Menadžment festivala i manifestacija vizuelnih umjetnosti u kulturi

(seminarski rad)
SADRŽAJ

1. Uvod ................................................................................................................................................ 3
2. Menadžment u kulturi ..................................................................................................................... 4
3. Menadžment festivala i manifestacija vizuelnih umjetnosti u kulturi ............................................ 6
3.1 Balkan Photo Festival .................................................................................................................... 8
4. Zaključak .......................................................................................................................................... 9
5. Literatura ....................................................................................................................................... 10

2
 1. UVOD

Radeći na predmetu Menadžment u kulturi u okviru Odsjeka za kulturalne studije Filozofskog

fakulteta Univerziteta u Zenici, imali smo priliku da kao studenti četvrte godine učimo o
specifičnoj vrsti menadžmenta, menadžmenta u kulturi.
Sam pojam menadžmenta je širok pojam, ali i često nepoznanica osim uskom dijelu
obrazovanog kadra koji usko poručava ovu disciplinu. Situacija sa menadžmentom u kulturi je
još teža i kompleksnija, jer se radi o podpodručju odreĎene discipline, koja pored toga što je
nepoznanica, još uvijek nije dobro ni razvijena niti priznata.
U ovom radu nastojat ću govoriti o problematici menadžmenta u kulturi te menadžmentu
festivala i manifestacija vizuelnih umjetnosti u kulturi.

3
 2. MENADŽMENT U KULTURI

Pojam menadžmenta općenito često je velika nepoznanica za sve one koji nemaju doticaja sa
ovom disciplinom. Ipak, smatram da je danas, u vremenu globalizacije i protoka informacija i
roba skoro pa nemoguće govoriti o bilo kojoj grani privrede ili disciplini gdje menadžmenta
nema ili nije potreban.
Tako je i na polju kulture, koja je holistička, sveobuhvatna. Kultura nije samo pojam elitizma,
elitističke umjetnosti, nego i pojam baštine, života, tradicije, običaja. Zato je menadžment u
kulturi, iako relativno mlada disciplina izuzetno neophodan za uspješan rast i razvoj kulture.
„ ... Menadžment u kulturi podrazumijeva napor čovjeka da svjesnom djelatnošću uskladi i
dovede u određene odnose ljudske potrebe, rad i stvaravalaštvo u oblasti kulture i umjetnosti
radi što bogatijeg i dinamičnijeg života zajednice.
Predmet menadžmenta u kulturi (kulturnog menadžmenta, menadžmenta kulture
ili nauke o organizaciji kulturnih delatnosti, kako se ova primenjena naučna disciplina
ranije zvala) jeste proučavanje svih načina (oblika, modela) organizovanja koji se
javljaju u različitim društvima i u različitim istorijskim periodima, unutar kulturnih
delatnosti u celini i u pojedinim oblastima kulture (pozorišnoj delatnosti, kinematografiji,
radio-difuziji itd.). Kako je cilj menadžmenta u kulturi i umetnosti pronalaženje
odgovarajućih organizacionih rešenja (modela), koji u najvećoj meri doprinose
razvoju, društvenoj i tržišnoj efikasnosti kulturnih delatnosti, to ova nauka ima dve
osnovne dimenzije: a) analitičko-deskriptivnu (istraživanje i opisivanje postojećih
oblika i metoda organizovanja) i b) projektno-modelsku (razvijanje i ispitivanje novih,
adekvatnijih i efikasnijih načina i modela organizovanja). Naravno, postoji i treća
komponenta svojstvena svakoj nauci: c) teorijsko-konceptualna dimenzija, koja razvija
naučne pojmove, uspostavlja periodizacije i klasifikacije, daje osnov za celovito razumevanje
pojava i uopštavanje modela.“ (Dragičević Šešić, Stojković: 2011:17).

