Petak, 13 Srpanj 2012 08:16

Električni automobil Nikole Tesle

Nikola Tesla je konstruirao misteriozni automobil 1930. koji je radio uz pomoć antene i dvije čudne
metalne šipke koje su izlazile iz "energetskog prijamnika" montiranog ispod komandne ploče.
Originalni benzinski motor na automobilu zamijenjen je okruglim, potpuno zatvorenim električnim
motorom. Prema pričama se zna da je motor bio promjera 65 centimetara, koji se zagrijavao toliko
jako da je Tesla ispred njega instalirao i ventilator. Ostatak automobilskog pogona, od spojke sve do
stražnjih kotača, nije bio zamijenjen. Kutija, poznata i kao "energetski prijamnik" ili
"gravitacionalni energetski pretvarač" bila je instalirana ispod komandne ploče. Dimenzije kutije
iznosile su 60x50x15 centimetara, te su sadržavale 12 vakuumskih cijevi. Iz kutije je virila teška
antena visine 1.8 metara. Osim toga, iz prijamnika su virile i dvije debele cijevi duljine 10-ak
centimetara. Jednom kada je bio spreman krenuti, Tesla je 'gurnuo' ove dvije debele cijevi u
prijemnik te izjavio "dobili smo energiju". Prema Teslinim navodima, automobil je postigao 1.800
okretaja u minuti te je hvatao dovoljno energije i za osvjetljenje jedne kuće osim samog pokretanja
motora. Automobil je bio testiran nekih tjedan dana, te je zabilježeno da je dostigao brzine do 144
km/h i to bez ikakvog napora. Što je najbolje od svega, automobil nije ispuštao nikakve emisije.
Automobil se nalazio na farmi nedaleko grada Buffala, u blizini Nijagarinih slapova. Nakon tjedan
dana testiranja, tajanstveni "prijamnik" je uklonjen te je električni motor zamijenjen originalnim
benzinskim motorom. Šuška se da je Westinghouse dostavio eksperimentalni motor za automobil,
dok je Tesla svoju patent za pretvarač prodao upravo Westinghouse-u. Što god da se dogodilo,
Teslin nevjerojatni izum tajanstveno je nestao i više nikada nije vidio svjetlo dana. Tesla je oduvijek
tvrdio da elektrane i kablovi, a posebice benzinski motori, nama nisu potrebni. On je izjavio kako
nam je dostupno dovoljno energije koju svatko od nas može koristiti bez ikakve naknade. No
velikim poslovnim interesima smetala je Teslina retorika te nisu smjeli dopustiti da njegove ideje i
izumi izađu u javnost. Na kraju krajeva, nisu mogli zaraditi nikakav novac od nečega što je
"besplatno". Ljudi koji su znali za postojanje ovog automobila, pokušali su ga rekonstruirati, no
došli su u niz neugodnih situacija kada su htjeli doći do originalnih dokumenata i zapisa. Smatralo
se da je Pierce Arrow (proizvođač automobila) pomogao u uspostavljanju međusobne povezanosti
između elektromotora i prijenosnog sustava automobila. No, tvrtka je ubrzo propala zbog 'Velike
depresije'. Sve tvornice, dijelove i dokumente tvrtke preuzeo je Studebaker, koji je također neslavno
propao, a njegovu imovinu preuzeo je bivši American Motors Co. Svi zapisi o tome kako je Tesla
ostvario ovaj nevjerojatan pothvat nestali su ili su izgubljeni, iako postoji velika vjerojatnost da su
dokumenti samo dobro skriveni od javnosti te da "velike kompanije i veliki novac" znaju točno što
je i kako Tesla učinio. Nikola Tesla rođen je u mjestu Smiljan 10. srpnja 1856. godine, a umro je u
New Yorku. Nikola Tesla je bio poznat kao znanstvenik i inovator. Radio je na području
elektrotehnike i radiotehnike. Uz njegovo ime vežemo izume kao što su okretno magnetsko polje i
višefazni sustav izmjeničnih struja. Njegovo obrazovanje započelo je pohađanjem njemačke
osnovne škole u Smiljanu. Nakon završetka upisuje Nižu realnu gimnaziju u Rakovcu kod
Karlovca. Kad je završio gimnaziju napravio je stanku od dvije godine i potom upisao studij tehnike
u Pragu. Nakon završetka studija odlazi u Budimpeštu raditi kao inženjer Telefonskog društva, da bi
nakon Budimpešte otišao u Pariz raditi kao zaposlenik Edisonove tvrtke. 1883. godine na svom
zadatku u Strasbourgu konstruira prvi indukcijski motor. Nakon Francuske odlazi u Ameriku i
postaje njihovim državljaninom. Boravak Nikole Tesle u Americi obilježio je početak rada u
Edisonovoj firmi da bi zbog neslaganja dao otkaz sa željom da osnuje vlastitu tvrtku Tesla Electric
Light & Manufacturing. U svibnju 1888. godine George Westinghouse vlasnik Westinghouse
Electric Company-a kupuje prava na Teslin patent višefaznog sustava naizmjenično pokretanog
dinama, transformatora i motora. Taj čin je doveo do sukoba između Edisonovog sustava direktnog
pristupa i Teslinog naizmjeničnog pristupa gdje je Tesla izvoljevao pobjedu. Nakon toga osniva
laboratorij u kojem radi sve do svoje smrti 1943. godine. Kad pričamo o Nikoli Tesli svi znamo da
je bio znanstvenik kojeg nismo samo mi proznavali nego i stručnjaci van naših granica. Nikola
Tesla je za sebe uvijek tvrdio da nije izumitelj „već otkrivač stvari koje od prije postoje u prirodi".
Za sebe je uvijek tvrdio kako ima tu sposobnost vizualizacije stvari i događaja, što se moglo
primjetiti po njegovu načinu rada gdje bi svoje eksperimente prvo osmislio, da bi potom ostvario,
odnosno proveo u djelo. Osim što je bio znanstvenik, govorio je 6 jezika. Njegov život obilježavala
su velika prijateljstva sa piscima kao što su Robert Underwood Johnson, Mark Twain i Francis
Marion Crawford. No pored te želje za komuniciranjem te dijeljenjem znanja sa ostalima, bio je
poznat i po svojoj ekscentričnosti, nespretnosti te samoći zbog koje ga je većina zvala vukom
samotnjakom. Jeste li znali da je svojevremeno odbio Nobelovu nagradu za fiziku zbog toga što
Edisona kao suprimatelja nagrade nije smatrao pravim znanstvenikom. Iako je bio veliki stručnjak,
zadnje godine svog života proveo je hraneći golubove i primajući homorar iz svoje domovine. U
svojim godinama znanosti koliko puta je bio cijenjen i uvažavan, toliko puta je bio predmet smijeha
i kritike zbog teza koje su mnogi smatrali nemogućima kao npr njegove špekulacije o mogućnosti
komunikacije s ostalim planetima. No unatoč svemu tome ostao je jedan od najvećih genija na
području elektrotehnike, naime njegova je zasluga uvođenje izmjenične struje u široku uporabu,
smtra se pionirom radio tehnike, otkrio je sustav za bežično upravljanje i davanje znakova na
daljinu. Danas njegovo ime nećete čuti samo u Hrvatskoj ili Srbiji, u Češkoj jedna tvornica žarulja
nosi njegovo ime, a enciklopedija Britannica svrstala ga je među 10 najvažnijih ljudi u povijesti.
www.croenergo.eu
 
