1

Naslov izvornika:
Seduced

Melody Anne

S engleskoga preveo
Ivan Babačić

2
 POSVETA

Ovu knjigu posvećujem Rayu Whiteu. Toliko si drag i vrijedan čovjek. Obožavam
te zbog toga što imaš u sebi silnu snagu, zbog toga što na bezbroj načina
pridonosiš svijetu u kojem živimo. Pomogao si mi nebrojeno puta i na tome ću ti
biti vječno zahvalna, premda ti to možda ne govorim dovoljno često. Hvala ti na
svemu! Želim ti od srca da i sam ubrzo pronađeš svoju Ari, a žena koju odabereš
za svoju životnu suputnicu bit će uistinu blagoslovljena.

3
 AUTORIČINA BILJEŠKA

Htjela sam s vama podijeliti zanimljivosti o tome kako je nastala ova priča.
Šezdeset posto priče nastalo je kao rezultat istraživanja, moje mašte i
promišljanja. Trideset posto priče dolazi iz osobnog iskustva, a neka od njih vrlo
su često idealizirana radi postizanja dramatičnog efekta. (Nažalost, onaj prizor iz
Kanade kad je moja prijateljica ostala zarobljena na plesnom podiju usred gomile
napaljenih muškaraca istinit je. Ostavila sam jadnu Stephy ondje, no nasreću je
preživjela.) Preostalih deset posto priče obično nastaje noću dok sjedim na palubi
i razmišljam o prirodi koja me okružuje.
Nedavno, dok smo suprug i ja uživali u ispijanju kave tijekom obiteljskog
odmora, na nebu je zabljesnula spektakularna munja. Okrenula sam se i
rekla: „Moram pisati o ljubavnoj sceni u kojoj likovi vode ljubav tijekom velike
oluje. Još nisam o tome pisala.“ Rekao je: „Pa, da, i to vani za vrijeme kiše.“ Tada
smo bili u Orlandu, u Floridi, a kiša je bila nevjerojatno topla. I misli su mi počele
jednostavno navirati, poput te tople kiše. Zatim sam rekla: „I slap! Treba nam
slap!“ Eto kako je brzo nastala jedna od scena iz ove priče.
Mnogi novi autori i prijatelji često me znaju pitati zašto pišem ljubavne priče.
Zanima li vas moj odgovor? Ljubav je svuda oko nas. Lijepa je, uvjerljiva i nikada
neće nestati. Otkako sam se prije tri godine počela baviti isključivo pisanjem,
nisam se uspjela zaustaviti. Svaki dan molim se svojem Nebeskom Ocu da mi taj
dar nikada ne oduzme; to je najljepše iskustvo u mojem životu. Često noću ležim
u krevetu i ne mogu zaspati, čak ni u udobnom zagrljaju svojeg supruga jer se moj
um jednostavno odbija isključiti. Mnogo puta skočila sam iz kreveta i odjurila do
računala jer mi se u mislima pojavila ideja koja ne želi nestati.
Zašto ljubav i romanse? Zato što svi moramo maštati i sanjariti. Svi trebamo
raširiti svoja krila. Svi smo mi dužni boriti se za ono što zaslužujemo. Hvala
svima na podršci i hvala vam na radosti koju ste u posljednjih nekoliko godina
donijeli meni i mojoj obitelji. Nadam se da ću vas i ubuduće zabavljati svojim
snovima i vizijama.

Melody Anne

4
 PROLOG

ko bi rekao da će se to dogoditi, ha?“

T „Kunem se svime što mi je sveto, ne skineš li taj samodopadni osmijeh s lica,
udarit ću te do krvi!“ Rafe je zagrmio i pogledao u svojeg najboljeg prijatelja
Shanea.
„Opa, malo smo mrzovoljni? Jesi li ustao na pogrešnu nogu?“ Shanea nije ni
najmanje uplašio Rafeov ispad. Naravno, djelomice i zato što se njegov
najbolji prijatelj nalazio na sigurnom, iza rešetaka.
„Dovoljno si se zabavio na moj račun, Shane. Sada plati tu prokletu jamčevinu
i odvedi me odavde!“
„Ne znam mogu li si to priuštiti s obzirom na to da je ovo drugi put u dva
mjeseca...“
„Šuti, Shane! Ovo nije vrijeme za tvoje gluposti. Ne žele mi dopustiti da sam
platim jamčevinu, a ja želim kući!“
„Možda bi se trebao prestati tući po klubovima pa sada ne bi bio iza rešetaka“,
rekao je Shane i približio mu se.
Rafe je provukao ruku kroz otvor i dohvatio Shanea za košulju. „Vodi-me-
odavde-istog-trenutka!“
„O. K., O. K. Nema potrebe za nasiljem“, rekao je Shane, ali nije uspio
suspregnuti osmijeh. „Ne želimo da te bace natrag u zatvor prije nego što uspiješ
izići.“
Rafe ga je pustio i Shane je ubrzo položio jamčevinu za njegu, a zatim
napustio pritvor s razdražljivim Rafeom. „To nije bilo zabavno ni prvi put, Shane,
pa tako nije ni danas“, zarežao je Rafe dok je ulazio u Shaneov srebrni Porsche.
„Ako se dobro sjećam, tebi je bilo prilično zabavno kada je situacija bila
obrnuta pa si ti spašavao mene iz pritvora.“
„To je bilo drukčije“, promrmljao je Rafe trljajući oči. Nije spavao četrdeset
osam sati i mirisao je na ustajalu tekilu i znoj. Nije želio razmišljati o
ostalim mirisima koji su se širili s njegove odjeće.
„Moramo otići iz ovog grada. Jednomjesečni boravak u Italiji nije bio
dovoljno dug da ti Ari oprosti, a nakon povratka već dva mjeseca ne radiš
apsolutno ništa osim što se uvaljuješ u probleme. Mislim da je najbolje da je
ostaviš na miru i daš joj malo prostora. Sljedeći tjedan trebao bih krenuti u Južnu

5
Ameriku jer tvoja nevjerojatno tvrdoglava sestra i dalje ne želi govoriti sa mnom.
Možda je pravi trenutak da se maknemo neko vrijeme.“
Rafe je kuhao iznutra dok je razmatrao riječi svojeg najboljeg prijatelja.
Projekt Gli Amanti Cove bio je na čekanju zbog ekoloških sporova i stajali su na
mjestu. Rafe se osjećao usrano i prvi put u životu nije imao motivaciju za sljedeći
veliki projekt. Možda bi zaista trebao otići na neko vrijeme. Možda će se tako
pribrati. Više nije znao tko je. Tri mjeseca nije vidio Ari i to ga je svakog dana
sve više stajalo. Svaki put kad bi pokušao razgovarati s njom, spustila bi mu
slušalicu. Slao je darove na njezinu novu adresu, ali ona mu je vratila svaki paket.
Jednom prilikom stjerao ju je u kut, ali mu je hladnokrvno rekla da jednostavno
još nije spreman.
Da, uprskao je sve, ali zar ne griješimo svi? Što je bilo tako loše u tome što je
toliko volio seks? Je li bio toliko loš čovjek zato što je znao što želi i nije se
bojao biti sa ženama koje su htjele istraživati svoju seksualnost? Nije vidio
problem u tome, ali Ari je očito smatrala da su njegovi postupci neoprostivi. Čak
je pokušao stupiti u seksualne veze s drugim ženama, ali one su se raspale prije
nego što su uopće započele.
Činilo se da ne može zaboraviti jednu plavokosu ženu.
„Ići ću s tobom.“
Shane se iznenađeno okrenuo; njegov je automobil napola skrenuo u sporedni
trak i gotovo presjekao put karavanu. Da je Rafe bio imalo bolje raspoložen,
nasmijao bi se izrazu lica prestravljenog starca koji je vozio Volvo. Jadnik se
vjerojatno upiškio u gaće.
„Ozbiljno?“ Shanu nije bilo ni na kraj pameti da bi mogao Rafea tako lako
udaljiti iz poslovnog svijeta.
„Da. Moram pobjeći prije nego što napravim nekakvo sranje.“
„Kao da već nisi“, rekao je Shane kroz smijeh.
Rafe ga je bijesno pogledao prije nego što mu je odgovorio. „Ozbiljan sam.
Spreman sam za ovo.“
„Što ćeš s poslom?“
„Mislio sam da si ti taj koji me pokušava nagovoriti na ovo“, rekao je Rafe
frustrirano uzdahnuvši.
„Pa jesam. Stvarno. Samo se želim uvjeriti da nećeš poći sa mnom, a zatim se
predomisliti i za dva tjedna se vratiti kući. Ti ljudi stvarno računaju na nas.“
Rafe je znao da je Shane u pravu. Domovi i tvrtke koje su izgradili u zemljama
Trećeg svijeta mijenjali su živote tamošnjim ljudima. Rafea je iznenadilo
koliko je želio biti dio toga. Postao je frustriran svojim dosadnim životom ovdje i
to ga je brinulo.
„Obavit ću nekoliko poziva. Moj menadžer može voditi sve odavde. Spreman
sam za polazak.“

6
 Shane ga je nekoliko trenutaka promatrao, a onda je napokon progovorio.
„Dobro. Spakiraj se jer nas neće biti najmanje šest mjeseci.“
„Što ako te pozovu i moraš otići?“ upitao ga je Rafe. „Riješit ćemo to
nekako“, rekao je Shane. Bio je naviknut na takve stvari, ali uvijek bi se vraćao
nakon što obavi zadatak.
Ovo je sjajna ideja. Težak fizički rad zasigurno će Rafeu skrenuti misli s Ari.
Samo se treba maknuti iz ovog nereda neko vrijeme. Njegova opsjednutost
jednom ženom nije bila u skladu s njegovim karakterom. Dovraga, bila je to
potpuna ludost. No, sve je bilo u njegovoj glavi i znao je da će u tren oka
zaboraviti Ari!

7
 PRVO POGLAVLJE

Dvije godine poslije

Ari

redu, želim da svi izvadite svoje knjige i okrenete sto četvrtu stranicu.“ Ari
U je duboko udahnula dok je promatrala gomilu studenata pred sobom. Ne
smiješ im dopustiti da nanjuše tvoj strah. Pojest će te živu.
Bez obzira na to što je to već bezbroj puta ponovila u glavi, osjećala je kako
joj i dalje klize kapljice znoja preko obrva. Jedva je disala. Kao da ima uteg od
deset kilograma na prsima. Što ako sve upropasti? Što ako povrati? Što ako joj se
zamagli pred očima i padne na lice nasred učionice?
Nećeš izludjeti samu sebe! Ti si Arianna Harlow. Snažna, neovisna žena koja
je upravo završila magisterij. Za to je itekako potrebna hrabrost, odlučnost
i upornost. Uspjela si u tome unatoč svemu kroz što si prošla. Ne može te zastrašiti
grupa od pedeset mladih ljudi.
O. K., osjećala je kako joj se pomalo magli pred očima dok je prigušivala
svjetla da bi mogla uključiti projektor. Ovo je bio njezin prvi posao i bila je
silno zahvalna i sretna što predaje.
Posljednje dvije godine nije bilo lako, ali vraški se trudila da bi ovo postigla.
Učila je više no ikada, pretrčala je kilometre u nastojanju da ublaži konstantnu
bol u tijelu i ono malo slobodnog vremena provodila je s majkom i prijateljima.
Najteže joj je bilo družiti se s Lijom i Rachel. Obje ih je jako zavoljela, ali
one su je neprestano podsjećale na ono što nikad više neće imati.
Na Rafea.
Činilo joj se da ne može proći ni jedan dan da ne pomisli na njega. Vrijeme
je ublažilo njezinu bol, ali nikada je nije potpuno uklonilo. Ljubav prema čovjeku
poput Rafea nije mogla nestati preko noći, a očito ni nakon dvije godine. Nije
požalila zbog odluke da ga napusti - to je bilo ono što je jednostavno morala
učiniti, ali svejedno joj je nedostajao. Nedostajao joj je njegov osmijeh i način na
koji su njegove ruke milovale njezino tijelo.
Izišla je na nekoliko spojeva otada, ali to je bilo zaista smiješno. Nitko se nije
mogao mjeriti s Rafeom Palazzom. Da, želio ju je kontrolirati i tjerao je da
radi stvari za koje nikada nije mislila da bi u njima mogla uživati, ali ju je i
zauvijek promijenio.

8
 Više nije mogla biti ona nevina djevojka. Rafe joj je otvorio oči, pokazao joj
neki novi svijet u kojem je doista uživala. Nikad se ne bi zadovoljila životom
bez ljubavi, ali nedostajalo joj je uzbuđenje koje joj je on priuštio. I ona žudnja
koja bi se usadila duboko u njezinom tijelu svaki put kad bi je dotaknuo.
O Rafeu bi mogla svašta reći, ali zasigurno nije bio dosadan. Nijedan
muškarac nije je tako poljuljao i užasno joj je nedostajao iako to nikada nije
priznala čak ni samoj sebi. Kakva korist od toga?
Otresla se melankoličnih misli i usredotočila se na uredno ispisane bilješke
ispred sebe te započela svoje savršeno isplanirano predavanje. Bila je previše
nervozna da bi se usredotočila na studente. Odahnula je kada je nastava bila pri
kraju i stigao je trenutak da oni postavljaju pitanja.
Molim vas, neka netko postavi pitanje. Sljedećih nekoliko minuta studenti su
joj postavili nekoliko pitanja i polako se opuštala. Još nekoliko minuta do kraja i
mogla bi svoje prvo predavanje prozvati uspješnim.
„Ima li još pitanja?“ Nije znala da će uskoro požaliti što je to izgovorila.
„Da. Hoćeš li mi se pridružiti na večeri?“
Ari se ukočila. Obrazi su joj u sekundi postali rumeni. Nikad, baš nikad neće
zaboraviti taj glas - bio je to glas koji ju je proganjao u snovima, ostavljajući je u
boli i praznini. Pratio ju je dok bi koračala ulicom i začula muški osmijeh u daljini.
Milovao joj je tijelo kada bi noću ležala u krevetu i prisjećala se
njihovih razgovora.
Ari je odzvanjalo u ušima i nije mogla čuti cerekanje u svojoj učionici dok je
podizala glavu i susrela se s Rafeovim plavoljubičastim pogledom.
Udobno se smjestio u stražnjem dijelu učionice, oduzimajući joj dah svojim
samouvjerenim osmijehom. I nakon dvije godine i dalje je izgledao savršeno.
Nekoliko studenata okrenulo se prema njemu, djevojke su zatreptale trepavicama,
a dečki su vjerojatno željeli biti poput njega. Bilo je očito da taj čovjek dobiva
sve što zaželi.
Neki ljudi privuku nas svojim samopouzdanjem. Rafe je definitivno bio jedan
od njih. Na njemu nije bilo nikakve naznake nesigurnosti.
Ne! Nije uvijek dobivao sve što poželi. Želio je nju, ali ona je imala hrabrosti
maknuti se od njega jer joj nije bio spreman dati ono što zaslužuje. Skupila je
hrabrost i otada se nije zaustavila.
Da, srce joj se slomilo u tisuće komadića onog dana kada je napustila njegov
dom, a onda se ponovno raspalo kada je otišla od njega na svojoj promociji.
No, nije dopustila da je to zaustavi. Prihvatila je svoju bol, osjećala ju je u svojoj
srži, ali nije joj dopustila da je definira. Krenula je dalje.
Kada je shvatila da ljubav doista može biti čarobna, ali da je ta čarolija i dalje
samo iluzija, njezina bol se ublažila. Trebalo je uložiti vremena i truda da
ljubav potraje i prestane biti samo puka vizija. Rafe je očekivao da će dobiti ono
što želi bez ikakvog truda. Bio je to njegov gubitak.
9
 Gledajući ga ravno u oči, nastojala mu je pokazati da je ne plaši susret s njim.
A onda je progovorila: „Ima li još pitanja koja se odnose na predavanje?“
U učionici je bila potpuna tišina.
„U redu onda. U srijedu očekujem vaša pitanja nakon što završimo s ovim
poglavljem. Raspravljat ćemo o Američkom građanskom ratu cijeli semestar i
očekujem da znate mnogo više od toga tko se borio protiv koga i datuma kada se
to dogodilo. Kada krenete dalje na sljedeću temu, trebali biste znati i
razumjeti zašto se dogodio taj rat i kako je utjecao na živote ljudi. Hvala vam.
Predavanje je gotovo.“
Ari se okrenula prema svojem stolu i sjela, osjetivši kako joj koljena drhte.
Nadala se da će Rafe izići s ostalima, ali Ari nije bila glupa. Rafe je došao s
nekim ciljem, što je značilo da neće tek tako odustati. To jednostavno ne bi bilo u
duhu njegova karaktera.
Reći će ono što je naumio, a ona će to nekako morati izdržati.
Budi jaka, zapovjedila je samoj sebi dok su i posljednji studenti izlazili iz
prostorije. U tom trenutku priželjkivala je da se u učionici pojavi nova grupa
studenata, ali bio je kraj dana, a ona je predavala samo jedan sat dnevno,
ponedjeljkom i srijedom.
Poigravala se mišlju da bi mogla pobjeći iz prostorije premda je znala da
nikada neće uspjeti. Osim toga, Rafe bi bio zadovoljan kada bi to vidio. Nije mu
htjela otkriti koliko je još uvijek imao utjecaja na nju. Nije bilo mjesta za
pokazivanje slabosti u njegovoj prisutnosti.
„Nedostajala si mi, Ari. Više nego što sam mogao zamisliti.“
Njegov poznati glas stimulirao je sve stanice u njezinu tijelu dok se istodobno
njegov miris širio oko nje, čineći je sve nestabilnijom. Bila je sretna što sjedi.
Kako je moguće da i dalje ima toliku moć nad njom? Kako je mogla imati tako
snažne osjećaje prema muškarcu koji joj je slomio srce, ostavljajući je da sama
ponovno sastavi svoj život i krene od nule?
„Gubiš vrijeme, Rafe. Mislila sam da si odavno krenuo dalje. Zar si imao
problema pri pronalasku nove ljubavnice?“ Ari ga je napokon pogledala,
očekujući iznervirani izraz na njegovu licu.
Kada mu se umjesto toga na usnama pojavio osmijeh, ostala je zatečena.
Kakva je to nova igra? Ovo nije bilo u udžbeniku o Rafeu. Zar je još uvijek bio
uznemiren što ga je netko ostavio, čak i nakon toliko vremena?
Ne, čak ni Rafe nije mogao biti toliko odlučan u namjeri da pobjedi.
„Ne želim drugu ženu osim tebe, Ari, i mislim da sam ti dao dovoljno
prostora. Pogriješio sam i sada sam ovdje da ti dokažem da sam drugi čovjek.“
Ari je u čudu otvorila usta. Rafe Palazzo priznao je da je pogriješio. Je li se
svijet prestao okretati? Mora da je ovo san, samo još jedna u nizu njezinih
maštarija nakon koje će se ponovno probuditi sama u svojoj maloj sobi. A onda

10
će se morati boriti s pritiskom u prsima i duboko disati kako bi ga još jednom
protjerala iz svojih misli.
Ne. Dugo nije imala napad tjeskobe i nije namjeravala ponovno započeti s
njima. Bila je profesorica na fakultetu. Toliko je o tome sanjala i maštala. Nitko
je neće sada poljuljati pa čak ni kad je riječ o muškarcu u kojeg je beznadno
zaljubljena.
„Ovo je smiješno, Rafe. Imali smo priliku. Bilo je sjajno, ali je gotovo i točka.
Još jedan pokušaj nikome ne bi donio ništa dobro“, rekla je i počela skupljati svoje
stvari.
Morala je izići iz te velike učionice. Odjednom su se zidovi zatvarali oko nje.
Mora se maknuti od njega prije nego što učini nešto glupo. Recimo, povjeruje
u ono što govori. Ili, još gore, poskoči sa svojeg stolca u njegovo naručje samo
kako bi još jednom isprobala okus njegovih usana.
Toliko je snažno htjela zamisliti sretan kraj s njim da joj je srce nabijalo u
prsima pri pomisli da se možda ipak promijenio i da ga zanima nešto više od
sjajnog seksa.
„Bilo to tebi smiješno ili ne, odlučio sam ti se udvarati.“
Drugi put u jedva šezdeset sekundi Ari je otvorila usta. Je li on to zaista
upotrijebio riječ udvaranje? Tko je taj čovjek i što je učinio s Rafeom Palazzom?
To ne može biti onaj isti tip koji ju je prisilio na ljubavnu aferu. Morala se
podsjetiti što je učinio i što je zahtijevao od nje.
„Mrzim to što te moram razočarati, ali nisam ona ista očajna djevojka koja ti
je dopustila da je okreneš protiv njezinih osnovnih vrijednosti.“ Eto, sad mu
je pokazala.
Rafe je zaobišao njezin radni stol i stvorio se pred njom, samo nekoliko
centimetara od njezina lica.
„Napravio sam neke stvari zbog kojih ću uvijek žaliti, ali otada imam previše
vremena za razmišljanje. Da, ja sam te prisilio na sve, ali one noći kada si
me ostavila rekla si da me voliš. Tu sam da ti dokažem da sam vrijedan te ljubavi.“
Ari nije mogla govoriti. Spustila je pogled na njegove pune usne. Htjela je
čuti što više primamljivih riječi s tih usana. Naravno, govorio je ono što je htjela
čuti, a Rafe je bio najbolji u tome. Nije mogla biti toliko glupa da mu povjeruje.
„Nema više duhovitih odgovora, Ari?“
Kada se nagnuo još bliže, Ari je udahnula njegov muški miris i osjetila kako
joj ubrzavaju otkucaji srca. Pulsiranje krvi u njezinim žilama doslovce joj je
odzvanjalo u glavi. Napokon se pribrala, podignuvši ruku prema njemu, šokirana
kada je udovoljio njezinu neizgovorenom zahtjevu i odmaknuo se.
Ari je zgrabila aktovku i ustala, nadajući se da je koljena neće izdati. Za sada
je dobro. Oduprla se porivu da poljubi njegove zamamne usne i uspjela je ustati
sa stolca. Hvala nebesima na tim malim darovima.

11
 „Djevojke koja je ispovijedala svoju ljubav odavno više nema, Rafe. Slijedim
put kojim želim ići i nemam vremena za sastanke. Cijenim to što si mislio na
mene, ali najbolje je za oboje da krenemo dalje, svatko svojim putem“, dobacila
mu je preko ramena dok se uspinjala stubama do stražnjih vrata učionice.
Osjetila je kako joj korača za petama. Stigla je do vrha stubišta i ušla u tihi
hodnik. Bilo je kasno i većina studenata bila je gotova s nastavom. U ljetnim
terminima ionako je bilo mnogo manje studenata koji su pohađali nastavu pa je
kampus bio poprilično prazan u večernjim satima.
Ari je hodala prema parkiralištu, a Rafe se u tišini kretao pokraj nje. Nije bilo
koristi od toga da ga pokuša zaustaviti. Znala je da joj ne bi dopustio da hoda sama
iako je bilo zaštitara koji su patrolirali cijelim područjem. Bio je mrak, a on je tip
koji je inzistirao na tome da mora otpratiti ženu do njezina odredišta čak i ako ona
to ne traži od njega.
To bi je trebalo živcirati, ali to je bila jedna od onih staromodnih radnji koja
joj se zapravo svidjela. Da, pravi džentlmen trebao bi brinuti o sigurnosti žene
do koje mu je stalo. Ne, nije se smjela zavaravati mišlju da mu je doista stalo do
nje.
Da, bila je prilično zbunjena. Što je trebala napraviti sada kada se tek tako
vratio u njezin život? Očito joj je trebalo vremena da suvislo razmisli o svemu, a
uz njega to nije bilo moguće.
Rafe je, na neki neobičan način, mogao prouzročiti kratki spoj u njezinu tijelu.
Bila je to jedna od stvari koju je i voljela i mrzila kod njega. Kako je mogla
vjerovati onome što osjeća kad nije mogla razmišljati u njegovoj blizini? Bila je
inteligentna - znatno iznad prosjeka - ali uz njega se osjećala poput zaluđene
školarke.
Požuda je dobra, priznala je samoj sebi. No, s Rafeom je bilo i više od toga.
Neka sveobuhvatna strast koja bi obuzela njezin um, tijelo i dušu. To nije bilo
ni zdravo ni dobro za nju.
Stigli su do njezina automobila i Rafe je položio dlan na vrata, spriječivši je
da ih otvori. Njezina snaga volje bila je na samom izmaku i morala se što
prije maknuti od njega.
„Imala sam naporan dan, Rafe. Molim te, pusti me.“ Glas joj je bio donekle
čvrst, ali se osjećala poput srne stjerane u kut. Instinkt joj je govorio da bi ga
trebala opaliti nogom i tako ga potjerati.
„Želim razgovarati s tobom. Mislim da mi duguješ toliko“, rekao je.
Pogledala ga je u nevjerici. Duguje mu? Oh, ne, ne, ne bih rekla.
„To je valjda najsmješnija stvar koju si ikada izgovorio, Rafe. Ne dugujem ti
ništa“, odbrusila mu je dok je razmišljala o tome da posegne za škarama u
svojoj torbi i zabije ih u tu njegovu nepristojnu ruku.
„Duguješ nama. Poslušaj me što ti imam reći“, rekao je.
„Dugujem sebi raditi ono što me čini sretnom.“
12
 „Dobro“, odgovorio je i opušteno se osmjehnuo.
Promatrala ga je sumnjičavim pogledom. Još uvijek nije maknuo ruku s
njezina auta. Potom se naklonio i odmaknuo se, a Ari je prebrzo pomislila da se
olako izvukla.
„Vratit ću se u srijedu i ponedjeljak, pa onda opet u srijedu... Kada ono
ponovno radiš?“
„No, dobro!“ prekinula ga je. „Što trebam učiniti da nestaneš?“
„Razgovarati sa mnom uz večeru.“
Jednostavno i precizno. To je Rafe kojeg se dobro sjećala.
„Onda ćeš uživati u sjećanju na prošlost. Ugodnu noć ti želim, Rafe.“ Brzo je
ušla u auto i pogledala iza sebe. Umjesto bijesa ili barem frustracije na
njegovu licu, ugledala je samo golemi osmijeh.
To nikako ne može biti dobar znak.

13
 DRUGO POGLAVLJE

Lia

vo je sigurno šala?!“ Lia se pljesnula po ruci kada je na nju sletio još jedan
O dosadan komarac, spreman za napad na njezinu nježnu kožu. Što je, zaboga,
radila u ovoj maloj kabini usred ničega?
Jednom kad ovo odmaralište bude završeno, bit će neodoljivo sa svojim
luksuznim smještajem i pomno uređenim spa dijelom, nudeći parovima privatno
utočište na kojem će provesti svoje romantične trenutke.
Trenutačno je to bilo teško zamisliti jer je područje bilo gotovo netaknuto.
Neki su ga, bez obzira na to, smatrali lijepim, no mnogi su smatrali da je
sramotno to što Rafeova tvrtka ondje uređuje i gradi uvalu Gli Amanti. No, Lia je
vjerovala u taj projekt.
Znala je za što su sve Shane i Rafe sposobni. Zbog toga su i bili tako uspješni
u poslu. Oni su pretvarali snove u stvarnost, a novi gosti čekali su u redu kako
bi mogli uživati u sljedećem rajskom odmaralištu.
Nikad nije sebe smatrala razmaženom, ali morala je priznati da je bila
naviknuta samo na dobre stvari. To je nije činilo plitkom ili bezosjećajnom već
prije svega razumnom. Da je rođena u neko drugo vrijeme, tada bi zasigurno
imala manja očekivanja. Čula je da postoje ljudi koji zaziru od klimatizacijskih
uređaja, ali je to smatrala ludošću.
„Ima li problema, Lia?“
Kad smo već kod ludih ljudi... Postala je napeta čim je čula njegov glas.
Polako se okrenula i ugledala Shanea. Stajao je samo desetak metara od nje,
naslonjen na ogradu.
Znala je da će ga povremeno viđati, ali to nije ublažilo reakciju njezina tijela.
Iako je žarko priželjkivala da ovaj projekt uspije jer je to bio njezin prvi posao
s tvrtkom u Rafeovu vlasništvu, bilo joj je drago zbog kašnjenja radova jer je tako
dobila na vremenu koje joj je bilo potrebno da se pripremi za susrete sa Shaneom.
Toliko ga je željela da se nije mogla sjetiti vremena kada to nije bilo tako. A
onda je morao otići i sve upropastiti. Više se nije mogla sjetiti zašto je bila toliko
ljutita na njega, ali znala je da se mora ponašati prema njemu kao prema
neprijatelju. Uostalom, iracionalno ponašanje nije bilo neuobičajeno za djevojku,
zar ne?

14
 No, to nije bila istina. Lia se vrlo dobro sjećala svega i znala je da je imala
dobar razlog da okonča kratku vezu sa Shaneom. Postavila mu je samo jedan
jednostavan zahtjev - da ne kaže njezinu bratu za njihovu vezu. Istina, Shaneu nije
bilo lako. Oduvijek je bio iskren prema Rafeu i želio mu je ispričati da je s Lijom.
Ukratko, Rafe mu je očito značio više nego ona. Njegovi vlastiti osjećaji bili
su mu važniji od njezinih. O. K., nisu baš razgovarali o braku - ta dovraga,
samo su jednom vodili ljubav. No, Shane nije slijedio njezina pravila. Radilo se o
tome da muškarci općenito misle da su važniji od žena. Shaneu su svi ostali bili
važniji od nje.
Ono što ju je stvarno naljutilo jest to što Shane nije imao dovoljno poštovanja
prema njoj i onome što je imala na umu. Nije zastao na trenutak i razmotrio
njezinu molbu. Ne, radije je pobjegao pojadati se njezinu bratu.
Nije joj trebao takav muškarac. Onaj koji bi želio uživati u njezinu tijelu noću,
ali joj ne bi bio prijatelj. Možda nije mogla bolje. Što ako su svi tipovi
bezosjećajni gadovi? Dovoljno je bilo promotriti Rafea. Ne, nije se mogla pomiriti
s time. Pokušat će pronaći muškarca koji će je znati cijeniti i voljeti.
Nije mislila da traži previše. Htjela je biti voljenoj osobi na prvom mjestu.
„Nema problema, Shane. Zašto si ovdje tako rano?“
„Nisam mogao dopustiti da se sama zabavljaš, zar ne?“ zakoračio je prema
njoj i morala se vraški potruditi da se ne izmakne unatrag. Nije se smjela
pomaknuti ni milimetar jer bi Shane tada navalio na nju. Da, to je bio Shane.
„Prva dva tjedna bit će puno istraživanja tako da se možeš slobodno opustiti
na plaži dok mi odradimo taj dio. Zašto ne bi uskočio na svoj brod i otišao
zavoditi lokalne djevojke na drugoj strani kanala?“
Od same pomisli na to okrenuo joj se želudac, ali nije mu to smjela pokazati.
Kad-tad prebrodit će tu žudnju i zaljubljenost u najboljeg prijatelja njezina brata.
Shane nije bio nimalo zbunjen. „Radije bih ostao tu gdje jesam i zavodio
tebe.“
Zašto je prekasno odlučio reći sve što je oduvijek priželjkivala da joj kaže?
Muškarci! Nikada nisu činili ono što su trebali.
„Gubiš vrijeme, Graysone. Pronađi si posao. Idem u šetnju.“ Lia se provukla
pokraj njega i spustila se niz stube. Nadala se da će je poslušati i nestati.
„Odlično. Baš sam raspoložen za jednu večernju šetnju. Kamo ćemo?“
Lia je uzdahnula i ležerno se probila poznatim stazama. Već je toliko puta
prošla cijeli otok da bi mogla nacrtati kartu. To je ono što je potrebno da bi se
odmaralište smjestilo na pravu lokaciju. Bilo je tu još mnogo toga na što je trebalo
misliti, na primjer ne narušiti prirodne ljepote otoka, a ipak izgraditi odmaralište
privlačno bogatim gostima.
,„Ne sjećam se da sam te pozvala, Shane.“ Znala je da je neće poslušati, ali
morala je barem pokušati. Da nije, uskoro bi mu pala u zagrljaj, što bi je

15
ponovno dovelo do katastrofe kao što se dogodilo u Las Vegasu. Odlaskom u
njegov krevet počinila je golemu pogrešku.
Ono što su njih dvoje dijelili te večeri bilo je samo njihovo. Čak i nakon dvije
godine krv joj je uzavrela pri pomisli na ono što joj je radio te večeri.
„Poziv je bio u tvojim očima“, rekao je i nasmijao se. Trebalo joj je nekoliko
trenutaka da shvati da se poziv odnosi na šetnju, a ne na odlazak s njim u
krevet. „Osim toga, netko te mora čuvati“, nastavio je. Primio ju je za ruku. Na
trenutak ju je povukla, a onda ipak odustala od toga. Nije mu htjela pokazati da
još uvijek ima snažan utjecaj na nju.
„Vjeruj što god želiš. Samo želim završiti ovaj posao i vratiti se u stvarni
svijet.“
„Kako možeš ignorirati ovakve prirodne ljepote? Uostalom, provest ćemo
ovdje dobrih šest mjeseci... ako ne i više“, rekao je.
Uzbuđenje u njegovu glasu ubrzalo joj je puls.
Lia nije sumnjala da Shane očekuje da će njih dvoje jednostavno nastaviti
ondje gdje su stali u Vegasu. Prisjetila se koliko ga je dugo proganjala,
pokušavajući mu dokazati da nije ona mala djevojčica koju je upoznao kada ga je
Rafe doveo kući za vrijeme praznika.
Ipak, Shane se nije razlikovao od bilo kojeg drugog dečka. Bojao se njezina
brata. Bez obzira na razlog, on očito nije bio spreman biti s njom bez Rafeova
dopuštenja, nije ni saslušao njezine razloge. Otrčao je Rafeu premda mu je
naglasila što će se dogoditi ako to učini. Uzrujala se svaki put kad bi o tome
razmišljala.
„Prošli tjedan razgovarala sam s dizajnerom i rekao je da sve ide prema planu.
Ne očekujem te ovdje cijelo vrijeme“, rekla je. Doista se nadala da će tako i
biti. Nitko je ne bi opisao kao slabu ženu, ali kada je Shane bio u pitanju, nije
mogla vjerovati samoj sebi. Promatrala ga je u akciji ovih godina, svjesna da je
sposoban uvjeriti ženu da ga slijedi. Nije htjela biti još jedna u nizu njegovih
ljubavnica.
„Da, projekt ide predviđenim tempom i imamo dobar tim koji će ga voditi, ali
jednostavno ne vjerujem nikome. Odlučio sam da moram ovdje ostati do
kraja“, rekao je i okrenuo je prema sebi.
Sjaj u njegovim očima odavao je da je itekako sretan zbog situacije u kojoj su
se našli. Kada je podignuo ruku i pomaknuo joj pramen kose s obraza, znala je
da je u nevolji.
Disanje joj se ubrzalo. Od one noći nije bila s drugim muškarcem i sada nije
bilo lako održavati distancu, ali morala je to učiniti zbog sebe.
„Shane...“, pokušala ga je upozoriti, ali u njezinim riječima nije bilo nikakve
oštrine.
„Da, Lia?“

16
 Oh, taj čovjek je znao zavoditi. Točno je znao kakvu moć ima nad njom.
Morat će biti snažnija.
Podignula je dlan kao da će ga pomilovati i pritom zamijetila njegov
trijumfalni izraz na licu. Kada ga je umjesto toga udarila po čelu, njegov šokirani
pogled natjerao ju je da prasne u smijeh.
„Komarac te htio upiknuti.“ Okrenula se i vratila se prema svojoj maloj
kabini. Osjećala se pobjednički jer mu se uspjela oduprijeti premda je bila svjesna
da je pred njom još dugačak put.
„Tek je prvi dan, Lia“, Shane je viknuo za njom. Ukočila se. Da, tek je prvi
dan.
Ugrabio je dio njezine pobjede. Ubrzala je korak i u rekordnom roku vratila
se do svoje kabine i zaključala se na sigurno.
Tek je prošao jedan dan, ali svejedno je čestitala samoj sebi. Morat će se nositi
s njim dan po dan i možda ipak izađe iz ovoga bez ozljeda. Možda je ključna riječ.

17
 TREĆE POGLAVLJE

Rafe

R afe je krenuo prema svojem automobilu s osmijehom na licu. Da je primijetio

Arinu hladnoću, udaljenost ili nezainteresiranost, bio bi siguran da više nema
nade za njih.
Ali to se nije dogodilo. U očima joj je gorjela vatra, a tijelo joj je naočigled
drhtalo. I dalje ga je voljela, ali se nije htjela ponovno upuštati u vezu s njim. Pa,
baš šteta. Želio ju je i ponovno će je osvojiti. Mislio je ono što joj je rekao: ovaj
put će pridobiti njezinu ljubav i to bez prisile, što za njega nije bio lak zadatak.
Vrijeme koje je proveo u Južnoj Americi promijenilo ga je. Nije mislio da će
ikada više biti onaj isti čovjek. Otpustio je demone koji su ga držali zarobljenog
previše godina. Je li zaista bio posve nov čovjek? Ne, ali je sigurno bio bolja osoba
- ili je barem tako mislio.
Bilo bi nemoguće toliko promijeniti vlastitu osobnost i teško mu je i pomisliti
da će je morati nagovarati da bude s njim, bez naredbe i prisiljavanja. Samo ga je
jedna žena mogla natjerati da promijeni svoj pogled na svijet i za nju je bio
spreman učiniti sve što je potrebno.
Njegov život nikada ne bi bio ispunjen bez Ari. Ta spoznaja mu je došla kada
je shvatio da je ni nakon godinu dana nije prebolio. Ona je njegova druga polovica,
osoba koja ga je činila sretnim i potpunim. Da, to je bilo otrcano, posebice u
njegovu vlastitom, ciničnom umu, ali nije ga bilo briga. Njegove ruke žudjele su
za njom, njegovo tijelo trebalo ju je više od ičega na svijetu, a srce mu je bilo
prazno bez nje. Bila je njegova - samo ju je u to morao uvjeriti.
Rafe se već jako dugo nije osjećao tako dobro. Smjestio se na stražnjem
sjedalu automobila i zazviždao.
„Pretpostavljam da je vaš sastanak s gospođicom Harlow prošao dobro.“
„Jako dobro, Mario“, odgovorio je poletno.
„Zašto vam se onda nije pridružila?“
Morao mu je pokvariti raspoloženje.
„Potrebno je malo uvjeravanja, ali nisam zabrinut.“ I to je bilo točno.
„Kamo ćemo onda, gospodine Palazzo?“
„Kući, Mario. Moram nešto naučiti.“

18
 Mario ga je zbunjeno pogledao, a Rafe se glasno nasmijao. Želi li je ponovno
osvojiti, nije mogao sjediti u njezinoj učionici i ignorirati njezina predavanja.
Njegov se osmijeh povećao dok se prisjećao kako je izgledala u učionici. Bila
je tako nervozna. Iako je to pokušala sakriti, on ju je dobro poznavao.
Ruke su joj podrhtavale dok je pisala, a kosu je nekoliko puta pomicala iza
uha. Podučavanje je za nju bilo sasvim novo iskustvo i radila je to izvrsno, ali
definitivno joj je bilo neugodno.
Rafe je bio siguran da će joj biti još gore sada kada je znala da će on biti tamo.
Koliko god ju je želio držati u svojem naručju dok leži gola ispod njega, uživao je
u ovoj potjeri za Ari. Dok je nije upoznao, nijedna djevojka nije ga mogla natjerati
da trči za njom. Jednostavno bi prešao na sljedeću.
Ni s bivšom suprugom nije se morao previše truditi. Ona je bila ta koja je
trčala za njim. Nije o tome često razmišljao dok se Ari nije pojavila u njegovu
životu. Od mladih dana bio je poprilično zgodan, a uz silno bogatstvo nikada nije
imao problema sa ženama. Samo je jednom u životu progonio ženu - ta žena bila
je Ari.
Ona je bila vrijedna toga. K vragu, proganjao bi je još tisuću puta da je to
potrebno. Ne bi odustao od njih dvoje sve dok mu ne bi jasno dala do znanja da
je on ne zanima, a to se nikada ne bi moglo dogoditi. Između njih je gorjela vatra
koju je bilo nemoguće ugasiti.
Došao je kući i ušao u praznu dnevnu sobu, s jedne strane priželjkujući da je
ondje s njim, a s druge se radovao njihovu sljedećem susretu. Rafe je sa sigurnošću
znao da mu život nikada neće biti dosadan u njezinu društvu.
Uzeo je knjigu koju je kupio tjedan prije kako bi mogao doznati nešto o
onome što je podučavala. Nikada nije planirao uistinu nešto naučiti. To bi bilo
zaista komično, pomislio je u sebi.
Dva sata kasnije pitao se može li nastaviti. Rafe je volio znanost i brojke,
stvari koje su mu imale smisla. Nije mario za povijest. Da, imao je poštovanja
prema poginulim vojnicima, znao je kada i gdje su se dogodili prošli ratovi, ali
proučavati temu Američkog građanskog rata gotovo tri mjeseca... to je bila prava
definicija mučenja.
Zatvorio je knjigu i uzdahnuo. Uputio se do ormarića s pićem i natočio si
dvostruki viski.
Za Ari će učiniti što god bude potrebno.
Sjeo je i ponovno otvorio knjigu, uzeo olovku i papir i počeo tražio odgovore
na pitanja koje je tražila od studenata za srijedu. Ovo će biti vrlo duga noć. Bio
je zahvalan što njegove sestre nisu u blizini jer bi ga unedogled zadirkivale što se
trudi biti ljubimac profesorice.
O, da, volio bi biti njezin miljenik - pobrinut će se da bude jedini za gospođicu
Ariannu Harlow.

19
 Kada mu je zazvonio telefon, praktički je poskočio sa stolca. Obično bi
navečer odgovarao samo na pozive svojeg pomoćnika. Uzeo je mobitel bez
provjeravanja tko ga zove. Očajnički je želio završiti svoju improvizaciju učenja.
„Tvoja sestra pravi je davež!“
Rafe se istog trenutka nasmijao. Dobro je znao kako se osjeća njegov najbolji
prijatelj.
„Tek si sada to shvatio, Shane?“
„Nemam pojma što bih trebao učiniti. Ovdje sam tjedan dana i ona mi ne želi
otvoriti vrata kada dođem do nje, razgovara sa mnom kao da sam joj običan
poznanik i jasno mi je dala do znanja da bi joj bilo draže da sam bilo gdje na
svijetu osim ovdje s njom, na osamljenom otoku. Dovraga, Rafe, mi smo u
jebenom raju, toliko romantičnom odredištu, a ona me ne želi ni pogledati, a
kamoli mi dopustiti da je poljubim.
„Prvo, zbilja ne želim slušati o tome kako ljubiš moju sestru. Imaš sreće što
sam se odmaknuo od vas dvoje“, rekao je Rafe. „Drugo, ti si stvarno mislio da će
to biti lako? Pa ona je Palazzo. Tvrdoglavost joj je srednje ime. Ako ti je doista
stalo do nje, a mislim da jest, morat ćeš poraditi na taktici. No, naglašavam da ne
želim znati nikakve detalje.“
Pomisao na to da je njegova mlađa sestra zaljubljena bila mu je teško
probavljiva. Znao je da je odrasla osoba i znao je da je Shane zaljubljen u nju, baš
kao što je i Lia zaljubljena u Shanea, samo što ona to nije htjela priznati. Ništa od
toga, međutim, nije mu bilo važno. Nije želio da ona postane prava žena. Želio je
da i ona i Rachel zauvijek ostanu djevojčice, da nikad ne odrastu i ne vjenčaju se.
Doduše, Rafe je počeo misliti kako ne bi bilo tako loše da dobije nećake i
nećakinje. No to je značilo da će njegove sestre imati spolne odnose, a pomisao
na to ga je zgrozila.
„Kao da bi me mogao spriječiti da je poljubim“, odgovorio mu je Shane, ali
prije nego što mu je Rafe išta odgovorio, nastavio je s pričom. „Gotovo sam
zaboravio da ima istu krv kao i ti. To mi je trebao biti znak da pobjegnem u
suprotnom smjeru. A što se toga tiče, pokušavao sam to učiniti - i to godinama.
Ona je ta koja me proganjala, a onda sam napravio jednu sitnicu koja joj nije
odgovarala i otada me potpuno ignorira. Trebao bih zahvaliti svojim sretnim
zvijezdama i krenuti dalje.“
„To je ono što želiš?“
Shane je teško uzdahnuo. „Ne. I ti to dobro znaš“, priznao je s gnušanjem
prema samome sebi.
„Sigurno je uzrok nešto drugo. Ne vjerujem da se tako ponaša samo zbog toga
što si mi rekao za vas. Doista je bijesna na tebe“, rekao je Rafe i ustao da si natoči
još jedno piće.
„Ne. Samo to se dogodilo. Spomenula je nešto o tome da mi nije na prvom
mjestu. Ne znam...“ promrmljao je.
20
 „Pa, vjerojatno imaš problema jer je nisi slušao, Shane. Žene se obično naljute
kada ih ignoriramo“, rekao mu je Rafe, oduševljen što i njegov najbolji prijatelj
sada ima sličnih problema. Barem Rafe nije jedini.
„Da, pokušavao sam razgovarati s njom, pokušao sam je saslušati. No, ona
više ne želi razgovarati!“
„Onda ćeš morati pronaći način da je natjeraš da progovori“, rekao je Rafe.
Nije li to sasvim jednostavno? Ne. Možda ne. Sjetio se Ari i činjenice da ni ona ne
želi razgovarati s njim. Definitivno nije tako lako kao što zvuči.
„Možda više nikad neće razgovarati sa mnom, Rafe. Jednostavno ne
razumijem žene“, uzdahnuo je.
Rafe se ponovno nasmijao. Da, obojica su bila u teškoj situaciji. A njih dvije
su dobro znale što oni žele i morat će se s tim nositi. Ari i Lia već su trebale naučiti
da njega i Shanea ništa ne može zaustaviti kada nešto žele. Obje žene imale su
priliku upoznati ih.
Ili ipak nisu?
„Imaš li plan?“ pitao ga je Rafe.
„Smislit ću ga. Ne znam zašto sam se uopće potrudio nazvati te. Nikakve
koristi od tebe“, progunđao je Shane.
“Nazvao si jer znaš da sam pametniji“, rekao je Rafe kroz smijeh.
„U tvojim snovima, Palazzo. No, dobro. Prekidam vezu. Moram smisliti
plan“, rekao je Shane i prekinuo poziv.
Rafe je uzeo čašu i sjeo pokraj vatre. Bilo je vrijeme da i on razmisli o svojem
planu. U jedno je bio siguran. Znao je da mu Arianna Harlow ovaj put neće
pobjeći. Zavalio se u naslonjač, razmišljajući o tome što je to u njemu izazvalo
takvu promjenu. Još uvijek je bio potresen kad bi se sjetio...

Nekoliko mjeseci prije

„Prokletstvo, Rafe. Treba mi stanka!“ Shane je gunđao dok je podizao teški

komad drveta.
„Prestani cviljeti, Shane. Želim da ovo mjesto bude gotovo do mraka. Maria
će roditi dijete u svakom trenutku.“
„Znam, ali njoj i njezinoj obitelji ugodno je u šatorima. Kada beba dođe, svi
će biti zaštićeni dok njihov dom ne bude gotov“, uvjeravao ga je Shane.
„Ne mogu prestati. Divim joj se. Želim da imaju pravi dom za bebu.“ Rafe
nije znao objasniti zašto mu je to toliko važno. Možda zato što su Marija i
njezin suprug Pablo bili dobri ljudi. Vrijedno su radili i bili su vrlo zahvalni
Rafeu, Shaneu i ostalim radnicima na pomoći.

21
 Rafe nije očekivao da će se zbližiti s domaćim stanovništvom, ali iz nekog
mu se razloga taj mladi par zavukao u srce - ono isto srce koje je smatrao hladnim i
bezosjećajnim kada je stigao u Paragvaj.
Shane se prestao žaliti i nastavili su raditi, dovršavajući skromni dom sve do
zalaska sunca. Rafe se potom odmaknuo, osjetivši unutarnje zadovoljstvo dok je
promatrao pred sobom ono što bi većina ljudi smatrala kolibom, ali je za Mariju i
Pabla bio pravi ljetnikovac.
Ponizio ga je njihov način života. Bili su toliko zahvalni na sitnicama - od
zdjele s grahom, svježeg voća do obične, tople deke. Sada je imao potpuno
drukčiji pogled na svijet i zauvijek će pamtiti razdoblje koje je ovdje proveo.
„Stvarno si to dobro napravio, Rafe“, rekao mu je Shane i potapšao ga po
leđima.
„Osjećam se bolje. Nisam mislio da je to moguće, ali kad vidim ovo
siromaštvo oko nas, ne znam kako bih to opisao - tu jednostavnost, to zaista
promijeni osobu“, zaključio je Rafe.
„Da, zato se i vraćam na takva mjesta.“
„Pa zašto si onda još uvijek takav seronja?“ zadirkivao ga je Rafe.
„Tko mi to govori“, Shane mu je uputio bijesan pogled.
„Da, da. Znam da imam svoje trenutke. Doista se moram vratiti u stvarnost,
ali boravak ovdje bio je stvarno produktivan. I dalje cijelo vrijeme razmišljam o
Ari, ali sada su mi takve misli podnošljive“, rekao je Rafe.
„Znam taj osjećaj. Ne mogu prestati razmišljati o Liji. Sada, kada je projekt
na pravom putu, napokon ću je zateći nasamo. To je dobro.“
„Trebamo li vam poslati osiguranje?“ našalio se Rafe.
„Kad imam posla s tvojom sestrom, to i nije tako loša ideja. Ona je veća
opasnost od bilo koje misije u kojoj sam ikada bio“, rekao je Shane, pa na
trenutak zašutio. „Isplovit ću za nekoliko dana.“
Shane nije volio govoriti o tome, ali Rafe je bio jedini koji je to znao. Morao
se nekome izjadati kada mu je bilo previše svega.
„Vratit ćeš se kući.“ To nije bila molitva ni njegova želja; bila je to činjenica.
Jer Rafe ne bi dopustio da izgubi svojeg najboljeg prijatelja. Mogao je sve
izgubiti osim svoje obitelji i Shanea.
„Da, hoću.“
Dvojica muškaraca stajala su još neko vrijeme prije nego što su se razdvojila
i otišla do svojih kampera na odmor.
Sretni paragvajski par uselio se u svoj novi dom te noći, a Rafe je s osmijehom
na licu utonuo u san. Nakon što je izgubio Ari, bio je to prvi put da se od
srca smijao. Osjećao se dobro zbog onoga što je radio i počeo je smišljati način
na koji će je ponovno pridobiti. Rafe je te noći spavao bolje nego ikada.
„Rafe, probudi se.“
22
 Jutarnja svjetlost prodirala je kroz prozore njegova kampera, a bolan izraz na
Shaneovu licu natjerao ga je da odmah sjedne.
„Što je bilo?“
„Maria. Ona... nije uspjela, Rafe.“
„Ne.“ Porekne li Shaneove riječi, mogao bi ih učiniti neistinitima.
„Žao mi je, Rafe. Znam koliko ti je stalo do nje.“
Shane je upozorio Rafea da se ne veže za tamošnje ljudi, upozorio ga je da se
drži podalje od njih. Oni su vodili drukčije živote i često su umirali u mlađim
godinama.
„Ne.“ Ponovno je porekao Shaneove riječi.
„Žao mi je, Rafe. Dijete je umrlo u maternici prije nekoliko dana. Maria je
tijekom noći imala komplikacije. Suprug ju je jutros pronašao.“
Rafe je izjurio iz kreveta i bacio na sebe odjeću. Morao je vidjeti Mariju,
dokazati Shaneu da nije bio u pravu. Nije mogla otići. Odjurio je u njihov novi
dom. Dom na kojem su radili bez prestanka kako bi tamo mogla donijeti na svijet
svoju bebu.
Tiho je ušao i zatekao Pabla na koljenima pokraj kreveta. Pablo je podignuo
pogled, a na licu su mu se vidjeli tragovi suza koje su se očito osušile prije
nekoliko sati. Bio je potpuno slomljen.
„Napustila me“, zajecao je Pablo, rukama milujući lice preminule supruge.
„Ostavila me samog. Našeg djeteta i Marije više nema“, rekao je promuklim
glasom.
„Ne“, šapnuo je Rafe, nesposoban reći išta drugo.
„Ne mogu živjeti bez nje. Ona je moj život, moje sve. Kako da nastavim
dalje?“
Čovjek je tražio odgovor od Rafea, a Rafe nije znao kako da ga utješi. Nije
imao odgovor za Pabla. Nikad se nije susreo s nekim tako slomljenim i
izgubljenim.
„Molim te, Rafe. Vrati mi je“, molio je čovjek kao da je Rafe doista sposoban
spasiti je. „Molim te“, neutješno je jecao i spustio glavu na njezina prsa.
Rafe je stajao na vratima, slomljenog srca. Nije se mogao pomaknuti dok je
promatrao muškarca kako oplakuje voljenu ženu. Kasnije su ga muškarci iz
sela morali odvući iz kuće.
Te noći Pablo si je oduzeo život. Ostavio je kratku poruku da odlazi k supruzi
i djetetu.
Rafe je spakirao svoje stvari i otputovao kući. Nikada si neće dopustiti da se
dovede u takvo stanje. Bilo je vrijeme da vrati ženu svojeg života. Nije mogao
živjeti bez Ari.
Nije želio izgubiti ni jedan dan. Bili su dovoljno dugo razdvojeni i sada je
vrijeme da je ponovno osvoji.
23
 ČETVRTO POGLAVLJE

Lia

apokon mir!
N Lia je koračala obalom kroz vodu. Shane joj je crpio energiju iako to nikada
ne bi priznala ni sebi ni njemu.
Bio je tamo dva tjedna i nije joj dao ni trenutka mira. Projekt je počeo, stigli
su materijali i luksuzne kabine uređene u rustikalnom stilu, polako su se uzdizale
na brežuljcima u gustoj šumi.
Staze će biti pročišćene, izgradit će se luksuzno odmaralište, a priroda će i
dalje izgledati netaknuto. Bila je ponosna što je dio svega toga.
„Hej, Palazzo, moramo otići do kopna.“
Lia se okrenula i ugledala Shanea kako korača prema njoj. Na sebi je imao
samo hlače koje su mu stajale nisko na struku. Slina joj se skupila u ustima pri
pogledu na njegova mišićava prsa.
Da je barem nije toliko privlačio, onda joj sve ovo ne bi bilo tako teško
podnijeti. Prokleti hormoni!
„Prepušten si samome sebi, Graysone. Moram raditi“, odvratila je hladno i
okrenula mu leđa.
„Oprosti, ali trebam tvoju pomoć. Moramo odabrati neke materijale za koje
si inzistirala da ih upravo ti odobriš. No, mogu to i sam. Voliš karirani uzorak,
zar ne?“ zadirkivao ju je.
Lia ga je bijesno pogledala. Znao je da mrzi karirani uzorak i već ga je
zamišljala kako uređuje luksuzno odmaralište u uzorcima i bojama od kojih bi joj
se okrenuo želudac. Dakle, pobijedio je ovaj put jer je znala da to ne smije
dopustiti.
„No, dobro. Daj mi minutu da se presvučem i naći ćemo se kod pristaništa.“
„Nema potrebe da se presvlačiš. Nećemo se dugo zadržati.“
Shane ju je uhvatio za ruku i počeo je voditi prema pristaništu.
„Mogu i sama, Shane. Ne trebaš me voditi kao da sam dijete.“ Oslobodila je
ruku, a koža joj se naježila na mjestu gdje ju je dotaknuo.
„Kako si osjetljiva“, rekao je sa smiješkom, a zatim se odmaknuo nekoliko
koraka kada je primijetio vatru u njezinim očima. Pametno je postupio jer je bila
blizu toga da ga napadne.
24
 „Stvarno bi bilo lijepo da ovdje postoji pista. Ove vožnje brodom traju cijelu
vječnost“, rekla je dok je hodala za njim.
„Prestani se žaliti. Ne pristaje ti takvo ponašanje. A ja ionako više volim
putovati brodom.“
„Pa onda pretpostavljam da moramo raditi ono što ti voliš.“ Znala je da se
ponaša poput razdražljive tinejdžerice, ali nije se mogla zaustaviti. Shane se
nasmijao.
Lia je odlučila držati jezik za zubima kada su stigli do pristaništa i prišli
njegovu plovilu. Bila je to velika, elegantna jahta sive boje. Barem se osjećala
ugodno na tome. Već su mnogo puta plovili na njoj i prije njihove kratke romanse.
Nije to bila velika jahta kao ona njezina brata, ali imala je tri spavaće sobe
ijedan glavni apartman, koji je bio prilično velik i luksuzan. Voljela je boraviti
na gornjoj palubi s koje se pružao prekrasan pogled na ocean.
„Misliš li stajati ovdje cijeli dan ili ćeš se ukrcati?“
„Možeš li biti još grublji, Shane?“ odbrusila mu je i potom prihvatila njegovu
ruku. „Gdje je posada?“
„Danas je krenula. Ovo neće potrajati pa ću ja biti kapetan.“
Liji se nije svidjela ideja da bude sama s njim usred oceana. To će biti još
jedno iskušenje za nju, no jahta je barem bila dovoljno velika pa će ga moći
izbjegavati. Osim toga, Shane će se morati usredotočiti na plovidbu pa neće imati
previše vremena proganjati je. Lia ga je slijedila do mjesta s upravljačkim
postoljem, zatim je stajala pokraj njega u tišini dok nije sve provjerio, a potom su
počeli udaljavati se od obale. Ubrzo je otok postao mala točkica na horizontu, a
Shane je bio u svojem elementu dok je plovio uzburkanim oceanom. „Čini se da
je danas malo vjetrovito“, komentirala je, promatrajući olujne oblake oko njih.
Bili su još dovoljno daleko pa se Lia nije uzbuđivala oko toga.
„Da, nekakva je mala oluja na pomolu. Nisam ništa čuo tako da se ne trebamo
brinuti“, uvjeravao ju je.
„Pa onda ću se prebaciti na palubu i malo se sunčati. Nema potrebe da stojim
ovdje dva sata dok plovimo prema kopnu. Možda uspijem vidjeti dupine“, rekla
je. Uputila se na gornju palubu i udobno se smjestila na jednom od stolaca.
Prolazili su pokraj otoka i Lia je uživala u toplom suncu sve dok ga jedan od
tamnih oblaka nije prekrio. Barem neće dobiti opekline, pomislila je u sebi.
Zatvorila je oči i odlučila odspavati.

***

Shane je obično mogao provesti sate na moru bez ijedne negativne misli, ali sada
je već gotovo dva tjedna trčao za Lijom bez ikakvog rezultata i postao je pomalo
očajan.

25
 Godinama ga je proganjala, a kada je napokon prihvatio činjenicu da će biti
par, ona je počela glumiti hladnoću. Neće to više dopustiti. Lia je trebala snažnog,
strastvenog muškarca i to je ono što će joj pružiti.
Stvoreni su jedno za drugo i imaju toliko toga zajedničkog. Osim toga, on nije
želio uz sebe ženu koja će se pretvarati i tako mu ugađati. Želio je strast i borbu,
romantiku i ljubav. Želio je ono za što nikada nije mislio da će dobiti, a jedina
žena s kojom je priželjkivao takav život bila je Lia.
Kada se te večeri vrate na otok, više je neće ispuštati iz vida.
Shane se počeo opuštati s vremenom. On je pripadao ovamo. Svježi morski
zrak, valovi oceana i tišina. Možda bi trebali razgovarati prije povratka na otok.
Ovdje mu se neće tako lako sakriti kao na kopnu.
Stoga je odlučio malo skrenuti s puta i otploviti dalje prema skupini otočića
koje je otprije poznavao. Napokon je dobio Liju nasamo i neće ju tek tako pustiti.
Prošao je jedan sat i Shane je postao zabrinut jer se nebo zamračilo, a ocean
je bio previše uzburkan. Želio je ostati sam s Lijom, ali u tom trenutku obratio je
pozornost na okolinu.
Valovi su bili sve snažniji pa je odlučio otkriti koliko je blizu oluja. Možda bi
se ipak trebali okrenuti. Nije želio da ostanu zarobljeni usred oluje.
Bacio je pogled na navigaciju na zaslonu i potražio izvještaj o vremenu.
Sranje! Bio je toliko zaokupljen Lijom da nije na vrijeme provjerio prognozu.
Spremala se opaka tropska oluja i bila je odmah iza njih. Nije imao vremena vratiti
se. Mogao je nastaviti ploviti naprijed i nadati se da ih oluja neće sustići. Da je
više razmišljao gornjom, a ne samo donjom glavom, ovo se nikada ne bi dogodilo.
Nakon što je prošlo još pola sata, stvari nisu izgledale bolje. Njegov je radio
zapucketao i stiglo je upozorenje za oluju. Podignuo je slušalicu i pokušao javiti
svoj položaj, ali s druge strane nije bilo odgovora.
„Što je ovo, dovraga?“ promrmljao je, pokušavajući dobiti signal. Nitko se
nije oglasio. To nije bio dobar znak. Nimalo. Ne, ne smije tako razmišljati. Sve će
biti dobro.
Usredotočio se da održi jahtu stabilnom na prijetećim valovima. Nadao se da
će se Lija što prije vratiti u kontrolnu sobu kako bi je mogao imati na oku.
„Shane?“ Lia je već stajala pokraj njega. Osjetio je olakšanje. Koža joj je bila
crvena, a kosa neuredna kao da je upravo ustala iz kreveta.
„Moraš se čvrsto primiti, Lia. Zapeli smo usred dvije oluje.“
Nije bila iskusni nautičar premda je mnogo puta u životu plovila morem.
Pokušao je sakriti paniku koja je rasla u njemu, ali je znao da je ona itekako
svjesna opasnosti.
„Bila sam zabrinuta zbog oblaka“, rekla je Lia. „Koliko dugo će trebati da
stignemo na kopno? Zaspala sam na palubi, ali mislim da nije prošlo mnogo
vremena. Glas joj je bio pomalo napet.

26
 „Ja... ovaj... morao sam ići zaobilaznim putem.“
„Molim? Ozbiljan si, Shane? Oblaci su se skupljali malo prije nego što sam
zaspala. Morao si to primijetiti!“ uzviknula je.
„Jesam, ali nije se činilo tako loše“, rekao je. Znao je da to zvuči smiješno.
„Uopće nisi razmišljao, Shane! Ne mogu vjerovati da sam pala na tvoj glupi
trik. Jesi li doista mislio da ću zbog jedne romantične vožnje brodom
promijeniti mišljenje?“
Pa, da, zapravo, pomislio je to, ali znao je da nije pametno da to izusti. „Slušaj,
Lia. Nije važno. Pred nama je skupina otoka. Tamo ćemo se skloniti, pričekati da
oluja prođe i onda doći do kopna.“
„Jesi li ti svjestan toga što si učinio?“ odbrusila mu je. Primijetio je njezin
pogled usmjeren prema uzburkanom moru. Ocean bi se u tren oka mogao
pretvoriti u vrlo opasno mjesto.
Da, znao je što je učinio i nije bio ponosan na sebe. Nije mu bilo ni na kraj
pameti da bi ih mogao dovesti u opasnost. Možda je ona ipak bila pametnija od
njega. No, znao je da to ne smije izgovoriti naglas.
Snažan val udario je u jahtu i odbacio Liju na stranu. Shane joj je pružio ruku
i uhvatio je prije nego što je pala. Lice joj je bilo tek nekoliko centimetara udaljeno
od njegova, a njezine obline pritisnule su mu tijelo. Shane se zagledao duboko u
njezine oči.
„Da se nisi usudio pomisliti na seks“, rekla mu je prijetećim tonom, ali njezin
promukli glas ulijevao mu je nadu. Uopće se ne bi bunio da zapnu na nekom
pustom otoku preko noći. Oluja je sada izgledala kao blagoslov ako na vrijeme
stignu na sigurno.
Kada su se otoci pojavili pred njima, vjetar je počeo snažno puhati kroz
kontrolnu sobu. „Zatvori prozore“, viknuo je.
Lia ga je odmah poslušala. Dok su se približavali otocima, valovi su se dizali
visoko oko njih, kao da imaju misiju povući njihovu jahtu duboko u ocean kako
bi nemilosrdno uzeli još koju žrtvu.
Odjednom je jahta zastala. Shane je pogledao prema dolje i ugledao rupu na
boku svoje jahte. Sigurno je pogodio neki greben.
Počeli su tonuti. „Lia, moramo napustiti brod. Uzmi kutiju s prvom pomoći i
idemo u čamac za spašavanje.“
Lia nije odgovarala. Shane se okrenuo i pronašao je na podu. Bila je u
nesvijesti. Pustio je kormilo, odjurio do nje i opipao joj puls na vratu. Odahnuo je
kada je shvatio da diše.
Nije oklijevao ni trenutka. Podignuo ju je u naručje i otrčao do čamca za
spašavanje. Shane ju je oprezno smjestio unutra i potom otišao po kutiju s prvom
pomoći. Bacio ju je u čamac, ušao u njega i spustio ih u ocean.

27
 Valovi su bili zastrašujući, gotovo smrtonosni u tako malom čamcu. Uključio
je motor i zaplovio najbolje što je mogao, zahvalan što su bili tako blizu jednog
od otoka.
Kada su bili blizu otoka, osvrnuo se, a srce mu se gotovo slomilo dok je gledao
kako njegova jahta nestaje u uzburkanoj, tamnoj vodi. Toliko uspomena otišlo je
na dno hladnog oceana. Shane nije imao vremena žaliti za brodom. Usmjerio se
na to da ih što prije doveze na kopno.
Još samo malo.
„Shane?“
Nije bio najbolji trenutak za buđenje. „U redu je, Lia. Uskoro stižemo.“
Shane je to prerano izgovorio. Snažni valovi gurnuli su ih naprijed.
„Drži se!“ Shane je viknuo, a udarac je podignuo Liju u zrak. Ovo bi mogao
biti kraj. Shane je užasnuto i bespomoćno gledao kako se njezina glava drugi
put zabija u bok čamca u manje od sat vremena.
Ispružio je ruku prema njoj, ali val ju je nemilosrdno izbacio iz čamca.

28
 PETO POGLAVLJE

Ari

ri je prčkala po torbi s laptopom dok je hodala prema učionici.

