KEMIJA

POVIJEST KEMIJE

- KEMIJA je prirodna znanost koja proučava sastav, svojstva, unutarnju strukturu i promjene
tvari
- TVARI su ono od čega su napravljene stvari
- Drevni narodi su se bavili kemijom, ali nisu znali što je to (npr. bojanje tkanine, izrada
predmeta od gline, kovanje, „čarobni“ napitci…)
- NAJPOZNATIJE SLITINE (LEGURE) – homogene smjese dviju ili više tvari:
1. BRONCA – slitina bakra i kositra
2. MJED – slitina bakra i cinka
3. ČELIK – slitina željeza i ugljika
- Riječ kemija dolazi od egipatske riječi „CHEMI“ što znači crna zemlja
- Grci su preuzeli tu riječ te je kod njih značila „promjena nečega u nešto“
- ARISTOTEL (4. st. Pr. Kr.) – grčki filozof koji je usavršio tezu o 4 elementa koji sve izgrađuju
- To su: voda, zrak, vatra i zemlja
- ALKEMIJA se razvila u srednjem vijeku iz Aristotelove teorije
- ALKEMIČARI su vjerovali da se sve sastoji od 4 elementa koji mogu prelaziti jedan u drugi
- Tražili kamen mudraca koji bi mogao pretvarati jednu tvar u drugu
- ROBERT BOYLE (17. st.) – definirao ELEMENT kao nešto što se ne može rastaviti na
jednostavnije dijelove  ruši Aristotelovu teoriju o 4 elementa
- ANTOINE LAURENT DE LAVOISIER (Lavozje) – živio u 18. stoljeću
- Definira KEMIJSKI SPOJ, GORENJE definira kao spajanje nečega s kisikom  time dokazuje da
se tvari ne mogu pretvarati jedni u druge već da se spajaju u spojeve
- JONS JACOB BERZELIUS (19. st.) – osmislio simbole kemijskih elemenata
- DMITRIJ IVANOVIČ MENDELJEJEV (19. st.) – osmislio periodni sustav elemenata (PSE)

