U ovom esejskom radu uspoređivat ću stavke Kyrie i Agnus Dei 1 i 2 iz djela Missa

Papae Marcelli Giovanni Pierluigi da Palestrine. Analiza oba stavka sastojat će se od

određivanja dijelova, opsega glasova, kretanja glasova, određivanja modusa, intervalskih
karakteristika, ritamskih kretanja te na kraju same usporedbe stavaka, sličnosti i različitosti.
Missa Papae Marcelli i misa sine nomine, odnosno misa bez imena. To je Palestrinina
najpoznatija misa te se smatra osobnim primjerom složene polifonije koju on sam zastupa.
Misa se pjevala na papinskim krunidbenim misama, sve do posljednje krunidbe koja je bila
1963. godine. Sastoji se od dijelova/stavaka: Kyrie, Gloria, Credo, Sanctus/Benedictus i
Agnus Dei. Misa je slobodno skladana, ne temelji se na cantus firmusu, parafrazi ili parodiji.

Stavak Kyrie iz djela Missa Papae Marcelli sadrži 6 glasova, to su: sopran ili cantus,
alt, tenor 1 i tenor 2 te bas 1 i bas 2. Kyrie je pisan u dvopolovinskoj mjeri (2/2). Opseg
glasova: sopran (cantus) g2-f1, alt c2-g, tenor 1 a1-g, tenor 2 a1-f, bas 1 i 2 imaju isti opseg
glasova, od d1 do C. Kyrie možemo podijeliti na tri dijela prema tekstovima: Kyrie eleison,
Christe eleison i Kyrie eleison. Prvi dio stavka Kyrie započinje s tekstom Kyrie eleison. Pisan
je u miksolidijskom modusu. Prvi dio stavka započinje motivom u tenoru 1 na d1, odnosno na
čistoj kvarti , izvođenje motiva prostire se od 1. do 4. takta. Odgovor se javlja u sopranu, tj.
cantusu, dolazi na drugu dobu u 1. taktu imitacijom u oktavi (d1). Iznošenje odgovora u
sopranu traje od druge dobe u 1. taktu do prve dobe u 5. taktu. Također možemo primijetiti da
u 4. taktu imamo ton fis koji nas, kao vođica, vodi na ton g u 5. taktu. Zatim dolazi novo
javljanje u basu 1. Izvođenje motiva započinje na prvoj dobi u 2. taktu na tonu g, odnosno
tonici te traje sve do 5. takta. Odgovor se javlja u altu na drugoj dobi u 2. taktu s imitacijom
na oktavi (g1) te iznošenje traje do 4. takta. Nadalje imitacija gornjoj kvinti ili donjoj kvarti se
javlja tenoru 2. Zatim dolazi do novog motiva, mogli bi nazvati, dueta između basa 2 i alta.
Početna melodija se nalazi u basu 2 te započinje na drugu dobu u 5. taktu na tonici, a odgovor
dolazi u altu na gornjoj oktavi na drugoj polovici prve dobe u 6. taktu te možemo uvidjeti da
se ona pojavljuje u sinkopiranom ritmu. Ovaj dio završava u jonskom modusu. Melodija je
postepena bez većih skokova, ponekad možemo naići na skok od čiste kvinte, sekste pa čak
oktave, ali skokovi za oktavu se događaju na nekoliko mjesta, većinom u glasovima tenor 1 i
2. Svi glasovi započinju svoja iznošenja melodija dužim notnim vrijednostima te se daljnjom
imitacijom notne vrijednosti usitne do prohodnih osminki. Prevladava punktirani ritam i
tonovi povezani ligaturom. Također možemo primijetiti još jednu ritamsku figuru, a to su
sinkope, ne javljaju se često, ali njena pojava doprinosi građi imitacije. Drugi dio stavka s
tekstom Christe eleison započinje u 25. taktu u jonskom modusu. U ovom dijelu
primjećujemo da se glasovi javljaju u duetima, prvo iznošenje odnosno, duet je između
soprana i basa 2 u oktavama (c2, c1), koji je popraćeno melodijom u altu na donjoj kvarti u
odnosu na sopran ili gornjoj kvinti u odnosu na bas 2. Zatim se imitacija javlja u tenoru 1, on
nastaje imitacijom na donjoj kvinti. Kao u prvom dijelu i u ovom dijelu svi glasovi započinju
svoja iznošenja melodija dužim notnim vrijednostima te se daljnjom imitacijom notne
vrijednosti usitne. Drugi dio završava u miksolidijskom modusu. Treći dio stavka s tekstom
kao na početku Kyrie eleison započinje na 52. taktu. Motiv se javlja u sopranu/cantusu na d1,
na čistoj kvarti, zatim nastupa alt na tonici pa tenor 1 na čistoj kvarti, bas 1 na tonici.
Zanimljivo mi je što se u ovom dijelu glasovi javljaju prvo na prvoj dobi u 1. taktu pa slijedi
pojavljivanje glasa na drugoj dobi u 1. taktu zatim na tenor 1 na prvoj dobi u 3. taktu pa bas 1
na drugoj dobi u 3. taktu i taj niz prekida tenor 2 koji nastupa na drugoj dobi, a bas 2 na prvoj
dobi u taktu. Kao i u prethodnim dijelovima glasovi započinju svoja iznošenja melodija dužim
notnim vrijednostima te se daljnjom imitacijom notne vrijednosti usitne. Stavak Kyrie se
završava u jonskom modusu.