A „Laptop? Ovdje je. Kemijske? Ovdje su. Razum... Provjeri“, promrmljala je
u sebi prije nego što se uvjerila da nitko ne obraća pozornost na nju. Ne bi
smjela biti toliko nervozna. Ta to su samo studenti. I ona je bila u toj ulozi još
prije nekoliko mjeseci. Čak i sada, dok je radila na svojem doktoratu, bila je
studentica, ali ipak se osjećala drukčije. Imala je mnogo posla i zato je predavala
samo jedan predmet.
Koliko god se pokušavala uvjeriti da nema razloga za tremu i nervozu, to je
nije utješilo. Drhtala je dok se probijala kroz vrata. Kada je ušla, osvrnula se
oko sebe, a zatim uzdahnula.
Je li osjećala olakšanje ili žaljenje što Rafe nije bio ondje?
Olakšanje! Naravno da joj je bilo drago zbog toga. Nije htjela da je proganja.
Nije joj trebao nitko u životu. Prošla je kroz pakao prvih nekoliko mjeseci
nakon što ga je ostavila. Sada je bila snažna i neće mu dopustiti da je opet uništi.
Baš kad je došlo vrijeme za početak sata i bila je spremna za suočavanje sa
studentima, začula je nečiji smijeh. Ari nije morala dvaput pogađati tko je to
bio. Samo jedan muškarac mogao je izmamiti ženske uzdahe koje je čula iz prvog
reda. Rafe je bio jednostavno neodoljiv.
Nevoljko je podignula glavu i susrela se s njegovim pogledom. Rafe joj je
arogantno namignuo. Bio je pun sebe. Djevojke su međusobno šaputale.
Bit će teško zadržati pozornost studenata dok je on tamo.
„Svi koji su ovdje trebaju biti registrirani da bi bili na nastavi“, rekla je i
izvukla svoj najnoviji popis. Nadala se da Rafeovo ime neće biti na popisu kako
bi ga mogla istjerati s nastave.
Nije bila takve sreće. Kada je vidjela njegovo ime točno tamo gdje bi trebalo
biti, pod slovom P, gotovo je zastenjala od frustracije. Bio je pametniji nego što
je mislila. Rafe nikada nije prihvaćao „ne“ kao odgovor, a sada je očito imao
svoju misiju.
Kad bi se nagnula preko stola i pustila ga da je još jednom uzme, bi li tada
izgubio interes za nju? Je li mu ovo sve samo igra? Je li on morao biti taj koji će
okončati njihovu vezu?

29
 Naravno, nikad to neće doznati jer je imala još dovoljno ponosa u sebi. Iako,
ne bi bilo loše završiti s njim na njezinu radnom stolu, ali morala je odmah otjerati
takve misli.
Bila je zbunjena i to joj se nije svidjelo. Za sada je jedino znala da je imao
nešto na umu i da neće otići dok to ne ostvari.
Znala je da je poražena, barem trenutačno, pa se odlučila usredotočiti na
predavanje. „Nadam se da ste izvršili zadatak zadan u ponedjeljak. Sljedeći
ponedjeljak imat ćemo kviz, tako da danas trebate obratiti pozornost na ono o
čemu ćemo govoriti.“ Uz malo sreće, Rafe bi ipak mogao odustati.
Začulo se gunđanje i šaputanje u dvorani. Bila je sigurna da se studenti žale
jer im je tako brzo najavila test znanja. Šteta. No, stvarnost je surova i bolje im
je da se na to što prije naviknu.
Tijekom predavanja bila je šokirana kada bi Rafe podignuo ruku i s lakoćom
odgovarao na njezina pitanja. Uistinu si je dao truda i pročitao materijale.
Koliko god bila nezadovoljna time, morala mu je odati priznanje. Očito je ovo
shvatio ozbiljno.
Je li ona uopće poznavala ovog novog Rafea?
Ari je znala da se mora pribrati i usredotočiti na studente i predavanje. „Zna
li netko datum službenog početka Američkog građanskog rata?“ Nastupila je
tišina. No, divno, nitko nije pročitao materijal.
„12. travnja 1861.“ Ari je iznenađeno podignula pogled i primijetila osmijeh
na Rafeovu licu. O. K., još jedan točan odgovor. Bio je pametan. To ne znači da je
on doista napravio domaću zadaću. To bi bilo apsurdno.
„Vrlo dobro. Znate li zašto se to smatra početkom građanskog rata?“ Osvrnula
se po dvorani, nadajući se da će odgovoriti bilo tko drugi. Nije imala sreće.
„To je dan kada je vojska Konfederacije pucala na Fort Sumter i tako započela
neprijateljstvo. Zauzela ga je vojska Unije u Južnoj Karolini nekoliko dana
nakon što je država proglasila secesiju 1860. Nakon predaje utvrde, predsjednik
Lincoln pozvao je sve države da podignu trupe kako bi vratili izgubljene utvrde.
U roku od dva mjeseca, još četiri države koje su podržavale robovlasnički sustav
pridružile su se Konfederaciji i tako ih je bilo ukupno jedanaest.“
Nije htjela priznati da je impresionirana, ali nije si mogla niti pomoći. Ili je
pretraživao Google ili je doista napravio domaću zadaću. U svakom slučaju,
nije došao samo sjediti ovdje već je odlučio i aktivno sudjelovati na nastavi.
Koliko god se tome opirala, osjetila je kako joj se puls ubrzava.
„Zna li netko koliko je trajao Američki građanski rat?“
Ari je pričekala i na kraju je stigao odgovor od djevojke iz prvog reda: „Četiri
godine.“
„Vrlo dobro, da. Rat je trajao od 1861. do 1865. godine. Svaki rat naknadno
proučavamo i pokušavamo otkriti jesmo li ikako mogli spriječiti krvoproliće,
ali znate li zbog čega se uvijek toliko naglašava ovaj rat?“
30
 „Zato što su se Sjedinjene Države mogle raspasti. Da se to dogodilo, danas ne
bismo bili to što jesmo“, rekao je jedan student.
„Istina, ali to nije sve. U ovom ratu bili smo sami iako je postojala prijetnja
strane intervencije. U četiri godine bilo je stotine tisuća mrtvih, a Jug je bio gotovo
opustošen. Rat je završio kada je Konfederacija propala i ropstvo je ukinuto. No,
ostali su ljudi kojima je rečeno da je vrijeme da odlože oružje i nastave zajedno
živjeti. Među vojnicima bilo je mnogo mržnje, a mnogi se nisu tek tako htjeli
odreći oružja. Kraj rata nije značio da je on doista gotov. Izgubljeno je
previše života i previše ljudi se u njemu promijenilo.“
„Kako se jedna nacija oporavi nakon takvog događaja?“
„Jako dobro pitanje. Trebalo se usredotočiti na ono najvažnije. Jug se trebao
obnoviti, a Sjever je trebao uskočiti i pomoći mu. To je ujedno bio ijedan od
prvih industrijskih ratova. U ratu su se puno upotrebljavale željeznice i parobrodi.
Komunikacija se odvijala telegrafom, a oružje se masovno proizvodilo. I,
naravno, mnoge su žene počele raditi izvan kuće kada su muškarci otišli u rat. Isto
se događalo tijekom Prvog svjetskog rata. Oni koji nastave slušati povijest, slušat
će o tome u sljedećem semestru. Stvar je u tome da su ljudi nakon rata morali
obnoviti svoje živote. Bili su prisiljeni na to.“
„Znači, tek tako su nastavili dalje i ostavili rat za sobom?“
„Ne, bilo bi lijepo da je to tako jednostavno. Ali nije. Neki su si oduzeli život
nakon rata jer nisu mogli živjeti s teretom onoga što su činili za vrijeme ratnog
stanja, a ljudi koji su tražili osvetu katkada su počinili ubojstva. To što se Jug
predao ne znači da su to učinili svi njegovi ljudi. Prošle su godine prije nego što
je naša nacija ozdravila. I danas se neki ljudi još uvijek teško nose s time iako je
prošlo gotovo sto pedeset godina od posljednje bitke. Osim toga, nakon rata svi
su postali slobodni ljudi, ali ostalo je jako mnogo predrasuda s obje strane. Bivši
robovi imali su problema sa zapošljavanjem i više nisu imali domove. Na sjeveru,
koji se borio za njihovu slobodu, mnogi ljudi nisu bili sretni s činjenicom da bi
bivši robovi htjeli ondje započeti svoje živote. Sve su to dobri razlozi za
proučavanje ovog monumentalnog trenutka u našoj povijesti.
Ari je vrijeme brzo prolazilo. Studenti su ubrzo bili na izlasku iz učionice, ali
Ari je znala da će Rafe ostati tamo. Pred njom je bila duga noć i nije bila sigurna
je li uzbuđena ili nervozna zbog predstojećeg razgovora. „Danas si bila izvrsna,
Ari. Impresioniran sam.“ Rafe je sjedio na rubu stola. Zašto je morao biti
tako zgodan u tim uskim trapericama i polo majici? Sve bi bilo mnogo lakše da
joj nije toliko privlačan.
„Hvala. S obzirom na to da već imaš magisterij, nije mi baš jasno zašto dolaziš
na predavanja iz povijesti.“
„Ah, uvijek treba učiti. Volim povijest, posebno građanski rat. Znaš, imao
sam rođake koji su se u njemu borili.“ Nikada joj ne bi priznao da mu je bilo
dosadno dok je čitao materijal.

31
 Voljela je slušati priče iz građanskog rata. Izgubljeno je toliko života, toliko
obitelji je stradalo.
„Nadam se da su uspjeli“, tiho je odgovorila nakon duge stanke.
„Imam jedan stari dnevnik ako te zanima.“
Oooh. Bilo bi tako dobro dočepati se takvog blaga. „Je li to dnevnik iz
vremena kada je trajao rat?“
„Da. Moj pra-pra-nešto-djed ga je pisao. Borio se za Sjever, a buduća nevjesta
bila je na Jugu. Pisao je o bolnim trenucima koje su njih dvoje prošli,
posebice jedne noći kada su ih uhvatili zajedno, pa o tome kako je ona bila
zarobljena i... O, žao mi je, vjerojatno ti dosađujem.“ Rafe je odmahnuo rukom,
okrenuo se i zagledao se u plakat na zidu.
Htjela ga je zadaviti. Dosadno? Kako da mu da do znanja koliko bi to voljela
pročitati? Što bi tada očekivao od nje zauzvrat?
„Jesi li ga pročitao?“ pitala je, nadajući se da ne zvuči previše znatiželjno.
„Ne, nisam, ali moja baka mi je pričala o njemu. Bila je prilično romantična“,
rekao je, slegnuvši ramenima.
„Voljela bih to vidjeti“, rekla je, trudeći se da joj glas zvuči opušteno, ali nije
mogla prikriti svoje uzbuđenje zbog takvog otkrića.
„Zašto ne bi došla k meni i pogledala što te zanima?“ upitao je ležernim
tonom.
Znala je da njegov poziv nije tako bezopasan kako je zvučao.
Ari je bila rastrgana. Doista je htjela vidjeti taj dnevnik, ali znala je da nije
dobra ideja vraćati se k njemu, u kuću u kojoj joj je slomljeno srce.
„Ja... ovaj... imam mnogo posla“, rekla je.
„Što ako ti obećam da te neću forsirati ni na što... zasad? Možeš doći pogledati
dnevnik, zabilježiti sve što te zanima, a ja ću ti dati dovoljno prostora...
barem večeras.“
Nije joj promaknuto kako je naglasio riječ večeras.
Nudio joj je priliku da vidi pravi rudnik zlata. Čak i kada je ne bi proganjao,
svejedno bi osjećala nervozu u njegovoj prisutnosti. Nije ju izravno napadao niti
ju je zavodio, ali to nije značilo da ona nema potrebu strgnuti mu odjeću s tijela i
baciti se na njega.
Spustila je pogled na njegov mišićav trbuh i začas se uhvatila kako promatra
izbočenje na njegovim hlačama. Bio je impresivan. Željela ga je kao da nije
prošao nijedan dan. Zašto je morala osjećati takvu privlačnost prema njemu?
Život u samostanu bio bi mnogo, mnogo jednostavniji. O. K., jednostavniji, ali ne
bi joj mogao pružiti toliko zadovoljstva kao Rafe.
„Pa...“ Znala je da ne bi trebala poći s njim. Pruži li mu prst, uzet će joj cijelu
ruku i još više od toga. Rafe je bio takav. Kroči li u njegovu kuću, vjerojatno će
se vrlo brzo naći na njegovu krevetu.
32
 „Postoji čak i dio članka gdje piše o tome kako je bio ustrijeljen i ostavljen
sam, u napuštenim odajama za robove. Gotovo se nije izvukao, ali spasila ga
je žena u bijegu. Zaljubila se u njega i... Oprosti, ne želim pokvariti priču.“
Ari se uopće nije prevarila! Učinio je priču previše primamljivom da bi se
mogla oduprijeti.
No, dobro! Pobijedio je u ovom krugu. Pričekala je trenutak prije nego što je
progovorila. Nije mu mogla dati do znanja koliko je nestrpljiva.
„Ne bih imala ništa protiv da pogledam taj dnevnik. Ipak, neću moći dugo
ostati. Moram se pripremiti za nastavu u ponedjeljak“, rekla je, pokušavajući
zvučati smireno.
Njegov smiješak na licu odavao je da ga nije prevarila.
„Idemo, Ari“, rekao je i stavio ruku na njezina leđa.
„Stani, Rafe. Rekao si da neće biti dodirivanja“, podsjetila ga je.
Rafe je polako odmaknuo ruku, potom se sagnuo do njezina lica. Ostala je bez
zraka. „Samo večeras“, podsjetio ju je.
Ovo je loša ideja. Jako loša ideja, pomislila je u sebi dok je koračala za njim.

33
 ŠESTO POGLAVLJE

Lia

S haneove usne gladno su se spustile na njezine i prelazio je dlanovima preko

njezina drhtavog trbuha, preko nabreklih grudi, milujući joj tijelo. Zašto se
boriti protiv toga? Ta ona ga je oduvijek željela. Bilo je vrijeme da se prepusti.
Za nju nije postojao drugi muškarac. Samo Shane. Kakva korist od
pretvaranja da je drukčije? Osjećaj njegovih usana na njezinima, njegove ruke na
njezinu tijelu...
Trebala ga je kao što je ribi potrebna voda. Pokušala je otvoriti oči, ali bilo je
tako teško. Osjećala je kako joj snažno pritišće prsa. Ne. To nije u redu. Zašto
to radi? Shane je nikada ne bi ozlijedio.
„Lia!“
Nije to bio krik strasti već panično dozivanje. „Prokletstvo, Lia. Ne čini mi
to!“
Odjednom je snažno zakašljala, a voda joj je iscurila iz usta. Što je ovo,
kvragu? Osjećala je slanu vodu u grlu, a prsa su joj bila tako bolna. Napokon je
uspjela otvoriti oči i iznad sebe je ugledala Shanea.
„Hvala ti, Lia“, rekao je i čvrsto je privukao na prsa. Napokon je shvatila gdje
je i što im se dogodilo.
Padanje. Pala je s čamca, a onda je sve oko nje postalo crno.
„Nikad nisam bio toliko uplašen kao u trenutku kad sam bespomoćno gledao
kako ocean usisava tvoje tijelo. Sada si dobro. Oboje smo dobro.“
Lia nije bila sigurna želi li uvjeriti nju ili sebe u to da je sve u redu. Osvrnula
se oko sebe. Bili su na pješčanoj plaži, udaljeni od valova koji su i dalje divljali
uz obalu, mokri do kože i očito zarobljeni usred ničega.
„Shane?“
Ni sama nije znala što da pita, ali on je morao imati odgovore. To je bio Shane.
On je uvijek imao odgovor na sve. Pamtila je njegov samouvjeren osmijeh još
otkako je bila tinejdžerica, kada se pojavio na vratima kuće njezinih roditelja.
„Nisam točno siguran gdje smo, Lia, ali nadam se da je ovo jedan od
naseljenih otoka“, priznao je.
„Izgubili smo se? Molim te, reci mi da ovdje postoji svjetionik kako bi nas
mogli pronaći. Ta ovdje je stotinu otoka! Mogli bi nas tražiti tjednima!“

34
 „Još nisam provjerio opremu. Siguran sam da će sve biti u redu“, odgovorio
je, ali njegov glas nije bio pun samopouzdanja kao što je Lia bila navikla. Lia
se odmaknula, promatrajući osamljenu pješčanu plažu s palmama i egzotičnim
biljem. Kada bi ovdje zasjalo sunce, bio bi to prekrasan prizor. U ovoj oluji
mjesto se činilo zlokobno i zastrašujuće.
„Moramo pronaći zaklon, Lia. Raspravu ćemo ostaviti za kasnije“, obećao je
dok joj je pomagao da ustane, a zatim odjurio do njihova čamca.
Dok je promatrala pokvareno plovilo, borila se protiv straha koji joj je izjedao
želudac.
Bit će dobro. Rafe neće mirovati dok ih ne pronađu. Dobro je poznavala
svojeg brata. Oduvijek je bio previše zaštitnički nastrojen prema sestrama. Znala
je da je spreman okrenuti svijet naglavačke kako bi pronašao svoje sestre. Osjećao
se odgovornim za njih iako su imale sjajne roditelje koji su brinuli o njima.
Shane se vratio s velikim ruksakom, a Lia je primijetila da je počela kiša.
„Idemo“, rekao je, pružajući joj ruku.
Lia se zagledala u njegovo iscrpljeno lice i zaključila da se danas dovoljno
borila s njim. Bili su izgubljeni i sami i sada je bio trenutak da se pribere i pokuša
mu pomoći. Prihvatila je njegovu ruku, boreći se protiv snažnog vjetra dok su
hodali prema stablima, nadajući se da će ondje pronaći zaklon.
Boljelo ju je grlo kao da je progutala brusni papir i jedva je disala, ali nije se
mogla žaliti. Nije bilo vrijeme za to. Ignorirala je bol i brzo se kretala za Shaneom.
Bila je to tropska oluja i iako se nije smrzavala, znala je da je situacija opasna i
da takvo nevrijeme može prouzročiti veliku štetu pa čak i smrt.
„Jako puše, Shane.“ Prilično glupa izjava, s obzirom na to da je i sam to
mogao osjetiti, ali trebala je čuti vlastiti glas. Nije mogla priznati koliko se boji.
„Bit ćemo dobro, Lia“, uvjeravao ju je dok su se probijali kroz drvored, a na
trenutke na tom mjestu bio je znatno slabiji. Shane je bacio na pod veliki,
teški ruksak, a zatim izvadio mali komad crnog platna.
Ubrzo je podignuo šator. Bio je to prilično mali šator. Shane je unutra stavio
stvari. Lia nije imala snage kretati se brzo poput njega, ali je uspjela pronaći
veće kamenje da osigura njihov šator.
Počela je drhtati. Zrak je bio topao i vlažan, ona je bila posve mokra i na rubu
živaca. Primijetila je da ni Shane nije mnogo bolje.
„Hajde, Lia. Moramo ući da se možemo osušiti.“ Shane ju je primio za ruku
i ugurao je u šator, a potom se sagnuo i pridružio joj se. Kad je pala na koljena
i potom na stražnjicu, tijelo joj je obuzela nezaustavljiva drhtavica. Nije mogla
govoriti, a zubi su joj glasno cvokotali. Znala je da je to samo trenutačno stanje,
ali nije se uspjela zaustaviti.
„U torbi imam samo dvije deke i jednu odjeću za presvlačenje. Unutra su
uglavnom hrana i gorivo“, rekao je dok je izvlačio nešto i za nekoliko
trenutaka upalio svijeću. Mali plamen obasjao je njihov šator.
35
 „Moramo skinuti mokru odjeću, Lia. Ovdje je majica, a ja ću uzeti hlače“,
rekao je i dodao joj tamnu majicu dugih rukava. Lia nije bila sigurna hoće li uspjeti
skinuti odjeću sa sebe. U tom trenutku nije bila nimalo posramljena, samo nije
bila sigurna ima li snage za takav pothvat.
Shane je brzo svukao odjeću i posušio svoje tijelo ručnikom.
„Lia, vidio sam te već golu. Skini sa sebe tu mokru odjeću“, rekao je očajno i
okrenuo se da joj pruži malo privatnosti. „Neću te zaskočiti u ovakvom trenutku.“
„Ja... ja... moji prsti ne... rade“, mucala je, a oči su joj se napunile suzama.
Okrenuo se prema njoj i nježno je pogledao. Primijetio je njezinu ranjivost.
„Oh, dušo, tako mi je žao“, rekao je. Kleknuo je i povukao joj majicu preko
glave. „Moramo te izvući iz ove mokre odjeće. Obećavam ti da ću te samo
posušiti“, rekao je nježno i otkopčao joj grudnjak.
Protrljao joj je gornji dio tijela ručnikom i nježno je odgurnuo unatrag. Svukao
joj je hlače, potom povukao gaćice s njezina tijela i ostavio je posve golu.
Primijetila je vatru u njegovim očima, ali održao je svoje obećanje. Osušio joj je
tijelo i odjenuo je u suhu majicu.
„Ti si neodoljiva žena čak i ovako blizu smrti“, šapnuo je i čvrsto je povukao
u zagrljaj.
Iscrpljenost ju je posve svladala dok se privijala uz njegovo tijelo. Više nije
mogla razmišljati.
„Hajde dušo. Moramo ti utopliti tijelo ispod pokrivača. Još si u šoku. Poslije
ćemo pregledati zalihe i odlučiti što ćemo dalje.“
„O. K.“ Lia je osjetila olakšanje kad je položio jednu deku na pod šatora, a
zatim je drugu razvukao preko njihovih tijela dok ju je držao u naručju.
Lia je drhtala nekoliko sati. Dok ju je Shane čvrsto držao u zagrljaju, počela
je osjećati malo topline. U drugim okolnostima bila bi ljutita na sebe zbog
popuštanja, ali zasad je samo osjećala olakšanje i zahvalnost što je na sigurnom.
Utonula je u san znajući da će Shane paziti na nju.

36
 SEDMO POGLAVLJE

Rafe

afe se nije ni trudio prikriti osmijeh dok je koračao uz Ari. Napokon ju je

R nagovorio da dođe u njegovu kuću. Pa što ako se složio s njom da nema
dodira? Sposoban je zavesti ženu i riječima.
Samouvjerenost.
Rafe je imao tu osobinu. Želio je vratiti Ari u svoj život i znao je da će uspjeti
u tome. Nakon dvije godine udaljenosti od nje promijenio se na sebi neobjašnjiv
način.
Riječ poslušnost nije bila dio njegova vokabulara, ali naučio je da je za
kvalitetan odnos potrebno i davati, a ne samo uzimati. Ovaj put će je osvojiti, bez
govora o ikakvoj prisili.
„Moj vozač ovdje je parkirao“, rekao je. Podignuo je ruku s namjerom da je
položi na njezina leđa, ali se na vrijeme zaustavio. Ovo će biti prava tortura,
pomislio je u sebi.
„Mogu te pratiti svojim autom“, inzistirala je.
„Kasno je i osjećao bih se puno bolje da se voziš sa mnom“, odgovorio je.
Pokušavao je biti strpljiv. Nije joj želio naređivati.
„Pa mislim da je to smiješno i nepotrebno. Tvoj vozač će me onda morati
vratiti do mojeg automobila. Osim toga, kampus postaje pomalo sablastan uvečer
i nije mi ugodno dolaziti kasnije.“
Rafe je zastao na trenutak, razmislio i izvadio mobitel. Zatim se okrenuo
prema njoj. „Daj mi svoje ključeve. Dostavit ću ti auto kući.“
Pred njom je ponovno stajao onaj isti muškarac kojeg je upoznala na
razgovoru za posao prije tri godine. Uputila mu je bijesan pogled.
„Kao prvo, Rafe, ovo nije spoj. Kao drugo, nisam ona ista uplašena djevojka
koja je drhtala u tvojem uredu prije tri godine. Ne. Neću ti dati svoje ključeve.
Priznajem da želim pogledati taj dnevnik, no budeš li se ponašao kao kreten,
jednostavno ću se uputiti kući i pretraživati stare časopise na webu.“
Držala je ruke na bokovima, a Rafe je osjetio kako mu je naglo skočio
adrenalin. Prokletstvo, žena je bila neodoljiva kad bi se naljutila. Htio ju je istog
trena uzeti na najbližem automobilu.

37
 Strpljenje, podsjetio se. Želio ju je osvojiti, a ne slomiti je. Nije joj lagao kada
je tvrdio da će sve napraviti drukčije ovog puta.
„U redu.“
Ari ga je sumnjičavo pogledala, ne vjerujući da je tako lako pristao. Znao je
zbog čega je toliko zbunjena. Nikad još nije pobijedila u njihovim bitkama, barem
se on nije mogao sjetiti takvog događaja. U redu, možda je pobijedila u nekoliko
rasprava, kao na primjer kada ga je natjerala na kompromis u avionu, ali to je
još uvijek bilo toliko rijetko da je bilo jasno da se ona ne može načuditi njegovoj
novoj osobini. Bio je spreman na kompromise.
„Dobro. Onda ćemo se vidjeti kod tebe.“ Krenula je prema svojem automobilu
kroz mračno parkiralište, sa samo nekoliko uličnih svjetiljki u kampusu. Fakultet
je stvarno trebao poduzeti nešto u vezi s time.
Kada su stigli do njezina automobila, Rafe se uputio prema suvozačevoj
strani, a Ari ga je upitno pogledala. Zastala je prije nego što je otključala vrata.
„Samo ću se voziti s tobom“, objasnio je. Primijetio je da pokušava odlučiti
je li to prihvatljiv kompromis. Nastavio je stajati u tišini, a Ari je uzdahnula i ipak
otključala auto.
Rafe se zadovoljno spustio na malo suvozačko sjedalo. Nije ju mogao
nagovoriti da se vozi s njim, ali svejedno će zajedno putovati do njegove kuće.
Bila je to pobjeda za oboje. Nakon toga im je preostalo tek milijun sitnih
prepucavanja prije nego što sve završi. Tek tada će ponovno ležati ispod njega.
Javio je svojem vozaču da će se voziti s Ari do kuće.
„Sjećaš li se puta do moje kuće?“ upitao ju je dok je vezao sigurnosni pojas.
Nije mu bilo ugodno jer ona vozi, ali odlučio je držati jezik za zubima.
„Da.“
Odmah su mu se ubrzali otkucaji srca. Dakle, nije ga preboljela kao što ga je
nastojala uvjeriti. Pitao seje li ikad vozila do njegove kuće tijekom noći. Je li
ikad stajao uz prozor dok je prolazila pokraj njega?
Nemoguće. Sigurno bi to osjetio.
Njih su dvoje imali posebnu vezu. Onu koja se nije mogla prekinuti. Bez
obzira na to što se povremeno nisu viđali, svaki put kad bi ponovno bili zajedno,
ta povezanost bila bi još snažnija nego prije. Bilo je samo pitanje vremena kada
će i ona to shvatiti i pustiti ga natrag u svoj život. Trebali su jedno drugo. Da, bilo
je tako jednostavno.
„Znaš da se na crveno moraš zaustaviti?“
Ari je frustrirano nagazila kočnicu. Zbog njezinih crvenih obraza gotovo ju je
poljubio. Kvragu, tako ju je želio dotaknuti. Želio je dirati te njezine mršave noge,
prijeći jezikom po nježnoj koži na njezinu vratu prije nego što je privuče k sebi i
poljubi onako kako se ljubi voljena žena.

38
 Znao je da je čini nervoznom. Bilo je vrijeme da dozna ima li ona doista sve
pod kontrolom kao što je tvrdila. Nagnuo se prema njoj. Nije se morao puno
pomaknuti u njezinoj maloj Toyoti.
„Zeleno znači da možeš krenuti“, šapnuo joj je na uho. Bio je oduševljen kada
je primijetio kako se naježila na mjestu gdje je njegov dah dotaknuo njezinu kožu.
Stisnula je gas, a to ga je bacilo natrag na sjedalo. Jedva se suzdržavao da ne
prasne u smijeh. Što se više borila protiv privlačnosti koju je osjećala prema
njemu, to mu je bilo teže prikriti svoju sreću. Ta žena mu je pružala toliko
zadovoljstva u životu.
Kakva je budala bio što je želio ugasiti taj plamen u njezinim očima i
pripitomiti je. Ne. Sada je prihvaćao njezinu strast i želio je upaliti plamen njezine
požude kako bi se zajedno vinuli u beskrajne visine.
Uzdahnula je s olakšanjem kada su stigli do njegove kuće, a Rafe se nacerio,
pokušavajući prekriti osmijeh kašljem. Uputila mu je sumnjičavi pogled, ali nije
ništa rekao.
Tijelo mu je bilo napeto i bolno, ali činilo mu se da je ona u gorem stanju od
njega. Mogao bi još satima uživati u vožnji u njezinu malom automobilu.
Ari je brzo izišla iz automobila.
„Nemam mnogo vremena pa je bolje da požurimo“, rekla je, koračajući prema
njegovim ulaznim vratima dok se on pokušavao izvući iz tog malog vozila.
Rafe je polako hodao iza nje, uživajući u pogledu na njezine bokove koji su
se njihali dok se Ari uspinjala stubama. Da je barem imala suknju da može vidjeti
njezine mišićave listove. Nikada nije mogao shvatiti zbog čega su se ženski listovi
smatrali seksi dijelom tijela, ali znao je da je sve na Ari bilo itekako seksi.
„Ja imam cijelu noć na raspolaganju“, rekao je. Stajao je samo centimetar iza
nje, na nižoj stubi. Njezino se tijelo trznulo i na trenutak je stražnjim dijelom
okrznula izbočinu u njegovim hlačama.
Zadovoljstvo zbog njezina uzdaha nije bilo dovoljno da ublaži njegovu bol.
Želio ju je čvrsto privući na sebe i pomilovati njezine impresivne grudi.
Morao se pribrati. Ta nije neki napaljeni tinejdžer.
„Bez dodirivanja“, odbrusila je, ali njezino pretvaranje bilo je suviše očito.
„Ti si to napravila. Nisam ja“, rekao je dok ju je zaobilazio. Nevino je
podignuo ruke u zrak i nastavio otključavati ulazna vrata svoje kuće.
U tišini je ušla. Ove noći testirat će vlastite granice, ali nije ga bilo briga.
Mučenje se isplati ako to znači da će biti blizu nje.
„Želiš li piće?“
„Da. Čašu vina... molim te“, rekla je s prizvukom očaja. Bio je siguran da su
joj živci tanki.
Rafe ju je uveo u salon i natočio joj čašu crnog vina, a zatim pričekao njezinu
reakciju.
39
 „Ovo je fantastično“, rekla je otpivši gutljaj.
„Nadam se. To je Château Mouton Rothschild iz 1945. Čekao sam s
otvaranjem te boce. Želio sam ga popiti s tobom.“
Ari ga je začuđeno pogledala, a zatim se približila kako bi pogledala tu
vrijednu bocu pića. Iznenadio ju je i to ga je silno obradovalo.
„Rafe...“
„Ne. Nemoj ništa reći. Uživajmo u ovom trenutku.“
„Ne želim te zavesti, Rafe. Došla sam s tobom samo zbog tog dnevnika. Ne
zanima me obnavljanje naše veze.“
Nije ga mogla pogledati u oči dok je to govorila. Jednostavno nije bila tip
osobe koja može tek tako izgovoriti laž. Znao je da je najbolje zanemariti
njezinu izjavu i privremeno joj zaokupiti misli.
„Molim te, smjesti se dok ja ne pronađem dnevnik.“
Nije želio da mu kaže razloge zbog kojih je to nemoguće. Oni će biti zajedno.
To je pitanje vremena. Rafeu nije bilo lako funkcionirati bez naredbi i prisile, no
bio je spreman staviti vlastite potrebe na čekanje ako će je tako dobiti jednom
zauvijek pa čak i ako to znači da će mu tijelo danonoćno gorjeti od bolova.
Vratio se u sobu s pažljivo čuvanim zapisima, primijetivši ushićenje na
njezinu licu. U tom trenutku bio je posve nevidljiv. Njezin pogled bio je usmjeren
samo na dnevnik. Nikada nije bio toliko sretan što posjeduje gomilu starog,
požutjelog papira.
Ovo je tek početak, a Rafe je već uživao. Hvala ti na pomoći, pra-pra-kako-
god-djede, pomislio je u sebi.

40
 OSMO POGLAVLJE

Rachel

achel Palazzo zaronila je, plivajući sve dublje dok joj prsti nisu dotaknuli
R svilenkasti pijesak na dnu. Oduvijek se ponašala kao da se rodila u vodi i više
puta je uplašila svoju obitelj, pokazujući im koliko dugo može zadržati dah.
Rafe ju je neprestano zadirkivao da je zapravo sirena i da bi joj više odgovarao
život ispod mora nego na kopnu. Bilo je istine u tome. Da, voljela je more i
baš zato si je dopustila da koji trenutak duže uživa u svojim fantazijama o
sirenama.
Počela je osjećati nelagodu u plućima te je odmah promijenila smjer,
uspinjući se prema površini, ali je odjednom osjetila kako joj se tuđe ruke
obavijaju oko struka i iznose joj tijelo prema površini.
Zbog šoka je nepromišljeno udahnula i dopustila da joj voda uđe u pluća, zbog
čega se počela gušiti. Osoba koja ju je izvukla na površinu nastavila je plivati
s njom prema plaži.
Bila je previše iznenađena pa nije mogla ni vrištati niti se boriti protiv tog
nepoznatog čovjeka pa je tako zaglavila u njegovu stisku dok ju je vukao prema
obali. Čim su stigli, nježno ju je položio na ugrijani pijesak, a onda spustio glavu
prema njoj.
Imala je otprilike jednu sekundu da odluči hoće li mu dopustiti da na njoj
izvede reanimaciju iako joj ona očigledna nije bila potrebna. Baš kada je spustio
svoje usne do njezinih, Rachel se nasmijala. Da, bilo joj je jasno zašto je pomislio
da se utapa. Nije bilo šanse da normalna osoba toliko dugo izdrži ispod
oceanskih valova.
„Dobro sam, stvarno“, rekla je zadihano.
Tada ga je prvi put pogledala. K vragu! Ponovno je ostala bez zraka dok je
promatrala njegove crne oči, tamnu, mokru kosu i preplanuli ten, isklesane
jagodične kosti i pune usnice.
„Bila si predugo...“
Oh, glas mu je savršeno odgovarao crtama lica. Duboki bariton s blagim
naglaskom. Rachel je osjetila snažnu požudu. „Da, plivam od malih nogu. Ipak,
hvala na spašavanju“, rekla je i uputila mu svoj zavodljivi osmijeh. „Je li baš bilo
potrebno i oživljavanje...“, dodala je, a zatim se ponovno osmjehnula.

41
 I tada se i on napokon nasmijao. Da, definitivno je osjećala požudu!
„Pretpostavljam da sam pretjerao s reakcijom“, priznao je. Položio je svoju
snažnu ruku ispod njezinih ramena i pomogao joj da ustane.
K vragu! Potajno je očekivala neku akciju s usnama. Ipak ga nije smjela
zaustaviti u onom pokušaju reanimacije.
„Ma ne. Oduvijek sam maštala kako će me neki šarmantni princ spasiti od
sigurne smrti. Nije li to san većine djevojaka?“
Osvrnuo se oko sebe. „Kako se zoveš?“
„Rachel.“
„Imaš li prezime?“
Gotovo mu je odgovorila, ali potom se zaustavila.
„Ne. Zasad samo Rachel.“ Osjećala se odvažno te je zaključila da joj je
potreban odmor. Zamišljala je kako bi se mogla sjajno zabaviti s ovim zgodnim,
visokim gospodinom. Nikad nije pomislila da bi mogla imati flert sa strancem, ali
dok je promatrala njegove prodorne oči, to je bilo sve o čemu je mogla razmišljati.
Priželjkivala je ležati pod ovim tajanstvenim tipom.
„Pa, Samo Rachel, moje ime je... Ian.“
„Imaš li prezime?“ pitala je, nadajući se da će joj dati isti odgovor.
Nekoliko trenutaka ju je promatrao. Mislila je da će joj stati srce. „Ne. Danas
ne.“
Ovo je bilo dobro, jako dobro. Činilo se da je pristao na njezinu igru. „Koliko
dugo ostaješ ovdje, Iane?“ Molim te, nemoj reći da odlaziš već danas, pomislila
je u sebi.
„Samo tjedan dana. Onda se moram vratiti kući.“ Nije se činio oduševljenim
zbog toga.
„A gdje je tvoj dom?“
„Nije važno. Trenutačno pokušavam zaboraviti na svoju dužnost. Budući da
sam te ‘spasio’, mogu li te odvesti na večeru?“
„Da.“ Rachel se nije ni pretvarala da se predomišlja. Bila je na odmoru na
Floridi, u savršenoj, maloj kućici na plaži i mogla bi, bude li malo sreće, imati
kratku aferu. Sljedeći tjedan počinje raditi i to joj je bilo jako potrebno da se
opusti.
Bilo je vrijeme da odraste, a to je mogla jedino ako se zaposli i počne
samostalno zarađivati. Odradila je praksu u američkom veleposlanstvu u Rimu.
Bilo je pomalo dosadno, ali nikako nije htjela raditi za svojeg starijeg brata.
Morala je dokazati da je sposobna sama se pobrinuti za sebe premda je povremeno
sumnjala u to.
Bila je najmlađe dijete u obitelji i svjesna svoje razmaženosti, ali nikada nije
mislila da je to bilo loše. No, sada je Lia radila za Rafea i Shanea i bila je izvan
zemlje, njihovi roditelji bili su na šestomjesečnom krstarenju širom svijeta, a Ari
42
je radila na fakultetu. Rachel se prvi put u životu osjećala kao razmaženo derište
i zaključila je da je vrijeme da se dokaže. Međutim, prije nego što postane dosadna
i odgovorna, nije vidjela ništa loše u jednoj vrućoj aferi s ovako seksi tipom.
Činilo se da je on savršena osoba za ljubavnu avanturu.
„Dobro. Mogu li te otpratiti do kuće da se presvučeš?“
Joj! Znala je da to ne bi bila dobra ideja. Afera je jedno, ali nije htjela odvesti
nepoznatog tipa na mjesto na kojem je sama odsjela. Ovako zgodni muškarci
zasigurno su katkada i ubojice.
„Ne. Bolje da se nađemo kasnije“, predložila mu je.
Nekoliko trenutaka ju je promatrao, a zatim se odmaknuo korak unatrag. Ovo
nije bio trenutak da bude toliko oprezna, ali tako su ju odgajali i znala je da od toga
ne može pobjeći.
Nije joj se činio kao da bi mogao biti serijski ubojica, ali...
„Ti si pametna žena, Rachel, ali uvjeravam te da ti ne želim nauditi.“
„Uh, sigurna sam da to kažu svi zgodni ubojice prije nego što dokrajče svoje
žrtve, izvade im srca i pripreme ih za večeru“, rekla je s osmijehom. Kad je
prasnuo u smijeh, osjetila je udarac u bedrima. K vragu i taj oprez. Željela je tog
tipa.
„Ah, čini se da onda nikad nećeš doznati jesam li lovac ili samo ljubavnik...“
O, Bože, taj njegov ton ju je rastopio. „Nisam rekla da ti se neću pridružiti na
večeri. Samo te ne želim odvesti k sebi“, odgovorila je dok se naginjala
prema njemu, prelazeći noktom po njegovoj mišićavoj ruci.
Osjećala se poput božice seksa kada je zadrhtao. Rachel je oblizala usne dok
ga je promatrala. Imala je osjećaj da bi je taj muškarac mogao odvesti do nebeskih
visina i natrag. Tko zna, možda se ne bi mogla vratiti u stvarnosti nakon noći
provedene s njim.
„Večerajmo u mojem hotelu, Mandarin Oriental. Znaš li doći do tamo? Bilo
bi mi draže poslati vozača po tebe.“
Dok je Rachel pomicala pogled s njegovih usana na oči, u djeliću sekunde
odlučila je ponašati se kao glupača. „Da, znam gdje je taj hotel. Doći ću sama.“
Smrknuo se. Imala je osjećaj da Iana rijetko odbijaju. Dodatna opasnost za nju
značila je još malo uzbuđenja. Što se to događa s njom?
„Dobro. Nadam se da ćemo se vidjeti večeras“, rekao je i pružio joj ruku.
Rachel je prihvatila njegovu ruku, ali onda joj je oteo dah iz pluća kad ju je
privukao na svoja prsa. Ne oklijevajući ni trenutka, sagnuo se i poljubio joj
usne, jedva joj dajući priliku za disanje.
Trebala bi biti bijesna na njega, ali kako je otvoreno koketirala s njim, to bi
bilo zbilja licemjerno. Osim toga, ta koga je ona zavaravala? Priželjkivala je
njegov poljubac od prve sekunde.

43
 Dok se u njezinu tijelu gomilala ugodna toplina, početni šok polako je
nestajao. Rachel je zaneseno uživala u tom vrućem trenutku. Ugurao je jezik u
njezina usta, a ona ga je brzo usisala.
Baš kad je bila spremna omotati se oko njega, povukao se korak unatrag, s
tamnom požudom u očima. „Do večeras“, šapnuo je prije nego što se okrenuo i
odšetao plažom.
Rachel je nepomično stajala na toplom pijesku. Drhtala je iako nije bilo
nimalo hladno. Bila je prestravljena spoznajom da žudi za onime što joj je
taj muškarac zasigurno mogao pružiti. O. K„ možda to nije mogla sa sigurnošću
znati, ali nakon ovakvog poljupca bila je prilično uvjerena u to.
Kad ga više nije mogla vidjeti, Rachel se napokon pribrala. Morala je potrošiti
iznenadnu energiju koja se nakupila u njezinu tijelu pa je počela trčati prema
stazi koja je vodila do njezine kuće.
No, trčanje nije pomoglo. I dalje je osjećala nemir dok je skidala sa sebe svoj
oskudni bikini i ulazila u tuš. Tek tada se sjetila da nisu odredili vrijeme za večeru.
Pa ionako nije htjela predugo čekati da bi ga ponovno vidjela.
Znala je da bi jedna dama trebala pustiti muškarca da je čeka, ali ni to je nije
usporilo. Oboje su jako dobro znali kako će ova noć završiti, a Rachel nije
mogla dočekati da počne.

44
 DEVETO POGLAVLJE

Lia

ilo je jednostavno prevruće.

B Liju je uhvatila panika kad se probudila i osjetila vrućinu. Odgurnula je
pokrivač s uzavrelog tijela. Želudac joj je podrhtavao, a tijelo joj je bilo posve
ukočeno dok je polako shvaćala gdje se nalazi.
„Dobro jutro.“
Ukočila se kada je nehotice dlanom dotaknula nešto tvrdo. Okrenula se i
susrela sa Shaneovim čokoladnim očima.
Još pomalo u šoku, trebalo joj je nekoliko sekundi da shvati kako drži njegovu
muškost, a onda se brzo izmaknula.
„Kamo si krenula? Mislio sam da se stvari tek zahuktavaju“, rekao je, ne
puštajući je iz naručja.
„Oprosti zbog toga“, promrmljala je, ne usuđujući se ponovno ga pogledati u
oči. Ne bi je trebao dugo nagovarati da sjedne na njega.
Nije to smjela učiniti.
„Nema potrebe za isprikom. Volim tvoje ruke na svojem tijelu. Sjećam se
tvojeg dodira kao da je bilo jučer“, rekao je tiho, a njegov glas ju je rastopio.
„Moram izići.“
„Nema potrebe. Ovdje imamo sve što nam treba“, rekao je dok joj je mirisao
vrat. Oh, to je bilo tako dobro.
„Ne. Zbilja moram izići“, rekla je, nelagodno se migoljeći.
Shane je napokon shvatio zašto želi izići i nasmijao se.
„Pa to bi nam moglo pokvariti raspoloženje. Pretpostavljam da i ja trebam
pronaći neki grm i obaviti to.“
Lia je bila zgrožena. Nikad nije pomislila da bi mogli voditi razgovor o tako
intimnim stvarima.
Shane se ispružio, ne skidajući pogled s nje. Privila je tanki pokrivač na svoja
prsa. Znala je da njegova blizina samo povećava temperaturu u malom šatoru.
„Možeš li biti džentlmen i okrenuti se?“ pitala je ljutitim tonom kada je
shvatila da on nema namjeru takvo što napraviti.

45
 „Nema potrebe. Sasvim mi je ugodno“, odgovorio je s opakim smiješkom.
Bio je to onaj isti osmijeh zbog kojeg ga je toliko dugo proganjala.
„Dobro“, protisnula je kroz zube. Ako želi predstavu, onda će je i dobiti.
Njezina odjeća bila je u kutu. Sjela je, okrenuvši mu leđa dok je uzimala svoju
majicu koja je, na sreću, bila suha. Skinula je majicu koju joj je jučer
posudio, pružajući mu pogled na svoja glatka leđa. Neposredno prije nego što je
prebacila majicu preko glave, Shane je prstom prošao cijelom dužinom njezine
kralježnice, a zatim kliznuo preko krivulje njezine stražnjice.
Prošla ju je jeza dok se odmicala od njega, jednom rukom otvarajući šator, a
drugom uzimajući svoje hlače. Izletjela je van. Nijednom joj nije prošlo kroz
glavu da bi netko mogao biti ondje. Ta ipak su bili na pustom otoku.
Srećom, vani doista nije bilo nikoga. To je bila dobra stvar s obzirom na to da
je Lia bila polugola. Krenula je prema stablima u blizini, pazeći da ne ode
predaleko od šatora.
Nikad se nije našla sama na nepoznatom području. Koliko god se bojala svoje
reakcije na Shanea, ipak joj je bilo drago što je on tamo. Bojala se i
najmanjeg zvuka.
Kad je čula šuškanje grmlja u blizini, glasno je uzdahnula i potrčala natrag
prema šatoru.
„To sam samo ja, Lia. Ne brini“, oglasio se Shane.
Trebalo joj je nekoliko trenutaka da se smiri.
Shane se vratio i ušao natrag u šator. Lia je zaključila da nije dobra ideja vratiti
se unutra s njim. Prostor je bio jednostavno premalen. Osim toga, trebali bi
razmisliti o tome kako će se izvući s ovog otoka. Možda bi mogli izgraditi splav
poput Toma Hanksa u filmu Brodolom života, a netko će ih onda spasiti usred
oceana. Valjda.
O. K., to nije bila najsjajnija ideja, ali ovdje je bila očajna.
„Jesi li gladna?“ pitao je Shane kada je izišao, a pogled na njegovo isklesano
tijelo, odjeveno u hlače niskog struka gotovo joj je izazvao srčani zastoj. Bio je
tako neodoljiv. Pojela bi ga.
„Da“, odgovorila je, nadajući se da zaista ima nešto od hrane.
„Imamo zalihe, ali potrajat će samo nekoliko dana. Moramo sačuvati ono što
možemo. Na ovom bi otoku trebalo biti voća i orašastih plodova pa ćemo morati
ići u potragu“, rekao je dok je otvarao vrećicu.
Lia je bila ushićena kada je pogledala unutra i ondje pronašla veliku količinu
orašastih plodova i sušenog voća. To će biti dovoljno za dobar doručak za njih
oboje. Shane je zatim izvadio bocu s vodom. Voda joj se nikad nije činila
privlačnijom nego u tom trenutku.
„Imamo samo tri boce, ali imam i tablete za pročišćavanje vode tako da nam
ovo nije jedina zaliha. Ipak, ne smijemo ni pretjerivati. Nadam se da ćemo

46
negdje na otoku pronaći neki izvor vode. No, ne smijemo odlaziti predaleko da se
ne izgubimo. I moramo nositi sve stvari sa sobom. Ovaj šator je jedino što će nas
noću sačuvati od vremenskih neprilika.“
„Zvučiš kao da imaš iskustva u ovakvim situacijama“, promrmljala je dok je
istodobno žvakala hranu i povremeno otpila tek mali gutljaj vode.
„Nikad nisam doživio brodolom, ali jesam...“, najednom je zastao.
„Što?“
„Nije važno“, rekao je, očito nastojeći promijeniti temu.
Lia je morala znati o čemu to ne želi govoriti. Nije podnosila tajnovitost i
neizvjesnost. Kada bi joj se slučajno u rukama našla takva knjiga, odmah bi
okrenula posljednje poglavlje kako bi doznala kako priča završava, a tek onda bi
se vratila na početak i počela s čitanjem.
Neizvjesnost joj je stvarala preveliki stres i tada se ne bi osjećala ugodno.
„Molim te, reci mi.“
„Možda jednom prilikom“, rekao je.
Znala je da joj u tom trenutku neće više ništa reći. Sranje!
„Spakirat ću ovo i onda ćemo krenuti“, rekao je i počeo s rastavljanjem šatora.
„Zašto to radiš?“
„Ne želimo da ga neka životinja odvuče u ocean. Ovo je naša spavaća soba
sljedećih dan, dva. Nadam se da nam dulje od toga neće biti potreban“, rekao je,
gledajući prema oceanu. Nijedan brod na vidiku.
„Drago mi je što sam s tobom, Shane. Nikada se toga ne bih sjetila“, rekla je.
Dok je spremao šator i stavljao ruksak na ramena, susreli su im se pogledi.
„I meni je drago što sam zapeo ovdje s tobom“, odgovorio je, sretan što je Lia
zaboravila da su njegovom krivnjom zapeli na otoku usred ničega.
Osjetila je grč u tijelu zbog njegova vrućeg pogleda. Zašto ju je baš sada
morao šarmirati? Dugo ga je proganjala, a sada kad je odlučila da on više neće
biti dio njezina života, koristio se svim mogućim adutima.
Muškarci!
„Izgubit ćemo dnevno svjetlo, Graysone“, rekla je i krenula iako ni sama nije
bila sigurna u kojem smjeru bi trebali poći.
„Tek smo se probudili, Lia. Imamo još puno vremena do mraka“, rekao je
kroz smijeh, ali ju je svejedno poslušao i krenuo za njom.
Očito je bila na dobrom putu jer se Shane progurao ispred nje s dugim štapom
kojim je pomicao grmlje i tako su nastavili probijati se prema središtu
otoka. Ostanu li ovdje zarobljeni, barem će uživati u fantastičnom pogledu,
pomislila je dok je promatrala kako se pri svakom koraku savijaju mišići njegove
stražnjice.

47
 „Dobra je vijest da otok nije prevelik. Mislim da je gotovo nemoguće izgubiti
se, rekao je dok su se kretali. Nakon otprilike sat vremena oboje su začuli buku i
zastali.
„Je li to...?“
„Da, mislim da jest“, rekao je i razvukao osmijeh.
Oboje ushićeni, ubrzali su korak. Prešli su preko manjeg uspona. Lia je
zastala.
„Ovo je divno“, šapnula je oduševljeno.
Ispred njih bilo je malo jezero u koje se slijevao slap od dvadeset metara. Lia
je pojurila naprijed, uzbuđena pri pomisli da će napokon isprati sol s kože. Nije
nijednog trenutka pomislila na sigurnost, samo na to da se mora što prije okupati.
„Lia, pričekaj da najprije provjerim je li sigurno“, rekao je i primio je za ruku.
„Sve me svrbi, Shane. Moram se okupati“, rekla je, promatrajući kristalno
čistu vodu.
Nakon nekoliko trenutaka razgledavanja zaključio je da je to sigurno, a Lia je
zakolutala očima. Ta bila je sposobna sama brinuti o sebi. Međutim, nije
imala snage za novu raspravu. Čim je dobila zeleno svjetlo, Lia je otrčala,
odbacila odjeću i zaronila.
Shane je stajao na plaži, promatrajući njezinu zamamnu figuru. Odmah se
uzbudio.
Bez puno razmišljanja, spustio se do mjesta gdje je Lia odbacila svoju odjeću
i svukao svoju, a zatim zaronio u vodu i zaplivao prema njoj.
Privukao ju je uza svoje golo tijelo i poljubio. Više joj neće dopustiti da bježi
od njega.

48
 DESETO POGLAVLJE

Adrian

P rinc Adriano od Corythije ili Adriane, kako se predstavljao u Sjedinjenim

Američkim Državama, ili Ian Graziani kada bi želio da ljudi ne znaju tko je
on doista skrenuo je iza ugla. Duboko je udahnuo. Začuo je kako mu se približava
njegov povjerenik. Dobro je znao što slijedi.
Adriane nikada nije bio istinski sam. Tjelohranitelji su ga pratili u stopu,
njegov pomoćnik također, a u javnosti je uvijek bio okružen kamerama. Toliko
kamera. Kako ovaj posjet nije bio najavljen, barem se riješio paparazza, ali nije
se mogao maknuti od svojih tjelohranitelja. Doživjeli bi srčani udar.
No barem su mu ostavljali trenutke privatnosti. I tada su bili u blizini, ali
barem izvan njegova pogleda.
„Vaša Visosti, biste li se zaista trebali zabavljati s tom Amerikankom?“
Duboko uzdahnuvši, Adriane se okrenuo prema Amedeu, uputivši mu pogled
zbog kojeg je čovjek odmah ustuknuo. „Riječ je o običnoj večeri sa ženom,
Amedeo. Nije nešto zbog čega bi trebao brinuti.“
„Jasno, gospodine, ali moramo se vratiti kući. Znate da vaš brat ondje stvara
mnoštvo problema.“
„Da. I problemi će se nastaviti nizati i sljedećeg tjedna. Obećao sam majci da
ću se vratiti kući i namjeravam to učiniti. No trebam ovo vrijeme za sebe.
Ta Amerikanka samo će mi odvratiti misli od problema. Nemoj misliti da se radi
o nečemu drugome.“
Adriane je dobro znao tko je on. Od svoje sedamnaeste godine nosio je titulu
prijestolonasljednika Corythije, svjestan da će jednog dana zasjesti na prijestolje.
Taj je dan stigao prije nego što je planirao. Želio je još neko vrijeme biti potpuno
slobodan, stvoriti nešto na ovom svijetu prije nego što se oženi i zavlada
svojom zemljom.
Njegov otac preminuo je prerano. Napustio ih je prije samo mjesec dana,
ostavljajući golemi teret na Adrianovim ramenima. Njegova majka, američka
glumica u koju se njegov otac zaljubio i šokirao svoje građane kada je kući doveo
strankinju, nevjerojatno se dobro prilagodila očevoj zemlji. Ljudi su je poštovali,

49
bili su spremni umrijeti za nju. Majka je bila svjesna njegove želje za slobodom,
ali čak je i ona vršila pritisak na njega da se što prije vrati kući.
Odjednom se našao u bezizlaznoj situaciji i morao se privremeno maknuti od
svih. Da, bilo je to sebično s njegove strane, ali uskoro će pripadati svojoj zemlji i
svojim ljudima, a ovo vrijeme trebao je za sebe. Došao je trenutak da prihvati
svoju realnost. Njegov život ubrzo će izgledati sasvim drukčije.
Kao prijestolonasljednik imao je veliku odgovornost, ali svejedno je mogao
putovati i odlaziti iz zemlje kad je to želio. Sklopio je mnogo uspješnih poslova
u drugim zemljama i tako donosio stalan priljev novca u Corythiju. Otac mu je
bio ponosan čovjek.
Adriane je volio svojeg oca, ali i poštovao. Bilo mu je teško nositi se s boli
zbog gubitka. Amerikanka bi mu mogla barem nakratko odvratiti pažnju s
teških tema.
„Pripazite da gospođica Rachel dođe sigurno do svoje kuće. Mislim da me
nitko nije primijetio ovdje, ali ako i jest, ne želim da ona postane meta. Neka je
redovito prate dvojica tjelohranitelja.“
„Odmah ću to srediti i provjeriti sve o toj djevojci“, rekao je Amedeo.
„Ne. Nema potrebe za time. Ona ne zna tko sam ja. Sviđa mi se tajnovitost
situacije“, rekao je Adriane s osmijehom.
„Gospodine, mislim da to nije pametno“, uzdahnuo je Amedeo, očito
iznenađen Adrianovim neobičnim ponašanjem.
„Ne želim trenutačno biti pametan, Amedeo. Samo želim živjeti prije nego
što sjednem na prijestolje“, odgovorio mu je Adriane.
Zaista je volio svoju zemlju, ali toliko toga još je želio napraviti u životu. Sa
svojih trideset godina nije bio spreman postati kralj. No, spreman ili ne, njegova
krunidba dogodit će se već sljedećeg tjedna.
„Da, gospodine.“ Amedeo nije bio sretan, ali ga je poslušao. Sve drugo bilo
bi neprihvatljivo.
Adriane se okrenuo i pošao prema automobilu koji ga je čekao na parkiralištu.
Sjeo je na stražnje sjedalo Jaguara, zgrabio bocu viskija i natočio si piće. Nije
to želio priznati, ali znao je da je uzbuđen zbog večere s tom tajanstvenom ženom.
Njezina reakcija na njega bila je posve očekivana. Žene su mu se bacale pod
noge, spremne učiniti sve što od njih zatraži. No ono što ga je zaprepastilo bila je
njegova vlastita reakcija na tu ženu. I prije bi osjetio trenutačnu privlačnost prema
ženama, ali dok je privlačio Rachel uza svoja prsa, morao se boriti protiv sebe
kako bi je pustio iz naručja.
Da, izazvala je pravu pomutnju u njemu koju je definitivno želio istražiti.
Svojim zelenim očima, preslatkim ružičastim usnama i neodoljivim oblinama
prouzročila mu je slabost u koljenima. Bilo je to neobično iskustvo, premda ne i
nemoguće.

50
 Uza sav stres koji ga je snašao u posljednje vrijeme, Rachel je bila dobrodošla
u njegov buran život. Nakon nekoliko noći provedenih s njom, bit će spreman
napustiti Ameriku i vratiti se u Corythiju, kako bi izvršio svoju dužnost prema
Bogu i zemlji u kojoj je rođen.
Kao tridesetogodišnjak bit će najmlađi kralj u svojoj zemlji u posljednjih
dvjesto godina. Zbog pomisli na to ponovno se sjetio koliko mu nedostaje
njegov otac. Bio je veliki kralj i veliki čovjek. Adriane je bio siguran u sebe, ali
je znao da će biti jako teško zamijeniti oca na tom prijestolju. Znao je da su zbog
toga i građani zasigurno skeptični prema njegovoj vladavini.
Zaustavili su se pokraj hotela i tada mu je zazvonio mobitel. Namrgodio se
kad je vidio tko ga zove.
„Što želiš, Gianni?“
„Zar je to način na koji se razgovara s vlastitim bratom, Iane?“
„Ne bi trebao razgovarati s toliko nepoštovanja prema svojem kralju!“
Adriana je ispunila mješavina gorčine i tuge dok je razmišljao o tome koliko su
se njih dvojica udaljila jedan od drugoga.
„Još nisi postao kralj, Iane. Mnogo se toga može promijeniti u tjedan dana“,
rekao je Gianni i gorko se nasmijao.
„Prošli smo već ovo, Gianni. Rado bih ti predao kraljevstvo da si dostojan
vladati njime. Ionako nikad nisam želio biti vezan zajedno mjesto. Sve si
upropastio svojom pohlepom.“
„Tako me olako osuđuješ, mali brate, ali prijestolje je trebalo biti moje i
obojica to znamo. Najstariji sinje nasljednik prijestolja“, rekao je Gianni.
„Otac je želio da ti vladaš zemljom nakon njega. To se očekivalo od trenutka
tvojeg rođenja. Ti si taj koji je odlučio odstupiti!“
„Htio sam promjene. Zar je to doista zločin?“
Adriane je duboko udahnuo dok se prisiljavao smiriti se. Često je vodio takav
razgovor s bratom. Kao djeca bili su nerazdvojni. Između njih bila je mala razlika,
samo jedanaest mjeseci. No, s osamnaest godina Gianni je pobjegao od kuće u
potrazi za avanturom. Ljudi s kojima se družio bili su politički neprijatelji, koji su
ga uvjeravali da je njihov otac Sotona. Odrekao se prijestolja i pet godina nisu
čuli ništa o njemu. Kada se vratio, bilo je prekasno.
„Ne namjeravam opet voditi ovaj razgovor s tobom, Gianni. Nadam se da
ćemo se jednoga dana moći ponovno nazivati braćom, ali to se neće dogoditi
danas. Umoran sam od tvojih napada i igrica. Molim te, čuvaj se.“
Adriane je tada prekinuo poziv.
Nekoliko puta duboko je udahnuo, pokušavajući se pribrati, a njegov bijes
polako je popuštao dok je hodao prema stražnjem ulazu u hotel. Mediji nisu znali
da je ovdje i nadao se da će tako i ostati. Kad bi Gianni znao gdje je, odmah bi to
dojavio svima.

51
 Jednog dana će se možda pomiriti, ali Adriane nije bio previše optimističan
glede toga. Njegov je brat bio previše ogorčen i nije mogao prihvatiti činjenicu da
se sam doveo u ovu situaciju.
Ušao je u svoj apartman, nazvao pomoćnika i zamolio ga da rezervira mjesto
za večeru. Nasmijao se dok je odlazio pod tuš. Večeras će se napokon
odmaknuti od silnih problema. Večeras će se prepustiti zadovoljavanju vlastitih
potreba.
Dok mu je vruća voda klizila niz mišićavo tijelo, Adriane se iskreno
nasmiješio, prvi put nakon očeva pokopa. Rachel je bila ono što mu je potrebno
prije nego što se potpuno preda svojoj zemlji i svojim sugrađanima. Sljedećih
nekoliko dana u redu je biti sebičan.
Pa, pomislio je, neću biti sasvim sebičan. Moja će ljubavnica također uživati.

52
 JEDANAESTO
POGLAVLJE

Ari

esi li pročitao ovo, Rafe?“ uzviknula je Ari.

J Rafe je gotovo poskočio kad je začuo njezin uzbuđeni glas. Podignuo je
pogled sa svojeg računala. Prošla su dva sata otkako je počela listati dnevnik
koji je pisao njegov predak. Boca njegova skupocjenog vina bila je pri kraju,
uglavnom zahvaljujući Ari.
Tako vrijedna boca vina bila je uzalud potrošena, pomislio je u sebi. Nakon
što je otvorila taj prastari dnevnik, on je za nju prestao postojati. Bio je
prisiljen uzeti svoj laptop i dovršiti posao.
Šaputao joj je na uho, donio joj je tanjur s voćem i sirom, sasvim slučajno u
prolazu okrznuo njezinu nogu, ali te večeri mogao je biti i kartonska kutija.
Nije ga ni pogledala. Nakon što je nekoliko puta pokušao razgovarati s njom,
shvatio je da ga ona zapravo uopće ne sluša pa je jednostavno odustao.
Potpuno ju je očarao muškarac na kojeg doista ne bi trebao biti ljubomoran,
ali zapravo je bio. Čovjek bio mrtav već više od stotinu godina, ali ona mu je ipak
posvetila svu svoju pažnju.
„Ne. Nisam pročitao. Znam ono što mi je pričala moja baka. Zašto mi ti ne bi
čitala?“
„Oh, prekrasno je, tako prekrasno. On je toliko volio Saphroniju. Osjećam
svaku njegovu emociju, bol, strah, razdor, sve je ovdje opisano!“
„Bilo je to zastrašujuće razdoblje za mnoge“, rekao je, potičući je da nastavi
govoriti. Odložio je svoj laptop u stranu i prišao bliže pod izlikom da se mora
nagnuti kako bi bolje vidio zapise. Znao je da je patetičan dok je koristio čitanje
kao izgovor da joj se približi. Da barem nije obećao da je neće dotaknuti.
„Nisu to samo njegove riječi, Rafe. Ovdje su i njezina pisma koja je sačuvao
u dnevniku. Tako sam zahvalna što je tvoj predak bio dovoljno pametan da zaštiti
ove stranice jer bi dosad već odavno nestale.“
„Da, neka su stara pisma odolijevala vremenu, a druga pak nisu. Moj baka
toliko je voljela ovaj dnevnik da moj djed nije želio riskirati pa ga je odlučio
zaštititi. Tako je mogla bez straha listati njegove stranice, svjesna da ga ne može
uništiti.“

53
 „Tako bih voljela čuti ljubavnu priču tvoje bake i djeda. Zvuči kao da potječeš
iz obitelji pravih romantičara“, rekla je s osmijehom na licu. Zbog uzbuđenja koje
ju je očito preplavilo, uhvatila ga je za ruku. S obzirom na to da je ona prva
dotaknula njega, bi li se smatralo kršenjem pravila kada bi je povukao u krilo
i poljubio joj usne? Da, dovraga. Znao je da to ne smije napraviti.
Stisnuo je zube. Nije se usudio pomaknuti se. Bojao se da bi se mogla odmah
povući napravi li pogrešan potez.
„Poslušaj ovo:

Najdraža moja Saphronijo, noći postaju sve mračnije i hladnije bez

tebe u blizini. Nedostaje mi osjećaj tvojih prstiju u mojoj ruci, meko
naginjanje tvojih usana kada se nasmiješiš, sjaj u tvojim očima...
Postoje situacije kada pomislim kako naš Bog možda nikada neće
prekinuti ovaj strašan rat, da više nikada neću pronaći utjehu u tebi. Moj
život vojnika je mračan, ali sam ipak spašen od očaja dok mislim na onih
nekoliko dana sreće s tobom. Pomisao na ljubljenje tvojih slatkih usana
doslovno me održava na životu. Misao da me ti čekaš ono je što me
održava u dugim, besanim noćima. Samo znaj, ako mi se ikada nešto
dogodi, da sam te volio do posljednjeg daha. Ti si moje svjetlo i moj
svijet. Mogu tvrditi da si neprijatelj jer živiš na pobunjeničkom jugu, ali
ja u to nikad neću povjerovati. Premda ne zbog rata koji se vodi protiv
ropstva, očajan sam jer ne mogu biti s tobom.
Crkva i mnogi koji slijede našeg Gospodina smatraju samoubojstvo
užasnim i sramotnim činom, pa ipak svjedočim takvim događajima sve
više i više. I počinjem razumjeti one koji se na to odluče. Danas si je
mladić iz naše tvrtke, dijete od sedamnaest godina, oduzeo život nakon
što je pogledao čovjeka kojega je ubio. Pred njim je ležao vojnik
Konfederacije otprilike njegovih godina. O, moj Bože! Taj drugi
muškarac bio je njegov rođak, s kojim je još prije dvije godine uživao u
nevinoj mladenačkoj igri. Proždire me užas pri pomisli da bi se takvo što
moglo dogoditi i meni. Što ako bih svojim oružjem poslao u smrt nekoga
od tvojih voljenih? Kako bih to mogao izdržati?
Moja ljubav prema tebi nema kraja. Molim te, znaj to i nikad u to ne
sumnjaj.
Tvoj zauvijek,
William

„Nikad nisam pročitala priču koja tako doslovno slama srce“, rekla je Ari, a
jedna suza kliznula je niz njezin obraz. Brzo ju je obrisala prije nego što je pala na
stranicu dnevnika, ali tada se prisjetila da su stranice bile zaštićene od njezinih

54
suza. Prstima je prelazila preko stranice na koju je očito nekad davno pala suza
i tako zamrljala riječ ljubav. Bilo je tako prikladno.
„To je tužno“, rekao je Rafe tiho, ne znajući što bi drugo rekao. Nije bio
hladan čovjek, ali bilo je teško očekivati da će imati slomljeno srce zbog ljudi
koji odavno nisu ovdje.
„Moram znati što se dogodilo. Jesu li ostali zajedno? Znaš li?“ pitala je.
„Ne mogu ti to reći. Pokvario bih ti priču“, rekao je. Nije želio da Ari izgubi
interes za dnevnik jer je to bilo jedino zbog čega bi se mogla vratiti u njegov dom.
„Da, u pravu si, naravno. Jednostavno se bojim onoga što će se dogoditi.
Nikad nisam strpljiva dok gledam neki film ili čitam knjigu osobito ako ne
mogu garantirati da postoji sretan kraj. Ovo je bila obitelj tvojeg oca, zar ne?“
„Da. Moja majka je iz Italije“, podsjetio ju je.
„Da, naravno. Smetnula sam to s uma vjerojatno zato što i tvoj otac ima
talijansko prezime iako je Amerikanac. Što ako je bila trudna i on joj se nikad nije
vratio? Što ako on nikad nije vidio svoje dijete?“
„Svaka ljubavna priča ima svoje uspone i padove, Ari. Kada bi svaka borba
za ljubav bila prejednostavna, kako bismo onda cijenili ono što imamo?“ upitao ju
je. Toliko je priželjkivao oživjeti njihovu romansu.
Ari ga je nekoliko dugih trenutaka promatrala, a potom se ponovno izgubila
u priči o Williamu i Saphroniji. Nastavila ga je držati za ruku, kao da je to sasvim
normalna stvar, gotovo ne primjećujući da to zaista čini iako je Rafe to itekako
primjećivao. Koža mu je gorjela na mjestu na kojem ga je dodirivala.
Rafe se nije pomicao sve dok nije odmaknula ruku kako bi okrenula sljedeću
stranicu. Da, njezina pažnja bila je ponovno preusmjerena na dnevnik. Želio ju
je dovesti u svoju kuću, nadajući se kako će je do ovog trenutka već zavesti.
To se najvjerojatnije ovoga puta neće dogoditi. Pogledao je na sat, primijetivši
da se bliži ponoć. Nije smjela voziti kući sama s tolikom količinom alkohola u
krvi. Mogao je organizirati da je Mario odveze i naknadno poslati nekoga da joj
doveze auto, ali jednostavno nije želio da ode. Nakon što ju je ponovno imao
uz sebe, u svojem domu, shvatio je da se mora otrijezniti.
Na svoje potpuno zaprepaštenje, otkrio je da ga nije bilo briga što mu tijelo
gori u njezinoj prisutnosti. Bio je zadovoljan što može sjediti s njom u istoj sobi.
Da, želio je stvari koje nikad nije priželjkivao, a činjenica da je napokon uz njega
ublažila je njegovu nesnosnu bol s kojom se nosio protekle dvije godine.
Ispunjavala ga je na način koji je nadilazio granice njegove mašte. Izgubio je
interes za posao dok ju je promatrao kako lista stranice. Osjećao se kao da
kroz njezine oči i izraze njezina lica može čitati ljubavnu priču koja ju je toliko
opčinila.
Bilo je tako očito kada bi čitala o sretnom, a kada o tragičnom događaju.
Ari je bila romantična duša. Zašto to prije nije shvatio?