Dakle menadžment u kulturi ima svoj predmet, odnosno analizu postojećih oblika i načina
rada kako bi se što efikasnije unaprijedio rad u ovoj oblasti. Menadžment takoĎer ima za cilj i

4
proučavanje i ispitivanje te razvijanje novih oblika modela organizovanja unutar institucije ili
oblika difuzije kulture. Menadžment u kulturi takoĎer uspostavlja i kategorije, stručni jezik i
druge načine klasifikacije modela menadžmenta.
Menadžment, svakako, za cilj ima i obrazovanje menadžera u kulturi kako bi najadekvatnije
znali iskoristiti sva moguća sredstva kojim raspolažu, i pri tome ne samo finansijska ili
materijalna, tehnička sredstva, nego i poznanstva i druge načine uvjeravanja stakeholdera
kako bi potpomogli razvoj neke institucije ili programa.

5
 3. MENADŽMENT FESTIVALA I MANIFESTACIJA
VIZUELNIH UMJETNOSTI U KULTURI

Prvobitni koncept vizuelnih umjetnosti obuhvatao je slikarstvo, kiparstvo i grafiku.

Tehničkim i tehnološkim razvojem došlo je do proširenja ovog koncepta, pa vizuelne
umjetnosti ne obuhvataju samo ove tri grane umjetnosti, nego i fotografiju, film, grafički
dizajn, igrice, internet, štampu, instalacije, dizajn pa i umjetnost oglašavanja. Naravno, ovo
itekako dodatno komplikuje zadatak menadžera u kulturi. Osim što se radi o izuzetno širokom
prostoru u kojem menadžer treba da djeluje, ovakva razgranatost zahtijeva od menadžera i
poznavanje načina nastajanja ovih djela, umjetnički proces, ali i kako ih na najbolji način
učiniti dostupnim, odnosno kako vršiti difuziju ovih djela. Nije baš logično instalaciju
predstaviti kao naslikanu sliku, niti naslikanu sliku izložiti tek tako na mjestu instalacije, gdje
bi je naprimjer, osim vremenskih uvjeta ukoliko je ne zaštitimo, učinili dostupnom
uništavanju ili pak jednostavno izložili na mjestu koje nije prikladno za to, jer za posmatranje
neke slike potreban je i odgovarajući ambijent, rasvjeta itd.
Prvobitnu ulogu za izlaganje umjetnina koje pripadaju vizuelnim umjetnostima imali su
muzeji. Muzej je prvobitno bio mjesto na kojem su se prikupljala ovakva djela kao dio
privatnih kolekcija, nakon čega se muzej kao institucija demokratizira i biva dostupan široj
javnosti. Naravno, ovo nije riješilo sve probleme. Sve dok je muzej kao institucija nije postao
i institucija koja i prenosi poruku, a to je u XXI stoljeću, nije bilo moguće pravilno ni shvatiti
ovu instituciju kao mjesto gdje se na novi način izlažu djela vizuelne umjetnosti, daleko od
prvobitnog koncepta i shvatanja.
Osim muzeja, dolazi do stvaranja manifestacija poput Venecijanskog bijenala gdje umjetnici
imaju priliku da izlažu svoje radove. Ovakvim manifestacijama došlo je do širenja
prezentacije i difuzije djela vizuelnih umjetnosti izvan galerijskih i muzejskih prostora.
Zadatak menadžera i menadžmenta u kulturi nije samo da stvara prostor umjetnicima da
izlažu. Menadžment ima i ulogu odgajatelja, pa tako i u domenu vizuelnih umjetnosti.
Stvaranje publike jedan je od zadataka menadžmenta u kulturi, čime se povećava publika koja
će posjećivati ovakve manifestacije i festivale, ali i pridonijeti eventualnoj zaradi.

