku”, rekla je Tasha. “Iako se
sada sjećam, još mi je čudno. Mislim, od svih učitelja, baš profesor
Garrick? Pa nije baš profesor Jones? Da je Jones, još bih i razumjela. Ali
Garrick?” Odmahnula je glavom “Ma ono, znam da se Jenny jebala
uokolo, ali mislila sam da ima barem neke standarde.”
Becca se grohotom nasmijala, ako ništa drugo, barem da sakrije
suze žaljenja i samosažaljenja koje su joj pokušavale pobjeći. “Ne mogu
ih zamisliti da to rade.” Čak i dok je to izgovarala, zamislila je sliku u
glavi. Jenny i profesor Garrick na njegovoj katedri, a on štanca, hlača
oko bedara. “A sranje, sad zamišljam.”
“Ali ti barem nisi vidjela!.” rekla je Tasha.
Opet su se nasmijale, laganim smijehom koji je brzo nestao. Obje su
prošle toliko toga i bile su previše zamišljene za grohotan smijeh. Bile
su previše prazne za to. Iz njih je sve ispijeno.
“Voljela sam ga”, rekla je Becca na kraju, bacivši užareni opušak
cigarete kroz prozor. “Bio je drag, ako razumiješ što hoću reći.”
“Da”, rekla je Tasha. “Valjda.”
“A sada mu je život totalno sjeban. Nije samo pojebao trećašicu. I on
je dio svega ovoga. Što su ti učinili da zaštite tajnu.” Gledala je Tashu.
“Kako misliš da se on osjeća?” zastala je. “Kako misliš da se one
osjećaju?
Nije morala izgovoriti njihova imena. Odsada će one zauvijek
označavati preostale dvije barbike.
Tasha se okrenula prema prozoru i zagledala van. Dugo nije ništa
rekla. “Zarobljeno i prestrašeno”, rekla je napokon. “I žale.” Zastala je.
“Jako, jako, jako žale.”

~ 189 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Da”, rekla je Becca. “Valjda si u pravu.”

“Hej.” Tasha je ustala i upalila svjetlo. “Ti si vidjela onu curu?
Emmu? Na fejsu? Aidenovu prijateljicu?”
“Koga?”, Beccin želudac snažno se zgrčio, ali nije bila sigurna zašto.
“Nisam bila na fejsu.”
“Baš sam vidjela da je stavila nešto na njegov zid o tome kako joj je
drago da se sve riješilo.” Tasha je pružila ruku i povukla Beccu da
ustane. “Pa sam klikala po njezinoj stranici, sve joj je otvoreno, pa sam
naletjeli da je napisala nešto kako je u utorak spasila tipa iz zatvora. Što
je time mislila? Ti si znala za to?”
Becci je pozlilo. Ne, nije ju poznavala. Kako bi ona mogla spasiti
Aidena? Becca je spasila Aidena kad je rekla inspektorici da curama
pretraži ormariće. Ili ih je Bennettica pretražila jer je ta cura nekako
dala Aidenu alibi? Nije baš bio otvoren kad su razgovarali o ispitivanju,
samo je rekao da moraju razgovarati o nekoliko stvari. A osim toga,
kako je Tasha mogla vidjeti Aidenov fejs? Zar su sada prijatelji? On ju je
dodao?
“Nisam sigurna”, rekla je. “Možda je poznajem. Pomiješam ih. On
ima puno prijatelja glazbenika.” Nadala se da zvuči nehajno, ali u glavi
joj je kipjelo. Ponašao se čudno prema njoj, ali je pretpostavila da je to
zbog Hanne, a ne zbog nečega što je možda napravio.
“Ali on tebi nije rekao ništa o tome?” Tashin pogled bio je oštar.
Becca je odmahnula glavom. Nekako se osjećala kao luzerica.
“Možda sam ja sve krivo shvatila”, rekla je Tasha. “Tko zna o čemu
je ona govorila? Vjerojatno o nečemu drugom. Ili se samo šalila.”
“Da, sigurno je tako nešto.” Becca je odjednom poželjela biti sama,
negdje gdje bi oluja u njezinoj glavi mogla slobodno divljati, a da se ona
ne mora praviti da sluša. “No dobro, moram doma. Moja mama
trenutačno je luda. Nije uopće htjela da idem van.”
“Znam što misliš. Moja je ista. Ali doći ćeš ovamo ujutro? Oko
deset?”
“Sigurno. Ne želim ići sama. Bit će mi bolje s tobom.”
Tasha je zagrli tako čvrsto da je Becca bila sigurna kako osjeća
ubrzano kucanje njezina srca. “Hvala ti na svemu, Becca. Bila si divna.
Ne znam kako bih uspjela bez tebe. Stvarno ne znam.”
Becca je uzvratila zagrljaj, dok joj je glava bila prepuna misli o
Hanni. “Vidimo se sutra”, rekla je. “Riješimo se toga.”

~ 190 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Mahnula je Allison Howland, koja je još pila u kuhinji, a onda otišla.

Stavila je kapuljaču i spustila glavu. Novinari koji su još vrebali ispred
njezine i Natashine kuće možda će nešto snimiti, ali ta slika neće biti
jako dobra. I što ako izvijeste o tome da su se dvije tragične tinejdžerica
srele prije pokopa? Koga briga? Becca je otkrila da ju je sve manje briga
za vanjski svijet. Samo želi da je puste na miru, da sve ovo završi.
Na pola puta do kuće zazujao joj je mobitel. Aiden. Provjeravao je
kako je i napisao da će doći na pokop sljedeći dan, ako želi da bude uz
nju. Jamie će ići pa će ga povesti.
Tri puse na kraju poruke. Prsti su je svrbjeli. Sve ju je svrbjelo, osim
srca, koje ju je boljelo. Jamie želi ići na pokop pa je odjednom i on
odlučio da će doći? Gdje je njezino mjesto u svemu tome? Zašto ne želi
biti tamo zbog nje? On je navodno voli! Njezin bijes izvirao je iz mozga i
prelijevao se u prste koji su letjeli po ekranu.

Tko je Emma?? Kako te

ona spasila iz jebenog
zatvora?? I kad si dodao
Tashu na fb?????

Stanka. Kao da je trebala cijela vječnost da stigne njegov odgovor.

Ti to uhodiš moj fb??

Stvarno??

Njezin bijes nadvladao je sram.

Odgovori na pitanja!!

Suze su se slijevale. Zadržala ih je razmišljajući o Hanni, ali više nije

mogla. Kako je to usrano. Hannah je mrtva, a nju u plač tjera pomisao da
bi je Aiden mogao ostaviti.

~ 191 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Vidimo se sutra.
Nemam vremena za ovo.

Bijesno je progunđala i gotovo bacila mobitel u grmlje. Sada se

osjećala povrijeđenom i glupom. Zašto to mora raditi? Zašto nije pustila
da se sve odvija samo po sebi i pričekala? Ali zašto joj nije jednostavno
rekao? I zašto je tako hladan? Nakon svega što se dogodilo, svega što je
prošla - što još prolazi - zašto ne može biti samo dobar? Zna da nekad
poludi pa zašto je ne smiri? Zašto se ona uvijek mora ispričavati jer je
bila grozna?
Odlutala je do kuće u magli, zalupila vratima i odjurila u utočište
svoje sobe prije nego što je mama pritisne uza zid. Bacila se na krevet i
počela plakati. Pretvarala se da plače zbog Hanne, ali je znala da to nije
istina. Koliko god to jadno bilo, plakala je zbog sebe.

~ 192 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Četrdeset drugo poglavlje

Sunce je sjalo, dovodeći Hannu u središte pozornosti ispred
okupljena mnoštva, prvi i zadnji put u njezinu kratku, naprasno
prekinutu životu. Becca se bojala da bi joj možda bilo neugodno. Ako
uopće išta osjeća. Pogledala je iskosa prema Tashi, čije je lice bilo
napola skriveno tamnim naočalama, kada je izišla iz crkve i polako
koračala grobljem i parkiralištem. Poželjela je da je ona ponijela
naočale. Umjesto toga, njezino je lice bilo natečeno i umrljano suzama i
njezinu su neugodu svi jasno vidjeli. Mnogo je ljudi došlo. U crkvi se
moglo samo stajati tijekom kratke službe.
Pokušala je uhvatiti pogled Hannine mame, ali ona je bila
izgubljena u vlastitoj boli ili je izbjegavala pogledati Beccu. Od toga se
Becci zgrčio želudac. Nije vidjela Aidena ni Jamieja McMahona.
Pretpostavila je da su negdje otraga. Hannin tata rekao je nekoliko
riječi, kao i svećenik, a onda su objavili da će komemoracija za njihovu
kćer biti za nekoliko mjeseci. Prvo im treba neko vrijeme da prihvate
njezin gubitak.
“Tko će onda doći?” šaptala je tiho Tasha i iako je ta pomisao bila
okrutna, bila je istinita. Hannina će slava brzo izblijedjeti.
Becci je bilo drago što je mogla pobjeći iz crkve. Nije joj se sviđalo
gledati u lijes koji je stajao ispred nje i zamišljati Hannu, hladnu i
modru, kako leži u njemu. I dalje je vidjela njezine oči, širom otvorene,
pune smrtnoga bijesa i željne osvete. Po koga bi došla? Hayley ili Beccu?
“To je bilo strašno”, rekla je Becca, stvarno žudeći za cigaretom. Iza
dviju djevojaka njihovih četvero roditelja tiho je razgovaralo, onako
kako to čine odrasli ljudi, kao da sve ovo razumiju puno bolje nego
tinejdžeri. Kao da imaju neku posebnu čaroliju koja im daje uvid. Sve je
to sranje. “Strašno mi je bilo vidjeti je tamo, znate? Ne mogu prestati
razmišljati o tome da je mogla nešto čuti.”
“Mrtva je”, rekla je Tasha. Becca joj nije mogla vidjeti oči, ali usta su
joj se stisnula. “I ja sam bila mrtva, zapamti. Nema ničega.” Stala je. “O,
Bože, eno ih.” Becca podigne pogled. Mala skupina djevojaka išla je
prema njima, dotjeranih frizura i u crnoj odjeći, neznatno preuskoj i
previše promišljenoj da bi odražavala pravu tugu. Buduće barbike.
Poslije će biti i slika na Instagramu.

~ 193 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Lebdjele su prema Tashi, okružujući je poput skupog parfema.

Beccu nisu ni pogledale, ali su je ipak nekako uspjele istisnuti ne
primijetivši to, dok su blebetale o Hayley, Jenny i Hanni i o tome kako je
sve to strašno, ali kako su sretne što je Tasha dobro. Tako tipično.
Stojeći iza nje, Beccina mama primijetila je njezinu izoliranost.
Lagano je nagnula glavu slušajući Alison Howland, držeći jednu ruku
oko njezina struka. Obje vrlo čedne, naravno, ali Alison lagano na rubu
glamura. Žao mi je, mama, pomisli Becca, gledajući ih dok je jedna
slušala, a druga govorila. Ni ti nikad nisi bila barbika, zar ne?
“Želim te narukvice natrag”, rekla je Alison sva u suzama. “Natasha
ih je sama izabrala, znaš? Te su joj cure bile najbolje prijateljice. Mislila
sam da je vole.”
“Ja to ne razumijem”, odgovorila je Beccina mama. “Zašto su otišle
tako daleko. Nisam poznavala Jenny, ali Hayley, dok je još dolazila k
nama na igranje, uvijek je bila tako pametna. I lijepa. Jadna Natasha...”
Becca je prestala obraćati pozornost na njih, upravo u trenutku kad
se Vicki Springer pažljivo laktima progurala pokraj nje u uzak Tashin
krug. Jedva ju je primijetila. Čak je i njezinoj majci više bilo žao Tashe
nego Becce ili sirote pokojne Hanne. Gledala je mnoštvo, tražeći Aidena,
ali je umjesto njega ugledala Amandu Alderton. Hannina mama bila je
barem šest kilograma mršavija nego kad ju je Becca zadnji put vidjela i
pristojno je pozdravljala nepoznate ljude. Bila je blijeda i iscrpljena. Bol
je bila uklesana u svaki njezin pokret, a njezin lepršavi humor nestao je
kao da je bio tek privid. Becci je bilo zlo dok ju je gledala, ali je duboko
udahnula i prisilila se krenuti prema njoj. Shvatila je da joj se
Aldertonovi sviđaju. Čak i kad im se rugala, u njihovu je društvu bilo
neke topline. Premalo i prekasno, Bex, pomislila je. Kao da će to što ti se
sviđaju nešto promijeniti. Više neće biti obiteljskih ručkova. Ni sendviča u
njihovoj kuhinji. Zbog te pomisli istina ju je pogodila još teže nego kada
je vidjela lijes, i prije nego što je stigla do Hannine mame, navrle su suze,
gotovo niotkuda, vruće i mokre.
Glasno je šmrcala, brišući nos nadlanicom, ne zamarajući se time
kako izgleda. “Tako mi je žao”, rekla je. “Jako mi je, jako žao.” Zurila je u
ženu, molećivih očiju. Morala je znati da joj ne zamjeraju. Trebalo joj je
da je Harmina mama zagrli, da joj kaže da će sve biti u redu.
Ali nije to učinila. Gledale su jedna drugu na trenutak, Becca
uplakana, a Amanda susprežući bol. Kroz maglu, Becca nije mogla jasno
protumačiti ženin izraz lica, ali je bila svjesna drugih koji su stajali oko
nje - Mark Pritchard, manje nadmen nego inače, stajao je pokraj njih,
~ 194 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

spuštene glave, i razgovarao s Jamesom Ensorom. Obojica su podignuli

pogled.
“Jako mi je žao”, ponovila je, ovaj put tiše, jedva šapćući.
“Ne krivimo tebe, Rebecca”, rekla je Harmina mama. Ali je nije
dotaknula, a u njezinu glasu nije bilo topline. Rebecca. Tako službeno.
“Znamo da ti nisi kriva za Hanninu smrt.”
“Hvala”, rekla je Becca. “Voljela sam je, znate. Bila mi je najbolja
prijateljica.” Obrisala je suze pa je jasnije vidjela.
“Da, bila je.” Amanda Alderton uspravila se gotovo za centimetar.
“Bila ti je dobra prijateljica. Šteta što te bilo tako lako odvući.” Onda joj
je okrenula leđa, kao da ju je pljusnula. Becca je zinula. Naravno,
Hannah je s mamom razgovarala o Becci. Hannah je s mamom
razgovarala o svemu.
“Ja nisam...”, mrmljala je. “Nisam htjela...” Ali Amanda Alderton više
nije slušala. Sunčeva svjetlost, koja se jedva probijala kroz hladnoću u
veljači, odjednom je postala prejaka. Becca nije željela biti tu. Nije
željela biti bilo gdje. Željela je pobjeći natrag u crkvu i baciti se na
Hannin lijes i moliti je da joj oprosti.
“Nije tako mislila.”
Becca lagano poskoči, a onda odahne od olakšanja. Bila je to Tasha,
koja se oslobodila novih sljedbenica.
“Pretpostavljam da će do komemoracije doći k sebi i pozvati te da
čitaš ili nešto slično.” Na kremiranju su toga popodneva bili samo
članovi obitelji. Becca je bila dvostruko zahvalna što nije morala to
gledati nakon razgovora s Amandom. Natasha je kimnula mnoštvu koje
se polako razilazilo, vraćajući se svojemu životu. “Policajca možeš
nanjušiti na kilometre. Tamo - pokraj Jamieja i Aidena.”
Becca podigne pogled. Aiden je pušio ispod stabla, a Jamie je stajao
pokraj njega. Srce joj je poskočilo i potonulo u istom trenutku. Mora
razgovarati s njim. Popraviti stvari.
“Vidiš?” rekla je Tasha. “Tamo pokraj izlaza.” Becca je odlijepila
pogled i odmah opazila policajce. Četvorica muškaraca pokraj crkvenih
vrata, u odijelima, ali ne sudjelujući u obredu, okrenuti prema
novinarima koji su nedvojbeno čekali da mogu snimiti nove fotografije
kojima će ispuniti svoje morbidne stranice. Dvojica policajaca izvukla su
mobitele u istom trenutku. Signalizirali jedni drugima.
“Nešto se događa”, mrmljala je Becca namršteno.

~ 195 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Uvijek se nešto događa”, rekla je Tasha. “Oni su policajci. To

vjerojatno nema nikakve veze s nama.” Uhvatila je Beccu pod ruku.
“Dođi, idemo razgovarati s Jamiejem i Aidenom.”
Becca je to željela, ali stvarno nije htjela to učiniti dok joj je Tasha
za vratom. Mama joj je rekla da mora ostaviti mobitel doma, u znak
poštovanja, što god to značilo, i nikakvi uzdasi ni molbe nisu je mogli
natjerati da se predomisli pa nije imala pojma je li joj uopće poslao
poruku. Ako jest, nije htjela da misli da se ljuti na njega, što pak nije
mogla znati, pa tako nije znala bi li trebala biti ljutita na njega. Bože,
ljubav ne bi trebala biti tako teška, zar ne?
U sebi je psovala mamu. To vjerojatno nije imalo nikakve veze s
poštovanjem, ona jednostavno nije htjela da se u novinama pojave
fotografije na kojima se Becca igra s mobitelom tijekom pokopa
prijateljice koju je nehotice ubila. Iskreno, nije to htjela ni Becca.
Posebno ne nakon onoga razgovora s Amandom Alderton. Ali to nije
bilo bitno.
“Bok, cure”, rekao je Jamie. “Kako ste?”
“Strašan dan”, rekla je Natasha. “Još je nevjerojatno. Zar ne, Bex?”
“Da. Strašno.”
Aiden podigne pogled prema njoj ispod šiški. Inače joj je njegova
duga kosa bila lijepa, ali u ovom joj se trenutku činilo da je upotrebljava
kao branu između njih dvoje. Nije ju dotaknuo ni uhvatio za ruku.
“Dobro si?”
Kimnula je. “Bit ću.”
“Becca je nevjerojatna”, blebetala je Tasha. “Bila bih izgubljena bez
nje.”
“Izgledaš dobro”, rekao je Jamie. “A čujem i da ti se sjećanje vratilo.”
Becca je pustila da se razgovor iscrpi. Puls joj je odjekivao u ušima.
“Možemo li razgovarati?” rekla je tiho, uzevši Aidena za ruku i
provukavši ga u stranu. “Znaš, o onome što je bilo sinoć. Bila sam ljutita
pa sam možda pretjerala...”
“Ti uvijek pretjeraš, Bex.” Zvučao je umorno. Iscrpljeno. “Zašto
misliš da ti uvijek ne kažem sve?”
“Kako to misliš, da mi uvijek ne govoriš sve?”
“Vidiš? Opet to radiš? Stvarno sada želiš ovo?” Gledao ju je kao da je
dijete i to ju je zapeklo. Lice joj je gorjelo. Želi li ona ovo?

~ 196 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Ne želim se svađati ni bilo što drugo”, rekla je, mrzeći koliko zvuči
jadno. “Samo sam se htjela ispričati.” Ali i dalje stvarno želim znati tko je
Emma i kako to da si postao jedan od Tashinih prijatelja na fejsu. Otjerala
je misao.
“Uvijek kažeš da ti je žao”, rekao je Aiden. “I uvijek to misliš u tom
trenutku. Ali to nikad ne zaustavi tvoju ljubomoru i nesigurnost. To me
izluđuje.”
“Ne mislim tako, ja...” Suze su navrle, vrele i krupne, kada ju je
prekinuo.
“Emma mi je samo prijateljica. Radi u baru. Kad sam te odvezao
doma one noći, otišao sam na piće pa smo se zajedno napušili pokraj
rijeke i zaspali u mojem autu. Rekla je to policiji pa su me pustili.”
“Zašto mi nisi rekao?” upitala je Becca. “Ne bi mi smetalo.” Ali čim je
izgovorila te riječi, znala je da laže. Smetalo joj je. Mislila je da je to
njihovo mjesto. Da tamo njih dvoje idu. I tko je ta djevojka s kojom on
može biti tako dobar prijatelj, a da joj je nikad i ne spomene? Ima li
nešto između njih? Emma. Vjerojatno je kul i starija. A ne jadna
tinejdžerica poput nje.
“To je sranje i ti to znaš”, rekao je paleći još jednu cigaretu. Ruke su
mu se tresle dok joj je nudio cigaretu. Uzela ju je. Nije ju bilo briga što bi
mama mogla reći ni hoće li to fotografi vidjeti.
“Nisam to želio napraviti ovdje”, rekao je.
“Što?” Nemoj izgovoriti, nemoj izgovoriti, nemoj izgovoriti. “Ti mene
više ne voliš?” Eto ga. Cmizdravo pitanje.
“Ništa nikad nije tako jednostavno.” Nije ju mogao pogledati u oči.
“Naravno da te još volim.” Premještao se s noge na nogu, dok je Beccin
svijet stao. Sada će to napraviti. Stvarno hoće. “Ali ovi tjedni bili su
grozni. Za oboje mislim da nam možda treba malo vremena. Da
razmislimo o svemu. Znaš.”
Nije znala. Nije željela znati. “Na Hanninom smo pokopu “, samo je
uspjela reći.
“Nisam to htio učiniti ovdje.” Zvučalo je tako jadno. Bio je jadan.
Odjednom ju je obuzeo bijes.
“Koji si se kurac uopće danas pojavio ovdje?” upitala je. Jamie i
Tasha su ih pogledali, dok je njezin glas poput noža parao zrak. “Zašto?”

~ 197 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Mislio sam da bi možda...” Odjednom je on uzmicao, a Becca se

dobro osjećala. Prekinula ga je. Što god da je htio reći, bilo je čisto
sranje.
“Poznaješ me. Znao si da ću htjeti razgovarati o tome. Pa onda, ako
to nisi htio učiniti ovdje, zašto si došao?”
“Nisam razmišljao”, promrmljao je.
“Hej, vas dvoje...”, Jamie se pokušao uplesti, ali Becca ga je ošinula
pogledom koji ga je ušutkao. On se nema što tu petljati, nije joj tata i nije
nju spasio od utapanja. Mogao bi začepiti.
“Nisi došao ovamo zbog mene. Došao si zbog sebe. Htio si se
osjećati bolje, a znaš da ja mogu izgubiti živce ovdje, na pokopu svoje
najbolje frendice.” Duboko je udahnula, drhteći, i obrisala suze. “Možda
bi mogao samo otići.” Okrenula se i odjurila prema izlazu, još držeći
cigaretu.
“Becca?” Tasha ju je dozivala. Becca nije stala. Nije se mogla
okrenuti. Da se okrenula, Aiden bi vidio kako joj se srce slama. Naslonila
se na zid i duboko disala, iako su objektivi kamera na cesti bljeskali
prema njoj. Nije ju bilo briga. Nek se jebu. Svi po redu. Pustila je da joj
dim pali pluća, dok su joj se noge tresle, a ruke drhtale.
“Je li tim na putu? Želite da dođem?”
Jednim je uhom slušala policajca kako razgovara na mobitel,
odmičući se dva koraka. Aiden je to stvarno napravio. Nogirao ju je.
“Znaju li novinari? Nekoliko novinara bilo je ovdje... upravo su otišli.”
Nije bila sigurna što se čini nadrealnijim - Hannino mrtvo tijelo u
lijesu ili Aiden koji je više ne želi. Možda bi se Hannah tome smijala.
Možda bi mislila da je Becca to zaslužila.”
“Krećem.”
Ne, ne bi. Hannah nije bila takva. Hannah bi im donijela vruću
čokoladu i kolače i slušala Beccu dok plače, puši i jada se o ljubavi pa bi
rekla sve prave stvari. Hannah je bila dobra osoba. Ona je bila dobra
osoba.
Poslije toga slile su se krupne i brze suze.

~ 198 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Četrdeset treće poglavlje

Iz Brackston Saturday Heralda, subota, 6. veljače

Skandal koji je izbio u Općinskoj školi u Brackstonu, jučer se

pretvorio u tragediju. Peter Garrick, 38-godišnji profesor engleskoga u
toj školi i ispitni koordinator, pronađen je mrtav u svojemu domu u
vrijeme sprovoda Hanne Alderton, koja je poginula tijekom probe za
školsku predstavu, 26. siječnja. Izvori bliski istrazi tvrde da je g. Garrick
bio suspendiran u školi, iako se pretpostavljalo da nije upleten u njezinu
smrt. G. Garrick, oženjen i otac dvoje djece, vjerojatno je bio sam u kući
u vrijeme smrti i policija ne misli da je itko drugi upleten.
Iako policija nije potvrdila da je g. Garrick bio član osoblja suočen s
optužbom za seks s maloljetnicom, izvori potvrđuju da će Služba za
zaštitu djeteta proučiti slučaj i u kontekstu Garrickove smrti.
Dvije šesnaestogodišnjakinje, čija se imena ne mogu navoditi iz
pravnih razloga, ostat će u pritvoru i optužene su za smrt Hanne
Alderton.
Općinska škola u Brackstonu jučer je zatvorila svoja vrata kako bi
učenici i osoblje mogli biti na pokopu poginule učenice trećeg razreda
Hanne Alderton. Iako je sjalo sunce, žalost koja je obuzela zajednicu bila
je očita dok su vršnjaci i odrasli plakali i grlili se ispred crkve nakon
kratke službe. Vjeruje se da Hannah nije bila meta napada. Premda naš
izvor ne želi potvrditi tko je bio meta napada, Hannah Alderton išla je u
istu školu kao i Natasha Howland (na slici gore na jučerašnjem pokopu),
koja je u siječnju pronađena u rijeci napola mrtva.
Na sprovodu je bila i Rebecca Crisp (gore desno, puši) koja se, kao
ni Natasha Howland, nije vratila u školu nakon smrti Hanne Alderton.
Obje djevojke ulazile su i napuštale policijsku postaju nekoliko puta, ali
nijedna od njih ne smatra se osumnjičenom u tom slučaju. Obje su
djevojke bile prisutne u trenutku smrti Hanne Alderton. Očito je da je
prijateljičina smrt teško pogodila Rebeccu Crisp.
Iako su ravnateljica i uprava škole izdali priopćenje kojim pozivaju
da se učenicima omogući da se u miru vrate učenju, mnogi su roditelji
zabrinuti zbog nedavnih događaja pa su pozvali policiju da odredi
~ 199 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

časnika za vezu s policijom i vladu da pokrene istragu kako je moguće

da se tragični izgredi poput ovih dogode u tako uspješnoj srednjoj školi.

~ 200 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Četrdeset četvrto poglavlje

Ulomci iz IZJAVE NATASHE HOWLAND INSPEKTORICI

CAITLIN BENNET I NAREDNIKU MARCU APLINU
U UTORAK, 26. SIJEČNJA. PRISUTNA DR. ANNABEL
HARVEY U SVOJSTVU ODRASLE OSOBE.

Vrijeme početka: 20:15

Bio je četvrtak poslije škole. Da, 7. siječnja. Dan prije bila sam na
rijeci. Tako je čudno sada kada se svega sjećam. Kao da se u mojoj glavi
otvorila kutija - i iz nje je iskočio klaun - i sva su sjećanja iskočila van i
našla svoje mjesto. Oprostite. Pokušat ću se držati teme. Da, dobro sam.
Još se malo tresem. To je bilo tako strašno. Hannah. Dobra, sirota
Hannah.
Okej. Evo čega se sjećam. Pratila sam ih u četvrtak poslije škole. Da,
Jenny i Hayley. Jako su se čudno ponašale prema meni. Više nego čudno,
nekako kao da me ne žele blizu. Da, neko su se već vrijeme tako
ponašale. Možda nekoliko mjeseci? Bilo je sve gore. Ponekad zloban
komentar. Stvarno sam se trudila otkriti jesam li u nečemu pogriješila,
ali ništa mi nije padalo na pamet. Samo sam htjela da mi se prijateljice
vrate, umjesto toga osjećaja da se, u najboljem slučaju, prave da me
vole.
Uglavnom, četvrtak. Bile su jako zatvorene. Čvrsto. Već sam ih i
prije viđala takve, kako se zajedno smijulje. Govorile su mi da nije ništa.
Za ručkom sam ih pitala žele li u Starbucks poslije škole. Imala sam
novca - Jenny nikad nema novca, a Hayleyni roditelji su stroži s
džeparcem od mojih, ona ga na neki način mora zaraditi obavljajući
poslove po kući i čuvajući mlađeg brata, ali moji roditelji meni samo
daju novac kad im tražim - pa sam mislila da će doći ako ja častim. Zvuči
jadno, zar ne? Kao da ih pokušavam kupiti, ali zapravo je to točno, na
neki način i jesam. Hayley je rekla da ima trening u dvorani, a Jenny da
morao ostati na dodatnoj nastavi iz matematike jer mora ponovno
polagati ispit.

