Professional Documents
Culture Documents
Uvod U Mnozenje I Povrsine
Uvod U Mnozenje I Povrsine
Nekadašnji sam profesor matematike, trenutno već duže van prosvete. Imam dosta iskustava i u radu s
učenicima 1 na 1.
Moj sin ide kod Miše u školu i drugi je razred. Gledajući šta oni trenutno rade i kako rade, došao sam na
ideju da napišem nešto i ponudim svima.
https://www.youtube.com/watch?v=VJf8XAhC550
Množenje, kako to rade u Japanu. Možete da radite i veće brojeve, samo je onda obavezno da prvo deca
savladaju rad s manjim brojevima. Tek kad dobro ovladaju množenje ciframa do 4 i manje, prelazak
postepeno uvođenjem cifre 5, pa cifre 6, itd.
Naročito je korisno povezivanje ove priče s pričom o površini geometrijskih figura. Ako zaustavite klip,
npr. na 1:46 videćete skroz desno dve i još dve linije kako se presecaju. Pa skroz gore tri linije i dve linije
kako se presecaju.
Ovo može da vam posluži za razumevanje površina. Površina nije ništa drugo nego koliko je nečega
potrebno da prekrijemo nešto. Kada imate 2*2 (kao u videu skroz desno) možete da objasnite i
tačkicama i linijama.
Bitno je da im se upali lampica kad podelite veliki kvadrat na 4 dela. Da je sve isto.
I ne idite u zamke klasičnog školstva da ubacujete mere: cm, dm… Plus insistirate na dm 2 i slične gluposti.
Tvrdim da to samo zbunjuje. I to krajnje bespotrebno. Mere su potrebne tek kad se pojavi fizika, što je 6.
razred. Ili će Miša već reći kad je prirodno da se radi fizika.
Takođe im slobodno u ranom periodu govorite o negativnim brojevima. Po meni je krajnje pogrešno da u
periodu dok deca prirodno računaju na prste ne govorimo o postojanju negativnih brojeva.
Kad rešavaju te zadatke, njima je svejedno da li su dobili 6 jabuka od kojih je pojedeno 4, ili su dobili 5
jabuka a treba im 9. Kad savladaju te operacije, njima je nebitno da li će da stoji rezultat +2 ili -4. Jedina
je razlika to što s tih +2 možemo da radimo dalje šta hoćemo, dok -4 ne diramo dok ne savladamo kako
treba sve što postoji s +2. Miša će me, naravno, ispraviti ako grešim. Ovo je ono iz mog iskustva u radu i s
tako malim uzrastima.
Ne požurujte dete da odgovori. Neka ima sve vreme ovog sveta. Potrebno je da smisli samo odgovor i
ako uspe bez pomoći, nikad nijedna površina neće biti problem. Od tog trenutka, a naročito posle
poslednjeg primera, nikad nijedna formula neće morati da bude naučena napamet. Dete je spremno da
samo hrabro korača u svet matematike bez formula, učenja napamet i sličnih gluposti.
Inače, romboid je naziv za ovu figuru u osnovnoj školi. U matematici se takve figure zovu
paralelogramima, jer imaju par naspramnih stranica koje su paralelne. Usvojite jedan naziv koji vam se
čini prihvatljivijim i ne zbunjujte decu drugim nazivom. Objašnjenje je čisto zbog terminologije, ukoliko
naletite na neku knjigu koja drugačije naziva figure.
Nacrtajte jedan kvadrat, pa romb. Slično kao u prethodnom primeru. Prvo uradite površinu kvadrata, pa
romba.
A onda podelite romb na dva jednaka dela i to tako što ćete bliža temena romba spojiti tako da tom
podelom dobijete dva jednakostranična trougla.
Možda je najbolje da pre svega sačekate Mišin komentar na sve ovo. Znam šta kaže klasična škola kada
se sve ovo radi. Ne znam skoro ništa o pogledima Waldorf škole na ovo i voleo bih kada biste sačekali da
Miša sve ovo aminuje, ili da kaže za koji je uzrast preporučljiva koja vežba. Tekst koji sam ponudio je na
osnovu mojih iskustava i mislim da i najmlađi uzrasti mogu da se upuste u avanturu.