55
 Želi li je osvojiti, mora se ponašati kao kavalir, razmaziti je neprocjenjivim
darovima, ne skupocjenima već onima koji će joj puno značiti, na primjer donositi
joj cvijeće i odvoditi je na neka povijesna mjesta. Trebao ju je poznavati bolje
izvan spavaće sobe.
Mislio je da poznaje Ari, da zna što želi, ali sada je shvatio da se prevario. U
prošlosti se nije dovoljno trudio kako bi je osvojio, ali sada će to promijeniti.
Promatrao je kako joj se oči polako zatvaraju dok je i dalje čvrsto držala
dnevnik. U roku od nekoliko sekundi njezino se disanje produbilo i utonula je u
san.
Rafe je uzdahnuo od sreće dok mu je klizila u zagrljaj. Nešto je promrmljala
u snu, a onda joj se glava spustila na njegova prsa. Nekoliko trenutaka dodirivao je
pramenove njezine svilenkasto meke kose i udisao njezin cvjetni miris.
„Ne mogu te se osloboditi, Ari. Jednostavno ne mogu“, rekao je, ispričavajući
joj se i nježno je podignuo u naručje.
Da li bi je trebao pustiti?
Da, vjerojatno. Bio je slomljen. Maltretirao ju je, slomio joj srce i uništio
njezinu nevinost. Bolji muškarac pustio bi je da živi svoj život bez njega.
Ne, on ne može biti taj bolji čovjek.
Rafe se polako kretao kroz svoju kuću i ušao u glavnu spavaću sobu.
Bilo je toliko prostora u njegovu domu i već je dugo ondje živio sam. Nadao
se da će se ubrzo i to promijeniti. Bude li se dovoljno potrudio i uz mnogo sreće,
Ari će uskoro biti uz njega svaki dan i svaku noć.
Spustio ju je na svoj krevet, zagledavši se u maleni osmijeh na njezinim
usnama.
Pazeći da ju ne probudi, otkopčao joj je hlače i svukao ih s njezinih vitkih
nogu.
Budući da mu nije bilo dosta mučenja, sagnuo se i prislonio usne na njezine,
spojivši ih ujedan kratki, nevini poljubac.
„Rafe...“, uzdahnula je, ali nije se probudila.
Da, uspjet će. Ta ona ga je dozivala u snovima. Pitao se što je to sanjala u tom
trenutku. Vjerojatno je bila negdje na jugu i čekala svojeg junaka da je pronađe.
Rafe se mogao zamisliti u toj ulozi.
Više od svega želio se uvući s njom u krevet, ali morao se natjerati da je
pokrije i odmakne se od vlastitog kreveta.
Ovo će biti na duge staze, Rafe. Upropastiš li sada sve, ona će pobjeći i proći
će još nekoliko bolnih godina. Koliko god mu to bilo bolno, isključio je svjetla
i izišao iz sobe. Znao je da te noći neće spavati.

56
 DVANAESTO
POGLAVLJE

Rachel

R achel je stigla u hotel i tek tada shvatila da ne zna Ianovo prezime. Nije znala
nijedan drugi podatak o njemu koji bi joj eventualno pomogao da ga pronađe.
Izišla je iz taksija, spremna okrenuti se i vratiti se.
Osim toga, sve ovo bilo je tako glupo i naivno. Što bi joj rekli roditelji? A tek
Rafe! S roditeljima bi se mogla nositi, ali sa starijim bratom baš i ne bi. Bio
bi izvan sebe da je znao što je planirala učiniti te večeri. Ona i Lia nikada u
njegovim očima neće biti odrasle žene. I dalje ih je promatrao kao djevojčice koje
nijedan muškarac ne smije ni pogledati, a kamoli dotaknuti ako želi sačuvati
vlastiti život.
Licemjer!
„Dobra večer, gospođo Rachel. Pođite za mnom. Odvest ću vas do gospodina
s kojim imate dogovoren spoj.“
Rachel je poskočila, još uvijek držeći ruku na vratima taksija. Okrenula se i
pred sobom ugledala golemog muškarca koji je mogao sasvim solidno proći kao
tjelohranitelj predsjednika, a ne kao pratnja do muškarca s kojim će, nadala se,
imati seks za jednu noć. Tko zna, možda potraje i cijeli tjedan.
Muškarac nije mijenjao izraz lica dok ga je promatrala. Zar će doista biti tako
glupa i nastaviti s ovime? Pa što bi joj se moglo dogoditi u lijepom hotelu,
prepunom ljudi, gdje će je svi vidjeti kako ulazi? O. K., možda je ipak bila naivna
kao što je Rafe mislio da jest.
Od te pomisli ramena su joj se ukočila. To je njezin život i želi li se ponašati
kao naivna glupača, bio je to njezin izbor. Više nije djevojčica, uskoro će početi
raditi i stvarati vlastiti životni put, bez pomoći roditelja ili starijeg brata.
„Hvala“, odgovorila je nakon neugodne stanke. Osjećala je nervozu u želucu
dok je prolazila pokraj tog divovskog muškarca kroz elegantno predvorje hotela
Mandarin Oriental.
Stigli su do dizala i odvezli se do zadnjeg kata. Očekivala je da će večerati u
hotelskom restoranu, ali nije li ovo bilo još bolje? Želi li se ponašati kao
slobodna žena koji drži sve konce u svojim rukama, na kraju bi trebala stići do
njegove sobe.

57
 Pomislila je da bi se možda trebala uvrijediti jer je Ian očito pretpostavljao
kako će završiti ova noć, ali odlučno je odmaknula takve misli od sebe. Bilo je
vrijeme da si napokon priušti zadovoljstvo. Provest će večer sa seksi tipom koji
ju je ‘spasio’ iz oceana.
„Ovim putem.“
Zakoračili su do vrata, muškarac ih je otvorio karticom, a zatim ih je pridržao
kako bi Rachel mogla ući u sobu. Obradovala se kada je ugledala elegantno
predsoblje. Nije ni primijetila da su se vrata za njom tiho zatvorila.
Približila se spektakularnim prozorima od poda do stropa i nasmiješila se
promatrajući Biscayne Bay i grad Miami. Malo dalje prostirao se Atlantski
ocean koji je naočigled izgledao mimo. Znala je da se vrijeme na pučini može u
svakom trenutku promijeniti, ali trenutačno je sve bilo tako mimo, tiho i...
romantično, kao da je Ian nekome naredio da stvori savršeno okruženje.
„Drago mi je što si došla.“
Rachel je drugi put poskočila kad ju je muški glas prenuo iz misli. Polako se
okrenula, a onda joj je srce snažno zaigralo kada je ugledala Iana. Stajao je
pred njom odjeven u bijelu košulju i tamne hlače.
Nije se mogla odlučiti izgleda li bolje u odjeći ili bez nje. Definitivno ne bi
imala ništa protiv da još jednom promotri njegova gola, mokra prsa obasjana
sunčanim zrakama. No i u večernjem izdanju izgledao je jako primamljivo.
„Naravno. Nisam mogla odoljeti večeri ovdje. Čula sam da imaju jako dobar
izbor vina“, rekla je, iznenađena svojim opuštenim tonom. Nije pokazivala
nervozu premda se iznutra tresla kao šiba.
„Imamo stol na balkonu. Svidjet će ti se pogled.“ Pružio joj je ruku i Rachel
ju je odmah prihvatila, dopuštajući mu da je povede do otvorenih vrata.
Rachel je bila sa zapadne obale i oduvijek je sumnjala u to da bi se mogla
prilagoditi vlažnoj Floridi, ali navečer je bilo podnošljivije. Lagani vjetar strujao
je zaljevom, čineći balkon savršenim mjestom za večeru.
Ovaj visoki, tamnoputi neznanac bio je prilično vješt u zavođenju, pomislila
je u sebi. Na lijepo ukrašenom stolu bila je boca vina koja se već hladila i svijeće
koje su pridonosile romantičnom ugođaju. Izvukao joj je stolac, a kada se
smjestila, promatrala je njegove sigurne pokrete dok je koračao prema
svojem mjestu za stolom.
Potom se zagledao u nju svojim tamnim očima, a Rachel je mislila da će
iskočiti iz vlastite kože. Previše je željela ovog muškarca. Možda će požaliti zbog
svojeg impulzivnog čina, ali to se zasigurno neće dogoditi večeras.
Čovjek je tiho prišao stolu i stavio tanjure za oboje, a zatim se povukao.
Rachel je bilo drago što je ondje konobar. Bio je to još jedan svjedok koji bi
mogao potvrditi da je bila ovdje, bude li to potrebno. Barem je Ian ne bi mogao
ubiti i izbjeći postavljanje ozbiljnih pitanja od policije.

58
 Nasmiješila se na tu pomisao. Da se doista bojala da će je ovdje ubiti, nasjeći
na komade i njome nahraniti morske pse, nikad ne bi kročila u ovaj hotel. Ne.
Bila je naviknuta na takve strahove svojih roditelja, ali neće dopustiti da joj to
pokvari ovu noć.
Prvi slijed jela u kojem je dominirala riba sabljarka bio je serviran uz fini
francuski chardonnay. Tip je očito imao dobar ukus, a ona je s užitkom zagrizla
ribu čiji okus joj je doslovno zaplesao na jeziku.
„Odakle si, Rachel?“
„Mislila sam da smo se dogovorili da ćemo ostati stranci“, odgovorila je,
nesigurna želi li to doista. Ako bolje upozna ovog muškarca, postojala je šansa da
se veže za njega, a to joj nije bilo u planu.
„Aha, voliš misterije“, rekao je.
„Da. Ne događa se baš svaki dan da me netko spašava od sigurne smrti.
Stvorila sam vlastitu sliku o tebi.“
Zapanjeno ju je pogledao, a potom prasnuo u smijeh. „Prava si poslastica,
moja damo.“
„Baš kao i ti.“
„Što misliš o ovome? Mogli bismo igrati igru, pogađati tko smo i čime se
bavimo.“
Rachel je razmotrila njegov prijedlog. Nije vidjela ništa opasno u tome.
„Mislim da određene igre mogu biti prilično zabavne“, odgovorila je i
namignula mu. Rachel je bila šokirana zbog svoje smjelosti. Zamišljala je Liju
koja bi je začuđeno promatrala da je sada može vidjeti. Rachel nikad nije bila
neprimjetna, ali nije imala puno iskustva s muškarcima pa se nije ponašala ovako
izravno u njihovu društvu.
Promatrajući kako njegove oči plamte zbog oduševljenja, zasjala je iznutra.
On ju je želio i to je godilo njezinom egu.
Kada je poslužen novi slijed jela, koji je uključivao bijele i zelene šparoge,
kisele gljive, ragu od rebarca i bernski umak uz cabernet sauvignon, zagledala se
u njegove oči, pokušavajući pogoditi njegovu priču.
„Tvoj blagi naglasak govori mi da nisi s Floride. Zbog preplanulog tena
mogao bi biti iz Italije, domovine moje majke. Očito je da si obrazovan,
samouvjeren i voliš raditi po svojem...“, započela je.
Začuđeno ju je pogledao, kao da je iznenađen njezinom percepcijom. Trebala
bi biti opreznija, upozorila je samu sebe. Osim toga, otkrila je previše o sebi
kada je natuknula da joj je majka rodom iz Italije.
„Molim te, nastavi. Potaknula si moju znatiželju“, rekao je i odgrizao komad
sočnog odreska, a zatim pričekao da Rachel nastavi.
„S obzirom na to da odsjedaš na zadnjem katu otmjenog hotela i uživaš u
prilično skupim večerama, odjeća ti je krojena po mjeri, zaključujem da

59
definitivno nisi siromašan ni u kojem smislu. Mogao bi biti međunarodni bankar
koji putuje u različite zemlje, zarađuje goleme količine novaca i usput spašava
djevojke u nevolji, potom ih zavodi i na kraju nestaje bez traga.“
Njezine su riječi mogle zazvučati grubo da se pritom nije nasmijala. Ian ju je
dugo promatrao, a zatim se udobno smjestio na stolcu s čašom vina u ruci.
Konobar je odnio njihove tanjure, a zatim se vratio za nekoliko trenutaka s
čašom vina Château D’Yquem Sauternes. Kad je Rachel otpila gutljaj, znala jc da
pije vrhunsko vino. Izvukao je sve svoje adute.
Ubrzo im je poslužena panna cotta s medom, pistacijom i lavandom. Rachel
nije imala nijednu pritužbu na odabir hrane.
„Nažalost, prevarila si se tako da ne moram priznati svoj pravi identitet“,
rekao je, uživajući u desertu.
„Ah, u tom slučaju imam još jednu pretpostavku. Ti si tajni superheroj koji
radi za vladu u borbi protiv organiziranog kriminala i spašava dame u nevolji.“
„Bojim se da si me uhvatila. Zovu me Aquahero, a borim se protiv kriminala
na oceanu. Moj jedini neprijatelj jest velika bijela morska psina.“
Oh, Rachel se sviđao taj tip, možda i previše za nekoga s kime je namjeravala
provesti jednu noć i više ga nikada ne vidjeti. Ne, neće razmijeniti brojeve
mobitela jer je imala planove koji definitivno nisu uključivali ovog seksi,
misterioznog muškarca s tamnim očima.
„Moj je red. Očito si obrazovana i često putuješ. Znaš raspoznati dobro i
kvalitetno vino kao i hranu. Iz tebe izvire samopouzdanje, ali koliko god me
želiš uvjeriti da si samostalna i neovisna, vidim tračak ranjivosti ispod tvojeg
impresivnog nastupa. Zbog toga vjerujem da dolaziš iz dobre obitelji. Kako si
prije spomenula da ti je majka iz Italije, vjerojatno si zbog toga naviknuta na česta
putovanja, a pretpostavljam da se baviš nekakvom međunarodnom prodajom,
odnosno letiš iz zemlje u zemlju, nastojeći pridobiti nove kupce.“
Rachel je bila impresionirana. Išlo mu je jako dobro, iako ju je pogodio njegov
komentar o ranjivosti. Nije bila djevojka koja je trebala zaštitu i bilo joj je dosta
ljudi koji su je smatrali naivnom kćeri Palazzo koja nikad ne griješi. Uvijek je bila
svjesna mišljenja drugih i pazila je na svoj ugled i ugled svoje obitelji. No,
katkada su i takve djevojke morale napraviti neočekivan potez kako bi se dobro
zabavile.
„Hoćete li trebati još nešto, gospodine?“
Zaboravila je na konobara. Bila je oduševljena njegovom profesionalnošću
dok je nosio bocu rijetkog konjaka Remy i točio ga u njihove čaše. Vjerojatno
se morao vraški truditi da se ne nasmije njihovu razgovoru.
„Ne. Hvala vam. Jelo je bilo odlično“, rekao je Ian i čovjek ih je potom ostavio
same.
Rachel je otpila gutljaj, osjećajući tek lagani učinak alkohola koji je popila
tijekom večere. Nije joj bila namjera napiti se. Nikad si ne bi dopustila da ode u
60
krevet s muškarcem zbog alkohola. Htjela se prisjećati svake sekunde i ne kajati
se zbog svoje odluke.
„Pogriješio si. Čini se da ni ti ni ja nemamo previše iskustva u čitanju ljudi“,
rekla je kad je Ian ustao od stola i pružio joj ruku.
„Mislim da ćemo biti puno bolji u nekim drugim stvarima“, odgovorio je dok
ju je polako privlačio u svoje naručje.
Bio je to trenutak istine. Hoće li doista slijediti svoj plan? Pružio joj je
dovoljno vremena da se predomisli dok ju je gledao ravno u oči. Ili će ga poljubiti
ili će se okrenuti i otići.
Noć je mogla završiti sjajnom večerom i zabavnim razgovorom ili tako da
uzme ono što želi.
Činilo se da trenutak njezina predomišljanja traje cijelu vječnost. Ian je čekao
njezin znak. Bilo joj je drago što je on častan muškarac koji neće uzeti ono za što
smatra da mu pripada.
Ostati ili ne ostati, to je bila jedina odluka koju je morala donijeti.

61
 TRINAESTO
POGLAVLJE

Lia

hane je zaronio u kristalno čistu vodu. Izronio je s kapima vode koje su mu

S klizile niz lice i čvrsto privukao Liju k sebi. Bili su zajedno u ovom putom
raju, potpuno goli. Nije oklijevao ni trenutka. Odmah ju je poljubio.
Lia se nije opirala. Osjećala se nemoćna zaustaviti tako snažnu požudu. Koga
je uopće zavaravala? Shane ju je ostavio bez daha.
Čak i nakon toliko vremena, ona ga je i dalje željela. Pokušala je izlaziti s
drugim muškarcima, čak je pokušala i spavati s jednim od njih, ali je shvatila da
s njezine strane nema apsolutno nikakvih osjećaja. Baš nikakvih. Nula.
Samo jedan muškarac mogao je doslovce pretvoriti njezinu krv u lavu, a taj
čovjek bio je Shane.
Ruke su mu polako klizile duž njezinih leđa dok ih je vodio bliže obali, prema
mjestu na kojem je mogao stajati. Trebala bi ga pokušati zaustaviti, ali čemu?
Oboje su to željeli pa kakva korist onda od pretvaranja da je drukčije?
„Ti si moja, Lia. Dao sam ti dovoljno prostora, bio sam strpljiv, ali znam da
me želiš jednako snažno kao i ja tebe. Mojem strpljenju je kraj“, zarežao je i još
jednom je poljubio.
Trebala bi se usprotiviti njegovu zapovjednom tonu i učinit će to, ali tek za
nekoliko minuta...
Spustio je ruke s njezina struka i uhvatio je za stražnjicu, privukavši je prema
svojem tijelu tako da je njegova napeta erekcija bila pritisnuta uz njezinu jezgru.
Htjela se omotati oko njega i osjetiti njegovo slatko blaženstvo duboko u sebi.
Bila je glupa što je poricala ovako snažnu privlačnost. Stvarnost će ih čekati i
nakon toga, ali sada, upravo u ovom trenutku, bila je s njim, s muškarcem za kojim
je toliko dugo žudjela, još od one noći u Vegasu prije dvije godine.
„Reci mi da me želiš, Lia!“ zahtijevao je od nje.
Ne. Ne može to učiniti. Još uvijek je vodila rat sa sobom i neće mu pružiti
takvo zadovoljstvo. Doista ga je željela - toliko ga je željela da ju je cijelo tijelo
boljelo - ali to mu nije htjela priznati.
„Neću utonuti u tebe dok ne priznaš da me želiš“, rekao je. Odmaknuo se
unatrag, zagledavši se u njezine oči.
62
 „Ne.“ Bila je rastrgana. Zašto je morala biti tako tvrdoglava? Zašto nije mogla
popustiti barem malo? Zar nije imala dovoljno dobar razlog? Zar je htjela vidjeti
gdje je granica njegovog strpljenja, a onda se opet vratiti po još? Ljudi koji su je
poznavali pomislili bi da je neozbiljna. Ne, nije riječ o tome. Jednostavno se
pokušavala zaštititi od Shanea koji nije vidio dalje od njezina izgleda.
„Što?“ promatrao ju je u nevjerici, rukama još uvijek stežući njezinu
stražnjicu dok ju je povlačio za sobom. Jedna njezina riječ bila bi dovoljna da
uroni u nju.
Nije se mogla natjerati da to izgovori. Njezino tijelo govorila mu je da ga želi;
nije li to bilo dovoljno?
„Dakle, radije ćeš patiti nego priznati da me i dalje želiš?“ pitao je zbunjeno.
Lia je šutjela.
Tada ju je ispustio iz naručja, a ona nije mogla zaustaviti jecaj koji joj je
pobjegao iz grla. Toliko ga je željela da joj se činilo da bi joj tijelo moglo planuti.
Reci mu to, vrisnula je u sebi.
Ali nije se mogla prisiliti.
„Predomislit ćeš se, Lia. Ne sumnjam u to“, rekao je i uputio joj svoj
uvježbani, samouvjereni smiješak kako bi prikrio vlastito razočaranje.
Prošao je prstom od njezina grla prema dolje do nabreklih grudi, a zatim se
spustio još niže. Nije mogla disati dok je čekala da je dodirne tamo gdje joj je
to bilo najpotrebnije.
Umjesto da je spusti, Shane je podignuo ruku, jedva dodirujući njezine bolne,
tvrde bradavice te joj potom dotaknuo donju usnicu.
„Kad napokon dođeš k meni i priznaš mi da me želiš, izgrist ću svaki
milimetar tvoje kože. Usisat ću ti usnama te napete bradavice, a ti ćeš pritom
vrištati od zadovoljstva. Na kraju ću uroniti duboko u tebe i svaki put iznova
dovoditi te do orgazma.
Lia je osjetila kako drhti dok ga je slušala. Bila je zahvalna što je bila u vodi
jer su joj koljena treperila. Jedna riječ i mogla bi imati sve o čemu je
govorio. Shane joj se nasmiješio, svjestan da ona prolazi kroz pravu torturu.
Bez riječi je zaronio i otplivao na drugu stranu. Plivao je ispod slapa sve dok
joj nije nestao s vidika.
Bila je ispunjena bijesom jer ju je ostavio. Što sije, dovraga, on umišljao?
„Nadam se da se dobro zabavljaš sam sa sobom!“ uzviknula je i potom izišla
iz vode.
Odjednom je plivanje izgubilo čar pa se popela na stijenu da se osuši, ne
pokušavajući sakriti svoje golo tijelo. Dovraga s njim. Bilo bi dobro da vidi što
propušta.
Naravno, ona je bila ta koja ga je odbila. No, bila je to samo tehnička stvar.
Dala mu je do znanja da ga želi, samo ne naglas.

63
 Nakon što se osušila, još uvijek nije vidjela Shanea pa je ustala i odjenula se.
Nije ga namjeravala čekati. Bila je gladna, tijelo joj je gorjelo i pomislila je da je
najbolje da se na neko vrijeme razdvoje.
Šteta što su zaglavili kao jedine dvije osobe na ovom pustom otoku.
Znala je da bi bilo nepromišljeno da sama odluta, ali nije ju bilo briga. Dosad
nije uočila tragove grabežljivaca pa je bila uvjerena da nema nikakve opasnosti.
Ostavila je torbu i vratila se stazom kojom su došli ovamo, onom istom koju
je Shane počistio da se mogu lakše kretati. Očajnički je trebala nešto slatko.
Šetala je uokolo, nesvjesna koliko se udaljila od slapa, ali je uskoro naletjela
na nekoliko stabala s voćem. Uzbuđeno je posegnula za zrelim mangom. Dan je
odmah postao bolji.
Kada je kušala svježe voće, osmjehnula se, a slatki sok cijedio joj se niz bradu.
Barem je tako mislila dok nije začula glasan zvuk groma. A onda se nad njom
otvorilo nebo.

64
 ČETRNAESTO
POGLAVLJE

Rachel

achel je držala hladno dno čaše s konjakom i naslonila se na balkonsku

R ogradu. Zar je njezina ruka isijavala toliku toplinu na hladan kristal?
Oči su joj bile uplašene dok se u njoj odvijala prava borba. Možda je malo
pretjerala s pićem, ali ono joj je davalo hrabrost da učini ono što je naumila. Znala
je da je to glupo, ali u suprotnom, kada ne bi prihvatila poziv u njegovim očima,
požalila bi svoju odluku čim bi svanulo jutro.
Željela je tog muškarca kojeg je tek upoznala, s očajem koji je graničio s
opsesijom. Nikad nije osjetila tako intenzivnu žudnju prema nepoznatom
muškarcu, ali tijekom večeri gotovo se zaljubila u način na koji je pričao, u njegov
naglasak i te neobično lijepe oči.
Htjela je osjetiti njegovo tijelo te mu je uputila pogled kojim mu je to dala do
znanja. Srećom, Ian nije bio glup. Odmah je shvatio što je odlučila.
Odložio je svoje piće i u trenu zatvorio udaljenost između njih.
„Ti si pravi problem, Rachel“, rekao je. Podignuo je ruku do njezinih usana.
Rachel se ubrzalo disanje dok ju je promatrao svojim mračnim pogledom.
„Mogla bih biti“, šapnula je dok je savijala leđa, pritišćući svoje grudi uz
njegova mišićava prsa.
„Jesi li sigurna da je to ono što želiš? Mislim da se neću moći zaustaviti
jednom kad počnem“, rekao je.
Je li doista sigurna?
„Da, to je ono što želim“, rekla je samouvjereno.
Bez suvišnih riječi, Ian ju je zagrlio i spustio glavu. Rachel je očekivala
vrućinu, požudu, strast - i dobila je i više od toga.
Njegove usne posesivno su tražile njezine i kao da joj je šutke dao do znanja
da mu večeras pripada, da je njegovo vlasništvo. Ona je večeras bila u središtu
njegovih misli i nadala se da ova noć neće tako brzo završiti. Kad bi barem mogla
zaustaviti vrijeme.
Ian se iznenada povukao, a Rachel je primijetila plamen u njegovu pogledu.
Provukao je prst ispod ovratnika njezine košulje i milovao joj ključnu kost, sve
do prsa.
65
 Polako je otkopčavao njezinu bluzu, jedan po jedan gumb, kao da mu se ni
najmanje ne žuri. Bilo je to pravo mučenje. Željela je osjetiti njegove ruke na
svojoj koži, a ne na odjeći. Posegnula je kako bi mu pomogla, ali uhvatio ju je za
ruku i odmahnuo glavom.
Rachel je spustila ruke i naslonila se na visoku ogradu, dopuštajući mu da
nastavi sa svojim zavođenjem.
„Molim te, Iane“, preklinjala je. Htjela je osjetiti njegove dlanove na svojem
tijelu, žudjela je za njegovim usnama.
„Što želiš, Rachel?“
Oh, njegov tihi, promukli glas ugrijao je njeno tijelo.
„Molim te, dotakni me“, uzviknula je nestrpljivo.
„Dodirujem te, Rachel“, rekao je i pustio da joj košulja klizne niz ruke i padne
na pod.
„Želim više“, zahtijevala je, osjećajući kako joj topli povjetarac miluje čipku
na grudnjaku koja je jedva prekrivala njezine tvrde bradavice. Rachel je osjetila
pravu žensku snagu dok je Ian vatrenim pogledom promatrao njezino tijelo.
Postala je suviše nestrpljiva i prije nego što ju je uspio zaustaviti, otkopčala je
grudnjak, oslobodivši svoje bolne grudi. Zastenjala je kada je primijetila njegov
pogled na svojim bradavicama.
„Savršena si“, rekao je šokirano zbog čega su joj koljena zadrhtala. Ne, nije
se sramila svojeg tijela, ali zbog načina na koji ju je on promatrao te večeri
se osjećala poput božice.
„A ti imaš previše odjeće na sebi pa ti ne mogu uzvratiti komplimentom“,
rekla je hrapavim glasom, nadajući se da joj glas zvuči zadirkujuće premda je bila
previše uzbuđena da bi to izvela.
Ian je zgrabio svoju košulju i poderao je bez razmišljanja. Zvuk kidanja
materijala samo je pojačao njezino uzbuđenje. U trenu je ostao samo u crnim
boksericama. Izgledao je poput nekog super modela.
„Oh, da, Iane, ti si zaista neodoljiv“, dahtala je, promatrajući njegovu
impresivnu muškost koja se skrivala iza bokserica. Ispružila je ruku kako bi
uklonila i tu posljednju barijeru, ali ju je Ian zaustavio i nasmiješio se.
„Dame imaju prednost.“
Rachel nije namjeravala raspravljati se s njim. Otkopčala je suknju i skliznula
iz nje, zatim se prebacila na svoje gaćice, ali ju je ponovno zaustavio.
„Ne. Nevjerojatna si baš ovako“, rekao je, pogledom joj milujući tijelo.
Primio ju je za bokove i privukao je k sebi. Oslanjao se svojim tvrdim spolovilom
uz njezin trbuh. Potom ju je, bez ikakvog napora, podignuo i naslonio je na visoku
ogradu. Gurao je bokove prema naprijed i pritiskao svoj penis uz njezinu vrućinu.
Osjećala je kako joj bradavice pulsiraju od potrebe da ih dotakne. Ian se
usnama spustio niz njezinu čeljust, a potom jezikom kružio oko njezine dojke.

66
 „Molim te“, zazivala je, zahtijevajući od njega da okonča ovu torturu. Zašto
joj ne bi pružio ono što joj je toliko trebalo?
Kad je napokon bila spremna uhvatiti ga za glavu i prisiliti ga da učini ono
što je cijelo vrijeme priželjkivala, Ian je otvorio usta i usisao njezinu bradavicu, a
Rachel je zabacila glavu, uživajući u čistom blaženstvu.
„Još!“
Nikad još nije osjetila tako snažnu požudu i strast. Obuhvatila se nogama oko
njegova struka. Nikad nije mogla ni zamisliti da bi mogla ovako snažno gorjeti za
nekim muškarcem. Nikad nije neozbiljno shvaćala seks! No, u ovom je trenutku
bila zahvalna što je odlučila prekršiti vlastita pravila i prepustiti se čistom užitku.
Ian joj je nastavio pružati zadovoljstvo, stišćući joj bujne grudi i istodobno
usisavajući čas jednu, čas drugu bradavicu.
„Nasloni se“, naredio je.
Rachel nije ni pomislila proturječiti mu. Naslonila se na ogradu, čvrsto se
držeći za nju dok se Ian usnama spuštao niz njezin trbuh, milujući joj jezikom
drhtavo tijelo.
Kad se spustio do ruba njezinih gaćica, mislila je da će ih odmah skinuti, ali
on ju je poljubio preko tkanine, mokrim jezikom klizeći niz čipku. Poskočila
je kada je usisao njezino nabreklo meso kroz čipku, a tijelo joj je gotovo
eksplodiralo uslijed dodira njegovih vještih usana.
Raširio joj je bedra, klizeći jezikom po njezinim stidnim usnama preko gaćica.
Kad je odmaknuo čipku, dodirnuo ju je jezikom tamo gdje je najviše trebala,
odvodeći ju u posve novo carstvo užitaka. „Da“, zastenjala je dok se prstima
čvrsto držala za ogradu.
Njegov jezik utonuo je u nju, trljajući je na načine koje nikad nije mogla ni
zamisliti. Podignuo je drugu ruku i svukao joj gaćice ostavljajući je potpuno golu
i ranjivu.
„Imaš okus najboljeg vina“, rekao je prije nego što je spustio usne i odaslao
je u visine. Njezino je tijelo drhtalo iznova i iznova, ni sama nije znala jesu li
prošle sekunde, minute, sati - nije znala ništa. Znala je da lebdi i nadala se da se
neće tako brzo vratiti u stvarnost.
Čvrsto joj je stiskao stražnjicu dok je jezikom trljao njezino meso, a Rachel
se još jednom približavala vrhuncu.
Što je ovo bilo? Nije razumjela. Nikad nije mogla svršiti više od jednom.
Uvijek ju je boljelo kada bi je muškarac dotaknuo odmah nakon orgazma, ali
ovaj put je bilo drukčije. Ona je bila spremna za još.
Do ovog trenutka nikad nije ni s kim otišla toliko daleko. Da, bilo je vrijeme
da se opusti i napokon iskusi ono o čemu su joj mnogi govorili. Zašto je tako
dugo čekala da doživi ovako nešto?
Zato što dosad nije pronašla pravog muškarca koji bi je mogao zadovoljiti.

67
 „Da, Rachel, opusti se“, rekao je, podignuvši glavu na sekundu.
Rachel se ponovno vinula u visine kada je stavio svoja dva prsta duboko u
nju. Osjećala se potpuno ogoljenom.
„O, Iane...“, zastenjala je kad se napokon uspravio.
„Imamo cijelu noć, Rachel, ali sada moram osjetiti kako me tvoje vruće meso
steže“, rekao je i jednim brzim pokretom ušao u nju. Osjetila je oštar ubod, ali
nije mu to ničim odala. Više nije bila djevojčica.
Negdje putem izgubio je bokserice i Rachel je nakratko bila razočarana što ga
nije vidjela u punom sjaju, ali onda se izvukao i ponovno ušao u nju, a njezino
razočaranje u trenu je isparilo.
Zagledala se u blistave zvijezde visoko na nebu, osluškujući šum valova u
daljini. Nitko ih nije mogao vidjeti, a ona je uživala biti s njim na otvorenom
balkonu, obasjana samo sramežljivom mjesečevom svjetlosti.
„O, moja slatka Rachel“, Ian joj je tepao dok je polako uranjao u nju.
Rachel je podignula noge i obavila ih oko njegova torza.
„Da, tako je tvrd“, uzviknula je Rachel dok se Ian snažno zabijao u nju, vodeći
njezino tijelo prema još jednom nestvarnom orgazmu.
„Tako si prokleto lijepa“, zarežao je, ubrzavši pokrete. Jednom rukom uhvatio
ju je za bok, a drugom joj je milovao grudi.
Rachel je bila na vrhuncu i glasno je zajecala kada je začula njegovo stenjanje
dok je svršavao u nju.
Preplavljeni valovima snažnih orgazama, Ian i Rachel polako su dolazili k
sebi.
Zajecala je kad se izvukao iz nje, ali nije imala snage zadržati se na nogama.
Srećom, Ian ju je podignuo u naručje i smjestio je na svoj krevet. Privukao ju je
k sebi i položio njezinu glavu na svoja prsa, istodobno joj milujući leđa..
Očekivala je da će Ian odmah zaspati, zadovoljan onim što je dobio od nje.
No, iznenada je savio ruku oko njezine stražnjice i Rachel je shvatila da je
njegov penis ponovno krut.
Rachel je ponovno živnula kada je ugledala vatru u njegovim očima.
„Nisi valjda pomislila da smo gotovi?“ upitao je.
Oh, ovo će biti jako dobra noć.

68
 PETNAESTO
POGLAVLJE

Ari

Slobodno ostani ovdje i pregledaj dnevnik do kraja. U kuhinjskom

ormariću ima žitarica, voće je narezano u hladnjaku, a kava je na
štednjaku. Imam poslovnih obaveza ostatak dana, ali ovdje je moj broj u
slučaju da me zatrebaš. Ostavit ću sve i doći k tebi ako me nazoveš. Usput,
bilo mi je potrebno vraški mnogo kontrole dok sam ti svlačio odjeću da
ne uronim u tvoje vlažne nabore. Praktički sam osjećao tvoj okus na
jeziku dok sam zamišljao tvoju prekrasnu mačkicu. Želim te, trebam i
svjestan sam da sam nepotpun bez tebe. Pristaneš li na to, natjerat ću te
da izvikuješ moje ime u ekstazi. Mislim na tebe. Uzbuđuješ me. Spreman
sam te uzeti. Bilo kad. Bilo gdje.

Rafe
Ari nije vidjela to pismo. Nije znala što je Rafe napisao u naletu žudnje jer su
mu se umiješale drukčije misli. Prisjetio se da je Ari romantična, da bi se
prema njoj trebao ponašati kao prema dami, a ne tretirati je samo kao ukras za
svoj krevet. Kako je opet tako pogriješio? To pismo bi joj vjerojatno prisjelo. Bilo
je surovo i grubo i odnosilo se isključivo na njezino tijelo. Stoga ga je uništio i
pokušao još jednom. Uz doručak i rješavanje poslovnih pitanja, počeo je pisati
novo pismo.

Odbacit ću sve zbog tvojeg poziva. Moraš znati da sam se jedva

suzdržavao kako bih udovoljio tvojem zahtjevu da te ne dotaknem.
Osjećam bol u svakom djeliću svojeg tijela. Želim te, trebam i bez tebe
sam nepotpun čovjek. Biti u istoj sobi s tobom bilo je veličanstveno bolno
i nadam se da to možemo ponoviti. Bilo kad. Bilo gdje.

S ljubavlju, Rafe
Ari je pogledala rukom ispisanu bilješku i jednu orhideju koja je ležala na
Rafeovu netaknutom jastuku. Osjetila je žudnju. Ne. Ne. Ne. Što joj je to radio?
Već je jednom prošla ovim putem i bila je to potpuna katastrofa.

69
 Nije se predati vlastitim pobudama. Učini li to, vratit će se korak unatrag.
Trebala je svoju slobodu. No, glas u njezinoj glavi govorio joj je da je ovaj put
drukčije. Bio je drukčiji.
„Uvijek kažu da su se promijenili!“ viknula je na sebe, a zatim se osvrnula u
praznoj sobi, osjećajući se kao budala. Počela je razgovarati s glasovima u
glavi. Ovo nije zdravo, ona nije prisebna.
Ari je ustala iz njegova kreveta. Od trenutka kad se probudila znala je gdje se
nalazi. Jednom kad žena spava s muškarcem poput Rafea, njegov miris zauvijek
ostaje s njom. Nije morala otvoriti oči da bi znala da je u njegovu krevetu. Ono
što nije znala jest je li i on bio tamo.
Ari to nije htjela priznati, ali bila je pomalo razočarana što je njegova strana
kreveta bila netaknuta. Bila je tako neodlučna i to ju je ljutilo. Prije dvije godine
sve je bilo drukčije - bila je dovoljno snažna da se udalji od njega. No, tada je bio
arogantan, želio je da mu se pokori. Bilo je teško otići od njega, ali očito ne i
nemoguće.
Ovaj novi Rafe uništavao je njezinu snagu. Imao je novi pristup u namjeri da
je civilizirano zavede. Da, znala je da mu želi reći „da“ i pasti mu u naručje.
Sramila se što razmišlja tako, ali nije htjela osjećati krivnju zbog donesene odluke.
Bilo bi joj lakše da može kriviti njega.
To ju je činilo slabom.
Ari je u kupaonici pronašla rezervnu odjeću u svojoj veličini i bila je sigurna
da će joj se svidjeti ono što je izabrao. Ništa nije prepuštao slučaju. Njezin
omiljeni šampon, gel za tuširanje i losion... sve je bilo tamo.
Trebala bi otići, uzeti torbicu i svoju aktovku i jednostavno se vratiti kući,
pomislila je u sebi. No, tada joj se na usnama razvukao zločesti osmijeh.
Bila je toliko okupirana pokušajima da mu se odupre, da se obrani od njega,
da joj nije palo na pamet da bi možda trebala promijeniti taktiku. Možda je
sada napokon vrijeme za napad. Rafe je rekao da je namjerava zavesti. No, dobro,
ali trebala bi se uvjeriti jesu li njegove namjere iskrene. Ako ga izazove, hoće li
postati onaj stari Rafe, bezosjećajan i arogantan? Pokaže li joj da se ipak nije
promijenio, hoće li ta spoznaja olakšati njezinu odluku?
Bilo je vrijeme da to dozna.
Svukla je odjeću i ostavila je, zajedno s gaćicama, na podu kupaonice.
Uključila je tuš i namjestila vruću vodu koja joj je gotovo opekla kožu, nanijevši
pozamašnu količinu šampona i gela za tuširanje.
Nakon tuširanja, koža joj je bila crvena, a kupaonica je mirisala na nju.
Nanijela je na tijelo losion i ostavila malo kreme iza slavine kako bi kupaonica
što dulje mirisala na nju, a zatim je odjenula odjeću koju joj je Rafe pripremio.
Napustila je kupaonicu i ušla u njegovu sobu. Voljela bi da još jednom može
sjesti i pregledati stranice dnevnika, ali nije htjela riskirati ako se Rafe ranije

70
pojavi. S čežnjom je pogledala prema starim papirima u kožnom omotu i krenula
van.
Neka igre započnu.

***

Bi li je trebao nazvati? Mogao bi poslati e-mail. Ne. Loptica je ovaj put na njezinoj
strani. Napisao joj je lijepu poruku, ostavio joj odjeću, omiljene proizvode
za tuširanje i doručak. Bilo bi pošteno da ga barem nazove i zahvali mu.
Zar ne?
Da. Svatko bi to učinio na njezinu mjestu. Bio je pažljiv i ljubazan prema njoj,
nije apsolutno ništa zahtijevao. Dovraga, zaslužio je divovsku zlatnu medalju jer
je večer prije nije dotaknuo. Nije joj bilo lako odoljeti, ali on je otišao iz sobe.
Zaslužio je prokletu nagradu!
Rafe je i dalje gledao u svoj mobitel kao da će ga tako natjerati da zazvoni.
Ovo je zbilja smiješno. Koračao je svojim uredom, iznerviran što je dopustio
toj ženi da toliko utječe na njega. Više nije bio onaj miran, hladan i staložen
čovjek.
„Gospodine Palazzo, imate poziv na liniji tri.“
Rafeovi otkucaji srca ubrzali su dok je gledao u telefon na stolu. Dao joj je
svoj broj mobitela, ali ne i poslovnog telefona. Nije mijenjao broj u posljednje
dvije godine, ali bio je siguran da je to prvo što je izbrisala s mobitela kad je otišla
od njega.
Možda ga je zvala u ured.
„Za ime Boga!“ progunđao je dok je prilazio stolu. Podignuo je slušalicu i
javio se. „Rafe Palazzo“, rekao je oštrim tonom.
Ne, to nije bila Ari. Bio je to njegov poslovni menadžer i Rafe se zavalio u
stolac dok se pripremao za jednosatni poziv. Posao. Ovo je bilo dobro. Ovo će
mu skrenuti misli s Ari.
Začuo je vibriranje svojeg mobitela na stolu i nakratko je bacio pogled prema
njemu. Tada je shvatio da je ondje i Arina poruka među obavijestima. Nije
dalje slušao svojeg menadžera nego je odmah primio mobitel i otvorio njezinu
poruku.
Sviđaju mi se gaćice. Plava boja dobro pristaje mojem tenu. Upravo ih imam
na sebi. Hvala.
Rafe je stisnuo tipku mute na telefonu i utišao glas svojeg menadžera. Što je
ovo značilo? Je li mu htjela reći hvala? Što to znači?
„Steve, moram ići!“ Rafe se nakratko javio i potom brzo poklopio slušalicu,
prekinuvši Stevea u pola rečenice. Potom je pozvao svoju tajnicu. Radila je za

71
njega više od deset godina i bila je naviknuta na njegova neobična pitanja. Bila
mu je poput druge majke ili barem tete. Mogao joj je vjerovati.
„Da, gospodine Palazzo?“
Prvi put u životu Rafe je osjetio kako mu se obrazi zagrijavaju. Bilo ga je
sram. Nina ga je začuđeno promatrala.
„Je li sve u redu, gospodine Palazzo?“
Sjajno. Očito je bila spremna pozvati mu hitnu pomoć. Zar je izgledao toliko
izbezumljeno da ona nije bila sigurna ima li srčani udar ili neku drugu
tegobu? Okrenula se da obavi poziv, pomislio je u sebi i tada je napokon pronašao
vlastiti glas.
„Ne. Ne! Dobro sam“, rekao je i Nina se ponovno okrenula prema njemu.
„O.K.“, rekla je. I dalje je izgledala kao da mu ne vjeruje.
„Samo trebam savjet od tebe“, promrmljao je, a zatim odmahnuo glavom.
Rafe se nikad nije tako ponašao. Nikad nije bio neodlučan. Bio je čovjek koji je
bez oklijevanja donosio odluke. Spoznaja da ne zna što Ari osjeća prema njemu
posve ga je promijenila, a to mu se uopće nije svidjelo.
„Kakav savjet?“ Mogao je shvatiti njezinu zbunjenost.
„Dobio sam ovu poruku od Ari i ne znam kako je protumačiti.“ Govorio je
odlučno, nadajući se da će zvučati samouvjereno, ali prema znalačkom pogledu
u Nininim očima imao je osjećaj da je nije prevario.
„Rado bih vidjela o čemu se radi“, rekla je i došla do njegova stola. Rafe joj
je predao svoj mobitel. Toliko je dugo gledala poruku da je Rafe poželio
zgrabiti svoj mobitel, ali pitao ju je za savjet i sad je morao čekati. Kad je napokon
podignula pogled, nasmiješila se.
„Ona flertuje s tobom“, rekla mu je Nina.
„Flertuje?“ začuđeno ju je pogledao.
„Da. Moraš joj uzvratiti poruku.“
Nina je bila ondje kada ga je bivša supruga prevarila i dok je svoje ljubavne
veze održavao kao da se radi o poslovnim transakcijama. Razumjela ga je bolje
od većine ljudi. Znao je da se razočarala u njemu, ali nije ga bilo briga. To je bio
njegov život. Ako joj se nešto nije sviđalo, znala je gdje su vrata.
Međutim, Ari joj se sviđala. Ari se svima sviđala, uključujući njegove
roditelje i sestre. Ari je bila posebna.
„Pa što da napišem?“
„Šališ se, Rafe? Ne znaš koketirati sa ženom?“ rekla je ogorčeno. Nikad ga
još nije oslovila imenom. Nina je uvijek bila vrlo profesionalna.
„Naravno da znam! Dovraga, mogu imati gotovo svaku ženu koju poželim.
Jedan pogled i moje su“, rekao je s osmijehom na licu. Činilo se da je Ari iznimka.
Premda su oboje toga bili svjesni, nisu to komentirali.

72
 „Dobro. Ako možeš imati svaku ženu koju poželiš, kako ih osvajaš?“
Rafe je bio potpuno izgubljen. Nije znao odgovor na to pitanje. Nikad se još
nije morao potruditi da osvoji neku ženu. Žene su mu same prilazile.
„Ja sam očito simpatičan i privlačan momak“, rekao je i drsko se osmjehnuo.
„Molim te!“ odbrusila je i napravila grimasu.
„Ali jesam“, inzistirao je. Zavalio se u stolac i odmjerio je pogledom.
„Fino. U tom slučaju nije ti potrebna moja pomoć“, rekla je i krenula prema
vratima.
„Nina, žao mi je“, rekao je, nadajući se da ga neće ostaviti na cjedilu.
Okrenula se, ali nije izgledala kao da mu je spremna pomoći. Prekrižila je ruke na
prsima i zagledala se u njega s podignutom obrvom.
„Što da joj odgovorim?“ pitao je.
„Rafe Palazzo, neću ti pomoći se poigravaš s tom ženom. Ari mi je jako draga.
Pronađeš li pravi odgovor, to će te učiniti boljim čovjekom.“
Okrenula se i izišla iz sobe. Rafe je slušao kako za sobom tiho zatvara vrata,
a zatim se zagledao u ekran svojeg mobitela.
Flert. O. K. Mogao se nositi s time. Htjela je romantiku i prave riječi. Ta on
je majstor za takve stvari.
Dok sam ih kupovao, zamišljao sam kako svlačim tu čipku s tvojeg tijela. I da,
ja sam ih osobno odabrao, dodirivao sam prstima čipkastu tkaninu, zamišljajući
te u njima. Dođi k meni večeras i svući ću te polako, prelazeći prstima po svakom
milimetru tvoje nježne kože.
Tako. To je bilo dobro. Sigurno nije htjela čitati srcedrapajuće poruke. Jasno.
Naslonio se i čekao odgovor. Potpuno je zaboravio na posao. Zazvonio mu je
telefon, ali je odmah preusmjerio poziv. Trenutačno je u njegovu središtu pažnje
bila jedino ova nova igra koju je Ari započela.
Mislila sam da si pristao da nema diranja.
Rafe se nacerio.
Taj dogovor vrijedio je samo za jednu noć, Ari. Planiram dotaknuti svaki
centimetar tvojeg tijela - opet i opet i opet...
Rafe se uzbudio kad je zatvorio oči, prisjećajući se njezinih grudi, slatke
stražnjice i definiranih nogu. Bila je savršena i uskoro je mora imati.
Uskoro mu je mobitel opet zavibrirao.
Hvala na darovima, ali večeras imam dogovoren spoj. Možda neki drugi put...
Rafea je preplavila snažna ljubomora. Pomislio je zahtijevati da odmah otkaže
taj spoj. Pripadala je samo njemu i nijedan drugi muškarac nije je smio dotaknuti.
Počeo je tipkati to što mu je prvo palo na pamet, ali se pribrao prije nego što
je poslao poruku. Kada bi joj to rekao, odmah bi je izgubio.
Ne. Ako se Ari želi igrati, dokazat će joj da on uvijek pobjeđuje.

73
Umjesto da joj odgovori, uzeo je drugi mobitel i obavio poziv.
Njegovi planovi za večeras upravo su se promijenili.

74
 ŠESNAESTO
POGLAVLJE

Lia

iša je pljuštala, kao da se nebo otvorilo nad malini otokom. Lia je vidjela tek
K nekoliko metara ispred sebe dok je polako teturala kroz grmlje i drveće, a u
njoj se gomilao strah.
Što ako se izgubila? Što ako je Shane više neće moći pronaći?
Njezina narav na kraju bi je mogla stajati prerane smrti. Njezina tvrdoglavost
ovoga puta prešla je sve granice.
Nadala se da je krenula u pravom smjeru i da će sve dobro završiti. Kada je
još jedan grom udario negdje iznad njezine glave, pomislila je u sebi kako bi to
mogao biti negativan odgovor na njezine molitve.

***

Shane se dovoljno dugo ljutio. Izišao je iz duboke spilje u kojoj je plivao i odmah
potražio Liju. Zabrinuo se kada je ugledao nebo. Kiša će se spustiti svakog
trenutka. Predugo se zadržao unutra.
„Lia!“
Nije ju mogao vidjeti. Nije valjda bila toliko neodgovorna da sama odluta,
unatoč oluji koja se spremala. Što ako je otišla puno ranije? Možda je nakon
njihove rasprave krenula u potragu za hranom? Uostalom, to im je bio cilj kada
su krenuli s plaže prema unutrašnjosti otoka. No, bio je previše bijesan zbog
njezina ponašanja i posve je zaboravio na to. Sve u svemu, njegov pothvat nije
urodio plodom. Štoviše, ispao je prava katastrofa.
Shane je brzo izišao iz vode i zgrabio torbu. Odjurio je do spilje iza slapa i
ondje ostavio torbu na sigurnom.
Potom je požurio natrag i odjenuo se. Bio je izvan sebe kada je shvatio da je
Lia zaista odlutala. Djelomice je sama snosila krivnju zbog svoje tvrdoglavosti, ali
nije mogao negirati da je i sam odgovoran. Mogla je biti bilo gdje sada kad je
oluja bila nadomak otoka. Nadao se da se nije vratila na plažu.

75
 Dok je vjetar sve snažnije puhao, probijao se kroz raslinje, svako toliko
izvikujući njezino ime. Iznenada, kiša se spustila, a na nebu su zabljesnule munje.
Morao ju je pronaći i vratiti se na sigurno u spilju.
Prošao je pokraj stabla s voćem i usput zgrabio nekoliko plodova, ne
zaustavljajući se ni na trenutak.
Dok se kretao prema naprijed, osjećao je peckanje na licu. Niske grane drveća
udarale su ga dok se neumorno probijao dalje. Nije bio siguran kako će je pronaći,
ali znao je da odustanak od potrage nije opcija. Nastavio je tragati za njom.
I kad je pomislio da će cijelu noć lutati gustom šumom, primijetio je ispred
sebe nešto ružičasto. To je vjerojatno njezina odjeća. Srce mu je zastalo dok
se probijao u tom smjeru. Molim te, rekao je u sebi.
To je morala biti ona. Kad se približio, zatekao je Liju pogrbljenu na zemlji.
Preplavio ga je strah, ali tada je vidio da se kreće i odmah je planuo. Kako
se usuđuje tako ga prestrašiti!
„Što si, dovraga, mislila kad si odlutala?“ vikao je.
Lia se trznula kada je začula njegov glas.
„Razmišljala sam o tome da pobjegnem što dalje od tebe, ti odrasla svinjo“,
odgovorila je bijesno.
„Moramo odmah krenuti. Ova oluja se pogoršava“, rekao je. Uhvatio ju je za
ruku i pomogao joj da ustane. Mogli su nastaviti raspravu na sigurnom.
Shane se zapanjio kad je zabila pete u zemlju, opirući mu se. „Radije bih
ostala ovdje na kiši nego da mi ti naređuješ, Shane Graysone!“
Ovo je bila ludost. Možda je pojela neku čudnu biljku i dobila reakciju. To
mu je jedino imalo smisla. Što god bilo, morao je to okončati.
„Lia, brojim do tri...“
„I što ćeš onda?“ odbrusila je. Istodobno je u blizini zasjala munja.
„Uskoro ćeš doznati ako se ne pokreneš. Jedan, dva... Ma zajebi ovo“,
odbrusio je dok ju je hvatao za struk i prebacivao preko ramena.
„Shane Graysone, da si me istog trena spustio“, zahtijevala je kad se Shane
počeo kretati natrag putem kojim je došao. Jedino o čemu je razmišljao bila
je suha i sigurna spilja i hrana koju je morao što prije unijeti u svoj želudac. No,
kada je pokraj svojeg lica ugledao zamamne obline njezine stražnjice, Shanea je
preplavila požuda.
„Neću te spustiti, stoga šuti i uživaj u vožnji“, dobacio joj je.
„Shane!“
„Ah, dušo, tvoje mlataranje me samo dodatno uzbuđuje“, rekao je, a
raspoloženje mu se naglo promijenilo dok ju je nosio kroz šumu. Pomalo se
osjećao kao spiljski čovjek koji je zahtijevao svoju nagradu. Kad je ponovno
zagrmjelo, Shane je ubrzao korak.

76
 Skrenuo je iza ugla i ugledao stazu koja je vodila do jezera i spilje. Ispustio je
uzdah olakšanja. Hitno su trebali sklonište. Znao je da će Lia sa svojim
pandžama skočiti na njega onog trena kad je spusti na tlo, ali vrijedilo je. Bila je
lagana poput pera i uživao je u toplini njezina tijela dok ju je nosio kroz oluju.
Sve ovo očito je bio uvod u jednu eksplozivnu noć. Nakon nekoliko sati
razmišljanja, znao je da će je uzeti. Uskoro će ga ona preklinjati, ali ovaj put neće
čekati da ona napravi prvi potez.
Shane je stigao do spilje i premda su mogli zaobići slap, Shane je odlučio
proći najbržim putem kroz vodu. Ionako su već bili mokri. Bez prethodnog
upozorenja, Shane se spustio u vodu do struka i prošao kroz gust mlaz slapa.
Lia je vikala, ali njeni povici pretvorili su se u žubor kad je progutala malo
slatke vode. Spustio ju je u vodu, nadajući se da će imati dovoljno vremena da se
spremi za udar.
„Izgrist ću te do krvi“, vikala je i poletjela prema njemu.
Shane je bio i više nego spreman za igru dok je promatrao natopljenu majicu
na njezinim grudima.
S lakoćom ju je zaustavio, ne dopuštajući joj da mu opali šamar. Zavrtio ih je
i gurnuo je prema glatkim zidovima spilje. Zarobio joj je usne i ugurao joj jezik.
Čvrsto joj je pridržavao ruke uz bokove, produbivši poljubac. Nije joj pružao
priliku da se povuče. Oboje su ovo trebali. Bio je to jedini način da krenu
naprijed. Ono što su imali nije bilo moguće zaustaviti i što prije Lia to shvati, bit
će bolje za oboje.
„Shane“, zajecala je kad se njezin bijes pretvorio u strast. Možda je mislila da
ga prezire, ali njezino tijelo govorilo je drukčije.
„Hoćeš li se napokon ponašati normalno?“ pitao je kad se povukao.
Brzo je podignula dlan i ošamarila ga po obrazu. Mogao bi se složiti da je to
zaslužio. Zaista joj se nije trebao rugati. Zapravo, jednom kad ova noć
završi, ispričat će joj se zbog svojeg ponašanja. Nije se ponašao kao kavalir, ali
jednostavno si nije mogao pomoći u njezinoj nazočnosti. Nijedna druga žena u
njemu nije mogla izazvati tako snažne emocije.
„Ne u ovom životu“, protisnula je kroz zube.
„Oh, Lia, draga, večeras ćemo napraviti našu vlastitu grmljavinu“, obećao joj
je i protrljao čeljust. Zaista je uložila snagu u taj udarac.
„Pun si sebe, Shane. Jedina grmljavina koju ćeš čuti odvijat će se izvan ovih
zidina“, rekla je, ali drhtaj u njezinu glasu dao mu je do znanja da je bila
itekako svjesna kamo ovo vodi.
Vani se brzo mračilo pa ju je Shane pustio i prebacio se na zadatak da složi
njihov šator - šator u kojem će voditi ljubav cijelu noć. Odmah je osjetio napetost
u donjem dijelu tijela. Još samo malo, pomislio je u sebi.

77
 Dobacio je Liji vreću s goveđom salamom. Znao je da će joj biti potrebna
snaga za ono što slijedi.
„Koji je smisao šatora? Ionako smo u spilji“, rekla je Lia.
„Ti slobodno spavaj izvan šatora. Ja bih radije da izbjegao da mi paukovi
hodaju po tijelu cijele noći“, rekao je s osmjehom na licu.
Lia je zašutjela. Osvrnula se oko sebe i počela trljati kožu na rukama.
Shane je odlučio zapaliti samo jednu. Morali su štedjeti. Uz malo sreće,
uskoro će biti spašeni, ali dok ne prestane kiša, zarobljeni su u toj spilji gdje ih
nitko ne može pronaći. Hmmmm.
Da, želio je da ih netko što prije spasi, ali imati Liju nekoliko dana za sebe
nije bila loša stvar, pomislio je. Nakon nekog vremena bila bi prisiljena priznati
kamo vodi sve ovo što se događa između njih dvoje.
Kad je završio, ustao je i zagledao u nju, jedva joj raspoznajući lice u
polumraku. „Prokletstvo, ti si doista neodoljiva“, rekao je, promatrajući siluetu
njezina tijela u mračnoj unutrašnjosti spilje.
Lia ga je začuđeno pogledala, ali ovaj put nije se radilo o tome da je želi
podčiniti. On je doista bio oduševljen njome.
„Shane...“, započela je tiho.
„Vrijeme je da makneš tu odjeću sa sebe, Lia. Ne želimo da dobiješ upalu
pluća“, rekao je dok je pogledom prelazio preko njezinih prsa.
Namrgodila se. „Ne pada mi na pamet ponovno se skidati pred tobom, a
mislim da ne trebam brinuti za upalu pluća dok je ovako toplo u spilji“, rekla je,
zadrhtavši zbog njegova prodornog pogleda.
Shane se nasmijao i krenuo naprijed. Obožavao je kad se pretvarala da ne mari
za njega.

78
 SEDAMNAESTO
POGLAVLJE

Rachel

e. Sve radiš pogrešno“, uzviknula je Rachel, hihoćući se.

N Iza njih je bilo pet dana potpunog blaženstva i premda je znala da se njihovo
zajedničko vrijeme bliži kraju, odbijala je razmišljati o tome. Svakim danom
sve se više vezala za njega, ali je odlučno potiskivala svoje osjećaje. Nije se mogla
usredotočiti na ono što joj donosi sutra. Živjela je samo za ovaj trenutak u kojem
su bili zajedno.
Ian je bio savršen u svakom pogledu. I njegove male nesavršenosti bile su
neodoljive. Imao je neposlušan pramen kose koji bi uvijek stršao na svoju stranu,
neovisno o tome koliko bi puta počešljao kosu. Na čelu je imao mali ožiljak.
Rachel je htjela čuti kako ga je zaradio, ali znala je da ne smije postavljati
previše pitanja kako se ne bi vezala za njega.
Provodili su dane i noći u vođenju ljubavi i nije nikad mogla ni sanjati takve
trenutke. Ian je bio zabavan i smiješan i zbog njega nije nikad htjela napustiti
njegov penthouse u hotelu.
Ali to će se uskoro dogoditi.
Kad njihov provod završi, moći će otići uzdignute glave i ponijeti sa sobom
iskustvo koje će pamtiti do kraja svojeg života. Bila je svjesna u što se upušta i
nije imala namjeru žaliti se zbog svoje odluke.
„Ne znam u čemu griješim. Ovo je jednostavno smiješno“, rekao je Ian
mršteći se.
„Očito se nisi potpuno prepustio igri. Bit je Gusarske uvale borba za prava
tako da postaneš najstrašniji i najpoznatiji gusar na svijetu. Ti se uopće ne
trudiš“, zaključila je dok je skupljala svoje zlatnike. Opet je pobijedila.
„Imam bolje igrice na umu“, rekao joj je Ian. Odmaknuo je ploču i privukao
je u krilo.
„Rekao si da sam te iscrpila“, rekla je sa smiješkom dok mu je ljubila čeljust.
„Kad bih ja rekao takvo što?“ pitao je užasnuto.
„Oh, ne znam. Mislim da je to bilo odmah nakon našeg tuširanja prije
nekoliko sati.“

79
 „Očito sam u tom trenutku bio prava budala. Nikad se ne bih mogao zasititi
tvojeg sjajnog tijela“, rekao je i poljubio je u vrat.
„Mmm. Slobodno nastavi to raditi sljedećih milijun godina“, rekla je,
nagnuvši se prema njegovim usnama i uživajući dok joj je jezikom klizio niz
osjetljivu kožu vrata.
Ponovno ju je uzeo na kauču, a onda su ostali ležati zajedno, zagrljeni i
zadovoljni...
„Bolje da ne zaspiš jer će zidovi opet odzvanjati“, rekao je kroz smijeh.
„Što?“
„Ljudi iz susjednog apartmana lupali su po zidovima jer si glasno hrkala.“
„Ja ne hrčem“, odgovorila je prestravljeno.
„O, vjeruj mi, itekako to radiš“, zadirkivao ju je pritom joj ljubeći vrat.
„To je apsolutno užasna stvar za reći jednoj djevojci, Iane“,rekla je.
„Samo te zadirkujem. Tvoje hrkanje zvuči jako slatko i nježno“, uvjeravao ju
je.
„Ne hrčem i upozoravam te da nisam nježna“, rekla je i uspela se na njega.
Oprostila mu je čim je osjetila komešanje u tijelu.
Ian joj je otvorio vrata za koja nije znala da postoje i nije ga se mogla zasititi
- postala je pohlepna i htjela je cijelo vrijeme uživati u vođenju ljubavi s njim.
„Moramo napustiti ovu sobu barem na neko vrijeme. Mislim da sam
zaboravio kako izgleda ostatak svijeta“, rekao je Ian dok ju je rukama primao za
bokove i pritiskao svoje uzbuđenje uz njezinu toplu jezgru.
„Sretna sam ovdje“, usprotivila se. Preostala su im samo dva dana, a ona nije
bila spremna za rastanak. Tjedan dana jednostavno nije bilo dovoljno.
„I ja sam sretan, ali planiram iznenađenje za tebe“, rekao je, pobudivši njezino
zanimanje. Rachel je oduvijek voljela iznenađenja.
Njegov penis otvrdnuo je i sada ga je polako gurao prema njenoj srži.
Rachel je zastenjala kada je ušao u nju. Da, ovo će joj sigurno nedostajati.
Ian i Rachel polako i nježno vodili su ljubav. Gotovo ju je rasplakao kada se
zagledao duboko u njezine oči dok su se zajedno pomicali.
Preplavio ju je val slatkog zadovoljstva i srušila se na njega, osjećajući
emocionalnu i fizičku iscrpljenost.
Jedan je sat ležala u njegovu naručju, na granici sna i svijesti. Ian ju je milovao
i ljubio joj usne, a potom se napokon uspravio.
„Vrijeme je da izađemo odavde“, rekao je kroz smijeh. „Idi i istuširaj se...
ovaj put sama.“ Pomogao joj je da ustane.
Rachel ga je poslušala i prepustila se toplom tušu. Koliko god nije htjela
napustiti njihovo malo utočište, veselila se svemu što je planirao. Bit će to još

80
jedna zajednička uspomena koju će ponijeti sa sobom jednom kad njezin
ljubavnik zauvijek nestane.
Nisu razgovarali o razmjeni brojeva ni o mogućnosti da se čuju kad završi
ovaj tjedan. To je ionako bio samo kratkotrajni flert, oboje su na to pristali u
početku i znala je da je tako najpametnije.
Misli su joj se raspršile. Njezin se život kretao u posve novom smjeru. Bilo je
vrijeme za povratak u Italiju. Nisu imali zajedničku budućnost. Sve što su mogli
imati bio je povremeni sastanak s vremena na vrijeme u nekim inozemnim
destinacijama. Ideja joj se učinila privlačnom, ali znala je da bi joj to s vremenom
slomilo srce. Bit će teško odvojiti se od Iana nakon tjedan dana, ali sa svakim
novim susretom vjerojatno bi još više žudjela za njim. Ne, ne smije krenuti tim
putem.
Uskoro se vratila u dnevni boravak, odjevena i spremna za polazak i bila je
sretna kada ga je ugledala u hlačama i tamnoplavoj košulji. Izgledao je
nevjerojatno bez obzira na to što je imao na sebi, ali u toj odjeći izgledao je doista
grešno.
„To je bilo brzo. Pretpostavljam da si nestrpljiva“, rekao je kada mu je prišla
i obavila ruke oko njegova vrata.
„Čini se da te se ne mogu zasititi“, odgovorila je, a njezine su usne brzo
pronašle njegove. Ian nije oklijevao. Odmah joj je utisnuo posesivan
poljubac. Oh, kako se taj čovjek znao ljubiti. Rachel se gotovo rastopila.
„Da, moram priznati da si me začarala, Rachel“, rekao je, povukavši se i
zagledavši se u njezine oči. Htjela se odmah vratiti s njim u krevet. „Kakvu to
čaroliju posjeduješ, ženo. Moramo krenuti sada ili ćemo zakasniti“, rekao je i
nježno je odgurnuo, a zatim je odmah primio za ruku, utisnuvši nježan poljubac u
njezine prste kako ne bi pomislila da je odbija.
Izišli su iz sobe i spustili se dizalom, potom odjurili prema stražnjem izlazu
gdje ih je čekala limuzina. Iako je uživala u ekskluzivnoj vožnji, osjećala se zbog
toga frustrirano s obzirom na to da se pokušavala odmaknuti od ekstravagantnog
načina života, pokušavajući se uklopiti u normalno društvo. Ian se,
doduše, koristio svim mogućim adutima u njihovoj maloj, ljubavnoj avanturi i nije
mu mogla to zamjeriti.
„Kamo idemo?“
„To je iznenađenje“, odgovorio je dok su se vozili gradom.
Kada su stigli na heliodrom, upitno ga je pogledala, ali više nije postavljala
pitanja. Ionako joj nije namjeravao reći.
Mnogo je puta dosad letjela s bratom u helikopteru i nije osjećala strah dok
joj je Ian pomagao da se smjesti prije nego što se usredotočio na razgovor s
pilotom. Potom je sjeo pokraj nje i zabava je mogla početi.
No, letjeli su preko oceana, što je Rachel dodatno zbunilo. Očekivala je da će
je odvesti na neko mjesto na Floridi, ali oni su umjesto toga letjeli prema pučini.
81
 Na površini oceana pojavila su se svjetla, a Rachel se nasmiješila kada se
helikopter počeo spuštati na divovsku jahtu usred oceana. Pokraj njegove jahte,
ona njezina brata izgledala je poput manje brodice.
„Ovo je tvoje?“ pitala je. Znala je da je Ian bogat, ali ovo je bila potpuno nova
razina bogatstva, jednaka bogatstvu njezina brata. Rachel je bila iznenađena. Ian
je posjedovao određenu dozu arogancije, ali ni blizu kao ostali milijarderi uz koje
je odrastala.
„Ne. Pripada prijatelju“, odgovorio je.
Složili su se oko toga da neće postavljati osobna pitanja, ali znatiželja ju je
izjedala. Postavi li još neko pitanje, Ian bi mogao odgovoriti, a onda bi i ona
morala ispričati vlastitu životnu priču, što nije namjeravala učiniti. Stoga je
zašutjela.
„Prekrasna je“, rekla je.
„Da, prava je ljepotica. Moj prijatelj ima izvrstan ukus. Dođi.“ Skočio je iz
helikoptera i pružio joj ruku.
Zatim ju je poveo prema dizalu kojim su se spustili nekoliko razina niže.
Kad su se otvorila vrata, oduševljeno se nasmijala. U polumračnoj prostoriji
bio je postavljen stol obasjan svijećama u jednom kutu, a na suprotnoj strani
mala skupina glazbenika svirala je klasičnu glazbu.
„lane, tako si romantičan“, rekla je dok ju je vodio do stola.
„Samo kad sam nadahnut“, šapnuo joj je na uho. Zadrhtala je.
Ako su joj preostale još samo dvije noći s njim, onda je ovo definitivno dobar
način da okončaju svoju ljubavnu avanturu.
„Ja sam te nadahnula?“ pitala je, svjesna da pokušava iznjedriti kompliment,
ali nije si mogla pomoći.
„O, da, Rachel. Ti si me nadahnula. Bojim se da te neću moći tako lako
pustiti.“
Ozbiljan pogled u njegovim očima ubrzao joj je otkucaje srca.
Ne. Morala je što prije promijeniti temu. Ovo između njih mora završiti kao
kratka ljubavna avantura. Osvrnula se oko sebe, primijetivši da još nema nikoga u
prostoriji što ju je učinilo odvažnom.
„Pa onda je bolje da se čvrsto držiš dok još imamo vremena“, rekla je. Ustala
je od stola i sjela mu u krilo.
„Doznat ću sve tvoje tajne, Rachel. Donio sam takvu odluku.“
Rachel se nagnula i poljubila ga, nastojeći im odvratiti pozornost prije nego
što napravi budalu od sebe.