GRAĐA ATOMA

- LEUKIP (5. st. pr. Kr.) – grčki filozof kojemu je prva pala na pamet ideja o sićušnim česticama
od kojih je sve građeno
- DEMOKRIT (4. st. Pr. Kr.) – grčki filozof koji je tim sićušnim česticama dao ime „ATOM“
- RUĐER BOŠKOVIĆ (18. st.) – doprinio mnogim područjima znanosti, smatrao da se tvari
sastoje od točaka sličnih atomima
- JOHN DALTON (19. st.) – pretpostavio da su kemijski elementi sastavljeni od atoma, a
kemijski spojevi od kombinacija atoma
- Atom se sastoji od ATOMSKE JEZGRE i ELEKTRONSKOG OMOTAČA
- Jezgru izgrađuju PROTONI i NEUTRONI koji se zajedničkim imenom nazivaju NUKLEONI
- U elektronskom omotaču se nalaze ELEKTRONI
- Protoni, neutroni i elektroni se nazivaju subatomske čestice jer su manji od atoma
- Proton se označava kao p+.
- m(p+) = 1,673 ∙ 10−27 kg
- Q(p+) = 1,602 ∙ 10−19 C
- Q je električni naboj, a C je njegova mjerna jedinica, Coulomb (čita se kulon)
- Proton je pozitivna subatomska čestica
- Neutron se označava kao n0.
- m(no) = 1,675 ∙ 10−27 kg
- Neutron je neutralna subatomska čestica, dakle nema naboja
- Elektron se označava kao e−
- m(e−) = 9,109 ∙ 10−31 kg
- Q(e−) = −1,602 ∙ 10−19 C
- Elektron je negativna subatomska čestica, ima jednak iznos naboja kao i proton, ali negativnu
vrijednost
- Elektron je otkrio THOMSON 1897. godine.
- Proton je otkrio RUTHERFORD 1920. godine.
- Neutron je otkrio CHADWICK 1932. godine.
- Nakon što su otkriveni elektroni, smatralo se da je atom pozitivno nabijena kuglica u kojoj se
nalaze negativno nabijeni elektroni
- Taj model atoma nazvan je model pudinga sa šljivama (puding je pozitivna kuglica, a šljive su
elektroni).
- Rutherfordov pokus je opovrgnuo tu teoriju:
- Na tanak sloj zlata usmjerio je snop α–čestica. U
to vrijeme se nije znalo od čega su α–čestice
građene, ali se znalo da su pozitivno nabijene.
Većina α–čestica je prošla kroz sloj zlata bez
problema, ali neki dio njih se odbio ili otklonio
pod određenim kutom. Ako su se pozitivne α–
čestice odbile ili otklonile pod nekim kutom, to
znači da su u zlatu naletjele na nešto pozitivno
(pozitivno i pozitivno se odbijaju). S obzirom da
je velika većina α–čestica samo prošla kroz
snop, Rutherford je pretpostavio da je samo
jedan maleni dio atoma pozitivan, a to je jezgra.
Inače, α–čestice se sastoje od helijeve jezgre, tj. dva protona i dva neutrona.
- Jezgra atoma je vrlo malena u odnosu na veličinu atoma pa je atom najvećim dijelom prazan
prostor.
- Promjer atoma je 10 000 do 100 000 puta veći od promjera jezgre
- Skoro sva masa atoma je sadržana u jezgri, jer je masa elektrona oko 2000 puta manja od
mase protona ili neutrona
- U neutralnom atomu broj protona i elektrona je jednak.
- Protoni i elektroni se privlače, dok se čestice istovrsnog naboja odbijaju. Privlačenje i
odbijanje nabijenih čestica uzrokuju Coulombove (kulonove) sile
- Sile koje protone i neutrone u jezgri drže na okupu se zove NUKLEARNE SILE. Te sile su jače
od Coulombovih sila, ali kratkog su dosega.
- Stabilnost jezgre određuje omjer broja protona i neutrona. Što je veći broj protona, potreban
je i veći broj neutrona.
- Međutim, kod atoma koji imaju jako velik broj protona, jezgre su nestabilne. Takve jezgre se
radioaktivno raspadaju, pri čemu nastaju manje jezgre.
- U kemijskoj reakciji nemoguće je da se neki atom pretvori u drugi (npr. da se osam atoma
vodika pretvori u atom kisika)
- Spajanje atoma u veći atom (FUZIJA) ili raspadanje atoma na manji (FISIJ) moguće je pri
nuklearnim reakcijama, gdje se oslobađa milijun više energije nego u kemijskim reakcijama
PROTONSKI I NUKLEONSKI BROJ

