- Prije pojave pisma postojala je usmena književnost
- Autorstvo se nije isticalo – autor je bio anoniman član zajednice (kolektiva) - Pojavom pisma djela se počinju zapisivati i javlja se pisana književnost - Za razliku od usmene književnosti koja se prenosila slušanjem i zbog toga nije imala stalan oblik, u pisanoj književnosti djelo je stalni i nepromjenjivo - Njegovi autori izlaze iz anonimnosti, a postupno dolazi i do promjene s obzirom na primatelja – to više nije kolektiv nego pojedinačni čitatelj - Mit o Prometeju: u početku podržavao Zeusa, okrenuo se protiv Zeusa kad je on odlučio uništiti ljudski rod, Prometej ljude obdario snagom i ulio u njih nadu, ukrao vatru sa svetog ognjišta i donio ju na dar, zbog toga ljudi počeli živjeti razumnim životom, naučio ljude kako izrađivati alate, orati polja, raditi lijekove, kako liječiti bolesne, Prometej postao pravi stvoritelj čovjeka, Zeus zbog toga Prometeja osudio na okrutnu kaznu, zapovjedio slugama da ga odvedu na kraj svijeta i prikuju ga za visoku planinu, Prometej se okrenuo od bogova i oni su ga srušili u bezdane dubine Tartara, to nije uništilo Prometejev ponos pa su ga vratili na stijenu, svakog dana orao mu je pojeo dio jetre koja bi noću ponovno narasla, Heraklo oborio orla, oslobodio Prometeja, Prometej dobio slobodu jer je Zeusu odao tajnu koju je čuvao (Zeus ne smije stupiti u brak s Tetidom), morao ostatak života nositi prsten od svojih okova s komadićem kavkaske stijene - MIT O PROMETEJU govori o otporu pobunjenog pojedinca nasuprot kojem stoji nepravedan i moćan vladar - To je vječna priča o borbi slabijeg protiv jačih u ime viših ciljeva, ali i simboličan prikaz rađanja svijesti kod čovjeka: motivom vatre simbolički se predstavlja znanje koje je Prometej dao ljudima i tako ih spasio, odnosno postao njihovim pravim začetnikom - Mit o Sizifu: najlukaviji čovjek na svijetu, otkrio Zeusovo boravište, Zeus Sizifu šalje smrt koju on uhvati i okuje ju čvrstim lancima tako da nitko na zemlji nije umirao sve dok ju Ares nije oslobodio i odveo Sizifa u podzemni svijet, rekao svojoj ženi da ne prinese posmrtne žrtve te je uspio nagovoriti Hada i Perzefonu da ga puste natrag u gornji svijet kako bi opomenuo ženu, jednu večer odjednom dolazi smrt i vodi Sizifa u podzemni svijet gdje kao kaznu mora gurati teški kamen na visoko brdo, a svaki put kad bi pomislio da ga je dogurao do vrha, kamen bi se okrenuo i ponovno skotrljao dolje - BASNA – kao usmenu vrstu poznavale su je Grčka, Indija i Egipat, najprije kao oblik usmene književnosti, a kasnije i u pisanom obliku, ne znamo sa sigurnošću gdje je i kad je nastala – vjerojatno je to bilo u davna vremena kada je čovjek živio u prirodi okružen životinjama - Europski narodi začetnikom basne smatraju grčkog basnopisca Ezopa koji je živio u 6. st. Pr. Kr., predaja kaže da je bio rob koji je dobio slobodu zahvaljujući mudrostima u svojim basnama i umijeću kojim ih je pričao - Basna je bila posebno popularna u razdoblju prosvjetiteljstva zbog poučnog karaktera - Hrvatski književnik Antun Gustav Matoš pisao je satiričnu poeziju u kojoj je ukazivao na nepovoljan politički položaj Hrvatske u svom vremenu - Franz Kafka jedan je od najzagonetnijih književnika 20. stoljeća, u svojim djelima svijet prikazuje kao okrutno mjesto tjeskobe i straha - HRVATSKA USMENA POEZIJA – održava se život zajednice u starim vremenima: poezija je pratila čovjekov život od rođenja (uspavanke) preko odrastanja i vjenčanja (svadbene pjesme) do smrti (naricaljke), kada se željelo zaštiti neko dijete od zla pjevale su se basme (zaklinjanja), a kada ga se htjelo zabaviti jezičnim igrama pjevale su se brojalice i brzalice - Emocionalni život iskazivao se lirskim pjesmama: tako se pjevalo o čežnji za dragim koji je na dalekom putu ili o zabrinutosti zbog odlaska u rat - Tuga se najčešće iskazivala u epsko-lirskim pjesmama, posebice u narodnim baladama - Kada se željelo zaustaviti neki povijesni trenutak i proslaviti iznimno hrabra čovjeka, pjevale su se epske pjesme u kojima se pripovijedalo o događajima iz života junaka i o njihovim velikim djelima