82
 OSAMNAESTO
POGLAVLJE

Ari

onda je moja supruga uzela sav namještaj i kad sam ušao u kuću jedino što sam
I ondje pronašao bila je gomila prašine. Nije bilo dovoljno loše to što mi je sve
uzela, već je uz to bila i tako ljigava. Jednostavno ne podnosim prljavštinu. Žena
bi trebala brinuti o svojem domu i održavati ga urednim i čistim.“ Ari se jedva
suzdržavala u društvu doktora Lynna Sherman, valjda najdosadnijeg fizijatra na
svijetu, koji je sjedio preko puta nje u lijepom talijanskom restoranu. Bila je
zahvalna na dobrom vinu jer bi u suprotnome teško zadržala jezik za zubima.
Bila je spremna ubiti svoju prijateljicu Amber koja joj je sredila taj spoj.
Naplatit će joj to!
„Žao mi je što to čujem“, konačno je odgovorila kad je bila sigurna da to može
reći bez doze sarkazma. „Kuhaš li ti, Ari?“
„Hm, pa kuham, da. Ne bih išla toliko daleko tvrdeći da dobro kuham, ali
znam osnove“, rekla je i nasmijala se.
„Ne brini zbog toga. Postoje razni tečajevi koje možeš pohađati. Svaka žena
može svladati kuhanje uz dobar tečaj“, rekao je i potapšao je po ruci.
Je li on to ozbiljno izgovorio? Bila je spremna udariti tog tipa ravno u lice.
„Ne brinem, vjeruj mi“, protisnula je kroz zube.
„Znam. Znam. Možeš naučiti. Znači, rekla si mi da predaješ na fakultetu. To
je očito dobra razonoda. Naravno, jednog dana kada poželiš djecu, vjerujem da
ćeš se htjeti usredotočiti na njih?“
„Razonoda?“ Ari je bila bijesna. Do sada je upisala sveukupno šest godina,
održavajući savršen prosjek, trudila se da ostvari svoje snove. Bila je pri kraju s
doktoratom, a ovaj tip je to sve nazivao razonodom.
„Pa da. Mislim da je slatko što želiš podučavati, ali to nije pravi posao. Žene
ionako ne moraju raditi. Tvoj suprug će se pobrinuti za tebe.“
Doktor Lynn usredotočio se na svoj tanjur i odrezao komad lososa. Htjela mu
je gurnuti tu ribu u grlo, šteta što u njoj nije bilo kosti, pa ga gurnuti na pod i
dobro ga izudarati svojim štiklama. „Slušaj...“, započela je, ali tada se oglasio
njegov dojavljivač. Što si je, dovraga, ovaj tip umislio? U početku je bio samo
dosadan, ali sada je već postao bezobrazan.

83
 „Oprosti. Moram se javiti na ovaj poziv. Za liječnike nema slobodnog
vremena“, rekao je zadovoljno se osmjehnuvši.
Najradije bi mu uzvratila da je tek običan liječnik za stopala. Svijet neće stati
ako uzme slobodnu večer. Ni sama nije znala kako se suzdržala od komentara.
Dok ga je čekala, Ari se poigravala s hranom na tanjuru. Ozbiljno je
razmišljala o tome da pobjegne iz restorana.
„Ispričavam se, ali čeka me hitan slučaj. Moram skratiti naš spoj“, rekao je
čim se vratio.
„Hitan slučaj za fizijatra? Postoje li hitni slučajevi sa stopalima?“ Ari se ovaj
put nije suzdržala.
„Stopala su važan dio tijela, Ari“, prekorio ju je ogorčenim tonom.
„Da, naravno“, odgovorila je, suzdržavajući se od smijeha. Nije imala
namjeru ispričavati mu se, ali bojala se da bi joj u suprotnome održao lekciju, a
onda se više ne bi mogla kontrolirati. Na kraju bi je morali izbaciti iz restorana.
„Uživaj u ostatku obroka. Nazvat ću te sutra. Večer je bila sjajna i radujem se
što ćemo to ponoviti“, rekao je. Na njezino iznenađenje i užas, sagnuo se i
poljubio je prije nego što mu se uspjela usprotiviti.
Čim se udaljio, Ari je podignula ruku i obrisala usne salvetom. Htjela je
maknuti bilo kakav trag njegovih usana. Otpila je gutljaj vina i oblizala usne,
uništavajući ostatke okusa tog jadnog čovjeka.
Trebalo joj je nekoliko trenutaka da shvati da joj je ostavio neplaćen račun - i
to nakon naručene boce vina od dvjesto dolara.
Sranje! To će biti ozbiljan napad na njezin budžet, ali vrijedilo je s obzirom
na to da se riješila njegova društva. Popit će vino, dovršiti večeru, a onda
naručiti neki sjajan desert da utopi u njemu sve svoje nedaće.
„Dobra večer, Ari.“
Srce joj je ubrzalo kada je iza sebe čula Rafeov dubok glas. Ovo nije mogla
biti slučajnost.
„Rafe.“
Nadala se da nije primijetio uzbuđenje u njezinom glasu. Ne, nije smjela biti
sretna što ga vidi. Nije se okrenula - čekala je da se pojavi ispred nje. Gotovo
je ostala bez daha dok ga je promatrala u tamnom Armanijevu odijelu i s kravatom
u kombinaciji svijetloplave i ljubičaste boje koja je savršeno pristajala
njegovim očima.
„Izgledaš kao da bi ti dobrodošlo društvo“, rekao je. Sjeo je, podignuo ruku i
pozvao konobara koji je brzo očistio ostatke hrane onog jadnog doktora i donio
novo posuđe pred Rafea.
Ari se pitala o čemu razmišljaju ostali gosti restorana. Možda su mislili da je
bila na brzinskim spojevima, da želi upoznati što više muškaraca u što kraćem

84
roku. No, ovo je bilo veliko poboljšanje u odnosu na prošli spoj iako to ne bi
nikada priznala Rafeu.
„Na spoju sam, Rafe“, rekla je. Tehnički je i bila, osim što je trenutačno ostala
bez društva.
„Ne više, Ari. Pozvan je u bolnicu.“
Oči su joj se suzile dok je promatrala zadovoljno cerekanje na Rafeovu licu.
Bila je sigurna da je poziv na dojavljivač stigao upravo od njega. Dosad nije
ozbiljno shvaćala Rafeovu odlučnost. Već je trebala poznavati ovog čovjeka.
Da nije tako prokleta sretna što se riješila spoja, ozbiljno bi se naljutila na
njega.
„Iako osoba s kojom sam bila na spoju više nije ovdje, to ne znači nužno da
moram večerati s tobom, Rafe“, rekla je i uzela još jedan zalogaj tjestenine.
Odjednom joj se vratio apetit. U Rafeovu društvu barem joj nikad nije bilo
dosadno.
„Ah, ali kakav bih ja bio kavalir kada bih dopustio da tako lijepa žena večera
sama, zar ne?“
Prišao im je konobar i Rafe je naručio za sebe, uključujući još jednu bocu
vrhunskog vina.
„Sasvim sam sretna i zadovoljna što jedem sama. Radim to već dugo“,
suprotstavila mu se i otpila posljednji gutljaj vina, a zatim objeručke prihvatila i
čašu Rafeova vina koje joj je ponudio konobar.
Razočarala se kada je shvatila koliko joj se svidjelo vino koje je naručio. Rafe
je jako dobro znao što joj se sviđa. Nitko drugi, osim njezine majke, nije je tako
dobro poznavao kao on.
Sandra je puno toga propustila tijekom svojeg liječenja, ali to nije bila njezina
krivnja. Pokušavala je postati bolja, a Ari je počela sumnjati u istinu koju joj je
majka prezentirala. Da se to nije dogodilo, nikad se ne bi morala poniziti i pristati
na Rafeovu ponudu.
Iako se za to vrijeme uspjela zaljubiti u Rafea, još uvijek mu nije oprostila
zbog onoga što je tražio od nje. Predala mu je dio svoje duše pokorivši se
njegovim naredbama i nije bila sigurna hoće li ga ikada vratiti.
Zato sada nije mogla razumjeti privlačnost koju je osjećala prema njemu.
Kako je mogla još uvijek žudjeti za tim muškarcem? Vjerojatno zato što je
ona bila ta koja je odlučila slijediti ga. Iako su njegova metode bile odvratne, on
je nikada nije zlostavljao.
Nikad nije bio hladan s njom, ali je tražio od nje određene stvari. Ari se na
neki način svidjelo što je Rafe snažan i što preuzima odgovornost. No, morala je
pronaći snagu u sebi da preuzme vodstvo i usprotivi mu se. Rekao joj je da želi
lutku s kojom će moći upravljati kako mu se prohtije, ali zapravo je nikad
nije učinio svojom igračkom.

85
 „Da, snažna si, samostalna, predivna i pametna. Jako sam impresioniran, Ari.
Čast mi je večerati s tobom“, rekao je dok su mu posluživali juhu.
„Postao si pametniji, Rafe. Gotovo sam znatiželjna, želim doznati što ti se
dogodilo“, rekla je.
„Ari pa ja sam onaj isti čovjek“, rekao je namignuvši joj. Primijetila je njegov
samouvjereni osmijeh. „Samo što sam shvatio da ne mogu živjeti bez tebe.
Ta spoznaja me na neki način promijenila - znam gdje sam pogriješio i znam da
te više nikad ne mogu pustiti.“
„To zapravo i nije tvoj izbor, zar ne, Rafe? Sama biram ljude s kojima želim
biti. Ja nisam uplašeno dijete koje je dužno slijediti tvoje naredbe. Sazrela sam u
posljednje tri godine, od onog dana u tvojem uredu. Neću se pokoriti ni tebi ni
ikome drugome. Nikad više neću pristati na ucjenu. I više nikad neću biti tvoja
ljubavnica.“
Ramena su joj se ukočila dok je netremice gledala u njegove oči. Htjela je da
shvati da je više neće moći prisilom zadržati uz sebe.
„Ne želim da mi budeš ljubavnica, Ari. Želim da mi budeš žena“, rekao je
opušteno i otpio gutljaj vina.
Ari se zamalo zagrcnula hranom. Konobar je dojurio do nje, zabrinuto je
promatrajući dok je uzimala čašu s vodom. Rekla mu je da je sve u redu i
bijesno pogledala prema Rafeu.
„Nisi nimalo zabavan, Rafe“, rekla je.
„Ne pokušavam biti šaljiv, Ari. Namjeravam se oženiti s tobom. Kad bude
pravi trenutak, ja ću te zaprositi, a ti ćeš pristati.“
Govorio je kao da razgovaraju o jelovniku za sljedeći tjedan. Samouvjerenost
je doslovno zračila iz njega. Bio je toliko pun sebe da je doista vjerovao u ono što
govori.
„To ćemo tek vidjeti, Rafe“, rekla je, bijesno zabijajući vilicu u šparogu na
svojem tanjuru.
„Ti si tako dobra za mene, Ari. Pomislim li ikad da imam kontrolu nad svime,
podsjeti me da sam u tvojoj prisutnosti posve nemoćan. Zašto sam te pustio,
Ari? Jednom sam pogriješio, ali to se više neće ponoviti.“
„Nisi se nimalo promijenio, Rafe. Ti si još uvijek onaj isti ‘control freak’
kojeg sam upoznala prije tri godine. Samo si se malo bolje zamaskirao ispod tog
zavodljivog osmijeha, ali mene nisi prevario“, rekla mu je-
„U pravu si, Ari. Na neki se način nikad neću promijeniti, ali istodobno
griješiš. Rekao sam ti da te ovog puta neću prisiliti da budeš sa mnom i to je točno.
No, nisam rekao da te neću zavesti. Znam što je potrebno da zagrijem tvoju srž.
Znam kako dodirima oživjeti tvoje tijelo. Spreman sam koristiti se svim
adutima kako bih te ponovno zaveo i beskrajno ću u tome uživati. Započela si igru
onom porukom, a ja ne priznajem poraz. Nadam se da još uvijek imaš na sebi one
gaćice koje si spomenula. Uživat ću skidajući ih zubima s tvojeg tijela.“
86
 Ari je osjetila vrućinu u tijelu dok ju je Rafe gledao ravno u oči. Nije mogla
prestati zamišljati ga kako joj svlači gaćice svojim snažnim zubima. Zar bi
zaista bilo tako loše ako popusti samo jednu noć? Možda bi vođenje ljubavi s njim
bilo grozno iskustvo, možda su se stvari s vremenom promijenile.
Pružio je dlan preko stola i pomilovao joj ruku dok je posezala za komadićem
toplog francuskog kruha, a Ari je osjetila leptiriće u trbuhu. Njegov dodir ju je
rastopio premda je znala da je to prilično glupo. Spavati s njim bilo bi još bolje
nego što je pamtila - u to nije sumnjala. Nijedan drugi muškarac ne bi je mogao
zadovoljiti kao što je to mogao Rafe.
„Želiš se igrati, Rafe? No, dobro. Igrat ćemo se“, rekla je i ustala od stola.
Nije skidao pogled s nje dok mu se približavala. Sagnula se i približila usne
njegovima. Oh, kako je dobro mirisao taj čovjek.
„Kad večeras dođem kući i legnem gola u krevet...“ Mmm, uživala je u
pogledu na njega, „...bit ću posve sama.“
Okrenula se i otišla od stola s golemim osmijehom na licu. Nije bilo lako
nadmudriti Rafea, ali upravo je to učinila. A kao šlag na torti, ostavila mu je i
račun od dvjesto dolara za bocu vina.

87
 DEVETNAESTO
POGLAVLJE

Lia

ia je osjećala kako joj se ubrzavaju otkucaji srca dok su se bijes i uzbuđenje

L istodobno izmjenjivali u njoj. Lia je znala da ima možda dvije sekunde da
donese odluku. Hoće li opet krenuti istim putem sa Shaneom? Ličini li to, sve
oklade padaju u vodu.
Shane je nikada ne bi prisiljavao na nešto, ali nije bilo ni potrebe za time, zar
ne? Jedan njegov dodir bi je zapalio. Snaga njezine požude bila je ono što ju
je najviše plašilo. Što ako je za njega sve ovo samo igra, a ona je bila glavna
nagrada?
Jednom kad se izgubi povjerenje, teško ga je ponovno vratiti. Bojala se
vjerovati mu.
Žudnja prema njemu možda nikad neće prestati, ali vrijedi li prepustiti se
vlastitoj pobudi, svjesna da će se kasnije morati nositi s njegovom izdajom? Da,
bila je sigurna da će je ponovno izdati. Sve drugo činilo se nemogućim.
Lia je vjerovala da mu je stalo do nje, ali nedovoljno.
U njoj se probudio instinkt za preživljavanjem i brzim pokretima potrčala je
iz spilje, natrag u oluju koja je sada već opako bjesnila nad pustim otokom. Ako
je Shane dotakne, neće mu se moći oduprijeti.
Duboko u sebi bila je svjesna da zavarava sebe. Shane je već toliko dugo bio
ugniježđen u njezinu dušu da ga se nikad neće osloboditi. Ponos i tvrdoglavost
dosad su je održavali pribranom. Ostane li tako, oduprijet će mu se.
Lia nije stigla daleko. Shane ju je brzo zgrabio u naručje.
„Nemamo više vremena za trčanje, Lia“, rekao je.
Vrućina u njegovim očima bila je dovoljna da je rastopi.
Osjećala je da je vlastito tijelo izdaje dok se privijala uz njega, a kada je Shane
spustio usne na njezine, znala je da je bitka izgubljena. Bilo je to neizbježno.
Zastenjala je i predala se njegovu mišićavom tijelu. Shane ju je dodirivao po
cijelom tijelu, čvrsto je držeći za stražnjicu, privijajući je uz svoju erekciju.
„Moja si već dugo. Bio sam prava budala jer sam se tome opirao. Sad si ti
budala jer pokušavaš pobjeći od mene“, rekao je, zastavši samo na trenutak.
„Da, oboje smo budale, Shane, i ovo ne može završiti dobro“, dahtala je.
88
 „Griješiš, Lia. Neću ti dopustiti da mi ovaj put pobjegneš“, rekao je i završio
njihov razgovor poljupcem.
Pritisnuo joj je usne jezikom, a Lia mu se otvorila s jedinom željom da se
njihova tijela spoje. Trebala ga je da je ispuni, da odmakne od nje stalnu agoniju
u kojoj je živjela otkako je izišla iz njegove sobe prije dvije godine.
Shane ju je podignuo u naručje, premještajući je na mokru travu pokraj jezera,
dok je topla kiša zalijevala njihova tijela.
„Kad bih te barem mogao bolje vidjeti“, rekao je, prelazeći joj usnama preko
obraza, a zatim se spuštajući na njezin vrat.
Još jedna munja zabljesnula je na tamnom nebu iznad njih, a Lia je na njegovu
licu primijetila izraz obožavanja.
Kao da se u mraku noći osjećao dovoljno sigurno da može pokazati svoje
pravo lice, svoju ranjivost. Izgubila je borbu sa sobom kad ga je privukla bliže.
Htjela ga je utješiti, voljeti njegovu ranjivu stranu. Da, najvjerojatnije će završiti
povrijeđena, ali ovo je bio Shane, ovo je bio muškarac kojeg je toliko dugo
voljela. Nije mogla zamisliti da voli nekoga drugoga.
Nije mu dala do znanja čemu je upravo svjedočila. „Pretpostavljam da ćemo
se morati dodirima prisjećati naših tijela.“
Shane je zastenjao. Zgrabio je njezinu majicu, svukao je i bacio u stranu.
Kiša je i dalje padala, ali sada slabije, upravo toliko da klize jedno uz drugo
dok su munje iznad njih parale nebo osvjetljujući Shaneovo savršeno tijelo i
zaneseni izraz na licu.
„Ne mogu te dodirnuti na dovoljno mjesta. Prošlo je tako dugo. Trebam te,
Lia“, dahtao je, boreći se da skine ostatak odjeće koja joj je bila zalijepljena za
kožu.
„Da, predugo.“ Pomogla mu je oko uklanjanja odjeće.
U samo nekoliko trenutaka oboje su bili goli. Leđa su joj bila priljubljena uz
meku travu, Shane se naslonio uz nju, ljubeći joj vrat dok je kiša pulsirala po
njezinoj koži.
Usnama je primio njezinu bradavicu, a Lia se izvijala, pružajući ruku kako bi
ga uhvatila za kosu i privukla ga k sebi. Zašto je uopće mislila da se tome može
oduprijeti?
Shane je spustio usne niz njezin trbuh, a osjećaj njegova jezika na njezinoj
zagrijanoj koži dok joj je kiša udarala u bradavice, pružao joj je nezamislivo
zadovoljstvo.
„Tako si slatkog okusa“, zarežao je kad ju je primio za bokove i raširio joj
noge.
Lia je glasno stenjala dok joj je jezikom milovao unutarnju stranu bedara,
izluđujući je.
„Molim te, Shane, molim te, natjeraj me da svršim“, viknula je.

89
 „Oh, Lia, pružat ću ti zadovoljstvo dugo u noć“, obećao je. Lia je zadrhtala
kada je svojim toplim ustima primio njezino osjetljivo meso, pohlepno ga
usisavajući.
Još malo... još samo malo...
„Da“, viknula je. Snažna grmljavina zatresla je njezino tijelo i produbila joj
orgazam.
Kad se Lia počela oporavljati od spektakularnog orgazma, Shane se podignuo
do njezina lica. Nova munja obasjala je nebo, a njegov pogled oduzeo joj je dah.
„Sada sam tamo gdje pripadam, Lia. Zanesen tvojom ljepotom, snagom i
strasti. Tako si snažna i hrabra, talentirana i draga. Značiš mi sve na svijetu. Volim
osjećaj dok moje tijelo tone duboko u tebe, volim tvoj okus na jeziku, ali još više
od toga, volim sve na tebi. Ne mogu ti dopustiti da me ostaviš. Ljudi kažu da
onoga koga voliš moraš pustiti da bude slobodan, ali oni ne znaju kakav je osjećaj
biti s tobom. Kada bih te pustio, izgubio bih sebe.“
Ušao je u nju sasvim polako, slatko i čudesno, a Lia se ponovno vinula u
nebesa, držeći ga duboko u sebi.
Bila je na sigurnom.
Toplom.
I bila je voljena.
Lia nije htjela biti puštena na slobodu. Željela je biti tu, u njegovu naručju,
mokra od neumorne kiše, dok je grmljavina tutnjala na nebu i dok su munje
odavale strast i ljubav na Shaneovu licu.
„Ne želim ići“, šapnula je kad je ponovno mogla govoriti.
Shane se počeo micati i ona je opet zastenjala. Doveo ju je do vrhunca još
jednom i onda opet, baš kao što je obećao.
Voljela ga je. Voljela ga je više od deset godina i bez obzira na sve što ih je
razdvajalo, imala je osjećaj da ih više ništa neće moći razdvojiti.

90
 DVADESETO
POGLAVLJE

Adriane

driane je bio šokiran spoznajom koliko zapravo uživa u vremenu

A provedenom s Rachel. Još uvijek nije znao ništa o njoj jer je bila puno bolja
od njega u njihovoj maloj igri. Shvatio je da želi ležati u njezinu naručju i pričati
joj o prijestolju, o svojem bratu i dužnosti koja ga čeka kada se vrati kući. Jedva
se suzdržavao.
Ovo je trebala biti samo prolazna ljubavna avantura koja bi mu odagnala misli
od problema koji ga čekaju u domovini, ali ova Amerikanka nekako se
provukla kroz njegov obrambeni zid.
To nije bila ljubav.
Adriane nije bio glup da povjeruje u ljubav na prvi pogled. Znao je da je razvio
određene osjećaje prema njoj, ali je bio svjestan da im se ne smije prepustiti.
Jednom kad ljubav obuzme muškarca, više mu ne dopušta objektivno razmišljanje
i donošenje trezvenih odluka.
Ne. Oženit će se odgovarajućom ženom kad za to dođe vrijeme, a njegova
žena rodit će mu nasljednike. To je bila kraljeva dužnost. To je bilo odgovorno i
znao je da ga to očekuje od trenutka kada je shvatio da će jednog dana naslijediti
prijestolje.
Nije želio da njegova romansa s Rachel ikad završi, ali u domovini su ga
čekale obveze. Morao se vratiti i postati kralj Corythije.
„Ne mogu vjerovati, zar ti nikad nije dosta?“
Adrian se okrenuo i zagledao se u Racheline blistave, zelene oči, oduševljen
njezinom ljepotom. Pritisnuo je njezinu tvrdu bradavicu.
„Tko mi se javlja, ti si poput divlje mačke. Uvijek si spremna“, podsjetio ju
je dok ju je primicao bliže k sebi, uživajući u njezinu neodoljivom mirisu.
Želja, tako snažna i neutaživa, tinjala je u njemu dok je ležao nad njom, a
uzbuđenje mu je pulsiralo uz njezinu toplinu.
Ovo je bila njihova posljednja noć, osim ako pronađe izgovor da ostanu
zajedno još koji dan. Želio je to...
„Rastresen si, Iane. Nemoj biti. Želim tvoju punu pažnju“, rekla je Rachel
zgrabivši ga za kosu. Spustila je njegove usne na svoje i ugurala mu jezik u usta.

91
 Bio je rastrgan između požude i zbunjenosti, a požuda je pobijedila kada je
odlučio odgovoriti na njezin poziv i produbiti njihov poljubac. Stegnuo je
rukom njezinu stražnjicu i snažno je privukao k sebi.
Njezin odgovor svaki put je bio iskren i otvoren. Zastenjala je od zadovoljstva
dok je pomicala bokove prema gore, potičući ga da uđe u nju. Tražila je
zadovoljstvo i to je bila jedna od stvari koju je kod nje najviše volio.
Nijedna žena nije mu se dugo zadržala u mislima. Osim Rachel.
Natjerala ga je da izgubi razum, da zaboravi sve osim nje.
Povukao se unatrag i nasmiješio se kad je zarežala na njega. U očima joj je
plamtjela svjetlost dok je posezala za njim. Adriane se volio poigravati s
njezinim prekrasnim tijelom. Još jednom joj se osmjehnuo, a potom sagnuo glavu
i poljubio joj uho, milujući joj jezikom vanjski dio, pobuđujući podrhtavanje
njezina tijela. Bradavice su joj bile napete i stršale su prema njemu, žudeći
za njegovim dodirom.
Kao da joj je mogao čitati misli, posegnuo je za njima, pružajući joj intenzivni
užitak.
Spustio je dlan niz njezin trbuh, kružeći po osjetljivom dijelu između njezinih
bedara, zadirkujući je, ne pružajući joj točno ono što priželjkuje.
Kad se uvukao unutra s dva prsta i protrljao je na pravom mjestu, poticala ga
je da nastavi.
Podignuo je glavu i usnama joj usisao bradavicu jedne dojke, potom isto
učinio i drugoj. Rachel je zaplela prste u njegovu kosu pokazujući mu točno
ono što želi.
Nastavio ju je zadirkivati, poigravajući se njezinim mokrim bradavicama i
trljajući ih prstima.
„Sad te želim u sebi, Iane. Odmah!“ Rachel ni sama nije znala kome je izdala
tu zapovijed.
Adriane nije imao razloga usprotiviti joj se. Uzeo je kondom s noćnog
ormarića i potom se prebacio na njezino tijelo.
Želio je odmah zaroniti u nju, ali volio ju je promatrati kako divlja, gurajući
bokove prema njemu, moleći ga da uđe u nju. Da, bio je u pravoj agoniji, ali vatra
koja je plamtjela u njezinim očima činila je to zadovoljstvo još boljim i
intenzivnijim.
„Sad!“
„Da, sada“, rekao je i cijelom dužinom zabio se u njezino tijelo.
„Oh, Iane, što mi to radiš“, uzviknula je u ekstazi, zabijajući nokte u njegova
mišićava leđa.
„Ne mogu te se zasititi“, zastenjao je, zabijajući se duboko u njezinu toplu
unutrašnjost, iznova i iznova, dok je u njegovu tijelu rastao snažan pritisak.

92
 „Vrti mi se u glavi od tebe“, rekla je bez razmišljanja dok se njezin orgazam
približavao. Ian je osjetio kako se njezino nabreklo meso steže oko njega, kako joj
se tijelo ukočilo dok se pripremala za vrhunac.
„Sad, Rachel. Svrši“, zahtijevao je od nje.
Eksplodirala je uz glasno i strastveno stenjanje. Polako je zaklopila oči i
zabacila glavu dok joj je tijelo podrhtavalo pod njim.
„Da, dušo“, zastenjao je, slijedeći je u ponore užitaka.
Adriane je jedva ustao nakon snažnog orgazma koji mu je preplavio tijelo,
učinivši ga posve nemoćnim. Brzo je skinuo kondom, bacio ga u stranu i primio
je u naručje.
Milovao ju je po kosi dok su mu navirale razne misli, a u srcu kao da je
osjećao... gubitak? Ovo je njihova posljednja noć.
„U redu je, Iane.“
„Što?“ upitao je. Zar mu je čitala misli?
„Večeras je naša posljednja noć. Primijetila sam da si cijeli dan odsutan.
Oboje smo znali da će ovo kratko potrajati. Ne moraš se brinuti da planiram
poduzimati išta oko toga“, rekla je sa smiješkom na usnama dok mu je prstima
milovala prsa.
Iscrpljenost ga je ispunila, ali nevjerojatno, osjetio je kako ponovno raste. Ali
prisilio je sebe da potisne te porive; trebao je razgovarati s njom.
„Što ako ne želim da nam večeras bude posljednja noć?“ Adriane je i sebe
iznenadio izgovorenim riječima, ali bilo je kasno za povratak.
„Nećemo krenuti tim putem“, odgovorila je.
„Zašto ne?“ Bio je povrijeđen što nije oduševljena ovom prilikom da ga bolje
upozna. Nije se mogao sjetiti da se to ikada prije dogodilo.
„S obzirom na to da ne znamo ništa jedno o drugome, prije nego što me
prekineš želim naglasiti da mi se to sviđa. Svjesna sam da oboje idemo u različitim
smjerovima, živeći vlastite, različite živote i ja ne namjeravam promijeniti svoje
planove zbog ljubavne veze koja bi vjerojatno izgorjela u mjesec dana kada bismo
je odlučili produljiti. Samo me čvrsto drži večeras da se mogu zauvijek sjećati
ovog savršenog tjedna“, rekla je gotovo molećivim glasom.
Adrianu se nije svidjela njezina ideja o kompromisu, ali nije joj se
suprotstavio. Uskoro je zaspala u njegovu sigurnom naručju.
Polako se izvukao, ustao i učinio nešto što nikad nije radio. Pronašao je
njezinu torbicu, nazvao svojeg pomoćnika i dao mu njezine podatke.
Za svaki slučaj, uvjeravao je samog sebe. Bilo je to pitanje časti.
Sljedećeg jutra vratili su se u hotel, a kad je izišao ispod tuša shvatio je da je
Rachel otišla. Zbunjeno se osvrtao po sobi, ne pronalazeći nijednu njezinu
stvar. Činilo se da nikad nije ni bila tamo, kao da je sve bio samo jedan prekrasan
san.
93
 Jako, jako dobar san - ali bez obzira na to, samo san.
Kad se oporavio od prvotnog šoka, obuzeo ga je bijes. Kako je mogla tako
lako otići od njega?
Cijelo vrijeme bili su na oprezu, ali uvijek je vodio računa o ženama s kojima
je vodio ljubav. Dogodi li se nešto neplanirano, želio je prvi znati za to.
Kad se napokon smirio, pozvao je svojeg pomoćnika u sobu. Amedeo je
stigao za nekoliko minuta.
„Amedeo, pobrini se da dvojica muškaraca prate Rachelino boravište sljedeća
tri mjeseca“, naredio je.
Njegov pomoćnik nije postavljao dodatna pitanja već je poslušao njegovu
naredbu.
Adriane je naredio da mu se spakiraju stvari za polazak i odlučio se mentalno
pripremiti za ono što slijedi. Pokušao je potisnuti Rachel i svoj posjet Floridi, ali
to nije bilo tako lako. Još jednom je bacio pogled na sobu u kojoj je proveo toliko
vremena u posljednjih tjedan dana, a onda odmahnuo glavom i čvrsto zatvorio
vrata za sobom.
Dok se vozio prema svojem avionu, usredotočio je misli na ono što ga je
čekalo u domovini. Bilo je vrijeme za povratak kući kako bi ispunio svoju
dužnost.

94
 DVADESET PRVO
POGLAVLJE

Ari

ri se osjećala prilično zadovoljno kad je izlazila iz restorana.

A Da, morat će se nositi sa žudnjom i boli cijelu noć, ali barem je postala
snažna. Uzdignute glave i s osmijehom na usnama udaljila se od Rafeova
napada na njezinu intimu.
Da ju je onaj dosadni liječnik imalo zanimao, možda bi ga nazvala da provjeri
je li završio hitan slučaj. Naravno, postojala je velika vjerojatnost da čovjek uopće
nije imao hitan slučaj. Vjerojatno je, stigavši u bolnicu, shvatio da je to bila lažna
uzbuna. Da, Rafe...
Bila je pomalo znatiželjna. Zanimalo ju je hoće li joj se taj liječnik javiti Znala
je da ne bi prihvatila njegov poziv na spoj. Nije bila toliko očajna i ne bi izdržala
s tim tipom ni trideset sekundi, a kamoli još jednu večeru, ali to je bio njezin prvi
spoj u posljednjih nekoliko mjeseci.
Nije joj se svidjelo što se osjećala mnogo ugodnije u Rafeovu društvu nego u
društvu bilo kojeg drugog muškarca s kojim je bila na spoju. Nijedan od njih
nije pobudio njezin interes. Bojala se da joj je uništio priliku da pronađe muškarca
u kojeg će se zaljubiti.
Približila se cesti kako bi dozvala taksi, ali tada je osjetila nečiju ruku. Kad je
shvatila da je to Rafe, osjetila je neželjeno uzbuđenje u trbuhu. Ona bi trebala vrlo
dobro znati da nije lako pobjeći od Rafea. Okrenula se kako bi mu nešto odbrusila
i tako prikrila zadovoljstvo što je bio pokraj nje, ali nije dobila priliku - odjednom
ju je povukao i smjestio na stražnje sjedalo limuzine.
Bijesno se okrenula prema njemu, pokušavajući pronaći vlastiti glas. „Što to,
dovraga, radiš?“ vikala je i udarila ga po ruci.
„Znaš da uvijek pratim kući ženu s kojom sam bio na spoju“, odgovorio je.
Nije se ni trznuo zbog njezina udarca.
„To nije bio spoj, odnosno nije bio spoj s tobom, Rafe!“ protisnula je
iznervirano.
„Dobro sam se proveo, platio sam ti večeru i uživao u pogledu na seksi
ljuljanje tvoje prekrasne stražnjice. Bio je to pravi spoj“, rekao je i zadovoljno se
osmjehnuo.

95
 „Pretpostavljam da se nisi nimalo promijenio, zar ne, Rafe? I dalje sve mora
biti po tvome“, odbrusila mu je. Naslonila se, iznervirana zbog njegovih riječi, ali
i zbog činjenice da je uživala u njima.
„Promijenio sam se, Ari. Posljednjih tjedan dana shvatio sam da si se i ti
promijenila. Nemam namjeru otići tako da ti je potrebno malo uvjeravanja.“
„Uvjeravanja? Ovo je izravna sila, Rafe.“
„Ne, Ari. Vjeruj mi, znala bi da sam primijenio silu“, rekao je, prilazeći joj
bliže.
Odmaknula se, stisnuvši se uz vrata na suprotnoj strani automobila.
Rafe ju je slijedio.
„Moram ocijeniti testove“, rekla je kad je svojom nogom okrznuo njezinu.
Molim te, nemoj me sada izdati, zamolila je vlastito tijelo.
„Četvrtak je, Ari. Do ponedjeljka nemaš nastavu. Mislim da to može
pričekati.“
„Nisi ti taj koji odlučuje o tome.“
„Naravno da nisam, ali pomislio sam da bi htjela pogledati još malo onaj
dnevnik.“
Bacio joj je udicu, a ona ju je zbilja htjela zagristi.
„Mislim da ne bih trebala. Tvoje ponašanje večeras je za svaku osudu“, rekla
je.
„Izbor je na tebi, naravno.“ Znao je koliko želi još jednom prelistati taj
dnevnik. Znao je da je to njegov adut.
„Možeš li držati svoje ruke dalje od mene?“ pitala je.
„Ne. To je vrijedilo samo jednom.“
Oooh, taj tip je pravi lupež.
„Dobro. Onda želim otići u knjižnicu i pročitati ga ondje. To je lijepo i sigurno
mjesto gdje me nitko neće povrijediti.“
Rafe ju je pogledao sa sjajem u očima. Zabrinula se.
„Zar stvarno misliš da bi bila na sigurnom u knjižnici, Ari? Kad smo nas dvoje
u pitanju, nije bitno gdje smo.“
„Mogu se kontrolirati, Rafe. Priznajem da još uvijek osjećam stanovitu
privlačnost prema tebi, ali to ne znači da te želim zaskočiti. Mogu se kontrolirati,
a očekivala bih i od muškarca tvojih godina da to može“, rekla je iskreno.
Rafe se nasmijao, zagledavši se u njezine oči. „Jesi li me upravo nazvala
starim, Ari? Tek mi je trideset. Mislim da još nisam jednom nogom u grobu.“
„S obzirom na to da se ponašaš poput tinejdžera, očito je da nisi. Čovjek bi
pomislio da se takav ugledni biznismen ponaša... prikladnije“, rekla je, uzevši
trenutak da razmisli o pravoj riječi.

96
 „Nije me briga što netko misli. Želim te i ne mislim to skrivati. Ti si
neodoljiva žena od koje mi se zavrti u glavi, a moje tijelo žudi za tobom. Skinut
ću ti mjesec i zvijezde ako mi to dopustiš.“
Gotovo se nasmijala njegovim riječima, ali on je bio ozbiljan. Vidjela je to po
izrazu njegova lica. No, svejedno se bojala. Povrijedio ju je na način na koji
je mislila da je nemoguće nekoga povrijediti. Preda li mu se opet, uzet će joj dušu.
Nije li sve u vezi Rafea bila obična potjera? Jednom kad bi je opet imao,
izgubio bi interes i prebacio se na sljedeće osvajanje. Bila je sigurna da je bila
jedina žena ikad koja ga je napustila. Njezino srce ne bi mu bilo važno - on je
želio samo njezino tijelo - želio je da mu se pokori. Ona nikada ne bi pristala na
to. Ni onda ni sada.
„Nećemo se složiti oko ovoga, Rafe. Krenula sam dalje i moraš to prihvatiti.
No voljela bih još jednom pogledati taj dnevnik“, rekla je, nezadovoljna što
ima nešto što ona želi.
Izgledao je opušteno, kao da nije nimalo pogođen njezinim riječima. Je li čuo
samo ono što je želio čuti?
„Naći ću se sutra s tobom u knjižnici.“
Bila je šokirana. Rafe nije pristajao na kompromise tako da je ovo bilo pravo
iznenađenje.
To su očito dobre vijesti, ali koje su onda loše?
„Dobro. Drago mi je što si popustio“, rekla je oprezno.
Auto se zaustavio i Ari je posegnula za vratima.
„Evo ti nešto za razmišljanje dok ležiš sama... i gola... u krevetu“, šapnuo je.
Obavio je ruke oko nje poput zmije i odjednom se našla na njegovim prsima.
Prije nego što se uspjela usprotiviti, zarobio je njezine usne svojima. Bila je
ukočena u njegovu naručju, a onda ju je njezino tijelo ipak izdalo,
približavajući mu se.
Dok je jezikom klizio po njezinim usnama, Ari se topila. Njezino tijelo
napokon je bilo ondje gdje je htjelo biti.
Bradavice su joj se ukrutile, a njezina srž se zagrijavala. Osjetila je da su joj
gaćice posve mokre. Rafeove ruke klizile su joj niz leđa dok ju je proždirao
usnama gladnog muškarca.
Prepustivši se onome što je toliko dugo željela, Ari je polako podignula ruke,
primajući se za njegova čvrsta ramena.
„Mmm.“ Zadrhtala je kad je čula njegovo duboko stenjanje.
Činjenica da je taj moćan i snažan tip drhtao zbog nje proždirala ju je poput
vatre. Pritisnula je svoje bokove uz njega, tražeći toliko potrebno olakšanje,
zaboravljajući na sve moguće razloge zbog kojih to ne bi smjela činiti.
Kontrolirao je, uzimao što je htio i kad je htio, bio je beskompromisan i
nepopustljiv.
97
 Ali, je li on zaista bio takav?
Nije mogla razmišljati. Prošlo je toliko dugo... mogla se usredotočiti samo na
ono što je osjećala u tom trenutku.
Kad je rukama primio meko meso njezine stražnjice i privukao je uz svoju
erekciju, u njoj je nestao i posljednji pokušaj otpora.
Odmah se prisjetila njegova pogleda, mirisa i okusa kao da su jučer vodili
ljubav.
Htjela je primiti zubima njegov tvrdi penis, osjetiti njegov okus na svojem
jeziku. Bila je tako... gladna.
Kad je bila spremna da je položi na sjedalo limuzine i uzme je, Rafe se
povukao, zagledavši se u nju očima tamnim od požude.
„Pozovi me unutra, Ari... molim te“, tražio je.
Njezin mozak nije mogao procesuirati što joj je govorio. Pozvati ga unutra?
Gdje? Jedva se mogla sjetiti vlastitog imena, a kamoli gdje su bili.
Zbunjeno ga je gledala dok se pokušavala prisjetiti.
„Dopusti mi da ti ugodim“, rekao je, spuštajući ruke niz njezina leđa,
dodirujući joj grudi, ali ne tamo gdje je to toliko trebala.
Postojao je razlog da ga odbije, ali u tom trenutku joj je bio nepoznat.
„Vidim da želiš ovo završiti, Ari. Ne budi tvrdoglava. Ne dopusti da oboje
patimo zbog tvojeg ponosa“, rekao je, lebdeći usnama oko njezina vrata.
Negdje vani čula se sirena i to je bilo dovoljno da joj odvrati pozornost.
Ne. Ona to nije mogla učiniti. Bez sumnje, ujutro bi požalila. Da, njezina noć
bila bi strastvena i tijelo bi joj bilo zadovoljno, ali imala bi slomljeno srce i
vratila bi se na početak.
Preboljeti čovjeka poput Rafea nije lako i taj proces ju je gotovo uništio. Ne
bi to mogla preživjeti još jednom.
Rafe je uzdahnuo kad je primijetio odlučnost u njezinim očima, ali na njezino
iznenađenje, pustio ju je, a zatim dohvatio kvaku na njezinim vratima i otvorio ih.
Izišao je iz limuzine i primio je za ruku. Pomogao joj je da iziđe.
„Trebao bih te samo poljubiti bez razmišljanja i pustiti da tvoje tijelo odluči“,
rekao je kad su stigli do vrha stuba.
Gotovo je priželjkivala da to učini.
„Laku noć, Rafe.“ U gurala je ključ u bravu.
Kad su se vrata otvorila, Rafe ju je uhvatio za ruku i okrenuo je prema sebi.
Ari je šokirano čekala njegov sljedeći potez.
„Slatko sanjaj, Ari“, rekao je. Utisnuo joj je nježan poljubac na usne.
Potom se izmaknuo, položio joj ruku na donji dio leđa i ugurao je unutra.
Vrata su se zatvorila za njom. Ari ih je automatski zaključala, a zatim se
naslonila na vrata, osluškujući udaljavanje njegovih koraka..
98
 Jedva se suzdržala od poriva da ga pozove da se vrati unutra.
Njezina igra u velikoj mjeri okrenula se protiv nje. Možda mu je i prouzročila
bol, ali ona je bila u daleko gorem stanju. Žudjela je za njim toliko da je
osjećala bol u svakom djeliću svojeg tijela i znala je da se ta vatra neće tako brzo
ugasiti.
Kretala se stanom gotovo u transu. Krenula je prema kupaonici i pripremila
vrelu vruću kupku. Tko zna, možda visoka temperatura zapali bol. Nakon sat
vremena znala je da ništa neće upaliti. Nije se namjeravala tuširati u ledenoj vodi.
Takve stvari ipak su za muškarce.
Proklet bio Rafe! Nije bilo važno dominira li nad njom ili je zavodi, u svakom
slučaju nije mogla pobijediti.

99
 DVADESET DRUGO
POGLAVLJE

Lia

ia se probudila kad je sunčana svjetlost počela prodirati kroz slap,

L osvjetljavajući njihov šator. Nakon sinoćnjeg vođenja ljubavi na kiši, Shane
ju je na rukama nosio do spilje gdje ga je čekala dok je pripremao šator za
spavanje. Ondje su ponovno vodili ljubav dugo u noć.
Činilo se kao da su kod kuće, na sigurnom.
„Nemoj ni pokušati ponovno pobjeći od mene.“
Lia je okrenula glavu i zagledala se u Shaneove zabrinute oči. Privukao je
njezino golo tijelo k sebi i utisnuo joj poljubac u vrat.
„Neću.“
Znala je da nema smisla boriti se protiv onoga što osjeća prema tom čovjeku.
Bila je zaljubljena u Shanea. Oduvijek je bila i uvijek će biti. Bez njega nije
bila potpuna.
Lia je bila umorna od života u strahu. Više nije htjela razmišljati o tome da bi
je mogao napustiti. Bila je spremna prepustiti se onome što joj život nosi. Tko
zna što će se dogoditi kad odu s ovog otoka? Za sada su imali jedno drugo i to je
ono što je važno.
„Ne idem nikamo“, rekla je i privila se uz njega.
Začudo, njezina požuda privremeno je bila utažena. Bila je zadovoljna dok je
ležala uz njega, uživajući u toplini koja joj je preplavila srce.
„Dobro. Bojao sam se da ćeš nestati kad se probudiš. Trebam te, Lia, više
nego što ti mogu opisati.“
Kakav zanos su u njoj pobudile njegove riječi. Bile su to riječi koje je oduvijek
željela čuti od njega. I ona je njega trebala, više od svega. Nije se mogla
sjetiti vremena kada nije bilo tako.
„Zašto nikada ne govoriš o svojem djetinjstvu, Shane?“
Osjetila je kako se ukočio u njezinu naručju. Zabrinula se da je prešla granicu.
Uvijek bi se zatvorio kad bi netko spomenuo njegovu prošlost. Znala je da je
prošao kroz pakao. Ni on ni Rafe nisu nikada o tome govorili.

100
 „Nema se što mnogo reći o tome“, rekao je. Osjetila je kako duboko diše.
Prisiljavao se da se opusti.
„Želim te upoznati. Želim znati zašto si prema van tako nedodirljiv. Molim
te, reci mi“, rekla je, utješno mu milujući leđa. Kad bi joj se barem otvorio.
Možda bi onda i dobili šansu da njihova veza opstane.
„Ne želiš znati, Lia“, upozorio ju je.
No, osjećala je da on želi razgovarati s njom. Morao je to izbaciti iz sebe.
„Iskreno, Shane, želim znati sve o tebi. I ono dobro i loše. Obećavam da te
neću osuđivati. Tu sam za tebe. Želim sve čuti.“
„Želiš znati i ružne stvari o meni?“
„Želim znati sve, Shane.“
Shane je oklijevao. Duboko je udahnuo i počeo govoriti, a Lia ga je mimo
slušala.
„Nisam imao roditelje poput tvojih, Lia. Moj otac, on... nije bio dobar čovjek.
Daleko od toga.“
„Što je s tvojom mamom?“
„Bila je slaba. Mrzim tako govoriti o svojoj majci, ali to je istina. Jedna majka
nikad ne bi smjela dopustiti neke stvari. Prošla je kroz vlastitu traumu i žao mi je
zbog toga, ali imala je dijete o kojem je trebalo brinuti. Da imam djecu, premda
ne mogu zamisliti da ću ikada imati takvu želju, nikada ne bih dopustio da ih
netko povrijedi onako kako je mene povrijedio moj otac.“
Tijelo mu je bilo ukočeno, a glas bolan. Lia je htjela izbrisati njegovu bol, sve
loše uspomene, pomoći mu da ozdravi. Sve što je mogla, bilo je dati mu do znanja
da je uz njega i da ga više nitko neće ozlijediti.
„Moja mama bila je mlada i zaljubljena, posve naivnog pogleda na svijet. Bila
je jako lijepa tinejdžerica, tamne kose i očiju, preplanule puti i zaraznog osmijeha.
Upoznala je mojeg oca u srednjoj školi i beznadno se zaljubila u njega. Njemu je
tada bila dvadeset i jedna godina i bio je problematičan mladić. Primijetio ju je
jednom prilikom dok se vozio do njihove lokalne trgovine s hamburgerima i tada
je odlučio da će biti njegova. Naravno, laskalo joj je što se tako zgodan,
stariji mladić odmah zainteresirao za nju. Pratila ga je poput psića, bila je spremna
ispuniti sve što je želio.“
U njegovu glasu bilo je toliko gorčine, ali njegov dodir na njezinoj koži nije
se promijenio. Bio je nježan dok ju je držao uz sebe, zaranjajući u svoju
prošlost. Zamalo mu je rekla da ne mora dalje o tome pričati, ali znala je da možda
više nikad neće imati priliku ovo čuti pa je odlučila šutjeti kad je zastao, kao da
crpi hrabrost za nastavak priče.
„Prvi put su spavali zajedno...“, Shane je na trenutak opet zastao. „Nije bilo
sporazumno. Izlazila je s njim nekoliko mjeseci i uvijek bi ga zaustavila kad
bi pokušao s njom imati spolni odnos. No jedne ju je noći doveo u svoj usrani stan

101
i popio nekoliko piva previše. Rekla je ‘ne’, ali on se nije zaustavio. Nikad neću
zaboraviti dan kad mi je ispričala o tome. Bio sam tako bijesan na nju. Zašto ga
nije prijavila? Silovao ju je, a ona ga je nastavila viđati. Kad je dva mjeseca
kasnije doznala da nosi njegovo dijete, roditelji su bili bijesni i izbacili su je. Što
je ona potom napravila? Preselila se k njemu.“
„Ona ti je sve to ispričala?“ Liju je zgrozilo to što je opteretila vlastito dijete
takvim priznanjem.
„Da. Oboje su me mrzili. Mrzila me jer sam bio plod jednog neugodnog
iskustva u njezinu životu. Osim toga, ja sam bio razlog zbog kojeg je ostala uz tog
muškarca. Više puta mi je rekla da me trebala pobaciti i tvrdila je da bi to i učinila
da je tada imala novca. Njezin suprug, čovjek koji mi je bio otac, mrzio
me vjerojatno zato što je bio zločesti gad. Ne mogu ući u mozak takve osobe.
Volio je imati tako lijepu ženu, nekoga tko je bio spreman pokoravati mu se, ali
volio je imati i žene sa strane. Jednom prilikom jednu od njih doveo je kući. Tada
je izbacio moju majku iz njihove spavaće sobe kako bi je mogao koristiti s tom
novom ženom. Nekoliko puta ju je natjerao da im se pridruži. Izdržala je to, nikad
mu se nije suprotstavila. Rekla je da ne vrijedi premlaćivanja koje bi joj priuštio.“
„Zašto, do vraga, jednostavno nije otišla u neki centar za žrtve nasilja?“ Lia
nije mogla doći k sebi. Nikad nije mogla ni zamisliti da bi njegova priča mogla
biti tako grozna. „Zašto nije pozvala neku službu za zaštitu djece?“
„Bila je slaba. Krivila je mene, njega i sve oko sebe jer se nije mogla suočiti
sa sobom. Njegovi postupci bili su za svaku osudu, ali ona je bila loša osoba jer
je ostala s njim. Prvi put kad me udario tako jako da sam dobio potres mozga,
trebala je shvatiti da je to previše. K vragu, trebala ga je ostaviti prvi put kad je
položio ruku na mene. Jedna stvar je to što je ona trpjela njegova sranja, ali trebala
je izvući svojeg sina odande. Tek kada sam postao stariji, shvatio sam da su oboje
loši. Toliko sam bio naviknut na zlostavljanje da sam mislio da je sasvim
normalno da roditelji mlate svoju djecu.“
„Oh, Shane“, Lia je zajecala. Privukla ga je bliže k sebi. Suze su joj padale na
njegovo rame dok je plakala zbog tog uplašenog dječaka kojeg je zakopao duboko
u sebi i zbog ovog muškarca koji se i danas morao nositi s tim teškim i bolnim
sjećanjima.
„Sa šesnaest mi je prekipjelo. Skoro sam ga pretukao do smrti, a zatim sam
pobjegao iz kuće i više se nikad nisam vratio. Za mene je to razdoblje bilo gotovo.
Tužno je što nisam mario kad sam doznao da ga je mama ubila. Jednoga je dana
očito i njoj bilo dosta. Ubola ga je u snu, a zatim mimo pričekala da dođe policija.
Nije pokušala sakriti zločin. Pitali su je radi li se o samoobrani, ali ona je to
porekla. Mogla se spasiti. Stalno ju je tukao, posebno nakon što sam ja otišao iz
kuće, ali ona je svejedno tvrdila da je kriva. Rekla je tužitelju da je jednostavno
zaključila da on više ne zaslužuje živjeti. Uzela je kuhinjski nož, stala iznad njega
s luđačkim osmijehom na licu i zabila mu ga u prsa. Rekla im je da se smijala kad
je otvorio oči, pokušavajući doći do zraka.“

102
 „O, Bože“, Lia je jecala.
„Otišao sam na suđenje. Nije znala da sam tamo. Želio sam čuti što se
dogodilo. Sjeo sam u zadnji red. Osjećao sam se neobično, kao da sam neka
sasvim druga osoba, nekakav novinar koji je došao zabilježiti sve o tom zločinu.
Nisam osjetio ništa kad su je proglasili ludom i naredili da se zatvori u ludnicu.
Nisam osjećao ništa prema tom ubijenom čovjeku. Ne... to nije istina. Žalio sam
što ja nisam bio taj koji je zabio nož u tog hladnokrvnog gada.“
„Ne misliš to ozbiljno, Shane. Ti nikada ne bi mogao nekome oduzeti život“,
tješila ga je Lia.
Nekoliko trenutaka je šutio. „Ne, ne bih to mogao učiniti“, rekao je. „Ipak,
žalio sam zbog toga. Da sam ostao ondje dulje, možda bih mu ja doista oduzeo
život.“
Sigurnost u njegovu glasu uplašila je Liju. Bio je toliko različit od
zlostavljanog tinejdžera o kojem je pričao, ali ona nije mogla shvatiti što je
prošao. Bilo je to tako tragično.
„Jesi li je vidio otkad je zatvorena?“ Lia se bojala pitati, ali morala je znati.
„Ne. Nemam nikakvu želju vidjeti tu ženu“, rekao je-
„Možda bi to trebao učiniti, Shane. Možda bi ti to pomoglo da ozdraviš i
napokon bi se oslobodio prošlosti. To što je učinila bilo je užasno, ali kad bi joj
rekao koliko je pogriješila, možda bi se riješio tog golemog tereta.“
„Kako bi mi to pomoglo? Ona je mentalno bolesna“, odbrusio je.
Lia je znala da nije ljutit na nju. Znala je da se vratio u svijet boli dok joj je
pričao o svojoj prošlosti. Odrasla je u posve drukčijem svijetu, uz svoje roditelje,
brata i sestru i nije se mogla pretvarati da zna kako mu je bilo.
„Nije važno hoće li ona to shvatiti, Shane. Riječ je o tebi. Uzela ti je previše
toga, tvoje djetinjstvo, radost, ljubav. Sve je uzela i ne zaslužuje oprost, ali ti
zaslužuješ riješiti se tog bremena.“
„Pa pretpostavljam da to sada više nije važno, zar ne?“ rekao je. Okrenuo se
prema njoj i nasmijao se.
„Zašto to misliš?“ pitala je potpuno zbunjena.
„Zato što smo trenutačno izgubljeni na pustom otoku i možda nas nikad ne
pronađu. Možda je na nama odgovornost da napunimo ovaj otok djecom“,
zadirkivao ju je.
„Mmm, to zvuči zabavno“, rekla je, trljajući se uz njega. Osjetila je strah u
srcu pri pomisli da nosi Shaneovo dijete. Još nije razmišljala o tome da postane
majka, ali dok mu je gledala u oči kao da je mogla zamisliti malenog dječaka nalik
na njega. Bila je zbunjena zbog njegove izjave o djeci. Nije bila sigurna želi li ih
ili ne. Trenutačno je bilo prerano razmišljati o tome, ali jednog dana će zasigurno
htjeti postati majka.

103
 Shane ju je primaknuo pod sebe i lako se uvukao u nju. Znala je da tako liječi
svoje stare rane. Nije imala ništa protiv. Brzo se prepustila strastima.
Lia je znala da će ih Rafe spasiti. Bilo je samo pitanje vremena. I zato će, u
međuvremenu, uživati u svakom trenutku provedenome u Shaneovu naručju.

104
 DVADESET TREĆE
POGLAVLJE

Ari

O vdje nema razloga za brigu, zadovoljno je pomislila Ari dok se penjala

stubama prema golemoj knjižnici. Bit će na sigurnom kao u Fort Knoxu.
Rafe se nije mogao služiti svojim adutima u javnoj zgradi. Ne bi se usudio nešto
napraviti u knjižnici, a definitivno nije mogao ni pomisliti na seks. Doista!
S obzirom na to da je provela noć u prevrtanju po krevetu, bila je prilično
nervozna. Da se barem grozno ljubio ili da je njezino tijelo sinoć nije izdalo, sada
bi se osjećala mnogo bolje.
Osim toga, ona svinja od doktora usudila se nazvati je u ponoć, pokušavajući
dobiti njezinu adresu. Želio je desert.
Rekla mu je da zaboravi na njezin broj, a zatim prekinula poziv.
Činilo se da je osuđena na to da završi s pogrešnim muškarcima.
Nije bila kriva za posljednji spoj jer ga je dogovorila njezina prijateljica, ali
ipak... Činilo se da bi uskoro mogla završiti kao ona osoba s deset mačaka, četiri
psa, tri pirane i papigom koja se, usamljena, ljulja na trijemu ispred svoje kuće.
Nije bilo ništa loše u tome. No, bila je previše mlada da bi razmišljala tako. Nije
htjela biti s nekim samo zato što se bojala biti sama. U redu je ako se neko vrijeme
usredotoči na sebe. Potrebno je steći sigurnost i samouvjerenost kako bi potom
mogla uspostaviti zdrav i normalan odnos s nekim.
Ari je stekla samopouzdanje tijekom posljednjih nekoliko godina, ali bila je
usamljena, što je za Rafea bila olakotna okolnost.
Morat će se vraški potruditi da joj se ne zavuče u gaćice.
Pronašla je tihi stol u kutu i sjela. Ljudi su bili posvuda oko nje, zauzeti
proučavanjem i čitanjem. To joj je bilo bitno. Nije bila sama pa se osjećala
sigurnom. Zavibrirao joj je mobitel i vidjela je Rafeovu poruku.
Jesi li već stigla?
Da, sjedim straga. Nađimo se ovdje.
Imam stol na trećem katu. Popni se stubama i idi desno.
Imam dobro mjesto ovdje. Zašto ne dođeš dolje? odgovorila je. Nadala se da
će stići u knjižnicu prije njega.

105
 Ne možemo jesti tamo dolje, a ja sam ponio sa sobom kasni ručak, usprotivio
se. Shvatila je da je ponovno zaboravila jesti. Hrana je zvučala sjajno. Čak i da se
uspne na treći kat i dalje će biti na javnom mjestu. I dalje će biti na sigurnom.
Uzela je torbu i uputila se prema stubama. Na drugom katu ugledala je dječji
odjel i nasmiješila se dok je promatrala muškarca okruženog djecom. Čitao im je
priču. Dječaci i djevojčice bili su fascinirani raznolikošću njegovih glasova dok
im je pripovijedao. Kad bi barem i sama mogla igrati više uloga dok se bori
s Rafeom.
Nastavila se uspinjati prema trećem katu. Nije joj se svidjelo kad je shvatila
da su ondje goleme police s knjigama. Sjetila se kako su njezine prijateljice sa
studija uvijek pričale da odlaze u taj dio knjižnice kad se žele ljubiti s dečkima.
No, ovo nije bio kampus i ako se Rafe nadao da će se nešto dogoditi među
njima, grdno se prevario. Došla je samo kako bi još jednom prelistala dnevnik
njegova pretka i zapisala potrebne bilješke.
Skrenula je iza ugla i ondje zatekla Rafea. Sjedio je za stolom s elegantno
postavljenim ručkom. Uhvatila ju je trema.
Nije bila ni svjesna da se instinktivno osmjehnula. Bilo je jasno da Rafe nije
mogao ponijeti tek običan sendvič u papirnatoj vrećici.
„Izgledaš predivno, Ari“, rekao je i izmaknuo joj stolac.
„Zar ovo nije malo pretjerano za ručak u knjižnici?“ pitala je. Pretvarala se da
ne čuje njegov kompliment iako joj je godio.
„Za tebe ništa nije previše“, šapnuo joj je na uho. Ari je zadrhtala.
„Podsjećam te da smo ovdje isključivo zbog dnevnika, Rafe“, rekla je tiho.
„Da, ti si ovdje zbog toga. A ja... imam i druge planove“, rekao je tajanstveno.
„Pa, odmah se okani tih planova... U javnosti smo“, podsjetila ga je dok je
promatrala hranu ispred sebe - neobična salata od piletine, kiflice, egzotično
voće.... Njam. Uspio je unijeti i bocu vina.
Znala je da ne bi smjela prihvatiti vino, ali nije mu mogla odoljeti. Znala je
da će biti sjajno s obzirom na to da ga je Rafe birao. Prije nego što ga je
upoznala, prezirala je alkohol i za to je imala dobar razlog. I dalje je izbjegavala
piti sve osim dobrog vina, a s vremenom je naučila razlikovati kvalitetno vino od
lošeg. Ovo definitivno nije bilo loše.
„Za početak možemo ručati, a onda ću te na neko vrijeme ostaviti na miru da
proučiš dnevnik“, rekao je. Ari ga je sumnjičavo promatrala. Što je to naumio?
„Hej, trudim se postići kompromis“, rekao je i podignuo ruke u znak obrane.
„Ne znam trebam li ti vjerovati, Rafe. K vragu. Znam da ti ne vjerujem“, rekla
je.
„Morat ćeš naučiti ponovno mi vjerovati“, rekao je i počeo jesti.
„Ponovno? Ti se šališ! Nikad ti nisam vjerovala“, rekla je.
Izgledao je potišteno.
106
 „Onda ću jednostavno zaraditi tvoje povjerenje. Kao i tvoje poštovanje. Želim
biti s tobom. Uskoro ćeš shvatiti koliko mi je ovo važno. Uskoro ćeš biti
svjesna da želim samo najbolje za tebe i za nas.“
„Ne možemo vratiti vrijeme, Rafe. Znam da to nije ono što želiš čuti, ali,
nažalost, ne postoji čarobni štapić kojim možeš tek tako zamahnuti i zaboraviti
na ono što se dogodilo u prošlosti“, rekla je, primijetivši da ga je povrijedila.
Gotovo mu se ispričala, ali Rafe je spustio pogled i više nije bilo smisla da to
učini.
Tijekom ručka Ari se opustila. Razgovarali su o svemu osim o njihovu
odnosu. Kad su završili s jelom, pojavio se muškarac koji je uklonio sve sa stola,
a onda je Rafe izvukao dnevnik.
Ari ga je uzbuđeno prihvatila. Ubrzo se izgubila u svijetu Williama i
Saphronije i nije ni primijetila da je Rafe ustao i ostavio je samu.
Nije primijetila ni kada je knjižnica zatvorena. Ostala je potpuno sama s
Rafeom.
Prolazili su sati iako Ari toga nije bila svjesna. Većina svjetala u knjižnici su
pogašena, dok su na njihovu katu ostala jedva prigušena, a ona je i dalje čitala bez
prestanka. Bila je nesvjesna okoline dok je čitala o tragičnoj ljubavnoj priči
između Williama i Saphronije.

Dani mi prolaze sporo i mučno. Prošla su puna dva mjeseca u

neizvjesnosti i teroru. Nijedna tvoja riječ nije došla do mene i ne znam
jesi li još uvijek među živima ili - ne, ne mogu prisiliti svoje pero da napiše
nešto drugo. Bez tebe moj život je potpuna zbrka i jad. Otac je tražio od
mene da se udam za drugog, za muškarca starijeg od mene dvadeset
godina, čovjeka s krajnje neobičnim navikama i ukusom, kojeg nikad
ne bih mogla voljeti - čak i da ti nisi prisvojio sve moje osjećaje samo za
sebe. Otac tvrdi da će se taj čovjek moći brinuti o meni i osigurati dobar
život mojoj budućoj djeci. Izrazila sam ljubav prema tebi i
isključivo prema tebi, ali on kaže da nikada ne bi dopustio da se udam za
običnog vojnika koji se borio za Sjever. Dodaje, tako okrutno, da ćeš
ionako poginuti na bojištu ili pronaći nekoga s kim ćeš provesti život, a
smatra kako sam se ja naivno predala djevojačkim snovima.
Oh, kad bi barem tvoje pismo stiglo do mene, kad bih barem doznala
jesi li mi i dalje predan kao što sam ja tebi! Nikad se neću predati, neću
odustati od nas - čak ni na samrti.
Naš kruti zakonski sustav nikad mi ne bi dopustio da razmišljam o
tome da napustim vlastiti dom jer je to suprotno odgoju jedne djevojke.
No, trebam li ipak doći k tebi? Usprkos svim ratnim opasnostima,
kamo god ti otišao, ja ću poći za tobom. Ako ne čujem ništa od tebe, onda
je upravo to ono što moram učiniti.