6
Za menadžera u kulturi, posebno u domenu vizuelnih umjetnosti bitna je i svjesnost o načinu
stvaranja djela. Slikari, vajari, grafičari najčešće stvaraju djela u prostorima predviĎenim za to
– ateljeima. Ono što je bitno da menadžer u kulturi poznaje u tom procesu je da se radi o
dugotrajnom procesu stvaranja unutar jednoličnog prostora i svaki rad zahtijeva odreĎeno
vrijeme. Čak i u vrijeme tehnološkog napretka, u vrijeme kada u vizuelne umjetnosti
potpadaju i video igre, video, fotografija, grafički dizajn te drugi vidovi vizuelnih umjetnosti,
treba biti svjestan da je ipak umjetnik taj koji stvara djelo, a ne tehničko pomagalo. Bitno je
znati da unatoč tehničkoj podršci, to ne znači da je proces išta brži.
Osnovni oblik difuzije djela vizuelnih umjetnosti su izložbe. Njih u pravilu, najčešće
organizuju izložbene galerije. Treba shvatiti da postoji nekoliko institucija odgovornih za
organizovanje izložbi poput muzeja, izložbenih galerija, prodajnih galerija, izložbenih
prostora kulturnih centara...
Likovne manifestacije su najznačajniji oblik difuzije likovnih djela. One omogućavaju uvid u
savremenu produkciju, dostignuća i popularizaciju djela zbog veze sa publikom ali i
medijima. Pedagoške službe muzeja savremenih umjetnosti nastoje da animiraju publiku na
recepciju umjetničkih djela. Menadžment u kulturi radi na stvaranju što boljih uslova za
razvijanje vizuelnih umjetnosti, stvaranju publike i stvaranje senzibilnosti kod publike za
umjetnička djela. Bitno je reći da se difuzija djela vizuelne umjetnosti se ne vrši samo kroz
izložbene prostore nego i kroz festivale i manifestacije. To su programi koji obuhvataju ne
samo izložbe, odnosno prikaz djela, nego i odreĎen popratne programe. Manifestacije i
festivali se sastoje dakle, pored, nazovimo ih „glavnog djela“, izložbi djela vizuelne
umjetnosti i od edukativnih radionica, projekcija filmova te drugih sadržaja. Manifestacije i
festivali programski mogu trajati jedan dan, ali je to rijetko slučaj. Ovakvi programi su ipak
izuzetno komplikovani za organziranje. Od stvaranja koncepta festivala ili manifestacije,
objavljivanja poziva i selekcije radova/umjetnika, do objave programa festivala ili
manifestacije, organiziranja dodatnih sadržaja i za umjetnike i za publiku, do samog otvaranja
i toka festivala ili manifestacije može proći mnogo vremena, upravo zbog kompleksnosti
zadatka menadžera.
Naravno, velika je šansa da će u vremenu razvoja tehnologije neki festival ili manifestacija
biti organizovana na neki drugi način, sa drugim konceptom. Zašto se, osim prilike da se
uživo, na odreĎenom lokalitetu, poput onog gdje se npr. održava Venecijansko bijenale, neka
manifestacija ili festival ne bi organizovali na nekoj online platformi? To bi, možda, narušilo
originalni koncept doživljaja nekog djela, ali uz pomoć naprednih tehnologija poput virutelnih
šetnji, holograma, 3d prikaza i drugih načina, bilo bi vrlo moguće organizovati takvo nešto.

7
Čak bi i publika na neki način imala priliku da pogleda sva djela i isprati sve dodatne
programske sadržaje iz udobnosti svog doma, bilo da se radi o projekciji nekog filma ili
edukativnom predavanju. Štaviše, u vremenu naprednih tehnologija, ukoliko je koncept
festivala ili manifestacije da je komercijalnog karaktera, nije teško organizovati ni plaćanje
svog prisustva nekoj manifestaciji. Osim toga, ovo bi moglo itekako smanjiti „workload“
menadžera, smanjiti broj stresnih situacija kao i problema sa prostorom održavanja
manifestacije, ponašanjem posjetitelja itd.
Svakako, kao i svaki oblik manifestacije i festivala, i ovakav način organizovanja
manifestacije ili festivala ima svoje negativne aspekte ili moguće probleme sa kojima bi se,
opet, menadžer i njegov tim suočili i pokušali riješiti.