 
Teslin automobil na kozmičku energiju – iz 1931. za budućnost
U trenucima kada svijet grozničavao traga za jeftinim, obnovljivim i svima dostupnim izvorima
energije, Tesline vizije mogle bi imati presudnu ulogu. "Neka budućnost kaže istinu i vrednuje
svakoga prema njegovu radu i postignućima. Sadašnjost je njihova; budućnost, za koju sam zaista
radio, je moja!" Prošloga tjedna u Tehničkome muzeju u Zagrebu održani su "Dani Nikole Tesle"
na kojima se, uz ostalo, raspravljalo i o njegovoj nevjerojatnoj sposobnosti da sve svoje ideje vidi i
razradi mentalno prije nego što započne s pokusima. "Prije nego što stavim skicu na papir, mentalno
razrađujem ideju. U svome umu ja razrađujem konstrukciju, poboljšavam je, čak je i stavljam u
pogon. Posve mi je svejedno isprobavam li svoje strojeve u svome umu ili u laboratoriju", pisao je
Tesla. Neke su od njegovih vizija bežični prijenos električne energije ili prikupljanje i korištenje
kozmičke energije. U trenucima kada svijet grozničavao traga za jeftinim, obnovljivim i svima
dostupnim izvorima energije, Tesline vizije mogle bi imati presudnu ulogu. Još je 1931. godine u
klasični automobil ugradio električni motor od 80 konjskih snaga koji nije imao nikakav akumulator
niti je bio spojen na nekakav izvor energije. U njemu je samo bio Teslin konverter koji je prikupljao
kozmičku energiju. Postizao je brzinu veću od 140 kilometara na sat i uopće nije onečišćivao
okoliš. Nije li upravo to ono što nam treba u bliskoj budućnosti? U Teslino vrijeme za takvo što nije
bilo razumijevanja.
www.vecernji.hr
 
