KNJIŽEVNIK ZLATKO TOPČIĆ,

DOBITNIK NAGRADE
“25. NOVEMBAR” ZA
KNJIGU GODINE
PISCIMA JE JEZIK
DOMOVINA, ONI SU UVIJEK U
PRVIM PATRIOTSKIM REDOVIMA

DŽEVAD JAHIĆ,
BROJ 403-404 / GODINA VIII /
SARAJEVO 25.11.2022.
3 KM

DOBITNIK NAGRADE
“25. NOVEMBAR” U
KATEGORIJI ZA
ŽIVOTNO DJELO
MOJI NAPORI,
JEZIČKI I KNJIŽEVNI,
USMJERENI SU KA
JEDNOM JEDINOM CILJU
DRŽAVI BOSNI I HERCEGOVINI

VRAĆANJE NA SOCIJALISTIČKE FABRIČKE POSTAVKE

DAN DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE
I RAZVLAŠĆIVANJA BOŠNJAKA

Filip Mursel Begović
Legenda, kojoj su neki umanjivali
autentičnost, kažu da je posljednji an-
daluski emir napustio palaču Alhambre
sa zahtjevom Ferdinandu II da zauvijek
zatvore arabeskna vrata kroz koja je iza-
šao. Predao je katoličkom kralju ključeve
grada koji se smatra “rajem na zemlji” i u
mukloj tišini ga napustio. Ono što se tada
dogodilo, prenosi nam predaja, ujedno
je i bezvremenska pouka narodima i dio
historije muževnosti, Crnogorci bi rekli
čojstva. Posljednji sultan teško uzdiše i
na uzvisini iznad izgubljenog ovozemalj-
skog raja započinje plakati. Tada njego-
va majka Ajša izgovara ono što je ušlo u
legendu: “Plačeš kao žena nad onim što
nisi znao braniti kao muškarac.” Mjesto
gdje se odvila ova intimna drama nosi
ime “Posljednji Maurov uzdah”.
Mnogi su Bošnjaci poređivali sudbinu
Andalusa s Bosnom i Hercegovinom, u
smislu pouke koja bi trebala biti opome-
na. Vrlo zanimljivo jeste da je Granada
pala 25. novembra 1491. godine na isti
datum kada je u Mrkonjić-Gradu 1943.
održan ZAVNOBiH. Tek naoko neu-
poredivo. ZAVNOBiH nije tek običan
datum, on je obilježavanje kontinuite-
ta državnosti BiH koja je potvrđena i 1.
marta 1992. na referendumu za nezavi-
snost BiH, ali isto tako korespondira i s
bosanskim srednjovjekovljem dublje u
prošlosti. 25. novembar predstavlja je-
dan neprekinuti niz u gromovitoj histo-
riji Bosne i Hercegovine. I pripada svim
građanima naše zemlje bez obzira na to
što ga svojata ljevica, a većina Srba i Hr-
vata ne slavi. Posebno je to komično sa
Srbima, koji često netačno ističu da su
isključivo oni bili nosioci NOB-a. No,
nemaju problem s NOB-om nego s dr-
žavnosti Bosne i Hercegovine općenito.
Pad Granade 25. novembra je s dru-
ge strane završen čin. Posljednja tačka,
25. novembar 1491. – 25. novembar 2022.
DA NE BISMO PLAKALI
KAO ŽENE NAD ONIME
ŠTO NISMO ZNALI
BRANITI KAO MUŠKARCI
kraj jednog važnog odvojka islamske
civilizacije koja je značajno oplodila
onu evropsku, iako se to dugo vreme-
na prešućivalo. Naprimjer, koliko nas
zna da je renesansna lutnja u sazvučju
s arapskim oudom? Da su ova dva in-
strumenta bila u interkulturalnom di-
jalogu, da se jedan rađa iz drugoga, da
su pobratimi. Vidimo se udaljenima, ali
ono što zvuči i pjeva u našim srcima, iz
istog je izvora.
Granada je pala nakon niza unutar-
njih međumuslimanskih sukoba i izdaja,
što uključuje i rodbinsko zabijanje noža
u leđa. Pouka je to koja nas navodi na
misao da niko nikoga ne može uništiti
prije nego on sam sebe uništi. Svakoj
propasti i izvanjskom napadu prethodi
unutarnje urušavanje i gubitak nacio-
nalnog imuniteta. Rascjepkani iznutra,
lahak smo plijen izvana. I to je poruka
