17.

2 KONUSNI ZUPČASTI PAROVI

KINEMATSKE POVRŠINE

• Zupčasti parovi čije se ose obrtanja sijeku imaju kinemazske površine u obliku konusa
sa vrhovima u presječnoj tački osa obrtanja. Definisani su svojim uglovima δ1 i δ2 čiji zbir
prestavlja i osni ugao ∑ :

∑ = δ1 + δ2 , ······································································ ( 1.1. )

a dodiruju se duž kinematske ose koja prolazi kroz presječnu tačku 0. Iz jednakosti obimnih
brzina na oba konusa dobije se kinematski prenosi odnos ;

u = ω1/ω2 = sinδw2 / sinδw1 ···················································· ( 1.2. )

Za osni ugao ∑ = 90o :

u = 1 / tgδ1 i u = tgδ2 ························································· ( 1.3. )

Uslov za konstantan prenosni odnos je potpuno anologan cilindričnim zupčanim parovima

Ravan konusni par nastaje ako ugao jednog kinamatskog konusa dobije vrijednost 90o,ovaj
kinematski konus se svodi na kružnu ploču.

KONUSNI EVOLVENTNI PRAVOZUBI ZUPČASTI PAROVI

Anologno cilindričnim zupčanim parovima, mogu se obrazovati i konusni evolventna

parovi. Evolventna površina nastaje kotrljanjem ravne osnovne ploče po osnovnom konusu sa
uglom konusa, pri čemu se središte osnovne ploče poklapa sa vrhom osnovnog konusa sl.
1.1.

Slika 1.1. Sferna evolventna površina

299
Svaka tačka na bilo kojem radijusu opisuje prostornu krivu koja se nalazi na sferi. Zupčanica
ima oblik kružne ploče čija veličina zavisi od broja zubaca spregnutog zupčanika. Bokovi
zubaca imaju oblik evolventnih sfernih konusnih površina. Bokovi glave iznad kinematske
povrišine imaju izdubljenu, a podnoške ispupčenu evolventnu površinu sl. 1.2.

Slika 1.3. Sprezanje sferno-evolventnih

Slika1.2 Sferno-evolventna površina
površina

Spregnuti konusni evolventni zupčanici sl. 1.3. imaju osnovna kinematska svojstva kao i
cilindrični parovi: za određeni prenosni odnos i osni ugao određene su veličine kinematskih i
osnovnih konusa. Za razliku od cilindričnih evolventnih zupčanika, konusni evolventnih
zupčanici imaju složen oblik, pa se zato i rjeđe primjenjuju.

KVAZIEVOLVENTNI (OKTOIDNI) KONUSNI ZUPČANI PAROVI

Radi omogućavanja lakše izrade (jednostavnji oblik alata i kinematski odnos alata i obratka),
za bokove zubaca zupčanika umjesto konusnih evolventnih površina koriste se
kvazievolventnie povrišine koje se dobijaju sprezanjem zubaca zupčanice sa ravnim
bokovima, ako su zupci pravi, a sa pravom izvodnicom ako su zupci krivi. Sprezanjem profila
pravozube zupčanice sa profilom kvazievolventnih bokova zubaca dobija se dodirnica u
obliku oktoide sl.1.3.1..pa se i ovakvi zupčanici nazivaju i oktoidnim.

300
 Slika 1.4. Sprezanje kvazievolventnih (oktoidnih) profila zubaca

Kvazievolventni na sfernoj površini se malo razlikuju od evolventnih, a razlika je po pravilu

manja od dozvoljenih odstupanja propisanih tolerancijama. Smetnje pri sprezanju ovakvih
odstupanja mogle bi nastati kod zupčanika kod kojih bi se razlikovao ugao dodirnice pri
sprezanju. Stoga se za konusne parove usvaja da zbir pomjeranja profila spregnutih zupčanika
bude jednak nuli, x1 + x2 = 0. odnosno da se kinematski i podioni konusi poklapaju.

OBLICI I GEOMETRIJSKE VELIČINE ZUPČANICA

Osnovna zupčanica kojom se određuje oblici i mjere konusnih zupčanika definisana je

oblikom profila i bočne linje. Za profile se usvaja presjek zubaca zupčanice i spoljašnjeg
prečnika cilindra sl. 1.5. u razvijenom obliku. Oblik i velične profila, date su prema standardu,
a u osnovi se poklapaju sa oblikom i odnosima osnovne zupčanice. Međutim, kako se veličine
zubaca mijenjaju od spoljašnje čeone površine prema unutrašnjoj, zato veličine modula u
spoljašnjem presjeku ne moraju biti iz reda standarnih veličina. Neki standardni dozvoljavaju
da se usvaja u presjeku kroz sredinu zupca.