~ 201 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Imala sam osjećaj da mi obje lažu i to me stvarno boljelo. I prije su

to radile, ali ovaj put me to pomalo izludilo. Pa zašto nisu mogle biti
iskrene prema meni. Dakle - Bože, zvučim kao da sam prava luzerica -
otišla sam na odjel matematike i provjerila raspored ispita, ali još ga
nije bilo. Čak sam razgovarala i s gospodinom Russel-Woodsom -
voditeljem Odjela za matematiku - i rekla mu da me Jenny zamolila da
provjerim, ali on je rekao da se ne piše toga dana.
Dakle, pravila sam se da sam otišla pa sam ih slijedila. Znala sam da
su iza škole, gdje Hayley puši. I prije su se ondje skrivale od mene. Iz
škole su otišle tek poslije pet, a sada znamo i zašto - tada je otišao i g.
Garrick. Na sebi sam imala hudicu, kapuljaču nisam skidala s glave, a
one se nijednom nisu okrenule. Previše su bile zaokupljene razgovorom,
ruku pod ruku, i smijehom. To me stvarno povrijedilo. Nisam se htjela
čak ni svađati s njima, samo sam željela vidjeti što rade tako zanimljivo
da mi moraju lagati o tome.
Otišle su do velikog parkirališta iza Asde. Znate ga? Onda znate da
otraga nikad nije puno. Tamo je mrak. Ne razumijem zašto su ga
napravili tako velikim - kao da će svi u Brackstonu kupovati tamo u
točno određeno vrijeme? Ali ipak, otišle su onamo. Sad sam već mislila
da sam možda pogriješila i da će se jednostavno naći s Hayleynim tatom
ili nekoga zamoliti da ih poveze doma, ali to mi nije imalo previše
smisla. Mogle su ići pješice ili autobusom i biti doma još brže. Nekako
me prestalo biti briga zašto su me izolirale, samo sam htjela vidjeti što
ih je navelo da odu gore, baš tamo od svih mjesta.
Ostala sam po strani, uza zid, pokraj onih golemih kontejnera za
recikliranje, stišćući se lagano iza zelenoga. Bilo je mračno kao u rogu i
postajalo je hladno. Mogla sam ih čuti kako se smiju i još razgovaraju, ali
tiše.
Onda je došao neki auto. Tamni terenac. Kada su se otvorila vrata i
kad je Jenny ušla, uhvatila sam pogled muškarca koji je tamo sjedio, ali
nisam mogla razabrati tko je. Hayley mu je mahnula. Rekao joj je nešto,
ali nisam uspjela čuti što, a ona je odgovorila u redu, hladnoća joj ne
smeta.
Jenny je bila u auru sama s njim možda pola sata? Četrdeset pet
minuta? Ja sam se već smrzavala. Hayley je otišla u kafić po kavu, ali je
tamo stajala još kojih dvadeset minuta kada se vratila. Imala je uggsice i
pravu debelu jaknu. Bila je spremna za hladnoću. Meni je bilo hladno, ali
nisam se mogla pomaknuti da me ne bi vidjele. Prozori auta bili su
zamagljeni iako motor nije bio upaljen. Bila sam pomalo šokirana, ali ne
~ 202 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

i iznenađena. Svi znamo da Jenny nije djevica, a maloprije je ušla u

parkirani automobil nekog muškarca. Pa neće valjda tamo igrati šah?
I baš kad sam pomislila da više neću izdržati hladnoću, motor se
upalio i primaknuo Hayley. Prozor se spustio i Jenny je nešto rekla s
prednjeg sjedala - valjda nešto o tome da će ih ostaviti kod one koja
stanuje bliže ili tako nešto, a ja sam uspjela razabrati tko sjedi za
volanom. Bio je to profesor Garrick. Bila sam prilično sigurna u to.
Kao da me netko udario u želudac. Nemoguće, profesor Garrick?
Činio se tako dragim. Čudno! Nije bio ni seksi ni bilo što. Kako bi se on
mogao jebati s Jenny? Jedino sam mogla pomisliti da Jenny seksom
pokušava dobiti prolaz iz matematike ili nešto slično. Bila sam totalno
zbunjena. Kada sam došla doma, nisam bila sigurna jesam li ga uopće
vidjela. Možda je to bio neki drugi muškarac koji mu je sličan. Vidjela
sam ga samo na trenutak. Možda se varam. Nisam znala što bih mislila.
Pa sam u petak ustala rano - ovaj put uzela svoju najtopliji jaknu - i
odlunjala do školskoga parkirališta. Izgledalo je kao da čekam nekoga i
već sam imala spreman odgovor - mama će mi donijeti neku
zaboravljenu knjigu ili nešto. Ali nitko nije ništa pitao. Jeste li jutros
vidjeli profesore? Mislim da mrze školu više nego mi, sve dok ne popiju
kavu u zbornici. Uglavnom, napokon sam vidjela auto. Isti broj - nisam
ga se mogla sjetiti cijelog, nisam detektiv, ali prva tri broja urezala su mi
se u sjećanje. I bio je to on. Profesor Garrick.
Na kraju mi je pozlilo. Stvarno pozlilo. Nisam znala što bih. Znala
sam samo da je to loše i da se mora prekinuti. Sigurno mi zato nisu
htjele reći. Znale su da mi se to ne bi svidjelo. Hoću reći, on je učitelj,
oženjen i ima djecu. A nije čak ni zgodan. Nije mi bilo jasno. Možda je
pokušavao doći do Jenny ucjenjujući je na ispitima? Možda ona to uopće
nije željela? Glavom su mi odjekivala pitanja.
Nisam se mogla usredotočiti, a onda je pod odmorom došla
obavijest o audiciji za školsku predstavu pa sam im poslala poruku i
rekla da ih častim ručkom u kafiću - onom odmah iza kioska s
novinama? Nije sjajno, ali imaju odlične sendviče i možeš se najesti do
mile volje, a da nitko ne gleda hoćeš li se udebljati. Nije nama uvijek
lako u školi. Čitam u novinama o sebi i tome koliko smo popularne, ali
čudno je biti popularan. Mač s dvije oštrice, ako znate na što mislim.
Nekad mi se čini da bi bilo bolje biti kao Bex ili sirota Hannah.
I tako, otišle smo na ručak. Počele smo razgovarati o predstavi, a ja
sam se osjećala kao da ih čekam da nešto kažu, ali one to, naravno, nisu
učinile. Na kraju nisam mogla izdržati. Rekla sam im sve, i da sam ih
~ 203 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

pratila. Vidjela sam što se dogodilo. Njihova lica - još i sada vidim
Jennyna razjapljena usta puna sendviča s rastopljenim sirom i šunkom.
Hayley je zurila u mene onako kako to obično radi - to što se na njezinu
licu ništa ne vidi, znači da se sve događa unutra. Gledala me tako dok
sam se ljubila s Markom Pritchardom na tulumu i ja još ne znam zašto
sam to napravila, osim što se možda još neki dio mene sjeća svega i želi
je povrijediti.
Pa su zurile u mene. Jenny je odmah izlanula “možeš reći kome
hoćeš” i slične gluposti. Kaže da joj treba za ispite, pa će se osigurati da
prođe matematiku, a onda može otići iz ovoga grada. Hayley kaže da me
se to ne tiče i da ih nisam smjela pratiti. Ja kažem kako to nije u redu, da
ne mogu nastaviti i da ću nekome reći ako ne prestanu. Kažem da je
odvratan, što god Jenny mislila. Ne možeš hodati uokolo i jebati se s
učenicima, to jednostavno ne ide. On je pedofil. Neću dopustiti da tako
povrijede moju prijateljicu, ne mogu. Hayley kaže da mi zato nisu rekle.
Znale su da neću popustiti. Malo se svađamo. Čudim se da Hayley to
tako kul prihvaća. Jenny je njezin tata sjebao i sad se praktički ševi sa
zamjenom za tatu?
Pa im kažem da to moraju riješiti do ponedjeljka. I pod time ne
mislim samo da prekinu, nego da ga moraju prijaviti. Ako to ne učine do
tada, idem k ravnateljici. Hayley me pokušava uvjeriti da mi nitko neće
vjerovati, ali zna da to nije istina. I zna da Jenny nije najbolja lažljivica -
ne kada je pod pritiskom. Kažem im da se ne želim oko toga svađati, ali
da on iskorištava Jenny. To je iskorištavanje - iako će ona zahvaljujući
njemu položiti ispite - a ona vrijedi više od toga. Volim ih, ali to se ne
može nastaviti.
Stanka za ručak je završila i morale smo otići. Rekle su da će
razmisliti. Ja sam počela plakati kao kreten jer mrzim svađe. Onda je i
Jenny počela plakati pa smo se sve tri zagrlile. Hayley je rekla da sam
vjerojatno u pravu i da je možda sve ovo velika zbrka, ali iako je, kada
smo se vratile u školu, među nama sve nekako bilo dobro, ja sam se još
osjećala grozno. Sve je to sranje. Osjećala sam se tako. One su mi bile
najbolje prijateljice.
Naravno, nisam tada shvatila koliko me mrze.
Što se dogodilo te noći?
Nisam mogla spavati. Samo sam razmišljala o svemu tome. Na
trenutak sam se srela s Jenny poslije škole - slala je poruke iz WC-a.
Koristila se drugim telefonom. Nekim jeftinim. Pretpostavila sam da je
to telefon kojim se koristi kada šalje poruke profesoru Garricku. Upitala
~ 204 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

sam je li mu rekla što sam ja kazala. Odgovorila je da nije. Bila je napeta,

možda malo napušena. Ne znam. S Jenn je nekad teško. Kaže da se druži
jedino sa mnom i s Hayley, ali vidjeli ste njezinu mamu, zar ne? Možda je
imala votku ili nešto slično u torbi, ako već nije imala drogu. Definitivno
se uroka češće nego ja. Ja sam počela uzimati mandy da budem u korak s
njima, ali, znate, čovjek se dobro osjeća. Hoću li se sad s ovim uvaliti u
nevolju, kad sam priznala? Ne znam gdje je kupuje ni bilo što i uvijek je
to bilo samo za nas i prijatelje.
Rekla sam joj da bi mu možda morala reći. Odgovorila je da joj dam
vremena. To je bilo tako čudno. Kao da joj se stvarno sviđa. Baš onako -
sviđa. Uostalom, kao što sam rekla, nisam mogla spavati. Kada sam
dobila poruku, isprva sam bila zbunjena i mislila sam da je pogrešan
broj. Nisam odgovorila, ali me poruka živcirala. Previše je toga bilo u
mojoj glavi. A onda sam, kada sam napokon zadrijemala u pola tri,
shvatila. Uobičajeno mjesto je za nas bila ona čistina u šumi. Mislila sam
da se Jenny možda napila ili nešto slično pa mi je poruku poslala s
telefona s kojim sam je vidjela. Nisam joj odgovorila jer nisam imala
pojma hoću li se s njima sastati ili neću. Mislila sam da bih mogla samo
pogledati kamo idu. Nisam bila sigurna da stvarno želim razgovarati s
njima. Možda je profesor Garrick s njima u dogovoru. Stvarno se nisam
željela suočiti s njim bez odrasle osobe ili još jednog učitelja.
Nisam uzela jaknu. Sve su bile dolje i nisam mogla riskirati da
probudim mamu ili tatu. Samo sam navukla trenirku i nekoliko majica
dugih rukava ispod hudice. Pretpostavila sam da neću dugo biti vani.
Budem li sa svima njima razgovarala, samo ću im reći da se neću
predomisliti.
Ali onda sam ih ugledala. Poslužila sam se mobitelom kao baterijom
koja će me odvesti onamo, ali one su imale veliku svjetiljku. Mislim da
su je uzele iz garaže Hayleynog tate. Kao i uže. Nekad idu na kampiranje.
Tamo su na čistini. Čekaju me. Samo njih dvije. Isprva izgledaju
jadno, ali opet, čini se da su sretne što me vide. Žele sve popraviti.
Ispričati se. Pitam ima li Jenny novi mobitel. Kažem da zamalo nisam
došla, kako nisam shvatila da je poruka njihova. Kaže da je to mobitel
kojim se služi za dopisivanje s profesorom Garrickom. Veli da se
dopisivala s njim i onda meni slučajno poslala poruku. Navodno ima
memoriran moj i Hayleyn broj, ako joj se iPhone sjebe. Nije ga dobila
novog. Stalno se smrzava. Nisam bila ni najmanje sumnjičava. Nikad ne
bih zamišljala da obje imaju druge telefone kojima su se služile da me
ogovaraju.

~ 205 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Ali, ja sam bila sretna jer su rekle da će napraviti što tražim od njih.
Znaju da sam u pravu. Tako mi je laknulo! Potpuno sam opuštena. Imale
su neku cugu. Ne puno. Samo neko jeftino vino. A Hayley mi daje
Crunchie. Ona to zove zalogom mira.
One... one... ne vjerujem da su me doista željele povrijediti. Ne biste
smjeli misliti da su namjeravale. Barem ne tada. U početku su me samo
htjele prestrašiti da zašutim. Ali onda je isplivalo sve ostalo. Što stvarno
misle o meni. Vjerojatno su urokane. Isprva samo razgovaramo.
Pokušale su opet biti prijateljski raspoložene. To me činilo sretnom. Pila
sam vino. Bila sam malo nacvrcana, a one su se počele hladiti. Podbadati
me. Dobacivati podmukle komentare. Ne mogu se točno sjetiti što, ali
nešto kao kako mislim da sam važna, a da sam zapravo nitko i ništa,
obično razmaženo derište. Onda sam se osjetila stvarno pijanom pa sam
počela paničariti. Nisam mogla stajati na nogama. Zatim su počele
zapravo.
Vezale su me za drvo. Počele su vikati na mene. Ružne stvari. Ne
sjećam se točno što jer mi se vrtjelo u glavi. Bila sam stvarno umorna,
ali mi je bilo jako hladno i borila sam se ostati budna, dok mi se kora
urezivala u leđa i sve me boljelo. Zbilja sam bila prestrašena. Bojala sam
se svojih prijateljica. Izgledale su tako divlje. Govorile su koliko me
mrze. Mrzile su me prije ovoga s profesorom Garrickom. Mrzile su kako
ja sve uvijek kontroliram. Ne dam im disati. Činilo im se da mislim da ih
posjedujem. Hayley je hodala gore-dolje i pušila, dobacujući mi još više
otrova. Više ne žele biti moje prijateljice. To ima neke veze s Jamesom
Ensorom. Izišla sam s njim nekoliko puta. Hayley kaže da joj se
sviđa i da sam joj ga otela. Pokušavam joj reći da nisam znala da joj se
sviđao, ali riječi su mi nejasne. Kaže da sam isto radila s Markom
Pritchardom. Toliko toga nisam mogla upiti. Rekle su da mislim da sam
bolja od njih. Što dokazuje to da guram nos u ovo što rade s profesorom
Garrickom. Sada su bile pijane i jako ljutite. Ne znam kada su se sastale,
ali sigurno su već neko vrijeme pile kad sam ja došla tamo.
Nakon toga sve postaje mutnije. Mislim da sam zaspala ili neko
vrijeme zadrijemala. Sljedeće čega se sa sigurnošću sjećam bila je
Hayley kako me budi. Reže uže i oslobađa me. Bilo je jako hladno. Nisam
osjećala prste. Temperatura je pala. Stvarno pala. Ne znam kada je
počeo, ali padao je snijeg, bijel i težak. Iako je čistina bila prilično
zaklonjena stablima, mogla sam vidjeti centimetar snijega na granama.
Sigurno je padao već neko vrijeme, ali ipak dovoljno dugo da se malo
otrijeznim.

~ 206 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Pokušala sam ustati, ali sam pala na zemlju, a one mi nisu pomogle.
Mislim da sam pitala što se događa. Jenny je imala bateriju u jednoj ruci
i dugačak štap u drugoj. Nisam više vidjela bocu vina. Sigurno su je
bacile nekamo - među stabla.

Mogu li dobiti još vode? Hvala. Ovo je... teško.

*
Hayley čuči pokraj mene i šapće nešto o tome da sam naučila
lekciju i da ne smijem govoriti o stvarima koje me se ne tiču. Kaže da ih
moram pustiti na miru ili će mi napraviti nešto još puno gore. Gotovo
sam se ispovraćala tamo na zemlju. Bila sam jako prestrašena. Još sam
bila zbunjena i glava me jako boljela od vina ili nečega što su u njega
stavile i od čega sam tako mamurna. Stvarno ne moram znati što se
događa. Samo želim doma. Znam da zvuči plitko, ali meni se više ne
sviđa profesor Garrick. Hayley je imala i štap kojim je mahala kroz zrak i
pogodila zemlju. Sjećam se tupog udarca po tlu, tik do mojega lica.
Sjećam se kako se Jenny počela smijuljiti.
Kažu mi da trčim.
Pokušavam.
Mislim da me lagano slijede. Čujem viku. Ali ne znam sigurno.
Toliko se bojim. Sjećam se da su me pluća pekla. Sjećam se da su mi
noge bile slabe.
Još se ne sjećam kako sam završila u rijeci. Trčala sam kroz šumu,
dok su me grane udarale. Ne znam jesu li bile iza mene ili nisu. Samo
želim ići doma. Svojoj mami.
Sjećam se kada sam pala u ledenu vodu. Sjećam se kada sam vidjela
snijeg na obali uz polje. Ali ne sjećam se jesu li me gurnule. Znam da
želite da se sjetim, ali se ne sjećam. Ne mogu reći da se sjećam. Žao mi
je. Trčala sam kroz šumu i sljedeće čega se sjećam jest kako padam u
vodu. Sjećam se da sam pokušala otplivati do grana s druge strane. A
onda je nastupio mrak sve dok se nisam probudila u bolnici.
Žao mi je, to je to. Ne znam jesam li ja utrčala u vodu ili su me
gurnule. Jednostavno ne znam.

~ 207 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Četrdeset peto poglavlje

Ulomak iz BILJEŽAKA INSPEKTORICE CAITLIN BENETT

(NESLUŽBENI ZAPISNIK) ZA IZVJEŠĆE
KRALJEVSKOM TUŽITELJSTVU - PETAK, 5. veljače

Nijedna djevojka nije ponudila potpuno priznanje ni potpun iskaz o

događajima povezanima sa smrću Hanne Alderton ili nesreće u kojoj je
gotovo smrtno stradala Natasha Howland. Međutim, Jennifer Cole, koja
je trenutačno na psihijatrijskom vještačenju, razotkrila je Hayley
Gallagher kao pokretača - barem u slučaju smrti Hanne Alderton -
stalno ponavljajući: “Hayley je rekla da će nešto smisliti.” Hoće li taj
dokaz biti prihvaćen, ovisit će o ishodu vještačenja.
S obzirom na prirodu poruka koje su razmijenile mobitelima na
bonove koji su pronađeni skriveni u njihovim sobama, jasno je da su
djevojke kanile naškoditi Natashi još i prije nego što je ona otkrila
Jenniferin odnos s Peterom Garrickom. Mobiteli su, čini se, kupljeni s
jedinim ciljem da je ogovaraju (možda nisu željele da vidi njihove
razgovore, jer su njihovi primarni telefoni uvijek bili vani i u uporabi - s
obzirom na to da su jedne drugima pokazivale stranice društvenih
mreža?), a ne da razgovaraju o Garricku ili s njim. Ni na jednom
mobitelu nema poruka upućenih njemu. Sve su poruke o Natashi
Howland. Agresivne fantazije i ljubomora očite su, kao i povećanje
njihova broja i nasilnosti sve do noći kad se dogodila nesreća Natashe
Howland. Obje djevojke u porukama u nekoliko navrata tvrde kako bi
željele da je mrtva. Da ne žele više da im bude prijateljica. Željele su je
se riješiti. U petak, 8. siječnja šalju poruke u kojima pišu kako će to
učiniti te noći. Aktivnost na oba mobitela prestaje nakon poruke koja je
stigla do mobitela Natashe Howland. Navodno su ih isključile nakon što
je zadnja poruka poslana s krivoga mobitela. Jenniferina zloporaba
droge, dokazana krvnim testovima, vjerojatno je dovela do te pogreške.
Vraćene izbrisane poruke s mobitela registriranih na njihova
imena, kojima se koriste svakodnevno, jednako tako upućuju na njihovu
krivnju i pokazuju trajnu antipatiju prema Natashi. Otvoreno žele da je
mrtva, a spominju i “njega” - pretpostavljamo Petera Garricka - te često
izražavaju zabrinutost hoće li se Natashi vratiti sjećanje. Hayleyno

~ 208 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

inzistiranje na tome da brišu te razgovore ponovno upućuje na njihovu

krivnju. Puno je toga neizgovorenoga, ali se priča čini jasnom. Posve je
sigurno da su se bojale čega bi se Natasha Howland mogla sjetiti i
podijeliti s Rebeccom Crisp, koja bi mogla biti sretna što i ona nije
postala metom. Između njih se osjeća potreba da se nešto hitno učini.
To je u korelaciji s događajima nakon nesreće, kako ih je iznijela
Natasha Howland u svojemu dnevniku događaja i osjećaja koji je
zamoljena voditi u sklopu terapije kod dr. Annabel Harvey, a koje je
potvrdila i Rebecca Crisp.

~ 209 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Četrdeset šesto poglavlje

Ulomak iz KONZULTACIJA DR. ANNABEL HARVEY

I PACIJENTICE NATASHE HOWLAND,
SRIJEDA, 2. ožujka, 18:00

NATASHA: Slušajte, možemo vječno razgovarati o ovome, ali ništa

se neće promijeniti. Ne želim više ove sastanke. Mislim da sam dobro.
Ionako nema toga što vrijeme neće izliječiti. Od dolazaka ovamo i
razgovora s vama osjećam se kao da sve još traje. A ne traje. Gotovo je.
Moje se sjećanje vratilo. Jenny i Hayley i profesor Garrick - no dobro...
sve to znate.
DR. HARVEY: Još vodiš dnevnik?
NATASHA: Policija ga je uzela, iako sam im rekla da je to privatno.
U njemu ima mojih intimnih misli. I hvala vam na tome. Otada se nisam
trudila. Radila sam to samo zato što ste me vi zamolili, jer mi je sjećanje
isparilo, ali sada mi to više ne treba. Sve su tajne riješene. Odnosno,
gotovo riješene.
DR. HARVEY: Ti misliš da ove sesije tome služe? Da se riješe tajne
za policiju?
NATASHA: Pa služe, zar ne? Nećete mi valjda reći da Bennettica
nije silno željela da se sjetim što se dogodilo one noći i da nije htjela da
joj vi u tome pomognete. Uostalom, guglala sam vas - stalno surađujete s
policijom, pa nije riječ samo o mojim osjećajima, zar ne? (Stanka.)
Dolaze vam i Hayley i Jenny? Znam da je najmanje jednom kod vas
bila i Becca.
DR. HARVEY: Znaš da ne mogu razgovarati o drugim pacijentima.
Kako je u školi?
NATASHA: Čini mi se da pokušavate sastaviti slagalicu od dijelova
svih naših mozgova. Da vidite hoće li se svi dijelovi slagalice sklopiti u
savršenu sliku. Onda ćete znati sve o nama. (Stanka.)
U školi je O. K. Nema više novinara oko nje - valjda ih i neće biti do
suđenja - pa su se svi smirili. Nema publike, valjda. Ali baš me boli dupe.
Lijepo je hodati oko kuće ili po vrtu ne razmišljajući o tome da te netko
promatra kroz teleskopski objektiv. Pozivali su me u razne emisije -
~ 210 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

mislim da su pozvali i Beccu - ali obje smo odbile. Policija se složila s

time da je tako najbolje. Možda bismo, kada suđenje završi, trebale
pristati, ali ne sada. Nekad mi nedostaju Hayley i Jen. Trudim se to
zanemariti, a nije baš da nemam novih prijatelja - Vicki i Jodie su vrlo
brzo uskočile na njihova mjesta - mislim da je Jodie izgubila tri kile
preko vikenda samo da mi se svidi. (Smije se.)
Kako plitko. Ali opet, koliko sam ja plitka, jer se ona uklapa u naš
izgled bolje bez onih debelih bedara.
DR. HARVEY: Viđaš li često Rebeccu? Mislila sam da ste vas dvije
postale bliske.
NATASHA: Ne baš. To je uznemirava, mislim - je li nešto rekla?
(Stanka.)
Naravno, ne možete reći. Ha. Nisam je viđala. Sada kad je sve
gotovo, previše je čudno. To s Hannom bilo je strašno i ona se bori s
time. Kad je pogledam, sve mi se to sranje vrati pred oči, sve izdaje
prijateljstva i možda nije ona kriva, ali ja jednostavno ne želim biti u
njezinoj blizini. Ponekad mi pošalje poruku - zvuči glupo, ali igramo
partiju šaha i jedna drugoj šaljemo poteze. Pošalje mi poruku i pita za
moj sljedeći potez, a ja joj uvijek odgovorim da nisam stigla pogledati.
Kao da nije dovoljno hrabra kazati: “Hej, zašto me isključuješ?” pa
govori o šahu umjesto toga. To me malo ljuti. Bože, baš sam kuja, ali
pomalo se osjeća kao Hannah. Nema hrabrosti. Ja samo želim ići dalje,
znate?
DR. HARVEY: Zašto si mene pozvala kao odraslu osobu koja će biti
prisutna dok daješ izjavu, a ne svoju majku?
NATASHA: Upoznali ste moju majku.
DR. HARVEY: Čini se dragom ženom. Očito te jako voli.
NATASHA: Guši me. Ne sjećate se kako je bilo? Kada ste bili u
mojim godinama? Nimalo privatnosti. Ne prave. Željela sam razgovarati
a da ona ne čuje sve. Da me ne drži za ruku i slično. Poslije bi htjela
razgovarati o tome. Bilo je lakše da ste vi tamo. Bez uvrede, ali boli me
dupe što vi mislite. Vi ne živite u mojoj kući.
DR. HARVEY: A kako se osjećaš u pogledu svojega odbijanja da se
podvrgneš hipnozi? Pitaš li se bi li Hannah još bila živa da si se ranije
sjetila?
NATASHA: ovo je pitanje o osjećaju krivnje? Nekada razmišljam o
tome, naravno. Ali nisam mogla to učiniti.

~ 211 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Čak i to kako ljudi o tome govore - da potoneš - zvuči kao utapanje.

Nisam mogla. Jednostavno nisam. (Stanka.)
Hoćete reći da bih morala osjećati krivnju? Nitko ne zna da sam
odbila hipnozu osim nas i policije. Nitko ne zna da sam odbila.
DR. HARVEY: Ne, ne mislim da bi morala osjećati krivnju. Ali to ne
znači da je ne osjećaš.
NATASHA: (Stanka.)
I ne osjećam. Kao što ne osjećam krivnju jer više ne razgovaram s
Beccom. (Stanka.)
Ali zato nekad razgovaram s njezinim bivšim dečkom Aidenom.
Više mi se sviđa sada kad je malo odrastao. Čavrljamo na fejsu. Nekad si
šaljemo SMS-ove. Mislim da će me opet pozvati van.
DR. HARVEY: Što misliš, kako će se Rebbeca osjećati zbog toga.
NATASHA: Glupo pitanje. Neće joj se svidjeti. Mrzit će to. Ali nisam
ih ja razdvojila. A ne može čovjek ići kroz život stalno razmišljajući o
osjećajima drugih ljudi. A što je s mojim osjećajima? Vidjela sam Hannu
kako umire. Kod nje je to bilo tako lako. Tako bezbrižno. Kao kad ugasiš
svjetlo. Samo je više nije bilo. Više nije bilo Hanne. Cijeli se život brinula
o drugim ljudima. Možda bi se, da je bila sebičnija, više zabavljala. Bila
sam blizu smrti baš kao i ona. Isto tako je i moj sprovod mogao završiti
na svakom jebenom instagramu i jednako bi tako svi cmoljili na njemu i
zaboravili ga već sljedeći dan.
DR. HARVEY: Zašto te to toliko uzrujava, Natasha?
NATASHA: (Stanka.)
Oprostite, nisam primijetila da sam se tako zapalila. Samo... samo
mi ne ide u glavu koliko brzo možemo biti zaboravljeni. Hoću reći,
možemo se onda i malo zabavljati, zar ne? To sam mogla biti ja. Zašto
bismo se brinuli o svim tim nebitnim stvarima? Možda to uključuje
druge. Možda su i oni nebitni? Osim ako ih volite. A možda i tada.
Zvučim li zbog toga ludo? Teško je objasniti što mislim.
DR. HARVEY: Pokušavaš li reći da te nije briga hoćeš li povrijediti
Beccu razgovarajući s Aidenom?
NATASHA: (Smije se.)
Da, valjda to želim reći. Iako zvučim kao prava kuja. Čudno, ha?
Pokušali su me ubiti jer su mislili da sam sebična kuja koja sve
kontrolira, a sada sam to i postala. Ali on je prvo mene pozvao van. I mi

~ 212 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

smo tinejdžeri. Nije da je itko od nas u braku ili nešto slično. Vjerojatno
mu činim uslugu. (Stanka.)
Nekad mislim da bih morala prestati razgovarati s njim, ali neće ga
to vratiti njoj, zar ne? Pa kakva smisla to onda ima? Ne mogu ga prisiliti
da mu se ne sviđam. I sviđa mi se. Nije tako napuhan kao dečki iz škole.
Mislite da sam grozna osoba?
DR. HARVEY: Mislim da nema groznih osoba. Postoje samo ljudi.
NATASHA: Pazite, gotovo ste se nasmijali! (Smijeh.)
Eto ga. Izgledate gotovo ljudski.
DR. HARVEY: Kako sada spavaš?
NATASHA: (Stanka.)
Jeste li to namjerno napravili? To na polici?
DR. HARVEY: Na što misliš?
NATASHA: Na školjke. Ima ih trinaest. A knjiga na prozorskoj
dasci? Trinaest. Ne sjećam se da su tamo prije bile. Jesu li one test?
DR. HARVEY: Dobro primjećuješ.
NATASHA: Zašto niste jednostavno pitali: “Još vidiš trinaestice,
Natasha?” tim svojim mehaničkim glasom? Zašto ste mi postavili
zamku?
DR. HARVEY: Nisam to tako vidjela. Uznemirila sam te?
NATASHA: Ne volim kad se netko poigrava mnome.
DR. HARVEY: Ispričavam se.
NATASHA: A što da sam ih vidjela i nisam spomenula?
DR. HARVEY: Mene je zanimalo hoćeš li ih spomenuti?
NATASHA: Zašto?
DR. HARVEY: Jer to što ih spominješ podrazumijeva kako želiš da ti
pomognem razumjeti ih.
NATASHA: Pa da me možete nagovoriti da nastavim dolaziti?
DR. HARVEY: Razumijem zašto želiš ići dalje, ali isto tako mislim
da još možeš imati koristi od naših sesija.
NATASHA: Vi mislite da sam duševni bolesnik.
DR. HARVEY: Ja mislim da si bila izložena iznimno stresnim
događajima. (Stanka.)
NATASHA: Oprostite što sam se razljutila zbog brojeva.
To zapravo i nije bitno, zar ne?
~ 213 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

DR. HARVEY: Kako spavaš?