koja nas poput noćne more opominje u
rasponu od 25. novembra 1491, preko
25. novembra 1943. pa do 25. novembra
2022, kada će koalicija “Crni petak” (tzv.
osmorka) potpisati koalicijski sporazum
s HDZ-om.
Kao i u slučaju Granade, koaliciji
“Crni petak” je prethodilo niz izdaja i
cjepkanja, niz ambicioznih ličnosti koje
su tražile svoje zadovoljenje trgajući ko-
madić po komadić od zajedničkog tije-
la. Kao i u slučaju Granade, i koalicija
“Crni petak” ili “Granada koalicija” po-
tvrđuje muslimansku zabludu da će im
šurovanje s rekonkvistom donijeti neki
dobitak. Do koje mjere doseže poniže-
nje, govori činjenica da je osmorka čak
počela hvaliti HDZ, koji odjednom, po
njihovom mišljenju, više nije dio niti
jedne podjele, niti jednog etnonacio-
nalnog tora, niti jedne korupcije i crne
liste. Tu je osmorkinu retoriku vrlo rado
prihvatio Dragan Čović te izrekao da
UVODNA RIJEČ
je izgubio povjerenju u SDA koja laže,
a sve se, po njegovom mišljenju, poče-
lo širiti na ukupne odnose dva naroda.
Prevedeno na jezik ljudi, a ne političkih
manipulatora, Čović je poručio da samo
ultimativna podređenost i popustljivost
Bošnjaka može osigurati povjerenje i
dobre odnose dva naroda. Dajte nam
sve što tražimo i sve će biti potaman.
Taj njegov, ili općenito hrvatsko-srp-
ski odnos svisoka, govori samo do koje
mjere podcjenjuju Bošnjake. Eto, do
one mjere kako nas opisuje novoobjav-
ljeni fratarski putopis iz 19. stoljeća koji
Bošnjake opisuje kao proždrljive obrezan-
ce. Kao gladnim psima, dati ogoljenim
Bošnjacima kost da je žderu, ili da se
oko nje međusobno pograbe. Svjedoči-
mo ovovremenoj političkoj rekonkvisti,
izbacivanju muslimana iz političkog ži-
vota, a naredni korak nesumnjivo može
ići u izbacivanje iz kulturno-društvenog
toka, a u konačnici i fizičko udaljavanje
s prostora koji navodno pripada isklju-
čivo kršćanskoj civilizaciji.
Jako malo utjehe može biti u tome
da neko nekom Konakoviću ili Kasu-
moviću ili Efendiću kaže “da plaču kao
žene nad onime što nisu ni željeli ni
znali braniti kao muškarci”. Ko se još
sjeća silnih prinčeva i emira koji su, za-
rad komadića vlasti, ratovali protiv svoje
braće i time pomagali rekonkvistu? I ne
zaboravimo da je muslimanska Španija
trajala puno duže od vremena koliko
Bošnjaci u Bosni i Hercegovini uživa-
ju svjetlo islama. Dva stoljeća duže se
gizdala munara u Španiji nego u Bosni
i Hercegovini. Ostala je samo tragedija
jednog naroda i jedne izgubljene civili-
zacije. Ostala je samo legenda o završe-
nom činu jedne tragedije. Ne primiti i
ne shvatiti pouku može voditi samo u
posljednji bošnjački uzdah.  n
urednik@stav.ba
STAV 25/11/2022 3
 U OBJEKTIVU

Poštovani čitatelji sedmičnog lista „Stav“,

čast nam je pozvati Vas na svečanu dodjelu Nagrade “25. novembar” iz oblasti za životno djelo,
knjigu godine i mladi pisac, koja će se održati u Bošnjačkom institutu (Mula Mustafe Bašeskije 21)
28. 11. 2022. u 19 sati

Pod visokim pokroviteljstvom premijera Federacije Bosne i Hercegovine Fadila Novalića, Nagrada
“25. novembar” za životno djelo bit će uručena prof. dr. Dževadu Jahiću, za knjigu godine književ-
niku Zlatku Topčiću, za mladoga pisca Harisu Plojeviću.