U istom smislu, prema istim standardima, dozvoljena su takođe odstupanja i visine glave
zupca od podione prave. Korekcija profila (oblik i veličina) kod konusnih zuočanika ista je
kao kod cilindričnih.

Osim toga, ukoliko postoji potreba, debljine zubaca na podionoj pravoj mogu se jednostavnije
izraditi odvojenim i neovisno podešljivim alatima.

301
 Slika 1.5. Kružna zupčanica; pravozuba,kosozuba i krivozuba

OBLICI I GEOMETRIJSKE MJERE KONUSNIH ZUPČANIKA

Osnovni oblici konusnih zupčanika odgovaraju oblicima kinematskih konusa koji se

poklapaju sa podionim. Uglovi ovih konusa zavise od prenosnog odnosa i iznose ;

tgδ1 = z1/z2 ; tgδ2 = z2/z1 ····························· ( 1.3.)

Zupčanici su ograničeni spoljnim i unutrašnjim konusima čije su izvodnice na podionom

krugu, slika 1.6. U presjecima podionih i dopunskih konusa, dobijaju se podione kružnice, od
kojih se razmatra spoljna i srednja kružnica.

Geometrijske mjere pravozubih zupčanika definišu se spoljašnjim veličinama, a kod

krivozubih, osnovni presjek je u sredini zupca sa veličinama u glavnom presjeku i u presjeku
na bokovima zubaca. Odnos veličine modula u spoljnjem i srednjem presjeku je:

met = mmt + sinδ/z··································· ( 1.4.)

Slika 1.6. Geometrijske mjere konusnog zupčanika

302
Dužine izvodnice podionog konusa predstavljaju konusno rastojanje (spoljno, unutrašnje
isrednje). Spoljno konusno rastojanje, iznosi;

Re = de/2 sinδ ··········································· ( 1.5.)

Sa širinom zupčanika b, koja se usvaja u zavisnosti od spoljneg konusnog rastojanja Re, može
se izračunati unutrašnje i srednje konusno rastojanje:

Ri = Re – b = Re – b/2 ·································· ( 1.6.)

U spoljnem glavnom presjeku visina glave hae i podnoške zubaca hfe sa pomjeranjem profila x
iznosi:
hae = m1e( h1 + x) ; hfe = mfe(h*a + c – x) ······················ ( 1.7.)

Uglovi glave i podnoške zupca su kao i kod zupčanice. Sa ovim veličinama uglovi tjemenog i
podnožnog konusa iznose:

δ a = δ + ϑa ; δ f = d − u f ··································· ( 1.8.)

Kako se pri obradi podnoške zubaca, dobija najčešće jednaka visina podnožnog djela, usvaja
se i jednaka veličina tjemenog zazora, odnosno tjemeni uglovi jednog zupčanika određuju se
prema podnožnim uglovima sl. 1.7.

Slika 1.7. Zupčanici sa nesmanjenim tjemenim zazorom,

sa jednakom visinom zubaca

Kod kosih i krivih zubaca gornje veličine određuju se u normalnoj ravni u srednjem presjeku
pomoču ekvivalentnih zupčanika.

Položaj jednog zupčanika u odnosu na spregnuti određuju se velićinom Ks, koja prestavlja
rastojanje između oslone i kontrolne površine i vrha kinematskog konusa koji se preklapa sa
osom vratila spregnutog zupčanika.

303
 SPREZANJE PAROVA KONUSNIH ZUPČANIKA

a) Ekvivalentni cilindrični parovi

Problem vrlo složenog dređivanja kinematskih veličina pri sprezanju para sfernoevolventnih
ili kvazievolventnih površina bokova konusnih zupčanika rješava se njihovim svođenjem na
cilindrične parove. Evolventni profili cilindričnih zupčanika čije mjere i sve ostalo odgovaraju
mjerama profila na razvijenim dopunskim konusima, koji vrlo malo odstupaju od oblika
kvazievolventnih profila.

Na osnovu odnosa datih na sl. 1.8. i na osnovu veličina kinematskih kružnica za spoljni
presjek i srednjih cilindričnih zupčanika za ove presjeke i sa brojevima zubaca, ako se odnose
na pravozube zupčanike i krivozube zupčanike u presjecima na bokove u sredini zubaca .