NATASHA: Uglavnom na boku.
(Kratak smijeh.)
Oprostite. Ne znam. Samo... još se bojim mraka. Još sanjam. Znate,
glas u mraku.
DR. HARVEY: Čiji je to glas?
NATASHA: To i jest problem - u mojim snovima znam tko je, ali
kada se probudim, više se ne sjećam. Znam samo da mi netko govori i da
se silno bojim. Mislila sam da će prestati kada mi se vrati sjećanje, ali
nije.
DR. HARVEY: Možda će za to trebati vremena. Tvoja podsvijest još
se bori sa svime. Ti snovi mogu trajati sve dok se ne sjetiš kako si točno
pala u rijeku.
NATASHA: Sjajno.
DR. HARVEY: Znam da oklijevaš, ali hipnoza bi ti mogla pomoći.
Možda bismo mogli doprijeti do tvojega sna i...
NATASHA: Ne. Neću hipnozu.
DR. HARVEY: Pa razmisli o njoj.
NATASHA: Neću se predomisliti. To neće promijeniti ni moje
mišljenje o prekidanju ovih sesija. Ovo je zadnja. Gotovo je. Trik sa
školjkama vam se osvetio. Više vam ne vjerujem. Ne želim razgovarati s
vama.
DR. HARVEY: Žao mi je ako se tako osjećaš. Mogu ti preporučiti
drugog...
NATASHA: Nema više terapija. Ne trebam ih.

~ 214 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Četrdeset sedmo poglavlje

Nije znala jesu li novine bile namjerno otvorene na toj stranici kako
bi ona vidjela članak ili je to bilo slučajno. Tih je dana to bilo teško reći.
Proljetno sunce probijalo se kroz velike prozore i trebalo je probuditi
Beccin duh. Voljela je dolazak ljeta, pomisao da slijede dugi praznici,
radost što može izići iz kuće ne slušajući prigovore da ponese jaknu, ali
sada je toplina kasnoga ožujka jedva dopirala do nje. Sve je sjebano, sve
je sjebano od Hannina pokopa, koji se sada činio tako daleko. Dugi,
beskrajni pakao u kojemu mogućnost oprosta nije bila na vidiku. Naslov
je bio kao šlag na torti.

Pronađena poruka Nicole Munroe koja potvrđuje da je

nesretna tinejdžerica počinila samoubojstvo

Jebeno genijalno. Snuždila se prisjećajući se kako je dotutnjala u

kuću Jamieja McMahona zavijajući kao luda. Sva ta silna briga ni zbog
čega. Aiden ipak nije imao ništa s tim. Zurila je u mobitel, snažno grizući
donju usnu. Brzo je natipkala poruku prije nego što se predomisli.

Vidjela ono o Nicoli Munroe.

Jako tužno, ali sigurno je olakšanje
što je gotovo? x

Pritisnula je “šalji”. Nije znala hoće li to biti olakšanje ili ne. Nije
znala jesu li ga ponovno ispitali na policiji. Puno toga nije znala.
Prvih dana nakon prekida radila je sve što je obećala da neće: slala
pijane poruke u kojima ga je molila da joj se vrati, slala ljutite poruke,
slala prijateljske poruke, pokušavala ga nazvati. Bilo joj je neugodno kad
se sjetila nekih od poruka koje mu je poslala. Zvuk da je primila odgovor
čula je jednom ili dvaput kad je poslala prijateljsku poruku, ali čak i oni
su bili površni. Kao da su bili potpuni stranci. Kao da ga nikad nije
zajašila u njegovu autu ili se ševila s njim u njegovu krevetu i govorila
mu da će ga voljeti zauvijek.

~ 215 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Zauvijek. Ta ju je riječ progonila. Zauvijek najbolje prijateljice.

Zauvijek ću te voljeti.
Zauvijek je ispalo prevrtljivo. Jedini koji su našli vječnost bili su
Hannah i profesor Garrick. Becca više nije sjedila u hodniku gdje su
učionice za prirodoslovlje, iako bi joj ondje bilo ugodnije nego u
zajedničkoj prostoriji trećih razreda, gdje su je svi ignorirali. Pokušala
je, ali je bilo sablasno. Kao da je Hannah još tamo. Čeka je, puna
prigovora. Nikad nije razmišljala o Hanni kao o osvetoljubivoj osobi, ali
bilo je teško odvojiti Hannu od svega što je na nju podsjeća, kao da to na
neki način izaziva njezin duh.
Zurila je u mobitel. Aiden nije odgovarao, iako je stavila upitnik na
kraj rečenice da potakne odgovor. Trudila se ne biti razočarana. Dosad
se već trebala naviknuti na to. Mrzila je samu sebe već i zbog poruka. On
se nje više nije ticao, iako se još svakoga jutra budila s nadom da će
ugledati poruku u kojoj joj piše da se predomislio, da je prekid s njom
bio strašna pogreška. Da je još voli.
Zurila je u novine, ali nije čitala članak. Trebala je biti na kazališnoj
tehnici, ali je zaspala. Neće upasti u nevolju. Svima bi bilo lakše da
odustane od tog predmeta - zapravo, bila je prilično sigurna da bi svi
bili sretniji kad bi potpuno odustala od škole.
Ni Tasha više nije razgovarala s njom.

Žao mi je, Bex, stvarno mi je žao,

ali kad te pogledam vidim jedino
sirotu Hannu i ono što su mi
Hayley i Jenny napravile. Znam
da ti nisi kriva za to, ali stvarno se
moram pokušati odmaknuti od svega.

Čak joj je prestala odgovarati i na poruke o njihovoj partiji šaha.

Imala je svoje nove barbike koje su je slijedile kao i trajnu sućut cijele
škole i grada. Becca je mogla samo zamisliti koliko Tasha sada ima
prijatelja na Facebooku. Nekad je dolazila u iskušenje da ponovno vidi
što se događa u tom drugom svijetu, ali deaktivirala je račun i izbrisala
svoj profil na Twitteru nakon svih onih strahota.

~ 216 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Moglo se naslutiti da će biti tako. Tasha je još bila prekrasna žrtva,

ali hejteri su trebali nekoga koga će mrziti, a Becca je bila idealan
kandidat. Ona je, napokon, upravljala reflektorom. Ona je dopustila
Hayley da se popne na ljestve. Vrativši se u školu, načula je u ženskom
zahodu da je ona ubojica jednako kao i Hayley i Jenny.
A ispalo je i da je Hannah imala i druge prijateljice. Becca je možda
bila previše usredotočena na samu sebe da bi ih primijetila, ali one su
postojale. Možda je Hannah nju najviše voljela, ali Becca nije bila njezina
jedina prijateljica.
Očito, biti nevidljiv u školi nije isto što i biti bez prijatelja. Kada se
Becca opet počela družiti s Tashom, Hannah nije svoju bol podijelila
samo s mamom. Ona bezimena djevojka koju je Becca vidjela kako s
Hannom ide na geografiju zvala se Adele Cotterill, a Hannah joj je često
plakala na ramenu. Najgore je bilo to što, prema Adelinu mišljenju i
svim njezinim objavama na Memorijalnoj stranici Hanne Alderton koju je
postavila, Hannah nikad nije bila kuja. Hannah je uvijek vidjela najbolje
u Becci. I to je vjerojatno bila istina. Ali Adele je uzela na sebe objaviti
svijetu da Rebecca Crisp ne zaslužuje suosjećanje. Tako misle i
Aldertonovi i ona se s njima slaže. Ovdje ima žrtava, ali Becca zapravo
nije jedna od njih. Ona je obična plitka djevojka koja je napustila dobru
prijateljicu i onda je slučajno ubila. Adele je pazila da nikad doista ne
optuži Beccu za Hanninu smrt. Sve je samo visjelo u zraku, poput
nepomična oblaka koji se nadvio nad njezin internetski prostor koji se
nikako nije htio maknuti.
Prošao je približno sat prije nego što je na Memorijalnoj stranici
osvanuo prvi ružan post. Nije joj mogao promaknuti. Mobitel joj je
zvrndao i obavještavao je da joj ljudi pišu po zidu. Ništa od onoga što su
pisali nije bilo dobro. Drugi su joj slali tvitove. Bilo joj je zlo. Još joj je
više bilo zlo kad bi se toga sjetila. Najgore je bilo to što je Tasha
pokušavala smiriti ljude i biti na njezinoj strani. Svetica Natasha, koja je
odjednom svima bila prijateljica. Nikoga nije bilo briga što je Tashu
boljelo dupe za Hannu. Jer je, ako ništa drugo, Tasha u vezi s tim bila
iskrena. Nije joj bila prijateljica, a onda je napustila. Nije to bilo kao ono
što je Tasha napravila Becci u šestom razredu, iako se činilo da je to
zaboravljeno. Ali Tasha je odustala od borbe protiv online napada nakon
dan ili dva pa je na kraju Becca samo sve zatvorila, Twitter, Facebook,
Instagram, sve. Ljudi nisu tako drski licem u lice i mogla je podnositi da
je ignoriraju i preziru, kao i komentare koje bi načula u hodniku. Ali to
je bilo dovoljno.

~ 217 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Nekad bi pogledala olupinu svojega života i mislila: Kako se to

dogodilo? Samo sam pokušala pomoći. Još gore, Natasha se prevarila
kada je rekla da će Hannah biti brzo zaboravljena. Hannah je postala
simbol svojevrsne tihe čistoće. Becca je, s druge strane, bila parija.
Izrabljivačica. Plitka, sebična, slaba djevojka koju je jedino zanimalo
kako da se vrati u društvo, pa je iskoristila Tashinu nesreću da to i
postigne. Nitko nije želio zaboraviti Hannu - iako nitko nije imao pojma
tko je sve dok nije umrla - jer je to značilo kraj zabave koju je pružala
mržnja prema Becci.
Dvije djevojke i mladić došli su, pogledali prema njoj, a onda sjeli u
krug stolica u najdaljem kutu, a Becca je to shvatila kao znak da je
vrijeme da ode. Ionako je željela cigaretu i već je jednu smotala i
spremila se otići. Prestala je pušiti pakirane cigarete i prešla je na
motane jer je sada puno pušila, možda dvadeset na dan, pa si ih nije
mogla priuštiti od džeparca. Čak je i njezina mama primijetila da puši
više - Becca je to vidjela po njezinom trajno bolnom izrazu lica kad bi
pogledala kćer. Julia Crisp očito je imala puno toga što je željela reći, ali
je nedvojbeno dobila savjet da samo pusti Beccu da se sama izbori. Julia
Crisp nikad nije bila dobra u tome. Becca je mislila da je sigurno ubija
što se mora smiješiti i biti suosjećajna i ništa više. Ipak, barem je mogla
pušiti koliko je htjela, a da je nitko ne kljuca zbog toga.
Povjetarac je bio dovoljno jak da zadrhti, ali sunce je bilo toplo. Za
mjesec dana bit će prognan i zadnji tračak zime, sve do listopada.
Hannah je umrla, ali ovdje, Beccu progoni Hayley. Odnosno, Hayleyna
odsutnost. Gotovo ju je mogla vidjeti kako se naslanja na zid, lica puna
prezira, pažljivo uvlačeći dim Voguea. Ona nije pušila oštre motane
cigarete od koje se vrtjelo u glavi. Ja sam možda u zatvoru, govorila je
Hayleyna odsutnost u Beccinoj glavi, ali ti baš i nisi pobjednica, zar ne?
Prije nego što ju je svladalo samosažaljenje, Becca je ostavila svoju
napola popušenu cigaretu i krenula unutra. Nije željela ostati u školi, ali
nije imala kamo ići. Nije bilo proba predstave kojima bi se veselila, ni
Aidena s kojim bi bila, ni prijatelja s kojima bi se družila. Možda je ona
duh koji besciljno luta hodnicima.
Napokon je otišla u jedinu prostoriju gdje je donekle osjećala mir -
učionicu likovnog. Dolje u podrumu, gdje je bilo zagušljivo vruće sada
kad je zima na izmaku, a grijanje u školi još uključeno, činilo joj se kao
da je u nekom svijetu izvan škole, mirnijem od knjižnice, u kojemu su se
učenici izgubili obuzeti pospanim mirom koji nastupa s kreativnom
koncentracijom, i gdje je imala puno prostora da postavi štafelaj u kutu i

~ 218 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

sakrije se iza njega. U učionici za likovni bilo je lakše podnositi

ignoriranje. Ljudi ovdje ionako ne govore puno.
Nije slikala ono što im je zadano, nego nešto što joj je dr. Harvey
rekla da pokuša. Samo je slikala svoje osjećaje. Činilo se da uspijeva.
Becca je pomislila da će to na kraju biti živo postmodernističko platno
puno bijesnih nanosa boje, ali nekako su iz nje izronili šuma, snijeg i
ledena rijeka u ranu zoru. Bila je to slika spokoja prije oluje. Prazna
pozornica prije nego što je Tasha na nju uletjela trčeći između stabala i
prije nego što je ili gurnuta ili je pala u vodu. To je bio početak. Da. Za
Tashu, Hayley i Jenny, sve se događalo iza pozornice, ali ovo je bio veliki
ulazak na središte scene koji je povukao Beccu u akciju.
“Počinje izgledati prekrasno i sablasno.” Profesorica Borders
spustila je dvije šalice čaja na obližnji stol i privukla stolicu. “Posebno
mi se sviđaju tragovi crvenila na nebu i sjaj u onom kutu leda.”
“Hvala.”
“Prilično si često ovdje.” Pričekala je da Becca stavi kist u lončić s
vodom, a onda joj je pružila šalicu. “Stavila sam jednu žličicu šećera.
Nadam se da je to u redu.”
U čaju je bilo previše mlijeka za Beccin ukus i bio je presladak, ali se
ipak nasmiješila. “Hvala još jednom.” Voljela je gospođicu Borders, ali se
nadala da se neće upustiti u dobronamjeran razgovor koji su joj
pokušali nametnuti mnogi učitelji. Svi su primijetili da je odbačena i svi
su vjerojatno čuli za ono na Facebooku i internetu pa su to spominjali,
ali zapravo nisu željeli razgovarati o tome. Učenici su mislili da se sve to
događa samo njima i da se učitelji ne računaju, ali Becca je vidjela
njihova napeta, uznemirena lica. Profesor Garrick sigurno je bio prilično
popularan, a sada je mrtav. Osramoćen i mrtav.
“Smiješno je to”, rekla je oprezno gospođica Borders. “Sjećam vas se
svih u šestom razredu. Hayley je onda bila prilično visoka i mršava, zar
ne?” Nije gledala Beccu dok je govorila, još proučavajući sliku. Becca je
pretpostavila da ne moraš biti genijalac da shvatiš zašto je izabrala taj
pejzaž. “Uvijek sam mislila da ti se divi. Uvijek je gledala prema tebi, ako
bi rekla nešto smiješno.”
“Mislim da ste krivo shvatili”, rekla je Becca. Spustila je čaj i uzela
kist i paletu, ne čekajući da se nanosi akrila osuše. “Natasha je bila naše
središte. Vjerojatno je gledala Tashu.”
“O, pogledala bi prvo Tashu, ali to je bio drukčiji pogled.” Zastala je i
srknula čaj. “Ja slikam portrete ljudi u slobodno vrijeme. Razumijem

~ 219 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

poglede.” Ispustila je zvuk, nešto između smijeha i uzdaha. “Bože, kao

da je bilo jučer, ali sada ste odrasle. Poučavala sam tek nekoliko godina
kada ste krenule u šesti razred. Sve tako željne da se svidite. Bez stava.
Kako se vremena mijenjaju.”
Becca nije znala što bi rekla. Nije znala što bi rekla na bilo što.
Voljela je gospođicu Borders, ali što bi ona uopće mogla znati o njima?
Vjerojatno se ne sjeća ni svojih prijatelja iz škole.
“Vrlo je rijetko da se šestaši tako udalje kao što ste se vi udaljile,
znaš?” Ovaj put nastavnica je pogledala Beccu, ali to nije bio pogled
sažaljenja. Mogle su razgovarati o nekoj televizijskoj emisiji umjesto o
sporoj destrukciji tinejdžerskih života. To je bilo samo čavrljanje.
Brižno čavrljanje, ali ništa više od toga. Becca se osjećala malo bolje.
“Ima svađa i suza i poslije pa se raziđu i pomire”, nastavila je gospođica
Borders, “ali šestaši se još previše boje velike škole da bi bili stvarno zli.
To se događa oko osmog razreda.”
“Čini se da nisam imala sreće”, promrmljala je Becca. Nagnula se
naprijed usredotočivši se na dio gdje rijeka udara u obalu.
“Čudno je to.” Gospođica Borders odlučila je ostati. Očito će govoriti
o tome dok ne popije čaj. “Kako je sve ispalo. Od vas tri samo mi se
Natasha nije sviđala. Ne bih to smjela reći, znam, nije profesionalno.”
Namignula je Becci. “Ali to je istina. I još mi se ne sviđa, da budemo
iskreni, čak ni poslije svega što je proživjela. Uvijek mi se činila
razmaženom. Djeci se ne bi smjelo dopuštati sve što požele. To nije
dobro za karakter. A, za početak, nisam sigurna da je njezin karakter
previše ugodan.”
“Tashini roditelji prilično su dragi”, rekla je Becca. Čak i sada ona je
još brani.
“Sigurna sam da jesu.”
“Ali, u pravu ste”, priznala je Becca. “Vrti ih oko maloga prsta.”
“Ne samo njih.” Gospođica Borders lagano se nagnula na stolici.
“Nikada nisam razumjela zašto ste se vas dvije - a onda i Jenny - nje
toliko bojale. Nije mi se činila baš tako posebnom. Ti i Hayley bile ste
prava djeca. A u sredini, između vas, Natasha. Tako suzdržana.”
“Stvarno se ne sjećam”, rekla je Becca. “Bile smo još djeca.” Nije
podignula pogled sa slike, ali je imala dojam da je gospođica Borders
gleda kao da joj želi reći: Aha, da ne bi.
“Ali je bila jako lijepa. Kao i Jenny, kada se pojavila. A Hayley je
imala onu svoju opuštenu ljepotu. Davno prije nego što je ijedna od vas
~ 220 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

primijetila, kipjelo joj je ispod kože, čekajući da joj se jagodice istaknu.

Jako bih rado portretirala Hayley”.
“Sada biste vjerojatno mogli. Nije da joj je raspored pretrpan.”
“Drskost ti ne pristaje, Rebecca.”
“Poslije onoga što je učinila?”
Nastupilo je nekoliko trenutaka šutnje i Becca je isprva mislila da je
gospođici Borders neugodno, ali onda je shvatila da još prekapa po
sjećanjima, prosijava ih i sortira.
“Hayley je bila jako uznemirena kada ste se razišle.”
“Pa baš i nije”, rekla je Becca i slegnula ramenima.
“O, da, bila je. Jedino sam je tada vidjela da se suprotstavila Natashi.
Nitko drugi nikad nije.” Gledala je Beccu, toplo se nasmiješivši. “Čak ni
ti. Svi su je samo slijedili. Ali kada ste se razišle i kada si počela sjediti
sama na likovnom, a mala Jenny zauzela tvoje mjesto, Hayley je bila
uznemirena. Pokušala je popraviti situaciju, ali Natasha to nije
dopustila. Nekad sam ih slušala za ručkom, kako se Hayley zauzima za
tebe. A jednoga je dana Hayley jednostavno, čini mi se, odustala. Vidjela
sam je kako plače na hodniku i pitala je što nije u redu, ali nije mi htjela
reći. Pitala sam je ima li to veze s tobom i pokušala razgovarati s njom o
prijateljstvu, ali ona je rekla da ja to ne razumijem. Poslije toga postala
je hladnija. U svakom smislu te riječi. Početak hičkokovske plavuše.”
Becca nije znala što je hičkokovska plavuša, ali je znala na što
gospođica Borders misli: početak barbika.
“Pamet, ljepota i seks, to troje zajedno. Imaš što gledati dok
odrastaju.”
“Aha”, rekla je Becca. “Valjda.” Počela se osjećati nezadovoljnom.
Čak je i gospođica Borders zaokupljena barbikama.
“Ah”, rekla je nastavnica, raspoloženije, “ali na stranu te osobine,
one su - bile su - potpuno namještene, dok si ti ono što jesi. Ti si ono što
trebaš biti. Tvoj stil je samo tvoj. Tome se treba diviti. To je umjetnost.
Zato se valjda Natasha okrenula tebi kad je izgubila pamćenje. Ljudima
treba istina.”
Becca je pozorno slušala i tražila tračak sažaljenja ili popustljivosti,
ali je nije našla. To su bile najljubaznije riječi koje joj je nakon cijele
vječnosti rekao netko tko nije član njezine obitelji.
“Razmišljala sam o njima otkako se sve ovo dogodilo. Dobro, o
njima i o tebi. I u svemu - a to je strašno reći - više žalim Hayley nego

~ 221 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Natashu.” Ustala je. “Pretpostavljam da još vidim onu čudnu mršavicu

koja jeca u hodniku. Čudno je kako nas takve stvari mogu pogoditi kada
su već odavno prošle.” Zastala je. “Mislim da si zapravo bila sretna što si
se odmaknula od njih.”
“Pa, to što sam ponovno uvučena nije mi donijelo nikakvo dobro”,
Becca se pokušala nasmijati. To da je uvučena bilo je pretjerivanje i svi
su to znali. Becca se bacila na Tashu, htjela to ona sebi tada priznati ili
ne.
“Uvijek je htjela sve kontrolirati”, razmišljala je gospođica Borders,
malo navlačeći. “Neke su žene igrači, a Natasha Howland za to je rođena.
Ti si maknuta s terena, a Jenny je uvučena.”
“Kao nova kraljica u šahu”, rekla je Becca.
“Da, valjda.” Učiteljica likovne kulture podignula je šalicu. “Ali ja
sumnjam da su u Natashinim očima svi ostali na ploči pijuni. Ona je sve
svoje prijatelje prilično brzo zamijenila.” Spustila je ruku na Beccino
rame. “Sada ti se možda tako ne čini, ali ovo će proći.”
I eto ga. Trenutak dviju odraslih osoba. Becca se smijala, a ona
spustila kist.
“Znam. U pravu ste.” Ona to uopće nije znala, ali gospođica Borders
osjećat će se bolje ako to kaže. “Mislim da ću možda počistiti ovo i otići
na svježi zrak.”
“Ja ću se pobrinuti za ovo. Idi samo. Šetnja će ti koristiti.”
Osmijeh na Beccinu licu bio je sličniji grimasi, ali ona ga je zadržala,
iako je poželjela vrištati: “Ne, koristilo bi mi da mi se dečko vrati i da svi
shvate kako ni za što od ovoga nisam kriva!”
“Hvala, profesorice”, rekla je umjesto toga i zgrabila jaknu i torbu.
Odjednom je toplina postala klaustrofobična, a njezina omiljena
profesorica ju je živcirala.
Odrasli ništa ne mogu ispraviti riječima, onim svojim mudrim
sranjima tipa razumjet ćeš kad budeš starija koja uvijek izbace. Becca se
ponekad pitala jesu li možda zaboravili što to doista znači osjećati. To
nije obična svađa s igrališta. Nekoliko je ljudi umrlo.
Najmanje pola sata prije zadnjega zvona, igralište je bilo prazno i
nije bilo neodlučnih učitelja na vratima. Becca se nije okrenula dok je
prolazila kroz njih, jedva skrenuvši iza ugla prije nego što je zapalila
preostalu polovicu cigarete. Nije imala pojma kamo bi se uputila. Bilo je
sjajno biti izvan škole i daleko od svih olajavanja, ali nije željela ni ići

~ 222 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

doma. Imala je nešto novca, ali nije imala želje sama sjesti u Starbucks i,
uostalom, za jedan sat bi stigli ljudi iz škole, a ona nije imala volje zuriti
u njih. Hodala je besciljno, ne pazeći kamo je noge nose, razmišljajući o
tome što je rekla učiteljica likovne kulture. Becca nije imala pojma da im
je gospođica Borders posvećivala toliko pozornosti dok su bile male.
Baš čudno da joj se nikad nije sviđala Tasha. Nešto je u tome uznemirilo
Beccu - dok se prisjećala toga doba - a nije točno znala zašto. Znala je da
Tasha zna biti kuja. Ili je mogla biti, barem u ono vrijeme. Možda je to
bilo zato jer je čula koliko je Hayley tada bila uznemirena. Možda.
Ali nešto drugo nije bilo na mjestu. Riječi gospođice Borders
podsjetile su je na nešto što se dogodilo nedavno, ali nije se mogla točno
sjetiti što. Kao što se Tasha hvatala za grane u rijeci, tako se i Becca
hvatala za djeliće sjećanja koji bi, međutim, čim bi im se malo približila
ponovno nestajali u dubinama.
Možda nije bilo ništa važno. Što god to bilo, nije moglo biti tako
važno. Provjerila je mobitel tisućiti put da vidi je li joj Aiden poslao
poruku, ali nije. U njoj je gorio mali plamen bijesa. To je bezobrazno, zar
ne. Koliko teško može biti poslati kratku poruku hvala ili nešto drugo?
On vjerojatno radi, pokušavao joj je reći njezin racionalni mozak, ali ona
je to potisnula u stranu. Aiden je seronja. I to je to.
Smrznula se kada je ugledala tri natpisa Prodaje se kako stoje
uspravno kao da se bore za bolji položaj na prednjem travnjaku. Nije ni
shvatila da je hodala tako daleko. Gledala je cijelo vrijeme u svoje noge i
izgubila se u vlastitim mislima. Zašto je došla ovamo?
Stajala je na pločniku i zurila u kuću. Hayleynu kuću. Izgledala je
umorno. Blijeda crvena mrlja nagrdila je dvostruka bijela garažna vrata,
kao da je s njih ostrugana boja.
Možda i jest. Kutije za recikliranje bile su pune boca vina i
alkoholnih pića. Ovih dana, znači, ne pije samo Jennyna mama. Zastori
su bili navučeni na prozore i na katu i u prizemlju. Je li i straga slično?
Živi li Hayleyna obitelj u mraku, čekajući da netko kupi njihovu kuću i
omogući im da odu odavde i počnu iznova? Sudeći po broju ploča
trgovaca nekretninama, nisu imali previše sreće.
Becca se odjednom rastužila, a njezino tijelo ispunila je teška bol
poput grčeva prvoga dana ciklusa. Možda Aiden nije jedino govno.
Možda je i ona. Ni jednu jedinu misao nije posvetila slomu Hayleyne
obitelji. Ili Jennynoj mami. Je li joj vijeće dopustilo da se i dalje koristi
stanom? Je li odustala od pića i droge. Nije baš da ih nije znala nabaviti.

~ 223 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Kakva majka, takva kći. Ako su Hayleyni roditelji bacali tolike boce
usred tjedna, svašta se moglo dogoditi.
Poželjela je zaplakati. Milijunti put pitala se kako se bilo što od toga
dogodilo. Suze su joj zamagljivale vid i nije ni primijetila kada su se
vrata otvorila.
“Ti.”
Riječ se razlila poput kiseline i Becca je poskočila brzo otirući suze.
“Oprostite, samo sam...”
“Samo si što? Došla zuriti?” Hayleyna mama, njezino tijelo, mršavo i
sićušno ispod vrećastoga pulovera i traperica bacilo je crnu vreću u
kontejner na prilazu. “Možda si došla baciti još malo otrova na našu
kuću?”
“Nisam.... Ne bih... oprostite...” Beccino je lice gorjelo. Zašto je došla
ovamo? Zašto je Hayleyna mama mrzi? Nije ona kriva. Nije. Ona nije
ništa učinila. Hayleyna mama dojurila je do nje dok se nisu našle licem u
lice, a Becca se lagano povukla, brzo dišući. Hoće li je udariti?
“Oprostite. Ja...”, ne znajući što bi drugo rekla, pitala je jadno: “Kako
je Hayley?”
Gospođa Gallagher gorko se nasmijala: “Kao da te briga? Ili sada
kad više nemaš drugih prijatelja, odjednom opet hoćeš nju?”
Becca se lagano povukla, šokirana.
“O, da. Čujem svašta. Ne mrze samo moju djevojčicu na Facebooku,
zar ne?” Oči Hayleyne majke bile su crvene, a tamni kolobari bili su tako
široki da su se s njih prema obrazima prostirale debele vrećice. “Što je?
Odjednom vam je maca popapala jezik, gospođice detektivko? Misliš da
si jako pametna, zar ne? Pa pogledaj što si učinila. Jenny je u umobolnici,
a moja Hayley slomljena. Drogira se, to si znala? Jesi li bilo što znala?”
Uprla je mršavi prst u Beccu. “Slomljena je.” Potapšala se po grudima.
“Ovdje. Jedva više išta suvislo kaže, samo sjedi i mrmlja. Ali govori o tebi
i Jenny. Još si joj draga. Poslije svega ovoga. A sada više ne želi ni mene
vidjeti. Kaže da nema smisla.” Pružila je ruku i uhvatila Beccu za
nadlaktice, tresući je sve dok joj torba nije skliznula s ramena. “Znaš li
kako je to? Znaš li možda kako se nemoćnom osjećam?”
Ratobornosti je odjednom nestalo i počela je jecati, teško, bijesno,
iz dubine grudi. Spuznula je na zemlju, na asfalt, slobodnim prstima
povlačeći Beccu dok je posrtala.