Uz autore, ispred žirija će se obratiti književnik Almir Zalihić i prof. dr. Sead Šemsović.

Svečanost će voditi glavni urednik sedmičnog lista “Stav” i član žirija Filip Mursel Begović.

4 25/11/2022 STAV
 SADRŽAJ

UVODNIK 46 Propao pokušaj destabilizacije

Republike Türkiye
3 Da ne bismo plakali kao žene
nad onime što nismo znali 48 Pokušaj zloupotrebe Mundijala u
braniti kao muškarci projektu globaliziranja islamofobije

25. NOVEMBAR 51 Kada huliganstvo određuje ko je

zaostao, a ko napredan
8 Nagrada “25. Novembar” za
životno djelo prof. dr. Dževadu KOLUMNE
Jahiću
KRIVO SRASTANJE
10 INTERVJU: Dževad Jahić
71 Da sam taj susret zaista želio, ništa
Moji napori, jezički i književni, me u mojoj nakani ne bi spriječilo
usmjereni su ka jednom
jedinom cilju – državi Bosni DRUŠTVO
i Hercegovini
52 INTERVJU: Yakup Gül
14 Ubjedljiva priča o unutrašnjem tkivu
Bosne “Maarif” je rastuća institucija
u obrazovanju
16 INTERVJU: Zlatko Topčić
56 Treba se vratiti na početak priče pa
Piscima je jezik domovina, oni su reći sad: Nema izać’ / izić’!
uvijek u prvim patriotskim redovima
58 Uprkos patnjama u zatvoru, hafiz
22 Hamdija Ćemerlić, od ZAVNOBiH-a Budimlija nikada nije posustao
do Fakulteta islamskih nauka
62 521 godina od predaje Granade
24 Naša historija skrivana je od
nas 150 godina 65 Svuda okolo samo gomile čahura

28 Jarboli iz Janje širom 68 Silovatelju sedam godina zatvora,

Bosne i Hercegovine ubici devet

32 Odnos geografskog prostora BiH i 72 Djedov nasihat: “Sad je sve do nas”

nacionalne snage Bošnjaka
74 Borac s dva srca
POLITIKA
78 Četrdeset i jedan kurban
34 Dan državnosti Bosne i Hercegovine za bogomolju
i razvlašćivanja Bošnjaka
82 Samo je problem u ovome:
37 Žalosti me što je više izražena izgubio se kriterij
borba za vlast, nego interes Bosne i
Hercegovine kao države KULTURA

40 Džamija ili vlast 86 Angažirana umjetnost eL Seeda

42 Kako iz ničega dobiti treći entitet 88 Nevjerovatno da je u Sarajevu bila

tako živa kulturna scena dok se u
44 Kakav Bošnjak je poželjan u EU? gradu sve sravnjivalo s tlom

Naredni broj sedmičnika “Stav” u prodaji je 9.12.2022.

Zmaja od Bosne 88,

71 000 Sarajevo, BiH Marketing: Broj računa:
Telefon: 00387 33 942 660 Telefon: 00387 33 944 206 ZiraatBank BH:
e-mail: redakcija@stav.ba 00387 33 944 207 186000-1074262123
urednik@stav.ba e-mail: marketing@simurgmedia.ba
pretplata@stav.ba

