RODITELJSTVO I ODGOJ

Na nas djeluje okolina na više načina, pruža nam uvjete za preživljavanje i tjelesni razvoj, a s
druge strane pruža nam zdrav psihički razvoj na koji utječu drugi ljudi, uglavnom roditelji. Roditeljstvo
je jako važna i jedna od najvažnijih uloga u životu. Odgoj je značajan u izgradnji osobina ličnosti i
priprema je djeteta za samostalni život. Odgojem roditelj zapravo djetetu pruža ljubav, emocionalnu
toplinu i podršku, ali i kontrolira njegovo ponašanje. Iz tog razloga postoje načini koji su međusobno
povezani u vezi odgajanja djeteta, to su odgojni stilovi: autoritativni, autoritarni, permisivni i
ravnodušan odgojni stil.
S obzirom na dimenzije odgoja razlikujemo ta četiri odgojna stila. Autoritativni odgojni stil
povezan je sa visokom emocionalnom toplinom, ali i visokom kontrolom. Ta visoka kontrola se
zapravo odnosi na visoke ciljeve i pravila koja roditelji postavljaju djeci. Roditelji pružaju svojoj djeci
puno ljubavi i podrške i djeca uz pravila uglavnom postaju samopouzdanija i imaju veću
samokontrolu. Primjer za autoritativni odgojni stil bilo bi dijete od 6 godina, ide u vrtić, od svojih
roditelja dobiva puno pažnje i ljubavi, ali roditelji smatraju da je već dovoljno veliko da krene čistiti
sobu za sobom. Očekuju disciplinu od djeteta i svakodnevnu urednost. U budućnosti će to vrlo
pozitivno utjecati na djete jer će imati u glavi kako već od malena održava urednost, a zbog pažnje i
ljubavi koju su mu roditelji pružali bit će pun samopouzdanja i samopoštovanja. Autoritarni odgojni
stil za razliku od autoritativnog podrazumijeva visoku kontrolu nad djetetom, ali nisku emocionalnu
toplinu. Ovakav odgoj donosi velika očekivanja djeci i neuspjeh zna dovest do kazni, ne pregovaraju
sa djecom već je komunikacija jednosmjerna. Za primjer možemo uzeti jednog srednjoškolca, roditelji
su postavili pravilo da mora proći sa odličnim prosjekom. Njegov neuspjeh dovest će do tog da mu
roditelji zabrane druženje sa prijateljima, igranje igrica ili mobitel. Iz ovog odgoja dijete u budućnosti
može bit vrlo anksiozno, nezadovoljno samo sa sobom, njegov neuspjeh će ga jako strašiti, a mislit će
da nije vrijedan ljubavi i pažnje. Ovakav način odgoja može dovesti do stvaranje anksioznosti,
neprijateljstva prema drugima, djeca su sklona buntovnom i delikventnom ponašanju. Permisivni
(popustljiv) odgojni stil je povezan sa visokom emocionalnom toplinom i niskom razinom topline.
Roditelji se više odnose prema djeci kao prijatelji, nemaju visoka ili čak nikakva očekivanja od njih,
imaju malo pravila, sve djetetove želje ispunjavaju te pružaju puno ljubavi i podrške. Djeca ovakvog
odgoja su vrlo nesnalažljiva, impulzivna i imaju slabiji školski uspjeh jer nisu uporna. Primjer može biti
srednjoškolac koji ima jako loše ocjene u školi, a po cijele dane igra igrice, druži se sa prijateljima…
Roditeljima ništa to ne smeta te ga podržavaju tako što mu kupuju još novih igrica, mama posprema
za njim i daju mu povoda da radi šta želi. U budućnosti će dijete biti vrlo neuspješno jer kroz odgoj
nije naučilo ništa u vezi discipline i rada. Zadnji odgojni stil je ravnodušan ili zanemarujući.
Karakteristična je niska emocionalna toplina i niska dimenzija kontrole, što zapravo pokazuje da
roditelje skoro pa i nije briga za svoje dijete, malo komuniciraju s njim i ne pružaju mu nikakvu
podršku. Ovakva djeca često znaju bit nesigurna, neprijateljski raspoložena, sklonija depresiji i
delikventnom ponašanju. Za primjer se može uzeti dijete osnovne škole koje traži pomoć roditelja, ali
je ne dobiva. Nakon neke svađe sa prijateljima traži zagrljaj mame koja ne mari uopće za njim.
Ovakav odgoj u budućnosti djeteta može dovesti do velikih problema kao što su depresija ili
delikventno ponašanje.
Po mojem mišljenju je autoritativni odgojni stil najučinkovitiji jer roditelji djetetu pružaju
ljubav, ali i postavljaju pravila i granice. Te granice je teško za odredit. Kazne, pogotovo fizičke su
neprihvatljive. Jako negativno utječu na dijete, ali i na odgoj. Obične kazne poput zabrane izlaska su
potpuno normalne i dobre su za djecu koja se uče nekoj disciplini. Ravnodušan odgojni stil uopće nije
prihvatljiv po mojem mišljenju. Djeca nisu predmeti pa da ne dobivaju pažnje, ljubavi i pravila.
Roditelji ne smiju tako zaboravljat na djecu već se trebaju brinuti o njima jer djeca su budućnost koja
će zavladati za par desetljeća.