Stavak Agnus Dei se dijeli na dva dijela ili možemo protumačiti da misa ima dva
stavka Agnus Dei, a to su: Agnus Dei 1 i Agnus Dei 2. Agnus Dei 1 pisan je za 6 glasova, kao
i stavak Kyrie. Glasovi su: sopran, alt, tenor 1, tenor 2, bas 1 i bas 2. Stavak je pisan u
tropolovinskoj mjeri, kao i Kyrie počinje u miksolidijskom modusu. Raspon glasova za
sopran je g2-e1, za alt c2-g, tenor 1 a1-g, tenor 2 a1-f, za bas 1 i 2 je d 1-C. Motiv započinje u
tenoru 1 na prvoj dobi na čistoj kvarti kao i u stavku Kyrie, zatim slijedi imitacija na tonici u
sopranu, koja nastupa na drugu dobu. U basu 1 se javlja novi motiv na trećoj dobi te slijedi u
altu imitacija na gornjoj oktavi u odnosu. Zatim slijedi pojava motiva u basu 2 koji započinje
na čistoj kvarti na prvoj dobi u 5 taktu, te slijedi odgovor u tenoru 2 na gornjoj oktavi na
trećoj dobi u 5. taktu. Zanimljivost u ovom početku je što tenor 1 i sopran iznose sličan motiv
u vrlo sličnom ritmu, ali u razmaku od oktave te isto to se događa u basu 1 i altu, ali s
iznošenjem novog motiva te u basu 2 i tenoru 2 iznosi se novi motiv, ali je melodija slična
melodiji tenora 1 i soprana. Zatim dolazi do izlaganja novog teksta qui tollis peccata mundi te
dolazi do novog motiva i imitacija. Motiv se prvo javlja u tenoru 2 na tonu g1, zatim se
sloboda imitacija na donjoj kvinti javlja u basu 1. Imitacija u gornjoj seksti u sopranu me
navodi da se iz dorskog modusa prelazi u jonski pa sljedeća iznošenja su pisana u jonskom
modusu. Slijedi parcijalno iznošenje prvog motiva u tenoru 1. Imitacija se nastavlja u altu u
gornjoj kvinti u odnosu na bas 1. U 17. taktu na drugoj dobi melodije nastupaju u tercama u
basu 2 i tenoru 1. Zatim slijedi novo iznošenje teksta donosi novi motiv i imitacije. Motiv na
tekst miserere nobis izlaže se u altu na čistoj kvarti, zatim slijedi slobodna imitacija na gornjoj
terci u sopranu 1 pa se vraća na toniku u basu 1 te nastupa imitacija na gornjoj kvinti u tenoru
1 te još jedna imitacija na gornjoj terci u tenoru 2. Nailazimo na ton gis te nas on upućuje na
prelazak u jonskog u eolski modus. Zanimljivost ovog motiva i imitacija je u tome da je
početna ritmizacija sinkopirana. Ovaj stavak završava u jonskom modusu. Svi glasovi svoja
iznošenja melodija dužim notnim vrijednostima te se daljnjom imitacijom notne vrijednosti
usitnjavaju do četvrtinki i prohodnih osminki. Kako bi se melodija upotpunila u tenoru 1 u
jednom taktu vidimo pojavu šesnaestinki. Melodija se gradi postepeno, kao i u Kyrie u nekim
dijelovima se pojavljuju malo veći skokovi od čistih kvinti i oktava. Kao u stavku Kyrie i
ovom stavku vidimo da nema velikih odstupanja u ritamskim figurama, većinom se sastoji od
jednostavnih ritamskih figura, punktiranog ritma, nota poveznih ligaturom te pokojeg
sinkopiranog ritma.

