Vjestine komunikacija

1. Sto je organizacija
Organizacija nam omogućava napraviti nešto što ne možemo sami. Ljudi se
oduvijek organiziraju, jer su se jedino tako mogli razviti. Organizacija ne bi
bila moguća bez komunikacije. Postoje profitne i neprofitne organizacije.
Neprofitne organizacije pružaju pomoć onima kojima je to potrebno.
2. Neformalna komunikacija.
Imamo 2 oblika: -„Rekla – kazala“ i neformalne skupine.
„Rekla kazala“ je temeljna neformalna komunikacijska mreža, putem nje se
informacije prenose izvan formalnih komunikacijskih kanala. Imamo 3
tipa:
-pravocrtna „rekla-kazala“ – jedna osoba prenosi poruku drugoj, druga
trećoj itd.
-lanac trača- pojedinac prenese poruku svakome koga sretne, a svaka od
tih osoba može, ali i ne treba dalje prosljeđivati.
-lanac odabranih – osoba prenosi poruku samo odabranima, jedna ili više
od tih osoba će poruku proslijediti isto samo odabranima.
Neformalne skupine su grupe ljudi u tvrtki koji dijele zajedničke interese.
One mogu biti izvor točnih informacija. One mogu vrlo brzo informirati
veliki broj ljudi. Negativna strana je što mogu iskriviti informaciju.
Ključna karakteristika neformalnih komunikacija, koja moze biti i
pozitivna i negativna, je sto se u modelu rekla-kazala informacije smatraju
jako vjerodostojnim. Glasine uvijek cujemo od prijatelja. Zaposlenici ce
vise vjerovati u ovo ako imaju lose misljenje o organizaciji i ne vjeruju u
komunikaciju koja se odvija formalnim putem.
3. Formalna komunikacija.
Postoje horizontalni i vertikalni oblik formalne komunikacije.
Vertikalna komunikacija je komunikacija koja slijedi lanac zapovjedanja u
organizaciji. Ovaj tip komunikacije spusta se kroz hijerarhiju, ali se može i
uzdizati prema vrhu.
5 kategorija komunikacije prema dolje:
-komunikacija organizacijskih ciljeva i misija
-upute i usavrsavanje zadatka(kako)
-razlog iza zadatka(zasto)
-komunikacija o pravilima, procedurama i politici
-izvedba i ostale povratne informacije
Horizontalna komunikacija se odnosi na komunikaciju s kolegama koji su
nama ravni, odnosno u istoj horizontalnoj razini kao i mi.
Prema rasponu kvalitete-Dijelimo ih na visoke i niske. Niska ima prednosti:
brža komunikacija; točnija komunikacija (što je manje razina poruka će se
manje izmijeniti).
4. Tipovi organizacijske strukture
-U-Oblik -najpoznatiji oblik, njegove su prednosti specijalizacija i
učinkovitost, potiče centralizaciju, komunikaciju s vrha prema dnu i
ograničene odnose između funkcionalnih područja.
-M-Oblik – je oblikovan tako da usmjeri organizacijske resurse na
određena područja. Ovaj tip omogućava bolju komunikaciju između
funkcionalnih područja koja su udvostručena na različite odjele. Nakon
udvostručivanja, funkcionalna se područja usmjeravaju samo prema jednoj
diviziji, a divizije se mogu temeljiti na proizvodu, tržištu ili tehnologiji.
-H-Oblik – ovdje je tvrtka organizirana prema svojim različitim poslovima.
Organizacija je uglavnom tako strukturirana da ne postoji komunikacija
između strateških poslovnih jedinica.
-Matična organizacija pokušava u jedan oblik spojiti prednosti barem dvije
organizacijske strukture.
5. Komunikacija i konkurentske prednosti
Organizacije su uspjesne ako uspostave dobru komunikaciju. Kvalitetna
komunikacija omogucava lakse razumijevanje informacija, sto znaci da ce
menadzeri i zaposlenici raspolagati boljim i relevantnijim informacijama.
Posljedica su bolji proizvodi i/ili usluge i/ili manji troskovi sto pridonosi
prednosti na trzistu. Kada su god organizacijski resursi, kao stu su
komunikacije, kvalitetniji ili jeftiniji od konkurentskih resursa ili procesa,
posljedica je konkurentska prednost i bolje ostvarivanje rezultata. Dobra
organizacijska komunikacija je vrlo rijetka, a tamo gdje postoji gotovo ju je
nemoguce preslikati na drugu organizaciju.
6. Informacije i podaci
PODACI – su „sirove“ činjenice i brojke u uskom kontekstu.
INFORMACIJA je podatak u smislenom obliku. Informacija je najkorisnija
kada je točna, pravodobna, potpuna i važna.
7. Kada je informacija najučinkovitija.
Informacija je najučinkovitija kad je smislena, pravodobna, točna i važna.

8. Komunikacijski modeli.

KODIRANJE je oblikovanje misli u govorne ili pisane riječi

KANAL je određena tehnologija ili metoda pomoću koje se poruka prenosi
do primatelja
MEDIJ ILI KOD se odnosi na način na koji je poruka kodirana
DEKODIRANJE je interpretiranje kodirane poruke pri čemu se simbolima
(znakovima, riječima) pripisuje i iz njih izlučuje smisao kako bi poruka
postala smislena
POVRATNA INFORMACIJA (FEEDBACK) je reakcija primatelja.