- PROTONSKI BROJ je broj protona u jezgri i označava se slovom Z

- Još se naziva REDN ili ATOMSKI BROJ
- Z=N(p+) N=broj nečega
- Atom je neutralan, što znači da je broj protona jednak broju elektrona N(p +)=N(e-)
- NUKLEONSKI BROJ je zbroj protona i neutrona i označava se slovom A
- Još se naziva i MASENI BROJ
- A=N(p+)+N(n0)
- KEMIJSKI ELEMENT je skup svih atoma s istim protonskim brojem Z
- Neutralni atom ili ion, ako imaju jednak protonski broj, jednaki su kemijski element
- Ioni mogu biti:
- KATIONI (pozitivni, manje elektrona od neutralnog atoma)
- ANIONI (negativni, više elektrona od neutralnog atoma)
- Ioni se od neutralnog atoma razlikuju po broju elektrona, ali im je broj protona jednak!
- npr. Cu2+, Cu+ i Cu – svi pripadaju kemijskom elementu bakru.
- IZOTOPI su atomi koji imaju jednak protonski, ali različit nukleonski broj. To znači da se
razlikuju po broju neutrona.
- Primjer: postoje tri izotopa vodika:
- – procij (običan vodik), koji ima nukleonski broj 1 (nema neutrona)
- – deuterij (teški vodik), koji ima nukleonski broj 2 (ima 1 neutron)
- – tricij (superterški vodik), koji ima nukleonski broj 3 (ima 2 neutrona)
- Ponekada se za deuterij koristi simbol D, a za tricij T. Vodikovi izotopi su jedini izotopi koji
imaju svoje vlastite simbole.
- U prirodi se daleko najviše pojavljuje procij, pa deuterij, a tricija ima najmanje jer je
nestabilan (radioaktivan) pa se raspada
- Sva tri izotopa vodika pripadaju kemijskom elementu vodiku.
- Atomi koji imaju točno određen protonski broj i nukleonski broj se nazivaju NUKLIDIMA
- Npr. procij i deuterij su različiti nuklidi
- Kemijski elementi koji se sastoje od više nuklida se nazivaju POLINUKLIDNIM kemijskim
elementima
- Vodik se sastoji od tri nuklida pa je on polinuklidni kemijski element
- Kemijske elemente koji imaju samo jedan nuklid zovemo MONONUKLIDNI kemijski elementi
- Ugljik je također polinuklidni kemijski element
- Sastoji se od tri izotopa:
12
C, 13C i nestabilni 14C, u prirodi se najviše pojavljuje 12C
- Izotopi se čitaju npr. C–12 ili ugljik–12
- Kod uspoređivanja izotopa može se izostaviti protonski broj, jer je svima isti
- Kisik je također polinuklidni kemijski element i sastoji se od tri izotopa:
16
- O, 17O, 18O, u prirodi se najviše pojavljuje 16O
- Većina kemijskih elemenata ima mnogo izotopa, ali mi računamo samo one koji su stabilni
- Nestabilni nuklidi su radioaktivni i raspadaju se
- RADIOAKTIVNOST je svojstvo nekih atoma da spontano zrače, tj. emitiraju (otpuštaju)
određeno zračenje pri čemu nastaju atomi nekog drugog kemijskog elementa
- Izotopi jednakog kemijskog elementa imaju jednaka kemijska svojstva, ali različita fizikalna
svojstva
 RELATIVNA ATOMSKA MASA

- Kemijski elementi koji imaju jednak maseni broj, a različiti protonski se zovu IZOBARI
- To su različiti kemijski elementi koji slučajno imaju jednak zbroj protona i neutrona
- npr. 63Cu i 63Zn
50
- Ti i 50Cr
- Oni nemaju jednaka ni kemijska ni fizikalna svojstva
- KEMIJSKA SVOJSTVA TVARI su svojstva koja se očituju (pojavljuju) tijekom kemijskih
promjena
- Prilikom kemijske promjene iz REAKTANATA nastaju PRODUKTI
- Neka kemijska svojstva:
- INERTNOST (svojstvo tvari koje slabo reagiraju, tj. slabo sudjeluju ili ne sudjeluju u kemijskim
promjenama – primjer plemenitih plinova)
- ZAPALJIVOST(gorenje je spajanje nečega s kisikom)
- KISELOST
- HRĐANJE
- TOKSIČNOST
- FIZIKALNA SVOJSTVA TVARI su svojstva koja se očituju pri fizikalnim promjenama
- Fizikalne promjene su promjene pri kojima se ne mijenja vrsta tvari, nego samo oblik i
agregacijsko stanje
- Prilikom kemijske promjene nastaju nove tvari, dakle mijenjaju se i kemijska i fizikalna
svojstva tvari.
- Neka fizikalna svojstva:
- AGREGACIJSKO STANJE
- VRELIŠTE (temperatura pri kojoj tvar vrije)
- TVRDOĆA
- GUSTOĆA
- MAGNETIČNOST
- MASA ATOMA je vrlo malena
- Možemo je izračunati tako da zbrojimo subatomske čestice, ALI!!
- Prava masa atoma je malo manja nego zbroj subatomskih čestica koje sačinjavaju atom
- Prilikom spajanja protona i neutrona u jezgru, dio energije se otpusti prilikom formiranje
jezgre i to je masa koja nedostaje
- Mase subatomskih čestica i atoma su malene i s njima nije praktično računati
- npr. ma(H) = 1,673 ∙ 10−24 g
- ma(O) = 26,57 ∙ 10−24 g
- Zbog toga su znanstvenici tražili način da izraze mase atoma, a da je praktičan
- JOHN DALTON (19.st.) usporedio je mase atoma s masom vodika – najlakšeg atoma
- Podijelio bi masu atoma nekog kemijskog elementa s masom atoma vodika
- Npr. kada je masu atoma kisika podijelio s masom atoma vodika dobio je broj 15,88. S tim
brojem je lakše računati nego s masom za atom kisika
- To je napravio za sve poznate kemijske elemente i dobivene brojeve je nazvao ATOMSKE
TEŽINE
- Danas se ti brojevi ne zovu atomske težine, nego RELATIVNE ATOMSKE MASE
- „Relativne” jer su dobivene usporedbom mase atoma s masom najmanjeg atoma
- Umjesto atoma vodika, danas mase atoma uspoređujemo s ATOMSKOM JEDINICOM MASE
- Oznaka za nju je u ili mu
- Atomska jedinica mase jednaka je jednoj dvanaestini (1/12) mase atoma izotopa ugljika–12
 - Iznosi 1,6605 ∙ 10−24 g
- U Daltonovo vrijeme koristila se masa atoma vodika, ali kada se otkrilo da vodik ima izotope,
odlučeno je da se koristi preciznija masa, tj. 1/12 mase atoma C–12, razlike nisu prevelike
- RELATIVNA ATOMSKA MASA je broj koji pokazuje koliko je puta prosječna masa nekog atoma
veća od atomske jedinice mase
- „Prosječna masa” zato što neki kemijski elementi imaju više izotopa, koji imaju različitu masu