~ 224 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Becca je nemoćno gledala oko sebe. Bilo joj je zlo i nije znala što bi.
Na kraju je čučnula pokraj krhke žene. “Morali biste se vratiti unutra”,
rekla je što je nježnije mogla. Željela ju je zagrliti, ali se bojala ispada.
“Da vam pomognem ući?”
“Kaže da je Jenny u pravu.” Zurila je u neki samo svoj pakao, a
Becca se pitala je li već pijana. Možda. “Kaže da je za sve ona kriva. Nije
trebala misliti da mogu ispraviti. A sada su Hannah i Peter Garrick
mrtvi.” Riječi koje je izgovorila bile su jedva glasnije od mijauka. “ A ona
mi to ne želi objasniti. Samo kaže da joj nitko neće vjerovati. Ne želi
nikoga vidjeti.” Sve snažniji jecaji kao da su se probijali iz dubine duše. “
A ja se tako bojim da će tamo umrijeti.”
“Žao mi je”, ponovila je Becca. Nije znala što bi drugo rekla. Nije joj
bilo žao Hayley, zapravo i nije, ali joj je bilo žao zbog sve te silne boli.
Nije se pomaknula, ostala je čučati, pomalo osjećajući trnce u nogama,
sve dok se suze gospođe Gallagher nisu prorijedile. Ispustila je dugačak,
drhtav uzdah i obrisala nos nadlanicom, prije nego što je podignula
pogled. Bila je iscrpljena, kao da joj se ovakvi emocionalni ispadi ovih
dana često događaju.
“Mrzila sam te”, rekla je Hayleyna mama sjedeći na petama. “Mislim
da te možda još mrzim.”
U tom su trenutku Becci navrle suze na oči. Odrasli ne mrze
tinejdžere. Ne bi trebali. A Becca nije učinila ništa krivo.
“Ali ona te ne mrzi.” Žena je ustala, kao i Becca, sve dok se opet nisu
našle licem u lice jedna drugoj. “Misli na tebe više nego što misli na
mene.”
Becca otare suze. “Kako to mislite?” Zašto bi Hayley razmišljala o
njoj? Planira li kakvu osvetu?
“Više mi ne dopušta da je posjećujem.” Opet se činilo da će je
svladati bol.
“Što govori o meni?” bila je uporna Becca.
Hayleyna mama počela se polako vraćati prema vratima kuće.
Zastala je nakon nekoliko metara i okrenula se. “Samo stalno ponavlja:
Iskoristila je Beccu.” Zurile su jedna u drugu, a žena je samo slegnula
ramenima prije nego što se ponovno okrenula. “Ali možda je to od
droge”, rekla je ponovno tiši glasom. “Više ne znam što bih mislila. Ali
ne želim razmišljati o tebi.”

~ 225 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Četrdeset osmo poglavlje

Vraćala se doma napola trčeći, dok su joj se u glavi komešale misli
između tjeskobe i boli. Trebala je mir, osamu, da može razmisliti.
Ovakav susret s Hayleynom mamom bio je strašan. Bila je shrvanija od
Amande Alderton na pokopu, a njezina je kći doista bila mrtva.
Hayley. Djevojka koja se verala po drveću. Ledena plavuša. Ubojica.
Zvučalo je kao da će se raspasti gdje god da je zatvore. Je li lako nabaviti
drogu u zatvoru? Možda. Ali zašto bi Hayley sada izgubila živce? Becca
se sjećala kako se mirno popela na ljestve namjestiti reflektor. Tada
Hayley nije bila nervozna. Možda se ništa od toga u tom trenutku nije
činilo stvarnim. Sjetila se gospođice Borders, kako mirno dokumentira
smrt njihova prijateljstva, pa je osjetila snažan ubod jednostavnosti tih
prvih dana u školi. Zašto ju je Hayley prestala braniti kada ju je Tasha
zamijenila s Jenny? Zašto je Hayley samo jecala na hodniku?
Zašto te uopće briga? pitala je samu sebe. To je bilo davno. Nitko ti
ne treba. Dobro ti je i samoj. Tko ih jebe. Riječi su bile oštre, a nekad je
gotovo i vjerovala u njih, ali su bile prazne. Bilo je lakše vjerovati dok je
imala Hannu i Aidena, a kul društvo bilo je samo daleko sjećanje. Ti su
dani bili drukčiji. Sada je imala nove rane. Bilo je to kao da se opet
ponavlja početak šestoga razreda, ali puno, puno gore. Ali sjeća li se
prijateljstava iz djetinjstva onakvih kakva su stvarno bila? Gospođica
Borders rekla je da su radile ono što bi im Tasha rekla - zar je bilo tako?
Da, Tasha je uvijek bila u središtu pažnje, ali kako se Becca stvarno
osjećala?
Glava joj je pucala. Usta su joj bila suha i trebala joj je voda, ali nije
željela naletjeti na majku u prizemlju. Umjesto toga izvukla je žvakaću iz
džepa i stavila je u usta, a onda otvorila prozor. U ladici pokraj kreveta
bila je njezina zadnja kutija Marlboro Lightsa, koju je sada čuvala za
posebne prilike, a onda je izvadila jednu. Okus je bio dobar, topao i
drvenast, a ne po nafti kao one motane cigarete bez filtra. Podsjetile su
je na Aidena. Opet je provjerila mobitel. Još nema poruke.
Gad.
S finom cigaretom u jednoj ruci, otišla je do pretrpanih i neurednih
polica i izvukla stari album fotografija, zaboravljen, i gotovo je pala na
leđa. Godinama ih nije gledala. Ali nešto ju je kopkalo na slikama, nešto
čega se sjećala kao kroz maglu, a možda će dubok pogled u prošlost to

~ 226 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

izvući na površinu. Okretala je kartonske stranice i fotografije zataknute

ispod celofana. Bilo je lijepo vidjeti vlastite fotografije, samo njezine, a
ne podijeljene na Instagramu i Facebooku.
Nasmiješena dječja lica - njezino puno okruglije nego sada, ali i
puno sretnije. Grozna odjeća. Njih tri zajedno. Dan na plaži - čiji su ih
roditelji poveli? - toga se nije sjećala, ali se sjećala aparata u koje ubaciš
novčić i svaki put izgubiš. Razmak između Hayleynih prednjih zuba, dok
je cijelu vječnost čekala da joj izraste novi. Beccin šesti rođendan - nije
toliko nasmiješena jer je morala obući ljubičastu haljinu koju je silno
mrzila zato što je zelena uništena i - a onda se sledila, još dodirujući
fotografiju. Njezina zelena haljina. Kako je zaboravila savršenu zelenu
haljinu? Uništena je, Natasha ju je uništila i optužila Hayley.
Pozlilo joj je i u glavi joj se zavrtjelo dok je uvlačila dim. Zelena
haljina bila je davna prošlost. Sigurno nije mogla imati nikakve veze s
Tashom i Hayley? Tasha je samo bila razmaženo derište. Ali ipak. Bio je
to šareni komad zada zakopan duboko u njezinoj glavi. Nešto je značio.
Nije toliko bitno što je Natasha tada učinila, nego kako.
Gledala je u prekrasne figurice od steatita koje je pomicala na ploči,
strpljivo čekajući sljedeći potez nedovršene igre. Bile su u
ravnopravnom položaju u igri kada je Tasha prestala igrati. Sada su
njihovi kraljevi gotovo zaboravljeni, zagledani jedan u drugoga iza
figura koje su ih branile.
Šah.
Opet ju je nešto počelo kopkati. Osjećaj da je propustila nešto
važno. Nešto što joj je bilo pod nosom. Šah. Ponovno je pogledala
zaleđene figure, dok se toplina sjećanja počela probijati kroz blato i
izranjati prema površini. Šah. Pokop.
Odjednom je sve sjelo na mjesto. U glavi joj je sve bilo jasno. Riječi
koje je čula u prolazu.
Natasha ih je sama izabrala, znaš? Te su joj djevojke bile najbolje
prijateljice.
Je li to doista gospođa Howland rekla? Ili se to njezina sjećanja
poigravaju s njom? To može doznati samo na jedan način.
Pogledala je na sat. Bude li dovoljno brza, bit će kod Howlandovih
prije nego što Natashi završi škola. Frknula je cigaretu kroz otvoren
prozor i ne potrudivši se ugasiti je, a onda počela prekapati po ormaru
dok nije našla ono što joj je trebalo: crveni kašmirski pulover koji joj je
kupila teta za Božić, definitivno broj ili dva premalen. Savršeno.

~ 227 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Trebala bi izjuriti kroz vrata prije nego što je majka stigne dozvati
pa se spremila za jurnjavu. Nema puno vremena. Možda Natasha ima
nekakve planove poslije škole, a možda i nema. Becca više nije dio
njezina kruga.
Usporila je tek kad je skrenula u Natashinu ulicu. Nije mogla uletjeti
uspuhana i znojna. Morala je izgledati normalno. Smireno. Naslonila se
na hladan cigleni zid pokraj ulaznih vrata nekoliko sekundi, sve dok nije
počela normalno disati, a onda se uspravila i pozvonila.
“Rebecca!” Uvijek Rebecca, nikad Bex ili Becca.
“Dan, gospođo Howland.”
“Uđi, uđi. Natasha još nije doma.” Alison Howland opet je bila
elegantna i dotjerana kao i inače, savršeno našminkana, usklađenih
boja, iako je to bilo obično popodne usred tjedna i vjerojatno je išla
samo do trgovine, ako je uopće izlazila. Možda je ručala s prijateljicama.
Becca je zamišljala Alison Howland kako živi savršenim, namirisanim
životom. Čak je i tragičan događaj kada je Natasha pala u rijeku bio
tragičniji za druge nego za Howlandove.
Nova izdanja časopisa bila su nagomilana na nekorištenom
Airbooku na kuhinjskom stolu, ali čak ni to nije prostoriju činilo
neurednom - časopisi su bili previše elegantni za to. Umjesto toga sve je
izgledalo stilizirano, kao na fotografijama domova slavnih osoba. Više
opuštena nego napeta, ali odišući šikom.
Becca podigne pulover. “Našla sam ovo kod sebe pa sam pomislila
da bi mogao biti Tashin. Moj nije.”
Alison ga uzme i pogleda. “Mislim da nije. Ona ne voli kašmir.”
Nasmiješila se kao da se ispričava. “Ali je lijep.”
“Oh”, rekla je Becca. “Možda je Hayleyn ili Jennyn.”
Alisonino lice tada postane napeto, a Becca je gotovo mrzila samu
sebe zbog boli koju je očito nanijela ženi. Možda Alisonine rane još nisu
zacijelile.
“Onda ga možeš mirne duše spaliti”, rekla je ogorčeno Alison. “One
će još jako dugo nositi zatvorske uniforme, kada završi ovo suđenje.”
Becca kimne, opet se zacrvenjevši. Alison, koja je sigurno vidjela da
joj je neugodno, stisne je za rame. “O, oprosti. Nisi ti kriva. Samo sam...
ovaj, svima je teško. Znam da je i Gary povrijeđen. On ih jako voli.
Posebno Hayley. A one su... one su pokušale... ovaj. Nikad ga nisam
vidjela tako uznemirenog i ljutitog. To je razočaranje. Sve te laži.”

~ 228 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“To je veliki šok”, promrmlja Becca. Željela je prebaciti razgovor na

narukvice, ali sada više nije znala kako. Da samo izlane? Pita je za njih?
“Bile su tako bliske.”
“I tako su bile slatke, tako susretljive - to najviše boli. Ja sam s njima
plakala. Sjedile su u bolnici s njom, donosile joj stvari iz njezine sobe da
je mi ne moramo ostavljati samu u bolnici. A sve su vrijeme one bile
odgovorne? Još uvijek ne mogu doći k sebi. Čak ni sada. Čak ni sada kad
se sve zna.”
Becca nije vidjela Howlandove od Harmina pokopa i iako je Alison
sada možda manje uznemirena, bol izazvana onime što su djevojke
učinile nije izblijedjela. Još je živjela u onom trenutku kada se sve
promijenilo. Trebala je terapiju više nego Becca. Kako bi reagirala da je
vidjela Hayleynu mamu kako jeca na prilazu kući? Becca se nadala da će
biti ljubazna, ali zbog ledene mržnje koju je osjetila kod Alison pomislila
je da to ne bi bio lijep prizor. Uništili su njezin savršen život. To se neće
tako lako oprostiti. Kakva majka, takva kći.
“I želim da mi vrate te narukvice”, siktala je Alison. Više nije gledala
Beccu. “Natasha ih je izabrala. Rekla sam onoj policajki da mi ih vrati, ali
očito ih još ne mogu dobiti.”
I eto ga. Becca nije morala čak ni pitati. Dobro je čula na pokopu.
Lice ju je peckalo i opet je normalno disala. Tasha je rekla da ih je
izabrala njezina mama, ali to nije bila istina. Natasha ih je izabrala.
Pogledala je na sat.
“Moram ići”, rekla je. “Uskoro imam sastanak sa savjetnicom.” Nije
željela biti tu kada se Natasha vrati. Izgledala bi tako posesivno. A i
željela je razmisliti.
Napokon, to je bila bezazlena laž. Možda je Tasha rekla da ih je
mama izabrala jer nije željela da se Becca osjeća izostavljenom. Ali koje
joj je još sitne laži rekla?
“Naravno.” Alison joj se iznenada bacila u zagrljaj, koji je Becca
uzvratila, previše šokirana da bi učinila išta drugo. “Ti si uvijek bila
najbolja, Rebecca. Bila sam tako tužna kad ste se razišle.”
Becca nije rekla ništa, samo je promrmljala doviđenja i izišla iz
kuće. Drhtala je. Alison Howland očito nije imala pojma da su se opet
razišle niti je vidjela ona sranja o Becci na internetu. Ali, opet, ona se
nije koristila internetom, barem je tako tvrdila Tasha. Nikad nije
upotrijebila svoje novo novcato računalo. Becca je zaključila da je tako i
bolje. “Bex?”

~ 229 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Podignula je pogled. O, sranje.

“Što radiš ovdje?” Tasha je škiljila na popodnevnom suncu koje se
već spustilo prilično nisko. Bilo je teško reći je li ljutita ili samo ne vidi
dobro od sunca, ali njezin ton posve je sigurno odražavao
nezadovoljstvo.
“Donijela sam ovo.” Podignula je pulover. “Našla sam ga pa sam
pomislila da bi mogao biti tvoj.”
“Stvarno?” Tasha ju začuđeno pogleda. “To?”
Becca je zaškripala zubima. Kuja Tasha opet grize. Ali ima pravo.
Postoji još jedan razlog, osim veličine, zašto ga Becca nikad nije nosila.
Bilo je nečega sredovječnog u njemu.
“Da, trebala sam znati. Valjda sam...” Premjestila se s noge na nogu i
skupila ramena. “Samo sam te htjela vidjeti. Odavno nismo razgovarale.
Htjela sam provjeriti jesi li u redu.” To je bilo najbolje što je mogla
smisliti. A i nije bilo posve netočno. Boljelo ju je što više nisu prijateljice.
Jako ju je boljelo.
“Dobro sam.” Tasha se smekšala. “Žao mi je zbog svega onoga na
internetu. Sigurno ti je bilo teško izbrisati sve profile.”
“To mi je, zapravo, svejedno”, rekla je, iako nije bilo tako. Osim što
se oslobodila trolanja, osjećala se kao da joj je netko odsjekao ruku. Još
malo i počet će otvarati lažne profile samo kako bi osjetila da ne živi u
potpuno drugom svijetu od ostatka škole. “Nedostaje mi druženje i to je
sve. Bilo je lijepo što smo opet prijateljice.”
Tasha je izgledala kao da joj je neugodno, dok joj je pogled bježao
pokraj Becce prema kućnim vratima, kao da želi pobjeći.
“Jednostavno se još ne osjećam spremnom, znaš.”
“Naravno”, rekla je Becca. Prvi put otkako je sve ovo počelo, Tasha
je izgledala neiskreno. “Naravno, jasno mi je.”
“Hvala, Bex. Nemoj misliti da te ne volim. Volim te. Ovaj, tko zna što
bi bilo da nije bilo tebe.”
A kako bi bilo? pomisli Becca. Što sam ja to točno učinila za tebe,
Tasha? Zašto Hayley misli da si me iskoristila?
Slegnula je ramenima. “Moram ići.”
“Kul”, rekla je Tasha s olakšanjem. “I ja moram unutra.”
Becca se udaljila četiri koraka, a onda okrenula. “Tash”, pozvala ju
je.

~ 230 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Što je?” druga je djevojka već gotovo stigla do vrata, brzo se

krećući.
“Zašto si mi rekla da je tvoja mama izabrala one narukvice koje si
poklonila Hayley i Jenny?”
“Molim?” razdraženost je sada bila očita. Željela je da Becca ode.
Ma jebi se, gospođice Savršena, pomisli Becca, krenuvši prema njoj.
Još sam tu. “One narukvice prijateljstva. Kada si meni kupila šah. Rekla
si da ih je tvoja mama izabrala, ali ona kaže da si ti.”
“Pa zašto je to bitno?” upitala je Tasha. Gurnula je ključ u bravu,
gledajući Beccu preko ramena. “Kakve to veze sada ima? Zapravo se ne
sjećam. To sam rekla? Možda sam mislila da smo ih zajedno izabrale.”
“Da, možda”, rekla je Becca. Nije bila uvjerena. Jasno se sjećala. Bile
su u kazalištu. Sjetila se jer se osjećala tako jebeno posebnom zbog toga
što je Tasha izabrala njezin poklon, ali ne i njihove. U njoj je sve kipjelo.
“U pravu si”, rekla je. “Nije važno.”
Okrenula se i otišla, čekajući da čuje zvuk zatvaranja Beccinih vrata.
Nije ga čula nekoliko sekundi. Tasha ju je gledala kako odlazi.
Lagala je, pomisli Becca, i u tom je trenutku bila posve sigurna.
Lagala mi je. Ali zašto? Hayleyne riječi, izgovorene plačnim glasom
njezine majke, odzvanjale su joj u glavi. Iskoristila je Beccu. A tu je,
naravno, bilo i sjećanje na zelenu haljinu. Svijet je bio prepun
mogućnosti koje Becca nije željela istraživati. Nije željela razmišljati na
taj način. Nije mogla. Ali opet se počela osjećati kao u onom slučaju sa
zelenom haljinom. Možda se i nisu toliko promijenile otada. Natasha ju
je onda prevarila. Je li je i sada opet prevarila?

*
Te je noći popušila zadnji Marlboro na prozoru i razmišljala o
Natashinoj laži, Hayleynim riječima i zelenoj haljini sve dok joj se nije
učinilo da joj je netko ubacio mozak u mamin sokovnik. Zašto je Tasha
lagala? Nije to bila velika laž. Možda nije ništa značila. Ljudi stalno lažu
kako bi poštedjeli tuđe osjećaje. Možda se loše osjećala jer je Beccin
poklon bio manje osoban. Možda je to bilo zato. Možda. Ali nije se tako
osjećala. Tashino pamćenje možda je nestalo, ali joj nije transplantiran
karakter. Ona ne bi lagala samo zato da bi se netko bolje osjećao.
Beccino prijateljstvo mogla je ponovno steći i bez toga. Pa zašto bi onda
lagala?

~ 231 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Nagnula se kroz prozor i pustila da joj hladan vjetar šiba lice. Leži li
Hayley sada budna u svojoj ćeliji? Je li se urokala nekom zatvorskom
drogom? Ili je zaključana na nekom bolničkom odjelu dok se ne očisti?
Narukvice. Zelena haljina. Iskoristila je i Beccu.
Zelena haljina bila je poput korova, omotala joj se oko nogu i vukla
je u mrak gdje su se sudarali prošlost i sadašnjost.
Tasha je uvijek bila jezgra grupe. To je bilo točno. Sve su plesale
kako je Tasha svirala, kao da su još kao male znale da je ona posebna i
da će njihovo mjesto u svijetu ovisiti o njezinoj milosti. Čak i nakon
nezgode sa zelenom haljinom, njezina prijetvornost i zloća ostale su
iste. Natasha te uvijek mogla iznova očarati i pridobiti. Becca je
otpuhivala dim u noćni zrak dok je pogledom prelazila preko tamnih
silueta u vrtu: crna sjena tatine kolibe; ljuljačka za dvoje vrebala je
pokraj ograde; biljke su se uzdizale iz crne zemlje. Sve se činilo stranim,
zlokobnim i nejasnim bez danjega svjetla. Mračni svijet.
Tasha je lagala. Ta pomisao nije htjela izblijedjeti. A sada je Tasha
znala da Becca zna da je lagala. Tasha, odlikašica, djevojka koja je
lakoćom prohujala kroz završne ispite kao najbolja u generaciji,
šahistica koja ništa nije radila bez razloga, neće se dati zavarati
Beccinim nehajnim prelaženjem preko te teme. Uzela je mobitel i našla
Tashin broj.
Više nije bio pri vrhu nedavnih kontakata. Opet odbačena. Baš
smiješno.

Iznenada se sjetila
one svoje zelene haljine. Ludo
ha? Toliko je godina prošlo
i sada sam se sjetila.
Pitam se zašto.

Brzo je utipkala riječi i pritisnula “šalji”. Bacila je opušak kroz

prozor, zatvorila ga i legla na krevet, dok joj je srce užurbano lupalo.
Kad joj je mobitel zazujao, poskočila je.

~ 232 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Oprosti, radio sam. Da, pravo

olakšanje. Hvala.

Nije bila Tasha, nego Aiden. Zurila je u njegove riječi. Hladne i

daleke. Bez puse. Uopće nije sličilo na Aidena. Ali opet, kako se
pokazalo, on nikad i nije bio njezin. Kako je mogao biti, kad joj je toliko
tajio? Mrzila je samu sebe što mu je uopće poslala poruku. Zašto je tako
slaba? Zašto je on takav kreten? Ugasila je svjetlo, bjesnjela i gorjela u
noći, boreći se protiv želje da reaktivira svoju stranicu na Facebooku,
samo kako bi vidjela što se događa u njegovu svijetu. Na kraju je
isključila mobitel i ostavila ga na drugom kraju sobe, na vrhu ormara,
tako da ne može samo tako doći do njega. Bilo joj je mučno. Zašto je
tako teško riješiti se ljubavnih jada?

~ 233 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Četrdeset deveto poglavlje

Sljedećeg dana izostala je ujutro iz škole radi beskorisne seanse s
dobronamjernom, ali dosadnom dr. Harvey. Nije joj ispričala da je
posjetila Hayleynu i Tashinu mamu. Nije joj pričala o zelenoj haljini. Nije
uopće previše govorila, a na kraju se potužila na glavobolju samo da
skrati seansu. Poslijepodne je prošlo u magli, na engleskom, s duhom
profesora Garricka koji je još lebdio nad razredom, a posebno nad
ramenima nervozne i razdražljive nastavnice koja je došla na zamjenu.
Bila je dobra predavačica, pretpostavila je Becca, ali još nije znala ništa
o njima, a neprirodan izraz njezina lica, kad god bi joj pogled došao do
Becce, svima im je govorio da je čitala novine žudno tražeći svaku
pojedinost morbidne sage koja je pogodila tolike učenike u tom razredu.
Becca nije podizala glavu i samo je pustila da sat završi. Tasha joj se
više nije javila. Nije mogla zaključiti je li to čudno ili je sada tako nisko
na društvenoj ljestvici košnice da nije bila dostojna čak ni poruke
nemam pojma o čemu govoriš. Možda se Tasha i ne sjeća. Ni Becca se nije
sjećala dok nije vidjela fotografiju. Ali sigurno bi se sjetila čim je Becca
to spomenula? Napokon, Tasha je zbog toga stvarno imala problema sa
svojom mamom. Bio je to jedan od rijetkih trenutaka kada su je roditelji
uistinu prekorili. Možda još razmišlja kako bi odgovorila. Možda je sve
to samo ludilo u Beccinoj glavi.
Kada se zvono oglasilo, odlutala je do svojega ormarića ostaviti
knjige, kada je primijetila nove barbike, Jodie i Vicki, ispred sebe. U sebi
je gunđala. Nisu bile odvratne prema njoj - nije zaslužila dovoljno
pažnje za to - ali je bila i te kako svjesna njihova prezira. Ako ništa
drugo, te dvije bile su gore od Hayley i Jenny. Znale su da su drugi izbor
i nisu kanile izgubiti novostečeni ugled ili propustiti trenutak da u
njemu uživaju.
Pogledale su prema njoj, a onda se u isti tren počele smijuljiti,
ogovarajući. Becca je otvorila vrata ormarića, ali njihove riječi ipak su
dopirale do nje.
Ona je s njim u Starbucksu - baš SADA.
Ne mogu vjerovati da joj se sviđa, ali veli da je baš sladak.
Znam! Mark Pritchard će biti tako bijesan kad čuje.
Mark je puuuuno zgodniji.
Aha, ali gitarist sigurno ima spretne prste.
~ 234 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Isuse, baš si ogavna!

Beccin želudac se okretao. Ona. Ona. Ona. Samo je jedna Ona koja
može toliko dominirati u takvim razgovorima. Samo je jedna Ona za
kojom slini Mark Pritchard. Natasha.
Gitaristovi prsti.
Nije znala hoće li povraćati ili neće pa je zalupila vratima i izjurila
van. Trebalo joj je svježeg zraka i cigareta. Aiden. Govorile su o Aidenu.
O Aidenu i Natashi. Dlanovi su joj se znojili od nervoze. Ne može biti
istina. To ne može biti dejt, ili možda može? Ne bi on to napravio, ili
možda bi?
Starbucks. To su one kuje rekle. Sad je s njim u Starbucksu. Jesu li
htjele da ona to čuje? Da joj zabiju nož u već slomljeno srce i okrenu ga?
Mogla se kladiti u to. Nije bilo dovoljno da je izoliraju, morale su je još i
dotući.
Aiden joj ne bi to učinio. Išla je teškim korakom, gotovo trčeći, ali
nije htjela izgledati previše očajno. Ne bi on to napravio. Znao bi koliko
bi je to povrijedilo. Ona je možda nekad malo luda, ali on nema razloga
povrijediti je još više, dovoljno je što joj je slomio srce. Sigurno ne bi
pozvao Tashu van. Sigurno ne bi?
Ali je to ipak učinio.
To je postalo jasno kada je pogledala kroz prozor. Leđima je bio
okrenut prozoru, ali to je bila Aidenova crna kožnata jakna i Aidenova
prekrasna crna kosa. Lakti su mu bili na stolu i, dok ih je gledala, Tasha
se nagnula naprijed i uhvatila ga za ruke, nagnuvši savršenu glavu malo
u stranu, dok joj je plava kosa padala preko lica. Smijala se, a onda se
nasmijala nečemu što je on rekao i Becca je gotovo mogla čuti njezin
zavodnički, tako samouvjeren smijeh. Tako drukčiji od Beccina.
Becca je poželjela uletjeti unutra i iščupati tu plavu kosu iz njezinih
crnih korijena. Poželjela je vikati od bijesa, boli i ljutnje. Poželjela ih je
oboje ubiti. Izvukla je mobitel i natipkala poruku Aidenu.

~ 235 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Stvarno? Stvarno? Tasha?? Znala sam

da ti se sviđa. ZNALA.
Ne mogu vjerovati da si ovo napravio.
Ne mogu vjerovati da bi me ovako
povrijedio. Ti si govno. Oboje ste
govna!

Prsti su joj drhtali kad je pritisnula “šalji”. Nos joj je curio od šoka.
Kroz staklo, vidjela je kako Aiden pogledava mobitel. U tom trenutku
Beccin pogled susreo se s Tashinim. Zurile su jedna u drugu, pobjednica
i gubitnica, kao što je uvijek i bilo. Tasha se nasmijala. Kao da sve zna.
Bilo je to kao pljuska posred obraza. Becca se okrenula i pobjegla.
Nije čak ni znala da plače sve dok nije došla doma. Nije željela
prestati trčati. Željela je trčati i trčati sve dok se nađe na drugoj strani
svijeta, suprotnoj od Brackstona i njegovih otrova. Kako joj je to mogao
napraviti? Kako je mogao? Telefon joj je zazujao. Aiden.

Što je tebi????
Na KAVI smo. Ništa važno.
Jebote, Becca. Koji ti je???
Ti nisi normalna.
Uhodiš me?