9. Oblici komunikacije

USMENA KOMUNIKACIJA – odnosi se na razgovore u kojima je

izgovorena riječ glavni kod komunikacije. Uobičajeni kanali kojima se
prenosi usmena komunikacija su telefon, razgovori licem u lice, video,
televizija. 
Ima mnogo prednosti: -odmah se prima povratna informacija: -mogu
odmah ustanoviti razumije li poruke svojih sugovornika; -kod razgovora
licem u lice sugovornici se mogu usredotočiti na simboličku i neverbalnu
komunikaciju. 
Ima i loših strana: -ljudi ne razmišljaju dovoljno o poruci prije nego što ju
pošalju; -podložna je raznim šumovima; -primatelj može zaboraviti dio
poruke; -stres na govoru pred publikom.
PISANA KOMUNIKACIJA – ima nekoliko prednosti nad usmenom. Ljudi
obično više razmišljaju o tome što pišu nego što govore. Pisanje oduzima
dosta vremena. Kod pisane komunikacije treba više vremena da se dobije
povratna informacija.
NEVERBALNA KOMUNIKACIJA – odnosi se na sva namjerna i
nenamjerna značenja koja nemaju oblik napisane ili izgovorene riječi. Ona
obuhvaća elemente kao što su: izraze lica, pogled, geste, odjeća, vanjski
izgled. Različite komponente neverbalnih kodova grupiramo u nekoliko
kategorija: 
-parajezik
-izrazi lica
-govor tijela
-pogled
10. Zapreke-u komunikaciji su sve ono što sprečava da poruka bude
primljena i shvaćena. Zapreke su uglavnom ljudskog, a ne tehnološkog
podrijetla. Postoje 3 vrste: sociokulturne, psihološke, organizacijske.
11.
Komunikacijska klima-Dobra komunikacijska klima ovisi o stilu
menadzmenta i o organizacijskoj klimi koja je relativno slobodna i
otvorena za komunikaciju. Organizacije trebaju otvoriti vertikalne i
horizontalne kanale, kanale prema gore i prema dole. Previse
komunikacijskih kanala vodi do iskrivljavanja poruke. Premalo
komunikacijskih kanala vodi do blokiranja poruke, a ako nema dovoljno
kanala, teci ce premalo informacija.

Iskrivljavanje informacija- U visim strukturama, informacija mora prijeci

vise odjela i ljudi, pa moze doci do iskrivljavanja informacija. Ponekad
iskrivljavanje moze biti izuzetno opasno. Informacija se moze pogresno
interpretirati ili namjerno blokirati. Nebitno je ide li informacija prema gore
ili prema dolje.

Stereotipi-su pokusaji predvidjanja ponasanja neke osobe s obzirom na

skupinu kojoj pripada. Stereotipi se obicno vezu za povrsno ponasanje i
netocne informacije, a ne uz duboko ukorjenjena uvjerenja i norme.
Stereotipi predstavljaju zapreke u komunikaciji, jer odredjenu osobu ne
promatramo kao pojedinca i ne slusamo njihove poruke. Stereotipi mogu
dovesti do predrasuda, diskriminacije i rasizma.

Etnocentrizam-je povezan u stereotipe. Etnocentricni ljudi na svoju

kulturu gledaju kao na jedinu valjanu. Svakoga odmjeravaju prema mjerilu
vlastite kulture. Takodjer vode diskriminaciji i predrasudama

12. Znakovi i simboli

ZNAK  je sve što prenosi informaciju: riječ, predmet, gesta, slika, glas
JEZIK – Sustav znakova (zatvoreni i otvoreni)
SIMBOL – znak s proizvoljnim značenjem
VIŠEZNAČNOST – znači da simboli mogu imati značenja na različitim
razinama. Boje su višeznačni simboli.
ČETRI ASPEKTA JEZIKA: (KOMPONENTE): glasovi(fonetika); oblici
riječi(morfologija); struktura rečenice(sintaksa); značenje(semantika)
FONEM – najmanja razlikovna glasovna jedinica
FONETIKA -sustav glasova, fonema, u jeziku
MORFOLOGIJA – proučava oblike riječi u jeziku
MORFEM – najmanja jezična jedinica koja ima neko značenje
SINTAKSA – proučava slaganje i poredak riječi u rečenici
SEMANTIKA – proučava značenje riječi
DENOTACIJA – ono što sama riječ znači
KONOTACIJA je dodatno značenje riječi koje proizlazi iz konteksta
komunikacije
SEMANTIČKA DOMENA – domena kulturno-značajnog iskustva (boje,
brojevi i biljke)
METAFORA – povezuje dva izraza iz različitih semantičkih domena-
Temelji se na sličnosti između dva različita područja.
METONIMIJA – figura u kojoj se neki predmet ili pojava naziva riječima
koje označavaju neki drugi predmet ili pojavu.

13. 4 obiljezja kulture

KULTURA objedinjuje svjesne i nesvjesne modele ponašanja, stečene i
prenesene simbolima koji tvore osebujna postignuća ljudskih skupina.
Temeljnu srž kulture čine tradicionalne ideje odnosno one koje su
povijesno stečene i izabrane.

BIT KULTURE – treba znati da je kultura prirodna posljedica društvenih

interakcija koje tvore ljudske skupine u društvima ili organizacijama. Četiri
obilježja čine bit kulture: -naučena; -zajednička; -sustav čiji su oblici
međusobno ovisni; -prilagodljiva
14. Karakteristike organizacijske kulture

Kolektivne, simoblicke, emotivno nabijene, temeljene na proslosti,

dinamicne, bitno neodredjene.

15. 4 temeljna elementa strategije

Strategija komunikatora, strategija publike, strategija kanala i strategija
poruke.