Slika 1.8. Dopunski konusni i ekvivalentni cilindrični zupčanici

b) Kinematske veličine konusnih parova

Sa stvarnim mjerama profila visine glave, podnoške, tjemenog zazora i drugog, koristeći
odgovarajuće jednačine, mogu se odrediti sve potrebne mjere ekvivalentnih zupčanika
pomoću kojih se mogu približno izračunati veličine i odnosi zupčatih parova.

Tako su približno određene navedene lučne i tetivne debljine zubaca. Granični broj zubaca
konusa zupčanika može se približno odrediti na osnovu graničnog broja zubaca zupčanika
prema određenim jednačinama.

Oblici profila zubaca neposredno se koriste za određivanje otpornosti i napona na mjestima

dodira i u podnožjima zubaca.

304
 TOLERANCIJE MJERA I OBLIKA KONUSNIH ZUPČANIKA I ZUPČASTIH
PAROVA

Stepen standardizacije odstupanja mjera i oblika konusnih zupčanika i parova je znatno niži
nego kod cilindričnih, kako u nacionalnim tako i u međunarodnim okvirima. Sistemi koji su u
određenoj mjeri razvijeni u osnovi su isti kao i za cilindrične zupčane parove, ali sa različitim
vrijednostima dozvoljenih odstupanja.

a) Tolerancije koraka, profila i bočnih linija

Za mjerilo tačnosti konusnih zupčanika, pored pojedinačnog odstupanja svakog koraka,

odstupanje zbira više koraka i ukupnog zbirnog odstupanja definsani su na isti način kao i kod
cilindričnih zupčanika navedenim standardima.

b) Odstupanja profila i bočnih linija

Definišu se, kao i kod cilindričnih zupčanika, odstupanjima oblika i ukupnim odstupanjima
bočnih linija kao i drugim detaljnim pokazateljima , ali zbog složenosti ostvarivanja oblika i
njegove kontrole nisu predviđene brojčane vrijednosti.

c) Odstupanje centričnosti osa ozubljenja

U odnosu na osu obrtanja definišu se i mjeri takođe na isti način kao i kod cilindričnih
zupčanika, odnosno nekog drugog mjernog tijela u međuzublju zupčanika upravno na
izvodnicu podionog konusa. Utvrđivanje dubine mjernog tijela i mjerenjem razlike u toku
jednog obrtaja zupčanika, dobije se odstupanje centričnosti. Mjerenjem centričnosti na
podionim kružnicama u blizini spoljne i unutrašnje čeone površine može se utvrditi
paralelnost ili ukrštanje ose ozubljenja i ose otvora zupčanika.

c) Tangencijalna odstupanja pri jednobočnom sprezanju

Osnovni pokazatelji pri neposrednom jednobočnom sprezanju konusnih zupčanika isti su kao
i kod cilindričnih. Osim toga, za konusne zupčanike su uvedeni i dopunski pokazatelji:
srednje ukupno tangencijalno odstupanje koje prestavlja najveći raspon krive povučene
približno kroz sredinu pojedinačnih odstupanja i pojedinačnom pravolinijskom
tangencijalnom odstupanju koje prestavlja zbir apsolutnih vrijednosti najviših i najnižih
amplituda pojedinačnih odstupanja.

d) Trag trošenja

Pored navedenih, dobar pokazatelj kvaliteta sprezanja predstavlja trag trošenja na bokovima
zubaca, odnosno njegova veličina, oblika i položaja na bokovima sl. 1.9.

305
 Slika 1.9. Trag nanošenja na krivim zupcima.

e) Tolerancije položaja osa zupčanika

Polazeći od ose jednog zupčanika kao od osnovne, odstupanje položaja ose spregnutog
zupčanika određuje se uglom koji ona zahvata sa njenim teorijskim položajem i rastojanjem
stvarne ose od ravni koja sadrži obe tačne ose.

f) Tolerancije tijela zupčanika

Od veličina koje određuju oblik tijela zupčanika tolerancije se propisuju prvenstveno za otvor
u zupčaniku i za prečnike i položaje kontrolne površine. Veličine tolerancijskog polja otvora
usvajaju se prema kvalitetu ozubljenja.