I onda se opet rasplakala. U toj poruci nije čak bilo ni mržnje. Samo
živčanost, a to je najgore. Ona mu je dosađivala. I to je sve. Nije bilo
dovoljno emocija čak ni da je počne mrziti. Opet je ispala glupa i Tasha
je to doznala. Bili su zajedno. Nema šanse da je dobio tu poruku i nije joj
pokazao.
Bože, poželjela je umrijeti. Odjurila je u svoju sobu i zalupila
vratima, ne zamarajući se time koliko je to djetinjasto. Bacila se
potrbuške na krevet i jecala sve dok joj jastuk nije bio posve mokar od
suza i sluzi. Nije ju bilo briga zbog Tashine laži, nije ju bilo briga zbog
Hayleynih riječi, više je nije bilo briga ni zbog glupe zelene haljine. Ništa
od toga nije bilo važno niti je imalo smisla. Ali ovo, ovo je bilo stvarno.
Ako je njezin život već bio gotov, sada je završio još jednom. Tasha će

~ 236 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

sve reći Vicki i Jodie, a njih dvije cijeloj školi. Već je vjerojatno sve na
internetu. Svi će joj se smijati. Ljubomornoj, ludoj Becci Crisp.
Nedostajala joj je Hannah. Odjednom. Bolno. Hannah bi je znala
smiriti. Da Hannah nije umrla, ništa od ovoga sranja ne bi se ni dogodilo.
Možda bi ona i Aiden još bili zajedno. Duboko je udahnula prije nego što
je njezino golemo samosažaljenje za sve ovo optužilo Hannu. Za sve je
bila kriva ona sama. Ona je kriva što je luda. Aiden je kriv jer je lažljivi
gad. A Tasha jer je cura koja uvijek tako lako dobije sve što želi.
Sve ih je mrzila. Mrzila je samu sebe. Neće više razmišljati o tome.
Odvukla se dolje na večeru, pretvarajući se da jede i izbjegavajući
razgovor, a kada ju je mama pitala što ne valja, samo je slegnula
ramenima i rekla da joj nedostaje Hannah. To je bio najlakši način da
spriječi razgovor. Njezini roditelji nisu znali razgovarati o njezinim
osjećajima baš kao ni ona. Ni u kojem im slučaju nije htjela reći da su
Aiden i Tasha izišli zajedno. Ne treba joj i njihovo sažaljenje.
Poslije je dobila poruku od Casey u kojoj joj piše da mora znati da je
opet oblajavaju na Twitteru. Vickin i Jodien profil puni su postova koji
govore kako je poludjela zbog Aidena. I na Facebooku pišu isto. Gurnula
je glavu u jastuk i opet zamrzila samu sebe. Zašto bi joj Casey to
govorila? Casey je, navodno, bila jedina osoba koja je još bila pristojna
prema Becci - vjerojatno zato što je ona prije dvije godine prošla kroz
torturu: Je li Casey Morrison lezba? pa zna kako se Becca osjeća. Ali ipak:
zašto bi Becci itko govorio da se ta sranja događaju? Možda Casey misli
da bi se Becca morala pobuniti. Vratiti online i suočiti se s tim.
Zurila je u mobitel. Nije ju bilo briga što ljudi govore o njoj, ne
toliko, ali njezina znatiželja o Tashi i Aidenu je prevladala. Hoće li na
njihovu Facebooku pisati U vezi? Želi li to vidjeti? Možda će oboje vidjeti
da je opet online pa će je istoga trena izbrisati s popisa prijatelja. Bi li to
bilo tako loše? Od pomisli da bi je Aiden otkantao i na fejsu opet joj se
okrenuo želudac. Brzo će virnuti i opet ga deaktivirati. Dvije minute,
obećala je samoj sebi. Samo da znam. Duboko je udahnula i ulogirala se.

~ 237 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Pedeseto poglavlje
“Onda, bi li voljela ovo ponoviti?” upitao je Jamie dok su se vraćali
šljunčanom stazom prema kući. Iako su proveli ugodnu večer i napetost
je počela popuštati poslije prve čaše vina, on se sada osjećao kao
tinejdžer, nespretno se spotičući. Samo je predložio piće, možda i neku
večeru, usputni poziv koji se nije moralo odmah shvatiti kao izlazak, ali
kada ju je pozvao drugi put, ta je mogućnost izbrisana. Bio je potpuno
izvan toka. Ali barem im je zajedničko bilo pravo, makar je ona bila više
zainteresirana za glazbu, što je bilo ugodno iznenađenje.
“Naravno”, rekla je Caitlin Bennett i nasmijala mu se. “Zašto ne?”
Smijuljio se. “Sjajno. Može ovaj vikend?”
Baš je htjela odgovoriti, kada im je pozornost odvukla svađa koja je
dopirala iz kuće.
“Imaš goste?” upitala je tiho. Njezino se držanje promijenilo, a
napetost ju je opet učinila policajkom.
“Aiden je došao na neko vrijeme, ali to je to.”
“Problemi s curama?”
“Tako zvuči.”
Već su gotovo stigli do vrata, kada su se ona naglo otvorila i Aiden
je gotovo izgurao Beccu kroz njih. Ona je jecala, a kako je stajala pod
svjetiljkom, Jamie je mogao vidjeti da joj je lice otečeno.
“Plaziš po njoj na fejsu!” vikala je. “Sve joj lajkaš. Dodao si je čak i
prije nego što smo prekinuli! Znala sam da ti se još sviđa! Znala sam!”
“Ona je dodala mene”, Aiden je zvučao iscrpljeno. “Ali ti nisi slušala.
Nije mi se još sviđala. Ali ona je barem normalna. Daje mi prostora.”
“Je l' tu sve u redu?” upitao je Jamie. Pitanje je bilo glupo. Bilo je
očito da nisu u redu. Aiden mu je rekao da su prekinuli i da mu Natasha
šalje poruke, ali Becca je očito još jako povrijeđena.
“Ja sad idem”, rekla je Becca. Ugledala je Caitlin i od iznenađenja je
gotovo nešto rekla, ali onda se zaustavila. Njihov je dolazak ispuhao
njezin bijes, pa se okrenula otići, gotovo se spotaknuvši na Biscuita, koji
joj se motao oko gležnjeva, nesretan jer je uznemirena. Čučnula je i
malo se poigrala s njim, skrivajući lice, a potom je projurila pokraj njih.
Biscuit je cvilio, gledajući je kako odlazi. Da, poželio je reći Jamie, da

~ 238 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

barem možemo popraviti situaciju mašući repom i liznuvši te po obrazu.

Ali život nije tako jednostavan.
Bilo mu je drago što nije tinejdžer. Možda više nije u formi za
izlaske i hodanje, ali barem su on i Caitlin dovoljno stari i cinični da
znaju kako stvari nekad uspiju, a nekad ti se na putu ispriječi sranje.
Nema obećanja vječne ljubavi, ne u stvarnome svijetu.
“Oprostite”, mrmljao je Aiden dok se Caitlin opraštala i prepuštala
ih njihovu problemu. Popila je samo jednu čašu vina i auto joj je još bio
tamo. Ono što je počelo kao rutinski posjet u nastavku istrage pretvorilo
se u sjajnu večer, a on se nekako u sebi nadao da će možda ući na kavu i
da se neće još oprostiti, ali Beccini ispadi to su spriječili. Ipak, pristala je
na sljedeći izlazak, pa nije sve tako loše.
“Što se dogodilo?”
“A samo Becca u elementu.”
“Još je šikaniraju na internetu?” Jamieju je bilo malo žao Becce - nije
joj bilo lako i sada se na neki način u nju upire prstom gotovo jednako
kao i u dvije djevojke koje su doista krive, što je suludo.
“Malo. Ali ne gleda ona to baš previše. Ne znam zašto se uključila
večeras. Samo će joj biti gore, ako bude gledala.” Zapalio je ostatak
džointa i uvukao dim.
“A što je s tobom i Natashom?” osjećao se više kao roditelj nego kao
prijatelj, pažljivo se provlačeći kroz minsko polje tinejdžerskih života
kako bi otkrio što se događa. “Postaje li to nešto ozbiljno?”
Aiden slegne ramenima. “Ona je zgodna i sve to, ali ne znam. Nije to
to. Ali je drukčija. Samouvjerena. I navalila je na mene; nisam ja nju
progonio, što god Becca mislila.” Zastao je, a onda je nestala sjena koja
mu je zastirala lice pa je kroz dim pogledao Jamieja. “ A ti i inspektorica?
Gdje ste vas dvoje bili ovako kasno?”
Jamie se nasmijao iznenadnoj promjeni uloga. “Samo na
prijateljskoj večeri.”
“Da, sigurno”, rekao je Aiden. Izgledao je kao da će reći još nešto,
kad mu je zazujao mobitel.
“Becca?” upitao je Jamie.
Aiden odmahne glavom. “Tasha.”
“Samo naprijed, Casanova”, rekao je Jamie i krenuo s Biscuitom u
dnevnu sobu. Vjerojatno će i on poslati poruku Caitlin. Samo: Hvala za

~ 239 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

prekrasnu večer. Nešto slično. Nešto obično. Nešto zbog čega neće
ispasti preveliki kreten. Nasmijao se samom sebi.
Možda bi trebao zatražiti savjet od Aidena.

~ 240 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Pedeset prvo poglavlje

Uostalom, žao mi je. Imam osjećaj
da sam ja kriva. Sutra će Jodie
i Vix vidjeti svoje.
Nisu smjele tako sve staviti
online. Kao da su u šestom
razredu. X

Pritišćem “šalji” i čekam. Sjedim na krevetu u mraku, ali zastori su

razmaknuti, a mjesec je pun, jako nisko i baca razlomljene zrake na
tepih, koje na niz bijelih crta prelamaju debele grane stabla ispred kuće.

11:45
Aiden
Nisi ti kriva! Ti nisi ništa pogrešno
napravila. Ona nije normalna. Samo nas je slučajno
vidjela. Zaboravi sve. X

11:46
Tasha
Glavno da si ti O. K. X

11:49
Aiden
Jesam. Samo mi je neugodno
jer je mahnitala pred Jamiejem
i onom policajkom.
Ali onda je barem otišla. X

~ 241 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

11:49
Tasha
Bennett je bila tamo? X

To me iznenadilo. Što želi? Zašto se još mota onuda?

11:50
Aiden
Mislim da su bili vani. Siguran sam
da se Jamie pali na nju.

11:51
Tasha
Fuj!;-)

Smijem se, s olakšanjem. Caitlin Bennett vjerojatno i ne depilira

noge. Ali to je na neki način savršeno. Bennettica je vidjela Beccu
histeričnu - to je neočekivani bonus.

11:51
Aiden
Da!

Grizem donju usnu, a prsti mi lete po tipkovnici.

11:52
Tasha
Ako si za kavu ili nešto,
javi. Baš sam
uživala; -)xx

~ 242 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

11:55
Aiden
I ja xx

Kao da mi to mora reći. Naravno da je uživao. Ja to već znam. I on je

predvidljiv, baš kao i svi ostali.

11:57
Tasha
Noć;-)

11:58
Aiden
Noć xx

Razmišljam o tome kako sam poljubila Aidena danas popodne,

poslije Starbucksa, gdje nas je Becca vidjela. Odvezao me kući, a ja sam
se nagnula u autu koji je mirisao po koži, travi i duhanu, dok su njegove
usne bile na mojima. Bilo je lako. I nije bilo tako loše kako sam
očekivala. Nije mi pokušao gurnuti jezik u grlo kao Mark Pritchard.
Možda je bio samo iznenađen, ali bio je nježan. Ne znam što bih o tome
mislila. Možda zapravo uopće ne bih trebala razmišljati o tome.
Morala bih spavati ili barem pokušati. Nisu mi dovoljna ova tri ili
četiri sata koliko sada uspijevam odspavati i to me iscrpljuje. Sigurna
sam da bi dr. Harvey imala puno toga za reći, ako joj se vratim, ali
nemam namjeru to učiniti. Gledam šahovsku ploču, bijele i crne figure
uredno složene i opet spremne za bitku. Becca to ne zna, ali ja sam
završila igru protiv nje još prije nekog vremena - ja protiv same sebe.
Pokušala sam pomicati njezine figure razmišljajući kao ona. Moja strana
je opet pobijedila. Sada je igra gotova. Završena.
Ali Becca me ipak uznemirila. Prvo ono pitanje o narukvicama.
Vidjela sam da je uznemirena, ali to nije velik problem. Zapravo ne znači
ništa - ionako sada nismo prijateljice. Ali zelena haljina? To sam
zaboravila. Zašto je sada to spomenula? Zašto se odjednom sjetila
nečega što sam napravila prije toliko godina? Ako joj toliko nedostaje

~ 243 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

druženje sa mnom, zašto to sada spominje? To baš i nije najljepša

uspomena na naše prijateljstvo. Što je željela tom porukom? Što je
očekivala da ću odgovoriti? Je li to bio pokušaj upozorenja?
Zurim u uredno složene figure na ploči. U glavi radim svoj početni
gambit, promišljajući sve mogućnosti, uvijek imajući u vidu tri poteza
unaprijed, neprekidno proučavajući ploču, odlučujući koje ću figure
žrtvovati, a koje spasiti. To mi je u krvi. Gotovo sam poslala Becci
poruku, ali nisam. Šutnja je zlato. Ako igramo novu igru, ja već
pobjeđujem.
Oči me peku od umora, ležim i zurim u strop. Mjesečina obasjava
slike. Brojim zrake svjetlosti. Trinaest. Naravno. Sve što brojim uvijek
završi na trinaest. Prisiljavam se držati oči otvorenima. Mrak me čeka u
snu, šapće mi, a ja tamo ne idem. Ne želim. Opet brojim do trinaest i
pitam se zašto se toliko bojim.

~ 244 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Pedeset drugo poglavlje

Nakon što je jedan sat lutala oblivena suzama srama i kada je
napokon došla kući i otišla u krevet, Becca je jedva zaspala. U nemirnim
snovima neprekidno je iznova proživljavala taj trenutak - kada je
ugledala Aidena i Tashu zajedno, kroz prozor Starbucksa. Ruke su im se
dodirivale. I taj Tashin pogled. U snovima je bila ispunjena bijesom,
ispucavala je svoju ljutnju udarajući po staklu dok joj šake nisu
prokrvarile. Staklo je izdržalo. Nije im mogla prići i njezina ju je
frustracija pretvorila u ubojicu. Poželjela ih je ubiti. Gorjela je od želje.
Probudila se u znoju, zbunjena i dezorijentirana u mraku, ali u glavi
joj je kipjelo. A onda je sve postalo jasno, usred gluposti - njezine
gluposti. Tashin pogled kada je ugledala Beccu. Taj jedva primjetan
osmijeh.
Kao da ju je čekala.
Otvorila je prozor, smotala cigaretu i zapalila je drhtavim rukama.
Morala je razbistriti misli. Možda postaje paranoična ili luda ili nešto
slično, ali misli su joj u čvorovima i mora ih razmrsiti. Što joj je Aiden
sinoć rekao? Kad je vrištala i vikala na njega i pokušavala ga udariti,
prije nego što su se vratili Jamie i Bennettica? Zanemarila je nagonsku
želju da se zgrozi nad vlastitim ponašanjem pa se umjesto toga
usredotočila na njegove riječi.
Natasha je dodala Aidena na svoj Facebook.
Natasha ga je pozvala na kavu.
Ona je prva počela lajkati njegove fotke.
Možda je lagao. Možda. Ali Becca je nastavila razmišljati o pogledu
na Tashinu licu dok ju je gledala kroz staklo. Šutke je čestitala samoj
sebi. Trijumf. Što je ono rekla gospođica Borders?
Mislim da su u Natashinim očima svi drugi na ploči pijuni.
Sada potpuno budna, Becca upali svjetiljku na noćnom ormariću i
zgrabi papir i olovku. Morala je pokušati nekako unijeti reda u svoje
misli.
Svi smo pijuni, prvo je što je napisala.
Aiden, ja.
Hayley? Jenny???
Hannah??
~ 245 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Lagala je o narukvicama. Zašto? Da joj postanem prijateljica.

Hayley kaže: “Iskoristila je Beccu.” Možda nije govorila o Tashi, ali o
kome hi mogla govoriti?
Uhvativši je u laži o narukvicama, poslala sam joj poruku o nezgodi
sa zelenom haljinom. Nisam dobila odgovor.
ALI onda je pozvala Aidena na kavu. Vidjela sam ih.

Zastala je, duboko uvlačeći dim, sve dok nije začula pucketanje
cigaretnog papirića. Veliko zašto? i dalje ju je kopkalo, ali ga je
ignorirala. Tu nije bitno zaključivanje ni odgonetanje. Treba samo sve
postaviti u red. Pogledati iza kulisa svega što se događalo. A sve iza
kulisa njezina je domena.

Ali nije to bilo slučajno. Čula sam Vicki i Jodie kako o tome
razgovaraju. S točnim pojedinostima o mjestu. Tako da znam da je u
pitanju Aiden. Gitaristovi prsti. Je li im rekla da to učine? Da paze da
čujem? Možda me oblajala? Svi me ionako mrze.
Ali one bi to napravile samo da joj udovolje.
ZAŠTO???

Naslonila se na jastuke. Uvijek zašto. Veliki i mali zašto - sve njezine

pretpostavke ne vode ničemu bez odgovora. Možda samo vidi ono čega
nema. Stvara sulude veze između slučajnosti. Možda je luda...
Ukočila se i lagano raširila oči, hladnoća ju je obuzela dok su
komadići slagalice u njezinim mislima počeli padati na svoja mjesta.
Sranje. Jebote, sranje. Becca je čvrsto držala olovku škrabajući,
ispisujući riječi u žurbi i pod oštrim kutovima.

Tasha je znala da ću pomahnitati kad čujem za Aidena.

Prozvala sam je zbog laži o narukvicama. Osjeća se ugroženom.
Poslala sam joj poruku o zelenoj haljini. Misli da time želim nešto
poručiti/zaprijetiti? Boji se da nešto znam.
Pa povlači svoj potez: planira da je zateknem s Aidenom. Nagovara
nove barbike da se pobrinu da doznam kako su već u Starbucksu i da
odem tamo vidjeti je li istina. (KUJE.) Onda one sve zakuhaju na Internetu
pišući kako sam poludjela.

~ 246 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Zna da ću čuti za oblajavanje na netu. Da ću ispasti luda ljubomorna

bivša cura. Da mi nitko neće vjerovati ni riječ.
JE LI TO CILJ?
Ona ne zna što znam (što misli da znam??) pa se pobrinula da
ispadnem totalna luđakinja.
To je kao šah. Sve figure su na mjestu za slučaj napada.
Pijuni. Za nju smo svi mi pijuni.
Pa čega se onda boji da bih ja mogla znati?

Zadovoljna, izbacila je misli iz glave na papir i ispustila olovku.

Svima drugima izgledalo bi ludo. Znala je to. Ali je poznavala i Natashu.
Pravu Natashu, ne samo karizmatični predmet obožavanja. Neko
vrijeme, jako dugo vrijeme, zaboravila je kakva je zapravo, obuzeta
zavišću i očajničkom potrebom da opet bude dio čopora. A Natasha je
sakrila taj dio sebe. Ali Becca ju je poznavala. Možda se toga Natasha
bojala?
Sjetila se Aidena, prvi put ne poželjevši mu iskopati oči. Siroče. On
je još jedan pijun kao i svi ostali.
Popušila je cigaretu, ali nije smotala novu. Ostavila je prozor
otvoren, uživajući u hladnom povjetarcu. Zastori su lepršali, a sjajni
mjesec zrakama obasjavao strop. Zurila je u njih, smirena i istodobno
uskovitlana uma, dok je redom razmatrala događaje. Sjetila se Jenny na
psihijatrijskom odjelu, ili kamo su je već odveli. Hayley, slomljena i
prestrašena, odbija vidjeti majku. Nitko ne želi čuti ni riječ od onoga što
govore. Natasha, matica, kraljica košnice, s novim barbikama u sviti.
Becca, odbačena, i cilj je ostvaren.
Sve to još nije imalo smisla - znala je. I znala je da se mora
naspavati. Barem pokušati. Ali pod utjecajem adrenalina, cijelo tijelo
željelo je da jutro dođe što brže da može dalje istraživati tragove, pa je
samo ležala, zureći u mrak i čekajući da se sve razbistri.

~ 247 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Pedeset treće poglavlje

Zora je sve razbistrila, a u šest ujutro, Becca je bila odjevena i
sjedila je za računalom, okružena potpunom tišinom koja je vladala u
kući. Nije provjeravala društvene mreže - i Aiden i Natasha izbrisali su
je s popisa prijatelja na Facebooku, a ničega drugog korisnog nije bilo.
Uostalom, vidjela je sve što je morala vidjeti - ili je možda upravo to
trebala vidjeti. A ostali pripadnici košnice mogu se mirne duše baciti u
ponor kao leminzi, što se nje tiče. Ona će se na svoj način pomiriti s
Hannom.
Beccine bilješke od prethodne večeri stajale su na stolu pokraj nje
dok je pretraživala internet. Znala je što traži: novinske članke vezane
za slučaj. Još važnije, neki trag Hayleyne verzije događaja. Svi su znali
Tashinu verziju - Becca ju je čula već i od ptica na grani - ali Hannina
smrt i samoubojstvo profesora Garricka prekrili su sve ostalo. Možda
novine nisu smjele objaviti Hayleynu i Jennynu verziju događaja? Možda
su im njihovi odvjetnici rekli da ništa ne govore? Možda se, u svjetlu
onoga što se dogodilo Hanni - i što je za Beccu bilo osnovni podatak,
Hayleyna sabotaža reflektora - sve smatralo završenom pričom.
A možda je sve jako jednostavno: nikoga ne zanima njihova strana
priče. Može čekati do suđenja.
Ipak, Becca je temeljito pretraživala i pecala u beskonačnom
mnoštvu lokalnih i nacionalnih članaka. Neki su bili kratki, tek jedan
ulomak, neki duži. Nije čitala novine nakon svih tih događaja. Njezina
mama nije ih željela držati u kući, a što se tiče Becce, ona će to preživjeti
- zašto bi uopće željela čitati o tome? Bilo je čudno vidjeti vlastito
uplakano lice kako zuri u nju, uhvaćeno na izlasku s Hannina pokopa.
Gomila Tashinih fotografija. Nijedna Hayley ni Jenny. Nisu spomenuta
čak ni njihova imena. Listala je i listala sve dok se svi članci nisu stopili
u jedan. Najbolje što je uspjela naći bila je izjava odvjetnika koji je rekao
da su se dvije tinejdžerice izjasnile da nisu krive ni za jedno ubojstvo ni
za pokušaj ubojstva te nijedna od njih nije ništa priznala.
Već je htjela odustati kada je tekst, napokon, osvanuo. Zurila je u
članak nekih lokalnih novina, napisan nekoliko dana poslije njihova
uhićenja. Prije Hannina pokopa.

~ 248 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

... majka tinejdžerice optužene za ubojstvo Hanne Alderton i pokušaj

ubojstva Natashe Howland, čije se ime ne smije navoditi iz pravnih
razloga, objavila je na svojem Facebook profilu (objava je naknadno
izbrisana) nakon kćerina uhićenja.
“[ime izbrisano] verzija događaja potpuno je drukčija i istina će izići
na vidjelo, a onda će vam biti žao. Da, bile su u šumi, ali nije bilo onako
kako svi govore. Postoji film. Riječ je o ucjeni. Moja djevojčica nikoga nije
ubila i, bilo krivo ili pravo, ona ga je voljela, jebite se svi koji vjerujete toj
kuji. Prava je žrtva moja curica.”
Vjeruje se da je majka šesnaestogodišnjakinje imala problema s
alkoholom prije sloma njezina braka, u kojemu su, prema lokalnim
izvorima, i optužena i njezina majka bile podvrgnute zlostavljanju. Ne zna
se hoće li ovo biti dio njezine obrane. Djevojka, čije se ime ne smije
navoditi iz pravnih razloga, trenutačno je na procjeni je li mentalno
sposobna da joj se sudi. Policijski izvori potvrdili su nam da nikakav film
koji bi bio relevantan za istragu nije pronađen kod Natashe Howland.

Becca je nekoliko puta pročitala članak, dok ga nije zapamtila, a

onda je u svoje bilješke unijela ključne riječi.

Film. Ucjena.
Nije bilo onako kako svi govore.

Dugo je zurila u te riječi. Ucjena. Film. Događaji te noći nisu se

odvijali onako kako je Natasha rekla, možda su zato Hayley i Jenny
šutjele. Je li Natasha imala nešto inkriminirajuće o njima? Ali što? I zašto
to nije policija pronašla? Što se moglo dogoditi dok je Natasha patila od
amnezije? Sjetila se Hayley i Jenny u bolnici. Jesu li bile uznemirene ili
nervozne? Nije dugo bila s njima, a onda su otišle k Tashi po nešto. Misli
su joj se uskovitlale. Same su otišle do Tashine kuće. Jesu li zapravo otišle
potražiti taj film, a ne glazbu i knjige?
Pokupila je stvari i isključila računalo, dok joj je srce lupalo. Kada se
iz kupaonice njezinih roditelja začuo tuš, odjurila je dolje, viknula
doviđenja i izjurila van na svjež zrak prema školi.
Ali još nije sve imalo smisla. Kako se drukčije moglo odigrati, ako se
nije odigralo onako kako je Natasha tvrdila? Kako se u to uklapala
Hannah? Tako je bilo očito da je riječ o drugom pokušaju Natashina

~ 249 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

ubojstva, nakon što su uvjerile Jenny i Hayley da se Tashi vraća sjećanje.

Pokušale su drugi put jer su se bojale da će se ona sjetiti što su joj
napravile, zar ne? Sigurno se odigralo onako kako je Tasha rekla.
Sigurno. One su joj se rugale, vezale je, a onda je gotovo umrla. Bilo je to
čisto zlostavljanje koje je krenuo po zlu.
Komadi slagalice letjeli su njezinim mislima, ali nijedan nije bio na
pravome mjestu. Ali ako je sve bilo točno kako je Tasha rekla, zašto bi se
Tasha brinula o tome što Becca misli? Zašto bi joj smjestila da vidi nju i
Aidena zajedno i zbog toga pomahnita? I zašto Becca ne može prestati
misliti na uništenu zelenu haljinu? Kada je došla u školu, nije otišla u
zajedničku prostoriju trećih razreda ni na sat na koji je trebala ići, nego
ravno u kazališnu dvoranu.
Nije joj se ni približila otkako je Hannah umrla, i dok je hodala
hladnim hodnikom, osjećala je mučninu, usta su joj bila suha i u glavi joj
se lagano vrtjelo. Gotovo se okrenula i u jednom trenutku pobjegla, ali
morala je vidjeti gdje se to dogodilo. Morala se jasno sjetiti što se
dogodilo Hanni. Ako ne otkrije koji je smisao svega, onda laž o
narukvicama i sjećanje na zelenu haljinu i rečenica iskoristila je Beccu
nemaju jebenog smisla. Onda su tek preostali dijelovi slagalice kojima
ne može naći pravo mjesto i zauvijek će osjećati da je sve jako, jako
naopako.
Duboko je udahnula i gurnula vrata. Prostor je bio prazan. Profesor
Jones poučavao je u drugoj prostoriji, a kako je predstava otkazana,
kazališna dvorana izgledala je kao napušteno i zaboravljeno mjesto.
Ljudi su je izbjegavali rezervirati za bilo kakav događaj, a sve se
odigravalo u sportskoj dvorani. Nitko se nije htio sjećati toga da je ovdje
jedna djevojka umrla. Neko je vrijeme bila zaključana, dok policija nije
pregledala reflektore i cijela je šina podvrgnuta novoj sigurnosnoj
provjeri, a onda su pokušali odvratiti znatiželjne šestaše, ali dječje
zanimanje brzo je splasnulo pa je ravnateljica morala odlučiti da
dvorana napokon bude dostupna učenicima i učiteljima. Ali oni se,
naravno, nisu koristili njome.
Duhovi prošlosti lebdjeli su ispred nje poput staroga filma, dok je
stajala na vratima. Sjećanja su navirala i nestajala.
Planula je na Hannu i odjurila u kontrolnu kabinu. Natashi je slabo.
Hannah zauzima njezino mjesto. Reflektor pada.
Gotovo je mogla vidjeti vlastito lice kroz prozorčić kontrolne
kabine, užasnuto, zgroženo i šokirano u trenutku kada je primijetila
kako Hannah pada.
~ 250 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Sjene njihove prošlosti vratile su se do te stanke za ručak. Jennyn

ispad. Becca i Tasha u dogovoru da će pokušati iživcirati svoje bivše
dvije prijateljice. Reflektor se mora pomaknuti. Hayley se vere na
ljestve. Jenny, urokana i na rubu živaca, izdere se na Hannu. Izbija
svađa. Jenny govori Hanni da je Becca bila kod Tashe. Sve je bilo točno
onako kako se sjećala. Tu nije bilo nikakvih tajni. Okrenula se otići,
pomalo se bojeći da će se Hannin duh materijalizirati i moliti je da
ostane jer je osamljena, a onda je zastala. Tada joj je sinulo. Jasno kao
dan.
Ona nije vratila domarove ljestve i kutiju s alatom.
Natasha ih je odnijela.
Svi su otišli na sat - svi osim Tashe. Zagrlila je Beccu, zahvalila joj
što je tako dobra prijateljica i rekla da će ona vratiti alat.
Ostavila je Tashu samu s reflektorom i ljestvama, i samo je trebala
olabaviti kopče i skinuti zaštitni lanac.
Hannah je tamo stajala samo zato što je Tashi bilo mučno i vrtjelo
joj se u glavi. Je li se Tasha pobrinula da ne stoji tamo? A onda je
Hannah, slatka Hannah, željna udovoljiti drugima, stala na njezino
mjesto. Možda je Tasha željela da izgleda kao da su je Hayley i Jenny
željele ozlijediti – nije predložila da se scena ostavi za koji drugi dan - a
onda je Hannah stala pod reflektor i odjednom je, samo tako, sve
postalo puno ozbiljnije. Tatum&Mila.
Reflektor je samo trebao pasti, pomisli Becca i noge joj zadrhte.
Samo je trebalo izgledati kao da su željele ozlijediti Tashu.
Ali zašto?
Okrenula se i pustila teška vrata da se zalupe prije nego što se
naslonila na njih. Zašto bi im Tasha željela tako smjestiti? Tasha je
izgubila pamćenje. U tom se trenutku nije sjećala Jenny i profesora
Garricka. Nije se mogla sjetiti ničega što se dogodilo poslije ručka u
četvrtak. I izvučena je iz ledene rijeke, mrtva, i toliko sretna da Jamie
McMahon bude tamo i pronađe je.
Becci je pozlilo. Slučajno ili ne, bila je uvjerena da je Natasha
uzrokovala Hanninu smrt. Pojavilo se još dijelova ove čudne slagalice
koji se ne uklapaju. Ako su to uopće pravi dijelovi. Becca nije imala
dokaza da je Tasha pomaknula reflektor. Možda i nije. Ali pogled na
Tashinu licu kroz izlog Starbucksa stalno joj se vraćao. Kao da je Becca
napravila točno ono što je Tasha od nje očekivala. Na trenutak je

~ 251 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

kliznuo veo i još netko je provirio. Ali to je jedva bio dokaz. I dokaz
čega? Što Becca propušta? Koja je igra posrijedi?
Još je veće pitanje bilo je li ona izigrana? Od samoga početka.
A onda je još jedno pitanje zaprepastilo Beccu, pitanje od kojeg joj
se još više zavrtjelo u glavi. Kada je sve počelo?
Zvonilo je i ona se odjednom našla u gomili učenika koji su se žurili
na sat engleskoga. Emily više nije sjedila s njom i kada je ušla u malu
prostoriju, mogla je osjetiti kako joj se podsmjehuju.
“Moraš se pribrati i vratiti bar malo ponosa”, rekla joj je Emily,
glasno izgovorivši ono što su ostali nedvojbeno mrmljali. “Što ti se
dogodilo? Tko još tako luduje i uhodi bivše dečke? Prebrodi to!” Nato se
čuo još poneki smijeh, ali Emily se nije smijala. “Pretvorit ćeš se u jednu
od onih žena koje mužu odrežu onu stvar.”
“Joj, daj odjebi”, promrmljala je Becca baš kad je učiteljica na
zamjeni, gospođica Rudkin, ušla u učionicu. To nije bilo ni mudro ni
pametno, ali je bilo najbolje što je mogla učiniti dok joj je glava bila
puna ozbiljnijih briga. Sjela je na svoje mjesto i izvadila bilješke i knjigu
poezije, ali je izvukla i svoj papirić na koji je bilježila nedavne zamisli.
Kad je počeo sat, odlutala je u svoje misli. Profesorica Rudkin ionako je
neće ništa pitati. Gledala je u svoje bilješke, a onda uzela olovku da doda
još neke.
Situaciju se moglo promatrati na dva načina, zaključila je Becca. Sve
upućuje na to da je Natashina verzija događaja istinita. Sve se uklapa u
njezinu verziju događaja. Sve se doista fino uklapa, a dokazi poredani
jedan uz drugi upućuju na Hayley i Jenny. Lijepo su umotani i ukrašeni
vrpcom i predani Bennettici. I to je uglavnom učinila sama Becca. Zbog
toga je gunđala u sebi.
A što ako ih preokreneš?
Što ako Hayley i Jenny govore istinu, a Natasha laže? Koliko se toga
tada uklapa?
Pomislila je na dva mobitela koji sadržavaju toliko inkriminirajućih
dokaza. Nadzorne kamere koje prikazuju Jenny u prodavaonici. Igra
inspektorice Bennett s jaknom u ravnateljičinu uredu. Izgledala je
iskreno iznenađenom. Ne kriva. Iznenađena. Što je rekla Hayley? Nešto
da Jennyna jakna ima nagoren rukav? Plavuša u jakni iz Primarka
kupuje telefone. Nadzorna kamera ne hvata joj lice. Mogla je to biti bilo
koja plavuša.
Kad je Tasha obojila kosu u plavo???
~ 252 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Dobrih mjesec dana prije Božića, to je sigurno. Negdje polovinom

polugodišta? U listopadu? Sigurno je bilo tako nekako. Zapisivala je
misli koje su nasumce navirale.
A što ako je Tasha doznala za vezu Jenny i prof. Garricka prije tog
četvrtka? Davno prije.
A što ako je čekala? I planirala?
Nastupila je duga stanka prije nego što se olovka ponovno počela
micati.
A što ako Natasha uopće nije izgubila pamćenje?