107
 Volim te s predanošću koja nadilazi sve ostalo.
Zauvijek tvoja,
Saphronia

Ari nije mogla zaustaviti suze dok je čitala pismo ispunjeno patnjom. Bol i
tjeskoba koje je osjećala Saphronia, ne znajući je li William živ, bili su
nezamislivi. Da je bila na njezinu mjestu i sama bi prešla neprijateljsku crtu da to
dozna.
„Uživaš li u dnevniku?“
Ari je poskočila kad je Rafe sjeo za stol.
„O, da, Rafe. Stvarno bi trebao ovo pročitati. Prekrasno je“, rekla je premda
je znala da on to jednostavno nije mogao cijeniti poput nje.
„Već sam ti rekao da bih volio da mi ispričaš sve što si pročitala“, rekao je i
pomilovao je po obrazu.
Ari je zaboravila na dnevnik dok je gledala u Rafeove oči. I tek tada je
primijetila tišinu u knjižici.
Osvrnula se oko sebe, primijetivši da su svjetla na katu prigušena.
„Zar zatvaraju knjižnicu?“ pitala je. Pomislila je kako bi bilo pametno da i oni
krenu.
„Zatvorili su je prije sat vremena. Sami smo“, odgovorio je.
Ari se naglo okrenula prema njemu i primijetila je vatru u njegovu pogledu.
O, ne.
Nije dovoljno snažna za ovo. Upravo zato je pristala naći se s njim u javnosti,
na sigurnom mjestu.
„Kako je moguće da smo ovdje sami?“
„Ja sam financirao ovu knjižnicu. Zbog toga su prilično susretljivi kad imam
neki poseban zahtjev.“
Trebala je znati da će Rafe nekako okrenuti stvari u svoju korist. Ta znala je
s kime ima posla. To je bio Rafe, zaboga.
„Mislim da je vrijeme za polazak“, rekla je i ustala.
„Ne još.“ I on je ustao i privukao je u zagrljaj. „Cijeli dan sam čekao da ovo
napravim.“
Privukao ju je k sebi, ne oklijevajući ni trenutka. Poljubio ju je, a Ari se opirala
pune dvije sekunde prije nego što mu se prepustila.
Kakva bi bila šteta osjećati ovakvo zadovoljstvo samo nekoliko trenutaka?
Zar bi joj se zaista slomilo srce kada bi još jednom bila s njim? Možda bi to
bilo dobro za nju. Možda bi ga napokon zauvijek preboljela. Čini se da je nježna
ljubavna priča Williama i Saphronije ublažila njezin obrambeni stav.

108
 Znala je da to želi - toliko ga je željela da joj je cijelo tijelo gorjelo. Više nije
imala snage ni volje opirati mu se. Htjela je da je povede u visine.
A Rafe bi to zasigurno mogao učiniti.
„Želim te, Ari. Reci mi ‘ne’ i odmah ću prestati.“ Pogledao ju je u oči.
Nije mu htjela reći ne. Nije htjela stati.
„Trebala bih...“ Oklijevala je, ali tada je spustio ruke niz njezina leđa i uhvatio
je za bokove. Privukao ju je bliže k sebi.
„Ne, ne bi. Trebala bi uživati u svakoj sekundi, prihvatiti ono što ti samo ja
mogu pružiti i vikati od užitka“, rekao je pritom joj grickajući vrat.
Oh, da, to je bilo pravo mjesto.
„Trebam...“ Nije znala kako dovršiti tu misao. Toliko ga je trebala.
„Trebam te“, rekao je. Podignuo ju je i posjeo na visoki stol. Raširio joj je
noge, zabijajući se između njezinih bedara, pritišćući svoj tvrdi penis uz njezinu
vruću jezgru.
U tom trenutku bila je zahvalna što je nosila suknju jer je kroz tanke, svilene
gaćice mogla osjetiti tvrdoću njegova uzbuđenja.
Iako se predomišljala, znala je da ga želi kao i užitak koji joj može pružiti.
Njezina požuda nadmašila je osjećaj krivnje zbog izdaje vlastitih principa.
„Da, želim te“, konačno je priznala.
Rafe se naglo zaustavio. Zagledao se u njezine oči, čvrsto prislonjen na
njezino tijelo. Gurao je i gurao, vršio pritisak, a sada je oklijevao. No, Ari nije
htjela da ima na raspolaganju previše vremena. Nije se htjela predomisliti.
„Sigurna si?“ pitao je.
„Da.“ Njezin pogled bio je dovoljno uvjerljiv.
„Jednom kad krenemo, nećemo se zaustavljati“, upozorio ju je.
„Onda nemoj stati, Rafe. Vodi me“, rekla je. Omotala je ruke oko njegova
vrata i privukla ga k sebi.
Spustio je glavu i pohlepno potražio njezine usne dok joj je rukom podizao
bluzu. Otkopčao je gumbe u rekordnom roku, a zatim odbacio odjeću negdje u
stranu. Skinuo joj je i grudnjak i dlanovima joj obuhvatio dojke, zagledavši se u
nju.
„Prokletstvo! Savršenija si nego što pamtim!“ rekao je s divljenjem.
Masirao joj je grudi, prateći prstima rubove njezina naboranog mesa. Žudjela
je za njegovim usnama, htjela ih je osjetiti na dojkama, ali Rafe joj je zasad samo
pritiskao bradavice, izazivajući toplinu u njezinoj unutrašnjosti.
Kad je gotovo vrisnula od frustracije, spustio je glavu i osjetila je njegov jezik
na svojoj koži. Da, prošlo je previše vremena. Trebala je ovo.
Pomicao je prste između njezinih grudi, rukama joj je gnječio meso dok je
usnama milovao njezine napete bradavice. Nekako se našla na stolu ispod njega,

109
ni sama nije bila svjesna u kojem trenutku se to dogodilo jer je bila usredotočena
na eksploziju koju je izazvao u njezinu tijelu dok se poigravao njezinim grudima.
Za nekoliko trenutaka Rafe ih je razodjenuo i Ari je ležala gola pred njim,
osjećajući euforiju zbog neobuzdane požude u njegovu pogledu.
„Želim da ovo traje cijelu noć, Ari, ali mislim da ne mogu“, rekao je u znak
isprike dok joj je prstom milovao unutarnju stranu bedara.
„Možda da to ponovimo nekoliko puta?“ predložila je. Htjela ga je osjetiti u
sebi više od svega na svijetu i htjela je da to potraje zauvijek. Nije znala hoće li
se to ponoviti kad ova večer završi. Nije znala kako će o tome razmišljati sutra.
Položio je svoje tijelo iznad njezinoga. „Vraćaš se u moju kuću kad ovo
završi.“
Bio je to Rafe kojeg je poznavala. Tako zahtjevan, uporan, želio je da sve
bude onako kako je zamislio.
„Ovog trena pristajem na sve“, rekla je kad je počeo polako kliziti u nju.
„To želim čuti“, rekao je i ugurao svoju impresivnu erekciju u njezino tijelo.
„Da, Rafe“, zastenjala je kad se povukao, a zatim je ušao u nju ritmom koji je
oboje oduševio.
„Ti si moja, Ari. Ne želim živjeti bez tebe. Neću si to dopustiti“, zavapio je i
spustio se na nju.
Znala je da se ne bi trebala složiti, ali osjećala se toliko dobro u tom trenutku
da je njezin mozak procesuirao samo užitak dok se Rafe zabijao u nju.
Dvije godine bile su doista preduge.
„Žao mi je, Ari“, viknuo je, ubrzavajući ritam, a kapljice znoja blistale su na
njegovim prsima.
Žao mu je? Nije imala pojma o čemu on govori.
Snažno se zabijao u nju, a sve oko Ari se urušavalo. Tresla se dok ga je njezino
tijelo stezalo, a njezin orgazam potrajao je cijelu vječnost.
Negdje u daljini začula je Rafeovo stenjanje kad se približio vrhuncu, ali bila
je usredotočena na pulsiranje u svojoj srži i vatru koja joj se širila venama.
Kad se napokon spustila s planine na koju su se zajedno uspeli, otvorila je oči,
a pred njom je bio Rafe sa zadovoljnim izrazom na licu.
„Stvoreni smo jedno za drugo, Ari“, rekao je, nježno joj milujući usne.
„Nikada nismo imali problem u ovom dijelu našeg odnosa, Rafe. To ne znači
ništa“, odgovorila je. Nije žalila zbog svoje odluke da se ponovno seksa s njim, ali
morala se podsjetiti da je to bio samo seks.
„Griješiš, Ari. Ono što ti i ja imamo nije samo neobično i predivno. Nikad
nisam pronašao toliko zadovoljstva s nekom ženom. Dosad sam morao u seksu
imati kontrolu, svladati ženu kako bih pronašao užitak. S tobom mi je dovoljan
jedan pogled, jedan okus, jedan dodir. Zajedno smo savršeni i to ću ti dokazati.“

110
 Ari je prepoznala istinu u njegovim očima i osjetila je tračak nade duboko u
sebi. No, bilo je to opasno.
Mogla bi se ponovno strmoglaviti i to toliko snažno da se neće moći još
jednom oporaviti od njega.
Kad ju je ponovno poljubio, Ari je odbacila te misli. Uživat će u ovoj noći s
njim, a sutra će razmišljati.

111
 DVADESET ČETVRTO
POGLAVLJE

Lia

oramo se vratiti na plažu. Ovdje ima previše nenaseljenih otoka i nema

M
Shane.
šanse da nas netko pronađe dok smo skriveni u ovoj spilji“, zaključio je

Lia nije htjela napustiti njihovu spilju. Proveli su dva puna dana u njoj, ljubeći
se i satima razgovarajući, a odvažili su se na izlazak samo kako bi pronašli hranu i
drva za grijanje.
Osjećala se kao da poznaje Shanea oduvijek, kao da je postao dio nje. Bila je
tako slijepa i nije vidjela muškarca koji se u njemu skrivao, kao što ni on nije
poznavao pravu Liju. Dalo se naučiti mnogo o nekome kad nije bilo drugih u
blizini i bilo joj je drago što su se napokon otvorili jedno drugome.
Stekla je novo samopouzdanje i njeno srce ju je uvjeravalo da će sve biti u
redu. Možda se tako osjećala jer joj je samo Shane preostao na ovom
pustom otoku, ali znala je da nije tako. Bila je zaljubljena u njega. Može li
vjerovati tim osjećajima?
„Volim ovaj naš mali raj“, rekla je dok je pakirao šator. Bila je nesretna što
moraju otići odande.
„Gledaj to s vedrije strane. Možda će im trebati još nekoliko dana ili čak
tjedana da nas pronađu“, rekao je kroz smijeh.
Nije im ostalo puno zaliha, primijetio je. Premda se trudio izgledati opušteno,
znala je da je zabrinut. Otok je bio pun voća i orašastih plodova, ali oni nisu bili
naviknuti na život u divljini.
„Uvijek se mogu nadati da će ovo potrajati još nekoliko dana“, rekla je s
osmijehom na licu.
„Moram priznati da me iznenađuješ, Lia. Nikad nisam mislio da bi ti se moglo
svidjeti u divljini. Znam da si ti više djevojka za toplice.“
„Oh, još uvijek uživam u toplicama, Shane. No, nikad u životu nisam bila
ovako zadovoljna i sretna. Spa me definitivno ne može ispuniti kao vrijeme
provedeno s tobom.“ Prišla mu je i poljubila ga.
Kad je došao do zraka, nasmijao se. „Osim toplica s dodatnim sadržajem.“

112
 Trebala joj je koja sekunda da shvati značenje njegovih riječi, a onda je
prasnula u smijeh. „U kojima si to bio, Shane Graysone?!“ upitala je s
podrugljivim osmijehom.
„Pa sad...“
„Shane Graysone!“ rekla je užasnuto.
„Samo se šalim. Nikad ne bih pomislio ući u kuću na lošem glasu“, uvjeravao
ju je.
Na trenutak se zagledala u njega, ali je shvatila da je samo želio izvući
reakciju od nje.
„Putovao si po cijelom svijetu. Sigurna sam da si radio stvari koje bi šokirale
većinu ljudi“, rekla je, zabrinuta zbog žena s kojima je bio. Jedan od razloga zbog
kojeg nije htjela započeti vezu s njim bio je taj što je bio poznati ženskar.
Znala je da to ne može podnijeti. Lia ga ne bi mogla dijeliti s drugim ženama.
„Hej, to je bila glupa šala“, rekao je i prstima joj podignuo bradu. „Vjeruj mi,
moj život nije takav kakvim ga svi zamišljaju. Da, izlazio sam s dosta žena, ali
nikad nisam bio zaljubljen - nikad nisam razmišljao o vjenčanju. To me oduvijek
užasavalo, ali sada više nije tako.“
Lia ga je šokirano promatrala. Nije joj doslovno izjavljivao ljubav niti joj
nudio brak, ali izgledalo je kao da postavlja temelje za to.
Bilo je prerano. Osjetila je paniku. Što ako je odlučio požuriti? Znala je da ga
ne želi ponovno izgubiti, ali trebala je još vremena.
„Lia, kamo si odlutala?“ pitao je tiho.
„Tu sam. Ja, ovaj, mislim da me ova spilja počinje gušiti“, rekla je, osjećajući
pritisak u prsima. Možda je to samo prvi napadaj panike u njezinu životu.
Nadala se da nije ništa gore od toga.
„Lia...“ Znala je da joj ne vjeruje, ali nije mogla razgovarati o tome.
„Idemo, Shane. Osjećat ću se bolje kad iziđemo na sunce“, rekla je neobično
visokim tonom, pokušavajući prikriti svoju uznemirenost.
Promatrao ju je nekoliko trenutaka, a zatim joj uputio nježan, pomalo tužan
osmijeh. Okrenuo se još jednom prema spilji.
„Ni ja ne želim otići, ali želim se vratiti na plažu. Moramo pronaći neko veliko
područje na kojem ćemo moći zapaliti vatru koja se vidi izdaleka“, rekao je
prikrivajući zbunjenost.
„Hvala ti, Shane“, rekla je. Bila je zahvalna što je promijenio temu. Sada je
samo trebala biti s njim, u njegovu toplom naručju, na sigurnom. Bit će
dovoljno vremena za brigu kasnije, kada se spase s ovog otoka.
„Pripremit ću ti sjajnu večeru s plodovima mora na plaži, uz vatru i voćni sok
koji sav možeš popiti“, rekao je, pokušavajući je razvedriti.

113
 „Romantična večera s plodovima mora na plaži. Pa, Shane Graysone, upravo
si zaradio nekoliko dodatnih bodova“, rekla je poljubivši ga prije nego što je
izišao iz spilje.
Lia se osvrnula za sobom s knedlom u grlu. Ostavljali su spilju iza sebe. Nije
se mogla sjetiti da je ikad bila toliko sretna i ispunjena kao ovih dana. Shane je bio
nevjerojatan, a njihovo zajedničko vrijeme, bez prekida i ometanja, bilo je upravo
ono što joj je trebalo. Sad je sve bilo drukčije s njim. No, već dok su se kretali
prema plaži, taj osjećaj je polako nestajao.
Plašilo ju je što su se dalje udaljavali od svojeg posebnog mjesta.
Znala je da ih netko mora spasiti, ali se potajno doista nadala da će im ostati
još malo zajedničkog vremena. Bila je sebična. Htjela je imati Shanea samo za
sebe. Doista je bilo glupo što je potrošila toliko energije opirući se njihovoj vezi.
Morali su doživjeti brodolom kako bi shvatila koliko joj je nedostajao.
Krenuli su stazom prema plaži i stigli su za otprilike pola sata. Već su
poznavali puteve i najbrže rute na otoku. Sunce je bilo visoko na nebu. Gledali su
prema pučini, ali ondje nije bilo ničega na vidiku. Nijedan brod. Lia je osjetila
olakšanje, ali istodobno ju je uhvatila panika.
Što ako ih nikad ne pronađu? Čula je već priče o ljudima koji su se tako
izgubili usred ničega, njihove obitelji su krenule dalje sa svojim životima,
smatrajući ih mrtvima, a onda su pronađeni nakon deset i više godina.
Znala je da se njezini roditelji, brat i sestra neće tako lako predati, ali ta
pomisao činila joj se zastrašujućom.
„Pronaći će nas, Lia, ne brini“, Shane ju je zagrlio.
„Znam. Bilo je lakše zaboraviti na to da smo izgubljeni ondje u unutrašnjosti
otoka, uz jezero i spilju. Naći se ovdje pred golemim oceanom čini našu situaciju
puno realnijom“, rekla je.
„Ti dobro poznaješ svojeg brata. Pomaknut će nebo i zemlju kako bi te
pronašao. Naredit će obalnoj straži da pretraži svaki otok ovdje, bude li to
potrebno. Dovraga, mislim da bi angažirao i Američku nacionalnu gardu. Nikad
ne bi prihvatio da si negdje na dnu oceana. On jednostavno nije čovjek koji
odustaje.“
Shaneove riječi su ju utješile.
„Hvala ti, Shane. Znam da sam se na trenutke šalila jer smo zapeli ovdje na
pustom otoku, ali ovaj prizor me prilično osvijestio. Mislim da će im biti teško
pronaći nas jer ne znaju kamo smo se uputili.“
„Da, to je moja pogreška. Bio sam sebičan. Žao mi je što sam te doveo u
opasnost“, odgovorio je s grižnjom savjesti u glasu.
„Da nisam bila onako tvrdoglava, ne bi morao poduzimati ekstremne mjere“,
rekla je velikodušno preuzimajući dio krivnje.

114
 „Ne znam kako si uopće pala na mene, Lia, ali vječno sam zbog toga
zahvalan“, rekao je. Okrenuo ju je prema sebi i poljubio joj usne.
„I ja sam zahvalna“, odgovorila je.
„Nećemo nikada postaviti ognjište ako me ne prestaneš ljubiti“, rekao je.
Začuđeno ga je pogledala. Muškarci! On je bio taj koji je želio igrati igrice.
O. K., ona nije učinila ništa da ga spriječi u tome.
Ostatak poslijepodneva radili su zajedno. Dok su se pripremali za noć, Lia je
ležala u Shaneovu naručju, pitajući se hoće li ovo biti njihova posljednja noć
na pustom otoku usred mora.
Bilo bi dobro da ih spase, ali brinula je zbog onoga što će nakon toga uslijediti.
Bila je uznemirena. Željela je ostati s njim, upoznati ga, naučiti više o njemu i
njegovu životu. Je li bila spremna za ono što je on želio? Jesu li bili na istoj valnoj
duljini u ovom trenutku? Ili će provesti nekoliko prekrasnih dana zajedno, a
zatim svatko krenuti svojim putem?
Jednostavno nije znala. Zaspala je iscrpljena od teških misli, osluškujući
otkucaje Shaneova srca.

115
 DVADESET PETO
POGLAVLJE

Rachel

ako nam je drago što ste ovdje, gospođice Palazzo. Nadam se da će vam se
T svidjeti rad u veleposlanstvu.“
„Hvala vam. Prošla sam kroz sve materijale i nadam se da ću biti uspješna u
svojem poslu. Uzbuđena sam“, odgovorila je gospodinu Romanu, svojem novom
šefu.
Prošlo je samo nekoliko dana otkako je pobjegla iz Ianove sobe i nije mogla
vjerovati da je ostavio tako duboki trag na njoj. Dok se posljednji put osvrtala
u njegovoj sobi, osjetila je snažnu potrebu otrčati u Ianov krevet i pričekati ga
ondje. Znala je da je to glupo pa je odlučno zatvorila vrata za sobom i
napustila hotel.
Bila je s tim čovjekom samo tjedan dana, ali bio je to tjedan koji će zauvijek
pamtiti. U njemu bilo nešto što ju je magnetski privlačilo k njemu. I seks. Oh,
seks je bio nestvaran.
Šteta što je tako mlada doživjela nešto tako spektakularno. Imala je osjećaj da
bi bilo teško ponovno ga pronaći, ali to je ionako nije zanimalo. Sada je morala
dokazati sebi i drugima da više nije mala djevojčica već odrasla, sposobna žena.
Njezin novi šef ostavio ju je u uredu, s hrpom obrazaca i dokumenata koje bi
valjda i malo dijete uspješno popunilo.
Tko bi rekao! Sjedila je ovdje, u američkom veleposlanstvu u Italiji, za svojim
radnim stolom, odjevena u lijepu odjeću i bilo joj je dosadno.
To rade odrasli, podsjetila je samu sebe. Nije svaki posao glamurozan i
tajnovit. Morat će to prihvatiti. Kad bi napustila posao samo zato što ga smatra
dosadnim, pokazala bi da uopće nije odrasla. To bi bilo posve neprihvatljivo.
Ne. Radit će ovaj posao, a vikendom će se zabavljati. Htjela je istraživati
talijanske plaže, putovati u obližnje zemlje i upoznavati nove ljude. Neko vrijeme
nije viđala ljude koje poznaje u ovom dijelu svijeta, ali bila je uvjerena da će uz
nekoliko telefonskih poziva ponovno okupiti dugogodišnje prijatelje.
Jedini problem bio je taj što su svi njeni prijatelji bili bogataši. U početku joj
to nije smetalo, ali sama pomisao na odlaske na raskošne zabave s vremenom joj
više nije bila privlačna.

116
 Promijenila se. Htjela je biti obična žena, živjeti od svoje plaće i stvoriti život
za sebe baš kao što je to učinio njezin brat. O. K., on je usput zaradio i milijarde
na računu, ali to je manje važno, zar ne?
Začula je zvonjavu telefona.
„Jesi li se smjestila, Rachel?“
Rachel se nasmijala kad je začula zabrinut glas svojeg brata. Iako je bio pun
sebe, uglavnom prečesto, svejedno ga je obožavala.
„Ovdje je sjajno“, lagala je entuzijastičnim tonom.
„A zašto onda lažeš?“
Nikad nije bila dobra lažljivica. Rafe je bio daleko od nje i svejedno je mogao
prepoznati dosadu u njezinu glasu. Morat će poraditi na glumi.
„Ne lažem, Rafe. Samo sam jako zauzeta i nemam mnogo vremena za
privatne pozive“, rekla je. Zvučala je oholo iako zapravo nije htjela prekinuti
razgovor.
„U redu ako ti tako kažeš. Ionako dolazim za nekoliko tjedana pa me svakako
zapiši za ručak.“
„Naravno. Mogli bismo posjetiti i Liju“, rekla je uzbuđeno. Njezina sestra nije
bila daleko. Radila je na projektu odmarališta na obližnjem otoku.
„Nisam se čuo s Lijom već nekoliko dana. Počinjem se brinuti“, rekao je
zamišljeno kad je spomenula njihovu sestru.
„Sigurna sam da je dobro, Rafe. Lia i ja smo dovoljno odrasle da same
brinemo o sebi“, rekla je Rachel.
„Ali to nije nalik na nju. Ona mi uvijek uzvrati poziv. Ako mi se ne javi u
sljedećih nekoliko dana, morat ću krenuti ranije na put.“
Lia bi ga ubila da čuje kako je tretira kao dijete. Rachel je stoga zaključila da
je bolje promijeniti temu.
„Jesi li uspio nagovoriti Ari da porazgovara s tobom?“ Rachel je obožavala
Ari zbog njezine snage. Uspješno se opirala njezinu starijem bratu. Obično joj se
nisu sviđale žene s kojima je Rafe bio u vezama, ali s Ari je bila jako povezana
pa ju je rastužilo kada su njih dvoje prekinuli.
Razumjela je svoju prijateljicu jer je vrlo dobro znala da je Rafe često pravi
magarac i tiranin. Ari je bila dobra osoba i nije se mogla nositi s njim. Rachel se
nadala da će njih dvoje to uspjeti riješiti, ali kako je vrijeme odmicalo, sve više je
sumnjala u sretan kraj njihove priče.
„Nije da te se to tiče, ali da, razgovarali smo“, odgovorio je zadovoljno.
„Čula sam da je uhodiš na predavanjima“, rekla je opuštenim tonom.
„Odlučio sam se upisati na predavanja iz povijesti. Nije to nikakvo uhođenje“,
branio se. „Kako ti to znaš? Ogovaraš me?“

117
 „Uvijek, Rafe. Znaš da su cure najbolje u tim stvarima. Osim toga, Ari tvrdi
da si se pojavio na njezinu predavanju i pred svima je molio da ode s tobom na
spoj, a potom si odbijao otići iz dvorane. I rekla je kako je tvoja zadaća bila
nepotpuna.“ Rachel je uživala biti u prednosti pred bratom jer je znala koliko je
volio imati sve pod kontrolom.
„Glupost! Moja zadaća bila je besprijekorna“, usprotivio se, a Rachel je
prasnula u smijeh. Naravno, ignorirao je njezine preostale komentare.
„Dobro, dobro. U redu je, ali mislim da ću glede toga ipak vjerovati Ari.“
„Kad si razgovarala s njom?“ Trudio se zvučati opušteno, ali nije mu to
polazilo za rukom.
„Čujemo se nekoliko puta tjedno.“
„Molim? Otkad je to tako?“
Rachel je znala da je iznenađen što nema pojma o nečemu što se događalo
unutar njegove obitelji.
„Od početka. To što si se ti ponašao poput budale i slomio joj srce nije značilo
da ću prekinuti naše prijateljstvo. Jako mi se sviđa Ari“, rekla je Rachel.
„Pretpostavljao sam da se i dalje povremeno čujete, ali nisam mislio da je to
tako često. Mogla si mi reći.“
„Ari nije htjela da znaš. Poštovala sam njezinu želju“, odgovorila je Rachel.
„Alija sam tvoj brat“, podsjetio ju je.
Kao da ju je trebao na to podsjećati. Rafe nije bio netko na koga je lako
zaboraviti, bio povezan s njim ili ne.
„I ja te neizmjerno volim, ali svejedno mislim da si u vezi nepodnošljiv, Rafe.
Arogantan si i želiš dominirati. Nokautirala bih te već na prvom spoju“, rekla
je bez zadrške.
„Ne znam zašto se uopće trudim zvati te kad me ti ionako samo vrijeđaš“,
progunđao je.
„Zato što me voliš više od svega. Baš kao što i ja volim tebe. Ne brini,
vjerujem u tebe. Nadam se da će mi Ari jednog dana postati šogorica. Obožavam
je, što je pravo čudo s obzirom na to da sam prezirala svaku ženu s kojom si ikada
bio. To su bile prave lutke na koncu kojima si mogao upravljati kako god si želio.“
„Ne bih išao tako daleko, Rachel. Pa i mene smatraju prilično dobrim
ulovom“, rekao je zadovoljno.
„Ha-ha“, nasmijala se Rachel, zadirkujući ga.
„Imam konferencijski poziv za nekoliko minuta tako da sad moram prekinuti.
Ako se čuješ s Lijom, molim te, reci joj da mi se odmah javi“, rekao je. Očito je
bio nezadovoljan njezinim objašnjenjem, ali i zabrinut za Liju. Možda je
arogantan i bahat, ali obožavao je svoje sestre.

118
 Rachel se smekšala kada je čula iskrenu zabrinutost u njegovu glasu. Zar je
doista tako grozno što se član obitelji toliko brine za njih? Ne. Ona i Lia bile su
prave sretnice jer su imale tako dobrog starijeg brata.
„Pokušat ću doći do nje danas. Volim te, Rafe.“
„I ja tebe volim, mala.“
Rachel je prekinula poziv i pogledala na sat. Jedan sat poslijepodne. Još četiri
sata bila su pred njom do kraja radnog vremena. A bio je tek ponedjeljak.
Njezin tjedan tek je počeo i nadala se da će izdržati.
„Bok, Rachel, samo provjeravam kako si.“ Rachel je podignula pogled i
ugledala Harolda na vratima njezina ureda.
I on je bio vrlo kratko u veleposlanstvu, baš kao i ona, i činio se kao dovoljno
dobar tip. Činilo joj se da koketira s njom, ali nije bila sasvim sigurna u to.
„Dobro je, kao i svaki dan“, odgovorila je nasmijano.
„Što kažeš na to da odemo nešto pojesti nakon posla? Možemo usporediti čiji
posao je dosadniji“, rekao je i namignuo joj.
Šteta što Rachel nije osjećala nikakvu privlačnost prema njemu. No, htjela je
steći nove prijatelje i ovo je bila izvrsna prilika za početak.
„Voljela bih to, Harolde. Naći ćemo se ispred“, rekla mu je. Trudila se zvučati
prijateljski, ali opet ne previše. Nadala se da joj je to uspjelo. Harold ju
je pozdravio i Rachel je ponovno spustila pogled na svoje računalo. Dan je tekao
tako sporo.
Kad je počela odgovarati na e-mail, još jednom je podsjetila samu sebe da je
sada odrasla. Možda joj dan ne bude tako dug bude li si to dovoljno puta
ponavljala.
Nekako je sumnjala u to.

119
 DVADESET ŠESTO
POGLAVLJE

Lia

ia je ispružila ruke i nasmiješila se. Kao i obično, u šatoru je bilo prevruće -

L žarko jutarnje sunce grijalo ih je kroz otvore šatora, ali nije je bilo briga. Bila
je zadovoljna, ispunjena i spremna za još jedan dan na njihovu pustom otoku.
Iskrala se iz Shaneova zagrljaja i izišla iz šatora, uživajući u toplim sunčanim
zrakama. Odlučila se okupati u mirnoj oceanskoj vodi pa je svukla odjeću i
zaronila.
Kad se vratila na plažu, ondje je zatekla Shanea. S osmijehom na licu čekao
ju je s doručkom - svježim voćem.
„Ovo je prizor s kojim bih vrlo rado započeo svaki dan do kraja života“, rekao
je dok ju je čekao na plaži.
Lia je znala da Shane samo koketira s njom, ali pomisao da će svako jutro
provesti s njim do kraja života zvučala je savršeno. Nije znala kako će se vratiti
u stvarnost jednom kad ovo završi.
Njezina jutra više nikad neće biti ista.
„I ti si prilično lijep prizor“, promrmljala je dok je vlažnim dlanovima
dodirivala njegova gola prsa.
Uh, bio je tako mišićav i preplanuo. Nije ga se mogla zasititi. Njihova tijela
su definitivno savršen spoj.
Lia je u trenu zaboravila na glad. Pomislila je kako muškarci ne bi smjeli
nositi košulje ni majice. Jedina odjeća koja im je trebala bile su uske, kratke hlače.
Bosa prsa i bosa stopala. Ništa nije više seksi od toga. Njam.
Izgledao je neodoljivo s neobrijanim licem i poželjela ga je odvući na pijesak.
Toliko su već puta vodili ljubav na ovom otoku da joj se njezina nezasitnost činila
pomalo smiješnom. Pretvarala se u nimfomanku.
Kada ju je obuhvatio rukama, osjetila je kako joj bradavice postaju tvrde u
očekivanju njegovog dodira. Više nije mislila na hranu.
Shane se spustio na koljena i smočio svoje hlače. Nježno ju je uhvatio za grudi
i zagledao se u nju.
„Tako si lijepa, Lia. Tvoj izlazak iz oceana, potpuno gola, najerotičniji je
prizor koji sam ikada vidio. Ti si moja Afrodita, moja božica ljubavi. Ne, nemoj
120
se smijati, moja draga Lia. Mislim da se nikad, baš nikad neću umoriti od
promatranja tvojeg savršenog tijela.“ Nagnuo se naprijed i dodirnuo joj jezikom
bradavicu. Zadrhtale su joj noge.
Morala ga je primiti za glavu za slučaj da joj noge popuste.
Usnama je usisao njezinu bradavicu, nježno grickajući njezin osjetljivi vrh.
Lia je zadovoljno uzdisala. Ne, znala je da neće moći još dugo ostati na nogama.
U tijelu joj je buknuo plamen i privlačila ga je k sebi, žudeći za onime što joj
Shane može pružiti.
Kad je gurnuo dva prsta u njezinu vlažnu i toplu unutrašnjost, zamalo je
poskočila od užitka. Njezino tijelo odmah je reagiralo na njegov dodir i brzo joj
je pružio orgazam. Prestala je drhtati i spustila se u pijesak ispred njega, primila
ga za lice i utisnula mu poljubac.
„Hvala ti“, šapnula je, milujući jezikom njegove privlačne usne.
„Bilo mi je zadovoljstvo“, rekao je s uzdahom. Nježno joj je milovao leđa.
Nije mu se žurilo pronaći vlastiti užitak.
„Ne, to je bilo samo moje zadovoljstvo. Sad si ti na redu“, rekla je i odgurnula
ga unatrag.
Uhvatila ga je nespremnog pa je Shane pao na pijesak dok su mu valovi
zapljuskivali noge. Zgrabila je pojas njegovih hlača i pokušala ih svući. Shane
joj je pomogao i ubrzo se našla pred njegovom velikom erekcijom.
„Shane, oduzimaš mi dah“, rekla je, diveći se njegovoj muškosti.
Dok je sunce obasjavalo njegovo savršeno tijelo, Lia je primila njegov kruti
penis, trljajući ga gore-dolje, oduševljena kad je zastenjao, odobravajući
njezine poteze.
„Ah, Lia“, uzdahnuo je.
Lia se sagnula i jezikom mu polizala trbuh, uživajući u okusu soli. Shane je
drhtao zbog njezinih poljubaca.
„Mogla bih to raditi cijeli dan“, uzdahnula je.
„K vragu, Lia. Ne smijem ni razmišljati o tome. To što mi činiš trebalo bi
proglasiti zločinom“, rekao je i zabacio glavu unatrag dok je Lia nastavila trljati
njegovo spolovilo, koristeći njegov prirodni lubrikant kako bi mogla bolje kliziti
po njemu.
„Vidjet ćemo koliko daleko te mogu odvesti“, zadirkivala ga je, spuštajući
glavu točno iznad njegova napetog oružja.
„Ne, Lia“, rekao je i pokušao je zaustaviti.
„Sad je na meni red, Shane. Opusti se i uživaj.“
Nije ga htjela slušati. Svojim toplim ustima prekrila je vrh njegove erekcije.
Shane se trgnuo iz pijeska dok je Lia jezikom prelazila preko njegova glavića.
Glasno je stenjao kada ga je primila do kraja, potom se povukla i sve ponovila.

121
 Brzo je pronašla ritam, čvrsto ga stežući dlanom dok se ustima pomicala gore-
dolje po njemu.
„Lia, moraš prestati“, uzviknuo je, ali nije učinio ništa kako bi je zaustavio.
Ubrzala je. Htjela je primiti eksploziju njegova orgazma. Nikad to nije učinila
s drugim muškarcem jer je oduvijek to smatrala previše intimnim činom.
Primila ga je do kraja, osjetivši kako joj topla tekućina nadire u grlo.
„Lia!“ stenjao je, a tijelo mu je podrhtavalo. Njegov kruti penis pulsirao je
između njezinih usana dok je svršavao u njezina usta.
Lia je odlučno usisala sve što je mogla i potom sjela na njega, uguravši ga u
svoju srž. I dalje je bio tvrd i htjela je uživati u njemu dok je tako.
„Ne mogu...“, promrmljao je kad ga je počela strastveno jahati. Uzbudilo ju
je promatrati ga kako svršava.
Osjećala se moćno i seksi, svjesna da je ona uzrok njegova gubitka kontrole.
„Da, možeš“, zastenjala je. Kretala se sve brže i brže, sudarajući se njegovim
bokovima dok je pomicala svoje tijelo.
Shane je odjednom zastenjao i šokirano je pogledao. Primio ju je za bokove i
počeo se snažno zabijati u nju.
„To, Lia“, viknuo je i ubrzao tempo. Na njegovim prsima izbijale su kapljice
znoja dok se svim silama trudio ponovno im pružiti zadovoljstvo. I uspio je.
Zastenjali su gotovo istodobno.
Lia se iscrpljeno spustila na njegova glatka prsa, pokušavajući se pribrati od
snažnog orgazma.
„Ne mogu vjerovati...“, započeo je.
„Ti si jedan nezasitan, seksi muškarac. Ja mogu vjerovati“, rekla je i poljubila
ga u vrat.
„K vragu, nadam se da nas nikad neće spasiti“, promrmljao je, klizeći
dlanovima niz njezina leđa.
Složila se s njim. Kad bi ostala sa Shaneom na ovom otoku do kraja života,
bila bi zadovoljna i sretna.
Kad su se oporavili od žestokog seksa, Shane je ustao i podignuo Liju u
naručje. Nosio ju je do oceana gdje su ohladili svoja užarena tijela prije nego što
su se bacili na jelo.
Nisu bili svjesni da se njihovo zajedničko vrijeme na otoku polako bliži kraju.

122
 DVADESET SEDMO
POGLAVLJE

Rafe

ospodine Palazzo, čini se da je brod Shanea Graysona zahvatila oluja prije

G četiri dana i od tada više nije viđen. Izgleda da je vaša sestra, gospođica Lia
Palazzo, u tom trenutku bila na brodu s njim.“
„Što? Zašto sam, dovraga, tek sada doznao za to? Je li u tijeku potraga za
njima? Koje su njihove posljednje koordinate?“
Rafe je bio izvan sebe. Njegova sestra i njegov najbolji prijatelj nestali su na
pučini prije četiri dana, a on je tek doznao za to. Jedva je obuzdao bijes i strah
dok se pokušavao usredotočiti na razgovor.
„Tek smo zaprimili informacije o događaju, gospodine. Radnici ih nisu mogli
pronaći i potrajalo je neko vrijeme dok se doznalo da su gospodin Grayson i
gospođica Palazzo otišli u nabavu zaliha. Tog dana snažna oluja pogodila je to
područje i više se nisu vratili na otok.“
„Shane je iskusan na moru. Sigurno je čuo za oluju i sklonio se. Želim kartu
obližnjih otoka i neka odmah pošalju posade koje će ih tražiti. Krećem prema
vama.“
Rafe je bijesno spustio slušalicu. Nakon što se nakratko pribrao, nazvao je
svojeg pilota, a potom javio tajnici da otkaže sve sastanke. Morao se zaustaviti
samo najednom mjestu prije nego što se ukrca u svoj avion. Parkirao je ispred
Arine zgrade, odjurio do njezina stana i pokucao joj na vrata. Mogao ju je i
nazvati, ali morao ju je vidjeti. Barem nakratko. Znao je da će ga njezina
prisutnost umiriti. Tko zna kada će je ponovno vidjeti, mogli bi proći tjedni.
Nije mu uzvratila pozive od one noći u knjižnici prije tri dana. Za njega su to
bila tri vrlo duga i iscrpljujuća dana.
Ari je otvorila vrata i odmah je primijetio iznerviranost na njezinu licu, ali
jedan pogled prema Rafeu bio je dovoljan da se zabrine za njega. Očito se
prevario kad je mislio da se privremeno pribrao.
„Što se događa, Rafe?“ pitala je zabrinuto i stavila dlan na njegovu ruku.
„Lia je nestala. Ona i Shane bih su na njegovoj jahti kad ih je pogodila oluja.
Nitko ne zna gdje su. Putujem u Italiju, ali htio sam te najprije obavijestiti o tome
što se dogodilo. Možda me neće biti neko vrijeme.“

123
 Ari ga je nekoliko sekundi promatrala u nevjerici. Znao je kako se osjeća. I
sam je još uvijek bio u šoku.
Potom ga je, na njegovo iznenađenje, primila za ruku i uvukla ga unutra.
„Pričekaj me desetak minuta. Treba mi samo nešto odjeće.“
„O čemu to govoriš?“ pitao je zbunjeno.
„Idem s tobom. Lia je moja prijateljica, jedna od mojih najboljih prijateljica.
Ne mogu ostati ovdje i bespomoćno čekati. To bi me ubilo, Rafe. Moram je ići
tražiti s tobom.“
Izišla je iz sobe prije nego što je išta odgovorio. Nije znao hoće li ga njezina
prisutnost ometati u potrazi, ali s druge strane, ona je možda jedina osoba koja će
ga spriječiti da se ne raspadne.
Ne pronađu li Liju... Ne! To se nikad neće dogoditi. Osjećao bi da nešto nije
u redu. Njegove sestre bile su mu sve na svijetu i odmah bi znao da se nešto
loše dogodilo.
Shane ih je zasigurno nekamo sklonio i sada su čekali da ih netko spasi. Bio
je siguran u to. Njegov najbolji prijatelj nikad ne bi dopustio da se nešto loše
dogodi njegovoj sestri. Prije bi umro.
Ta pomisao izazvala mu je grč u želucu. Svijet bi bio tako tužno mjesto bez
njegova najboljeg prijatelja. Shane je bio jedan od rijetkih ljudi koji su
poznavali pravog Rafea i on mu je toliko vjerovao da bi mu povjerio vlastiti život.
Rafe nije mogao izgubiti sestru, ali nije mogao izgubiti ni najboljeg prijatelja.
„Spremna sam.“
Rafe nije rekao ni riječ dok je promatrao Ari kako odlučno stoji pred njim, s
torbom i jaknom u ruci.
Uzeo je njezinu torbu i izišao iz stana, pričekavši je da ga zaključa.
Sjedio je u tišini u stražnjem dijelu automobila dok je Ari telefonirala kako bi
organizirala zamjenu za predavanja. Primijetio je da je i ona uplašena, ali držala
se mnogo bolje od njega.
To što je sjedila uz njega u autu davalo mu je snagu da potpuno ne izgubi
kompas.
„Lia će biti dobro, Rafe. Osjećam to. Shane će je zaštititi ako su zajedno.
Nema šanse da bi dopustio da joj se nešto dogodi. Shane je možda budala, ali ne
sumnjam da mu je doista stalo do Lije. Jedino nije bio previše mudar kada je
otišao k tebi i otkrio ti istinu o njima“, rekla je Ari i osmjehnula se.
„Da, ti i moje sestre definitivno znate ljudima zamjeriti zbog pogrešaka“,
rekao je Rafe.
„Da, tako je. I dobro je da to pamtiš.“
„Vjeruj mi, pamtim“, odgovorio je Rafe kad su se zaustavili kod njegova
privatnog aviona.

124
 Rafe je otpratio Ari unutra, a zatim obavio razgovor s pilotom. Vrata su se
polako zatvorila i avion se počeo kretati.
Trebao bi biti oduševljen što ima Ari samo za sebe, ali mogao je razmišljati
jedino o svojoj maloj sestri koja je negdje bila izgubljena i uplašena. Nikad
nije mislio da će se naći ovakvom stanju panike.
Prihvatio je žestoko piće od stjuardese, ali ni to mu nije pomoglo. Nije imao
snage ni za obrok pa čak ni za razgovor s Ari.
Bez riječi ju je pustio da mu sjedne u krilo i zagrli ga. Ona je bila njegova
snaga. Milovao ju je po leđima dok se odmarala u njegovu sigurnom naručju.
Ubrzo je osjetio kako mu otkucaji srca usporavaju i počeo se opuštati. Činilo
se da je ipak pronašao utjehu u svojoj drugoj polovici. Ari.
Znao je da su Ari i njegove sestre bliske, ali nije mislio da su toliko povezane.
Bilo mu je drago što ju je poveo sa sobom. Ona je sada bila njegova stijena
i oslonac. Bio je prava budala što se prema njoj ponašao onako jadno.
K vragu, dokazat će joj da su stvoreni jedno za drugo i da moraju biti zajedno.
Trenutačno se morao usredotočiti na potragu za sestrom, ali kasnije, nakon što
pronađu Liju i Shanea i smjeste ih na sigurno, imat će Ari samo za sebe na
povratku kući.
„Pronaći će ih, Rafe. Sigurna sam u to.“
Znao je da je Ari u pravu.

125
 DVADESET OSMO
POGLAVLJE

Ari

akon nekoliko sati u avionu i par pića, Ari je primijetila Rafeov bijesan
N pogled. „Dokad ćeš se pretvarati da se između nas nije ništa dogodilo?“
Zapravo nije ni na trenutak zastala i razmislila o ovom putovanju. U onom
trenutku čula je da je Lia nestala i htjela je biti ondje kada je pronađu. Nije joj
palo na pamet da će sljedećih deset sati provesti zatvorena s Rafeom u avionu.
Možda je nakon njihova seksa u knjižnici olako pretpostavio da će se sve
vratiti na staro i da će ona opet biti njegova skupocjena ljubavnica. U tom
slučaju bit će jako razočaran.
„I dalje ću se tako ponašati“, rekla je i skrenula pogled.
„To nije zrelo ponašanje, Ari.“
„Rafe, nemam snage boriti se s tobom dok ne pronađemo Liju i Shanea. Želim
da budemo jedno drugome podrška. Možemo li nastaviti ovaj razgovor nakon što
pronađemo moju prijateljicu?“
„Moram se odmaknuti od toga, Ari. Izluđuje me razmišljati o tome. Ne mogu
samo sjediti ovdje u avionu s tobom i pretvarati se da te ne želim. Ne mogu i dalje
u glavi zamišljati što se sve moglo dogoditi Shaneu i Liji. Dakle, sljedećih šest
sati zajedno smo i mislim da bi bilo dobro da pronađemo rješenje za nas.“
„Nema nas, Rafe. Mi ne postojimo. Da, još uvijek te želim. Ta ja sam samo
čovjek. Priznajem, popustila sam, ali to ne znači da se želim ponovno upustiti u
disfunkcionalnu vezu s tobom. To samo znači da se dvije godine nisam seksala i
da je moje tijelo zbog toga na izmaku snaga.“
Rafe je naglo promijenio izraz lica. Pitala se o čemu to razmišlja. Ta nije rekla
ništa neobično. Da, uživala je u seksu. Kao da je to velika stvar!
„Nisi bila s drugim muškarcem nakon mene?“
Ups, pa ona mu je to upravo sama priznala. Nije to namjeravala reći. To što
nije bila s nikim ne znači da je to zato što je bila zaljubljena u Rafea. Doduše,
nadala se da to nije razlog.
Stvar je u tome što je Rafe jako iskusan. On zna zapaliti vatru u ženi i potom
je u potpunosti zadovoljiti pa je teško pronaći takvog muškarca. Muškarci koje
je dosad poljubila nikad u njoj nisu potaknuli takav vatromet kao on.

126
 Čak i kada bi nekoga mogla poljubiti, pomisao na to da joj dodiruje tijelo bila
joj je posve odbojna. No, to nikako ne bi priznala Rafeu. U trenu bi je položio
na leđa i uzeo, a to ih ne bi dovelo nikamo. Osim do intenzivnih užitaka.
Morala se podsjetiti da takvo zadovoljstvo traje vrlo kratko, a zatim bi se
ponovno morala nositi s osjećajem krivnje zbog žudnje za muškarcem kojeg nije
mogla zadržati.
„To nije tvoja stvar, Rafe. Ne ispitujem te o tvojim osvajanjima pa očekujem
da ni ti meni ne postavljaš takva intimna pitanja“, rekla je strogim tonom.
Osmijeh koji se raširio njegovim licem ostavio ju je bez zraka. Prokletstvo!
Bio je neodoljiv.
„Ti nas uopće nisi preboljela, Ari, zar ne? Ti na ovaj način štitiš sebe. Da,
pametna si. Razumijem što radiš. Užasno sam se ponašao prema tebi, ali moram
priznati da mi je jako drago što te nijedan muškarac nije dotaknuo.“
„Nisam to rekla!“
Ari je bila frustrirana. Znala je da je razgovor s njim loša ideja. Trebala je
sjesti na običan let i krenuti prema Italiji sama. Radije bi sjedila između pijanog,
debelog tipa koji neprekidno hrče i uplakane bebe. Vjerojatno bi joj takav scenarij
bilo lakše podnijeti nego prekooceanski let s Rafeom.
„Zašto si toliko uzrujana, Ari?“
„Nisam uzrujana!“ uzviknula je. Kad je primijetila glupi osmijeh na njegovu
licu, na silu se pribrala, duboko udahnuvši. „Nisam uzrujana“, ponovila je
smirenim tonom.
„Zašto mi se ne pridružiš ovdje da razgovaramo bez nadvikivanja?“ ponudio
joj je mjesto pokraj sebe na kauču. „Volio bih da mi opet sjedneš u krilo“, rekao
je.
„Mislim da nije vrijeme za to“, odgovorila je odlučno.
„Zar ne vjeruješ samoj sebi, Ari?“
„Naravno da vjerujem sebi, Rafe, ali ne vjerujem tebi.“
„Ja mogu biti džentlmen.“
„Ha!“ Dobra fora.
„Ponio sam onaj dnevnik sa sobom“, rekao je i pokazao prema svojoj torbi.
Sada su trebali biti zabrinuti za njegovu sestru i Shanea. Nije bilo vrijeme za
njihov odnos.
„Sad nije vrijeme za to“, rekla je, pogledavajući prema njegovoj torbi.
„Imam ga kod sebe od one noći u knjižnici“, odgovorio je na njezino
neizgovoreno pitanje.
„Zabrinuta sam za Liju. Ne mogu se sada usredotočiti na to“, rekla je.

127
 „I ja se brinem za svoju sestru i najboljeg prijatelja. No, sada i ovdje ne
možemo ništa. Više od pedeset brodova upućeno je u potragu za njima, i nekoliko
helikoptera. Pronaći će ih. To ti garantiram.“
„Što ako griješiš? Što ako je oluja potopila njihovu jahtu i više ih nema?“
Dosad je ona bila pribrana i pružala mu utjehu, ali počela ju je hvatati panika.
Nije htjela naglas izgovoriti bezbroj pitanja koja su joj se vrtjela u glavi, ali nije
se mogla suzdržati. Sad kad je imala vremena razmisliti o njihovoj situaciji,
gotovo se raspala. Nije se ponosila takvom osobinom.
„Znao bih da se nešto loše dogodilo.“
„Kako možeš biti tako siguran? Ne možeš znati takve stvari, Rafe!“
„Da se mojoj sestri ili Shaneu nešto dogodilo, osjetio bih to. Dio mene umro
bi s njima. To se nije dogodilo.“
Bio je tako samouvjeren, a tek nekoliko sati prije pojavio se napet i
izbezumljen na vratima njezina stana. Njegov pogled odavao je da nimalo ne
sumnja da će Shane i Lia biti spašeni. Ari bi trebala osjećati olakšanje zbog
njegova samopouzdanja, ali i dalje se bojala. Nije bila toliko jaka kao on. Nakon
svega što je prošla s majkom, koja je sada napokon bila dobro, teško se nosila s
vlastitim strahovima.
„Ne znam...“
„Oni će biti dobro. Ne želim sada misliti o tome jer ionako ne mogu ništa
poduzeti dok smo u zraku. Dakle, volio bih se usredotočiti na nas.“
„Moram li ponavljati, gospodine Palazzo?“ pitala je kao da razgovara s nekim
od svojih studenata na predavanju. „Ne postojimo mi.“
„Oh, Ari, varaš se. Mi postojimo od onog trenutka kada si se pojavila u mojem
uredu. Poljuljala si mi tlo pod nogama i sada znam da želim da tako
zauvijek ostane. Sviđa mi se život s tobom.“
„Vrtimo se u krug, Rafe. Više nikad nitko neće upravljati sa mnom.“
„Što kažeš na to da postaneš moja supruga?“
Ari ga je zbunjeno promatrala. Zaklela bi se da ju je upravo zaprosio, ali očito
ga je pogrešno čula. Nije bio tolika budala da joj u ovom trenutku postavi
takvo pitanje.
„Sigurno sam te krivo razumjela“, rekla je i bijesno ga odmjerila pogledom.
„Nisi. Bit ćeš moja supruga. Ne, trenutačno to nije prosidba. Kad odlučim to
napraviti, zaprosit ću te na pravi način.“
„Rafe, stvarno trebaš psihijatrijsku pomoć“, rekla je iznervirano.
„Trebam jedino tebe, Ari.“
„Idem na WC.“
Ustala je i brzo pojurila prema stražnjem dijelu aviona. Zaključala se u
prostranoj kupaonici i umila lice ledenom vodom. Nije se mogla ponovno suočiti
s njim.
128
 Biti s Rafeom bilo je kao da živiš usred tornada. Imala je osjećaj da više nema
kontrolu nad vlastitim životom.
Bio je tako siguran u njihovu zajedničku budućnost. Hoće li pogriješiti
povjeruje li i sama u to? Što ako mu se prepusti, a onda se sve vrati na početak?
Nikad nije bila tako zbunjena. Ta ona je snažna, pametna, sposobna osvojiti
svijet. Morala je to stalno imati na umu ili će joj ovaj let ubrzo pomutiti razum.
Napokon je izišla iz kupaonice i pridružila se Rafeu. Kad se susrela s
njegovim pogledom, srce joj je zatreperilo. O, da, ovo će biti duga i iscrpljujuća
borba.

129
 DVADESET DEVETO
POGLAVLJE

Rafe

afe je pustio Ari da predahne. Kad se vratila, stjuardesa je posluživala večeru.

R Da Ari nije izgledala kao da će se svakog trena srušiti od gladi i
iscrpljenosti, Rafe bi vjerojatno odmah otpravio stjuardesu i nastavio njihov
mučan razgovor. Srećom, bilo je očito da je Ari potrebna hrana. Izgledala je kao
da je na izmaku snaga, emocionalno i fizički i Rafea je to izjedalo.
Strpljivo je čekao da stjuardesa postavi stol i posluži im toplu hranu.
„Nakon tebe“, rekao je i spustio ruku na Arina leđa.
Bila je napeta, ali dopustila mu je da je otprati do stola.
Natočio je svakome po čašu vina i podignuo svoju. „Za brzo spašavanje
Shanea i Lije.“
Ari je nakratko oklijevala, potom i sama podignula svoju čašu i nazdravila s
Rafeom. „Sa zadovoljstvom ću nazdraviti za njih“, rekla je i uputila mu osmijeh.
U tišini je počela uzimati hranu. Što god pojede, dobro će joj doći, pomislio
je u sebi. Nije mogao unaprijed pripremiti jelovnik jer su morali hitno krenuti
na put, ali bilo je bolje nego ništa.
Kad je stjuardesa završila s posluživanjem, Rafe joj je dao do znanja da ih
više ne prekida. Posuđe i ostaci hrane mogu se počistiti i kasnije.
„Bio sam na tvojoj promociji.“
Ari je iznenađeno podignula pogled.
„Na mojoj promociji?“
„Da. Blistala si tamo na pozornici. Bio sam doista impresioniran, Ari.
Vjerovao sam u tebe, znao sam da ćeš uspjeti, ali svejedno sam bio oduševljen
kad sam te vidio ondje s osmijehom na licu zbog vlastitog uspjeha.“
„Čudi me što mi se nisi javio.“
Pogledom mu je dala do znanja da joj ta ideja nije mrska. Želio je to učiniti,
ali jedva se suzdržao.
„Nisam ti želio pokvariti tvoj poseban dan. Tvoja majka je bila uz tebe i
neprestano te grlila. Pustio sam te da uživaš u tim trenucima. Pomislio sam da bi
moja prisutnost mogla upropastiti tvoju sreću. Osim toga, mislim da su i moji

130
roditelji i sestre pazili kako se to ne bi dogodilo. Stalno su gledali u publiku. Da
sam ti pokušao prići, vjerojatno bi me zaustavili.“
„Naravno da ne bi, Rafe. Ta oni su tvoja obitelj“, rekla je i nasmijala se.
Laknulo mu je kad je vidio njezin osmijeh.
„Očito ih nisi dovoljno dobro upoznala. Moja majka i sestre unedogled su mi
držale lekcije zbog toga što sam te izgubio. Zaključile su da sam prava budala.“
„Moram priznati da su sve tri jako pametne žene.“ Nasmiješila se, ali obrazi
su joj bili rumeni zbog njegove izjave.
„Rekao sam im da ću te vratiti.“
„To nije tvoja odluka“, rekla je i zagledala se duboko u njegove oči.
Njezina snaga bila je pravi afrodizijak. Mogao ju je uzeti u tom trenu, a zatim
to učiniti još jednom iznova i onda opet. Rafe je znao da mu Ari nikad ne bi
mogla dosaditi i da ga druge žene više neće zanimati. Samo da je vrati u svoj život.
Ona je sve što želi i sve što mu treba.
„Želiš me, Ari. Vidim ti to u očima, u načinu na koji tvoje tijelo postaje napeto
kad se nađemo zajedno u istoj sobi. Želiš to baš kao i ja. Razumijem tvoj strah
i sumnjičavost prema meni, ali nemoj dopustiti da nam prošlost uništi šansu za
prekrasnu budućnost. Da, pogriješio sam i nije mi lako to priznati, ali nisam bio
baš takvo čudovište koje ne zaslužuje tvoj oprost. Nisam li ti dokazao da se kajem
zbog svega?“
Otvorio joj je svoje srce, predao ga da učini s njim što god poželi.
Ari ga je dugo promatrala, kao da pokušava ocijeniti govori li joj istinu. Nikad
nije bio tako otvoren i iskren i nadao se da će ona to prepoznati.
„Vjerujem ti, Rafe. Vjerujem i da ti je stalo do mene, ali bojim se da nisi u
stanju promijeniti se kako bi naša veza uspjela. Način na koji živiš suprotan
je svim mojim principima. Dogodilo se previše toga između nas i teško je sve
zaboraviti. Ne možemo uspjeti. Kad bismo i pokušali, da, priznajem da bismo
uživali u vatrenom seksu, ali onda bismo se vratili na početak. Moje srce ponovno
bi bilo slomljeno kao prije dvije godine, a ti bi bio nemiran.“
„Očito ti nisam dopustio da me dovoljno dobro upoznaš, Ari. Već sam ti
spomenuo da sam uvijek siguran u svoje odluke. Shvatio sam da ne mogu živjeti
bez tebe. Pokušao sam te zavesti, pokušao sam te ucijeniti da budeš sa mnom, ali
nisam uspio. Jednostavno moram pronaći bolji način.“
Rafe ju je promatrao i shvatio da polako dopire do nje. Nije želio odvratiti
pogled s Ari. Bila je njegova, samo što još nije bila toga svjesna.

***

Ari je toliko htjela prihvatiti ono što joj je Rafe nudio. Nudio? Ha! Rafe zapravo
nikad nije ništa nudio. On je zahtijevao.

131
 Da, bio je mnogo bolji čovjek otkad se vratio u njezin život, ali to je i dalje
onaj isti Rafe, dominantan poslovni čovjek, pomalo nastran zbog čega joj je
srce snažno udaralo ispod grudi. Problem je bio u tome što ga je ona doista željela.
Samo o tome je razmišljala otkako ju je odveo u onu mračnu knjižnicu. Nikad
više neće moći učiti ni u kojoj knjižnici, a da joj srce pritom ne ubrza i ne preplavi
je vrućina. Rafe je definitivno bio karizmatičan tip. Natjerao bi je da gori dugo
nakon što strast utihne.
Ima li smisla nastaviti ovaj razgovor? Ionako je nije namjeravao saslušati. On
je već odlučio da trebaju biti zajedno i ne bi prihvatio ništa manje od toga.
Da je barem još uvijek bila ljutita na njega, ovo bi joj bilo lakše podnijeti.
Tada bi ga mogla ignorirati ili ga jednostavno optužiti za uznemiravanje. Bilo bi
toliko lakše da ništa ne osjeća prema njemu. Mogla bi se pretvarati da je on samo
neki stranac u prolazu, ne obazirući se na njegov pogled i privlačno tijelo.
No njezino izdajničko srce i hormoni uzburkali su se od onog dana kada se
pojavio na njezinu predavanju. Žudjela je za njim poput očajnice, svjesna da ga
i dalje voli, čak i nakon dvije duge godine tijekom kojih ga je pokušavala
zaboraviti.
„Trenutačno sam toliko iscrpljena da ne mogu razmišljati“, priznala je
zbunjena osjećajima koji su previrali u njoj.
„Žao mi je. Znam da je sve ovo bilo previše. Ne bih želio vršiti pritisak na
tebe“, rekao je Rafe i primio je za ruku, prinoseći je svojim usnama i zatim je
nježno poljubio.
Ari nije znala kako da nastavi dalje. U njezinoj glavi bila je prevelika zbrka.
Možda bi bilo najbolje da se za početak odmori. Kad se probudi svježa, možda će
moći trezveno razmisliti o njegovim riječima i tada odlučiti što želi.
„Moram leći“, rekla je. Odgurnula je tanjur s ostacima hrane, ustala i prošla
pokraj njega.
Iznenadila se kad ju je pustio da prođe. Očekivala je da će je zaustaviti.
Drhtala je dok se penjala na krevet za goste, osjećajući posljedice
nagomilanog stresa u proteklih tjedan dana. Pomisao da bi Lia mogla biti negdje
ozlijeđena, pridonosila je njezinoj strepnji.
Nije mogla ni plakati, samo nepomično ležati u boli. Kad se krevet pomaknuo,
ukočila se, spremna zarežati na Rafea.
„Samo te želim držati, Ari. Vidim da si na rubu“, šapnuo je. Prišao joj je s
leđa i rukom je privio uz sebe.
Bila je mirna dok je pokušavala smisliti prikladan odgovor, ali nije uspjela.
Sve što mu je rekla bilo je već toliko izlizano.
„Ne moraš me držati, Rafe. Dobro sam.“ Možda bi ga i uvjerila da joj pritom
nisu cvokotali zubi.

132
 „Ari, sada trebamo jedno drugo. Kad ovo završi, možemo se vratiti tamo gdje
smo stali“, rekao je, a njegov dah joj je prouzročio trnce na vratu. Utjeha koju je
ona pružala njemu kad su se smjestili u avion sada je bila potrebna njoj iako joj
se nije činilo da je dobra ideja dopustiti mu da to učini.
Ari mu se pokušala oduprijeti, ali njezino tijelo polako se privikavalo na
njegovo, prestala je drhtati i počela se opuštati. Njegova ruka nježno joj je klizila
po trbuhu, praveći krugove na njezinoj majici.
Osjetila je kako se kroz nju širi toplina. Njegov dodir svaki put bi zapalio
vatru iznutra. Sada nije mogla o tome razmišljati.
„Molim te, nemoj se micati. Samo te želim čvrsto držati“, šapnuo je.
To ju je opustilo i konačno je zatvorila oči. Bilo je to ludo, ali ona se doista
osjećala ugodno u njegovu naručju premda joj je Rafe prije nanio užasnu
bol. Ipak, bilo je očito da joj je jedino on mogao pružiti takvu sigurnost.
Trenutačno nije mogla razmišljati o tome. Morala je spavati. Kad se probudi,
dan će zasigurno biti bolji od ovoga. Gore ne može biti.

133
 TRIDESETO
POGLAVLJE

Lia

idiš li to?“
V „Da“, odgovorio je Shane. Ni on ni Lia nisu zvučali uzbuđeno. Znali su da
je gotovo. U daljini su ugledali helikopter. Oboje su znali da je pitanje
vremena kada će ih Rafe pronaći. Bili su sigurni da ih ondje negdje traži cijela
vojska - doslovno. Rafe nikad ne bi odustao od njih i zato su ga oboje toliko
voljeli.
„Da zapalimo vatru?“ pitala je Lia, pomalo tužna. Shane ju je šokirano
pogledao. Ni on ni Lia još nisu bili spremni za polazak, ali nisu mogli dopustiti
da njihovi bližnji pate, živeći u neizvjesnosti. I strast je imala svoje granice.
„Lia, znaš da i ja obožavam ovdje biti s tobom, ali naš povratak u stvarnost
neće ništa promijeniti.“ Podignuo joj je bradu i zagledao se u njezine oči.
„Upravo suprotno, Shane. Ovdje smo jedno drugome podrška, ali kad se
vratimo svojim životima, to više nećemo morati činiti. Sve će biti kao prije i...“
Ni sama nije znala dovršiti svoju misao.
„Ja ću i dalje htjeti provoditi s tobom svaku sekundu svojeg vremena.“
„Ne radi se o tome, Shane. Povrijedio si me. Ovdje nisam o tome razmišljala
i nije mi bilo važno, ali čak i sada, dok se taj helikopter približava, ponovno sam
se toga sjetila“, rekla je. Nije imala namjeru ublažiti svoje riječi. Morao je znati
kako se osjeća.
„Lia, svjestan sam da sam pogriješio i to me skupo stajalo. Proveo sam dvije
godine bez tebe. K vragu, moram biti iskren, griješio sam i prije toga, sve one
godine kada sam ti se opirao. Ponovno ću pridobiti tvoje povjerenje. Vidjet ćeš.“
Iz daljine se čulo zujanje helikoptera. Shane ju je pustio i krenuo prema
njihovu ognjištu. Jedan trenutak osvrnuo se prema njoj, a zatim zapalio vatru
preostalom šibicom. Drvo je odmah planulo.
Kad se plamen vatre dovoljno zagrijao, Shane je na njega bacio puno zelenila
kako bi se dim podignuo visoko u zrak. Oni koji su ih tražili odmah će ih
primijetiti.
Lia je ispružila ruku dok se vraćao prema njoj i potom su se zajedno okrenuli
prema helikopteru u daljini. Nije mu trebalo dugo da se okrene u njihovu smjeru.

134
 Kad se približio njihovu otoku, pripremajući se za operaciju spašavanja, Lia
se borila sa suzama. To je prava ludost. Nikad nije bila tako slaba. Nije bila jedna
od onih djevojaka koje bi se slomile u teškim situacijama. Ona je bila snažna i
neovisna. Nije joj trebao muškarac da bi bila zadovoljna svojim životom.
Nikad se nije bojala uzeti ono što želi. Odrasla je u prekrasnom domu, uz
sjajne roditelje, brata i sestru, naučila je da u životu mora biti snažna i hrabra, a
trenutačno je pomalo mrzila samu sebe. Mrzila je vlastitu slabost.
Njezina sreća nije ovisila ni o kome. Smatrala je da je ovim suzama i
pokazivanjem vlastite slabosti na neki način iznevjerila sebe. Bila je ovisna o
Shaneovoj ljubavi i to previše.
Ubrzo se veliki helikopter spustio na otok dok je propelerima razbacivao
pijesak. Shane i Lia nisu se pomaknuli s mjesta.
Lia je tada odlučno zatomila suze, a čovjek koji je izišao iz helikoptera uputio
im je golemi osmijeh i potrčao prema njima.
„Vi ste Lia Palazzo?“
Začuđeno ga je pogledala. Ozbiljno? Zar je na ovim otocima bilo toliko
izgubljenih žena? I sve su imale brata koji bi pretražio doslovno cijeli ocean kako
bi pronašao svoju sestru? Taj čovjek ju je zaista pitao tko je ona?
„Jesam“, napokon je odgovorila. Osmijeh tog muškarca naglo je iščeznuo kad
je odmjerio pogledom najprije nju pa onda Shanea. Vjerojatno je pretpostavljao
da će biti presretni što su ih pronašli.
Pogriješio je.
„Hm... pa... ako želite poći sa mnom...“, rekao je zbunjeno.
„Idem samo po torbu“, rekao je Shane i spustio ruku niz njezina leđa.
„Hvala“, Lia je rekla spasiocu koji joj je pružio ruku. Izgledao je pomalo
uplašeno, kao da se boji da bi mogla pobjeći natrag u sigurnu unutrašnjost
otoka. Ne. Ne bi išla tako daleko. Rafe bi bez problema poslao cijelu vojsku za
njom. Bila je sigurna da se pilot u tim trenucima javljao njezinoj obitelji,
obavještavajući ih da je potraga sretno okončana.
Osjećala je bol zbog Shanea jer on nije imao nikoga od obitelji koga bi trebalo
obavijestiti da je živ i na sigurnom. Osim njezine obitelji, nije imao nikoga.
Kad je stigla do helikoptera, okrenula se natrag prema Shaneu koji je trčao
prema njima i tada se u njoj nešto prelomilo. Svi razgovori koje su vodili na
ovom otoku, sve što joj je priznao... Da, sada je razumjela. Spoznaja se srušila na
nju snagom tropske oluje.
Shvatila je njegove postupke i morala se ponovno boriti protiv suza koje su
navirale.
Doista...
Jasno da je otišao k Rafeu i sve mu priznao. Shane nije imao nikoga osim
Rafea. Nije mogao riskirati gubitak svojeg prijatelja, a pogotovo kad se radilo o

135
ljubavnoj vezi u začetku... Rafe je bio njegova obitelj, njegov brat, jedina osoba
koja je uvijek bila uz njega pa i onda kad su njegovi roditelji učinili najgoru
stvar na svijetu - natjerali ga da se osjeća krivim što se uopće rodio.
Kad je Shane stigao do nje, iznenada mu se bacila oko vrata.
„Žao mi je, Shane. O, tako mi je žao“, rekla je i nagnula se naprijed. Spustila
je svoje usne na njegove, pokušavajući mu poljupcem prenijeti svoje
osjećaje, svoju neizmjernu ljubav prema njemu.
Na trenutak se činio zbunjenim, ali nije oklijevao. Brzo ju je privukao k sebi
i uzvratio joj poljubac. Spustio je dlanove na njezina leđa i odjednom su ondje bili
samo njih dvoje, kao u nekom privatnom mjehuriću sreće.
Zašto to nije mogla shvatiti prije?
„Ovaj, gospođice Palazzo, trebali bismo krenuti.“
Lia nije bila sretna što ih prekidaju. Nevoljko je pustila Shanea i okrenula se
prema pilotu.
„Naravno“, rekla je, čvrsto držeći Shanea za ruku dok joj je pomagao da uđe
u helikopter.
Smjestila se pokraj Shanea, promatrajući kroz prozor kako njihov komadić
raja polako nestaje. Nisu progovorili ni riječ dok je maleni otok postajao samo
točka na horizontu. Shane je izgubio svoju jahtu i proveli su ondje pet noći, ali
nije im se činilo kao da je to bilo nešto loše. Štoviše, bio je to najbolji odmor na
kojem je ikad bila, pomislila je Lia u sebi.
„Ovo je tek početak, Lia“, rekao joj je Shane kad je naslonila glavu na njegovo
rame, preplavljena snažnim emocijama.
U njezinim prsima tinjala je nada. Možda je Shane bio u pravu. Možda je ovo
prvi korak, možda je to početak jednog novog poglavlja u njihovim životima.