Izdavač: Simurg media d.o.o. Željko Grahovac, Jasmin Grošić, Damir Hadžić,
Glavni i odgovorni Medin Halilović, Amir Hasanović, Armin Hodžić,
urednik: Filip Mursel Begović Irfan Horozović, Alosman Husejnović,
Zamjenica glavnog i Sadik Ibrahimović, Ammar Kulo, Admir Lisica,
odgovornog urednika: Amina Šećerović-Kaşli Adem Mehmedović, Almir Mehonić, Amila Memić,
Fikret Muslimović, Faris Nanić, Bajro Perva,
Izvršni urednik: Mahir Sokolija
Izet Perviz, Esad Rahić, Amir Sijamhodžić,
Urednici: Nedim Hasić i Jakub Salkić Osman Softić, Nebojša Šerić Šoba,
Urednik fotografije: Velija Hasanbegović Kenan Šurković, Adis Tanović, Amir Telibećirović,
Grafička urednica: Vildana Demirović Ognjen Tvrtković, Sanadin Voloder, Almir Zalihić,
Ermin Zec
Redakcija: Mirza Abaz i Alma Arnautović

Fotografije: Fotoslužba Faktora, Anadolija, EPA i FENA
Štampa: Suton d.o.o.
Lektorica: Irma Kaltak Kapo
Saradnici: Bojan Budimac, Mustafa Drnišlić, Časopis izlazi sedmično. Copyright © 2015 Simurg media d.o.o.
Sva prava pridržana. Nijedan dio ovog izdanja ne smije
Anes Džunuzović, Hasan Eminović, Šaban Gadžo, Stavovi koje zastupaju autori se umnožavati, kopirati ili na bilo koji način reproducirati i
nisu nužno i stavovi uredništva. koristiti bez izdavačevog pismenog dopuštenja.

STAV 25/11/2022 5
 25. NOVEMBAR – DAN DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