~ 253 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Pedeset četvrto poglavlje

Na Aidenovu poruku odgovaram da me boli glava i da ću ga nazvati
poslije. To je taktika odgađanja i ljutim se na samu sebe što nisam
jednostavno prihvatila igru. Znam da sam trebala, ali trebam samo
nekoliko minuta mira. Jodie i Vicki me živciraju. Aiden me živcira. Svi su
tako jebeno posesivni. Ne volim čuti psovke u svojoj glavi. One su kao
trenutan gubitak kontrole.
Moram se pribrati. Ja ne griješim. Ja sam pedantna, uvijek sam bila.
Ja planiram. To sam priznala čak i u onom glupom - ali, priznajem,
korisnom - dnevniku. Ljudi se često trude i prikazuju se boljima dok
lažu. To, međutim, nikad ne bi trebao biti smisao. Smisao je odvratiti
druge od istine. Djeluješ li pritom dobro, nije bitno. Jedino je bitno da
zvučiš uvjerljivo.
Uvijek sam znala da će Bennettica tražiti bilježnicu - dr. Harvey joj
je morala reći za nju, a da nije, spomenula bih ga u našem razgovoru i
napravila točno ono što sam napravila - dignula veliku dreku oko toga
da ga ne želim predati, ali bih ga na kraju ipak predala. Voilà.
U bilježnici koju je inspektorica Bennett uzela ima puno toga
iskrenoga. Moje misli o obitelji, seksu i strahu od spavanja - sve je to
istina. Kao i svi razgovori koje sam zapisala. Lako je lagati kada si sam
stvorio situaciju, a ionako su najbolje laži uvijek napola istina.

*
Čujem majku kako me zove na večeru i njezin glas podsjeća me na
to da ionako nitko ne voli savršene ljude. Ili su uštogljeni - kao moja
majka - ili presladunjavi. Slatke djevojke nemaju prijatelja. Pogledaj
Hannu. Trudim se ne razmišljati o Hanni. Ona nije bila dio plana. Ubacila
se u moj plan. Moram biti poštena prema sebi, reflektor je bio čista
improvizacija. Sve drugo sam pomno isplanirala, ali reflektor je došao
sam od sebe i nisam mogla odoljeti.
A sada je stvarno podignuta optužnica za ubojstvo. Jadna Hayley.
Jadna Jenny. To se nije trebalo dogoditi. Bila sam ljuta na njih, ali sam ih
samo željela naučiti pameti. Javno ih osramotiti, možda izopćiti.
Nekoliko godina savjetovanja zbog zlostavljanja koje je pošlo po zlu.
Nisam trebala umrijeti. To je sve odmah učinilo puno ozbiljnijim, ali to
sam mogla držati pod kontrolom. Krivila sam samu sebe.
~ 254 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Hannah je, međutim, promijenila stvari. I to me iritira, ali sada ne

mogu učiniti ništa, a možda je i bolje tako. Sumnjam da bismo Hayley,
Jenny i ja opet mogle biti prijateljice, koliko god to lijepo zvučalo, bez
obzira na to jesam li im smjestila dvogodišnju ili cjeloživotnu pouku.
Ionako su za sve same krive. Da me nisu planirale odbaciti, kao da sam
nitko i ništa poput Hanne Alderton, a ne ona koja ih je stvorila, ja ne bih
morala ništa učiniti. Bile su spremne poniziti me. Svi žele biti moji
prijatelji. Svi. Uvijek je bilo tako. Kako su se usudile misliti da su one
bolje od toga? Sve je počelo kada su pomislile da me više ne trebaju. A
što se tiče
Hanne, pa nisam je ja silila da staje pod taj reflektor. Kao da je ikad
bila nešto više od svijeće koja čeka da se ugasi. Nikad nisam vidjela
smisla u ljudima poput Hanne.
Becca. Pitam se što se događa u Beccinoj ludoj ljubomornoj glavici.
Becca je uzrok mojega čudnog raspoloženja, znam to. Samo se želim
vratiti u normalnu, kad eto ti Bex sa zelenom haljinom i lažima, a onda
je ovog popodneva, dok smo odlazile iz škole, došla ravno do mene i
pitala me kada sam opet počela bojiti kosu u smeđe.
Sada više ne moraš biti plavuša, zar ne?
To je rekla. U njezinim se očima vidio izazov, u to sam sigurna. Zar
je očekivala da ću reagirati? Da ću nešto odati? Ako je tako, onda je
jednako glupa kao njezin bivši dečko koji smrdi po cigaretama.
Ili je nešto drugo? Je li mi nešto pokušala reći? Ali što? Koliko ona
može znati? Nezgoda sa zelenom haljinom je slična - iako je ishod bio
manje dramatičan. I onda sam prebacila krivnju na Hayley. Becca se
toga sjeća. Ali čak i ako je postala sumnjičava, ne može ništa dokazati.
Može li? Nisam sigurna je li moja nesigurnost u njezine namjere
uznemirujuća ili me zabavlja. Ne može mi ništa. Više ne. Gotovo je. Igra
je gotova. A ona još radi točno ono što se od nje očekuje. Njezin ispad
ljubomore bio je savršen. Nitko joj neće vjerovati ni riječ, čak i ako nešto
zna. Njezina je reakcija bila tako predvidljiva.
Svi su tako predvidljivi.
Mama me opet zove. “Odmah!” dovikujem joj. Ona je sada kao miš.
Vidim stalnu zabrinutost u njezinu pogledu i pitam se kako me uopće
mogla roditi, odgojiti, a da me još uopće ne vidi.
Ali pretpostavljam da ima nekog razloga za zabrinutost. Bila sam
tehnički mrtva trinaest minuta, što je, koliko god sam precizno
planirala, bilo neočekivano.

~ 255 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Trinaest minuta. Možda zato posvuda vidim trinaestice. Podsjetnik

na to koliko je malo nedostajalo da svemu dođe kraj. Na to kako sam
skoro pala u jamu koju sam sama iskopala. A da za to čak nisam bila ja
kriva. Pretpostavljam da će izići na vidjelo - najbolje isplanirana igra
miševa i ljudi...
Još se ponekad razljutim kada se sjetim tih dodatnih pet minuta
koje sam provela u vodi. Kada bih se mogla izvući nekažnjenom, mislim
da bih ubila psa. Sjećam se onoga hrčka u prvom razredu. Onoga koji me
ugrizao i raskrvario mi prst. Onoga kojega je Hannah Alderton toliko
voljela. Kako sam mu slomila vrat, iako je cvilio i koprcao se u mojim
rukama. To bih voljela napraviti tom psu. A možda i hoću, jednoga dana,
kada se sve ovo zaboravi.
Unatoč brižnom planiranju. Unatoč ranojutarnjem trčanju kroz
šumu i park, promatranju tko redovito izlazi, tko šeće psa, ide pješice na
posao ili ne može spavati. Sve sam izračunala do zadnje minute, a Jamie
McMahon i taj šugavi pas bili su točni kao švicarski sat. Promatrala sam
ih kroz stabla prema rijeci, gledala gdje pas njuška dolje prema obali.
McMahon je nekad na mobitelu - to je savršeno. Mora imati mobitel koji
radi. Svaki dan je bilo isto. Osim toga dana. Mojega dana. Onoga dana
kada sam ih trebala tamo. Pas je toga dana sakrio svoju uzicu. Kada sam
otišla s mamom da im se zahvalim i kad sam ga morala podragati,
poželjela sam mu zavrnuti taj njegov čupavi vrat.
Ipak, iako je to odjednom povisilo ulog za Hayley i Jenny, nisam
umrla zauvijek pa je sve bilo još puno efektnije nego da sam se samo na
trenutak pravila da sam u nesvijesti. Nitko nije dovodio u pitanje moju
amneziju. I dalje sam se držala plana. Čak i kad je dr. Harvey predložila
hipnozu, i na to sam imala odgovor. Previše je slično utapanju.
Prilično sam ponosna na to kako sam sve nastavila tako mirno,
makar se doista ne osjećam ponosnom zbog svega što sam postigla
onako kako to postižu drugi ljudi. Nekad sam zadovoljna, ali to je drugo.
Ali ja sam stvarno umrla i ipak se probudila, i sve se odvijalo onako
kako sam planirala pa mislim da smijem biti bar malo ponosna. Sve sam
isplanirala i sve se, čak i uz neobičan zaokret, savršeno odigralo.
Pitam se bih li trebala poduzeti nešto u vezi s Beccom. Nešto
konačno. Ta pomisao ne zvuči tako ekstremno poslije onoga što se
dogodilo s Hannom. Što počneš, moraš i završiti. Ali odlučila sam da
neću. Barem ne još. Beccu sam pretvorila u predmet poruge. Nitko je ne
uzima zaozbiljno. I nisam još sigurna kakve su joj namjere - možda ništa

~ 256 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

ne zna. A da budem iskrena, prilično uživam u njezinoj povremenoj

nepredvidljivosti.
Odlazim u kupaonicu i kapam oči, prije nego što se spustim na
večeru. Ali i dalje su umorne. Moram se prestati bojati zaspati. Moram
se prestati bojati onoga što me čeka u mraku. Strah nikad nije bio dio
mojega plana. Strah nije dio mene.

~ 257 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Pedeset peto poglavlje

Ovaj put Becca je napustila kuću prije nego što se njezina mama
uopće probudila. Tek je prošlo sedam, ali ona je bila budna, računajući i
razmišljajući, već satima. Poslala je Aidenu poruku oko dva ujutro -
Čuvaj se - ali on joj nije odgovorio. Možda je spomenuo Tashi poruku, i
neka je, njoj je svejedno. Aiden više nije važan, a ona je otkrila da
njezina ljutnja i bol potpuno nestaju. Samo ga je malo žalila. I on je
iskorišten, baš kao i ona.
Morala je napraviti dvije stvari prije škole. Prva je bila najteža, ali
morala je to učiniti, ako želi razumjeti što se dogodilo s ona dva
mobitela.
“Što hoćeš?”
Hayleyna mama bila je budna, ali je izgledala kao smrt.
“Tko je to?” Hayleyn tata oglasio se prije nego što se pojavio pred
njom. “O, ti si.”
Beccino srce lupalo je kao ludo i lice joj je gorjelo, ali se prisilila
progovoriti. “Oprostite, samo vas moram nešto pitati. Važno je. Moglo bi
pomoći Hayley”.
“Ti si dosad svoje napravila.” U njegovu je glasu bilo toliko prezira -
nije čak mogao ni sakriti mržnju. Sigurno izgleda jadno. Kao mali
Natashin psić koji je pomogao da njegovu kćer strpaju u zatvor. I imali
su pravo.
“Je li Natasha ikada bila ovdje?” Nastavila je, ne želeći im dati
vremena da joj zalupe vrata pred nosom prije nego što postavi pitanje.
“Poslije nesreće, kada su je pronašli u rijeci. Sama?”
Na trenutak su zurili u nju, a onda je Hayleyna mama uzdahnula.
“Ne. Nije. Nije bila ovdje ni s Hayley. Tada je bila tvoja prijateljica. Nije
ovdje bila neko vrijeme čak i prije nesreće. Samo Jenny.”
Becca je osjetila razočaranje. Ako Tasha nije bila ovdje, onda je u
pat-poziciji, a možda je pere paranoja.
“Sigurni ste?” upitala je.
“Jesam”, ponovila je Hayleyna mama. “A sad odjebi.” Te riječi,
umorne i pune boli, bile su poput udarca teškaša u pleksus, a Becca je
istoga trena zakoračila dva koraka unatrag. To su riječi koje nećeš čuti
ni od čije mame. Ne u Beccinu životu pripadnika srednje klase.

~ 258 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Oprostite. Samo sam htjela pomoći. Oprostite.”

“Ostavi nas na miru”, zagrmio je Hayleyn tata i nagnuo se preko
žene zatvoriti vrata. “Već si napravila dosta štete.”
“Čekaj.”
Riječ je zvučala tek nešto glasnije od daha.
“Čekaj”, ponovila je Hayleyna mama. Gledala je Beccu, krhku,
uznemirenu, slomljenu pticu.
“Bila je jednom. Kada je donijela narukvicu. Hayley je još bila u
školi, a ja sam ovdje bila sama.”
Beccino je srce poskočilo; pas koji veselo donosi uzicu. “Dala ju je
vama?”
“Nije.” Ženine oči stisnule su se dok se prisjećala. “Ne, ja sam ostala
dolje. Ona je otišla gore u Hayleynu sobu i ostavila joj kutijicu na
krevetu. Sjećam se kako sam pomislila da je to baš slatko.”
Becca se nasmijala. Nije se mogla suzdržati. Sigurno je izgledala
poput luđakinje, stojeći tamo licem u lice njihovoj boli i smijući se kao
luda. “Hvala vam”, rekla je. “Hvala vam.” Okrenula se i otišla, a oni su
gledali za njom kako juri niz ulicu. Ipak nije pat-pozicija. Zapravo, figure
su gotovo u položaju za zadnje poteze.
“Zašto je to bitno?” vikala je gospođa Gallagher za njom. “Što će to
promijeniti?”
Becca nije odgovorila. Možda sami shvate. Ona prvo mora dokazati
svoju teoriju.

*
Inspektorica Bennett nije bila od koristi. Becca je otišla autobusom
u grad i do osam je bila u policijskoj postaji pa je čekala petnaest minuta
da Bennettica stigne. Došla je noseći kavu za van i izgledajući kao da
nije puno spavala. “Rebecca? Što ti radiš ovdje?”
“Moram razgovarati s vama. O snimci nadzorne kamere.”
Inspektorica se zbunjeno namrštila. “Zašto? Sada radim na drugom
slučaju. Sve je predano državnom odvjetništvu.”
“Jeste li gledali samo kamere u prodavaonici mobitela? Jeste li
pratili djevojku dok izlazi? Ili provjerili Primarkove kamere?”
“Rebecca, je li ovo zato što se Natasha sada viđa s Aidenom? Znam
da boli, ali...”

~ 259 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“To nema nikakve veze s tim!” Becca je željela odalamiti toljagom i

nju i njezinu lažnu sućut samo da je prisili da sluša. “Ima veze s jaknom.
Sami ste rekli: to je jeftina jakna. Ima ih na stotine. Kako možete biti
apsolutno sigurni da ju je Jenny nosila? Kako znate da je netko drugi
nije kupio u Primarku i obukao da izgleda kao Jenny? Hayley, Jenny i
Natasha... sve su plave. Možete li ih razlikovati s udaljenosti? Na
zrnatoj snimci nadzorne kamere? Iskreno?”
“Čuj, slučaj je zatvoren”, rekla je Bennettica. “I to zahvaljujući tebi.
Pusti. Živi svoj život.”
“Hayley možda nije zadnja osoba koja je dirala reflektor koji je ubio
Hannu”, rekla je Becca prkosno. “Mi smo bili na satu, ali Natasha je bila
slobodna. Rekla je da će vratiti alat, pa smo je ostavili ondje. Ostavili
smo Natashu pokraj reflektora s alatom i ljestvama.”
Bennettica je zurila u nju i nije mogla vjerovati. “Pokušavaš li ti to
meni reći da misliš da je Natasha kupila mobitele i da je Natasha ubila
Hannu?”
“Točno to mislim.”
Dugo su gledale jedna drugu pokraj policijskog prijemnog pulta.
Bennetica je čak nije pozvala unutra na razgovor. Očito je Beccu
doživjela kao smetnju.
“Kada imaš sljedeći sastanak s doktoricom Harvey?” upitala je na
kraju policajka, a Becca je prasnula u nervozan smijeh.
“Znam što mislite. Mislite da je sve ovo zbog Aidena. Da sam ljutita,
ljubomorna i luda... Možda i jesam sve to, pomalo. Sada znam da sam
napravila budalu od sebe. Ali ovo... nije to.”
“Idi u školu, Rebecca”, Bennettica je postala nestrpljiva. “Ne
otežavaj si situaciju.”
Becca se ogorčeno nasmijala i slegnula ramenima, počevši se
udaljavati. Zapravo i nije očekivala ništa drugo. “Zar vas to ne muči?”
upitala je preko ramena prije nego što je žena nestala kroz glavni ulaz u
središte zgrade.
“Što?”
“Pa to kako je sve fino sjelo na mjesto? Račun u ormariću? Mobiteli
u njihovim sobama, još sa svim porukama? Dokazi kao da su bili lijepo
umotani u ukrasni papir i predani vam kao dar. Praktički i jesu. A ja sam
ga dostavila. I te vam se poruke nisu učinile čudnima? Kladim se da su
prestale iste večeri kada je Natasha pala u rijeku. Ništa više nakon toga?

~ 260 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Ne mislite li da je to čudno?” Zurila je u policajku, ali nije bilo nikakve

reakcije.
Bennettica dugo nije ništa rekla, a onda je ponovila: “Idi u školu,
Becca”, pa je zatvorila vrata. Becca je stajala vani na suncu i smotala
cigaretu.
To, dakle, nije uspjelo. Vrijeme je za Plan B.
Za dokaze koje Bennettica nije imala.
Film o kojemu Jennyna mama govori u onom izbrisanom statusu.
To je ključ.
Rekli su da ga policija nije našla pa je na trenutak Becca pomislila
da ga se Tasha sigurno na neki način riješila. Ali onda se sjetila kutije
uspomena pod Tashinim krevetom, pune stvari iz prošlih godina.
Natasha čuva stvari. Sačuvala bi negdje taj film, što god bilo na njemu.
Sačuvala ga kao zaštitu da spriječi Hayley i Jenny da progovore, ako
ništa drugo. Provevši cijelu noć razmišljajući o tome, Becca je bila
prilično sigurna da zna gdje je skriven.
Nasmiješila se. Bila je uzbuđena, nije se mogla suzdržati. Na neki
način bila je sretna što je Bennettica nije ozbiljno shvatila. To bi bio
mudar put. Ali ovako može odigrati svoju igru. Vrijeme je za obračun,
Tasha, pomislila je. Ovaj put sam definitivno ja na potezu.
Pogledala je koliko je sati. Danas ima puno posla.

~ 261 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Pedeset šesto poglavlje

Ulomak iz KONZULTACIJA DR. ANNABEL

HARVEY I PACIJENTICE REBECCE CRISP,
PONEDJELJAK, 4. travnja, 15:30

DR. HARVEY: A kakve osjećaje te objave na Facebooku i

društvenim mrežama izazivaju u tebi? Ljute te?
REBECCA: Prije su me ljutile. Proteklih nekoliko dana nisam
previše razmišljala o njima. Imala sam drugoga posla.
DR. HARVEY: Kakvoga?
REBECCA: (Stanka.)
Koja je razlika između psihopata i sociopata?
DR. HARVEY: Zašto to pitaš?
REBECCA: Razmišljala sam o motivaciji. Zašto ljudi čine nažao jedni
drugima?
DR. HARVEY: Govorimo li o Hayley i Jenny?
REBECCA: Koja je razlika između toga dvoga?
DR. HARVEY: Najjednostavnije je objašnjenje da psihopat nema ni
moralnih ni etičkih ograda. Sociopat ima moral, ali je njegov moralni
kompas često iskrivljen.
Oboje su dobri manipulatori. Oboje mogu biti vrlo šarmantni.
REBECCA: Mislite li da bih ja mogla prepoznati nekoga od njih?
DR. HARVEY: Kojega?
REBECCA: Oboje.
DR. HARVEY: Možda. Ne uvijek.
REBECCA: Zašto ljudima čine nažao?
DR. HARVEY: Ne čine to uvijek.
REBECCA: Ali oni joji to rade?
DR. HARVEY: Ne mislim da Hayley ili Jenny pate od bilo kojega od
tih dvaju poremećaja.

~ 262 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

REBECCA: Pretpostavili ste da govorim o njima - ja to nisam rekla.

Samo sam znatiželjna.
DR. HARVEY: Psihopatu ne treba razlog. Možda samo osjećaj moći.
Užitak u tuđoj boli. Sociopat bi trebao razlog, iako možda ne onaj koji bi
nekoga tko ne pati od tog poremećaja natjerao da ide do takvih
krajnosti. Nešto što tebe ili mene možda samo živcira ili nam smeta njih
može navesti da naude toj osobi. No, svaki je slučaj jedinstven. (Duga
stanka.)
Opet si izbrisala svoj Facebook? Možda osjećaš bijes prema svojim
kolegama?
REBECCA: (Smijeh.)
Bez brige, ne planiram biti Carrie u školi. Samo pokušavam
odgonetnuti kako takve osobe razmišljaju.
DR. HARVEY: I psihopati i sociopati su, po prirodi svojega
poremećaja, u osnovi vrlo sebični. Samo sebična motivacija njima ima
smisla.
REBECCA: Aha.
DR. HARVEY: Nisam sigurna da je ovo trenutačno najzdravija tema
za tebe. Jesi li razmišljala o mogućnosti da se baviš nekom sportskom
aktivnošću? Mogu preporučiti nekoliko kampova za mlade s PTSP-om.
REBECCA: Ja stvarno ne patim od toga.
DR. HARVEY: Moja je procjena da patiš.
REBECCA: (Stanka.)
Iskreno, doktorice Harvey, trenutačno ne vjerujem previše u vaše
procjene. Ali hvala - ovaj ste put bili od pomoći.
(Komešanje.)
DR. HARVEY: Imamo još dvadeset pet minuta.
REBECCA: Prihvatit ću vaš savjet i otići na svjež zrak.

~ 263 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Pedeset sedmo poglavlje

Danas sam u školi zatekla samu sebe kako stalno pogledavam gdje
je Becca. Nekako sam očekivala da će se pojaviti iza ugla i pogledati me
kao da sve zna, poput onih starih detektiva iz serija koje moja mama
gleda nedjeljom popodne. Ali nisam je vidjela. Otišla sam na kavu s
novim barbikama poslije škole i one su me pitale za Aidena, pa sam se
malo dopisivala s njim da budu sretne. Misle da ću se uskoro s njim
poševiti. Uopće me ne poznaju. Ali on je zato napaljen.
Vraćam se doma, bacam torbu na pod i uzimam sok iz hladnjaka.
Od kave sam žedna i malo mi je zlo. Nemam pojma zašto je uopće pijem.
Ispijam čašu soka od naranče i točim još jednu koju ću ponijeti gore. U
kući je tiho. Mama je konačno vani umjesto da me čeka da se vratim
kako bi mogla kokodakati oko mene.
Razmišljam o tome kako je s dečkima lako. Napaliti ih. Ne treba
puno, zar ne? Rekla sam Aidenu kako ga zamišljam da gura prste u
mene. Vicki je nato vrištala od smijeha, a ja sam joj rekla da mora srediti
taj svoj smijeh ako misli ostati - pa sam se zacrvenjela i znakovito
nasmiješila, zakolutavši očima prema njoj kao da je to nešto što
dopuštam mnogim dečkima.
Ne kanim dopustiti Aidenu da mi gura prste. Od same pomisli na to,
stišću mi se bedra. Iako njegovi poljupci nisu tako grozni, to je najviše
što sam voljna pretrpjeti u toj predstavi. Pitam se bih li se možda
morala malo pretvarati da sam zabrinuta za Beccu i onda prekinuti vezu
prije nego što je stvarno i počela. Poslužila je svojoj svrsi. Becca izgleda
luđe nego ikad i zvuči ogorčeno i bijesno.
Ipak, iako je poslužilo svojoj svrsi, poželjela sam kazniti Beccu zbog
njezina nedavna ponašanja.
Brojim stube uspinjući se, sretna sam kad broj prijeđe trinaest i
bacam se na krevet. Tek je pola pet, a ja sam već umorna. I dosadno mi
je. Barem je posljednjih nekoliko mjeseci bilo zanimljivo. Možda samo
meni. Sada se osjećam malo razočaranom. Bilo je tako lako, kad se sve
uzme u obzir. Sada se opet osjećam... pa ono, obično. Nema čak ni
predstave kojoj bih se veselila. Da Hannah nije bila takva blentača i stala
pod reflektor, vjerojatno bismo samo imali novu podjelu i sve bi se
nastavilo.

~ 264 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Čujem zujanje i gledam mobitel. Ništa. Uspravljam se. Nakon

nekoliko sekundi, opet zuji. To je sto posto zvuk poruke. Prekopavam
torbu i tamo, na dnu, uz ruž i rupčiće, skriven je mobitel. Drugi mobitel.
Zurim u njega. Jeftin je i običan i nije moj. Srce mi brže kuca. Nisam
sigurna je li to strah ili uzbuđenje, ali život je odjednom opet zanimljiv.
Kliknula sam na ikonu SMS-a. Telefon je pretpotopni, ali znam se njime
služiti. Pomno je odabran. Potpuno je isti kao i ona dva koja sam kupila
u One Cellu.
Pogledaj spremljene poruke, piše u SMS-u, crna slova na zelenom
ekranu. Starije nego retro. Gledam primljene i poslane poruke. Cijeli je
razgovor spremljen tu, između toga telefona i onoga s kojega dolaze
upute. Ništa neobično. Samo čavrljanje. Otpijam sok pokušavajući
shvatiti. Gotovo sam se nasmijala, gotovo. Srce mi je poskočilo kada je
stigla nova poruka.

Lako je, zar ne?

A onda još jedna.

Pogodi gdje je račun!

Još ne odgovaram.

U tvojem ormariću.
Nevjerojatno kako je tanak
papir računa.
Kako ga je lako gurnuti
kroz razmak oko šarki.

Beccin mozgić radi prekovremeno. Je li njezino sjećanje na zelenu

haljinu potaknulo sve ovo? Ili je to bila laž? Vjerojatno oboje. Becca
obožava zagonetke. Po tome smo slične.
Prilično sam impresionirana. Zlatna zvijezda kao nagrada za malu
debelu Rebeccu Crisp. Ali zapravo ništa od toga nije stvarno. Becca
može nagađati koliko god želi o telefonima i računima. Dopustit ću joj

~ 265 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

da povuče potez, a onda odlučiti što ću. Uvijek je otvarala agresivno, ali
partija se dobiva ili gubi u završnim potezima. Vrijeme je za odgovor:

Uvijek si imala
bujnu maštu.

Nema smisla da se pravim da ne znam tko je, iako još ništa nije
priznala. Osjećam se kao da gledamo jedna drugu preko šahovske ploče.

:-)

Gledam starinski smajlić i prvi put osjećam nervozu.