TESLIN AUTO NA KOSMIČKU ENERGIJU

U knjizi "Tajne tehnologije hladnog rata - projekat Haarp i dalje", Gerija Vasilatosa, spominje se i
Teslin prijemnik energije koji je on izgleda veoma uspješno 1930. testrirao na automobilu.
Vasilatos piše da je Tesla već ranije proučavao stanje naelektrisanih čestica u čvrsto nabijenom
vrtlogu etera (ionosfere). Snaga koja se ispoljavala u blizini takve vrtložne eterične konstrukcije bila
je ogromna, a eterska težina održavala je izvanrednu stabilnost. U takvu konstrukciju postavljena
kristalna rešetka stvorila bi električni napon. Sa izvjesnim metalnim rešetkama unutaratomsko polje
energije koje bi se tada stvaralo bilo je neizmjerno. Zna se da je Tesla u svom radu tražio napon
kojim bi ove eterske izljeve energije pokrenuo, a kada bi takva energija prokuljala trebalo ju je
jednostavno uhvatiti specijalno konstruiranim prijemnikom i provesti u električni motor. Jedan
takav prijemnik je Tesla očito vrlo uspješno isprobao na automobilu 1930. Priču o tome zabilježio
je aeronautički inženjer Derek Alhers, koji je stupio u kontakt sa Teslinim rođakom iz Jugoslavije,
Petrom Savom, koga je Tesla pozvao u Buffalo da zajedno testiraju automobil "na struju". U druge
očito nije imao povjerenja. To je bio auto marke Pierce Arrow, jedan od luksuznih automobila tog
perioda. U autu se nalazio električni motor dužine oko 1 metra i obima oko 60 centimetara. Iz njega
su vodila dva debela kabla vezana za prednju kontrolnu tablu. Dodato je bilo i skladište za 12
Voltne baterije. Maksimalna brzina rotora je bila 30 okretaja u sekundi sa vučom od 80 konjskih
snaga. Bila je tu i antenska cijev visoka 1,8 metara uglavljena u zadnji dio auta. Tesla je sje na
mjesto suvozača I počeo da podešava prijemnik energije na komandnoj tabli koji nije bio veći od
kratkotalasnog običnog radija. U njemu se nalazilo 12 specijalnih cijevi koje je Tesla ponio sa
sobom u maloj kutiji u obliku kofera. Savo je rekao Ahleru da je Tesla prijemnik sastavljao u
hotelskoj sobi. Ove neobične cijevi točno su ulegle u svoja ležišta kada ih je postavio. Kada je
gurnuo dvije cijevi Tesla je rekao da sada imaju struju i da može da okrene kontakt ključ. Savo je to
učinio, ali nikakv se zvuk nije se čuo. Ali, čim je pritisnuo gas automobil je krenuo. Svo vrijeme
vožnje nikakav zvuk motora se nije čuo. Nije poznato koliku su dužinu puta prešli, za osam dana
koliko su se vozili, ali gorivo nikada nisu sipali. Brzina koju su dostizali je bila od 90 do 120 milja
na sat. Osmog dana zaustavili su se na nekoj staroj farmi 20 milja od Bafala. Auto su tamo ostavili
u jednom ambaru, a Tesla je ponio svojih 12 cijevi iz prijemnika i ključ za pokretanje. Dok su se
vozili gradom i kroz predgrađa Tesla nije želio da odgovara na Petrova pitanja. Tek kada su bili
daleko izvan grada rekao je rođaku da je pokretačka snaga auta povezana sa "misterioznom
radijacijom koja dolazi iz etera" i da je "energija na raspolaganju u neograničenim količinama".
Savo se prisjetio i riječi da on "ne zna odakle ona dolazi, ali da čovječanstvo treba da bude zahvalno
za njeno postojanje". Mala spravica na suvozačevoj strani očito je primala tu misterioznu energiju.
Savo je još stekao utisak da se Tesla plašio da neko ne otkrije njegova istraživanja. Uspio je samo
da sazna kako Tesla očekuje da će se njegova sprava uskoro koristiti na velikim brodovima,
čamcima, vlakovima i u automobilima. Kasnije je Savo načuo da je prijemnik sa cijevima i ključem
ubrzo nakon vožnje spaljen zbog sigurnosti "jer su procurile neke informacije". Mjesec dana nakon
vožnje Petra Savu je pozvao čovjek koji se predstavio kao Lee de Forest i pitao ga kako mu se
dopala vožnja? Savo je odgovorio da je bio veoma radostan zbog te misteriozne vožnje, a de Forset
mu je rekao je da njegov ujak Tesla najveći živi naučnik na svijetu. Kada je kasnije Savo pitao
ujaka Teslu da li će njegov "prijemnik" biti negde upotrijebljen, Tesla je šturo odgovorio da je bio u
pregovorima sa nekim od najvećih kompanija za izgradnju brodova. Kako je Savo dalje zapitkivao
ujak je postajao ljut I neveoljan za priču. Savo je saznao da je bio veoma zabrinut za sigurnost
svojih pronalazaka i sve testove je radio uz veliku predostrožnost i tajnovitost jer je nekoliko puta
bio žrtva manipulacija. Danas se na Aljasci pod pokroviteljstvom Pentagona u okviru projekta
HAARP vrši zagrijavanje čestica ionosfere (na visini od 65 do 950 km) radio valovima ekstremno
visoke i niske frekvencije gde se dijelovi ionosfere pretvaraju u viskotemperaturnu plazmu.
Posljedica su promjene klime iznad određenog područja. Vjeruje se da su mnoge suše i poplave
posljednjih godina, posebno u zemljama koje je američka administracija proglasila "osovinom zla",
posljedica ovog zastrašujućeg suvremenog oružja.
Ivona Živković
Objavljeno u NIN-u,06.07.2006.