3.1 Balkan Photo Festival

Samo jedan od primjera koje ću navesti je Balkan Photo Festival, nasljednik festivala
Fotografije godine BiH.
Festival se sastoji od tri programa: takmičenje, edukacija i povezivanja fotografa kroz
druženja. Takmičenje pod nazivom Balkan Photo Award obuhvata selekciju najboljih 90
fotografija iz 11 kategorija (Akt, Moda/reklamna fotografija, Kulturna baština, Fotografija
mobilnim telefonom, Sport Svakodnevni život, Portret, Kreativna fotografija, Priroda i okoliš,
Vijesti i dogaĎaji te Reportaža) u protekloj godini po izboru žirija koji se formira posebno za
svaki Festival. Sam koncept takmičenja izgleda tako da se svake godine početkom Decembra
otvara period za prijavu radova koji traje mjesec dana.
Nakon toga slijedi žiriranje radova te priprema izložbe. Svakog zadnjeg ponedjeljka u januaru
organizuje se svečano otvaranje izložbe te proglašenje pet pobjednika po kategorijama što
ujedno označava i početak festivalskog programa. Mjesto dogaĎanja je Sarajevo.
U programu Edukacija, koji se realizuje nakon svečanog otvaranja, organizuju se predavanja i
radionice priznatih fotografskih imena.
Program Povezivanje obuhvata organizovanje okruglih stolova, fotokafa, fotosafarija te
koncerta i zajedničkih odlazaka na zabavna dešavanja kako bi se gosti i domaći fotografi

8
mogli družiti i van zvaničnog programa.1 Festival se održava krajem mjeseca januara u
Sarajevu.

4. ZAKLJUČAK

Menadžment festivala i manifestacija vizuelnih umjetnosti, kao i bilo koji oblik menadžmenta
komplikovan je i zamoran posao. Prije svega potreban je dovoljan nivo edukacije menadžera
kako bi poznavao sve procese u nastanku djela vizuelnih umjetnosti. Nije dovoljno poznavati
samo način kako se stvaraju djela, nego i uvjete u kojima se takva djela stvaraju. Svakako,
poznavanje općih pravila menadžmenta je „must“, nešto što bilo ko, ko želi da se upusti u
organizovanje nekog festivala ili manifestacije mora da poznaje. Nužno je poznavati i način
vrednovanja djela, praćenje trendova i savremene produkcije, te potrebe publike. Alati za
analizu tržišta i podneblja nužni su kako bi se što bolje riješili mogući predstojeći problemi za
organizovanje festivala ili manifestacije te nesmetano održavanje.
Prostora za napredak uvijek ima, kao i u bilo kojoj disciplini. Taj napredak ogleda se
prvenstveno u edukaciji menadžera, ali i publike, pa i umjetnika. Ne treba podilaziti nužno
svim zahtijevima umjetnika samo zato što je „ime“ u svijetu umjetnosti, nego naći adekvatne
načine kako riješiti eventualne nesporazume. Naravno, i razumijevanje od strane sponzora,
pokrovitelja i drugih stakeholdera je mjesto gdje treba da se pravi veliki korak naprijed,
posebno u Bosni i Hercegovini, gdje se prije svega izdvajaju manja sredstva za kulturu
općenito, a nema ni pretjeranog razumijevanja za neke drugačije oblike umjetnosti.

1
http://balkanphotofest.com/info/

9
5. LITERATURA

 Milena Dragičević Šešić, Branimir Stojović: Kultura – menadžment, animacija,

marketing; Šesto izmenjeno i dopunjeno izdanje; Clio; Beograd 2011.
 Aleksandra Brakus, Marketing menadžment kulturnih institucija, Internacionalna
naučna biznis konferencija Limen 2015.
 http://balkanphotofest.com/info/

10