Što je tako smiješno?

Stanka. Htjela sam s gađenjem baciti telefon natrag u torbu, kad je

opet zazujao.

Moja mašta nije izmislila

film koji upravo gledam.

Zurim u poruku. Ježim se. Ne može ga imati.

Nedostaje li ti doma
nešto? ;-)

Dišem ubrzano od šoka i jurim dolje u kuhinju. Ne može ga imati.

Kuja ga nije mogla pronaći. Nije mogla.

~ 266 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Pedeset osmo poglavlje

Becca je zurila u tanki Airbook s naljepnicom New Yorka na
prednjoj strani i čekala sljedeću poruku, dok su joj se dlanovi gotovo
nervozno znojili. Nije imala pojma je li film na računalu ili nije - njezini
pokušaji da odgonetne lozinku su ga blokirali - ali je to bilo jedino
mjesto za koje je mislila da bi ga Tasha na njemu mogla sigurno sakriti:
zaboravljeni, nekorišteni laptop njezine mame, koji je stajao na
kuhinjskom stolu.
Bilo je relativno lako dočepati ga se. Uzela je ključeve iz Tashine
torbe u Barbie kutku zajedničke sobe, a onda se ušuljala kada je Alison
Howland izišla. Morala je čekati samo pola sata. Onda je ubacila ključeve
i mobitel na bonove u Tashinu torbu tijekom zadnjega sata. Bio je to sat
Drame i znala je da barbike ne vuku sve stvari u studio. U svakom
slučaju, Tasha nije. Ne dok postoji nova barbika željna dodvoravanja i
spremna ponuditi svoju torbu kao utočište za njezin mobitel i novčanik.
I to je bilo to. Obavljeno. Naravno, sada će otkriti je li se isplatilo.
Čekala je, nekoliko je sekundi prošlo u tišini.

Ne gledaš ga.

Srce joj se stisnulo. Sranje. Zar je krivo shvatila?

Nisi mogla odgonetnuti

lozinku. Promijenila sam je. Izabrana je
potpuno nasumce.

Becca se nasmije. Partija je počela. Odgovorila je.

O. K., priznajem.
Ne gledam. Ali ipak je
tu. I ti to znaš.
Ja to znam.

~ 267 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Čekala je.

Sve se može objasniti.

Rupe u sjećanju. Možda sam ga
snimila te noći, a možda sam
zaboravila.

Tasha je tako arogantna. Pametna je, ali nikad nije bila onoliko
pametna koliko je to mislila.
Moguće, ali malo vjerojatno, odgovorila je Becca. Kako se Tasha
sada osjeća? Znoji se? Ljuti se? Nije baš lijepo kada se poigravaju tobom.

Moguće i vjerojatno.

Uvijek je bila tako samouvjerena. Becca je poželjela da može vidjeti

Tashino lice kada shvati kako jedan mali detalj u filmu može otkriti
njezinu verziju događaja. Sve se svodi na Hayleynu nezgodu. Ozlijeđeni
zglob. Tajming. Natasha je sve isplanirala. A prvi dio njezina plana bio je
stvoriti nešto konkretno što može sačuvati i upotrijebiti. Film. To je
sigurno snimila prije nego što je obojila kosu i kupila mobitele. A to
znači da će Hayleyn zglob na njemu biti omotan, ako je ona na njemu.
Skinula je gips tek poslije Božića. Na filmu ga mora imati.
Becca je poslala još jedan smajlić, sigurna da će potaknuti njezinu
bivšu najbolju prijateljicu na djelovanje. A onda je poslije nekoliko
trenutaka dometnula:

Razmisli još jednom o tome. Ako se nisi

dosjetila za pet minuta,
onda i nisi tako pametna
kako sam ja
mislila.

Spustila je mobitel i uzela iPhone. Potražila je Aidenov broj.

~ 268 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Mislila sam da bi morao znati,

Tasha će te napucati za jedan sat.

Pritisnula je “šalji”, a onda spustila mobitel. Nije se ni potrudila

provjeriti odgovor. Aiden više nije bitan.

~ 269 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Pedeset deveto poglavlje

Četiri sam puta duboko udahnula, bijesna jer je svaki od udisaja bio
drhtav i jer su mi se ruke tresle. Sjedim na krevetu i zurim u mobitel.
Nešto mi nedostaje. Becca nikad nije tako samouvjerena. Što ona zna, a
ja ne znam? U što bi ona mogla biti tako sigurna a da nije vidjela film?
Prisjećam ga se cijeloga u glavi, hodajući gore-dolje da se riješim
nervozne energije u nogama. Želim otići u šumu na trčanje, ali ne mogu.
Budi smirena, govorim samoj sebi. Ovo je još uvijek igra. Opasna, ali
ipak igra. Štoviše, moja igra. I barem mi više nije dosadno. Pokušavam
se nasmijati, ali hvatam svoj lik u zrcalu i izgledam blago poremećeno.
Što bi mogla znati?
Film sam snimila na parkiralištu iza Asde. Isti auto, isti muškarac,
iste djevojke. Na mamin laptop presnimila sam ga tek u petak navečer
pa bi se lako moglo opravdati kao rupa u mojem sjećanju, kao da sam ga
zaboravila. Ne bi bilo blistavo, ali mogla bih to pokriti.
Pa što je onda to? O, Becca, Becca, Becca, mala debela Rebecca koja
još u sebi nosi silne rane, kao da još ima šlaufe oko trbuha, čega se
mogla sjetiti, a da je meni promaklo?
Zamišljam je kako sjedi doma, mudra, čekajući da odgovorim.
Mrzim kada za nekim kaskam. Ja sam uvijek dva koraka ispred. Odbijam
pitati.
Je li nešto s vremenom? Ne, obje su večeri bile vedre i mračne. Ništa
nije bilo drukčije. Ništa!
A onda sve zastaje na trenutak. Čak i moje srce. Znam što je. Znam
zašto se Becca smješka i strpljivo čeka.
Hayleyn zglob.
Da sam film snimila u četvrtak navečer, kada sam rekla da sam
otkrila da se Jenny jebe s profesorom Garrickom, večer prije nego što
sam pala u rijeku, Hayleyn zglob bio bi u redu. Ali film je snimljen ranije,
kada sam stvarno otkrila. A onda je Hayley imala gips na ruci.
Zurim u mobitel i najradije bih Becci oči iskopala kroz usrani ekran.
To je dovoljno da me uništi. To je dokaz i Becca to zna. Otkrije li
Bennettica da sam znala za Jenny i profesora Garricka mjesecima prije
nego što sam pala u rijeku, sve se mijenja. Možda ne bi objasnilo zašto,
ali bi sigurno dokazalo da sam lagala da sam izgubila pamćenje. Puno

~ 270 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

sam toga slagala. To je poveznica koja bi sve mogla razotkriti.

Preokrenuti rezultat.
No, obuzima me mir dok razmišljam o cijeloj situaciji. Becca nije
odnijela film Bennettici. Umjesto toga javila se meni. Zašto?
Jer Becca sigurno ne želi da idem u zatvor.
Zurim u šahovsku ploču u kutu, na kojoj figure jedva čekaju da se
pomaknu, a onda uzvraćam poruku.

Čestitam. Dobro
promišljeno. Znači, uzela si
mi lovca?

Ovo je još moja partija.

Ma daj, molim te! To je sigurno kraljica! ;-)

Škripim zubima. Moja tolerancija na smajliće polako nestaje.

I što želiš?

Čekam.

Za početak želim
da nogiraš Aidena.

Gotovo sam se nasmijala. Stvarno? Sigurno sve ovo vrijedi više od

toga?

Još ga želiš???

Odgovor je stigao brzo.

~ 271 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Ne. Ali mislim da je bolje da ga

maknemo s ploče. Poslužio je
svrsi, zar ne?

Gotovo sam bila impresionirana. Možda sam podcijenila Beccu. I u

pravu je. Bilo bi dobro riješiti ga se. Uzimam svoj normalni telefon i
tipkam poruku, gotovo mrzeći samu sebe dok to radim. Žao mi je Becce,
ovo je prebrzo, i bla bla sva sam mila i slatka. Pritišćem “šalji”. A onda
šaljem Becci poruku na drugi mobitel.

Jesam.

Gotovo sam joj zahvalila što me oslobodila njega i mogućeg guranja

prstiju, ali nisam sigurna da je spremna za to. Napokon, voljela ga je.

Što još?

Stanka. Radi to zbog dodatne dramatičnosti, što je očito iritantno,

ali nek joj bude, nek uživa. Igra još ni izbliza nije gotova.

Hoću natrag svoj život.

Prije nego što sam stigla pročitati, mobitel je opet zazujao. A onda
opet.

Moj bolji život.

Želim biti tvoja najbolja
prijateljica.

Smijem se, naslanjam na jastuke i gledam u stablo ispred prozora.

Naravno. To je jedino što je Becca ikad željela. Izvedivo.

Razgovarajmo.

~ 272 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Becca je dokazala igru s mobitelima. Pametna je. Otkrila me. Sada

se moramo riješiti i njih i filma. Bože, na neki je način tako genijalna, a
na drugi opet tako predvidljiva. Trebat će mi vremena, za taj njezin
zahtjev, ako odlučim igrati po njezinu. Opet je učiniti popularnom.
Možda bih i trebala neko vrijeme. Moglo bi biti zanimljivije od ove
dosade, ali ima i drugih smjerova u kojima mogu pogurnuti ovu partiju.
Kamo god otišla, kanim pobijediti.
Sada barem znam što joj je cilj. Moj drugi mobitel zvrnda, ali ga
ignoriram. To je valjda Aiden, a i on je već zaboravljen što se mene tiče.
Dobro je kad imaš o čemu razmišljati. Kad imaš što planirati.
Još sam se jače nasmijala kada sam shvatila da nisam pokušala
prebrojavati trinaestice od Beccine prve poruke. Bolja je terapeutkinja
od dr. Harvey.

~ 273 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Šezdeseto poglavlje
Jamie je otvorio crveno vino i pustio ga da malo odstoji. Prošlo je
jedanaest, ali on je pripremio kasnu večeru, sir i prepečenac i hladni
narezak, koji su čekali da Caitlin stigne. Jedna od stvari koje su išle u
prilog njihovoj novoj vezi bilo je to da nijedno od njih dvoje nije imalo
normalan raspored. Drugi bi u Brackstonu mogli razmišljati o odlasku
na počinak, ali Jamie je još bio budan i tek je prestao raditi, na vrijeme
da se stigne istuširati i izgledati što pristojnije.
Čuo je kako se na šljunku zaustavlja auto i srce mu je malo jače
zakucalo. Mrzio je samoga sebe jer je bio tako nervozan, ali već neko
vrijeme nije izlazio ni s kim i iako nisu planirali da ona kod njega
večeras prespava, osjećalo se da se to podrazumijeva. Živjela je na
drugom kraju grada i došla je ravno s posla pa nije dolazilo u obzir da
pije i vozi.
“Bok”, rekla je. Izgledala je dobro. Dok je radila nosila je odijela,
tamna i ozbiljna, jer je željela da je tako dožive, ali sada je na sebi imala
traperice i crvenu bluzu, s odgovarajućim ružem. I kosa joj je bila
opuštena i sjajna, padajući preko ramena. Duboko je udahnuo. Ovo je
sigurno spoj.
“Mogu li ući?” Oklijevala je na vratima, pruživši ruku da pomiluje
Biscuita željnog igre, a onda je podignula bocu. “Ako ti je slučajno
ponestalo.”
“Za to nema opasnosti.”
Odmaknuo se u stranu i propustio je pa joj je pridržao kaput. Dok
su - oboje pomalo nervozni, zaključio je - išli prema dnevnoj sobi, Aiden
se spustio stubama. Odmah je u džep gurnuo džoint koji je nosio, ali
Jamie je sumnjao da ga Caitlin nije primijetila.
“Mislio sam da za večeras imaš planove?” upitao je Jamie.
“Oprosti, otkazani su. Ali neću vam smetati - samo idem po piće.”
Izgledao je neraspoloženo, a Jamie im je svima natočio čašu vina. Na
trenutak je bilo dobro što je Aiden s njima - razbio je napetost i dao
dvjema odraslim osobama nešto na što će se usredotočiti. Jamie se
zapitao kada je zadnji put Bennettica s nekim izišla. Što si stariji to je
teže upoznavati ljude i to je lakše živjeti sam.
“Izgledaš jadno”, rekao je. “Sve je u redu?”

~ 274 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Aiden slegne ramenima, slabašnim pokretom koji obično nosi

znatno dublje značenje. “Tasha me nogirala.”
“Žao mi je što to čujem.” I bilo mu je žao, iako bi Aiden mogao malo
isprobati samački život u kojemu Jamie ima i previše iskustva. “Malo
iznenada, zar ne?”
“Da.” Aiden zastane. “Mislim da Becca ima neke veze s tim.”
“Kakve?”
“Čudno je. Poslala mi je poruku da će me Tasha nogirati - ne luđački
bijesnu poruku, samo je napisala da će me Tasha nogirati za jedan sat, a
onda sam dobio poruku od Tashe u kojoj je pisalo baš to.” Pijuckao je
vino. “Ne smeta mi to, stvarno, ali je došlo iznenada. Prije mi je slala
poruke i sve se činilo prilično kul.”
“Možda su se Becca i Tasha pomirile”, rekao je Jamie. “Znaš kakve
su cure.”
“Da, možda.” Aiden je krenuo natrag prema hodniku. “No, ostavljam
vas. Idem gledati televiziju u svojoj sobi.” Kimnuo je Caitlin. “Želim vam
ugodnu večer.”
S obzirom na to koliko su Aidenova ramena bila obješena dok je
odlazio, Jamie je pomislio da je Aidenu puno teže nego što je htio
pokazati. Naučio je tešku lekciju da žene ipak nije tako lako razumjeti.
“Ne mislim da su se pomirile”, rekla je Caitlin, uzevši bobicu grožđa
s daske za sir i ubacivši je u usta prije nego što je sjela na sofu. “Becca i
Tasha.”
“Zašto to kažeš?”
Izula je cipele i podvukla noge pod sebe, a Jamie se odjednom
osjetio opuštenijim. Nekako se činilo prirodnim, to da je ona tu,
opuštena u njegovu domu. Sjeo je pokraj nje.
“Becca je došla k meni u postaju. U osnovi je rekla da misli kako je
Natasha sve sama izvela. Pad u rijeku. Hannina smrt. Ona misli da je
Tasha sve smislila.”
“Natasha? To je ludo. Hoću reći, znam da je Becca bila uznemirena i
sve to, ali zašto bi tako nešto uopće smišljala?”
“Govorila je o snimci nadzornih kamera i Jennynoj kupnji mobitela.
Htjela je znati jesmo li pogledali kamo je išla poslije toga. Rekla je da je
Natasha bila zadnja u kazališnoj dvorani onoga dana kad je Hannah
Alderton stradala.” Caitlin je podignula pogled. Bila je zamišljena. “Rekla
je da je sve previše uredno umotano i da mi je ona to dostavila.”

~ 275 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Ludo. Sirota cura. Mislim da joj treba dodatna terapija.”

“Možda.” Caitlin se poput mačke naslonila na sofu, gledajući u čašu
vina. “Ali je rekla nekoliko točnih stvari.
Nismo gledali kamo je Jenny otišla poslije prodavaonice mobitela.
Zadala sam nekome da prekopa te snimke danas popodne. Siroti Marc
još je na poslu.”
“Ali ne vjeruješ joj?”
“Ne.” Odmahnula je glavom. “Ali moramo sve dobro istražiti prije
nego što slučaj završi na sudu.”
Jamie ju je gledao. Bila je s njim, ali ne u potpunosti. “Nešto te još
muči u svemu tome?” upitao je.
“Samo mobiteli. Jer Becca ima pravo. Zašto su se Jenny i Hayley
prestale koristiti njima poslije te večeri? Zašto su ih zadržale, zajedno sa
svim dokazima koji su bili na njima?”
Jamie se naslonio pokraj nje, dok su im se ruke dodirivale. “Valjda
zato što su tinejdžerice. Možda su mislile da nikad neće biti uhvaćene.”
“Da, imaš pravo. To i ja mislim.” Pogledala ga je i nasmijala se.
“Dosta posla. Kako ste ti i Biscuit proveli dan?”

~ 276 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Šezdeset prvo poglavlje

Uobičajeno mjesto? U ponoć?
Becca je poslala poruku, a onda ostala sjediti, u svojoj sobi,
razmatrajući sve puteve kojima bi se igra mogla nastaviti, sve dok
njezini roditelji nisu ugasili svjetla u prizemlju i otišli u krevet.
Kada se iskrala iz kuće, s ruksakom na leđima, pitala se tisućiti put
je li smiješna. Ili glupa. Sada bi sve moglo biti gotovo. Ona možda nije
mogla ući u računalo, ali policija bi mogla. Ali to bi značilo da mora
nagovoriti Bennetticu da ga pokuša otključati umjesto da uhiti Beccu
zbog krađe, a dopisivanje preko mobitela na bonove nije dovoljno čvrst
dokaz. Inspektorica je već ionako mislila da je luda. Lako bi mogla
ustvrditi da je Becca slala oba niza poruka i odbaciti ih. Što je ironično,
jer je Tasha učinila točno to.
Suma je bila mračna pa je uključila svjetiljku da pronađe put.
Pokušala je zanemariti nervozu. Nije bila sama u šumi. Tasha će već biti
na čistini - na uobičajenome mjestu. Vjerojatno je odavno ondje. Htjet će
biti sigurna da Becca nije postavila kakvu zamku, ili je možda ona sama
postavljala zamke. A Tasha se neće bojati biti sama noću u šumi. Većina
ljudi boji se čudovišta ili psihopata. A Tasha je psihopat.
Becca je pokušala ostati samouvjerena, dok su stabla postajala sve
gušća uz usku stazu, a tamne grane udarale je po odjeći i greble joj lice.
Svjetiljka je bacala slabašnu svjetlost u mračnoj noći, a želudac joj se
grčio. Trebala je samo otići na policiju. Trebala je, znala je to. Ali ovdje
nije u pitanju samo pravda. Ona mora otkriti zašto je Tasha sve ovo
učinila, a to nikad neće podijeliti s Bennetticom. Možda će izmisliti neki
razlog, nešto prihvatljivo, ali to neće biti istina. Možda večeras, kada
budu samo njih dvije, Becca bude imala priliku izvući istinu iz nje.
Duguje to Hanni. Duguje to Hayley i Jenny. Duguje to sebi. Ovdje nije
bitna Bennettica. Ovdje su bitne sve one.
Na čistini su bile četiri svjetiljke, po jedna u svakom kutu, stvarajući
obasjanu pozornicu oko Natashe, koja je sjedila na srušenom deblu,
otvorene boce vina pokraj nogu. Kad su se zadnja stabla razmaknula,
Becca je zasvijetlila svojom svjetiljkom. Bila je suvišna.
“Malo pretjerano, ne misliš?” rekla je.

~ 277 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Ne volim mrak.” Tasha je ustala i podignula plastičnu čašu. “Za

tebe i tvoju pamet, Bex.” Otpila je i ponovno sjela natočiti Becci. “Dođi,
sjedni kraj mene.”
Bilo je neobično mirno, kad je Becca skinula ruksak, a Tasha joj
pružila piće. Gledala je u svoju bivšu najbolju prijateljicu dugo, sve dok
se Tasha nije nasmijala, a onda otpila iz obje čaše i dala Becci da bira.
“Bez brige, nije otrovano.”
Becca uzme čašu, otpije, a mjehurići joj pojure kroz nos.
“Šampanjac?”
“Mislila sam da smo ga zaslužile.”
Mi. Odjednom su postale - mi. Kao da je Becca bila dio cijeloga
ludila. Becca zapali cigaretu - bacila je zadnju lovu za kutiju Marlboro
Lights cigareta za ovu priliku - i sjedile su šutke dok je pušila.
“Znači, pristaješ?” upitala je. “Opet smo najbolje prijateljice?”
Tashina plava kosa presijavala se u zlatnim nijansama na toj
svjetlosti. Čak i sada, uza sve što je Becca znala, još je izgledala savršeno.
Povjetarac je šumio u krošnjama. Kao da su zadnji ljudi na zemlji.
“Da”, rekla je Tasha. “Da, mislim da jesmo. Iskreno, bit će to
olakšanje. Ostale su dosadne. Kao loše fotokopije Hayley i Jen.”
“A ni njih nisi doista voljela.”
Nagnula je glavu pogledati Beccu u lice. “To nije istina! Bilo je
trenutaka kada su me znale razbjesniti, naravno, ali sam ih voljela. Bile
su mi najbolje prijateljice.” Zastala je. “Samo se nisu ponašale kako
treba.” Pijuckala je piće i zamislila se, usredotočena na situaciju. “Ali
morat ćemo to pažljivo izvesti da ne bi izgledalo čudno. Inscenirat ću
svađu s Vicki i Jodie. I izmislit ću neka sranja o tebi na fejsu što će te
prikazati u dobrom svjetlu. Ljudi me vole. Sada me svi vole više nego
ikad prije. Prihvatit će to.”
Još nemirna, Becca se pitala kako doista funkcionira Natashin
mozak. Je li shvatila koliko suludo zvuči? Nije bila nimalo svjesna sebe
kada je rekla da je voljela Hayley i Jenny. Poslije svega što je učinila da
im podmetne ubojstvo i pokušaj ubojstva i uništi im živote, ona je još to
mogla mirne duše izgovoriti?
Samo oprezno, mislila je Becca. Budi jako oprezna na ovom opasnom
terenu.
“Zelena haljina”, rekla je Natasha, uz skrušen osmijeh. “Potpuno
sam je zaboravila. Mrzila sam što je imaš.”

~ 278 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“I ja sam je zaboravila, sve dok nisam vidjela fotku, kad mi se sve

vratilo. Gotovo sam ubila Hayley kad se lak prolio po njoj tik pred moj
rođendan.” Zastala je, prisjećajući se. “To si sve ti namjestila. Rekla mi
da je Hayley bila ljubomorna na moju haljinu. Podmetnula lak za nokte
u njezinu sobu nekoliko dana prije, tako da ga ja vidim. Mislim da si
izazvala najveću svađu koju smo Hayley i ja ikad imale.”
“I zato si postala sumnjičava ovaj put.”
“Da, zbog toga i laži o narukvicama. Tada nisi bila tako pametna.”
“Pa bile smo male”, rekla je Tasha. “Da je moja glupa majka držala
jezik za zubima, sve bi bilo dobro. Bila je tako zgrožena. Majke prijatelja
ne bi se smjele sprijateljiti. Ipak, da sada to radim, sama bih kupila lak
za nokte i sakrila ga, umjesto da moja mama zna da je moj jer ga je ona
platila. Onda nikad ne bi mogla reći da sam se sigurno ja ušuljala u tvoju
sobu i prolila ga po haljini. Svi bi vjerovali da je to učinila Hayley.”
“Mislim da si ovaj put otišla predaleko”, rekla je Becca suho. Bila je
previše nervozna i vrtjelo joj se u glavi. “Dvoje ljudi je mrtvo.”
“Da, moglo bi se reći da je postalo malo ozbiljnije nego što sam
planirala”, rekla je Tasha.
“Sereš.” Grohotan smijeh došao je niotkuda, ali kada je počela,
Becca se nije mogla zaustaviti bez obzira na to koliko je bila šokirana.
Bilo je smiješno, njih dvije sjede tu i razgovaraju o svemu što se
dogodilo, kao da je u pitanju tek mala svađa koja je izmaknula kontroli.
Becca se sjetila lica Amande Alderton na pokopu i nekako se počela još
jače smijati. Bio je to smijeh ili plač. Možda histerija. Što god to bilo,
Tasha je zurila u nju jedan trenutak, a onda su se obje smijale i nisu se
mogle zaustaviti, potičući jedna drugu na nove salve smijeha, kad god bi
se jedna od njih uspjela pribrati.
Ovo je kao nekad, pomisli Becca, osjetivši kako je boli čeljust, a oči
suze. Nekad davno, davno, dok smo bile male.
Napokon su se obje djevojke iscrpile pa je smijeh izblijedio u tek
povremeni kikot, a onda uzdah, sve dok nije nastupila tišina.
“Mi smo kao one cure iz Vještica iz Salema”, rekla je Tasha kad je
opet došla do daha. “Vani u šumi, smijemo se i bacamo svoje mračne
čarolije.”
“Ali ja se neću skidati. Ne s ovim bedrima.”

~ 279 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Ha”, nasmijala joj se Tasha, iskreno. “Ti si uvijek bila

najduhovitija.” Stisnula je Beccinu ruku s puno ljubavi, a onda pogledala
u daljinu. “Znaš, trebam onaj laptop natrag.”
Becca je otvorila ruksak i izvukla tanki srebrni Airbook. “Evo. Mora
se napuniti.”
Srce joj je lupalo dok ga je Tasha uzimala. Vidjela je kako joj oči
prelaze preko naljepnice New Yorka u kutu poklopca, a onda se opet
nasmijala.
“Hvala, Bex.” Tasha je ustala. “Noge su mi ukočene. Odavno ovdje
sjedim. Idemo u šetnju?” Podignula je računalo. “Mogla bih ga samo
baciti u rijeku. Moja se mama ionako nikad ne koristi njime.”
Becca je ustala, a Tasha ju je uhvatila pod ruku. “Možda je tako
oduvijek trebalo biti, Bex”, rekla je. “Ti i ja. Zauvijek najbolje prijateljice.
A ako si uspjela sve ovo odgonetnuti sama, pomisli samo što bismo
mogle zajedno. Riješiti se, recimo, psa Jamieja McMahona. Osvetiti se
Aidenu jer je bio takav seronja?”
“Imat ćemo puno vremena za sve to”, rekla je Becca.
Hodale su još neko vrijeme prije nego što je Becca ponovno
progovorila. Na kraju je jednostavno morala pitati. Noćas su bile kao u
mjehuru, svojemu privatnom prostoru. Ako se Natasha ikad misli
otvoriti, onda će to biti sada.
“Sigurno si morala puno planirati”, rekla je. “A onda glumiti
amneziju. Čak si na trenutak i umrla.”
“To se nije trebalo dogoditi. Za to su krivi Jamie McMahon i njegov
ogavni pas, jer su kasnili u šetnju.”
“Ali zašto si to učinila, Tasha? Zbog profesora Garricka? Molim te,
reci mi da se tebi nije sviđao.”
“Nemoj biti odvratna!” Tasha se smijala. “Naravno da nije.”
“Pa zašto onda?” ponovno je upitala Becca. Tasha je duboko
udahnula. “Stvarno nije jako komplicirano”, počela je.

~ 280 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Šezdeset drugo poglavlje

Bili su ispruženi na sofi, Caitlinina glava počivala je na njegovim
grudima, i baš su gledali akcijski film, kada je njezin mobitel počeo
zujati. Do toga trenutka večer je bila vrlo čedna, a dok je Aiden na katu,
Jamie se doista nije imao volje upuštati u nešto više od ugodnoga
opuštanja u njezinu društvu. Kao da je baš tako moralo biti.
“O, Bože, što je sad?” promrmljala je, s oklijevanjem uzevši mobitel
sa stola. Prešli su na drugu bocu crvenog i oboje su bili lagano
ošamućeni. Ime Marc Aplin pojavilo se na ekranu, a ona je sjela i
uspravila se.
“Bolje ti je da je važno.” Pogledala je Jamieja ispričavajući se dok se
javljala na telefon. Pitao se je li zato neudana. Kako muškarci podnose
da njezin posao bude ispred njih? Nije mogao zamisliti da bi njemu to
smetalo. Bilo bi dvolično. Ako itko voli svoj posao, onda je to on. Ukočila
se.
“Siguran si?” rekla je. “Možeš li mi to poslati?” Pokazala je Jamieju
prema svojoj jakni, a on je otišao po nju prije nego što je uklonio ostatke
njihove večere, za slučaj da joj zatreba stol. Kopala je po džepovima
tražeći iPad mini, a kada ga je našla, bacila je jaknu u stranu.
Jamie je sjeo pokraj nje dok je prebacivala navlaku i pretvarala je u
mali stalak na koji je postavila tablet. Osjećao se pomalo čudno, kao da
smeta u nekom privatnom razgovoru, ali je bio i znatiželjan. Je li to taj
novi slučaj koji je spomenula? Ili je to još nešto što ima veze s
djevojkama? Rekla je da ju je Becca posjetila i da još istražuju - jesu li
ovo novi dokazi?
“Stiglo je”, rekla je i kliknula na link.
Jamieju je trebao trenutak da shvati što gleda, jer su snimke bile
zrnaste i mutne sve dok se iPad nije smirio i počeo ih prikazivati kako
treba. Trgovački centar. Blizu izlaza.
“Vidim je”, mrmljala je Bennettica na mobitel, očiju uprtih u ekran
na kojemu se vidjela snimka djevojke u jakni kako ide prema stražnjem
izlazu i prema parkiralištu. “Još ništa neočekivano.”
Snimka se promijenila i sada je prikazivala unutrašnjost i kino u
daljini s druge strane redova automobila. Djevojka je zastala i otkopčala
jaknu, brzo je strgnuvši sa sebe. Pogledala je uokolo na trenutak, a onda
je ugurala u kantu za smeće.
~ 281 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Imaš to zumirano?”
Jamie je još zurio u mali lik na filmu, kada je Caitlin zatvorila
snimku i vratila se u inbox. Kliknula je drugi link. Uvećani kadar.
“To nije Jenny”, rekao je Jamie tiho. “To je Natasha.”
Caitlin je bila na nogama, mobitela još uvijek na uhu. “Kupila je
jaknu u Primarku, obukla je, a onda bacila, kupivši prije toga mobitele.
Imaš snimku iz Primarka?” Stanka. “Ionako nije bitno, ovo je dovoljno.
Želim da je privedu u postaju. I Rebeccu Crisp. Rebecca je to otkrila.
Nazovi me kad ih pokupiš. Trebat ću...”, zastala je kada se Aiden pojavio
na vratima. “Jesi li popio više od čaše vina?” dreknula je na njega.
Odmahnuo je glavom.
“U redu je”, završila je. “Imam prijevoz. Nađi djevojke i nazovi me.”
“Što se događa?” upitao je Aiden. “Samo sam se spustio po kolu.”
Činio se lagano napušenim, što je smetalo Jamieju, s obzirom na to
da im je detektivka u kući, ali je pretpostavio da je sada za to neće biti
previše briga.
“Becca i Tasha”, rekao je Jamie. “Mislim da si možda pobrkao
luđakinje.”
Aiden je zurio u njega. “O čemu to govoriš?”
Caitlinin mobitel je zazvonio i obojica su se okrenula čuti što
govori.
“Bennett.” Hodala je gore-dolje, napeta, a Biscuit je hodao uz nju.
Odjednom je zastala, a pas joj se gotovo zabio u listove.
“Kako to misliš, nisu doma?” Pogledala je Jamieja razgovarajući s
narednikom. “Ali prošla je ponoć. Ako nisu doma, gdje su, dovraga?”