6 25/11/2022 STAV
Prof. dr. Sead Šemsović, predsjednik žirija u oblasti životno djelo
NAGRADA “25. NOVEMBAR”
ZA ŽIVOTNO DJELO
PROF. DR. DŽEVADU JAHIĆU
D
ževad Jahić rođen je 15. 8. 1948.
godine u Mostaru. Osnovnu i
srednju školu završio je u Ro-
gatici. Završio je studij srp-
skohrvatskog jezika i jugoslavenske
književnosti na Filološkom fakultetu u
Beogradu 1973.
Profesor Dževad Jahić u naučno-aka-
demski prostor ulazi najprije odbra-
nom magistarskog rada pod naslovom
Lovačka terminologija i lovački žargon u
govoru rogatičkog kraja na Filozofskom
fakultetu u Sarajevu 1977. godine, da bi
se prvim radovima iz oblasti lingvisti-
ke javio već 1978. u časopisu Pregled, i
to prikazom knjige Pregled srpskohrvat-
skih dijalekata znamenitog bošnjačkog i
južnoslavenskog lingviste Asima Pece.
Potom će uslijediti prikaz knjige Ismeta
Smailovića Jezik Hasana Kikića iz 1979.
te odbrana doktorske disertacije pod na-
zivom Ijekavskošćakavski govori istočne i
jugoistočne Bosne na Filološkom fakul-
tetu u Beogradu 1981. godine.
Naučni rad Neki hipokoristici mu-
slimanskih imena orijentalnog porijekla
u rogatičkom i bjelopoljskom govoru izla-
zi 1984. godine, potom dolazi čuvena
britka polemika s profesoricom Her-
tom Kunom, koja je, kao i niz nauč-
nih priloga, privlačila pažnju tadašnjih
lingvističkih krugova: Jezička izvor-
nost i narodna pjesma. Na primjeru ikav-
sko-ijekavske evolucije “Hasanaginice”
(1986), Lingvistička geografija – predmet
i metodi istraživanja, dosadašnji rezultati
(1987), O jezičkom identitetu jedne lite-
rature. Povodom knjige: Muhsin Rizvić
“Pregled književnosti naroda Bosne i Her-
cegovine” (1987), Uloga bosanskog jezika
Obrazloženje
u procesima srpskohrvatske standardizacije
(1987), Jezički izvori sevdalinke (1988),
te i prve autorske knjige Jezik, nacija,
nacionalizam (1990) i Jezik bosanskih
Muslimana (1991). Već u ovom prvom
dijelu naučnog i javnog angažmana sa-
svim je jasno iscrtan Jahićev put koji će
slijediti i u svom postjugoslavenskom
naučnom kretanju. Sasvim jasan narod-
nosni, nacionalni, teritorijalni i jezički
identitet sve vrijeme će biti neupitan u
Jahićevom radu i prije nego što će ta-
kve teme postati moda tokom i u prvim
godinama nakon agresije na Republiku
Bosnu i Hercegovinu. S druge strane,
i kada ta euforična pomodnost prođe,
njegovo zanimanje nije doživjelo nika-
kva odstupanja od precizno zacrtanih
ciljeva. Stoga će u godinama odmah po
povratku iz Moskve objaviti čuvenu tri-
logiju: Bošnjački narod i njegov jezik, Bo-
sanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora
i Školski rječnik bosanskog jezika u
izdanju izdavačke kuće “Ljiljan” 1999.
godine, namijenjene prije svega stu-
dentima i nastavnom kadru u nastavi
bosanskog jezika. Već naredne godine
sudjelovat će u izradi prve savremene
gramatike bosanskog jezika, zajedno sa
Senahidom Halilovićem i Ismailom Pa-
lićem (2000). U predgovoru ove Grama-
tike Jahić će postaviti temelje novijem
sagledavanju bosanske dijalektologije
i historije jezika, na čemu će se izgra-
đivati kako nova naučna istraživanja,
tako i svi kasniji udžbenici i priručni-
ci, kako u Bosni i Hercegovini, tako i
u Sandžaku, te u drugim zemljama u
kojima Bošnjaci uspješno realiziraju
neki vid nastave iz oblasti bosanskog
jezika. U tom smislu važan doprinos
profesor Jahić je dao i kao šef Odsjeka
za bosanski jezik i književnost na Fa-
kultetu za balkanske jezike Trakijskog
univerziteta u Turskoj.
Kao vrhunac Jahićevog stručno-na-
učnog rada, zasigurno će ostati njegov
Rječnik bosanskog jezika, čiji prvi (A-Ć)
i drugi (D-F) tom izlaze 2010, treći (G-
J) 2011, četvrti (K-Kor) i peti (Kos-Lj)
2012, šesti (M) i sedmi (N-Nj) 2014,
osmi (O-Op) i deveti (Or-Pa) 2019. go-
dine. Znalački rad na ovom kapitalnom
nacionalnom projektu ogleda se ponaj-
prije u poznavanju temeljnih principa
leksikografskog posla, potom u iznijan-
siranom osjećaju za književni i narod-
ni govor, u finesama značenjskih nivoa
svake pojedinačne lekseme te u velikoj
snazi i upornosti u traganju za adekvat-
nim primjerom iz književne baštine i
tekuće produkcije.
S druge strane, vrijedan doprinos
Jahić je dao u razvoju bosanske leksi-
kografije u Sandžaku, i to na način što je
bio recenzentom i redaktorom “završne
lingvističke i jezičke obrade” kapitalnog
rada Sandžački rječnik. Prilog leksikogra-
fiji bosanskog jezika Džavida Begovića i
Šefke Begović-Ličina (Novi Pazar 2012)
te recenzentom i glavnim i odgovorim
urednikom do danas najvećeg frazeološ-
kog rječnika bosanskog jezika: Sandžač-
ki frazeološki rječnik Abdulaha Mušovića
(Novi Pazar 2018).
Na temelju svega iznesenog, sma-
tramo da ovogodišnji laureat za Nagra-
du “25. novembar” za životno djelo iz
oblasti nauke treba biti prof. dr. Dževad
Jahić.  n
STAV 25/11/2022 7
 25. NOVEMBAR – DAN DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