DINAMKA I RASPODJELE OPTEREĆENJA KONUSNIH ZUPČANIH

PAROVA

Sve što je navedeno o spoljnim i unutrašnjim silama kod cilindričnih zupčanih parova u
osnovi važi i za konusne. U tom smislu, ukoliko ne postoje tačni podaci o veličini
opterećenja, mjerodavno opterećenje se određuje na osnovu nominalnog uvećavajući ga
faktorom spoljnih sila.

a) Unutrašnje dinamičke sile, odnosno faktor K – može se odrediti na osnovu istih

razmatranja kao kod cilindričnih zupčanih parova, koristeći jednačine sa pravim
mjerama zupčanika.

b) Vrijednosti faktora uticaja neravnomjernosti opterećenja – parova zubaca

nanaponska stanja u zubcima zbog složenosti uticajnih veličina,najčešče se određuju
približno.

c) Neravnomjernost raspodjele opterečenja duž bokova zubaca – kod

konusnihparova u odnosu na cilindrične je povećana, prvenstveno zbog povećanih
deformacija vratila u slučaju, da se jedan od oba zupčanika nalaze na prepustu, a kod
krivih zubaca i zbog približno eliptičkog oblika dodirne površine uslovljene oblikom
bočnih linija. Veličine faktora podužne raspodjele opterećenja i zbog velike složenosti
tačnijeg izračunavanja, brojnost i promjenivost uticaja, određuju se približno.

306
 KOMPONENTE NORMALNE SILE I OPTEREČENJA VRATILA

Mjerodavna sila na zupcima konusnih zupčanika određuje se za presjek na sredini vijenca i,

polazeći od tangente komponente, dobije se na osnovu obrtnog momenta T :

Ft = T / rm , ··································································· ( 1.10.)

i određuje se normalna sila Fn i njene komponente u radijalnom Fr i aksijalnom pravcu Fa. Na

osnovu datih na sl. 1.10. dobiju se jednačine za određivanje veličina ovih sila u ovisnosti od
ugla nagiba zubaca i kinematskog konusa.

Fn = Ft/(cosαn cosβm) ······················································· ( 1.11.)

Fr = Ft (tgαn cosδ ± sinβm sinδ)/ cosβm ··································· ( 1.12.)

Fa = Ft(tgαn sinδ ± sinβm cosδ)/ cosβm···································· ( 1.13.)

Prvi znak u gornjim jendačinama uzima se ako je opterećenjem napadnut ispupčeni bok
zupca, a drugi izgubljeni bok zupca. Radni bokovi zubaca utvrđuju se za pogonski, odnoso za
gonjeni prema smjeru nagiba zubaca i prema smjeru obrtanja zupčanika. Radijalne sile na
jednom zupčaniku jednake su aksijalnim na drugom. Za konusne zupčanike sa pravim
zupcima prethodne jednačine dobijaju jednostavniji oblik :

Fn = Ft / cosαn ···························································· ( 1.14.)

Fr = Ft cosδ tgαn ························································· ( 1.15.)

Fa = Ft sinδ tgαn ························································· ( 1.16.)

Slika 1.10. Normalna sila na krivim zupcima i njene komponente

307
Komponente normalne sile opterećuju vratila momentima i silama na isti način kao i kod
cilindričnih, kao što je prikazano na sljedećoj slici sl. 1.11.

Slika 1.11. Komponente sila i njihova dejstva na vratila

RADNI I KRITIČNI NAPONI U ZUPCIMA KONUSNIH ZUPČANIKA

a) Radni naponi na mjestima dodira – određuju se prema presjeku u sredini zupca koji
bi odgovarao ekvivalentnom pravozubom zupčaniku prečnika d, sa brojem zubaca z.
Sa odgovarajućim mjerama i odnosima dobija se jednačina za napone na mjestima
dodira sličnog oblika kao za cilindrične zupčanike. Značenje faktora je isto kao i kod
cilindričnih pa se koriste iste jednačine. Za faktor elastičnosti koriste se podaci iz
tablica, za faktor oblika jednačina, s tim što je mjerodavan ugao nagiba umjesto
faktora sprezanja uzima se prema jednačini , ali sa stepenima sprezanja i za
ekvivalentne zupčanike iz tablica, faktor ugla nagiba iz jednačine umjesto faktora
napona u tački itd.

b) Kritični naponi – takođe se određuju na isti način kao za cilindrične zupčanike, pa i

jednačina ima isti oblik. Prethodne jednačine kao i tablice mogu se neposredno
koristiti za određivanje faktora uticaja, s tim što se faktor određuje prema veličini
srednjeg modula na osnovu srednje relativne veličine modula.