~ 282 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Šezdeset treće poglavlje

“Sve ste bile moje prijateljice”, rekla je Natasha. “Zar ti nije jasno?”
Hodale su neko vrijeme, a onda opet stale, a Becca je popušila još jednu
cigaretu.
“Ja sam trebala odlučiti tko ostaje, a tko odlazi. Kao onda kada si ti
počela dobivati špek oko trbuha, a Jenny je baš došla u školu, znala sam
da te moram zamijeniti. Nisi se uklapala u ono što sam željela. Kako sam
željela da me vide. Hayley je rekla da to nije bitno, ali bilo je. Morala sam
joj zaprijetiti da ću svima reći da se toga ljeta popišala u autu mojega
tate samo da prestane cendrati. Jenny se bolje uklapala. Nije bilo mjesta
i za tebe.” Gledala je Beccu iskosa. “Jasno ti je, zar ne?”
“Naravno”, rekla je Becca, sretna da ih okružuje noć pa da može
sakriti lice. Tasha je svoje ludilo znala prikazati tako razumnim. Ali opet,
povjerovala je da je Becca spremna sve to zaboraviti, samo da joj opet
bude najbolja prijateljica. Sigurno misli da je Becca luda poput nje.
Becca je bila sretna što joj je barem glas miran. “Hoću reći, nisam
razumjela, ne isprva, ali sada razumijem. Ali ipak mi nije jasno zašto sve
ovo? I zašto si uplela mene?”
“Znala sam da Jenny i Hayley neće ništa reći”, odgovorila je Natasha
nakon duge stanke. “Znaš, poslije. Kada se probudim i moja sjećanja
navodno nestanu. Prvo će poželjeti pronaći film i očito nisu znale za moj
trag dokaza koji vode prema njima. Morale smo se sastati u šumi.
Dogovorile smo se za ručkom, ne preko poruka. Koliko su one znale, ja
sam doznala za Jenny i Garricka tek prethodne večeri, baš kao u izjavi
koju sam dala policiji. Ali očito nisam bila takva dobrica prema njima.
Kada smo se srele te noći - i to nije bilo u tri ujutro, nego ranije - rekla
sam im da sam ih slijedila i snimila na parkiralištu s profesorom
Garrickom. Rekla sam im da nisam odlučila što ću s tim ni što želim u
zamjenu.”
Odgurnula se od stabla na koje je bila naslonjena i uhvatila Beccu za
ruku pa su opet počele hodati, polako, kao da je ljetno popodne, a ne
sredina noći.
“Bilo je zabavno gledati ih kako se vrpolje i mole, preklinju me da
ništa ne poduzimam. Rekla sam im da ću razmisliti pa smo sve tri otišle.
Poslije sam se vratila i trčala kroz šumu, namjestila uže i kapsule i sve
to, izgrebla se i skočila u rijeku. Znala sam da će biti hladna - već je neko

~ 283 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

vrijeme padao snijeg - ali sam tada mislila da ću u njoj biti samo
nekoliko minuta. Planirala sam otplivati na drugu stranu i ispuzati na
vrijeme da se mogu pretvarati da sam u nesvijesti, spremna da me
Jamie McMahon i njegov pas pronađu na obali. Ali nisam shvatila koliko
ledena može biti voda. Da se neću uspjeti izvući. Da će Jamie i Biscuit
zakasniti.” Zadrhtala je, na trenutak zarobljena u sjećanju. “Na kraju me
našao i sve je bilo u redu. I bilo je još bolje za priču o amneziji. Nitko
nije sumnjao u nju poslije moje smrti.”
“Ali zašto si glumila amneziju? Zašto nisi samo rekla da su te
gurnule u rijeku kad si ih suočila s istinom o Jenny i Peteru Garricku?'
Tasha je na trenutak zurila u nju, kao da je pitanje glupo.
“Pa gdje bi tu bila zabava? Sve se svodilo na to da ih kaznim. Jer su
tajile stvari od mene. Jer su mi mjesecima lagale. Morale su misliti da se
ničega ne sjećam. Znala sam da će mi se ulizivati. Znala sam da će naći
ispriku da odu u moju sobu i pokušaju pronaći film. Sigurno su ga
tražile kad su otišle po moj iPod i stvari koje su mi donijele u bolnicu.
Sigurno su tada bile očajne. Znale su da za njih nije dobro ako kažem da
smo se te noći našle u šumi, posebno s obzirom na to da sam slučajno
umrla. Izgledalo bi kao da one imaju neke veze s tim. Bilo im je lakše
šutjeti i kupovati vrijeme, nadajući se da se nikad neću sjetiti. Zbog toga
su, naravno, izgledale još više krivima, kada su svi inkriminirajući
dokazi protiv njih koje sam podmetnula izišli na vidjelo.”
“Zar smo tako predvidljive?” upitala je Becca. Staza se širila kako su
se približavale rijeci. Bile su figure na šahovskoj ploči, to je bilo sigurno,
ali nije bilo suprotne strane. Samo Tasha koja ih je pomicala kako joj se
svidjelo.
“Sve smo dugo bile prijateljice”, rekla je Tasha. “ A Jenny je voljela
profesora Garricka, koliko god to bilo ogavno. Željela ga je zaštititi. Ti si
se, međutim, pokazala zanimljivijom. Bila si sličnija meni. Ispod kože.”
“Valjda. Ali ipak si se poigrala sa mnom. Znala si da ću doći u
bolnicu.”
“Nisam planirala dugo biti u bolnici. Ali sam se planirala opet
sprijateljiti s tobom. Mislila sam da to neće biti tako teško. Napokon,
družila si se samo s Hannom. Daj, molim te, Bex, čovjek može nisko
pasti, ali tako nisko.”
Becca je ignorirala komentar. Nanijela je dosta nepravde Hanni dok
je bila živa. Nije ju htjela blatiti sada kad je mrtva.

~ 284 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Trebala si nekoga kome si vjerovala da baci sumnju na njih”, rekla

je. “Trebala si mene da predam dokaze i sumnje policiji dok ti sjediš,
usmjeravaš me i izigravaš žrtvu. Htjela si da izgleda kao da sve dolazi od
mene i da se ti njih još bojiš.”
“Briljantno, ha? Inscenacija na čistini bila je prvi test. Da vidim
hoćeš li se upecati. I jesi. Udica, flaks i mamac. Poslije toga, znala sam da
ćeš sve što naprave ili kažu vidjeti iz toga kuta. Mojega kuta. A zašto i ne
bi kada se sve uklapalo?”
I bilo je briljantno. Becca joj je to priznala. “A Hannah?”
“Daj, budi poštena. Za to si bila kriva ti koliko i ja. Da nisi htjela da
se pomakne taj reflektor i da nisi navela Hayley da to učini, ta mi ideja
nikad ne bi pala na pamet. Improvizirala sam, ali ti si sve tako lijepo
namjestila. Pomislila sam da bi to bilo savršeno za zadržavanje pritiska
na Hayley i Jenny, i dalo mi je divan, dramatični trenutak kada ću se
'sjetiti'. Nije trebao pasti na Hannu. Trebalo je izgledati kao da su ga
pokušale baciti na mene. Ali, iskreno, Hannah je sve malo zabrljala.
Našla se na putu i pokazala kako je lako umrijeti. Nisam htjela da Hayley
i Jenny odu zauvijek. Samo neko vrijeme. Samo dok ne nauče svoje.
Hoću reći, i dalje smo najbolje prijateljice. Moraju to zapamtiti.”
Sova je zahukala i Becca je gotovo poskočila. Tasha je govorila tako
nehajno. Tako klinički čisto. Kao da Hayley i Jenny ikad više mogu biti
njezine prijateljice. Koliko je krivo premrežen njezin mozak? Sociopat,
ne psihopat. Možda oboje.
“Dobar je osjećaj razgovarati o tome”, rekla je Tasha. Stigle su već
gotovo do rijeke. “Trebalo je to sve držati u sebi.” Glas joj je utihnuo.
“Možda me sada, kad sam sve podijelila s nekim, snovi napuste.”
“I naravno”, rekla je Becca, želeći sve izvući na čistinu, “kada je
Hannah umrla, to je bio savršen trenutak da ti se vrati sjećanje.”
“Kada sam vidjela Hannu kako pada i Bennetticu kako ulazi, to je
bio vrhunac. Sve se odjednom srušilo na njih. Nitko neće sumnjati u taj
dokaz. Ne kad to potvrde moja izjava i dnevnik koji sam vodila. Zašto
ljudi uvijek vjeruju dnevnicima? To su samo riječi.”
Stigle su do rijeke i Beccino je srce snažno lupalo kada su krenule
duž neravne obale. Je li Tasha namjerno skrenula desno, tako da Becca
bude bliže vodi? Da ju je lakše gurnuti?
“Zašto nisi rekla da su te gurnule? U izjavi.”
“Razmišljala sam o tome, ali nisam morala to napraviti. Puno je
uvjerljivije bilo reći da se ne sjećam, zar ne misliš tako? Da sam
~ 285 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

izgovorila te riječi, to bi bilo previše. Kao i onaj dnevnik - nisam bila

savršena u njemu, ali sam bila uvjerljiva.” Nasmijala se širokim
osmijehom, vesela. “Uvjerljivo je bitno. Jasno?”
Ona uživa u ovome, shvatila je Becca. Tasha obožava praviti se
važnom kako je pametna. Koliko je ispred svih. Koliko je precizna.
“Ali zašto, Tasha? Zašto uopće išta od toga? Zašto si ih kažnjavala?
Valjda ne zato što su ti zatajile profesora Garricka.” Sada kad je dobila
puno priznanje, morala je razumjeti zašto. Bila sociopat ili ne, moralo je
biti nešto više od toga.
Tasha je stala. Izbliza, Becca je mogla vidjeti nešto kao bol na
njezinu licu. Bol i možda ljutnju. Puno ljutnje. Na trenutak, Tasha je
izgledala doista ružno. Mjesečina je izblijedila njezino lice, naglašavajući
duplje njezinih obraza, dok su oči sjale iz dubokih mračnih krugova.
Njezina su usta bila poput tanka proreza, dok se prisjećala. Čak i njezina
kosa, sada zlatnoplava, u noći je izgledala kao da je zamrljana katranom.
Becci je izgledala kao mrtva djevojka iz kakva filma strave. Emocionalno
je to možda i bila. Napokon, Becca je vidjela pravu Tashu. Onu iznutra.
Onu sjebanu luđakinju.
“Nisu više željele biti moje prijateljice”, rekla je Tasha napokon.
Zurila je u neku točku dalje od Becce. “Znala sam to. Počele su odlaziti
zajedno, samo njih dvije. Nisu me pozivale. Izmišljale su isprike da me
ne uključe. Nisam mogla vjerovati. Kakva arogancija.” Zadnju je riječ
gotovo ispljunula. “Jedne se večeri Jenny napušila i rekla da ih previše
kontroliram. Da ih previše osuđujem.” Odmahnula je glavom. “Kako se
usuđuje? Ja sam utjelovljenje barbika. Kontroliram ih, naravno. Ja sam
ih napravila najpopularnijim curama u školi. Ja sam ih oblikovala. Kako
bi one mogle nogirati mene? Ja sam uvijek bila najpopularnija djevojka,
Becca, ti to znaš. Još od osnovne škole. Sada, kad nam je ostao samo
završni razred, one mi to žele oduzeti? Što bi drugi mislili o meni da su
me one napustile? Bila bih luzerica. Ja ne gubim, Bex, ti to znaš.
Pokušala sam to popraviti, ali onda sam čula kako govore o meni. Rekle
su da sam hladna. Psihopat. Da želim sve kontrolirati. Mislile su da sam
kuja prema njima. Rekle su da nešto nije u redu s mojom glavom.”
Ma daj, pomisli Becca. Pitala se je li tijekom godina bilo i drugih
nezgoda poput one sa zelenom haljinom. Koliko se puta Natasha
poigrala s Jenny i Hayley sve dok se nisu opametile i odlučile da im je
dosta?
“Kada sam otkrila za profesora Garricka, znala sam što moram
učiniti. Morala sam im pokazati. Naučiti ih. Morale su vidjeti za što sam
~ 286 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

sposobna. Ostale su nam još manje od dvije godine škole i ja nisam

željela biti osramoćena. Nisam željela biti ugrožena. Ne od njih.” Tasha
je gledala Beccu. “Ja odlučujem tko ostaje, a tko odlazi, a ne one.”
“Znači, to ipak nije imalo nikakve veze s profesorom Garrickom?”
“Ne, naravno da nije.” Tasha se nasmijala grubim, neugodnim
smijehom. “Kao da me briga s kim se Jenny jebe? Da mi je rekla za to,
možda bih joj pomogla - okrenula to više njoj u korist. Ali nisu mi
povjerile tu malu tajnu. O ne, htjele su je zadržati za sebe. Kao da su
mogle. Kao da su ikada išta mogle sakriti od mene. Mislile su da ću im
napraviti nešto strašno. To je rekla Hayley. I nisu to željele. Nasmijale su
me. Kao da su one ikad znale što je najbolje za njih. Zato su uvijek imale
mene. Mislile su da ću staviti film na YouTube i izvrgnuti ih ruglu. I
mogla sam. To bi bilo samo pakosno. Ali ja sam htjela da nauče nešto iz
toga. Ono što sam ja učinila, imalo je poantu. Stvari su lagano izmaknule
kontroli.”
Ti si luda, htjela je reći Becca. Luda ko puška. Umjesto toga slegnula
je ramenima. “One su to na neki način zaslužile.”
“Točno!” rekla je Tasha. “Neće one mene nogirati.” Okrenula se i
zagledala u mračnu vodu. “One se čak i ne usude razmišljati na taj način.
Trebale su mi biti zahvalne. Pripadale su mi.”
Iako je vrijeme bilo toplije, sada u mrkloj noći i uz rijeku, hladan
povjetarac podignuo je Beccinu kosu i ona je zadrhtala. Bila je spremna
poći doma. Ovdje je gotovo završila.
“Hoćeš li to baciti ili ne?” upitala je kimnuvši prema laptopu. Tasha
spusti pogled, zagleda se u njega i zamahne kao frizbijem prema sredini
rijeke. Vidio se srebrni bljesak, a onda je pljusnuo u vodu. Obje su zurile
za njim.
“Dobro, to je onda to”, rekla je Becca.
“To je to.”
Becca je napravila mali korak od obale, dok joj je srce lupalo i dok
je željela da joj se stopala zalijepe za zemlju na kojoj je stajala. To je bila
Natasha. Ne možeš znati što će sljedeće učiniti.
“Bez brige”, rekla je Tasha još gledajući prema vodi. “Neću te
gurnuti.” Gledala je preko njezina ramena. “Priznajem da sam pomislila
na to. Hoću reći, ne bi čak bilo ni sumnjivo. Počinila si samoubojstvo na
mjestu na kojemu sam ja gotovo umrla. U tome bi bilo toliko patosa, zar
ne? Kao ono, ti si zapravo htjela biti ja.”

~ 287 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

“Svi žele biti ti, Tasha.” Na trenutak je Becca pomislila da je možda

pretjerala. Ona nikad ne daje tako izravne komplimente. Ali Tasha je
samo nastavila govoriti.
“ A sve ono na fejsu i moje hodanje s Aidenom bili bi dovoljni da te
gurnu preko ruba.” Smijuljila se. “Doslovce.”
“Kako to da si se predomislila?” upitala je Becca.
“Ne znam. Valjda imam neke osjećaje prema tebi. Bila si tako
pametna i sve si shvatila. Izgubili bismo velik um, kad bi se ti utopila.
Mislim da se možemo zabaviti. Barem neko vrijeme.”
Becca se pitala koliko će joj dugo Tasha dopuštati da igra njezinu
igru prije nego što se predomisli. Tjedan? Mjesec? Becca će se uvijek
osvrtati, očekujući sjekiru u leđa.
“Zauvijek najbolje prijateljice”, rekla je tiho.
Natasha se okrenula i, neočekivano, povukla Beccu u čvrst zagrljaj.
“Zauvijek najbolje prijateljice”, složila se, dok je njezin vreo dah
dodirivao Beccino uho.
Stari diktafon njezina oca u Beccinu džepu odjednom je glasno
zapištao i djevojke su poskočile. Beccino srce je naglo zakucalo, a
Tashine oči su se raširile, a onda zamračile od bijesa.
“Što je?” rekla je Becca, pokušavajući zvučati nehajno. Normalno.
Opušteno. Zakoračila je unatrag i gotovo pala preko hrpe zemlje. Sranje,
sranje, sranje, mislila je. Traka je završila. Sranje, sranje, sranje.
“Što je to bilo?” rekla je Tasha, odjednom suženih usana. “Ti si ovo
snimala? Snimala si mene?” Glas joj se pretvorio u režanje, dok su joj se
ramena nadimala, a ona se pripremala za napad. Becca ju je vidjela kao
životinju, noćnu grabežljivicu, vuka ili lisicu, vidjela je oštre zube i glad.
“Ne...”, počela je Becca slabašno, znajući koliko je jadno i
prestrašeno zvučala. “Ne, to je sigurno moj mobitel ostao bez baterije.”
To nije bio njezin mobitel i Tasha je to znala.
“Daj mi to!” kriještala je Tasha, bacivši se naprijed i uhvativši Beccu
za džepove. “Prestani, Tasha!”
Becca ju je pokušala gurnuti natrag, ali Tasha je bila sirova snaga,
zarinuvši u nju svoje kandže i sikćući.
“Becca, jebena kujo!” vikala je Tasha u lice dok su se borile. “Jebena
kujo! Htjela sam te napraviti posebnom! Daj mi tu vrpcu!”
“Odjebi, Tasha!” rekla je Becca, napokon se razbjesnjevši. “Daj samo
odjebi!” Zgrabila je drugu djevojku za ruke i odgurnula je. Tasha se
~ 288 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

zaustavila. Svijet se okrenuo i obje su djevojke izgubile uporište pod

nogama.
O, sranje, mislila je Becca kada je pogledom uhvatila Tashin i kada
je vidjela strah i šok u njemu. O, sranje, o, sranje. Padamo.

~ 289 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Šezdeset četvrto poglavlje

Sirene su tulile kroz noć. Približavale su se, ali nisu zvučale
dovoljno blizu, ne onoliko koliko bi Jamie to volio. Noge su ga pekle od
trčanja, dah ga je pekao u grudima. Mogao je čuti Caitlin iza sebe, kako
psuje dok posrće, spotičući se u mraku, a svjetiljka koju je nosila luđački
poskakuje tako da njezina svjetlost nikako nije uspjela pokriti stazu da
bi od nje bilo ikakve koristi.
Čistina na kojoj su djevojke vezale Natashu, kako je ona sama rekla.
Sjetio se, poput bljeska, jedva deset minuta prije, dok je Caitlin slala
policajce da provjere u školi i na groblju gdje je pokopana Hannah. Julie
Crisp, Beccina mama, pozvala ih je gotovo histerična. Pretražujući kuću
u potrazi za tragovima koji bi pokazali gdje joj je kći, pronašla je Air-
book, ne mužev, s tragovima na kojima je bila naljepnica koja je
oguljena. Bio je na stolu, uz Beccinu poruku:

Ako se ne vratim, volim te, i daj ovo policiji. Na njemu je film koji
moraju vidjeti. Nemam lozinku.

Odjednom je Jamieju sinulo: srele su se na čistini u šumi. Sigurno.

Njegova je kuća na drugoj strani rijeke, ali postoji uzak most možda pet
ili deset minuta od mjesta gdje je našao Natashu. Mogli bi prijeći tamo,
rekao je Bennettici. Vjerojatno će stići prije nego njezini ljudi
automobilima.
Bila je na vratima prije nego što je dovršio rečenicu, a sada su, bez
ikakvih tragova vina u sebi, trčali i spoticali se što su brže mogli. Biscuit
je projurio pokraj njih oboje, a on nije gubio dah na dozivanje psa.
“Gdje je most?” soptala je Caitlin, dostižući ga.
“Tamo... tebi zdesna.”
Oboje su skrenuli, a onda ju je Jamie zgrbio za ruku.
“Stani! Čekaj!”
“Što je?” dreknula je.
“Slušaj!”
Biscuit je lajao. U suprotnom smjeru. Oštrim, visokim lavežom.
Lavežom koji traži pozornost.

~ 290 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Još jedan mahniti lavež, pa cvilež i glasan pljusak. “Ovuda!”

Ne čekajući vidjeti je li Caitlin uz njega, Jamie se okrenuo i potrčao
u mrak u smjeru svojega psa.

~ 291 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Šezdeset peto poglavlje

Vrištale su jedna na drugu kada su pale u ledenu vodu, a blatan
okus ispunio je Beccin nos i pluća. Nije mogla disati, ali se još borila dok
su je struje vukle u hladan, mračan, strani svijet. Noćno nebo joj se
rugalo, mjesečina plesala na površini kada se napokon oslobodila, dok
su je ruke boljele. Borila se doprijeti do površine, žudeći za zrakom, a
onda su je ruke opet zgrabile. Tasha se ne predaje. Tasha se, shvatila je
Becca, odjednom se prestrašivši da će umrijeti, nikada neće predati.
Okrenula se u vodi prema svojoj nekadašnjoj najboljoj prijateljici.
Natasha je izgledala kao zla vila, dok se kosa širila oko nje u vodi.
Oči su joj još plamtjele od bijesa dok je rukama, blijedim kao u duha,
čvrsto držala Beccinu jaknu. Vikala je govoreći nešto, a mjehurići zraka
izlazili su iz usta s riječima čije je značenje zamutila i prigušila voda koja
je iz obiju istiskivala život.
Becca je udarala, borila se, ali dok su je pluća pekla zbog nedostatka
zraka, njezini udarci nisu imali nikakva učinka. Trava joj se zaplela oko
nogu dok ih je voda vukla prema dnu, a ona je povukla teške noge
nagore i u stranu, očajnički pokušavajući izmigoljiti iz jakne. Nije ju bilo
briga za snimku. Ionako je već uništena. Tasha je zgrabila tkaninu,
okrećući je i povlačeći, prisiljavajući Beccu da se vrpolji pokušavajući se
osloboditi. Zašto se Tasha još bori protiv s njom? Zašto se ne bi obje
izvukle? Koliko je luda? Oslobodivši jednu ruku, Becca se okrenula i
iščupala drugu ruku, odgurujući se prema površini zadnjim snagama,
sada kad se oslobodila tereta jakne. Pogledala je natrag prema Tashi,
sigurna da pruža ruke prema njoj, odlučna udaviti je i onda pobjeći.
Tasha nije ljudsko biće. Ona je čudovište.
Tasha ju je pokušala slijediti, pružajući ruke, grabeći je. I ona se
odgurivala prema površini s više snage nego što je ostalo u Becci i na
trenutak je izlazila brzo, ali onda je odjednom stala, zaustavljena nečim
što ju je vuklo prema dnu. Becca je ugledala iznenađenje na njezinu licu
kada je Tasha ispustila jaknu i pogledala prema dnu. Onda je i Becca
vidjela što i ona.
Pipci iz dubina plesali su nošeni strujom. Mračna trava poput
hobotnice omotala se oko Tashinih nogu. Dok se borila, očajnički se
pokušavajući osloboditi, njihov je stisak postajao čvršći.
Pomogni mi.

~ 292 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Tada je Becca posljednji put vidjela Tashu. Iznenadnu paniku. Šok.

Strah. Riječi oblikovane ustima koje su izgledale crne u usporedbi s
jezivom bjelinom njezina lica.
Pomogni mi.
A ona je izronila na površinu i udahnula punim plućima sladak,
predivan, strašan zrak. Becca je kašljala, pljuvala i uzimala zrak kratkim,
oštrim udasima. O, kako je dobar. Jecala je, ali nije imala snage za suze.
Pokušala je zaplivati, ali noge i ruke nisu se pomicale, umorne i
odrvenjele od hladnoće. Starke su joj bile teške, vukle su joj noge prema
dnu, želeći je potopiti. Obala se činila jako dalekom.
Ne mogu ti pomoći, Tash, mislila je dok joj je glava opet tonula pod
vodu, u mračnu i smrtonosnu tišinu. Mislim da ne mogu pomoći ni sebi.
A onda se pojavilo krzno, šape koje su je greble i vrela usta na
njezinu vratu. Zubi su joj uhvatili hudicu i povukli je. Čula je dahtanje i
režanje dok je pas mlatarao šapama po vodi, izvlačeći je na obalu, pa se
zadnjim trzajima volje prisilila odgurnuti nogama.

~ 293 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Šezdeset šesto poglavlje

Gledam ih gore na površini. Tako daleko. Drukčiji svijet od ove tihe
beskonačne tame. Gledam i bjesnim. Šape mlataraju. Beccina stopala
umorno se odguruju prema obali. Želim vrištati kako je sve nepravedno.
Zvijezde mi zamagljuju pogled i, na kraju, ispuštam zadnji dah iz pluća i
dopuštam da ih ispuni hladna, prljava voda.
Rijeka uzdiše, zadovoljna. Čekala me. Rijeka i mrak iz mojih snova.
Možda je nikad nisam do kraja iskašljala. Ne mogu vjerovati da sam
opet ovdje. U jednom trenu bile smo na obali. U sljedećem, umirem u
vodi. Umirem. Umirem. Kao Hannah. Sve se ponavlja u trenutku. Ne
mogu vjerovati. Ne želim. Netko će me spasiti. Netko će doći.
A onda ga čujem. Glas iz svojih snova. Onaj kojega nikad nisam
prepoznala. Onaj koji me zastrašuje.
Mislila si da me možeš ovdje ostaviti, govori mi glas.
To je moj glas. Naravno.
Dio nas koji je umro. Morala sam sama čekati u hladnoći i mraku. Sve
ovo vrijeme.
Ruke mi se opet bore da dosegnem površinu koju više ne vidim.
Pusti me. Moje misli zvuče kao da molim. To mrzim. Nikad nisam trebala
umrijeti ovdje. Nikad nismo trebale umrijeti ovdje. Ja ne trebam umrijeti
ovdje.
Drži me za gležnjeve. Ta mrtva, luda ja. Odgurujem je, ljutim se na
nju, mrzim je. Ja mogu ovo zaustaviti. Ja mogu ovo prekinuti. Mora me
pustiti. Ja moram živjeti, ostaviti sve ovo iza sebe. I da odem u zatvor, ja
mogu preživjeti. Mlada sam i neće dugo trajati. Ja ne gubim, stalno
ponavljam samoj sebi. Ja nikad ne gubim. Razmišljam o šahovskoj ploči
kod kuće. Figurama koje me strpljivo čekaju. Pusti me, opet molim,
stišćući oči.
Otvaram ih, a ona druga ja, mrtva ja, divlje kose i sjajnih očiju, još
svojim blijedim kandžama drži moju nogu. Čak i u hladnoj rijeci, njezini
su prsti boje leda. Hladnoga stakla. Nikad me neće pustiti. Ne mogu joj
vidjeti donji dio tijela. Izgubljen je u beskonačnom živom pijesku
praznine s druge strane. Smije se. Čujem je u svojoj glavi, baš kao i u
snovima. Šapat. Mrtav. Zlokoban.
Ja ne gubim, kaže. Ne možeš me odbaciti i krenuti dalje. Ostaješ sa
mnom. Ovo je kraj partije, Tasha.
~ 294 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Želim plakati, jecati i vrištati, pobuniti se protiv svega. Ja planiram.

Ja pobjeđujem. Mrači mi se pred očima. Ne vidim dobro. Ali još je mogu
vidjeti. Tu sebe koja nisam ja, koja ne može biti ja.
Želim se igrati s tobom.
Ispuštam jecaj, zadnju riječ, zadnji zvuk, zvuk jeze, koji odnosi voda.
Budi mi najbolja prijateljica, šapće s ledenom čežnjom dok me vuče
u strašnu tminu. Budi zauvijek moja najbolja prijateljica.

~ 295 ~
knjige.club
 Tatum & Mila

Zahvale
Velika hvala cijelom timu u Gollanczu, ali posebno Sophie Calder i
Jen McMenemy, ne samo za rad na ovoj knjizi nego i za marljivo vođenje
Gollanczovih autora kroz godinu, zadržavajući osmijeh na licu. Naravno,
velika hvala mojoj urednici Gillian Redfearn i agentici Veronique Baxter.
Konačno, posebna hvala Gillianinu bratu koji mi je pomogao s tehničkim
znanjem o kazališnoj rasvjeti!

Scan: Tatum
Obrada: Mila

~ 296 ~
knjige.club