Agnus Dei 2 je pisan za 6 glasova, Palestrina je u ovom stavku izbacio tenora 2 te

dodao sopran 2 i alt 2, odnosno glasovi su: sopran 1 i 2, alt 1 i 2, tenor, bas 1 i 2. Kao i Agnus
Dei 1 i Agnus Dei 2 je pisan u tropolovinskoj mjeri, ali ovaj stavak započinje miksolidijskim
modusom. Rasponi glasova su: sopran 1 g2-g1, sopran 2 e2-d1, alt 1 c2-a, alt 2 a1-g, tenor a1-g,
bas 1 i bas 2 d1-C. Karakteristika Agnus Dei 2 je tu tome da napisana u trostrukom kanonu
koji pokreće bas 1 na tonu g zatim ga prati alt 2 na gornjoj kvinti, zatim sopran 2 na gornjoj
kvinti u odnosu na alt 2. Nastavlja se ovim redoslijedom: bas 1, alt 2, sopran 2, sopran 2.
Pojavom novog teksta qui tollis peccata mundi novi kanon kreće u basu 1, zatim se nastavlja u
altu 2 pa sopranu 2, zatim se vraća u bas 1 pa na alt 2, sopran 2. I pojavljuje se treći, zadnji
kanon na tekst dona nobis pacem. Kao u prva dva kanona i u ovom, trećem dijelu, bas 1
započinje iznošenje kanona zatim ga strogo prate alt 2 i sopran dva. Stavak završava u
jonskom modusu u dvopolovinskoj mjeri. Svi glasovi svoje melodije iznose dužim notnim
vrijednostima te se daljnjom razradom melodije te vrijednosti smanjuju do četvrtinki i
prohodnih osminki, kao i u Agnus Dei 1 i ovdje se u jednom taktu, u ovom slučaju u sopranu
1, pojavile dvije šesnaestinke kao svrha izmjeničnih tonova, odnosno, kako bi upotpunile
melodiju soprana 1. Nema većih odstupanja u ritamskim figurama, koristi se punktirani ritam,
povezivanje ligaturom, sinkopirani ritam. Zanimljivost mi je što u ovom stavku, skladatelj
koristi više pauza u odnosu na Agnus Dei 1 i stavak Kyrie.

Stavci Kyrie te Agnus Dei 1 i Agnus Dei 2 odudaraju od ostalih stavaka Misse Papae
Marcelli. Kada bi izbacili ostale stavke mise i spojili ova dva stavka, ne bi imali osjećaj da je
došlo do velike promjene, štoviše tranzicija iz Kyrie i Agnus Dei 1 bi bila skoro pa i
neprimjetna jer Agnus Dei 1 ponavlja imitacijske strukture stavka Kyrie. Ovi stavci započinju
motivom čiste kvarte, zapravo svi stavci mise započinju spomenutim intervalskim motivom,
te je on zapravo jedan karakteristika ove mise. Početni stavak Kyrie u tri različita dijela prate
strukturu teksta: Kyrie eleison, Christe eleison, Kyrie eleison. Svaki od ovih dijelova završava
odgovarajućim kadencama akorada C-dur, G-dur i C-dur, te se time formira izmjenjivanje
tonika-dominanta-tonika. Jednostavnost teksta potiče ponavljanje i razgrađeno polifono
ispreplitanje. Svaki Kyrie počinje postepenim pojavljivanjem glasova s jednostavnom
ritmizacijom, mogli bi reći i golom teksturom koja se onda razvija do gušće teksture,
obogaćenog melizmima. Dok u dijelu Christe Palestrina smanjuje gustoću i pročišćava kretnje
glasova. Smiruje gustoću koja se nastala u Kyrie. Završni dio mise donosi nam dva Agnus
Dei, po jedan za svaki redak teksta. Agnus Dei 1 s bliskim srodnikom glazbene fraze koji je
otvorio stavak Kyrie. Sam tekst se referira na traženje Božje milosti, povezivanja božanstva sa
smrtnom molitvom, a to možemo doživjeti kroz zadržane note, smirenosti u vođenju glasova,
skokovima i prorijeđenošću melodije. U drugom dijelu, Agnus Dei 1 vidimo jednu promjenu
u glasovima. Palestrina mijenja dosadašnju podjelu SATTBB, te sada stvara podjelu
SSAATBB, odnosno izbacuje tenora 2 i uvodi sopran 2 i alt 2 koji će zapravo imati veliku
ulogu u ovom stavku. Palestrina unosi trostruki kanon koji pokreće bas 1, a slijeda ga u
strogom redoslijedu alt 2 i sopran 2 tijekom cijelog stavka. Zanimljivost koju sam pronašla o
ovom stavku je ta da Agnus Dei 2 ne služi očitoj liturgijskoj svrsi, smatra se da je ovaj
stavak/dio zapravo blagi izljev egoistične snage Palestrininog skladanja.