Dževad Jahić, dobitnik Nagrade “25. novembar”

u kategoriji za životno djelo

MOJI NAPORI, JEZIČKI I

KNJIŽEVNI, USMJERENI SU
KA JEDNOM JEDINOM CILJU –
DRŽAVI BOSNI I HERCEGOVINI
Nagrada “25. novembar” me na svoj način i upozorila na to da u ovom našem savremenom “tamnom
vilajetu” bosanskom, bitku i dalje biju zdrave probosanske snage kojima se, zlonamjerno, najčešće
u granicama ovdašnje “strukture medijskog uma” amputira ideološki oreol tobožnje zatvorenosti i
“nacionalizma”. Došlo je dotle da je čovjek koji Bosnu doživljava kao svoju maticu i taj svoj odnos prema
vlastitoj zemlji patriotski ispoljava, da se on već, gle toga čuda, kreće u prostorima “nacionalizma”,
da je on bosanski, a potom dakako i bošnjački, “nacionalist”. A nama je u nasljeđe, posebno ono
socijalističko-komunističko, ostao patološki strah od toga da nas neko kojim slučajem ne bi, makar i
u primisli, smatrao “nacionalistom”, a da ne kažemo da nas još veći strah hvata od toga da nas javno
takvim ne etiketiraju i tako od vas stvore sliku opasnog i destruktivnog čovjeka i “narodnog neprijatelja”.
Vi u Bosni i Hercegovini ne možete biti “zdravi”, a da vam na vrat ne nabace neki ideološki vijenac.

Razgovarao: Mirza ABAZ Poznaje mlade pojedince, zna kako rade i cijenim i čiji doprinos znam. Ona je popu-
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ koliko vrijede. Najveći problem vidi u ni- njavanje praznina društvene brige o našim

A
kademik Dževad Jahić, “filolog
opće prakse”, kako voli o sebi reći,
dobitnik je Nagrade “25. novem-
bar” u kategoriji za životno djelo.
Jedan od najistaknutijih naučnika u bosni-
stici već godinama u svojoj vikendici ponad
Hadžića predano radi na višetomnom Rječ-
niku bosanskog jezika, na projektu u koji bi, u
optimalnim uvjetima, trebao biti uključen
tim od nekoliko desetina profesionalaca, koji
bi radili sedam dana u sedmici u dvije smje-
ne, i opet bi bilo upitno da li bi ga uspjeli
“zgotoviti” za nekoliko decenija. U jednu
takvu “avanturu” Dževad Jahić upustio se
sam samcat. Kako bi predočio o koliko kom-
pleksnom poduhvatu je riječ, govori da tre-
nutno prelistava rječnik na kojem je rađeno
tačno 120 godina. On je, bez ičije pomoći,
za svega nekoliko godina uspio “doplivati”
do druge polovine “vodene površine” koju
kani preplivati. Uz to sve uspijeva privesti
kraju i svoje novo prozno djelo.
Iako je danas nauka u krizi, njegova predsta-
va o stanju u bosnistici ipak je optimistična.
skom procentu odvajanja finansijskih sred-
stava za nauku, što smatra samoubilačkim
djelovanjem, te nedostatku snage da spri-
ječimo suludu zamisao toga kolektivnog
samoubistva. Navodi da ona sredstva koja
postoje treba znati usmjeriti prema znanju
i pameti. U narodu postoji izreka koju je,
priznaje to, i studentima često navodio, a
ona kaže da bez muke nema nauke. Nauka
je za narod, u konkretnom slučaju, drugi
naziv za znanje. U njegovom slučaju, to bi
bio narodni naziv za rezultate toga znanja.
A to “znanje”, objašnjava, prije svega izvire
iz historijskih vrela, iz dubinskih neiscrpnih
voda bosanskog jezika, jednoga historijskog
i jezičkog fenomena koji smo u prilici da tek
u ovo naše tegobno vrijeme razotkrivamo i
na pravi način objašnjavamo.
STAV: Dobitnik ste Nagrade “25. novem-
bar” sedmičnog lista za politiku, društvo i
kulturu “Stav” u kategoriji za životno djelo.
Kako ste dočekali ovu vijest?
JAHIĆ: To je nagrada što je i u proteklom
periodu dodjeljivana ljudima koje posebno
vrijednostima te o onome šta mi radimo i
koliki je naš trud. Nagrada nosi naziv “25.
novembar”, po Danu državnosti Bosne i
Hercegovine. Prema tome, tu sam nagradu
shvatio, na neki način, kao državnu nagra-
du. To bi trebala biti i javna, najzvaničnija
u stvari, podrška izuzetnim naporima lju-
di, među kojima sam i ja, koji sve što čine
u okviru svojih znanja i svoje profesije čine
kako bi se znanja o državi Bosni i Hercego-
vini upotpunila, kako bi bila utemeljenija i
sigurnija. Moji napori, jezički i književni,
usmjereni su ka jednom jedinom cilju – dr-
žavi Bosni i Hercegovini. Ne u bilo kakvom
političkom ili ideološkom, već u profesional-
nom, stručnom smislu. Iako sam tokom pro-
fesionalnog djelovanja bio aktivan na mno-
gim filološkim poljima, “trenutno” radim na
višetomnom Rječniku bosanskog jezika. To
“trenutno”, istina, traje već dvadesetak go-
dina. Malo, vrlo malo ljudi zna, čak i ne sluti
koji je to posao, koliki je to posao, kakvoga
“strahobalnog” obima, ali “o tom potom”,
što bi često rekao jedan moj vrlo blizak pri-
jatelj. Ja bih možda pokušao iskoristiti ovu