136
 TRIDESET PRVO
POGLAVLJE

Rafe

afe je potrčao prema Liji i Shaneu kad su izišli iz helikoptera. Možda je

R izgledao samouvjereno dok je razgovarao s Ari, ali duboko u sebi bio je
prestravljen. To što ju je tijekom leta držao čvrsto u zagrljaju, nije bilo samo zbog
nje nego i zbog njega.
Njegove sestre značile su mu sve na svijetu, nikad ne bi mogao zamisliti svoj
život bez njih.
„Nikad više mi to nemoj učiniti“, rekao je i snažno povukao Liju u zagrljaj.
„Dobro sam, Rafe. Hvala što si nas pronašao“, rekla je, zagledavši se u njega
sjajnim očima. Bio je previše izvan sebe od sreće jer su ih pronašli žive i zdrave
pa mu je promaknulo da je Lia neuobičajeno mirna i staložena s obzirom na to da
su tek spašeni s pustog otoka.
Rafe ju je pustio, a potom zgrabio Shanea i zagrlio ga. Iznenadio je i sebe i
njega. Inače nisu bili skloni zagrljajima, ali Rafea je izludjela pomisao da bi
mogao izgubiti svojeg najboljeg prijatelja.
„Mislila sam da vas više neću vidjeti!“ tada je k njima poletjela i Rachel.
Zamalo je srušila Shanea dok se bacala Liji u zagrljaj.
Iako su se njih dvije znale često prepirati, svejedno su obožavale jedna drugu.
Rafe se osjećao užasno jer mu je trebalo toliko vremena da stigne do Italije dok
je Rachel ovdje bila sama i izvan sebe zbog straha za sestru i Shanea. Nikad nije
ni pomislio da su Lia ili Shane poginuli - O. K., možda samo jednom - ali bojao se
koliko će im vremena biti potrebno da ih pronađu.
„Dobro sam, Rachel. Stvarno.“
„Nemoj to više raditi. Čuješ li me?“ Rachel je govorila zadihano. Odmaknula
se od Lije, okrenula se prema Shaneu i zagrlila ga. „To vrijedi i za tebe, Shane!“
„Nismo baš imali izbora“, rekla je Lia kroz smijeh.
„Kako se možeš tome smijati? Jesi li ti poludjela? Jeste li se ozlijedili tamo?
Što ste uopće jeli na tom otoku? Ima li ondje pitke vode? A zmija? Otrovnih
bobica? Divljih životinja? Rafe, moramo ih istog trenutka odvesti u bolnicu“,
inzistirala je Rachel, ne pružajući im ni trenutak da odgovore na bezbroj njezinih
pitanja.

137
 „Dobro smo, Rachel. Imali smo i hrane i pitke vode“, uvjeravala ju je Lia.
„Kao što vidiš, još uvijek smo živi.“
„Ne. Rachel je u pravu. Volio bih da te pregledaju“, prekinuo ju je Shane,
izborivši se za riječ između sestara.
„Dobro sam. Ne treba mi liječnik“, inzistirala je Lia i pritom dobacila Shaneu
pogled upozorenja. Naravno da ju je ignorirao.
„Lia, dvaput si udarila glavom. Bit ću mirniji ako odeš u bolnicu.“
Svi su se okrenuli prema Liji kao da su očekivali da će joj svakog trenutka
poteći krv iz glave. Njezin ljutiti pogled dao mu je do znanja da se uvalio u
nevolju. Znala je da bi bilo dobro da je pregledaju u bolnici, ali više od svega
htjela je leći u pravi krevet. Sa Shaneom pokraj sebe.
Znala je da je to izgubljena bitka. Odbije li otići liječniku, izludit će je.
„No, dobro. Onda završimo s time. Dolaze li mama i tata?“
„Da, uspio sam ih dobiti i trenutačno su na putu“, odgovorio je Rafe.
Lia je uzdahnula s olakšanjem. Čak i kao odrasla osoba voljela je imati svoje
roditelje uz sebe kad bi stvari krenule po zlu. Iako je htjela da je ostali vide
kao snažnu i samostalnu osobu, bilo je ovo preveliko iskušenje.
Rafe se okrenuo, primijetivši da Ari još nije progovorila. Stajala je iza njih u
tišini, s osmijehom na usnama koji je odavao nelagodu. Zakoračio je prema njoj,
pitajući se zbog čega nije uz njega. Lia ga je preduhitrila.
„Ari! Nisam znala da si i ti ovdje!“ Ne gubeći ni trenutka, Lia je odjurila do
svoje prijateljice.
„Nisam vas htjela prekidati. Znam da želiš vidjeti svoju obitelj“, odgovorila
je Ari i zagrlila Liju. Rafe je primijetio suze u njezinim očima.
„Ti si dio obitelji, Ari. Znaš da smo te Rachel i ja proglasile našom sestrom“,
rekla je ozbiljnim tonom.
„I vi kao da ste moje sestre, ali...“
Rafe je mrzio čuti čežnju u njezinom glasu, mrzio je to što je dugo bila
usamljena. Prečesto je svoju veliku obitelj uzimao zdravo za gotovo dok je Ari, s
druge strane, imala samo svoju majku.
Ari nije znala da je Rafe posljednjih godina brinuo o Sandri. Iskreno mu se
svidjela njezina majka i nije se mogao udaljiti od nje i pretvarati se da je nikada
nije upoznao. Nije joj smetao... barem ne često.
Sandra je sada bila dobro. Više od dvije godine bila je u vezi s muškarcem
koji ju je tretirao kao kraljicu, a njezin posao je procvjetao. Rafe je sve svoje
poslovne narudžbe preusmjerio na nju. Drage volje bi joj proslijedio i svoje
privatne narudžbe, ali nije imao kome slati cvijeće.
No, ovaj tjedan će naručiti veliki buket i organizirati da ga dostave u Arin
stan.

138
 „Sjedit ću pokraj vas, na sigurnom“, rekla je Lia i primila Ari i Rachel za ruke.
Rafe je stajao pokraj Shanea dok su tri žene koračale prema limuzini koja ih
je čekala.
„Jesi li zaista dobro, Shane?“
Shane je oklijevao s odgovorom, promatrajući nasmijane djevojke ispred njih.
„Da, dobro sam, Rafe. Izgubio sam jahtu, ali vrijedilo je. Lia nije imala
drugog izbora. Ovaj put me morala poslušati i mislim da ćemo nas dvoje
uspjeti. Naravno, bilo bi mi draže da se nismo nasukali na taj otok, ali na kraju je
to ispalo... pa ne bih želio zvučati previše otrcano, ali ispalo je čarobno.“
„Čarobno? Doista?“ Rafe je bio zbunjen.
„Da, misli što god želiš. I bolje ti je da šutiš“, rekao je Shane. Zarumenio se
u obrazima.
„Znaš da te zafrkavam“, rekao je Rafe.
„Barem sam pridobio Liju. Briga me za tvoje zadirkivanje“, rekao mu je
Shane zadovoljno.
„Shane, nisi to učinio namjerno, zar ne?“ Rafe je promijenio izraz lica i
zabrinuto pogledao svojeg prijatelja. Da, bio je svjestan da bi i sam svašta
poduzeo kako bi osvojio Ari, ali znao je da nikad ne bi riskirao njezin život. Nije
mislio ni da bi Shane to mogao učiniti.
„Ne! Rafe, ti me poznaješ bolje od toga“, rekao je Shane, pomalo prikrivajući
istinu. „O. K., priznajem da nisam baš obraćao pažnju na vrijeme i stvari su
brzo izmakle kontroli. Ono što želim reći da je boravak na tom napuštenom otoku
s Lijom ispao sjajan.“
„Ne želim čuti detalje“, rekao je Rafe, zaključivši da je pravi trenutak za
promjenu teme. „No, sretan sam zbog tebe“, dodao je.
„A ti i Ari? Što je s vama? S obzirom na to da je ovdje, rekao bih da je to
dobar znak.“
„Da. Došla je zbog Lije, a ne zbog mene. Međutim, čini mi se da sam možda
korak bliže nego prije tjedan dana. Počela je polako popuštati.“
Djevojke su se okrenule prema njima, vjerojatno se pitajući o čemu to
razgovaraju.
„Ne izgleda mi baš tako“, Shane ga je zadirkivao.
„Da, a što ti znaš? Ne zaploviti, a da ne potopiš brod“, odgovorio mu je Rafe.
„To je bilo nisko, stari, zbilja nisko“, rekao je Shane, držeći ruku na prsima i
pretvarajući se da je smrtno ranjen.
„Bolje da požurimo. Mogle bi se predomisliti i otići bez nas“, rekao je Rafe
kad su djevojke počele ulaziti u limuzinu.
„Znam da bi me Lia bez problema ostavila. Ta cura je prava vatra“, rekao je
Shane s divljenjem.

139
 „Da, stvarno si hrabar tip, Shane. Dat ću ti par uputa“, rekao je Rafe i
prijateljski ga pljesnuo po leđima.
„Ništa mi ne može pomoći s tvojom sestrom, ali prihvatit ću ono što mi se
nudi.“
S osmijesima na licu dvojica muškaraca ušla su u limuzinu i napustila su
heliodrom. Dan je mogao završiti tragično, ali, srećom, u tren oka sve se
promijenilo. Čekalo ih je slavlje.

140
 TRIDESET DRUGO
POGLAVLJE

Lia

ikad više ne odlazimo!“

N „Mama, ne moraš biti tako ekstremna. Shane i ja smo dobro. Zapravo smo
uživali na tom otoku. Hrane je bilo u izobilju, a pronašli smo i jedan divan
zaljev“, rekla je Lia. Namignula je Shaneu, a on se zacrvenio. Jako dobro je znala
o čemu razmišlja. Mmm, to je bio zbilja sjajan zaljev!
„Toliko sam se brinula za vas. Tvoj otac i ja smo požurili, ali nismo mogli
doći dovoljno brzo“, rekla je njezina majka dok ih je čvrsto držala uz sebe.
„Možemo biti zahvalni što su dobro i što smo ih pronašli. Sad možemo uživati
u večeri“, rekao je Rafe, pokušavajući pomoći sestri. Zahvalila mu je pogledom.
Roditelji su im napokon dopustili da se smjeste za stol i popiju aperitiv prije
večere.
„Kako si, Ari? Bila sam zabrinuta za tebe“, pitala je Rosabella i okrenula se
prema Ari koja je dotad bila tiha, osluškujući njihov razgovor na mješavini
engleskog i talijanskog jezika. Znala je par talijanskih fraza, ali obično bi se
izgubila kad su govorili na drugom jeziku.
„Dobro sam, gospođo Palazzo. Hvala na pitanju.“
„Pretpostavljam da je prošlo previše vremena s obzirom na to da mi se obraćaš
prezimenom“, zaključila je Rosabella.
„Žao mi je“, odgovorila je Ari.
„Ne trebaš se ispričavati, draga moja. Morat ćemo izići zajedno - bez
muškaraca tako da se ponovno opustiš u mojoj blizini.“
„To je odlična ideja, mama. Učinimo to sutra prije nego što svi opet krenete
svojim putem“, uzviknula je Rachel uzbuđena što su svi zajedno na okupu.
„Tvoj otac i ja odlučili smo neko vrijeme ostati u Americi. Dosta mi je
plovidbe“, rekla je Rosabella.
„To nije brod, draga. Jahta je previše lijepa za tako jednostavan naziv“, rekao
je Martin osmjehujući se.
„Naravno, dragi. No, ipak sam gotova s krstarenjem. Draže mi je stajati na
čvrstom tlu.“

141
 „Razumijem te, mama. Mislim da bismo neko vrijeme trebali izbjegavati
vodu“, rekla je Lia i nasmijala se.
Oprosti, moja slatka kćeri. Ja se ovdje žalim zbog naše plovidbe, a ti si prošla
kroz oluju i nasukavanje na otok“, rekla je Rosabella tužno.
„Stvarno sam dobro, mama. Prestani se brinuti“ uvjeravala ju je Lia.
Shane je ustao i pružio ruku Liji. „Zapleši sa mnom“, pozvao ju je.
„Jako bih to voljela“, odgovorila je Lia. Bila je zahvalna na tihoj glazbi koja
je dopirala od gudačkog kvarteta u susjednoj sobi. Topiti se u njegovu
zagrljaju došlo je kao olakšanje nakon bezbroj zabrinutih pitanja njezine obitelji.
Osim toga, nije imala namjeru podijeliti s njima sve o tome što su radili na otoku.
To je bilo samo njezina uspomena. Obožavala je svoju obitelj, ali s njim je počela
graditi nešto stvarno i drukčije i zbog toga ga je sebično htjela zadržati samo za
sebe.
Odmaknuli su se od stola i Lia mu se istog trena prepustila u naručje. Sav stres
koji je dotad osjećala odjednom je nestao.
„Žele ti samo najbolje, znaš.“
„Znam, Shane, ali zbilja se teško vratiti u stvarni svijet nakon vremena koje
smo proveli u našem malom komadiću raja. Želim te samo za sebe, negdje gdje
bih ti mogla svući tu odjeću i zgriješiti s tobom“, rekla je, milujući njegov vrat.
„Nastaviš li tako govoriti, morat ću te odvesti odavde i šokirati tvoju obitelj“,
upozorio ju je.
„Obećanja, obećanja“, rekla mu je.
„Lia, savršena si u svakom pogledu. Obožavam apsolutno sve na tebi“, rekao
je i nježno je poljubio dok mu je u pogledu gorio plamen strasti.
„Čak i moju tvrdoglavost?“ pitala je.
„Osobito tvoju tvrdoglavost. Ne bih nikad mijenjao ništa na tebi, Lia. Volim
tvoju poletnost, neovisnost, način na koji voliš. Iskreno, ne mogu zamisliti svoj
život bez tebe“, rekao je.
„Ne misliš li da se ovo prebrzo odvija, Shane?“
Strah ju je proždirao iznutra. Činilo se predobro da bi bilo istinito. Taj balon
sreće u jednom trenutku mora se raspuknuti, zar ne? Ništa ne traje vječno.
„Rekao bih da se krećem puževim korakom. Oduvijek žudim za tobom, ali
sam se tome žestoko opirao, misleći da si izvan mojeg dometa“, zaključio je.
„Mogao si me imati još prije pet godina“, podsjetila ga je.
„Tada nije bio pravi trenutak. Uvijek ćeš biti sestra mojega najboljeg
prijatelja. No, sada te gledam i kao ženu, prelijepu, talentiranu i dragu ženu.
Vidim sebe kako provodim s tobom ostatak svojeg života.“
Lia je zadrhtala. Htjela je prihvatiti njegove riječi, ali dio nje bojao se da je
prerano. Što ako se Shane predomisli za tjedan dana? Potrebno im je više
vremena prije donošenja tako ozbiljnih odluka.
142
 „Shane, želiš li me zaprositi?“ zadirkivala ga je.
„Ne još, Lia. Nikad ti ne bih pokazao takvo nepoštovanje, predlažući ti brak
prerano. Ti si kraljica i zaslužuješ da se prema tebi tako ponašam“, rekao
je iskrenim tonom.
„Volim te, Shane. Možda još nije pravi trenutak da ti to priznam, ali ne mogu
pobjeći od onoga što osjećam prema tebi. Još u tinejdžerskim godinama bila sam
zaljubljena u tebe, ali mislim da je to sada preraslo u mnogo snažniju emociju koja
mi je obuzela dušu. Hvala ti što si tako dobar prema meni.“
Shane je zaplesao s njom, polako je vrteći u krug, ali ne skidajući pogled s
nje. Miris njegove suptilne kolonjske vode kao da je lebdio oko nje. Koljena su
joj podrhtavala i nije mogla vjerovati da čovjek ima toliko snažan utjecaj na nju.
„Lia, za mene ne postoji nijedna druga žena osim tebe. Obožavam sve na tebi.
Mislim da nas je sudbina odavno spojila. Priznajem da sam godinama bio budala,
ali to se više neće ponoviti. Sjaj u tvojim očima moja je vodilja, ritam otkucaja
tvojeg srca odražava moje otkucaje, a tvoj dodir znači mi sve na svijetu. Volim te
više nego što bih to ikad mogao izraziti riječima i dao bih svoj život za tebe.“
Lia nije mogla disati. Dok su se polagano kretali u ritmu glazbe, Shane joj je
nježno milovao leđa.
Kad ju je privukao k sebi, osjetila je njegovo uzbuđenje zbog čega bi se svaki
put osjećala ženstveno i zavodljivo.
Voljela ga je jer je bio divan čovjek, ali još više jer se zbog njega osjećala
posebnom. Njezina obitelj uvijek joj je bila podrška, ali ovo je bilo sasvim
drukčije.
Kad žena uz sebe ima muškarca koji je istinski voli i poštuje, osjeća se kao da
će se raspuknuti od sreće. Naravno, Lia je bila snažna osoba, ali predati se nekome
u potpunosti podrazumijevalo je dublju, unutarnju snagu. Htjela je darovati
Shaneu svoju ljubav.
Shane ju je ponovno zavrtio, a Lia se hihotala. Potom ju je ponovno privukao
k sebi, ali ovog puta bila mu je okrenuta leđima. Gurao je svoje uzbuđenje
uz njezinu meku stražnjicu, čvrsto je držeći oko struka.
„Lia, što mi to radiš...“, šapnuo joj je na uho i zatim je poljubio u vrat. „Tako
dobro mirišeš. Uz tebe mi ne treba hrana.“
„Uvijek se možemo izgubiti“, zastenjala je kad je raširio prste na njezinu
trbuhu. Htjela se okrenuti i uvaliti mu jezik u usta, ali godilo joj je biti oslonjena
na njegov tvrdi penis.
„Molim te, nemoj me iskušavati. Tvoja obitelj bi nas ubila da to učinimo.
Jedva se suzdržavam da te ne odvedem odavde poput spiljskog čovjeka.“
Lia se zamišljala u krevetu s njim dok je uzima svaki put iznova.
Shane ju je brzim pokretom okrenuo, nasmijavajući je dok se njezina suknja
vrtjela oko nje. Uživala je u njihovu plesu.

143
 Kad ju je približio na svoja prsa i spustio pogled prema njoj, njezin osmijeh
naglo je iščeznuo. Iz njezina tijela strujala je seksualna požuda dok se gurala
uz njegovo uzbuđenje, oduzimajući mu dah.
„Mislim da bismo se trebali vratiti“, rekao je. No njegovi dlanovi nastavili su
penjati se uz njezine bokove prema grudima, potom ih je prebacio na njezina leđa
pritišćući njezine bolne bradavice uz svoja mišićava prsa.
Lia je gotovo posve zaboravila na svoju obitelj u susjednoj sobi. Srećom su
se i ostali parovi na plesnom podiju ponašali poput njih pa nisu privlačili toliku
pozornost.
Slabo osvijetljeni plesni podij bio je smješten u kutu restorana kao savršeno
mjesto za romantične parove. Shane ju je izluđivao i više nije htjela provesti ni
trenutka u tom otmjenom restoranu.
Htjela je s njim ravno u krevet!
U tom trenutku počeli su svirati pjesmu „Fever“. Jedna pjevačica pridružila
se gudačkom kvartetu, a njezin seksi, ženstveni glas pridonosio je pulsiranju
Lijina užarenog tijela. Obavila je ruke oko Shaneova vrata, sudarajući se s
njegovim bokovima u ritmu glazbe.
„Kasnije večeras gurnut ću te na krevet, otkopčati ti hlače, osloboditi to
prekrasno uzbuđenje koje skrivaš u hlačama i staviti ga duboko u usta“, šapnula
je. Oduševila se kada je zadrhtao u njezinu naručju.
„Lia...“, upozorio je.
„Zatim ću skinuti svu odjeću sa sebe dok me ti cijelo vrijeme promatraš... I
zajašiti te. Vozit ću te sve dok ne svane zora.“
„Idemo odavde!“ rekao je, ohrabren njezinim riječima.
„Ja sam ‘za’“, rekla je pobjedonosnim tonom. Njezina obitelj oprostit će joj
raniji odlazak, barem se tome nadala.
Skrenuli su iza ugla i Lia se nehotice sudarila s nekime. Podignula je pogled
i ispred sebe ugledala Ari.
„Nadam se da nisam ništa prekinula?“ pitala je Ari, ne pokušavajući sakriti
nestašni osmijeh s lica.
„Hm... ne... mi smo... ovaj...“ Lia nije bila sposobna dovršiti rečenicu.
Pokušavala je smisliti izgovor kako bi se riješili Ari i dovršili ono što su započeli
na plesnom podiju.
„Oh, sigurno ti je vruće nakon toliko plesa“, rekla je Ari i provukla se između
njih zbog čega je Lia frustrirano zastenjala.
Može izići na kraj s Ari, to zasigurno neće biti problem. Užasnuta zbog
vlastitih misli, Lia je pogledala prema Shaneu. Izgledao je podjednako jadno kao
i ona dok ih je Ari vodila natrag prema stolu.
„Moram na WC!“ odjednom je uzviknula Lia. Inspiracija!
Znala je da će Shane shvatiti njezin mig i slijediti je.
144
 „Odlično. Idem i ja. Naći ćemo se za stolom, Shane“, rekla je Ari i primila
Liju za ruku, dajući joj do znanja da joj neće dopustiti da pobjegne.
„Dobro“, promrmljao je Shane dok se udaljavao od njih.
„Ari, pokušavam biti nasamo sa Shaneom“, Lia se odmah pojadala svojoj
prijateljici.
„Lia Palazzo, mislim da ste imali dovoljno vremena za sebe u ovih tjedan
dana. Tvoji roditelji, Rachel, Rafe i ja bili smo toliko zabrinuti za tebe. Znam da
jedva čekate da jedno drugome svučete odjeću, ali ne možeš se tako ponašati
prema svojoj obitelji. Tvoja majka bila bi shrvana da tako brzo nestaneš. Obitelj
je uvijek na prvom mjestu“, Ari ju je prekorila. „Osim toga, iščekivanje je pola
zabave, zar ne? Mogla bi natjerati Shanea da se preznoji tijekom večere“, dodala
je i namignula joj.
„Pa to je doista dobra ideja“, rekla je Lia kad su ušle u toalet. Kad je ušla u
WC, skinula je gaćice i spremila ih u džep.
Brzo su se vratile do stola, a Shane je pritom pratio svaki njezin korak, sve
dok se nije smjestila pokraj njega.
„Kad iziđemo odavde, oslobodit ću te tih tijesnih hlača i polizati jezikom tvoj
alat“, šapnula mu je na uho i dotaknula njegovu izbočinu ispod stola.
Shane je poskočio na stolcu, udarivši koljenom o stol. Svi su utihnuli i
pogledali prema njemu.
„Shane, je li sve u redu?“ pitao je Rafe, zabrinuto pogledavajući prema
svojem prijatelju.
„Ovaj, da“, zajecao je Shane, a zatim se zakašljao da pročisti grlo. „Oprostite,
učinilo mi se da sam vidio miša“, dodao je.
Rafe ga je promatrao kao da je potpuno izgubio razum. „Miša?“ sumnjičavo
je upitao.
„Hm... da, ne znam što mi je bilo. Valjda sam se zamislio“, odgovorio je
Shane i sijevnuo pogledom prema Liji dok je ona prstima i dalje dodirivala
njegovu muškost. Shane se preznojavao.
„Dušo, tako si crven u licu. Možda si pokupio nekakvu bolest na tom otoku“,
rekla je Rosabella zabrinuto.
Shane je bio izbezumljen.
Primio je Lijinu nestašnu ruku i zadržao je na njezinoj nozi.
„Ma dobro sam. Ovdje je prilično vruće“, rekao je. Uzeo je čašu vina i odmah
je spustio na stol. Nije otpio ni gutljaj vina. Molio je u sebi da nekako izdrži
ovu mučnu večeru.
Ubrzo se nastavio razgovor za stolom, a Shane se okrenuo prema Liji. „Molim
te, nemoj mi to raditi“, promrmljao je. Pustio je njezinu ruku i potom se
usredotočio na razgovor s Rafeom.

145
 Nije prošla ni minuta i Shane je ponovno osjetio njezine prste na dlanu.
Okrenuo je dlan, pokušavajući shvatiti što je to na njemu. Zamalo je podignuo
dlan na stol kako bi bolje vidio, ali tada je shvatio da u ruci drži komad čipke. Bile
su to gaćice!
Bio je izvan sebe kada je shvatio da Lia sjedi pokraj njega u kratkoj suknji
bez gaćica. Tiho je zastenjao, a Rafe mu je uputio zabrinut pogled.
„Shane, jesi li siguran da si dobro? Ne činiš se tako“, rekao mu je prijatelj.
Ari se kriomice nasmijala. Shane je bio prestravljen kad je shvatio da joj je
očito jasno što se događa. Situacija je postala nepodnošljiva.
„Možda bih se trebao vratiti u sobu i prileći“, rekao je Shane. Kad se dočepa
te žene, natjerat će je da pati kao on.
„Naravno, Shane. Prošli ste toliko toga, a mi vas ovdje zadržavamo“, rekla je
Rosabella.
„Ma siguran sam da mi je samo prevruće. Vjerojatno trebam još vode“, rekao
je i spustio pogled. Nije mogao lagati Rosabelli.
„Jesi li siguran?“ pitala je. Ona mu je bila poput druge majke od onog trenutka
kad je kao mladić ušao u njihov dom.
„Siguran sam. Bez brige“, uvjeravao ju je i dobacio Liji upozoravajući pogled.
Lia ga je nastavila mučiti još dva sata koliko su sjedili za večerom. No, kad
su se vratili u sobu više joj nije bilo do smijeha. Shane ju je pritisnuo uza zid i
odmah ušao u nju, natjeravši je da ga moli za još.

146
 TRIDESET TREĆE
POGLAVLJE

Ari

rošla su dva tjedna otkako se Ari vratila kući, svojim predavanjima i stvarnom
P životu. Recimo.
Zakoračila je kroz vrata dvorane i dalje osjećajući ponos zbog činjenice da
podučava povijest. Preplavio ju je miris jasmina. Ponijela je nekoliko cvjetova u
dvoranu, a raskošan buket ostavila je u svojem uredu.
Prije svakog predavanja nešto bi je dočekalo, bilo u poštanskom sandučiću ili
pokraj njega. Cvijeće, knjige, narukvica, čokolade, mirisne svijeće - popis je
već bio poprilično dug. I svaki put bi uz dar pronašla i poruku.
Na putu kući iz Italije rekla je Rafeu da nije spremna za vezu s njim. Objasnila
mu je da se mora najprije fokusirati na sebe i svoj život, a tek onda će moći
razmišljati o tome da se veže za nekoga. No, Rafe je bio uporan, a ona na izmaku
snaga.
Udahnula je slatki miris jasmina dok je uzimala njegovu poruku. Na omotnici
je bilo ispisano njezino ime. Rafe je imao nevjerojatan rukopis, mnogo ljepši od
njezina.

Nađi se sa mnom nakon nastave. Obećavam ti

večer koju nikad nećeš zaboraviti.
Rafe

Možda bi to zbilja trebala učiniti. Hoće li pobijediti u ovoj igri? Imala je

namjeru izdržati do pobjede, ali pomisao na njegov dodir koji bi joj ubrzao
otkucaje srca bila je dovoljna da shvati da je budala što se odriče onoga za čim
žudi cijelim svojim bićem.
Njezino predavanje trebalo je uskoro početi. Čim ga je ugledala, izgubila se.
Bila je to izgubljena bitka. Željela ga je, to je bila prava ludost koliko je
žudjela za tim čovjekom.
Obično bi joj vrijeme prebrzo proletjelo tijekom predavanja, ali danas nije
tako. Neprestano se pitala što je to smislio za nju.

147
 Trudila se ne gledati prema njemu, ali pogled joj je stalno bježao i svaki put
bi shvatila da je on potpuno usredotočen na nju. Borila se s disanjem, srce joj
je snažno lupalo u prsima kao da je upravo otrčala maraton i osjećala se kao da
joj je odjeća preuska na uzavrelom tijelu.
Morala je donijeti odluku. I to je učinila kad su im se pogledi još jednom
susreli.
Nakon nastave ostala je sjediti za svojim stolom. Odgovarala je na pitanja
studenata i čekala.
U jednom trenutku podignula je pogled i primijetila da je Rafe otišao. Prošla
ju je jeza. Možda je odustao. Bila je ljutita na sebe. Otišao je, poslušao je njezinu
želju. Zašto se onda osjećala tako razočarano?
Ostavila je cvijeće na stolu, pokupila svoje stvari i napustila dvoranu. Činilo
se da je pred njom još jedna duga i usamljena noć.
Odjednom se zaustavila, pogledavajući prema pločniku uz zgradu fakulteta i
srce joj je ponovno ustreptalo.
Rafe je stajao ispred svojeg srebrnog Jaguara, s orhidejom u ruci, promatrajući
je blistavim očima. Bio je neodoljiv u tamom odijelu krojenom po mjeri i
djevičansko bijeloj košulji. Kad se preodjenuo? Zar je uopće važno? Nije.
Ari mu se približavala, preplavljena snažnom požudom. Znala je da neće
odbiti njegov poziv. Bila je preuzbuđena.
„Cijeli dan sam mislio na tebe“, rekao je kad mu je prišla.
„Jako si zgodan, Rafe“, rekla je iskreno.
Okrznuo joj je usne svojima. „Ni približno kao ti, Ari.“
Iskrenost u njegovu tonu oduzela joj je dah. Osjećala se ugodno s njim.
Njezino srce ionako je patilo za njim. Nije vidjela nijedan dobar razlog da se i
dalje kažnjava. Ne. Nema koristi od toga da se pretvara da je drukčije. Ona ga
želi.
„Kamo me vodiš?
Privukao ju je u zagrljaj, ispustivši cvijet na pločnik dok je podizao dlan na
njezino lice. Zagledao se u njezine oči.
„Doma.“
„To zvuči pomalo drsko, zar ne?“ uzdahnula je.
„Neće se dogoditi ništa što ne želiš da se dogodi.“
Znala je da to doista misli. Ovaj nježan i dobronamjeran Rafe bio joj je drag,
ali začudo, primijetila je da joj pomalo nedostaje njegova dominantna strana.
Što to ne valja s njom?
„Doći ću pod jednim uvjetom.“
Iznenađeno ju je pogledao.

148
 Oduvijek je bila snažna osoba, ali u njihovu odnosu dopuštala mu je da ih
on vodi. Činilo se da sada nije znao kako se nositi s ovom odlučnom Ari.
„Koji je to uvjet?“
Ah, voljela je čuti tu borbenost u njegovu glasu. Rafe nije volio biti
kontroliran, a ona će večeras testirati njegovo strpljenje. Pomisao na njezin plan
pobudila je u njoj snažnu požudu kakvu nije osjetila već dvije godine.
„Mogu ti raditi što god poželim.“
Uputio joj je zagonetan pogled.
„Ne razumijem što želiš reći.“
„I ne moraš razumjeti“, rekla je kroz smijeh. Osjećala je vlastitu nadmoć.
„Zašto ne bismo o tome razgovarali za večerom?“ pitao ju je, nadajući se
kompromisu.
„Ne. Neću poći s tobom ako mi ne obećaš da ćeš mi prepustiti kontrolu.
Dopusti mi da radim ono što želim“, rekla je.
„Što ti je točno na umu?“
„Očito ćeš mi jednostavno morati vjerovati“, odgovorila mu je
pobjedonosnim tonom kada je primijetila zabrinutost u njegovu pogledu.
Nekoliko trenutaka stajali su u slijepoj ulici, a onda je shvatila da će pristati.
Pobijedila je, barem u ovoj rundi.
„Dobro.“
Rafe se nije dalje bunio. Otvorio joj je vrata automobila, ovog puta
suzdržavajući se od poriva da je dotakne. Ari se potrudila polako ulaziti u njegov
auto, naglašavajući pokrete stražnjicom. Kad je čula njegovo tiho režanje, osjećala
se kao da je osvojila vrh svijeta.
Bilo je dobro napokon osjetiti kako je to biti korak ispred njega, osjetiti moć
nad Rafeom. Bila je sigurna da će njezin užitak biti kratkotrajan, ali u tom
trenutku se prepustila okolnostima.
„Jesi li za čašu vina?“
„Da, molim te.“ Rafe joj je natočio čašu crnog vina, a Ari ga je odmah kušala,
uživajući u njegovu bogatom okusu.
Vozili su se gradom u tišini, a Ari je izjedala požuda i uzbuđenje. Rafeov
pogled dodatno je palio plamen njezine strasti.
Kad su stigli do njegove kuće, Ari se na trenutak prepala da bi sada on mogao
preuzeti kontrolu. Rafe je uvijek bio glavni u svojem domu, ali ovaj put neće
biti tako. Dao joj je obećanje, a ono što je jako dobro znala o Rafeu jest to da je
čovjek od riječi.
Uvijek je držao do svoje riječi pa čak i pod cijenu smrti. Hoće li to učiniti i
ovaj put?

149
 Poveo ju je do elegantno postavljenog stola, a Ari je uživala u njegovoj gesti
kad joj je izmaknuo stolac. Sviđalo joj se što je za stolom oduvijek bio pravi
kavalir, za razliku od spavaće sobe. Tipičan primjer zločestog dečka!
Ari nije mogla puno jesti. Bila je napeta. Ni sama nije znala što će učiniti, ali
znala je da mu želi pokazati svoju nadmoć.
Nisu puno razgovarali tijekom jela. Ni Ari ni Rafe nisu se mogli usredotočiti
na hranu. Oboje su razmišljali o nadolazećoj noći. Kad su završili s desertom, Ari
je prva ustala.
Želi li to doista učiniti, trebat će joj puno samopouzdanja.
„Jesi li spreman?“
Rafea je iznenadila njezina hrabrost. Primijetila je njegov vatreni pogled.
„Oh, Ari, vjeruj mi da sam itekako spreman“, uvjeravao ju je.
Dok se kretala stubama prema katu, u njoj je pulsirala snažna potreba. Kretala
se elegantnim koracima prema njegovoj spavaćoj sobi, zamahujući bokovima pri
svakom koraku i osjećajući njegov topli dah na svojem vratu.
Kad su ušli u sobu, Ari je prišla njegovu krevetu i prstima dotaknula crnu
satensku posteljinu.
Rafe je stajao na sredini sobe, otkopčavajući kravatu.
„Ne, ne. Stani.“
Zastao je i zbunjeno je pogledao.
„Ja želim to napraviti.“
Na trenutak je spustila pogled prema izbočini na njegovim hlačama, a kada se
ponovno susrela s njegovim očima, primijetila je vatru u njegovu pogledu.
Ari je otkopčala jedan gumb na svojoj bluzi i pustila je da joj sklizne s tijela.
Potom je isto učinila sa suknjom i ubrzo je stajala pred Rafeom u čipkastom,
bijelom grudnjaku, tangama, čarapama s podvezicama i crvenim štiklama.
Zbog Rafea je zavoljela seksi donje rublje i sada, dok joj je pogledom milovao
tijelo, shvatila je da se isplatilo nositi ga. Osjećala se ženstveno i seksi. Okrenula
se ispred njega kako bi bacio oko na njezinu oblikovanu guzu.
Potom se uputila prema njemu. „Bez dodira“, šapnula mu je na uho kad ga je
okrznula tijelom.
„Nije bio takav dogovor“, usprotivio se.
„Dogovor je da sam ja glavna. Radit ćeš ono što ti ja kažem, a ako ne želiš
igrati po pravilima, mogu se u svakom trenutku odjenuti i napustiti tvoju sobu.“
Nadala se da neće izabrati tu opciju jer tada više nikada ne bi bila ista osoba.
Ari je bila neprestano uzbuđena i tu njezinu neutaživu požudu mogao je jedino
Rafe zadovoljiti.
„U redu“, protisnuo je kroz zube dok mu je skidala kravatu, a zatim je omotala
oko vrata, pustivši je da joj padne preko grudi.

150
 „Mmm, sviđa mi se ovaj materijal“, promrmljala je dok je povlačila kravatu
preko svojih punih dojki. Za nagrađuje slušala Rafeovo stenjanje dok se ljuljao
prema njoj.
„Ari...“
„Da, Rafe?“ pitala je nevinim tonom.
„Molim te...“, stenjao je.
„Ne sviđa ti se na suprotnoj strani, ha?“ pitala je i zavodljivo mu se
osmjehnula.
„Shvatio sam poantu“, dahtao je dok je polako klizila prstom niz njegov trbuh,
spuštajući ga prema izbočini.
„O, Rafe, nisi ti još svladao svoju lekciju, vjeruj mi“, rekla je. Podignula je
ruke i počela mu otkopčavati košulju.
Čim je rastvorila košulju i ugledala njegova mišićava prsa, znala je da mu više
ne može odoljeti. Klizila je noktima niz njegovo tijelo, usisavajući mu
pritom bradavice i upijajući okus njegove kože.
Htjela mu je svući košulju do kraja, ali tada je dobila inspiraciju. Zaokružila
je oko njega i povukla mu ruke iza leđa.
„Koji vrag?“ dahtao je kad je primila krajeve njegove košulje i povezala ih,
zarobivši mu ruke.
„Radim što god poželim, sjećaš li se, Rafe?“
„Kunem se svime, Ari...“, viknuo je i odmah se povukao kada mu je
pritegnula ruke.
„Želiš da stanem, Rafe? Treba li ti tvoja ‘sigurna riječ’ kojom ćeš mi dati do
znanja da želiš da prestanem?“ Ari mu se rugala i previše je uživala u tome.
„Ti si prava vještica“, rekao je dok je kružila oko njega.
„Sad ćemo se i nazivati pogrdnim nazivima, Rafe? To zaista ne sliči tebi“,
rekla je kroz smijeh.
„Osvete su paklene Ari, nemoj to zaboraviti“, rekao je.
Naslonila se na njega. „Veselim se“, šapnula je i nasmiješila se, osjetivši kako
mu tijelo podrhtava.
Ari je otkopčala njegov remen i provukla ga kroz ruke. Presavinula ga je, a
Rafe ju je izbezumljeno pogledao, pročitavši joj namjeru u očima. „Da se
nisi usudila“, izgovorio je, ali bilo je prekasno.
Ari je čvrsto primila remen i udarila ga po odjevenoj stražnjici, nejako, ali
dovoljno da Rafe poskoči.
„O, Ari, u kakvu si se nevolju uvalila“, rekao je, ali uzbuđenje u njegovu
pogledu natjeralo ju je da zadrhti.
Otvorila je vrata za koja je znala da ih više neće moći zatvoriti.

151
 No, umjesto očekivanog straha, Ari je bila ushićena. O. K., običan seks je
sjajan, ali Rafe joj je pokazao da uz malo nastranih igrica može biti još bolji.
Pokazao joj je stvari koje nije mogla ni zamisliti. To ne znači da i dalje ne
uživa u sporom vođenju ljubavi s Rafeom, ali htjela je raditi s njim i neke druge
stvari zbog kojih je svršavala snažno i brzo ili pak dugo i polako.
Svidjelo joj se... iskusiti više od običnog seksa.
Umjesto odgovora, otkopčala mu je hlače, pustila ih da padnu, a potom ih
svukla s cipelama. Ostao je pred njom samo u tamnim boksericama koje su
tada već bile mokre zbog njegovog očitog uzbuđenja.
Posegnula je za boksericama i pred njom se pojavila njegova tvrda erekcija.
Nije oklijevala ni trenutka. Nagnula se naprijed i primila ga ustima,
isprobavajući njegov okus na jeziku dok je Rafe drhtao.
„Ari, past ću“, rekao je.
Podignula je pogled prema njegovu licu, primijetivši kapljice znoja koje su
mu klizile s čela.
Uspjela je. Natjerala je tog moćnog, snažnog muškarca da drhti od žudnje za
njom, učinila ga je slabim. Osjetila je nalet euforije u tijelu.
Ustala je i povela ga do kreveta, dopustila mu je da sjedne, a zatim kleknula
pred njega i primila dlanom njegov nabrekli penis.
„Tako si dobrog okusa, Rafe“, rekla je dok ga lizala cijelom njegovom
dužinom i potom ga ponovno usisala.
Rafe se naslonio zarobljenih ruku, a Ari ga je sve dublje primala ustima,
istodobno ga trljajući dlanom, pružajući mu dvostruki užitak.
Bila je tako vlažna i tako uzbuđena dok je slušala njegovo stenjanje.
„Molim te, Ari. Ne želim ovako svršiti“, protisnuo je kroz zube.
„Ni ja to ne želim, Rafe. Želim te jahati dok svršavaš“, rekla je i nevoljko se
odmaknula od njegove erekcije.
Pomogla mu je da uspravno sjedne, zgrabila je kravatu i vukla je po njegovu
tijelu.
Rafe je treperio dok je lizala i sisala njegovu kožu.
„Mmm, tako si dobar, Rafe. Mislim da bih mogla cijelu noć lizati tvoje tijelo“,
rekla je.
„Dosta mi je toga, Ari“, zarežao je povlačeći vezane ruke.
„Što je, Rafe? Zar te ne zadovoljavam?“ zadirkivala ga je dok je jezikom
prelazila po njegovu vlažnom penisu.
„Želim te okusiti. Mislim da je to pošteno“, rekao je i zastenjao kad mu je
primila penis zubima.
„Tako je zabavno kušati tvoje tijelo. Mislim da ću to još neko vrijeme raditi“,
rekla je s osmijehom prije nego što ga je duboko usisala.

152
 „Dosta!“ jecao je.
Podignula je pogled prema Rafeu i nasmiješila se. Sviđalo joj se što gubi
kontrolu zbog nje. Premda je i sama bolno žudjela za njim, vrijedilo je čekati
radi ovakvog zadovoljstva.
Odjednom je čula kidanje njegove skupocjene košulje i uhvatila ju je panika.
Znala je da će se Rafe izvući i instinktivno je poskočila, ali bilo je prekasno.
Rafe se brzo oslobodio i zgrabio ju.
„O. K., zabavila si se, a sada je red na meni“, rekao je dok ju je spuštao na
krevet.
„Nismo dogovorili takva pravila“, upozorila ga je kad ju je prestao ljubiti. No,
znala je da je taj čovjek previše uzbuđuje. Nije se mogla buniti.
„Pravila su se upravo promijenila“, zarežao je.
Uhvatio ju je za ruke, zgrabio kravatu koja joj je još visjela oko vrata i okrenuo
je na trbuh. Ispružio joj je ruke iznad glave i pričvrstio ih za krevet.
Osjećala je kako joj je krv uzavrela dok je trgao naramenice njezina
grudnjaka. Strastveno se bacio na nju, ljubeći komad po komad njezine kože.
Stenjala je od užitka dok joj je grickao kožu. „Da, Rafe, uzmi me“, molila ga
je. Nakon što su zamijenili strane, sve što je htjela jest osjetiti njegovo tvrdo
uzbuđenje duboko u sebi.
I to odmah!
„O, ne, Ari. Želim te polizati. Želim da se preznojiš baš kao što si ti to učinila
meni“, rekao je dok su mu se usne pomicale niz njezina leđa.
Spustio je ruku do njezinih gaćica, grickajući joj zubima kožu na stražnjici.
Potom joj je podignuo bokove i postavio je na koljena. Ni u jednom trenu nije
pomaknuo usne s njezinog tijela.
Raširio joj je bedra i jezikom polizao njezine gaćice.
„Skini ih“, zahtijevala je od njega, ali Rafe se nije obazirao na njezine riječi.
Usnama je usisao njezine natečene usne i ponovno jezikom prešao preko njezinih
gaćica, neprestano je zadirkujući.
„Ja sam sada glavni, Ari. Radit ćeš ono što ti ja kažem“, rekao je. Njegov
autoritativni ton izazvao joj je podrhtavanje u trbuhu.
Osjetila je kako se krevet pomiče kada se Rafe uspeo iznad nje i gotovo ostala
bez zraka kada ga je zavukao između njezinih bedara.
Kako je uopće mogla pomisliti da će pobijediti u ovoj igri? To jednostavno
nije bilo moguće. Ona je ovo željela cijelo vrijeme. Htjela je da on bude glavni i
da posjeduje njezino tijelo.
Osjetila je lagani udarac po stražnjici. „Ovo je osveta“, rekao je dok joj je
čvrsto pritiskao bokove.

153
 Znala je koja vrata je otvorila i bila je posve spremna proći kroz njih. Rafe je
nikad ne bi ozlijedio. Zapanjujuće je to što mu je toliko vjerovala.
„Mmm, doći će opet i mojih pet minuta“, obećala je.
Rafe se nasmijao svojim dubokim glasom. „Siguran sam da hoće“, priznao je.
Tada se tkanina na gaćicama poderala i više nije bilo razgovora. Rafe se
smjestio u nju, ali Ari je bila frustrirana što ga nije gurao dublje.
„Tko je glavni, Ari?“ pitao je tiho.
„Ja sam glavna“, tvrdoglavo mu je odgovorila, a zatim zastenjala kad se
izvukao.
„Odgovor je pogrešan, Ari. Tko je glavni?“ ponovio je.
Znala je da je to presudan trenutak. Ili će mu se usprotiviti i ostati bez užitka
ili će mu se u potpunosti prepustiti. Nije se dvoumila ni trenutka.
„Ti si glavni, Rafe“, zastenjala je, u sebi dodajući zasad, a onda ostala bez
zraka kad se zabio u nju.
Tako duboko. Bio je tako duboko, rastežući je svojom debljinom.
Ari nije stigla udahnuti jer se Rafe nastavio snažno zabijati u nju, kukovima
udarajući u njezinu stražnjicu.
Njezino tijelo otpuštalo je valove užitka, a Rafe je i dalje uranjao u njezine
dubine, gradeći iznova njezin orgazam.
Kad je osjetio kako njezin stisak polako popušta, ponovno ju je snažno
uhvatio za bokove i nastavio se u euforiji zabijati u nju.
„Tako si uska. Savršeno mi pristaješ“, zastenjao je, dovodeći je do novog
vrhunca. Da, Rafe je imao sposobnost dovesti je do nekoliko orgazama zaredom.
Samo Rafe.
Sagnuo se iznad nje, dlanovima joj pridržavajući grudi, osjećajući kako joj se
mišići ponovno stežu oko njega, približavajući se i vlastitom vrhuncu.
Osjetila je kako pulsira u njoj dok je svršavao. Da, to je ono što je ona
priželjkivala.
Takvo zadovoljstvo, danju i noću, ma zauvijek.

154
 TRIDESET ČETVRTO
POGLAVLJE

Rachel

achel je ponovno pogledala u štapić, a zatim u kutiju. Ne vjerujući onome što

R vidi, pregledala je još tri slična štapića.
„Ne. Ne. Ne. Ta bili smo oprezni“, rekla je samoj sebi.
Gledala je u četiri različita testa na trudnoću i svi su pokazivali isto.
Imat će dijete.
„Ovo je nevjerojatno. To ne može biti istina.“
Znala je da razgovor sa sobom i nije najbolja ideja u trenutačnoj situaciji, ali
morala je svoje misli izgovoriti naglas.
Da, imala je vezu s nepoznatim tipom, ali svaki put su koristili zaštitu. Baš
svaki! Kako je onda mogla ostati trudna?
Negdje u pozadini čula je riječi svojeg profesora zdravstvenog odgoja iz
osmog razreda kako im drži predavanje o tome da kondomi nisu sto posto
sigurna prevencija trudnoće. Da, moguće je zatrudnjeti i zaraziti se spolnom
bolesti čak i uz korištenje kondoma.
Ali ona je pazila!
Ne, jednostavno nije bila spremna postati majka. Kako bi uopće odgajala
drugo ljudsko biće kad ni sama nije odrasla? S dvadeset šest godina još uvijek
se osjećala previše mladom za takvo što.
Najprije je htjela svima dokazati da je pronašla posao iz snova, koji je ispao
potpuni promašaj. Da, mrzila je taj posao. Potom će se posvetiti sebi, bez uplitanja
roditelja i ostalih članova obitelji u njezin život.
Tek tada bi mogla razmisliti o ozbiljnoj vezi. Imala je svoj plan ispisan na
papiru, ali nigdje, baš nigdje nije bila spomenuta beba. Posebno ne s nepoznatim
muškarcem kojem nije znala ni prezime.
Oh, mama i tata će je ubiti. Rafe će ju ubiti. Ma ubit će samu sebe!
Neko vrijeme je bijes ključao u njoj dok je promatrala testove pred sobom, a
onda je odjednom utihnuo. Ionako nema koristi od suza ili ljutnje. Situacija je
bila takva kakva je bila. Nikad ne bi razmišljala o prekidu trudnoće niti bi se
mogla odreći svojeg djeteta pa je bilo izvjesno da je čeka samohrano majčinstvo.

155
 Nakon početnog šoka i razočaranja znala je da će imati punu podršku svoju
obitelji. Uvijek su bili tu jedni za druge čak i kad bi griješili, iako se nije mogla
sjetiti da je itko od njih napravio nešto ovako glupo.
Bit će joj užasno teško priopćiti im da je trudna i još gore - činjenicu da ne
poznaje djetetova oca. Od same pomisli na razgovor zaboljela ju je glava.
Rachel je pronašla liječnika i zakazala termin pregleda kasnije tog tjedna.
Znala je da mora dobiti potvrdu trudnoće, ako ništa drugo zbog vlastitog
mentalnog zdravlja. Morat će se pripremiti za ono što je očekuje u bliskoj
budućnosti.
Nastavila je raditi i baviti se uobičajenim stvarima u iščekivanju pregleda.
Nekoliko dana kasnije, nakon što je obrađen i nalaz krvi, primila je poziv
svojeg liječnika.
Čestitao joj je. Da, za sedam mjeseci postat će samohrana majka.
Prije nego što je procesuirala liječnikove riječi, začula je kucanje na vratima.
U stanju transa, Rachel je otvorila vrata i zamalo pala na stražnjicu.
„Kako... si me pronašao?“ pitala je u nevjerici.
„Ah, Rachel, imala si pratnju posljednjih mjeseci. Nakon naše ljubavne veze,
nisam te mogao tek tako napustiti. Čim si završila s pregledom kod
liječnika, krenuo sam na put.“
Pred njom je stajao Ian, ali izgledao je drukčije. Nosio je drukčiju odjeću,
moćnu odjeću. Nije izgledao poput muškarca kojeg je upoznala na plaži.
„Ti si me pratio?“ Trebalo joj je nekoliko minuta da shvati što joj je govorio.
Previše toga se dogodilo u posljednjih nekoliko dana. Zašto bi je Ian slijedio?
Postala je zabrinuta.
Zapravo i nije poznavala tog muškarca. Proveli su zajedno samo jedan tjedan,
imali su sjajan seks, a onda je Rachel krenula svojim putem. Nakon što je
doznala daju je cijelo vrijeme pratio, više nije bila sigurna za što je sve sposoban
taj tip.
Živjela je u manjoj, rustikalnoj kući. Da, imala je susjede, ali prije nego što bi
joj itko mogao pomoći, Ian joj je mogao napraviti što god mu padne na
pamet. Doista, o tom čovjeku nije znala baš ništa osim da se zove Ian i da je bio
savršen ljubavnik. A ispostavilo se i da ima prilično moćnu spermu s obzirom na
to da je probila kondom koji su koristili!
„Naravno da sam te pratio. Moj dobri sluga Harold radi s tobom u
veleposlanstvu. Tako sam te neprestano imao na oku“, rekao je sa smiješkom.
Rachel se osjećala kao da ju je snažno udario u trbuh. Njezin ‘prijatelj’ Harold
družio se s njom zato što je za to bio plaćen. Činilo se da nikome ne može
vjerovati. Prije nego što je dobila priliku da odgovori, njegove sljedeće riječi
oduzele su joj dah.

156
 „Pronašao sam jedan puknuti kondom. Morao sam biti siguran da nismo
napravili dijete. Očito je ispalo drukčije“, rekao je mirnim tonom i spustio pogled
na njezin, i dalje ravan, trbuh.
Rachel je zaštitnički podignula ruku dok ga je promatrala na vratima svojeg
doma. Nije još planirala postati majka, ali duboko u sebi znala je da mora zaštititi
ovo dijete koje raste u njoj. Zašto bi njega zanimalo je li ostala trudna? Ništa joj
nije imalo smisla. Ta imali su kratkotrajnu ljubavnu aferu i na tome je sve trebalo
završiti.
„Ja... zbunjena sam“, rekla je drhtavim glasom.
„Mislim da je pravi trenutak da se i službeno upoznamo. Drago mi je, Rachel
Palazzo. Ja sam Adriano kralj Corythije. Dijete koje nosiš je prijestolonasljednik.“
Ponašao se kao da govori o svakodnevnim stvarima. Glas mu nije bio nimalo
uzbuđen.
Trebalo je nekoliko trenutaka da Rachel shvati što joj je rekao, a zatim je
nesvjesno podignula ruku i opalila mu šamar. Zateturao je unatrag, potpuno
šokiran njezinim potezom.
Opipao je obraz kao da ne može vjerovati da se to zaista dogodilo. Rachel je
imala osjećaj da kralja nitko nikad nije udario. Pa, bio je savršen trenutak za to,
pomislila je u sebi.
„Za mene je ovaj razgovor završen. Možeš se vratiti kad ne budem ovoliko
bijesna“, rekla je i počela mu zatvarati vrata pred licem.
Rachel je bilo dosta svega. Osjećaji su joj bili uzburkani, nije znala što misliti
o cijeloj situaciji u kojoj se nehotice našla, a pojava ovog čovjeka na
vratima njezina doma gurnula ju je na rub ponora.
Ian se brzo pribrao. Ispružio je ruku i zaustavio je, a onda se progurao u njezin
skučeni dom.
„Znaš li ti što bi ti se dogodilo za takav prijestup da smo kod kuće?“ pitao je
hladnim tonom. „To je napad na kralja.“
„E pa nismo u tvojoj zemlji, kralju Adriano, pa pretpostavljam da ne moram
brinuti zbog toga“, odgovorila mu je Rachel, sarkastično naglašavajući njegov
kraljevski naziv. Ne, još uvijek nije mogla vjerovati da je taj tip kralj, ali njegov
stav govorio je drukčije. Da, ovaj čovjek bio je otac njezina djeteta.
Jadno dijete zbilja nije imalo šanse. Ni s njom kao majkom, a još manje s
ovim ludim muškarcem kao ocem.
„Očito ti treba lekcija o tome kako se poštuje kralj. Osvrnuo se u njezinu
skromnom domu s izrazom gađenja na licu.
„Ti nisi moj kralj! Imala sam vezu s tobom, Iane i to je očito bila moja najveća
pogreška. No, to ne znači da ću ti se pokloniti, a zasigurno ne znači da želim
da postaneš dio mojeg života“, rekla je povrijeđena što ju je gledao svisoka.

157
 Možda nije kraljevna poput njega, ali njezina obitelj bila je vrlo ugledna. To
što je odlučila živjeti bez njihove podrške i pomoći, nije je činilo manje
kvalitetnom osobom. Zapravo, to je ono što ju je ojačalo. Bila je ponosna na svoj
dom unatoč njegovu izrugivanju.
„Poznajem tvojeg brata poslovno. Nikad ne bih započeo vezu s tobom da sam
onog dana na plaži znao tko si ti. No, sada je prekasno za kajanje. Očito je da ćemo
se morati što prije vjenčati. Smatram da je važno da se što prije vratim u svoju
zemlju kako bismo spriječili da mediji doznaju za tebe prije nego što
postaneš moja žena.“
Rachel ga je zbunjeno promatrala kao da mu upravo izviru još dvije glave na
vratu. U početku je mislila da je lud, ali sada je bila prestravljena. Moguće je da taj
tip doista govori istinu. On je zbilja kralj. Sranje. To nije značilo da je spremna
pokoriti se njegovim zahtjevima.
„Slušaj, Iane ili tko god do vraga bio, imala sam naporan dan i tjedan.
Trenutačno nemam snage nastaviti ovaj razgovor. Ne brini. Beba dolazi tek za
sedam mjeseci tako da imamo dovoljno vremena za razgovor. Bit ću zahvalna ako
sad napustiš moj dom.“
Rachel je bila ponosna na sebe što je ostala tako smirena. Kako ju je prije dva
mjeseca taj kreten toliko privukao? Inače nije podnosila tipove koji su mislili
da su vladari svijeta. Kako je onda završila s njim?
„Mislim da me ne razumiješ, Rachel. Ovo nije tema za raspravu. Vjenčat
ćemo se. Moje dijete sigurno se neće roditi daleko od moje domovine.“
Plašile su je mirnoća i sigurnost njegova glasa možda čak i više od njegovih
riječi.
„Ne mislim se udati za tebe zbog djeteta, Iane. Očito se šališ. Vrijeme je da
odeš prije nego što pozovem policiju“, upozorila ga je i krenula prema vratima.
Njegov samouvjereni osmijeh izazvao joj je grč u želucu. Zaboga, u što sam
se to uvalila?
„I dalje si poput divlje mačke, Rachel. Nisam prestao misliti na tebe otkad
smo se rastali prije dva mjeseca i siguran sam da mi neće teško pasti imati te za
suprugu.“ Nagnuo se prema njoj i podignuo dlan do njezina lica.
Rachel je podignula ruku s namjerom da ga ponovno pljusne po licu, ali Ian
joj je zgrabio najprije jednu, a onda i drugu ruku, prislonivši je uza zid. Osjetila
je tvrdu izbočinu na njegovim hlačama kad joj se približio i spustio glavu.
„Mmm, da, biti u braku s tobom neće biti nimalo loše“, rekao je i poljubio je
u kut usana.
„Makni se od mene“, uzviknula je. Koliko god je u tim trenucima bila ljutita,
zbunjena i uplašena, svejedno je i dalje žudjela za njim. Svojom blizinom
utjecao je na nezamislive načine na njezino tijelo.
„Zasad će biti tako, amore mio“, rekao je i utisnuo joj kratak poljubac na usne.

158
 Potom ju je pustio i krenuo prema vratima.
„Ja nisam tvoja ljubav“, rekla je iznervirana njegovim poljupcem koji ju je,
koliko god bio kratak, ipak doveo do transa.
Prije nego što je zalupila vrata za njim, Ian se uspio okrenuti i uputiti joj
posljednju poruku.
„Moj tjelohranitelj će te imati na oku dok se ne vratim.“
Znala je da joj želi reći da nema smisla da pokuša pobjeći od njega jer će je
cijelo vrijeme slijediti. Snažno je zalupila vratima.
Naslonila se na drvena vrata, pitajući se što bi trebala napraviti. Znala je da je
vrijeme za povratak kući. Nazvala je brata i zamolila ga da pošalje svoj avion
po nju.
Trebala je svoju obitelj više no ikada - bilo je vrijeme da se suoči s njima.

159
 TRIDESET PETO
POGLAVLJE

e. Molim te, nemoj - stani!“

N Bio je to jedan od njihovih rijetkih slobodnih dana na otoku. Lia je
zadovoljno koračala tržnicom, držeći se za ruku sa Shaneom.
Sve je bilo dobro dok nije ugledala mladića kako trči niz ulicu sa ženskom
torbicom u ruci. Oko njih je bilo mnoštvo ljudi, sve se odvijalo jako brzo, ali
nitko nije pomogao jadnoj ženi.
„Ostani ovdje“, Shane joj je doviknuo i pojurio za mladićem.
Možeš misliti.
Nakon prvotnog šoka, Lia je krenula za njim, ali izgubila mu je trag u velikoj
gužvi. Usporila je, osvrćući se oko sebe u potrazi za Shaneom i dječakom. Nije
joj bilo jasno gdje su mogli nestati.
Bila je pri kraju ulice kad je primijetila dvije osobe u sjeni. Ponovno je
pogledala i shvatila da jedna od njih u ruci drži nož.
A drugi je bio Shane.
Stajali su jedan nasuprot drugoga i činilo se kao da je situacija eskalirala.
Bez razmišljanja o vlastitoj sigurnosti, Lia je utrčala u ulicu. Shane i dječak
nisu se ni osvrnuli kad im je prišla. Nisu skidali poglede jedan s drugoga. Ljudi
su prolazili u blizini mjesta na kojem su stajali, ne obazirući se na njihovu
prepirku.
Zar su takvi zločini ovdje bili uobičajeni pa nitko nije želio priskočiti u
pomoć? Ili su se ljudi previše bojali? Lia nije bila naviknuta na takvo što i nije
znala što učiniti.
„Znam da ne želiš to učiniti. Spusti taj nož. Pričaj sa mnom“, rekao je Shane
na tečnom talijanskom. Glas mu je bio čvrst i odvažan, ali prijateljski nastrojen.
„Ti si samo još jedan umišljeni bogataš. Nemaš pojma o meni!“ viknulo je
dijete. Nije mogao imati više od deset ili jedanaest godina. U licu je djelovao
koju godinu starije, ali još uvijek je imao onaj nevin, dječji sjaj u očima čak i dok
je ljutito gledao prema Shaneu.
„Znam puno toga, mali. I ja sam nekad bio poput tebe. Krao sam od turista i
uzimao hranu gdje god sam stigao, uključujući iz kanti za smeće. No, uspio sam
se odmaknuti od takvog života. Dopusti mi da ti pomognem. Još uvijek nije
prekasno.“

160
 Klinac je promatrao Shanea s nepovjerenjem, ali Liji nije promakao tračak
nade u njegovim očima. On je želio bolji život. Htjela je potrčati do njega i
snažno ga zagrliti, takvog prljavog, ali znala je da se divlju životinju ne smije
uplašiti, a taj dečko se u tom trenutku ponašao baš tako poput životinje koja bi
mogla sve izgubiti.
„Što ti znaš o takvom životu? Samo ta odjeća na tebi mogla bi nahraniti svu
djecu ovdje idućih mjesec dana“, odbrusio mu je. Spustio je nož, ali još uvijek
ga je držao uperenog prema Shaneu kako bi mu dao do znanja da se ne boji
upotrijebiti ga.
„Jesi li već nekoga izbo nožem, mali? Jesi li ikad zabio nož u pravo ljudsko
meso? Vjeruj mi, nije lako kao što izgleda. Meso se opire ubodu, a zatim
ispušta mučan zvuk dok oštrica ulazi u tijelo i vjerojatno probija organe. Jesi li
ikad gledao kako se gasi svjetlost u nečijim očima? Nije to lijep prizor pogotovo
kada znaš da si ti krivac za oduzimanje nečijeg života. Nije lako živjeti s tom
spoznajom.“
„Kako bi ti to znao?“ dječak je vrisnuo, a oči su mu se ispunile suzama koje
je pokušao zaustaviti dok je bijesnim pogledom promatrao Shanea.
Lia je ponovno pogledala prema ulici i gužvi udaljenoj od njih samo
dvadesetak metara. Kad je dječak vrisnuo, nekoliko glava se okrenuo u njihovu
smjeru, ali nitko se nije zaustavio. Ljudi su nastavili dalje kao da se ništa ne
događa. Kako su mogli biti tako bezosjećajni? Zašto se nitko nije želio zaustaviti
da pomogne Shaneu?
Shane je potom odgovorio dječaku. „Zato što sam ja nekome oduzeo život.“
Lia je ostala bez zraka kad je čula što govori. O čemu je on to pričao? Ta
Shane nije mogao nikome oduzeti život. Ona ga poznaje pola svojeg života i
sigurna je da nije ubojica.
Dječak se okrenuo prema njoj. Obuzela ga je panika, pomislivši da ga žele
uloviti u zamku.
„Lia, ovo dijete je uplašeno. Možeš li se, molim te, povući iz ulice da mogu
porazgovarati s njim?“
Bio je tako smiren, tako usredotočen na dijete. Lia se osjećala kao da ne
poznaje muškarca koji je stajao pred njom. Znala je da je dobar s djecom, da im
je pomagao kako bi se maknuli s ulice, ali taj fokusirani pogled u njegovim očima,
to je bilo nešto sasvim novo. Očito je iskusio puno toga kroz svoj težak život.
Imala je milijun pitanja, ali nije znala odakle bi počela.
„Tko je ona? Jeste li me vas dvoje htjeli napasti?“ uzviknuo je dječak.
„Ne, ona je moja prijateljica. Išli smo ulicom kad sam vidio da si uzeo torbicu
one žene. Lia nas je slijedila ovamo. Nitko te ne želi napasti“, rekao mu je Shane,
ne pomičući se s mjesta, dajući mu znanja da se ne boji, ali i da nema namjeru
prijetiti mu.