RELATIVNA MOLEKULSKA MASA

- MASA MOLEKULE ili FORMULSKE JEDINKE se označava kao mf

- XY = neki spoj
- RELATIVNA MOLEKULSKA MASA (Mr) jest broj koji pokazuje
koliko je puta prosječna masa molekule ili formulske jedinke
veća od atomske jedinice mase
- Mr(XY) = Ar(X) + Ar(Y)
- Metodom MASENE SPEKTROMETRIJE mogu se odrediti mase atoma, molekula i njihovih
dijelova
- Također možemo kvalitativno i kvantitativno odrediti izotope.
- Kvalitativna analiza – određujemo što se nalazi u uzorku.
- Kvantitativna analiza – određujemo koliko nečega ima.
- Dijelovi masenog spektrometra:
- komora za ionizaciju u kojoj nastaju ioni
- ubrzivač iona koji ubrzava te ione
- analizator masa u kojem se ioni razdvajaju u prostoru ili vremenu
- detektor koji registrira ione i proizvodi električni signal
- Princip rada:
- 1. Prije svega, atome ili molekule treba prevesti u pozitivno ili negativno nabijene ione. To se
radi dodavanjem ili oduzimanjem elektrona. Proces pretvaranja atoma ili molekula u ione se
naziva IONIZACIJOM
- 2. Ioni se ubrzavaju i ulaze u analizator masa.
- 3. U analizatoru masa ioni se gibaju u
- magnetskom polju. Ovisno o njihovoj
- masi (m) i naboju (z) različito se otklanjaju
- i na taj način razdvajaju.
- Na slici su prikazani ioni X+, Y+ i Z+.
- Oni koji imaju veću masu se otklanjaju na jednu stranu, a
oni s manjom masom na drugu
- Pomoću masenog spektrometra možemo odrediti nepoznate
kemijske spojeve, jer spektar masa služi kao otisak prsta
kemijskog spoja
- To znači da svaki kemijski spoj ima svoj specifični stupac u
spektru koji se razlikuje od ostalih
- Zbog toga se masena spektrometrija koristi za prepoznavanje droga i sličnih tvari
- Ako se kemijski element sastoji od više izotopa, nekih u prirodi ima više, a nekih manje
- Za svaki izotop je određen njegov brojevni udio (x)
- Brojevni udio nekog izotopa dobijemo tako da podijelimo broj atoma toga izotopa s brojem
atoma svih izotopa.