c) Radni naponi u podnožju zubaca – takođe se određuju prema jednačini za

cilindrične zupčanike, ali primjenom za ekvivalentni zupčanik. Stoga se veličine
određuju za brojeve zubaca ekvivalentnog zupčanika iz dijagrama, prema stepenu
sprezanja profilu istog zupčanika, ali sa srednjim uglom.

d) Kritični naponi u podnožju zubaca – dobija se na osnovu jednačine iz koje se može

izostaviti uticaj napona u posebnim vijencima usljed preklopa izraženim faktorom
YRT. Veličine trajne izdržljivosti i faktora YRT se uzima iz tablica veličine iz
dijagrama, a prema jednačinama na osnovu veličine srednjeg modula.

e) Stepen sigurnosti – određuje se upoređenjem kritičnog i radnog napon, s tim što

stepen sigurnosti podnožja treba da je veći od stepena sigurnosti bokova.

308
 IZBOR OSNOVNIH VELIČINA ZUPČANIKA

a) Širina zupčanika – može se usvojiti u zavisnosti od spoljašnjeg konusa rastojanja, a u

odnosu na modul treba da je manja od 10 spoljnih modula.

b) Za male zupčanike – treba birati što veći broj zubaca, ali pri većim prenosnim
odnosima, u cilju smanjenja mjera, treba usvajati i manje brojeve zubaca. Za
zupčanike sa krivim i sa otvrdnutim zupcima treba birati manje brojeve zubaca u
datom području, a sa pravim i nekaljenim zupcima veće.

c) Visina zubaca – određena je standardnim profilom zupčanice visine glave

zubaca.Visina zubaca može se takođe smanjivati od spoljne čeone površine ka vrhu
konusa ili može biti konstantna

d) Ugao nagiba profila – prema svim standardima najčešće se primjenjuje pri izadi
konusnih zupčanika. Međutim, pojedini proizvođači imaju sisteme ozubljenja i sa
drugim uglovima koji imaju veći stepen sprezanja, i stoga manju buku, kao i sa uglom
koji daje zupce sa većom otpornošču.

e) Pomjeranje profila – imaju za cilj prvenstveno povećanje otpornosti zubaca malih

zupčanika, ali kako se pri pozitivnom pomjeranju profila malog zupčanika vrši isto
toliko negativno pomjeranje profila velikog zupčanika, smanjena otpornost zubaca
velikog zupčanika ne smije biti manja od otpornosti zubaca malog zupčanika što se
utvrđuje upoređivanjem faktora oblika zubaca malog i velikog zupčanika. Pomjeranje
profila prvenstveno treba vršiti, ako je broj zubaca manji kod kojih je pozitivan efekat
izrazitiji.

f) Prenosni odnosi – u = z2 / z1 neposredno određuju mjere velikog zupčanika, pa je

racionalno da je u < 5.

g) Ugao nagiba bočnih linija zubaca – prema datim definicijama i slikama usvaja se
granica od 0 do 45o , dok su uže granice od 30......45 o , a najviše upotreban ugao je 35
o
, skoro kod svih sistema ozubljivanja.

TOK PRARAČUNA KONUSNIH ZUPČANIH PAROVA

Tok proračuna geometrijskih mjera i kinematskih odnosa daje se u tablicama, a za tok

proračuna sigurnosti zupčanika protiv razaranja može se koristiti tok proračuna za cilindrične
zupčanike, ako se uzmu u obzir sve razlike navedene u ovom odjeljku.

OBLICI TIJELA ZUPČANIKA

Mali zupčanici većih mjera imaju pločast oblik sl. 1.12. dok se zupčanici manjih mjera
izrađuju izjedna sa vratilom, ne samo zbog nedovoljne debljine između žljeba za klin i
podnožnog konusa, već pretežno radi povećanja krutosti, odnosno smanjenja deformacija
vratila, koje su izvanredno značejne ako je zupčanik na prepustu.

309
Veliki zupčanici manjih mjera imaju po pravilu izdubljen oblik prilagođen obliku i položaju
vijenca, dok se zupčanici od poboljšanog čelika prečnika većeg od 800 mm,kao i svi
cementirani i nitrirani zupčanici, konstruišu se posebnim vijencem koji se vezuju sa tijelom
zupčanika najpogodnije pomoću zavrtnja, pretežno u varijantama koje su date na sl. 1.12.

Slika 1.12. Vezivanje vijenca sa tijelom zupčanika; za manje i veće prečnike

Slika 1.13. Crtež i podaci za izradu konusnih zupčanika

310