161
 „Zašto bih ti vjerovao? Ti si samo još jedan u nizu bogataša koji voli lagati.
Možda si jedan od bolesnih tipova koji doma imaju supruge, ali na ulicama
pronalaze djecu koja im ispunjavaju njihove nastrane želje“, uzviknuo je.
„Znam da nemaš razloga vjerovati mi, mali. Razumijem te, ali pomogao sam
drugima i dopusti mi da pomognem tebi da vratiš tu torbu i da se makneš s ulice.
Uhvate li te policajci, neće ti htjeti pomoći. Ubacit će te u sustav gdje stvari
postaju još gore“, upozorio ga je Shane.
„Kako da znam da nisi jedan od onih policajaca na tajnom zadatku?“
„Da sam policajac, morao bih ti to reći, zar ne?“
„Ne znam ništa o zakonima“, odgovorio je dječak.
„Ne mogu ti gledati u oči i lagati ti. Nisam policajac. Vjeruj mi. Upravo sam
te vidio kako činiš golemu pogrešku. Gledao sam te kako uzimaš torbicu one žene.
Vratit ćemo joj njezinu torbu i onda idemo nešto pojesti.“
„Zašto bih to učinio? Ona si može priuštiti da izgubi nešto, ja ne mogu“,
viknuo je.
„Jesi li siguran u to? Možda ima dijete koje treba nahraniti. Da, lako im je
otimati dok ih ne poznaješ, ali nikad zapravo ne znaš što si im oduzeo. Što ako
su u toj torbi njezini posljednji novci, a ti si joj ih upravo oteo? Što ako sada ne
može nahraniti svoju djecu? Želiš li biti odgovoran za neko drugo dijete, možda i
mlađe od tebe? To nije dobar osjećaj. Obojica to znamo.“
Dječak ga je netremice promatrao, očito fasciniran onime što mu je govorio,
ali svejedno je i dalje bio uplašen.
„Lia, moraš otići. Ostavi nas same“, rekao je Shane tiho dok je čekao sljedeći
dječakov potez.
„Ali, Shane...“
„Molim te, Lia. Ne mogu se koncentrirati dok si ovdje. Naći ćemo se u
hotelu.“
Lia je primijetila Shaneovu napetost. Znala je da mu trenutačno nanosi više
štete nego koristi. Morala se maknuti. Osim toga, možda bi bilo dobro da
pokuša pronaći policajca. Znala je da Shane to ne želi, ali bila je zabrinuta zbog
noža u ruci tog dječaka. Možda je mlad, ali to ne znači da se ne zna koristiti njime.
„O. K.“, napokon je pristala i uzmaknula. I tada je sve pošlo po zlu.
„Sagni se!“ viknuo joj je Shane, ali bilo je prekasno.
Lia je začula buku poput zujanja i to samo nekoliko sekundi prije nego što je
osjetila snažan bol. Pala je na tlo, a njezina posljednja misao prije nego što je
izgubila svijest bila je kako se nada da Shane neće učiniti neku glupost i stradati.

162
 TRIDESET ŠESTO
POGLAVLJE

Ari

M oram primijetiti da na fakultetu odavno nema nikoga, studenti mimo

spavaju ili su dosad napola pijani, a mi smo propustili rezervaciju za
većem. Misliš li da možemo ovo s knjižnicom ostaviti za neku blisku budućnost?“
„Možeš otići kad god poželiš, Rafe“, Ari je odgovorila prijetećim tonom i
ugrabila posljednju knjigu koju je tražila.
„Ali ja želim otići s tobom. Nisam mogao ni zamisliti da bi traženje neke
knjige moglo potrajati pola stoljeća“, gunđao je.
„Dakle nije ti ugodno večeras?“ pitala je dok je prilazila stolu i pregledavala
knjigu.
„Hej, samo želim reći da sam imao sjajne planove za nas“, rekao je dok ju je
pratio iz zgrade.
„U tom slučaju još malo ćeš pričekati. Obećala sam profesoru Owensu da ću
zalijevati njegove biljke. Vraća se tek u ponedjeljak.“
„Gdje je njegov ured?“
„U zgradi Elson, na šestom katu.“
Rafe je šutio dok su prolazili kampusom u kojem je i Ari pohađala predavanja.
Kad su stigli do starijeg dijela, osvrnuo se oko sebe, primijetivši slabo
osvjetljenje.
„Planirala si doći ovamo sama?“ pitao je.
„U redu je, Rafe“, odgovorila je razdraženo. „Godinama dolazim ovamo.“
„Prije nekoliko mjeseci spomenula si mi da ne voliš ostajati vani kasno jer se
bojiš za vlastitu sigurnost“, podsjetio ju je.
„Da, ali tada sam te htjela pošto-poto izbjeći kao što bih trebala i sada“,
gunđala je dok su ulazili u jednu od najstarijih zgrada u kampusu. Obožavala je
arhitekturu takvih starih građevina, s izblijedjelom crvenom opekom i velikim
kupolama. Zgrada ju je podsjećala na srednjovjekovni dvorac i često je maštala
da se poput princeze naginje s prozora i doziva svojeg princa na bijelom konju.
A taj nije bio Rafe.

163
 Kad su ušli u dizalo, Rafe je sa zebnjom pogledao prema vratima. „Mislim da
bi nam stube bile pametniji izbor“, komentirao je kad su se vrata zatvorila.
„Ma daj, prestani se brinuti. Koristila sam ovo dizalo milijun puta.“
Dizalo je proizvelo čudan zvuk dok se uspinjalo prema šestom katu i Ari je
požurila zaliti biljke, a potom pohrlila po zalihu slatkiša profesora Owensa.
„Jedna od prednosti zalijevanja njegovih biljaka jest ta što uvijek dobijem
dobre slatkiše“, rekla je s osmijehom na licu dok je uzimala nekoliko vrećica
i gazirana pića za oboje.
Rafe je nevoljko uzeo svoju limenku, a potom ju je slijedio prema dizalu.
Ušli su i pritisnuli tipku za prizemlje. Glasan zvuk metala prekasno ih je
upozorio da nešto nije kako treba. Dizalo se nagnulo u stranu zbog čega su
izgubili ravnotežu.
„Koji vrag se ovdje događa?“ viknuo je Rafe dok ju je privlačio k sebi.
Ari se čvrsto držala za Rafea. Nije bila previše uznemirena, ali definitivno je
htjela što prije izići.
Nakon nekoliko sekundi, koje su im se učinile kao da su sati, dizalo je
napokon stalo. Nije bilo zvuka, ni kretanja, ničega. Ari je čekala da se otvore
vrata, ali to se nije dogodilo.
Rafe je nekoliko puta pritisnuo tipku za otvaranje vrata.
Ništa.
Zatim je počeo pritiskati i ostale tipke.
Ništa.
Pritisnuo je čak i tipku za zaustavljanje u nuždi, što je zbunilo Ari s obzirom
na to da su se već zaustavili, ali nije imala namjeru buniti se ako im to pomogne.
Opet ništa.
„Hoćeš reći da u ovoj stvari nema telefona za poziv u hitnom slučaju?“ Rafe
je pitao Ari kao da bi ona trebala znati što treba sadržavati svako prokleto dizalo.
„Očito je da ga nema ako ga ne vidiš“, odgovorila je.
Rafe je izvadio mobitel i potom opsovao. „Kao da smo usred ničega. Nemam
signala na mobitelu. Provjeri svoj“, rekao je, ali se nije nadao da će biti drukčije.
„Ništa. Nema signala“, rekla je.
Ari se zaklela u sebi da će ga pogoditi limenkom soka ako se usudi izgovoriti
da je bio u pravu glede korištenja stuba. Odmjeravala ga je pogledom kao da
ga izaziva da upravo to učini.
„U redu, moramo procijeniti situaciju. Negdje bi trebao biti stražar koji obilazi
katove. Možda čak i netko iz ekipe za čišćenje. Moramo samo otvoriti vrata
i vikati kad čujemo da je netko u blizini“, rekao je i krenuo prema čeličnim
vratima.

164
 Ari je kimnula, promatrajući ga kako skida jaknu. Definitivno nije trebala
osjećati vrućinu u tijelu onog trenutka kad je zasukao rukave, primio vrata i počeo
ih razdvajati, ali bila je toliko očarana prizorom njegovih mišićavih leđa.
Iako se neprestano pokušavala oduprijeti Rafeu, s vremenom je jednostavno
odustala. Otkad su se ponovno vratili seksu, nije se mogla zasititi.
Tijekom današnjeg predavanja cijelo vrijeme ju je promatrao pogledom od
kojeg joj je tijelo gorjelo. Mislila je da će nakon nekoliko tjedana seks s njim
zadovoljiti njezine potrebe, ali to se nije dogodilo. Štoviše, pobudio je njezinu
požudu na sasvim novi način.
Neprestano je žudjela za njim, danju i noću, a to što su ostali zarobljeni u
malom prostoru nije pomoglo njezinu vrućem tijelu.
„K vragu!“
Ari je poskočila, a njegov glas odjekivao je kroz dizalo. Primijetila je da je
otvorio vrata otprilike nekoliko centimetara, ali dalje od toga nije išlo.
„U filmovima to uvijek izgleda tako jednostavno“, rekla je, natjeravši ga da
je odmjeri pogledom očajnika.
„To je povezano sa sigurnošću. Nadao sam se da je ovo dizalo toliko staro da
to neće imati“, promrmljao je odustajući od borbe s teškim vratima. „Osim
toga, zapeli smo između katova. Možemo samo sjediti i čekati.“
Bio je rezigniran, ali činilo se da njegova frustracija popušta.
„Hoćeš li čokolade?“ Izvukla je slatkiše profesora Owensa iz svoje torbe.
Nakratko je pomislila da Rafe neće popustiti, što bi je razočaralo s obzirom
na to da će očito neko vrijeme provesti u dizalu i nadala se da se neće ponašati
poput šumskog medvjeda.
Na njezino iznenađenje, Rafe se nasmijao i prihvatio slatkiše.
„Svjesna si da je ovo užasno?“ pitao ju je dok je otvarao čokoladicu.
„Da. Znam točno koliko je loše i nije me briga“, odgovorila je zadovoljno i
ubacila čokoladicu u usta, ispustivši glasan uzdah. Bilo joj je drago što je uzela
nešto slatkiša na odlasku iz profesorova ureda jer nije jela ništa od ručka, a njezin
želudac već se počeo žaliti. Ari se spustila na pod. Nije imala namjeru stajati
cijelu noć. Rafe joj se pridružio, grickajući svoju čokoladu.
„Valjda je u redu povremeno se opustiti“, priznao je.
„O, Rafe, u redu je i inače se prepuštati - mnogim stvarima“, uzvratila je i
zavodnički mu namignula.
Rafe ju je promatrao u nevjerici, potom odložio čokoladu i privukao je u krilo,
naslonivši je leđima na svoja prsa.
„Znaš, kažu da je čokolada afrodizijak“, rekla je i naslonila se na njega,
zadovoljna što je ponovno u njegovu naručju.
„Nemoj me iskušavati, ženo. Nadam se da će nas netko vrlo brzo spasiti, a ja
ne želim da te itko osim mene vidi golu“, rekao je i pritisnuo usne na njezin vrat.
165
 „A ako ćemo biti jako brzi?“ počela se migoljiti u njegovu krilu.
Nikad nije bila tako odvažna. Prije dvije godine bi je užasnula pomisao na
seks na javnom mjestu, a sada je bila vruća i natečena i samo je htjela da on uroni
duboko u nju.
Ari je gotovo zaboravila na činjenicu da su zarobljeni. Osjećala se kao da
sjede u nekoj sobi, doduše, prilično neugodnoj. Dok je Rafe dlanovima pravio
krugove po njezinu trbuhu, osjećala je samo žudnju, nikakav strah ni potrebu da
ih netko što prije spasi.
U tom trenutku prošlo joj je glavom što zapravo radi. Bila je fokusirana
isključivo na svoju požudu i fizičku potrebu za Rafeom i stoga nije razmišljala ni
o čemu drugome. Nije morala razmišljati o tome kako bi funkcionirali kao pravi
par.
To nije bilo zdravo. To je ono što ih je dovelo u probleme u prvoj rundi. Da,
zaljubila se u njega, ali to nije bilo dovoljno. Zašto se uopće zaljubila u muškarca
koji ju je, protivno njezinoj volji, natjerao u određenu situaciju?
To je više govorilo o njoj nego o njemu.
Počela se vraćati u taj isti obrazac ponašanja iako su prošle dvije godine.
Pomisao na njegov eventualni odlazak iz njezina života bila joj je nepodnošljiva.
Zašto? Zbog čega nije htjela biti odvojena od njega?
„Pričaj mi o Južnoj Americi.“
Rafe se ukočio i na trenutak ju je prestao milovati.
„Što želiš znati?“
„Sve. Reci mi što si ondje radio, koga si upoznao, što te ondje toliko
promijenilo kao što neprestano tvrdiš.“
„Mislim da ovo nije pravi trenutak“, rekao je.
„Ovo je savršeno vrijeme, Rafe. Zarobljeni smo u dizalu i nemamo pojma
kada će netko doći po nas“, rekla je.
„Zamišljam neke druge stvari kojima se možemo zaokupiti“, rekao je. Primio
je njezine grudi.
„Rekao si da se ne možemo više zavaravati“, podsjetila ga je.
„Predomislio sam se“, rekao je, njuškajući joj vrat. Imao je prilično dobru
tehniku ometanja.
Ari je osjetila kako se topi. Njezino tijelo vapilo je za njime, ali brzo se
pribrala. Znala je da moraju razgovarati.
Nevoljko ga je primila za ruke i spustila ih s grudi na svoj trbuh, a potom mu
se obratila.
„Molim te, ispričaj mi, Rafe.“
„Čini se da ti ne mogu ništa odbiti, Ari“, promrmljao je.

166
 Privukao ju je bliže k sebi i nastavio je milovati po trbuhu, ovog puta ne čineći
to da bi zapalio strast u njezinu tijelu.
Dala je sve od sebe kako bi potisnula svoju žudnju, nadajući se da će to
nadoknaditi eksplozivnim seksom.
Rafe je udahnuo miris njezine kose, a zatim započeo svoju priču: „Imala si
pravo kad si me ostavila. Tada nisam tako mislio, ali sada znam da je to za
tebe bila ispravna odluka. Nakon što je moja bivša žena otišla, pretvorio sam se u
hladnog gada. Ona me povrijedila i mislio sam da su sve žene poput nje, hladne i
proračunate. To nije bilo opravdanje za moje ponašanje. Ti si toliko različita od
nje, Ari. Moja majka nikad se ne bi tako ponašala prema muškarcu kao ni moje
sestre. Možda jesu razmažena derišta, ali nikad ne bi napravile glupost zbog
položaja u društvu i novca. Imao sam dobre primjere u obitelji, ali i dalje sam
potiskivao svoju bol. Nisam želio ponovno osjetiti ljubav i privrženost. Nisam
želio dopustiti nijednoj ženi da ima moć nada mnom.“
Ari se iznenadila kada je čula njegovo priznanje. Rafe nije često govorio da
je pogriješio.
„Nekoliko godina bio sam u vezama sa ženama koje su me obožavale. Tako
sam zadovoljavao svoje potrebe. Te su žene bile sretne. Nisu one bile zaljubljene
u mene već u moj novac i utjecaj. Kad bih završio s nekom od njih, pobrinuo bih
se da su materijalno osigurane u budućnosti. Neke od njih pokušale su mi
se vratiti, ali jasno sam im dao do znanja da se to nikad neće dogoditi.“
Zvučao je toliko hladno da je Ari zadrhtala. Takav je Rafe bio kad ga je
upoznala prije tri godine. Muškarac koji ju je uplašio, ali i zaintrigirao. U njegovu
pogledu bilo je vatre, ali i nešto što je odavalo da ga treba „popraviti“. Bila je tako
naivna.
„Ali zašto baš ja, Rafe? Zašto si izabrao mene? Nisam bila nalik na te žene s
kojima si bio prije. Nisam imala pojma u što se upuštam kad sam došla na taj
intervju. Iskreno sam mislila da je to pravi posao.“
„Oh, pa to i jest bio pravi posao“, rekao je i stisnuo joj grlo.
„Ozbiljna sam, Rafe“, prekorila ga je.
„Znam. Od onog trenutka kad si se pojavila u mojem uredu znao sam da nisi
pravi tip žene. Ta nevinost doslovno je vrištala iz svih pora na tvojem tijelu.
Od početka sam znao da je to jako loša ideja.“
Zastao je, a Ari je pitala: „Ali zašto si me onda progonio?“
„Jer se nisam mogao zaustaviti.“
„Što?“ Nije ga razumjela.
„Znao sam da nećeš slijepo pristati na moje zahtjeve. Znao sam i da ću s
tobom voditi stalnu bitku, ali bez obzira na to, privlačila si me. Mislio sam da te
toliko želim samo zato što si me odbila i to me uzbudilo, ali bilo je i više od toga.
Nisam te mogao izbaciti iz svojih misli.“

167
 „Želiš reći da si se zaljubio u mene?“ Ari nije vjerovala u ljubav na prvi
pogled.
„Ne. Bio sam zaluđen. Morao sam te imati. Mislio sam da ću te prestati željeti
nakon što te dobijem prvi put, ali što sam više bio s tobom, postao sam nezasitniji.
Ubrzo si postala moja opsesija“, priznao je.
„O tome se radi? O opsesiji?“ Ari se osjećala kao da joj je slomljeno srce.
„Ne! Tako je bilo u početku. Borio sam se protiv zaljubljenosti. Nije mi se
svidjelo što imaš kontrolu nada mnom. No, nisam mogao funkcionirati bez tebe.
I još uvijek ne mogu.
„Dakle, ovo sve činiš zato što sam te odbila i napustila te? Ne možeš to
podnijeti?“
„Ne, Ari. Tako je sve počelo. Sad se osjećam kao da ne mogu disati bez tebe,
ali ne na loš način. Bio sam u Južnoj Americi i ondje sam upoznao jedan par.
Znao sam da nije pametno vezati se za ljude, ali ipak sam to učinio. Žena je umrla
tijekom poroda, a njezin suprug je bio toliko shrvan da si je oduzeo život. Tako
se i ja osjećam.“
„Kao da si želiš oduzeti život?“ dahtala je.
„Ne. Nikad ne bih učinio nešto tako sebično. Nisam toliko slab. Shvatio sam
da ne želim živjeti svoj život bez tebe. Shvatio sam da to nije bila samo
opsesija. Bila je to ljubav. Nerado priznajem svoje osjećaje, Ari, ali ja te doista
volim. Da, ovo je započelo pogrešno, kao želja da te kontroliram, da te slomim,
sram me uopće govoriti o tome. No, sve se promijenilo. Nisam to više želio raditi.
Nisam ti želio nanositi bol. Htio sam te vidjeti kako letiš. Da sam bolji čovjek,
otišao bih i pustio te da živiš svoj život. Alija sam još uvijek sebičan. Trebam te
na načine na koje to nikada nećeš moći shvatiti. Volim te.“
Ari je ostala bez riječi. Okrenula se prema njemu i zagledala se u njegove oči.
Zbog onoga što je vidjela u njima, srce joj je zaigralo. Pomilovala mu je obraz, a
Rafe je podignuo dlan i prekrio njezin, ne spuštajući pogled s nje.
„I ja tebe volim, Rafe.“ Nasmiješio se, a Ari je nastavila: „No, je li ljubav
dovoljna?“
„To je tek početak. Temelj svega. Dopusti mi da ti pokažem da te više nikad
neću povrijediti“, obećao joj je-
„Da, želim to“, rekla je, a zatim se nagnula i poljubila ga. Da, tijelo joj je
gorjelo, ali nije se radilo samo o strasti. Radilo se o povjerenju, potrebi,
emocionalnoj povezanosti. Bilo je to puno više od seksa i požude - premda su i te
stvari bile vraški dobre.
Naslonila je glavu na njegovo rame dok ju je snažno grlio. Dok je prstima
milovao njezina leđa, jedna usamljena suza skliznula je niz njezin obraz.
Je li ljubav dovoljna da prevlada bol?

168
 TRIDESET SEDMO
POGLAVLJE

Rachel

achel je sjedila u malom kafiću, uživajući u proljetnom povjetarcu i šalici

R beskofeinskog čaja. Ima li uopće smisla piti ga bez kofeina, pitala se u sebi.
Oh, ova trudnoća neće biti nimalo ugodna, pomislila je.
Stigla je u Ameriku nekoliko dana prije i odlučila pristati na susret s Ianom.
Ovaj put ju je pristojno zamolio da se nađu i preletio ocean zbog toga. Zbog svojeg
nerođenog djeteta mogla bi napraviti kompromis - manji, naravno. Uostalom, ona
je ta koja će nositi dijete, udebljati se tko zna koliko kilograma i žudjeti
za neobičnom hranom u svako doba dana, stoga je imala određene granice.
Definitivno je Ian taj koji bi trebao raditi kompromise, ali znala je da je
razgovor s njim dokaz njezina zrelog ponašanja. Da, htjela je pričati djetetu o
njegovu ocu, neovisno o tome što je on bio pomalo lud.
Ipak, dok je sjedila ondje, u njoj je tinjala sve veća sumnja glede susreta s
Ianom. Plašile su ju burne emocije koje je izazvao u njoj, ali je bila svjesna da
ne može misliti samo na sebe. Iako još nije osjećala trudničke tegobe, u njoj je
raslo njihovo dijete i Ian će, ako to želi, biti dio djetetova života, svidjelo joj se to
ili ne.
Odluka o kratkotrajnoj ljubavnoj vezi s neznancem sada će je zauvijek
proganjati. Još uvijek nije imala hrabrosti suočiti se sa svojom obitelji i priopćiti
im vijest da je trudna. Uskoro neće imati izbora jer će se kroz mjesec dana već
nazirati njezin trudnički trbuščić. Vjerojatno bi ga mogla još neko vrijeme skrivati
odgovarajućom odjećom, ali kad bi se pojavila s bebom u naručju, morala bi
mnogo više toga objasniti.
Bilo je vrijeme da im kaže istinu. Ta nije bila mlada cura koju bi mogli kazniti
ili joj eventualno oduzeti automobil. Bila je odrasla žena koja se suočavala s
posljedicama svoje odluke.
„Hvala ti što si se pristala naći sa mnom, Rachel.“
Rachel je poskočila kad je začula Ianov glas. Sjeo je preko puta nje. Uh, kad
barem ne bi bio toliko zgodan. Njegove tamne oči piljile su u nju dok je čekao
da mu se obrati.
Danas je barem bio odjeven u normalnu odjeću. Koliko je to moguće za tako
imućnog tipa, pomislila je u sebi. Njegovo odijelo krojeno po mjeri vjerojatno
169
je stajalo pedesetak tisuća dolara. No, s obzirom na to da su njezine cipele pa i
torba bili poprilično skupo plaćeni, morala je šutjeti, ali Ianovi troškovi bili su
definitivno izvan njezina dosega.
„Naravno, Iane. Odrasli smo ljudi i možemo razumno razgovarati. Mislim da
smo oboje trebali malo vremena da razbistrimo glave. Ipak, nešto me
zanima. Zbog čega si toliko siguran da je ovo dijete koje nosim tvoje? Možda te
želim prevariti, uzeti ti sve što mogu. Ionako nemaš neko mišljenje o ženama.
Zašto onda ne misliš da spavam sa svakim tipom kojeg upoznam?“ Na trenutak je
sjedio u tišini, zapanjen njezinim riječima. Neka misli što god želi o njoj. Nije ju
bilo briga - barem ne previše.
A zatim se nasmijao. „Imam jako dobre razloge, Rachel. Svaki od njih mogao
bi se smatrati preslabim, ali svi zajedno uvjeravaju me da sam potpuno u pravu.“
„A to su?“ Definitivno je htjela čuti kako je došao do svojih zaključaka. Bio
je previše naivan ili jednostavno glup.
„Prvi je taj da nisi pokušala negirati trudnoću kada sam se suočio s tobom“,
rekao je.
Rachel je frknula nosom. „Možda sam htjela podvaliti svoje dijete kralju.
Pametno, zar ne?“
„No, tada još nisi znala da sam ja kralj.“
„Ah, detalji. Mogla bih biti jako dobra glumica. Ne možeš me poznavati
nakon samo tjedan dana koje smo proveli skupa. Možda sam samo htjela pronaći
bilo koga tko je dovoljno glup da prizna dijete koje nosim. Možda jednostavno ne
znam tko je otac jer sam svaki tjedan s drugim tipom u krevetu.“
„Ali nije tako, Rachel“, rekao je zadovoljno. „Ne znam točno što si radila prije
nego što smo se upoznali, ali moji istražitelji nisu pronašli nikakve
dokaze promiskuiteta pa čak ni ozbiljne veze. A nakon našeg zajedničkog tjedna?
Nisi imala nikoga. Zapamti, cijelo vrijeme sam te pratio. Ukratko, draga moja,
nisi ti neka bezobzirna žena, odnosno dopusti mi da to preformuliram. Čini se da
si vrlo izbirljiva glede muškaraca.“
„Ha. Dopusti mi da preformuliram ono što sam prije rekla: ti me ne poznaješ“,
povisila je ton nezadovoljna što ju je tako temeljito pratio. To ju je razljutilo i
ujedno uznemirilo. Ali i osvijestilo spoznaju da nema previše uzbudljiv život.
„Pokušavam to ispraviti sada, Rachel. Ti si ta koja želi biti tvrdoglava dok se
ja ovako izlažem“, prekorio ju je i potom dodao: „Je li mi žao što je
kondom pukao? Tko zna? U svakom slučaju nemoguće je donijeti odluku o tome
jer stvarnost je takva da je doista puknuo i da ne možemo vratiti vrijeme. No,
moram priznati da sam zadovoljan što je majka mojeg djeteta časna žena. Ionako
bih to očekivao zbog ugledne obitelji iz koje potječeš.“
Rachel je odlučila suzbiti bijes. „Nadam se samo da si shvatio koliko je bilo
smiješno tvoje inzistiranje na braku“, rekla je. Trudila se ponašati se ležerno.
Uzela je šalicu i otpila gutljaj čaja.

170
 Njegov pogled odavao je da ga je iznervirala svojim komentarom. Baš šteta.
Morat će na vrijeme shvatiti da je ona ta koja nosi njihovo dijete. Jednom kada se
ono rodi, može joj pomagati u donošenju zajedničkih odluka, ali dotada će sama
donositi odluke o svojem tijelu i stanju.
„Vidim da nisi razmišljala o potrebama našeg djeteta.“
„Možda ovo ipak nije bila dobra ideja, Iane. Mislila sam da ćeš se dosad
urazumiti, ali očito sam se prevarila“, rekla mu je.
Konobarica je prišla i Rachel je bjesnila dok je Ian naručivao svoje piće,
sasvim opušteno i s osmijehom zbog kojeg se djevojka gotovo onesvijestila.
Htjela ga je nokautirati. To je bio onaj isti osmijeh kojim je i nju zaveo!
„Mislim da bi bilo prikladnije da ovaj razgovor nastavimo nasamo“, rekao je
kad je djevojka otišla.
„Ne vjerujem si da te neću ubosti ostanemo li sami“, rekla je opuštenim tonom
i počela grickati svoje pecivo.
Ian se nasmijao.
„Rachel, ti si doista pravo osvježenje. Znaš li to? Nisam naviknut da mi se
žene obraćaju tako slobodnim tonom.“
„Pa onda nisi dovoljno dugo bio u Americi.“
„Ne. Nisam mogao ostati onoliko vremena koliko sam planirao. Kod kuće me
čekaju obveze jer je moja zemlja nakon smrti mojeg oca ostala bez vladara, a moj
brat traži osvetu“, rekao je i pristojno se zahvalio konobarici kad mu je poslužila
kavu.
„Izgubio si oca?“ upitala je blagim tonom.
„Da, otprilike mjesec dana prije nego što sam te upoznao“, odgovorio je.
„Žao mi je, Iane“, rekla je Rachel. To je malo pojašnjavalo njegov očaj dok
su bili zajedno, a možda je upravo zbog toga želio biti s nepriznatom ženom.
To nije objasnilo njezino ponašanje, ali bilo je očito da je on tugovao i koristio je
seks kako bi se lakše nosio sa svojom boli zbog gubitka oca.
Da je situacija bila drukčija, možda bi je to povrijedilo, ali i ona je zapravo
iskoristila njega tako da mu nije imala što prigovoriti.
„Bio je sjajan kralj“, rekao je Ian.
„Siguran sam da je bio i sjajan otac.“
„Da, dobro je vladao svojim domom i svojom zemljom.“
„To više zvuči kao da je bio tiranin, a ne otac“, odgovorila je, sada još više
zabrinuta što je ovaj muškarac otac njezina djeteta.
„Uspoređuješ kralja s tiraninom?“ Ian je gotovo ostao bez zraka.
„Ma daj, Iane. Previše si ozbiljno shvatio moj komentar. Nisam nazvala tvog
oca tiraninom. Bože.“ Uzdahnula je i potom se vratila svojem pecivu.

171
 „Dobro će ti doći boravak u mojoj zemlji. Očito je da ti je potrebna poduka
glede manira“, rekao je s osmijehom na licu. Brzo se oporavio od šoka zbog
njezina neobuzdanog jezika.
Rachel je osjetila kako u njoj ključa uzavrela krv.
„Ne mogu vjerovati da si to upravo izgovorio. Ozbiljno, Iane, ne želim držati
naše dijete dalje od tebe, ali kunem ti se, budeš li u njegovoj blizini
izgovarao takve uvredljive komentare, odrubit ću ti glavu. Roditelji su me
oduvijek učili da su muškarci i žene jednaki. Ne znam kakva je to zaostala zemlja
kojom vladaš, ali nećeš pretvoriti moje dijete u šovinističku svinju“, rekla je
bijesno.
„Morat ću te ukrotiti, Rachel i moram priznati da ću u tome itekako uživati.
No, volio bih da zadržiš djelić te strasti, za spavaću sobu, naravno.“
„Gotova sam s ovim razgovorom. Ti si muškarac pa onda plati račun!“
odbrusila je, a zatim ustala od stola i udaljila se.
Kako je uopće mogla pomisliti da će voditi normalan razgovor? Što ju je,
dovraga, navelo da spava s potpunim neznancem? Njezin brat će je ubiti ili će
ubiti Iana, možda ih oboje zadaviti, tko zna.
„Nismo završili razgovor“, Ian ju je brzo sustigao.
„Možda ti nisi, ali ja jesam“, rekla mu je.
Odjednom se našla u njegovu naručju i nastavio ju je nositi prema mirnijoj
ulici. Ozbiljno je razmišljala o tome da počne vrištati da je taj tip želi ubiti.
„Saslušaj me samo dvije sekunde“, naredio joj je.
Bila je toliko šokirana da nije mogla govoriti.
„To je već bolje“, rekao je. „Mogu tolerirati dozu tvoje drskosti jer nosiš moje
dijete, ali postoje i stvari na kojima moram inzistirati. Udat ćeš se za mene, a ja ću
biti aktivan otac našem djetetu i sudjelovat ću u odgoju budućeg kralja. Jednom
kad to prihvatiš, svima će nam biti mnogo lakše.“
Pritisnuo ju je tijelom uza zid i premda je osjetila dozu požude, ovog puta ju
je svladao bijes.
„Ne pustiš li me istog trenutka, prijavit ću te zbog napada i otmice“, rekla je
odlučnim tonom.
„Kao strani vladar države imam imunitet od međunarodnog prava. Sretno s
time.“
Njegov samouvjereni osmijeh izluđivao ju je i htjela je ozlijediti bilo koji dio
njegova tijela.
Ian se sagnuo i spustio usne na njezine. Ostala je bez zraka kada joj je jezikom
polizao usnu. Prije nego što ga je uspjela ugristi, povukao se. „Nemam
namjeru otići bez tebe, Rachel.“ Njegov pogled odavao je da je smrtno ozbiljan.

172
 „U tom slučaju, dobrodošao u Ameriku“, odgovorila mu je Rachel. Napokon
je dobila dovoljno mjesta da podigne koljeno kojim ga je udarila u prepone. Ian
se previjao u agoniji.
Rachel je iskoristila priliku, odjurivši iz ulice. Brzo je uhvatila taksi i pobjegla
prije nego što je Ian isteturao. To je zasigurno bilo jako dobro za nju.

173
 TRIDESET OSMO
POGLAVLJE

Shane

ad se metak iz pištolja za uspavljivanje zabio u Lij inu nježnu kožu, Shane

K je na trenutak izgubio razum. Bio je gotov s razgovorom. Pristupila su im
trojica muškarca, kružeći oko Shanea, svjesni da on neće biti tako laka meta.
„Pustite Andina“, rekao je jedan od njih prijetećim tonom.
„Platit ćete za ovo što ste učinili mojoj ženi“, zarežao je Shane i odmaknuo se
korak unatrag kako bi imao na oku sve muškarce.
„Što ćeš poduzeti s time u vezi?“ pitao je jedan od njih.
„Hm, mislim da ćemo se dobro zabaviti s tvojom ženom. Čini se kao prilično
slatka breskvica“, rekao je očiti vođa grupe i pritom odmjerio Liju.
Dok su kružili oko Shanea, pomicali su se dublje u uličicu, zaklanjajući se od
pogleda prolaznika s glavne ceste iako im zasigurno nitko ne bi uskočio u
pomoć. Shane se nije nadao da će itko pozvati policiju ili im pokušati pomoći.
No, nije mu ni trebala ničija pomoć.
Kad se jedan od njih okrenuo prema Liji i na trenutak skrenuo pogled sa
Shanea, napravio je prvu pogrešku. Nikad ne skreći pogled s onoga tko ti prijeti.
Shane je potrčao prema njemu, a tip se okrenuo taman na vrijeme da ugleda
šaku koja je doletjela u njegovo lice.
Jedan udarac. To je bilo dovoljno da nokautira tog krupnog muškarca.
Njegovi prijatelji bili su vidno šokirani. Očito njihova vođu inače nije bilo
tako lako dokrajčiti. Oprezno su izvadili noževe.
Shane se nasmijao. Susretao se s mnogo gorim nasilnicima od ove patetične
skupine.
Nije ih se bojao, ali bio je prilično bijesan.
„Mali, predlažem ti da nestaneš odavde. Ostavi torbicu“, rekao je Shane,
držeći na oku dječaka i dvojicu muškaraca koji su prijeteći stajali u njegovoj
blizini.
„Ja...“ Dječak je bio vidno uplašen i dvoumio se što učiniti. „Ne slušaj sranja
ovog tipa, Andino!“ viknuo mu je drugi muškarac. „Ovo će biti tvoje prvo
ubojstvo.“

174
 „Danas nitko neće umrijeti osim ako ne želite da to budete vas dvojica“,
dobacio mu je Shane. „Izbor je na tebi.“
Shane ni u jednom trenutku nije ustuknuo i primijetio je strah u očima tog
čovjeka. I trebao se bojati. Ti ulični nasilnici naviknuti su koristiti se
zastrašivanjem pa nisu znali što učiniti kad njihova uobičajena taktika zataji.
„Došao si nam zeznuti posao na našem teritoriju, a onda nam još i prijetiš?“
rekao mu je jedan od njih.
„Ovo nije posao. Ovo je bezobzirna krađa i provođenje terora. Pravi muškarci
ne napadaju nevine žene. Živio sam na ulici. Nikad nismo dirali žene!“ zagrmio je
Shane.
„Kako god ti kažeš. Očito je da nisi doživio nijedan težak dan u svojem
lagodnom životu, ali upravo ti se jedan takav sprema“, dobacio mu je jedan od
njih i napao Shanea.
Jedan udarac nogom u grlo muškarca srušio ga je na tlo. Tip se u šoku držao
za grlo, pokušavajući očajnički doći do zraka.
„Želiš li mu se pridružiti?“ Shane je pitao trećeg koji je izgledao prilično
uplašeno.
„Zajebi ovo“, uzviknuo je i potrčao iz uličice, a u panici je odbacio i oružje.
Dječak Andino ostao je stajati, ošamućen razvojem situacije i s nožem u
drhtavoj ruci. Shane se brzo kretao pa je uzeo oružje iz njegove ruke i bacio ga u
obližnju kantu za smeće prije nego što se vratio do Lije i pažljivo otklonio sonde
koje su u njezino tijelo poslale nekoliko tisuća električnih volta.
„Moram je odvesti u bolnicu, ali ti imaš izbor, Andino. Možeš nastaviti živjeti
život razbojnika koji napada nevine žene ili možeš sve preokrenuti u svoju
korist.“ Shane mu je dobacio svoju vizitku i potom nježno podignuo Liju u
naručje.
„Prvi korak bio bi vraćanje torbe ženi kojoj pripada.“
I potom se uputio iz uličice. Sada je sve ovisilo o Andinu. Mogao se vratiti
tim lupežima ili okrenuti leđa takvom životu. Shane više nije imao vremena
za razgovor. Morao je potražiti pomoć za Liju.
Brzo se kretao ulicom dok nije pronašao taksi i uputio vozača da ih odveze u
bolnicu.
Smjesta su ju primili, a ozljede su, srećom, bile minimalne. Da su ti nasilnici
imali pravi pištolj... Ne, Shane nije želio razmišljati o tome što se moglo dogoditi.
Nije smio progoniti tog klinca ni dovesti Liju u takvu opasnost. Nije
razmišljao već je instinktivno reagirao. Primijetio je strah na djetetovu licu kad je
ugrabio onu torbicu.
Shane je znao da ima nade za Andina, znao je da taj dječak može promijeniti
svoj život. Bio jedan od mnogobrojnih kojima je pokušavao pomoći - onih koji
su mogli izbjeći život za koji su mislili da im ga je sudbina predodredila.

175
 Nadao se da će ga dječak ipak nazvati.
„Shane?“
Primijetio je Lijin uplašeni pogled dok su mu glavom brujile razne misli.
„Ovdje sam, dušo. Moraš se odmoriti.“
„Što se dogodilo? Kako smo se izvukli?“
Shane je sjedio ondje, ne želeći joj ispričati sve o svojem životu. Nije želio da
dozna sve njegove tajne. Pokušavao je pronaći način da to zaobiđe. Upozna li ga
stvarno, bojao se da bi je mogao zauvijek izgubiti.
„Uplašili su se, Lia.“
Pogledala ga je namrštenog čela. Čak je i Lia znala da su ulične bande opasne
i da se zasigurno ne boje žene u nesvijesti i nenaoružanog tipa.
„Zašto su se uplašili? Ta imali su oružje.“
Shane je uzdahnuo.
„Postoje dijelovi mojeg života o kojima ne znaš ništa, Lia. O nekim stvarima
ne bih smio govoriti, a neke nisam želio podijeliti. Samo... želim da me
poznaješ kao Shanea. Onog mladića koji se pojavio na pragu tvoje kuće kao
student i prijatelj tvojeg brata.
„Što ne znam o tebi, Shane?“
„Trenutačno to nije važno, Lia. O tome ćemo razgovarati kasnije“, obećao je,
ali nadao se da taj razgovor nikada neće voditi.
Lijekovi koje su joj dali u bolnici opustili su je i primijetio je da polako zatvara
oči. Iako se tome opirala, ipak je ubrzo zaspala.
Shane se naslonio, zahvalan što ima još malo vremena. Morao je razmisliti o
svemu. Bojao se da bi ga Lia mogla zauvijek napustiti ako dozna sve o
njegovoj prošlosti. Bilo je to previše za nju - više od onoga što bi jedna razumna
žena mogla podnijeti.
Znao je da mu možda ne ostaje mnogo vremena. Shane je izuo cipele i uspeo
se na njezin bolnički krevet, smjestivši se pokraj nje. Morao ju je držati, morao se
uhvatiti za ono što su imali. Sutra, kad svane novi dan, njegov život mogao bi
postati sasvim drukčiji. Za sada je imao u naručju sve što mu je trebalo.
Sutra.
Sutra bi sve moglo biti drukčije.

176
 TRIDESET DEVETO
POGLAVLJE

Ari

ri je sa zebnjom promatrala vrata dizala. Sjedili su na hladnom metalu već

A dva sata, a njezin mjehur bio je pun. Još gore od toga bilo je što su ostali bez
čokolade. No, nije požalila što je zapela. Bila je zadovoljna u zagrljaju Rafea.
Doživjela je pravo čudo i osjećaj sigurnosti. Da, bilo je smiješno što se osjećala
sigurnom dok su bili zarobljeni u dizalu, ali Rafe joj se napokon otvorio.
Odjednom se dizalo počelo pomicati, a vrata su pritom i dalje bila otvorena
nekoliko centimetara pa su Ari i Rafe promatrali kako se spuštaju kat po kat.
Kad se dizalo ponovno zaustavilo, vrata su zaškripala prije nego što su se napola
otvorila i tada su zapela.
Rafe je gurnuo Ari na noge, a zatim skočio, stao na prolaz i pružio joj ruku.
„Idemo odavde prije nego što nas odluči ponovno zarobiti“, rekao je Rafe.
Ari se nasmijala i provukla se pokraj njega. Izišli su iz zgrade, a Rafe je odmah
nazvao fakultet i obavijestio ih o situaciji kako se još netko ne bi našao zarobljen
u tom pokvarenom dizalu.
„Moram priznati da je to bio najbolji spoj ikada“, primijetila je Ari dok su se
kretali praznim kampusom prema parkiralištu i Rafeovu automobilu.
Zastao je i zbunjeno se zagledao u nju.
„Zarobljeni u dizalu?“
„Da, jer si ti napokon razgovarao sa mnom“, rekla je kao da je to najveći dar
koji joj je mogao pokloniti. Da, za nju je to zaista bio dar.
„Žao mi je, Ari. Bio sam toliko užasan prema tebi da je ovaj trenutak
ljubaznosti pravi šok za tebe.“ Privukao ju je k sebi.
„Da, bio si užasan, ali činio si i prilično nevjerojatne stvari, Rafe. Nikad se ne
bih zaljubila u tebe da si bio samo čudovište.“
„Ako si zaljubljena u mene, zašto ti to onda nije dovoljno?“ pitao ju je,
milujući joj pramenove kose.
„Katkada ljubav nije dovoljna, ali situacija nije bezizlazna. Jednostavno ne
želim biti glupa i donijeti neku brzopletu odluku samo zato što sam
trenutačno jadna i patetična“, rekla je.
„Jadna?“ pitao je kroz smijeh.
177
 „Da, to je trenutačno sasvim dobra riječ“, odgovorila je. Stala je na prste i
poljubila ga u čeljust.
„Onda ću to shvatiti kao kompliment.“ Primio ju je za glavu i spojio im usne.
Čvrsto ju je privio uz svoje tijelo kako bi osjetila njegovo uzbuđenje.
Ari je imala osjećaj da mu se ne može dovoljno približiti dok ju je ljubio.
Spustila je ruke na njegovu stražnjicu i privukla ga bliže k sebi.
„Trebao sam ublažiti ovu žudnju još u dizalu“, rekao je.
„Da, trebao si. Tada ne bismo toliko očajnički željeli skinuti ovu odjeću sa
sebe“, rekla je dok je pritiskala njegovu tvrdu stražnjicu.
„Griješiš, Ari. Mogu te uzeti i samo nekoliko minuta poslije biti spreman za
nastavak. Ne mogu se zasititi tvojeg tijela, tvojeg uma, duše i pogotovo ne tvoje
ljubavi. Želim te cijelu, danju i noću i nikad mi neće biti dovoljno. Svaki put želim
te još više.“
Ari se topila slušajući njegove riječi. I ona se tako osjećala i u tome je i bio
problem. Iako je govorio o ljubavi, Ari nije bila sigurna da on doista daje
cijelog sebe. Rafe je godinama oko sebe gradio zidove kojih više nije bio svjestan.
Bi li se zadovoljila onim što joj je bio spreman dati? Ili bi je na kraju
dokrajčilo to što ima samo dijelove njega?
Što bi bilo gore za nju? Živjeti s komadićem Rafea ili ga nemati uopće?
„Znam da se ne mogu promijeniti preko noći, Ari. Treba nam vremena kako
bi stekla povjerenje u mene, ali ovo ti obećavam. Ostaneš li sa mnom svojevoljno
i pružiš li nam novu šansu, zauvijek ću te voljeti, brinuti se o tebi i slušati te. Nikad
te neću pokušati promijeniti. Bit ću uz tebe, u bolesti i zdravlju. Podržat ću tvoju
karijeru i nositi te kroz životne oluje. Oslonit ću se na tebe kad mi to zatreba i
dijelit ću svoj život s tobom. Želim sve s tobom i želim to zauvijek. Budeš li mi
vjerovala, popravit ću sve što je na meni bilo slomljeno i pružiti ti sreću...
zauvijek.“
Ari ga je gledala u oči i u njima je prepoznala iskrenost, strast i ljubav. Znala
je da jedno drugome mogu zacijeliti rane.
To nije bio onaj isti čovjek kojeg je upoznala u njegovu sterilnom uredu i koji
je tražio da mu se pokori. Taj je čovjek bio povrijeđen, ali sada je bio
spreman pustiti tu bol, ostaviti je u prošlosti i predati se drugoj osobi.
Njoj.
„Što tražiš od mene, Rafe?“
Htjela je biti načisto s onime što želi od nje.
„Molim te, nemoj više bježati od mene. Ostani uz mene, molim te.“
Nije bila sigurna želi li ljubavnicu ili ženu, ali nije ga ni namjeravala pitati.
Možda se nije želio ponovno ženiti nakon onoga što mu je učinila bivša supruga.
Bi li se ona zadovoljila time da mu bude stalna ljubavnica?

178
 Sve dok je ne vara i ne nanosi joj bol, bilo bi bolje biti s njim nego bez njega,
čak i ako to ne uključuje prsten i bijelu vjenčanicu.
Prigušila je razočaranje koje je osjetila pomislivši na to. Ovo je možda sve što
joj je mogao dati, ali to je bilo mnogo više nego što su joj drugi pružali. Ona
je voljela samo njega.
Odlučila je ignorirati onu malu želju. Ne bude li to kasnije mogla podnijeti,
tada će odlučivati o tome. Trenutačno ništa od toga nije bilo važno. U ovom
trenutku samo je htjela osjećati ovu euforiju i sreću, bez grižnje savjesti, bez
oprečnih emocija koje su je inače razdirale.
„Ni ja ne želim biti bez tebe, Rafe. Ni danas, ni sutra ni sljedeće godine.
Trebam te da me voliš. Molim te, samo se sjeti svojeg obećanja. Nemoj me više
nikada uništiti“, rekla je.
„Neću, Ari. Nikada više“, obećao je.
Krenuli su prema njegovu autu. Vozili su se u tišini do njegova doma i te noći,
dok su vodili ljubav, to je doista bilo istinsko vođenje ljubavi. Ari je pritom
osjećala njegovu žudnju, ali i njegovu ljubav. Nijednom nije prekinuo
emocionalnu povezanost, čak ni u trenucima najvećeg zadovoljstva ni dok ju je
nježno ljubio pa ni kada se odvojio od njezina tijela.

179
 ČETRDESETO
POGLAVLJE

Shane

Ž
eliš li se izvući iz te ogorčenosti, moraš posjetiti svoju majku.“
„Kakva korist od toga?“ frustrirano je upitao Shane.
Njih dvoje doputovali su u Ameriku na kraći odmor, ali preostalo im je još
samo tjedan dana do povratka u Italiju i rada na projektu uvale Gli Amanti iako
Lia nije znala da se Shane ne namjerava odmah vratiti s njom. No, nije imao
namjeru gubiti vrijeme kako bi posjetio ženu koja ga ionako nikad nije željela.
Zašto Lia to nije mogla razumjeti?
„Shane, znam da ti je teško, ali moraš čuti njezinu priču. Moraš razumjeti
zašto je bila takva. Znaš li išta o svojim djedovima i bakama, uopće o svojoj
obitelji?“
„Lia, nemaju svi obitelj poput tvoje. Zapravo, većina ljudi nema takve obitelji.
Tvoji roditelji sjajni su ljudi i još uvijek su u braku, danas je to postala iznimka.
Većina braće i sestara nisu u dobrim odnosima kao što ste ti, Rafe i Rachel.
To je ono što me privuklo tvojoj obitelji. Mislio sam da takvi odnosi postoje samo
u filmovima. Nisam znao da još uvijek postoje prave obitelji koje se vole.“ Nije
mu bilo lako objasniti.
„Znam da tvoja majka nije mentalno zdrava, Shane. Jasno mi je to. No, da
nije bilo nje, ti danas ne bi bio živ i mislim da bi trebao pokušati razgovarati s
njom, shvatiti njezine postupke. Shvatiti zbog čega je dopuštala da tvoj otac tuče
i tebe i nju. Očito je da je i njoj prekipjelo s obzirom na to da ga je ubila. Možda
ti želi reći da joj je žao. Možda ti neće to reći. Možda te neće ni prepoznati, ali
barem ćeš zatvoriti to poglavlje svojeg života.“
Shane ju je pogledao u oči. Primijetio je da ona to jako želi. Nije želio posjetiti
osobu koja ga je rodila, ali nije imao snage odbiti Liju. Osim toga, dobio je poziv
od svojeg zapovjednika. Za nekoliko dana odlazi na misiju i ovaj put to neće moći
prikazati kao volontiranje.
Da, doista se bavio dobrotvornim radom, ali tijekom svoje odsutnosti nije
gradio domove u zemljama Trećeg svijeta nego spašavao ljudske živote, borio
se protiv terorizma i štitio ljude koje je volio - bez njihova znanja o tome. Dobro,
Rafe je znao, ali nije želio da Lia dozna. Bila bi bijesna, smatrajući da ju je još
jednom isključio iz jednog dijela svojega života.
180
 „Ne želim to raditi, ali ću učiniti to ako ćeš ti biti sretna“, rekao je. Zadovoljan
osmijeh obasjao joj je lice i znao je da nije bilo toga što ne bi učinio za Liju.
„Učinimo to odmah prije nego što se predomisliš“, inzistirala je.
Lia je mahnula i zaustavila taksi. Krenuli su prema psihijatrijskoj bolnici u
kojoj je bila smještena njegova majka.
Shane je dosad bio u prilično zahtjevnim misijama, ali nikad se nije bojao kao
u tim trenucima. Osjećao je užas pri pomisli da će se suočiti sa ženom koja je
zamalo postala odgovorna za njegovu smrt.
I to ne fizičku smrt. Nju bi rado pozdravio u najmračnijim danima svoje
prošlosti. Ne, ona je zamalo ubila njegovu dušu, pretvorila ga u čudovište.
Cijelog života morao se boriti s unutarnjim demonima jer se nije želio pretvoriti
u bezosjećajno čudovište.
U svojem se poslu znao pretvoriti u nemilosrdnu zvijer, ali uvijek bi se
izvukao na vrijeme. Uvijek se vraćao kući, gdje bi mu pomogao njegov najbolji
prijatelj. To je bio još jedan razlog zbog kojeg je često volontirao. To mu je
otvorilo oči i shvatio je da nisu svi ljudi sebična stvorenja bez srca i karaktera.
Neko je vrijeme mislio samo na najgore. Dok je pljačkao ljude kao gladni
tinejdžer, nikad se nije osjećao krivim. Svoje žrtve smatrao je robotima
mračnih duša. Trebalo mu je dosta vremena da shvati da su ljudi koje je povrijedio
stvarni.
Zaustavili su se ispred bolnice, a Shane je bio toliko zaokupljen vlastitim
mislima da nije ni primijetio da je Lia platila vozaču taksija i povukla ga za ruku.
I dalje to nije želio učiniti! Radije bi bio negdje u pustinji s bombama koje padaju
po njemu.
„Možda ovo ipak nije najbolje vrijeme“, rekao je kad je taksist otišao.
„Shane, ti nisi kukavica! Hajde, učinimo to“, rekla je i uputila mu strogi
pogled.
Shane joj je uzvratio istim pogledom i potom se nasmiješio. Primio ju je za
kosu i privukao je k sebi. Prokletstvo, bila je predobra za njega.
Njezina narav i stav držali su ga čvrsto na zemlji.
„Jesi li me upravo nazvala plačljivcem?“ upitao je prijetećim tonom.
„Upravo tako, gospodine Graysone. I zato sad navuci te gaće za velike cure i
idemo to obaviti“, rekla je s osmijehom na licu.
„Što ako bude gore?“ pitao je u trenutku ranjivosti.
Lia se prestala šaliti i zagledala se u njegove oči. „Onda će ostati zauvijek
budala, Shane. Propustila je tvoj život, nije vidjela nevjerojatnog muškarca u
kojeg si odrastao. To je njezin gubitak. Ako ti se ne može ispričati, onda je bolje
da se udaljiš od nje. No, uvjerena sam da će ti ovo pomoći, inače ne bih toliko
inzistirala.“
Zagledao se u nju i potom se osmjehnuo.

181
 „Pretpostavljam da sam spreman. Nikad neću znati što bi moglo biti ako se
ne uputim kroz ta vrata“, rekao je, uzdahnuvši dok je promatrao pročelje zgrade.
„Uvijek ću biti ovdje za tebe, Shane. Uvijek. Mislim da bi trebao to učiniti,
ali ću te razumjeti ako misliš da nemaš snage za to“, rekla mu je, osjećajući krivnju
što je vršila toliki pritisak na njega. Samo mu je htjela olakšati bol.
Da, znao je da bi trebao to učiniti. Možda će nakon toga sve biti drukčije,
možda i neće, ali neće znati dok ne pokuša.“
„Ja to mogu. Moram to učiniti“, rekao je Shane. „Hvala ti, Lia. Hvala ti što si
mi pružila podršku i razumijevanje. Katkada je potrebno dati samo malo više od
sebe. Očito sam bio preslab da bih krenuo naprijed“, rekao je kao da se gadi
samome sebi.
„To nije istina, Shane. Ti si snažna osoba. U svojem životu suočavao si se s
preprekama koje ja ne mogu ni zamisliti i uvijek si izlazio kao pobjednik. Bit ćeš
dobro, što god da se dogodi od danas nadalje“, rekla je i pomilovala ga po licu.
„Mislim da bismo trebali priznati jedno drugome da smo bolji ljudi kada smo
zajedno“, rekao je.
„Slažem se“, rekla je Lia i poljubila ga, osjećajući toplinu sve do nožnih
prstiju. Bila je sretna, nevjerojatno sretna.
Dok su hodali prema ulazu u bolnicu držeći se za ruke, Shane joj se smiješio.
Lia mu je na trenutak skrenula misli od posjeta ženi koja ga je rodila i osjećao
se opušteno. Bio je spreman za sljedeći korak u svojem životu. Napokon.
Čim su ušli, osjetio je napetost u ramenima. Ovo neće biti nimalo lako, ali
barem je imao Liju uz sebe.
„Sve će biti dobro, Shane. Bit ću s tobom cijelo vrijeme“, rekla je Lia milujući
mu leđa. Njezin dodir ponovno ga je umirio. Prišao je pultu s debelim staklima.
„Kako vam mogu pomoći?“ pitao je čovjek iza pulta.
Shane se osvrnuo po sterilnom predvorju s običnim stolcima i šankom koji je
bio zaštićen neprobojnim staklom. Osjećao se kao da se nalazi u zatvorskoj
ustanovi, ali to je doista i bilo mjesto za kriminalce, ljude poput njegove majke.
„Došli smo posjetiti Betty Grayson“, rekao je Shane, a Lia je tada shvatila da
još nikad nije čula ime njegove majke. Shane ih nikad nije spominjao po imenima
već samo kao ljude koji su ga stvorili.
„Samo trenutak, molim“, rekao im je službenik, ne pokazujući nikakvu
reakciju dok je gledao u računalo.
„Kako poznajete gospođu Grayson?“
Shane je nekoliko trenutaka šutio, a onda se oglasio. „To je žena koja me
rodila“, napokon je odgovorio. Bilo bi previše nazvati je majkom.
„Vaše ime?“ Muškarac nije reagirao na Shaneov odgovor.
„Ja sam Shane Grayson, a ovo je Lia Palazzo.“

182
 Nakon još malo tipkanja, muškarac im se ponovno obratio. „Trebam vaše
osobne iskaznice, molim vas.“
Shane i Lia provukli su ih kroz maleni otvor, a zatim pričekali još neko
vrijeme. Shane se nadao da će ih odbiti. Tada bi mogao iskreno reći da ju je
pokušao vidjeti, ali da nije mogao ništa učiniti jer ga nisu pustili unutra.
Naravno, uz svoju službenu iskaznicu mogao bi bez problema ući, ali nije
želio da to Lia dozna. Ne još.
Nakon nekoliko trenutaka, muškarac im je pružio značke posjetitelja i otvorio
vrata pokraj pulta. „Prođite lijevo i pričekajte tamo.“
Shane je rezignirano uzdahnuo.
Ušli su, a zatim pričekali da im se otvore još jedna vrata. Drugi službenik ih
je proveo kroz labirint hodnika.
„Pričekajte ovdje, dovest ćemo gospođu Grayson“, rekao je i ostavio ih u
običnoj prostoriji s četiri stolca i stolom.
Sjedili su u napetoj tišini, a onda su se vrata ponovno otvorila i Lia je zamalo
ostala bez zraka kada su uveli ženu u prostoriju. Duga, zamršena kosa prekrivala
je njezino tanko tijelo. Ono što ju je najviše šokiralo bile su njezine tamne oči -
iste kao Shaneove.
Tamni podočnjaci naglašavali su njezin mračan pogled, a usne su joj bile
opuštene. Nezainteresirano je pogledala prema Shaneu i Liji.
Službenik ju je doveo do stolca preko puta njih, a ona i Shane razmijenili su
poglede. Bio je iznenađen kad je osjetio sažaljenje prema toj sićušnoj ženi. Mislio
je da će zauvijek pamtiti njezin izgled, ali prošlo je gotovo dvadeset godina otkako
ju je posljednji put vidio i vjerojatno je ne bi prepoznao da je sretne negdje na
ulici.
Primijetio je da su joj oči iste boje kao i njegove, ali tu je svaka sličnost
završavala. Izgledala je isprano i prazno, kao da je njezino tijelo bilo nekakva
posuda za njezinu dušu.
„Bok, Betty“, napokon joj se obratio, a ona je okrenula glavu i odmjerila ga
pogledom.
„Znaš li tko sam ja?“ pitao je tiho.
Nekoliko trenutaka nije se ni pomaknula, a onda je polako kimnula glavom.
Zatim se okrenula prema Liji, a oči su joj na trenutak bile zbunjene da bi onda
ponovno vratila pogled prema Shaneu.
„Možeš li razgovarati?“ upitao ju je.
„Ne mnogo“, šapnula je.
Lia se iznenadila kad je čula njezin dječji glas. Žena koja je Shaneu
prouzročila toliko boli očito više nije postojala. Lia je katkada mislila da su neki
ljudi, koji su bi bili zatvoreni u mentalnoj ustanovi umjesto u zatvoru, dobili na
lutriji. Sa Shaneovom majkom nije bilo tako. Ona je bila na pravom mjestu.
183
 „Nisam želio doći danas“, rekao joj je Shane.
„Zašto si došao?“
„Lia je mislila da trebam dobiti neke odgovore od tebe. Ja mislim da mi ti ne
možeš ništa dati“, rekao je iskreno.
„Bila sam loša prema tebi“, rekla je njegova majka i zagledala se u njegove
oči dok su joj ruke nepomično visjele uz tijelo.
Shane je bio šokiran njezinim riječima. Lia ga je sada dovoljno dobro
poznavala i mogla je prepoznati kako neke riječi utječu na njega.
„Da, jesi“, rekao je.
„Taj čovjek. On je bio loš čovjek. Ubila sam ga. Morao je umrijeti“, nastavila
je, a Shane i Lia bili su šokirani osjećajima koji su izvirali iz njezina pogleda. Bila
je to posljedica terora. Strah. Ruke su joj se trzale kao da se sprema za pokret, ali
onda se opet smirila.
„Da, jesi. Zašto si ostala s njim ako si ga se bojala?“ pitao je Shane i polako
se naginjao prema naprijed.
„Nisam imala kamo otići. Moj tata rekao je da sam bila zločesta djevojčica i
da sam zaslužila biti s njim. Bila sam grešnica! Zaslužila sam gorjeti u paklu!
Grešnica!“ vrisnula je i zagledala se u Shanea. Iznenada je podignula dlan i
uhvatila ga za ruku, a njezini kratki nokti zabili su se u njegovu kožu.
Lia nije znala što učiniti. Shane je bio neobično miran dok mu je majka snažno
stiskala ruku.
„Nitko ne zaslužuje biti silovan niti premlaćen, Betty. Nitko ne zaslužuje
prolaziti kroz bol koju smo mi prolazili“, rekao je, a glas mu je i dalje bio
smiren unatoč njezinoj histeriji.
„Hank me toliko povrijedio. Stalno je to činio. Gurao se u mene, ozljeđivao
me. A onda si ti nastao. Moj trbuh bio je sve veći i veći. Rekao mi je da sam
loša. Bila sam drolja. Njegova drolja. Bio je bijesan što si ti unutra, smetao si mu.
On me ozlijedio.“
„Mrzila si me“, rekao je Shane. Gledao je ravno u njezine izgubljene oči.
„Da, mrzila sam te. Mrzila sam ga što je tako dugo u meni. I on je bio u meni
dugo. Mislila sam da će to prestati, mislila sam da će me ostaviti, ali onda si
došao ti. I tebe je mrzio.“
Betty je govorila s dječjom iskrenošću, a njezine riječi razorile su Lijino srce.
O, tako je pogriješila što je molila Shanea da dođe ovamo.
„Zašto me nisi dala na usvajanje? Zašto nisi dopustila da me netko drugi
odgaja ako me vi niste željeli?“ To je bilo jedino što je Shanea zanimalo.
Betty ga je iznenađeno pogledala i razmislila o njegovu pitanju. Možda joj ta
ideja nikad nije prošla glavom. Možda joj nitko nije ni rekao da postoji ta opcija.
„Bila sam loša. Morala sam živjeti s tim. Bio si moja kazna. Da nije bilo tebe
s nama, ja ne bih bila kažnjena. Da, bila sam jako loša i morala sam patiti.“
184
 Shane se naslonio, gledajući je sa sažaljenjem. Njegove majke više nije bilo.
Odavno je nestala. Nije bilo smisla zadržavati se ondje. Ona mu nije mogla dati
nikakve odgovore. Možda je bila izgubljena već onog trenutka kad je upoznala
čovjeka koji ju je potom silovao. Možda je to bilo i prije toga. U svakom slučaju,
nije mu mogla pružiti odgovore na njegova pitanja.
Ustao je, a Lia je brzo krenula za njim.
„Neću se više vratiti, Betty. Žao mi je što si imala tako težak život“, rekao je,
promatrajući ženu koja se ljuljala na stolcu.
„Molim te, Shane, molim te“, preklinjala je, držeći se za noge dok se ljuljala
na stolcu.
„Što?“ I on i Lia bili su zbunjeni.
„Molim te, nemoj me više ozlijediti. Bila sam loša, samo jednom sam bila
loša. Molim te, oslobodi me“, preklinjala ga je.
Liji su zamalo popustila koljena kad je vidjela što je Shane učinio.
Prišao je Betty, a na trenutak se prepala da bi joj mogao nauditi, ali trebala ga
je bolje poznavati. Taj čovjek nikad ne bi nekoga povrijedio, pa čak ni osobu koja
mu je uništila život.
Kleknuo je i stavio dlan na njezinu ruku. „Slobodna si, Betty. Čuješ li me?
Platila si za svoje zločine. Vrijeme je da budeš slobodna. Više te nitko neće
ozlijediti niti kažnjavati. Ne moraš se više bojati“, šapnuo je i pogledao je u oči.
Odjednom se prestala ljuljati.
„Slobodna sam?“ pitala je.
„Da, slobodna. Nitko te više neće ozlijediti. Ja ti neću nauditi. Odslužila si
svoju kaznu.“
Shane je ustao i prišao vratima. Pokucao je da ga puste van.
„Hvala“, šapnula je Betty kad su on i Lia izišli iz sobe. Posljednji zvuk koji
su čuli na izlasku bio je zvonki, nevini smijeh koji je Liju podsjetio na malo dijete.
Shane nije rekao ni riječ dok su izlazili iz bolnice. Razmišljao je o svemu što
mu je Betty rekla.
Bilo je dobro što je došao i razgovarao s njom. Više nije mogao mrziti ženu
koja ga je rodila. Osjećao je žaljenje prema toj osobi, djetetu zatvorenom u
tijelu odrasle osobe. Sad će možda pronaći dozu mira. Doista je mislio ono što joj
je rekao - bila je gotova sa svojom kaznom. Nije je volio, nikad ne bi mogao
voljeti ženu koja ga je toliko povrijedila.
No, mogao bi joj oprostiti.
„Hvala ti, Lia. Ovo je bila dobra odluka.“
„Mislila sam da će ti biti previše“, rekla je Lia suznih očiju.
„Ne. Rekao sam joj da je slobodna, ali i ja sam oslobođen, Lia. Kako bih
mogao kriviti tu beživotnu ženu? Kaznila je sebe mnogo više nego što bih ja ikad

185
želio nekoga kazniti. Pogriješila je zbog onoga što mi je učinila, ali je zbog toga
platila visoku cijenu.“
Shane je privukao Liju u zagrljaj. Njezina ljubav i odanost držali su ga
staloženim.
S Lijom je bio spreman na sve.

186
 ČETRDESET PRVO
POGLAVLJE

Ari

ešto je prerano probudilo Ari. Buka? Nije znala što je, ali prije nego što je
N uspjela otvoriti oči, osjetila je slatki miris cvijeća. Dok se pospano osvrtala
oko sebe, iznenadio ju je prizor u sobi. Svi stolovi u prostranoj sobi bili su prepuni
cvijeća. Nije mogla izbrojiti vaze s njezinim omiljenim cvijećem, zvijezdom
ljiljana. Posvuda oko nje bili su ružičasto-bijeli cvjetovi, pomiješani s ružama,
jorgovanima, karanfilima i nježnim zelenim biljem.
Prizor je bio kao u snu, a Ari je na trenutak poželjela da je pjesnikinja ili
slikarica.
„Rafe?“ dozivala ga je, ali nije bilo odgovora.
Okrenula se i bacila pogled na sat na noćnom ormariću, primijetivši da je tek
ponoć. Nije bilo jutro. Ta zaspali su samo nekoliko sati prije. Kako je uspio
ukrasiti sobu dok je ona u njoj spavala?
Ispuzala je iz njegova divovskog kreveta, krećući se njegovom sobom, udišući
mirise predivnih buketa. Na svakom od njih bila je po jedna poruka.
Otvorila je prvu:

Tvoj osmijeh je svjetionik u olujnoj noći.

Brzo je pojurila do sljedeće omotnice:

Moje srce bez tebe nije potpuno.

Kretala se kroz sobu, otvarajući bilješku za bilješkom.

Tvojoj ljepoti nema premca.

Ti si svjetlo u mojem danu.
Ništa me ne raduje više nego tebe držati
u svojem naručju.
Tvoja inteligencija oduzima mi dah.
187
 Ari je skupljala svaku poruku dok joj se lice rumenilo. Kad je ušla u
kupaonicu, ondje ju je dočekalo još cvijeća i upaljene mirisne svijeće.
Na ogledalu je trajnim markerom bila ispisana još jedna poruka. Njegova
kućna pomoćnica neće biti sretna, ali Ari je bila oduševljena.

Odjeni se i iziđi iz kuće.

Ari nije oklijevala. Odmah je odjurila natrag u njegovu sobu i ondje pronašla
divnu plavu haljinu u ormaru, donje rublje i čarape te štikle u koje se
odmah zaljubila.
Brzo se odjenula i našminkala, počešljala kosu i otvorila vrata spavaće sobe.
Suze su joj ispunile oči kad je ugledala hodnik ukrašen brojnim buketima i
porukama ispisanim Rafeovim rukopisom. Htjela je izjuriti kroz vrata, ali uzela si
je dovoljno vremena da skupi svaku njegovu poruku i pročita njegove ljubavne
izjave.
Bilo je tu citata, poruka koje joj je prije slao, neke su govorile o njezinoj
ljepoti i talentu, a u nekima joj je jednostavno rekao da je voli. Uzela je svaku od
njih. Znala je da ih želi sačuvati zauvijek.
Kad je stigla do stuba, pronašla je velike vaze s raskošnim cvijećem i svijeće
na svakom koraku prema prizemlju kuće. Njezina zbirka Rafeovih poruka
neprestano se povećavala.
Na vratima ju je čekao muškarac u smokingu, s čašom šampanjca u ruci.
Zahvalila mu je i prihvatila čašu, a zatim se oduševila kad je ugledala blještavu
bijelu limuzinu na prilazu.
Tamo ju je čekao još jedan elegantno odjeven muškarac. Otvorio joj je vrata
i pridržao joj čašu dok je ulazila. Očekivala je da će je u autu dočekati Rafe,
ali razočarala se kad je shvatila da će se voziti sama. Muškarac joj je pružio
šampanjac i nježno zatvorio vrata.
Kad je motor krenuo, započeo je video s nježnom skladbom sviranom na
klaviru u pozadini, a na velikom ekranu pojavilo se Rafeovo lice.
„Nema tih riječi kojima bih mogao izraziti koliko si promijenila moj život,
Ari. Dugo sam bio budala, a ti si mi ipak pružila drugu priliku. Obećavam ti da
nikad više neću iznevjeriti tvoje povjerenje. Obećavam ti da te nikad neću
povrijediti. Obećavam da ću učiniti sve što je u mojoj moći da te usrećim.“
Potom se na ekranu pojavila njezina majka, s osmijehom na licu. Ari je imala
osjećaj da bi joj mogla pružiti ruku i dotaknuti je.
„Moja lijepa kći. Uvijek si mi donosila toliko radosti. Tako sam ponosna na
tebe i na sve što činiš za one koje voliš i za one koji vole tebe. Kad bi u svijetu bilo
188
više ljudi poput tebe, ne bi bilo rata ni gladi. Ne bi bilo zločina. Ti si nježna i
ljubazna, spremna voljeti i davati. Ti si dijete o kojem sanja svaki roditelj. Volim
te. Ovo je poseban dan i jako sam sretna što sam i ja dio toga.“
Zatim su se pojavile njezine prijateljice sa starog radnog mjesta, Lia i Rachel,
Rafeovi roditelji, njezini omiljeni profesori pa i nekoliko njezinih studenata. Svi ti
ljudi govorili su joj koliko je divna osoba.
Iako je nitko od njih nije mogao vidjeti, Ari se zacrvenjela, osjećajući
nelagodu zbog videa koji je bio namijenjen samo njoj.
Automobil je usporio, a Ari je postala napeta. Kada će se Rafe pojaviti? Zar
je ovo prosidba? Nije se htjela uzalud nadati, ali odjednom je to bilo sve o čemu je
mogla razmišljati. Muškarac sigurno ne bi sve ovo učinio samo kako bi izrazio
svoju ljubav.
Vrata su se otvorila i Ari je izišla na crveni tepih koji ju je vodio kroz bujan
vrt. Nježna svjetlost upaljenih svijeća osvjetljavala joj je put. Ondje nije bilo
nikoga, a vozač joj je dao uputu da slijedi put.
Odjednom je preko zvučnika, koje nije mogla vidjeti, počela svirati pjesma.
Ari je zastala, a niz njezino lice spuštale su se suze.
„Bless the Broken Road.“ Rafe je izabrao pjesmu Rascala Flattsa o ljubavi,
nadi i promjeni.
Da, Rafe je izabrao pogrešan put, ali dokazao joj je na toliko načina da je
napokon izabrao ljubav umjesto boli, da je izabrao nju iznad svega ostalog.
Pjesma je završila kada je prošla ispod luka ukrašenog ljiljanima i ondje ga je
napokon pronašla, u središtu velikog polja.
Oko njega su gorjele svijeće. Stajao je ispred nje, s ružom u ruci, toliko
zgodan u tamnom smokingu. Pojurila je stazom prema njemu, osjećajući se kao
da lebdi.
Negdje u mozgu registrirala je pjesmu Keitha Urbana „Making Memories of
Us“. Sve to bilo je previše za nju, ali bilo je savršeno.
Došla je do Rafea i on je kleknuo pred njom. Iznad njih se spuštala noć, a Ari
je drhtala dok su joj suze klizile niz obraze.
„Radije bih tisuću puta umro nego proveo još jedan dan bez tebe u svojem
životu. Ti si zrak koji udišem, ti si otkucaj mojeg srca. Ti si moje jedro u oluju i
jedina osoba koja može ukloniti moju bol. Znam da bi procvjetala i bez mene.
Znam da ne postoji ništa što ne možeš ostvariti. No, ja ću propasti ako me
ostaviš. Vjeruj mi, bez tebe bih uvenuo. Ti me činiš potpunim, Ari. Molim te, reci
da ćeš okončati moju agoniju. Udaj se za mene. Učini me boljim muškarcem.“
Ari nije mogla govoriti. Rafe nije ništa radio napola. Volio ju je, istinski ju je
volio i pokazao joj je da će je voljeti zauvijek. Nakon nekoliko trenutaka uspjela
se pribrati i vratiti svoj glas.
„Nisi u pravu, Rafe. Oboje bismo preživjeli jedno bez drugog, ali to bi bio
samo opstanak. Odlazak od tebe jednom me zamalo uništio i mislim da to ne
189
bih mogla ponovno preživjeti. Da, udat ću se za tebe. Bila bi mi čast ostati uz tebe.
Toliko toga si mi pružio i nadam se da ću ti pokazati koliko mi je do tebe stalo.“
Rafe joj je stavio blistavi dijamantni prsten na ruku. Da, prstenje bio
prekrasan, ali samo jedna stvar mogla je zadržati Arinu pažnju. Rafeov pogled.
Rafe se nasmijao i snažno je zagrlio, vrteći je u krug, a tek tada je registrirala
pljesak.
Kad ju je spustio, osvrnula se oko sebe i shvatila da im se približavaju njihovi
prijatelji i obitelji.
„Što bi učinio da sam te odbila pred svima?“ pitala ga je s osmijehom na licu.
„Zaslužio bih takvo poniženje“, odgovorio je.
Rafe ju je poljubio s toliko ljubavi da je pomislila da će se raspuknuti. Ari se
tada okrenula prema dragim ljudima koji su joj htjeli čestitati, onima koje je
voljela cijeloga života i onima koji su tek nedavno postali dio njezina života.
Nije imala pojma kako joj je Rafe ovo prešutio, ali spoznaja da će svake večeri
zaspati u njegovu naručju i buditi se svako jutro uz njega ispunila ju je s toliko
radosti da nije mogla skinuti osmijeh s lica.
Kad je uslijedila stanka sa zagrljajima i čestitkama, podignula je pogled i
susrela se s Rafeovim očima. Rafe joj se nasmijao i još jednom je ostavio bez
daha. Da, doista će biti njezin, do kraja života.

190
 ČETRDESET DRUGO
POGLAVLJE

vo su sigurno bile najkraće zaruke na svijetu“, rekla je Ari dok su Lia i Rachel
O plesale oko nje.
„Što da ti kažem? Kad Rafe nešto zamisli, nema toga što bi ga moglo
usporiti“, rekla je Rachel i prisilila se na osmijeh.
“Pa, očekivala sam da će trajati dulje od dva tjedna, ali uzbuđena sam što ću
se udati za njega. Zbilja jesam“, rekla im je Ari dok je isprobavala drugu haljinu.
Rafe je želio da joj se sašije vjenčanica, ali Ari je inzistirala na zabavi prilikom
odabira vjenčanice pa je sada obilazila salone s majkom, Rachel i Lijom.
Djevojke su već pronašle haljine djeveruša, a njezina majka odabrala je
savršenu haljinu za majku nevjeste. Sad je još samo Ari trebala pronaći
vjenčanicu. „Oh, Ari, to je ta!“ Lia je vrisnula oduševljeno.
Ari je nevoljko pogledala u zrcalo, sigurna da joj se haljina neće svidjeti.
Nijedna dosad nije joj se svidjela iako ni sama nije znala što zapravo traži.
Pretpostavljala je da neće biti oklijevanja jednom kad pronađe savršenu haljinu.
Kad se polako okrenula i podignula pogled, ostala je bez daha. Da, ta je bila
prava. Bila je skromna, ali laskavog kroja, u njoj je mogla pokazati ramena i
vrat, ali i nositi nakit. Cijela je haljina imala bezbroj perlica u obliku cvijeća.
Haljina je bila uska u gornjem dijelu, a onda se širila od bokova nadolje, lepršavo
padajući na pod.
Zamahnula je bokovima, a svilenkasta tkanina pritom je zablistala. Bilo je
puno tkanine, ali bila je tako lagana da je uopće nije vukla prema dolje.
„Probaj ovo, draga“, rekla je Sandra kad je prišla iza Ari i stavila joj na glavu
jednostavnu tijaru s nježnim velom koji joj je padao niz leđa.
„Da, slažem se, dušo. Ovo je savršena haljina za tebe“, rekla je Sandra, a oči
su joj se ispunile suzama.
„Jesi li sigurna, mama?“
„Sasvim sigurna, Ari. Izgledaš poput princeze.“
„I osjećam se tako, mama. Sve mi se čini tako nestvarno. Misliš li da previše
žurimo?“ Ari je najviše zbog toga brinula.
„Ari, da mislim da radiš pogrešku, ja bih ti to rekla. Nikad ne bih dopustila da
budeš nesretna. Zaslužila si i mjesec i zvijezde, a mislim da će ti ih Rafe doista
pružiti.“

191
 Sandra se nagnula i poljubila svoju kćer u obraz. Ari ju je zagrlila, zahvalna
što je još uvijek ima u svojem životu. Ari nije imala pojma što bi učinila da su
joj prometna nezgoda ili karcinom oduzeli mamu. Kako je itko mogao preživjeti
gubitak toliko bliske osobe?
Sad je bila dovoljno snažna da se suoči s raznim nedaćama, ali prije dvije
godine nije bila spremna dopustiti majci da je napusti. Još uvijek nije bila spremna
za to i smatrala je da je malo tko spreman za to, neovisno o tome koliko su im
roditelji stari.
Lia i Rachel izišle su iz sobe kako bi ih ostavile da razgovaraju u miru, ali
kada se pojavio krojač i djevojke su se vratile. Čovjek je obećao da će haljina
s preinakama biti gotova za tjedan dana, točno nekoliko dana prije samog
vjenčanja.
„O. K. Sad imamo haljinu i cipele. Vrijeme je da pronađemo donje rublje!“
rekla je Lia i uputila Ari vragolasti osmijeh.
Ari se zacrvenjela i pogledala prema Sandri.
„Mislim da ću ostaviti vas mlade djevojke da odradite taj zadatak“, rekla je
Sandra. Poljubila je Ari u obraz i uzela svoju torbicu.
„Ne moraš ići, mama. Možemo kupovati druge stvari“, rekla je Ari. Nije htjela
da se njezina majka osjeća nepoželjnom.
„Večeras ionako imam spoj s Marcom. Moram ići i srediti se“, rekla je Sandra
s osmijehom.
„Tako sam sretna što se dobro ponaša prema tebi, mama. Blistaš otkad si s
njim. Kada bih ja mogla prisustvovati tvojem vjenčanju?“
Sandra se zarumenjela i spustila pogled.
„Mislim da bi me mogao ubrzo zaprositi. U posljednje vrijeme stalno nešto
nagovještava“, odgovorila je sramežljivo.
„Mogli bismo imati dvostruko vjenčanje“, zadirkivala ju je Ari.
„Ne u ovom životu, Ari. Osim toga, prestara sam za veliko vjenčanje koje
donosi i velike planove i obveze. Vjerojatno ćemo to učiniti sami“, rekla je.
„To se neće dogoditi, mama. Nikad nisi imala vjenčanje iz snova i zaslužila
si ga jednako kao i ja“, rekla je Ari.
„Daj, prestani brinuti o tome, Ari. Tvoj je poseban dan za samo deset dana.
Poslije ćemo se usredotočiti na mene. Morala sam zaposliti pomoćne radnike
kako bih dovršila sve aranžmane. Tvoj budući suprug inzistirao je na mnogo
cvijeća.“
„Nisam mu smjela dopustiti da on bude zadužen za cvijeće. Mislila sam da je
to tako romantično kad me pitao može li to biti njegov zadatak“, Ari je uzdahnula.
Doduše, bila je oduševljena što je zamolio njezinu mamu da se pobrine za cvjetne
aranžmane. To će biti dobro za Sandrin posao jer će na vjenčanju biti
puno Rafeovih kontakata iz poslovnog svijeta.

192
 Svadbena svečanost bit će veća nego što ju je Ari ikada mogla zamisliti, ali to
joj ionako nije bilo važno. Za nju je bilo bitno da će na kraju te večeri on biti
njezin muž, a ona njegova supruga.
„Dobro se zabavite, djevojke. Idem se vidjeti sa svojim šećerom“, Sandra ih
je pozdravila i otišla.
„Volim tvoju mamu, Ari. Ona je zaista krasna žena, iznutra i izvana“, rekla je
Lia dok je pomagala Ari da svuče vjenčanicu.
“Da, zaista je sjajna“, primijetila je Ari. Znala je da neki ljudi nikad neće imati
tako dobar odnos s majkom i zbog toga je bila iznimno zahvalna.
Počela je petljati po gumbima na haljini, ali zapravo je nije htjela skinuti.
Možda će je nositi cijeli tjedan nakon vjenčanja. Ta pomisao natjerala ju je na
smijeh.
„Moram priznati da se osjećam nekako tužno bez haljine“, zajecala je kad je
krojač odnio vjenčanicu.
„Nosit ćeš je cijeli dan za nešto više od tjedan dana“, rekla joj je Rachel.
„Što je bilo, Rachel? Izgledaš mi uzrujano cijeli dan“, Ari joj se obratila,
iznenađena kad je njezina prijateljica spustila pogled.
„Ma ništa. Osim toga, sada se ne bavimo sa mnom. Ovaj tjedan si ti u centru
pažnje, Ari“, rekla je i navukla lažan osmijeh na lice.
„Rachel, ne odlazimo odavde dok nam ne kažeš što se događa“, inzistirala je
Ari. Ari se brzo odjenula i preselila se na kauč na kojem je sjedila Rachel.
„Što se događa, seko?“ pitala ju je Lia. „Ari ima pravo. Cijeli dan mi izgledaš
depresivno. Nisam htjela ništa započinjati, ali sad kad je već Ari progovorila...“
„Ne bih sada razgovarala o tome“, rekla je Rachel iako su primijetile da joj je
razgovor bio prijeko potreban.
„Molim te, Rachel. Ne mogu uživati u svojem danu svjesna da ti imaš neki
problem. Postala si jedna od mojih najboljih prijateljica i uskoro ćeš mi biti
šogorica“, rekla je Ari i zagrlila je.
Racheline oči ispunile su se suzama, a Ari i Lia šokirano su ju promatrale.
Rachel nije bila plačljivica.
„Ovi hormoni me izluđuju. No, dobro. Ne mogu više izdržati, ali molim vas
da ništa ne govorite Rafeu ni našim roditeljima. Reći ću im kad prođe
vjenčanje“, Rachel ih je zamolila.
„Znaš da nam možeš vjerovati“, rekla joj je Lia. Ari je kimnula, složivši se s
njom.
„Trudna sam.“ Rachel je to jednostavno izgovorila, ne pripremajući ih za ono
što će im reći.
Ari se prva oglasila s obzirom na to da je Lia bila u šoku.
„Ja... ovaj... nisam znala da se viđaš s nekim.“

193
 „Ne viđam se“, zajecala je Rachel, a Lia i Ari razmijenile su zbunjene
poglede.
„Pa za to je potrebno dvoje ljudi, seko“, rekla je Lia i nježno joj se osmjehnula.
„Svjesna sam toga, Lia. Imala sam kratku ljubavnu vezu s jednim muškarcem
na Floridi. Bilo je savršeno. On je bio tako savršen. O, moj Bože, bio je sjajan!
Nismo rekli jedno drugome ni kako se prezivamo, jednostavno smo proveli tjedan
dana u krevetu, uživajući u strastvenom vođenju ljubavi“, ispričala im je Rachel.
„I nisi pazila?“ Lia je pitala u nevjerici.
„Naravno da sam bila oprezna, Lia. Koristili smo zaštitu svaki put. No, jedan
kondom je očito puknuo. Ili tip ima neku čudnu, pametnu spermu koja je
uspjela probiti zaštitu.“
„Hoćeš reći da ne možeš pronaći tog tipa jer ne znaš tko je on?“ pitala je Ari,
jedva se suzdržavajući od smijeha zbog Rachelina izbora riječi.
„E to je nešto sasvim drugo...“, rekla je Rachel iznervirano.
„Kako to misliš?“ pitala je Lia.
„On je doznao tko sam ja i zadužio je svoje ljude da me prate za slučaj da
ostanem trudna. Pojavio se na mojim vratima prije nekoliko tjedana.“
„To je toliko uvrnuto i pogrešno da ne znam odakle bih počela“, Lia je bila
bijesna. „Njegovi ljudi su te promatrali?“
„Da. Ni ja nisam bila sretna zbog toga. Očito su prilično vješti jer ja nisam
baš ništa primijetila“, rekla je Rachel iznervirano. „Pokazalo se da je jedan od
njih bio moj suradnik u veleposlanstvu, a angažirao ga je upravo taj tip s
čudesnom spermom.“
„Želi li on biti tata?“ pitala je Ari.
„Ne baš. Nije oduševljen zbog neplanirane trudnoće, ali inzistira na tome da
bude tata“, pojasnila je Rachel.
„I što ćeš učiniti?“
„Pa zasigurno se neću udati za njega, na čemu je inzistirao!“ rekla je Rachel
temperamentnim tonom.
„Inzistirao je da se udaš za njega?“ pitala je Lia.
„Zvučiš poput papige, Lia. Prestani ponavljati moje riječi. Da. Pojavio se na
mojim vratima, obavijestio me da nosim kraljevskog nasljednika i da se moram
udati za njega.“
Lia i Ari netremice su buljile u nju. Budući da je Lia zašutjela, nakon kraće
stanke oglasila se Ari.
„Jesi li ti to upravo spomenula kraljevskog nasljednika?“
„Da, očito se moj tip za seks na kraju pretvorio u kralja Adriana od Corythije,
a ja nosim kraljevskog nasljednika“, rekla je sarkastičnim tonom.
„Što ako ne bude dječak?“ pitala ju je Ari.

194
 Lia i Rachel iznenađeno su ju pogledale. Nisu uopće razmišljale o tome.
„Ne znam. Sjeti se engleske kraljice. Zakon o nasljeđivanju u Engleskoj
promijenjen je na pravedan način tako daje prvorođeno dijete prijestolonasljednik,
neovisno o tome je li riječ o muškarcu ili ženi. Možda i u njegovoj zemlji djevojke
mogu postati kraljice ili ostaju princeze, ne znam. Jedino što mi je rekao jest
da nosim budućeg kraljevskog nasljednika. Tip je arogantan i naporan. Možda je
i toliko samouvjeren da misli da će stvarati samo dječake“, rekla je Rachel i
slegnula ramenima.
Neko vrijeme provele su u tišini, a onda se ponovno oglasila Ari.
„A mislila sam da ja imam problema.“
Na njezine riječi Lia i Rachel zbunjeno su je pogledale. Odjednom se cijela
situacija činila toliko apsurdnom da su sve tri prasnule u smijeh. Pet minuta
kasnije došla ih je provjeriti zaposlenica u dućanu, a one su se još uvijek glasno
smijale. Žena se potom izgubila, pretpostavljajući da je riječ o uobičajenoj
tremi prije vjenčanja.
„Rachel, samo ću ti reći da si dobra u treniranju živaca. Više nisam čak ni
zabrinuta zbog vjenčanja. Previše me brine što ćeš učiniti“, rekla je Ari.
„Nemam pojma, Ari. Zbilja. Znam samo da se neću vjenčati s arogantnim,
lažljivim tipom...
„Oprezno, seko. Govoriš o kralju“, prekinula ju je Lia kroz smijeh.
„Da, da. Ostavite se šala vas dvije. Bolje vam je da se pripremite za čuvanje
bebe jer nećete to izbjeći“, rekla im je Rachel.
„O, ne. Ne znam ništa o bebama“, rekla je Lia i užasnuto pogledala prema
Rachelinu trbuhu.
„Pa ni ja ne znam ništa. Ja sam dijete u obitelji, sjećaš se?“ rekla je Rachel.
„Morat ćemo se svi zajedno potruditi“, naglasila je Ari.
„Molim te, nemoj ništa reći Rafeu. Ne još.“
„Obećala sam da neću. Osim toga, želim biti daleko kad mu kažeš“, rekla je
Ari. Znala je da će Rafe vjerojatno eksplodirati.
„I ja isto. Mislim da ću ga nazvati dok ste na medenom mjesecu, nadam se
negdje na drugoj polutki.“
„Ne bi se usudila!“ Ari je uzviknula.
„Imaš pravo. Ne bih vam to učinila. Mogla bih to prepustiti roditeljima. Bojim
se Rafea više nego tate. Nadam se da ga neće htjeti razbiti zato što se
usudio dotaknuti njegovu mlađu sestru.“
„Da, uvjerena sam da bi Rafe želio da smo redovnice“, rekla je Lia. Čak i
činjenica da se seksamo za njega je previše. U početku je htio ubiti Shanea.“
„Zaboravljaš na širu sliku, Rachel“, rekla joj je Ari nježnim tonom.
„Što je to?“ Rachel je čekala prosvjetljenje.

195
 „Za otprilike sedam mjeseci imat ćeš ovaj mali zavežljaj u naručju. Ovo
savršeno dijete. Postat ćeš majka“, rekla je Ari i spustila dlan na njezin trbuh.
„Postat ću teta“, rekla je Lia, tek tada svjesna onoga što će se dogoditi za
nekoliko mjeseci.
„Da. Pretpostavljam da sam se toliko uplašila da nisam imala vremena doista
razmisliti o tome. Čudan je to osjećaj. Kad pomislim na majke, uvijek se
sjetim naše mame, a ne sebe“, rekla je i spustila ruku na svoj trbuh, pokraj Arine
ruke.
Sve tri u tišini su razmišljale o bliskoj budućnosti u kojoj će im se pridružiti
novo dijete, član obitelji.
„U redu, sada je stvarno vrijeme da se pokrenemo“, rekla je Rachel. „Cijenim
što ste me obje poslušale i zaista se zbog toga osjećam bolje, ali za danas je
dosta te teme. Danas je Arin dan.“ Ispružila je ruke i obje ih zagrlila sa suzom u
očima. „Ozbiljna sam kad kažem da mrzim ove hormone“, progunđala je.
„Bit će sve gore“, upozorila ju je Lia.
Držeći se za ruke izišle su iz salona s vjenčanicama. Zajedno će uspjeti.
Dočekat će novo dijete i uvijek će se podržavati. Ovo je samo novi početak.

196
 ČETRDESET TREĆE
POGLAVLJE

Shane

e mogu vjerovati da se moj brat ženi za dva dana“, rekla je Lia dok je ležala
N u Shaneovu naručju.
„Znam. Čudno je kako se stvari brzo mijenjaju“, odgovorio je Shane, nježno
joj milujući leđa. Morao joj je reći što se događa. Spremao se za odlazak dan
nakon vjenčanja. Morao joj je to dati do znanja. Nije bio siguran kad bi se mogao
vratiti iz ove misije niti hoće li se uopće vratiti.
Nije bilo pošteno skrivati istinu od nje.
„Bila bih tako sretna kad bih mogla ovdje ležati s tobom po cijele dane i noći.
Radujem se povratku na posao i našem projektu. Lijepo je biti kod kuće, ali
naviknula sam se na život na otoku. Godit će mi da se vratimo onamo neko
vrijeme“, rekla je.
Shanea je izjedala krivnja.
„Moram razgovarati s tobom, Lia“, rekao je tiho.
„Što je bilo? Zvučiš zabrinuto“, promrmljala je pospanim glasom dok je
milovala njegova prsa. Bio je opčinjen njezinim dodirima. Nije želio ništa više
nego utonuti u san s Lijom pokraj sebe, ali morao joj je reći ono što ga je mučilo.
Sutra će biti Rafeova momačka večer, a onda slijedi vjenčanje. Više nije imao
vremena za odugovlačenje.
„Nekoliko tjedana neće me biti na otoku. Moram obaviti još jedan zadatak.“
Zastala je s milovanjem i Shane je odmah požalio zbog svoje odluke. Želio je
da bude opuštena u njegovu zagrljaju, da budu tu jedno za drugo.
„Zašto?“ pitala je. Nagnula je glavu, promatrajući ga u blijedoj rasvjeti
spavaće sobe.
„Ne mogu ti objasniti, ali idem na zadatak“, rekao je, sumnjajući da njegov
odgovor za Liju neće biti dovoljan.
Kad se ukočila u njegovom naručju, znao je da je u pravu. Mogla bi pomisliti
da je ostavlja, ali nije se radilo o tome. Prvi put otkad je regrutiran za
specijalne operacije agencije, osjetio je mržnju prema svojem poslu. Mrzio ga je
jer joj nije mogao reći istinu.
„Ne razumijem.“
197
 Kako bi mogla razumjeti?
„Sjećaš li se kad sam bio mlađi? Tada sam bio u vojsci“, započeo je.
„Da, ali to je bilo davno. Odslužio si neko vrijeme i onda otišao“, rekla je
zbunjeno.
„Nije baš tako, Lia. Još uvijek sam dio tima, ali o tome ne smijem
razgovarati“, rekao je, gadeći se samome sebi.
„Što? Ne razumijem te, Shane. Znam da si nakon četiri godine napustio
vojsku“, rekla je. Čuo je nepovjerenje u njezinu glasu.
„Komplicirano je, Lia, ali ono što ti mogu reći jest da sam i dalje u vojsci i da
ne mogu o tome govoriti. Zaista“, rekao je, stežući ruku oko nje dok se pokušavala
izvući iz njegova zagrljaja.
„Pusti me, Shane. Želim ti vidjeti lice“, rekla je.
Nevoljko je olabavio stisak i ona je sjela. Povukla je pokrivač na prsa i
zagledala se u njega. Shane se osjećao nelagodno pa se i on uspravio.
„Žao mi je, Lia. Znam da sam ti trebao reći ranije, ali ne bih ti mogao govoriti
o detaljima. Ja... zapravo ne znam kako to objasniti. Ruke su mi vezane.“
Promatrala ga je kao da pokušava shvatiti govori li joj istinu.
„Ako ne želiš biti sa mnom, Shane, ne moraš izmišljati priču. Ja sam velika
djevojka i mogu podnijeti prekid. Prekidala sam veze, ali moram priznati da je ovo
najoriginalnija priča koju sam čula.“
„To nije priča, Lia. Ne želim te ostaviti. Ovo je prvi put da ne želim ići u
misiju, ali nemam izbora“, pokušao je objasniti dok ju je privlačio k sebi.
Lia mu to nije dopustila. Shane je frustrirano uzdahnuo. S Lijom ništa nije
bilo lako, ali ne bi je toliko volio da nije tako snažna žena.
„Dakle, želiš da povjerujem da si ti nekakav specijalni agent koji radi za
vojsku i da odlaziš u strogo tajnu misiju. Vratit ćeš se kad budeš mogao, ali onda
je ponovno moguće da jednostavno nestaneš kad te zatrebaju“, rekla je ciničnim
tonom.
„Ne očekujem da ćeš zbog toga biti sretna, ali nikad ti nisam lagao, Lia.
Nikad“, rekao je, gledajući je ravno u oči.
„Nisam baš sigurna, Shane. Upravo me gledaš u oči i izmišljaš ovu
besmislenu priču.“
„To nije priča, Lia. Moram otići na neko vrijeme, ali ne bi trebalo potrajati
duže od tri tjedna.“
„Samo malo! Sve vrijeme kada si navodno bio u stranim zemljama, gradio
domove i pomagao siromašnima, jesi li i tada bio u misijama?“
„Ne svaki put, ali često“, odgovorio je.
„Onda si mi ipak lagao, Shane jer ja sam doista mislila da ti pomažeš
ljudima“, odbrusila mu je.

198
 „I to je istina. Pomažem ljudima. Jesi li svjesna koliko života spašavamo
svakodnevno?“ frustrirano je zagrmio. Riskirao je vlastiti život svaki put kad bi
odlazio u misiju. Ponašala se kao da je ono što je činio pogrešno, kao da je
sebičan.
„Ne vjerujem ti, Shane. Mislim da si se uplašio jer se stvari među nama kreću
prebrzo. Znala sam da će se ovo dogoditi. Kad smo bili na pustom otoku, samo
nas dvoje, bilo je lako povjerovati da je sve savršeno, da ništa drugo nije važno
osim nas dvoje. Sada kada smo se vratili u stvarnost, ponovno si postao hladan
prema meni. To je u redu. Ne zanima me. Ja sam velika djevojka i znam se brinuti
za sebe. No, znam te predugo i ne možeš mi prodavati takvu priču. Da si u vojsci,
znala bih to. Dovraga, Rafe bi to znao i to je nešto što mi ne bi zatajio“, rekla je.
Lia ga je užasnuto pogledala. Očito je primijetila izraz krivnje na njegovom
licu.
„Zna, zar ne? Rafe zna za to? Ti mi doista govoriš istinu!“
„Rafe i ja dugo se poznajemo, Lia. Poznaje me još iz vremena dok sam vodio
težak život. On je moj brat, Lia“, pokušao je objasniti.
Ispružila je ruke u zrak, zaboravljajući na pokrivač na grudima. Njezine
savršene grudi tako su bile izložene Shaneovu pogledu. Znao je da nije pametno
u takvom trenutku buljiti u njih, ali nije si mogao pomoći.
Snažan šamar u lice pokazao mu je da je pogledao u pogrešnom smjeru.
„Da se nisi usudio tako me gledati, Shane. Toliko sam ljutita na tebe da mislim
da više nikad nećeš dotaknuti moje tijelo. I to je tvoj gubitak!“
Izvukla se iz kreveta i potpuno gola odjurila u kupaonicu, glasno zalupivši
vratima.
Trebalo joj je samo vremena da se smiri. To je sve. Sve će biti u redu. Mogao
je shvatiti da je bila bijesna jer je Rafe još jednom znao nešto što ona nije
znala. No, nije se radilo o tome da joj je želio to prešutjeti, jednostavno je uvijek
morao razmišljati o tome što smije, a što ne smije reći.
Sve je bilo lakše ako ljudi nisu znali čime se bavi. Naravno, to nije bila opcija
kad je Rafe bio u pitanju. Shane je trebao nekoga s kim bi mogao razgovarati, tko
ga razumije.
Često se događalo da se teško nosio s noćnim morama. Tijekom godina naučio
je da mora filtrirati određene stvari koje vidi tijekom misija, ali u teškim trenucima
Rafe je uvijek bio uz njega.
Lia je bila premlada i nije ju želio time opterećivati.
Ne. To je bilo sranje. Nije želio biti na skliskom terenu, razmišljati o tome što
joj može, a što ne može ispričati. Želio je samo biti slobodan, voljeti je i želio je
da ona voli njega.
Smatrao je da bi njegov tajni život uvijek bio prepreka između njih, odnosno
Lia se ne bi osjećala dobro zato što ne zna detalje o njegovu poslu.

199
 Kad su se vrata kupaonice ponovno otvorila, Lia je bila odjevena.
Prišla je krevetu i bijesno ga odmjerila pogledom. „Idem kući.“
Okrenula se i počela marširati prema vratima. Shaneu je bilo dosta njezinih
ispada. Skočio je s kreveta i sustigao je prije nego što je stigla do vrata. Prislonio
ju je uz teška vrata i blokirao joj izlazak.
„Moramo još razgovarati, Lia. Ne želim otići dok je između nas ovako“, rekao
je dok mu se opirala, pokušavajući se osloboditi.
„Rekla sam ti da mi je večeras dosta razgovora, Shane“, protisnula je kroz
zube.
„Ne ponašaj se kao dijete. U vezi smo, a parovi se svađaju. To je normalno.
Moramo se suočiti s problemom, a ne bježati“, rekao je i pokušao je poljubiti.
To se neće dogoditi i on je to znao. Znao je i da bi trebao razmisliti prije nego
što progovori jer mu se činilo da si kopa sve dublju rubu. Lia će ga uskoro ubaciti
u nju.
“Vjeruj mi, Shane, ja sam sve osim djeteta. Imam kandže i ako me ne pustiš
da idem kući, odmah ću ti pokazati koliko su oštre“, rekla je.
„K vragu, neodoljiva si kad si bijesna“, dahtao je, osjetivši navalu adrenalina
u tijelu.
Primijetio je požudu u njezinu pogledu kad je osjetila njegovu erekciju na
trbuhu. No, primijetio je i odlučnost u tom pogledu. Ove večeri neće dobiti priliku
da zadovolji svoju glad za njom.
„Pusti me sada.“ Glas joj je bio sablasno miran. Nije se ni osvrnula na njegovu
izjavu da je slatka kad je ljutita.
Bilo bi pogrešno i dalje je držati. Odmaknuo se od nje i pokušao još jednom.
„Razgovaraj sa mnom, Lia.“ Pogled joj se spuštao niz njegovo tijelo, upijala
je njegovu erekciju i potom ga još jednom pogledala ravno u oči.
„Zašto ne razmisliš o tome što stvarno želiš? Nisam neka laka cura koju možeš
odvesti u krevet kad god to poželiš bez obzira na to koliko sam puta pala na tebe.
Lagao si mi, skrivao si od mene važne informacije i pritom se prema meni odnosio
s nepoštovanjem. Ja sam ulov, Shane i to vraški dobar ulov. Nitko se neće prema
meni tako odnositi.“
Otvorila je vrata i izišla.
Shane je znao da može juriti za njom, stajati pred njezinim vratima ako je to
potrebno sve dok ne pristane na razgovor s njim. No, poznavajući Liju, samo
bi gubio vrijeme. Trebala se ohladiti, možda razgovarati sa sestrom kako bi
shvatila da on nije napravio ništa loše.
Sutra je novi dan. Ponovno će pokušati razgovarati s njom. Ne bude li htjela,
preostao mu je i dan vjenčanja. Sigurno bi se htjela pomiriti prije nego što ode.
Shane se vratio u svoj prazan krevet i ispružio se. Dok je gledao prema njezinu
jastuku i udisao njezin slatki miris, znao je da noćas neće spavati.
200
 Ustao je, navukao odjeću na sebe i krenuo trčati. Shvatio je da se mora iscrpiti
čak i ako to potraje do pola noći.
Znao je da ne smije ostati s Lijom u ovakvim odnosima prije nego što ode u
misiju. Morala je shvatiti da je bio zaljubljen u nju i da želi s njom provesti ostatak
svojeg života. Shvatit će, uvjeravao je samog sebe. Samo se najprije treba smiriti.

201
 ČETRDESET ČETVRTO
POGLAVLJE

Ari

vo je smiješno, Ari. Prestar sam za glupu momačku večer“, rekao je Rafe

O dok je držao Ari u naručju na kauču.
„Shane je prijetio da će vezati sve koji pokušaju spriječiti taj ritual, Rafe.
Smatra da mu je dužnost kao kumu organizirati ti zabavu prije vjenčanja.
Međutim, zaprijetila sam mu da ću ga objesiti pojavite li se mamurni na svadbenoj
svečanosti“, rekla je Ari i poljubila ga.
„Radije bih proveo noć s tobom u krevetu“, rekao je i uzvratio joj poljubac.
Ari nije bila oduševljena što će se Rafe družiti s gomilom muškaraca koji će
previše piti alkohol i uživati u zabavi s drugim ženama, ali Shane joj je obećao
da će držati stvar pod kontrolom. Ipak, Ari nije potpuno vjerovala Shaneu. Previše
se volio zabavljati.
Uzavrela joj je krv pri pomisli da će Rafea grliti neke polugole žene.
Vjerovala mu je u potpunosti, ali svejedno je osjećala neku iracionalnu
nesigurnost.
„Kasniš, Rafe“, viknuo je Shane kad je banuo u kuću.
Ari je iznenada osjetila potrebu da snažno primi Rafea i ne pusti ga na zabavu,
ali nije htjela postati jedna od takvih žena. Nije bilo smisla započeti zajednički
život ako mu ne vjeruje dovoljno da ga pusti na običnu momačku večer.
„Ovo je tako smiješno, Shane“, gunđao je Rafe i ustao s kauča.
„Gubimo vrijeme. Vidimo se sutra, Ari“, rekao je Shane i namignuo joj.
Ari je zabrinuto pogledala Shanea. Imao je velike podočnjake, a premda se
smiješio, bilo je više nego očito da nešto nije u redu. Htjela ga je pitati što se
događa, ali muškarci su ubrzo otišli.
Ubrzo je ostala sama u Rafeovoj velikoj dnevnoj sobi, boreći se s tjeskobom
dok se spremala za odlazak kući. Kažu da bi bila nesreća prespavati kod
mladoženje večer prije vjenčanja i nije htjela ništa riskirati nakon svega što su
prošli.
Ovo je bilo glupo. Imala je dnevnik koji je mogla pregledati ili je mogla
nazvati mamu pa se vidjeti s njom prije no što krene kući. Odbila je dopustiti

202
da Rafe dolazi i odlazi. Dok se spremala krenuti prema knjižnici, čula je otvaranje
ulaznih vrata i srce joj je poskočilo.
„Hajde, Ari, imamo posla.“
Ari se okrenula i zatekla Liju i Rachel u dnevnoj sobi. Obje su bile odjevene
u uske suknje, kratke majice i našminkane do savršenstva.
„Što se događa?“ pitala je. Njezina djevojačka večer održala se prethodne
noći. Bilo je sjajno iako nikada ne bi priznala Rafeu da su gledale nastup plesne
skupine Chippendales.
Bio bi bijesan da zna da joj je jedan od plesača plesao u krilu. Nakon nekoliko
pića to joj nije nimalo smetalo.
Da, znala je da je to dvostruki standard jer se njoj ne bi svidjelo da Rafe gleda
ženske striptizete, ali žene bi u jednom trenutku skinule svu odjeću sa sebe.
Muškarci su ipak ostavljali prekrivene svoje intimne dijelove. Eto objašnjenja,
Rafe! Osim toga, muškarci su poznati po tome da razmišljaju donjom glavom, a
jesu li žene to ikada činile? Hmmm. Nije važno.
„Upast ćemo na momačku večer“, obavijestila ju je Rachel.
„Nema šanse. Doslovno sam istjerala Rafea iz kuće kako bi uopće otišao na
svoju zabavu. Ne želim da misli da mu ne vjerujem“, pojasnila je Ari.
„Shane je unajmio striptizetu koja će iskočiti iz torte“, rekla je Lia.
Ari se namrštila i bijesno pogledala prema vratima. Nadala se da je Shane
osjetio vrućinu na svojim leđima.
„Obećao mi je da će stvar biti pod kontrolom“, rekla je Ari.
„Lagao je. Očito to često čini“, rekla je Lia i Ari je tada shvatila odakle Shaneu
podočnjaci.
„Ipak ne mogu...“, rekla je Ari premda nije bila zadovoljna onim što je čula.
„Pogledaj što smo kupile. Zamijenit ćemo striptizetu tobom. Ti ćeš plesati u
Rafeovu krilu. Osim ako nemaš ništa protiv da se neka mlada barbika s umjetnim
grudima izvija u Rafeovu krilu...“, rekla je Rachel, hineći nevini pogled.
Držala je u rukama minicu i grudnjak sa šljokicama i još neke stvari u kojima
se Ari definitivno nije vidjela.
„Ne mogu to nositi u javnosti“, uzdahnula je Ari.
„Kako god želiš. Možemo uzeti neki film i uživati u kokicama i čokoladi“,
rekla je Rachel, izazivajući je. Vještica je znala da bi Ari izludjela zamišljajući
svojeg zaručnika s drugom ženom.
„Onda dobro“, Ari je napokon pristala. Uzela je torbu od Rachel i umarširala
u kupaonicu.
Petnaest minuta kasnije pogledala se u ogledalo, užasnuta prizorom koji je
ugledala. Grudi su joj bile napola izložene pogledima. Suknja joj je jedva
prekrivala stražnjicu, a s podvezicama su joj noge izgledale kilometar duge.

203
Zapravo joj se svidjelo kako izgleda. Voljela bi to nositi za Rafea, ali ne na
njegovoj momačkoj večeri gdje će biti hrpa muškaraca.
Zapravo, Rafe bi je ubio kad bi je netko drugi vidio takvu, ali očajna vremena
tražila su očajne mjere. Stavila je svoj omiljeni parfem i vratila se u dnevnu sobu.
„O, moj Bože, Ari, izgledaš kao mokar san svakog muškarca“, uzdahnula je
Lia i zavrtjela Ari.
„I šećer na kraju“, rekla je Rachel i pokazala par visokih, crvenih štikli.
„Mogla bih nekoga ubiti njima“, rekla je Ari.
„Bila bi to sretna smrt“, uvjeravala ju je Lia.
„Osim ako ne ubijem sebe“, rekla je Ari. „Bit će pravo čudo ostanem li
večeras na nogama.“
„O, ne, zasigurno nećeš“, našalila se Lia. „Rafe će se za to pobrinuti.“
Smjestila je Ari na stolac i počela joj raditi frizuru dok se Rachel primila
šminkanja.
Kad su bile zadovoljne svojim rezultatima, dale su Ari kaput, izišle iz kuće i
ugurale je u automobil koji ih je čekao pred ulazom.
Ari je bila nervozna dok su se približavale privatnom klubu u kojem se
održavala momačka večer. Nije bila sigurna kako će Rafe reagirati, ali djevojke
joj nisu dopustile da se predomisli.
Ušuljale su se kroz kuhinju i platile striptizeti koja je ondje čekala.
„Moram provjeriti šminku“, rekla je Ari i odjurila prema kupaonici. Djevojke
su je slijedile u stopu, ne pružajući joj priliku da pobjegne.
„Samo diši.“
Ari se pogledala u zrcalo, zarumenivši se u obrazima. Nije mogla vjerovati da
će uskoro zakoračiti u sobu prepunu muškaraca i zaplesati svojem
budućem suprugu u krilu.
Zamalo je odustala od svega, ali onda su se otvorila vrata i čuo se glasan
zvižduk.
„K vragu, curo! Šteta što Rafe ima povez na očima. Izgledaš tako seksi. Jedva
čekam vidjeti njegovu reakciju kad mu skinu taj povez.“
„Zašto ima povez na očima za vrijeme striptiza?“ pitala je Ari zbunjeno.
„Zato što sam nazvala Shanea i rekla mu da ćemo napraviti zamjenu“,
ponosno je rekla Rachel.
„Ne mogu vjerovati da je pristao na to“, gunđala je Lia.
„Rekla sam mu da ti inzistiraš na tome, Lia“, Rachel joj je zadovoljno
dobacila.
Lia nije odgovorila. Promrmljala je nešto za sebe i potom se vratila do Ari.
„Pokušavam se smiriti, Rachel. Ne pomažeš mi.“

204
 „Ma daj, Ari, ti si prekrasna seksualna božica za kojom Rafe doslovno slini.
Sve će biti O. K.“, rekla je i zakolutala očima.
„Ne brinem se toliko zbog Rafea. Pomalo me plaši pomisao da ću tresti
guzicom pred gomilom njegovih muških prijatelja.“
„Vjeruj mi, curo, svi će htjeti zamijeniti mjesto s njim. Rasturaš u toj odjeći.“
„O. K., mogu ja to. Hvala ti“, rekla je Ari i još jednom namjestila grudnjak.
Zatim je ušla u tortu i DJ je odmah pustio prikladnu, ljigavu pjesmu.
„Sretno!“ viknula je Rachel. Ari se zapitala kako se našla u ovom kaosu. Srce
joj je ubrzano kucalo dok je gomila tipova zviždala. Ništa nije vidjela i nije
znala hoće li to moći izvesti.
Duboko je udahnula i pričekala znak. Sad je bilo kasno. Nije imala drugog
izbora nego slijediti plan.

205
 ČETRDESET PETO
POGLAVLJE

Rafe

aj, Shane! Ovo je stvarno glupo.“

D „Možemo to napraviti na lakši ili teži način.“
Rafe je pogledao u svojeg najboljeg prijatelja, pokušavajući utvrditi koliko je
ozbiljan. S obzirom na to da Shane nije odstupao od svojeg plana, Rafe je znao da
će ovo biti bitka do samog kraja. Bio je frustriran zbog momačke večeri, ali je
znao da je bolje slijediti plan kako bi večer što prije završila.
Jednom kad dođe vrijeme za obračun sa Shaneom, Rafe se neće nimalo
ustezati!
Rafe je nevoljko sjeo i osjetio konope kojima su mu zavezali ruke za stolac.
Zatvorio je oči i sjetio se da će već sljedeće večeri biti oženjen s Ari i njih dvoje
bit će daleko od svih ovih gluposti.
„Što to, dovraga, radiš?“ Rafe je naglo otvorio oči kad je osjetio snažne ruke
koje su mu sada vezale i noge za stolac. Nikad nije pristao na to.
„Samo se opusti.“
„Vraga hoću. Ovo više nije nimalo zabavno. Odmah me odvežite“, zahtijevao
je Rafe. Želio je dati do znanja Shaneu da mu je dosta svega. Više nije želio
tolerirati njegove gluposti.
„Oprosti, prijatelju, gasimo svjetla.“
Prije nego što je Rafe dalje progovorio, stavili su mu tkaninu u usta. Uputio
je jedan smrtonosan pogled prema Shaneu prije nego što su mu prekrili oči
povezom. Zbilja će ubiti Shanea kad ovo sve završi.
Odjednom je začuo glasnu muziku i svi su muškarci počeli zviždati. K vragu!
Znao je da će dovući striptizetu. Nije imao želje ni pogledati, a kamoli dodirnuti
ili se približiti polugoloj, nepoznatoj ženi. Ari ga je čekala i ona je bila jedina žena
koju je trebao.
Kad je osjetio nečije nokte na vratu, zatim prste koji su mu otkopčali gornji
gumb košulje, počeo se panično boriti protiv konopa. Čim se izvuče, opalit će
Shanea šakom u nos.
No, njegovi „prijatelji“ čvrsto su ga vezali i nije se mogao osloboditi bez tuđe
pomoći. Umirio se, odlučivši mimo pričekati da se sve završi.
206
 Kad mu je žena sjela u krilo i zaljuljala se prema naprijed, prislonivši grudi
na njegova prsa, Rafe je osjetio uzbuđenje u preponama. Bio je zbunjen. Otkad je
upoznao Ari nije ni pogledao drugu ženu. Zašto bi, dovraga, sada poželio
striptizetu?
Očito je to zbog alkohola ili poveza na očima. Pokušao se isključiti od glasnih
zvižduka, dodira striptizete i mirisa njezina slatkog parfema. U mislima je
zamišljao Ari i nesvjesno mu se pojavio osmijeh na usnama.
Čekaj. Poznavao je taj miris. To nije bila neka nepoznata striptizeta - to je bila
Ari. Nije znao kako joj je to uspjelo, ali ona je bila ovdje i pružala mu je
najbolji ples u krilu ikada.
Zastenjao je kad mu je poljubila gornju usnu i poželio da su mu usta slobodna
kako bi je mogao polizati jezikom. Osjetio je kako se ukočila kad je zastenjao.
Tada je shvatila da nije znala da on zna tko je ona. No, dobro. Vezali su ga,
prisilili su ga da prođe kroz ovo smiješno mučenje i sada je bio red da im se osveti
za to.
Zabacio je glavu unatrag, glasno zastenjao i podignuo kukove prema gore,
puštajući je da osjeti njegovo uzbuđenje, ali tada je osjetio kako mu Ari zabija
nokte u prsa.
Njegova mačkica imala je pandže.
Publika je urlala gledajući u prizor pred sobom i tek tada je Rafeu sinulo da
je Ari vjerojatno oskudno odjevena u prostoriji ispunjenoj gomilom napaljenih
tipova. Njegovu užitku brzo je došao kraj.
Kad mu je odvezan povez, zagledao se u bijesne oči svoje zaručnice.
„Kako si se mogao napaliti na striptizetu?“ pitala ga je ljutitim tonom.
Rafe je pogledao prema tkanini u svojim ustima i trebao joj je trenutak da
shvati što je želio da to učini.
Kad mu je napokon oslobodila usta, Rafe je bijesno pogledao prema Shaneu,
primijetivši da je njegovu prijatelju sve ovo jako zanimljivo. Definitivno je
zaslužio nokaut.
„Svi van!“ zaurlao je Rafe.
Njegovi prijatelji odmah su shvatili da nije vrijeme za raspravu. Ljudi su
počeli napuštati zabavu, a Shane je posljednji otišao.
„Zabavite se, djeco. Nemoj ga jako ozlijediti, Ari“, rekao je i zatvorio vrata.
„Ponavljam još jednom, kako te mogla uzbuditi striptizeta?“ pitala ga je
bijesno.
„Kao prvo, znao sam da si to ti čim sam osjetio tvoj parfem. Svuda bih
prepoznao taj miris. Što to imaš na sebi?“ zagrmio je.
Arin pogled se smekšao.
„Stvarno si znao da sam to ja?“ pitala je.

207
 „Naravno da sam znao. Znam sve o tebi, Ari!“ uzviknuo je. No, još nije dobio
odgovor na svoje pitanje.
„Oh, onda je sve u redu“, rekla je, gurajući kukove prema njegovu tijelu,
svjesna njegove tvrde erekcije ispod traperica.
„Nisi odgovorila na moje pitanje, Ari. Moji prijatelji su te vidjeli ovako
oskudno odjevenu, nema dijela tijela koji ti je pokriven!“
„Pa nisam valjda mogla dopustiti da neka nepoznata žena pleše na tebi.
Mislim stvarno! Tvoja čast je bila u pitanju. Čim su mi vaše sestre rekle da dolazi
striptizeta, uputile smo se ovamo. Zapravo i nisam imala puno vremena za
razmišljanje“, priznala je i spustila pogled na gotovo razotkrivene grudi.
„Morat ću ubiti svakog muškarca koji te pogledao“, rekao je.
„Mislim da to neće biti potrebno. Ovdje je prilično mračno“, rekla je. Počela
se kretati u ritmu glazbe koja je i dalje svirala.
Rafe se pokušavao koncentrirati na njihovu raspravu, ali je brzo gubio bitku.
Kako bi se mogao ljutiti kad je ona točno znala što mu radi?
„Odveži me, Ari“, rekao je.
„Ne“, odgovorila je. „Otkopčat ću ti preostale gumbe na košulji.“ Prešla je
dlanom preko njegovih prsa. „Mmm, Rafe, tako si savršen.“
Zastenjao je kad se sagnula i jezikom mu okrznula usne.
„Dušo, natjerat ću te da pjevaš, samo me oslobodi ovih konopa“, obećao je.
Silno joj je želio otkopčati taj oskudni grudnjak.
„Ovo je tvoja momačka večer, Rafe. Mislim da ću večeras ja tebe natjerati na
pjevanje“, rekla mu je. Ustala je i okrenula mu leđa, zamahujući bokovima, a
potom se sagnula i dotaknula pod, pružajući mu pogled na njezinu stražnjicu
prekrivenu tangama.
„Tako si vruća, Ari, sviđa mi se ta odjeća“, dahtao je kad se vratila na njegovo
krilo.
„Moram te dotaknuti“, zastenjao je.
Okrenula se i nasmiješila mu se, zadovoljna postignutom kontrolom. Rafe se
pokušavao osloboditi, ali nije bilo napretka. Dečki su ga dobro osigurali.
Ari se okrenula i svukla mu hlače, oslobađajući njegov tvrdi, uzbuđeni penis.
„Njam“, rekla je, kružeći prstom po njemu.
Zatim se odmaknula i otkopčala svoj grudnjak, pružajući mu pogled na svoje
ogoljene dojke. Zavrtjela se u krug, a Rafe ju je promatrao otvorenih usta dok su
joj grudi poskakivale.
Skinula je minicu i ostala samo u minijaturnim tangama, crnim podvezicama,
mrežastim čarapama i najseksi crvenim štiklama koje je ikad vidio. Podignula je
ruke i zavodljivo plesala u ritmu glazbe dok se kretala prema njemu. Kad se
približila, protrljala mu je jednu dojku po ustima, a Rafe je brzim pokretom usisao
njezinu tvrdu bradavicu.
208
 Prije nego što je mogao napraviti više od toga, Ari se povukla, uputivši mu
strastveni pogled.
„Oh, to je jako dobro, Rafe“, rekla je i utisnula mu poljubac na usne.
Potom je kleknula pred njim i usisala njegovo uzbuđenje, natjeravši ga da jeca
dok ga je uzimala duboko u usta. Rafe je pomislio da će izgubiti razum.
Prije nego što se osramotio i svršio joj u usta, Ari se zaustavila. Uspela se na
njegovo tijelo i ponovno ga poljubila, trljajući svoje grudi o njegova prsa.
Pomislio je da će eksplodirati prije nego što dobije priliku ući u nju.
Njegova jedina slamka spasa bila je činjenica da je Ari bila blizu vrhunca baš
kao i on.
Okrenula mu je leđa, svukla gaćice i pogledala ga preko ramena dok ga je
čvrsto stezala u ruci i gurala ga u svoju vlažnu jezgru. Rafe je spustio pogled na
njezinu zaobljenu stražnjicu, žudeći da je snažno pritisne dok je ulazio u nju.
Sagnula se tako da je rukama dodirnuh tlo, pomičući bokovima gore-dolje po
njegovu uzbuđenju, udarajući ga stražnjicom u noge dok je klizila niz njegovu
duljinu.
„Oh, Rafe, ovo je dobro“, uzviknula je Ari dok je ubrzavala ritam. Rafe je bio
vrlo blizu orgazma, a Ari se u tom trenutku zaustavila i izvukla ga iz sebe. Rafe je
nezadovoljno zajecao.
Srećom, nije dugo trajalo. Raširila je noge i opet se spustila na njega.
U roku od nekoliko minuta vrisnula je dok ju je obuzimao snažan orgazam, a
Rafe je osjetio njezinu toplinu dok je nastavila kliziti po njemu. Ubrzo je i sam
osjetio taj slatki užitak.
Nisu mogli govoriti dok su pokušavali doći do zraka.
„To je bila jedna vraška momačka večer“, rekao je Rafe i nasmijao se.
„Odvezat ćeš me sada?“
„O, oprosti. Potpuno sam zaboravila na to.“ Ari se sagnula i odvezala mu
noge, a potom i ruke.
Rafe je protrljao kožu na rukama, zatim uzeo konope i uputio joj znakovit
pogled.
„Hej, nisam ja ta koja te vezala“, rekla je i uzmaknula korak unatrag. No, Rafe
je primijetio uzbuđenje u njezinim očima. Željela je ovo.
Krenuo je prema njoj, a Ari je napravila krug oko bilijarskog stola.
Savršeno!
Brzo ju je uhvatio, svjestan da je sada njegova.
Ostatak noći otkrio je na koliko ju je sve načina mogao natjerati da ga moli
za milost.
Na kraju, uz prve zrake sunca, jedva su imali snage otići do automobila koji
ih je čekao pred klubom.

209
 ČETRDESET ŠESTO
POGLAVLJE

io je to njezin dan vjenčanja i Ari nije mogla povjerovati u to. Nakon toliko
B glavobolja i muke, bila je spremna vjenčati se s Rafeom Palazzom. Ni u
jednom trenutku nije se dvoumila dok se promatrala u zrcalo.
Bila je pomalo umorna i probudila se sama u ranim poslijepodnevnim satima
s golemim podočnjacima ispod očiju, ali šminker je napravio pravu čaroliju.
Stajala je odjevena u svoju savršenu vjenčanicu, s frizurom, savršeno našminkana
i imala je još dvije minute prije nego što se pojave njezine djeveruše.
„Ari, predivna si.“
Ari se okrenula i ugledala Liju na vratima. Nije čula da je otvorila vrata.
„Hvala ti, Lia. Hvala što si uz mene sada i posljednje tri godine. Ne znam što
bih učinila bez tebe“, rekla je Ari dok se kretala prema svojoj prijateljici da je
zagrli.
„Bila bi dobro jer si lijepa, pametna, talentirana i prava si nagrada za bilo
kojeg muškarca na svijetu. Sve što moraš učiniti jest javiti mi ako se moj brat ne
ponaša prema tebi kako treba. Odmah ću ga izgrditi“, rekla je Lia.
„Imam osjećaj da uživaš u teroriziranju Rafea“, Ari se nasmijala.
„O, vjeruj mi, on to zaslužuje zbog brojnih podvala koje mi je servirao dok
sam odrastala“, rekla je Lia.
„Gdje je Rachel? Mislila sam da će i ona već biti ovdje“, Ari se začudila.
Shvatila je da se bliži trenutak odlaska prema oltaru, a Rachel nije bilo ni traga
ni glasa.
„To je neobično. Nisam je vidjela od jutros, otkad smo ovdje odložile haljine.
Bila sam toliko zauzeta da nisam ni primijetila da je nema“, rekla je Lia zabrinuto.
„Provjerimo njezinu sobu“, rekao je Ari, uvjerena da je sve u redu, ali s dozom
zabrinutosti jer su samo ona i Lia znale za bebu.
Zakoračile su u hodnik i spustile se do Racheline sobe za odijevanje. Ari je
pokucala na vrata, ali nije bilo odgovora. Dodimula je kvaku. Bilo je otključano.
Otvorile su vrata i pozvale Rachel. I dalje nije bilo odgovora.
Ari je osjetila grč u želucu. Bojala se pogledati oko sebe, u strahu da bi mogle
pronaći Rachel na podu, u krvi. Što ako je pobacila i ležala negdje cijeli dan,
umirući? Nikad si ne bi oprostila što je bila toliko orijentirana na sebe da nije
primijetila da njezine drage prijateljice nema cijelo poslijepodne.

210
 „Oh, Ari“, Lia je iznenada uzdahnula. Ari se polako okrenula. Bilo ju je strah
pogledati što je Liju toliko uplašilo.
Lia je u rukama držala nekakvu poruku. To i nije bilo tako loše. Ili jest?
„Bolje je da dođeš ovamo i vidiš o čemu je riječ“, rekla je Lia i Ari se uputila
prema njoj.
Ari nije prepoznala rukopis. Nije bio Rachelin.
Kad je pročitala što piše, problijedjela je.
Ovo nije bilo dobro - nimalo dobro.
„Što ćemo učiniti?“ pitala je Ari.
„Moramo razgovarati s Rafeom“, odgovorila je Lia sa strahom u očima.
„Neće biti sretan“, rekla je Ari dok je nervozno koračala u maloj sobi.
„Ne, neće. Želiš li da pričekamo da završite s vjenčanjem?“
„Šališ se, Lia? Naravno da ne. Ovo je daleko važnije od ceremonije“,
odgovorila je Ari i izišla iz sobe. Lia ju je slijedila.
Ari je ušla u Rafeovu sobu i zastala na mjestu kad je vidjela koliko je
neodoljiv njezin budući muž. Shane i on pomagali su jedan drugome s kravatama.
„Ne biste se trebali vidjeti prije vjenčanja“, rekao je Shane šokirano, s novom
modricom koja je krasila njegovo desno oko. Lia je malo previše uživala u
činjenici da ju je izazvao njezin brat.
„Rafe, moraš nešto vidjeti“, rekla je Ari i krenula prema njemu.
Pročitao je poruku i razbjesnio se.
„Je li ovo nekakva šala?“ pitao je, pogledavajući Liju i Ari.
„Ne, nažalost, nije“, odgovorila je Lia, s nelagodom na licu.
„Zašto nisam ranije obaviješten o njezinu stanju?“ zagrmio je Rafe.
Ari je znala da je uznemiren, ali to nije bio razlog da se iskali na njoj ili na
sestri. Uputila mu je upozoravajući pogled i ubrzo se pribrao iako je u
njegovim očima i dalje tinjao bijes. Predao je poruku zbunjenom Shaneu.
„Htjela te obavijestiti nakon vjenčanja“, Ari mu je rekla.
„Znale ste.“ To nije bilo pitanje, samo konstatacija dok je izmjenjivao poglede
od Ari do Lije.
„Da, naravno da smo znale. Nije htjela da se na nju viče zbog pogreške, ali
trebala je s nekim razgovarati o tome. Zato je prije tjedan dana priznala sve Ari
i meni“, potvrdila je Lia. „Molila nas je da se zakunemo da ćemo to zadržati u
tajnosti.“
„Ne mogu vjerovati da ste mi to prešutjele. Da sam znao, ona sada ne bi bila
u ovoj situaciji“, rekao je Rafe ogorčeno.
„Što? Ne bi bila trudna?“ upitala je Ari.
„Očito je da glede toga nisam mogao ništa učiniti. Nisam na to mislio. Ne bi
morala biti tamo“, rekao je prolazeći rukom kroz kosu.
211
 „Što želiš učiniti, Rafe?“ pitao ga je Shane, ispunjen bijesom nakon što je i
sam pročitao poruku.
„Idem za sestrom, to se podrazumijeva“, odgovorio je Rafe.
„Idem s tobom“, rekao mu je Shane.
„Mogu sam, Shane. Ne želim da završiš u zatvoru zbog neposluha. Obojica
znamo da sutra odlaziš“, rekao je Rafe i potapšao svojeg najboljeg prijatelja
po ramenu.
Na spomen Shaneova odlaska, Lia je zgroženo pogledala obojicu.
„Lia, moramo razgovarati“, rekao je Shane.
„Ne, Shane. Idi se igrati G. I. Joea i ostavi me na miru, k vragu“, rekla je i
okrenula mu leđa.
„Oprosti, Rafe, ali tvoja sestra je pravi davež. Moram razgovarati s njom dok
ti i Ari ne razmislite o svemu“, rekao je Shane i krenuo prema Liji.
Ari je gledala svoju prijateljicu kako se odmiče od Shanea, ali nije se činila
uplašenom. Štoviše, u njezinim očima blistalo je uzbuđenje. Shane ju je slijedio i
potom je podignuo u naručje dok je ona vikala da je želi ubiti.
„Čini se da obje moje sestre imaju problema s muškarcima“, rekao je Rafe,
prolazeći prstima kroz kosu.
„Obavijestit ću goste da se vjenčanje odgađa“, rekla je Ari tužno.
„Još uvijek možemo završiti ovo, Ari. Mislim da Rachel nije u opasnosti.
Jednostavno ne želim dopustiti tom čovjeku, kralju, kojeg sam smatrao
prijateljem, da izvede ovakvu podlost“, rekao joj je Rafe i privukao je k sebi.
„Tvoj prijatelj?“ Ari ga je zbunjeno pogledala.
„Da. Sjećaš li se prije nekoliko godina onog poslovnog sastanka na kojem
smo bili zajedno? Princ Adriane bio je tamo.“
„O, Bože! To je taj čovjek!“ Ari je rekla zadihano.
„Da. Poslovali smo zajedno. Nikad nisam mislio da bi on mogao ovakvo što
izvesti s mojom sestrom“, rekao je Rafe.
„Sad mi je jasno zašto mu nije mogla odoljeti na plaži“, rekla je Ari. Dobro
se sjećala kako je bio zgodan taj princ Adriane. Tip je izgledao sjajno.
„Molim?“ Rafe ju je upitno pogledao.
„Dopusti mi da ti objasnim...“ Ari mu je rekla sve što je znala o tome kako su
se Rachel i Ian upoznali, a zatim i kako je Rachel doznala da je trudna.
„Svejedno se ne može izvući s ovim“, rekao je Rafe.
„Znam. Moraš ići za njom, Rafe“, rekla mu je Ari.
„Što je s našim vjenčanjem?“ pitao ju je Rafe, zagrlivši je.
„Ne mogu imati vjenčanje bez Rachel. Ne bi bilo u redu“, uzdahnula je Ari i
pomilovala mu leđa.
„Volim te, Arianna Harlow. Bit ćeš moja nevjesta“, obećao joj je Rafe.
212
 „I ja volim tebe, Rafe. Zasad je bitno da učiniš sve što je potrebno da spasiš
Rachel. Ja ću se suočiti s uzvanicima. Znaš li da će svi misliti da sam
nesretna mlada?“ rekla je sa smiješkom.
„Ah, dušo, svi znaju da sam toliko zaljubljen u tebe i da se to nikad ne bi
moglo dogoditi“, uvjeravao ju je.
I Ari je to znala. Nije se nimalo brinula. Nevoljko se povukla iz njegova
zagrljaja i napustila sobu. Nije baš zamišljala da će morati obavještavati sve goste
da se njihovo vjenčanje odgađa.
Kada su se otvorila golema dvostruka vrata, bilo je pomalo zabavno prošetati
do oltara, bez prateće glazbe. Trebala bi pustiti neku pjesmu o prekidu i zabrinuti
sve goste.
Zastala je i objasnila Rafeovim roditeljima što se događa, a zatim krenula
prema pozornici suočiti se s mnoštvom dok su njih dvoje otišli potražiti Rafea.
Primijetila je kod nekih žena poglede ispunjene nadom. Šteta, dame! I dalje
je zauzet!
„Žao mi je, ali moram vas obavijestiti da se vjenčanje odgađa. U obitelji je
nastala hitna i nepredvidiva situacija“, rekla je i sišla s pozornice.
Kad je ušla u sobu, Rafe je već telefonirao. Njegova majka bila je blijeda dok
je čitala poruku.

Rachelinoj obitelji,
Odveo sam Rachel k osobnom liječniku. Nakon što dobije odobrenje
za putovanje, odlazimo u Corythiju, gdje ću se brinuti za nju i svoje dijete.
Iako se Rachel dvoumi oko našeg braka, obavijestit ću Vas o
svojim planovima za vjenčanje kada oni budu konačni. Dobrodošli ste
pridružiti nam se, ali moram Vas obavijestiti da se po ovom pitanju neću
predomisliti. Ona nosi prijestolonasljednika Corythije i postat će
moja supruga. Rachel će biti vrlo dobro zbrinuta kao supruga kralja.
Kralj Adriano od Corythije

213
 EPILOG

afe bi trebao biti oženjen i stavljati komad torte u Arina usta prije nego što je
R poljubi. Trebao bi je držati u naručju na plesnom podiju, a zatim je odvesti
na medeni mjesec, gdje bi vodili ljubav cijelu noć.
Ne bi trebao čekati na razgovor s kraljem Corythije.
Adriane se napokon javio, a Rafe nije gubio vrijeme.
„Zar si doista mislio da ću tek tako stajati po strani dok ti otimaš moju sestru
i odvodiš je u stranu zemlju!“ Rafe je grmio u slušalicu.
Kralj nije oklijevao s odgovorom. „Ona nosi kraljevskog nasljednika. Oženit
ćemo se“, odgovorio je i potom dodao, „Nije to bila baš otmica, Rafe. Ona samo...
nije bila presretna što dolazi ovamo.“
„Prešao si granicu, Adriane. Neću to trpjeti.“
„Nemaš izbora, Rafe. Tvoja sestra više nije dijete. Sada je trudna i nosi moje
dijete. Na meni je red da se pobrinem za nju. Ostavio sam ti poruku iz
pristojnosti, ali ne namjeravam promijeniti mišljenje. Vjenčat ćemo se“, Adriane
je bio odlučan.
„Preko mene mrtvog. Dolazim tamo prije nego što sutra padne noć.“
„Želim ti sreću s prolaskom pokraj mojih tjelohranitelja, Rafe. Dosad smo bili
prijatelji i ja nisam želio da naše prijateljstvo završi, ali nećeš mi stati na
put. Želim biti s mojim djetetom.“
„Neću ti dopustiti da otmeš moju sestru i izvučeš se. Predaj je i možemo
nastaviti kao da se ništa nije dogodilo“, upozorio ga je Rafe.
„Ne mogu to učiniti. Nadam se da ćeš se predomisliti.“
„Ne, Adriane, ti si taj koji mora još jednom razmisliti.“
Rafe je spustio slušalicu i zatim nazvao svojeg pilota. „Pripremite avion,
odmah krećemo prema Corythiji.“

KRAJ

Scan i obrada:
Knjige.Club Books

214