8 25/11/2022 STAV

nagradu, koja me svakako prijatno iznena-
dila, da kažem kako bi to mogla biti podrška
tzv. kapitalnim poduhvatima u našoj kulturi
i nauci, ključnim za cjelokupnu tu kulturu i
vrlo važnim za nauku uopće. Kada je riječ o
meni lično, priznanje se može shvatiti i kao
podrška mome trudu i mukotrpnom radu,
koji je daleko premašio i moje vlastite, i fi-
zičke, i duhovne snage. Višetomni rječnik
koji radi pojedinac, to samo po sebi zvuči
kako zvuči, a u tome “zvučanju” mnogo toga
zapinje i škripi, kao da nismo dobro čuli, ili
nismo jasno izgovorili. Višetomni rječnik, a
radi ga jedan čovjek, uz vrlo skromnu pripo-
moć uglavnom “usputnih”, saradnika. Dani,
sedmice, mjeseci i godine rada. U narodu
postoji izreka koju sam i studentima često
navodio, a koja kaže da bez muke nema na-
uke. Nauka je za narod, u konkretnom slu-
čaju, drugi naziv za znanje. U ovome mome
slučaju, to bi bio narodni naziv za rezultate
toga znanja. A to “znanje” prije svega izvire
iz historijskih vrela, iz dubinskih neiscrpnih
voda bosanskog jezika, jednoga historijskog
i jezičkog fenomena koji smo u prilici da tek
u ovo naše tegobno vrijeme razotkrivamo i
na pravi način, što dosljednijom filološkom
metodologijom, koliko smo za nju iškolova-
ni i sposobni, objašnjavamo.
Unatoč svim našim općepoznatim “višesloj-
nim” nevoljama, apsurdima, toliko umno-
ženim da je to prosto nevjerovatno, Na-
grada “25. novembar” me na svoj način i
upozorila na to da u ovom našem savreme-
nom “tamnom vilajetu” bosanskom, bitku
i dalje biju zdrave probosanske snage koji-
ma se, zlonamjerno, najčešće u granicama
ovdašnje “strukture medijskog uma” (moja
sintagma i navodnici) amputira ideološki
oreol tobožnje zatvorenosti i “nacionaliz-
ma”. Došlo je dotle da je čovjek koji Bosnu
doživljava kao svoju maticu i taj svoj odnos
prema vlastitoj zemlji patriotski ispoljava,
da se on već, gle toga čuda, kreće u prosto-
rima “nacionalizma”, da je on bosanski, a
potom dakako i bošnjački, “nacionalist”. A
nama je u nasljeđe, posebno ono socijalistič-
ko-komunističko, ostao patološki strah od
toga da nas neko kojim slučajem ne bi, ma-
kar i u primisli, smatrao “nacionalistom”,
a da ne kažemo da nas još veći strah hvata
od toga da nas javno takvim ne etiketiraju i
tako od vas stvore sliku opasnog i destruk-
tivnog čovjeka i “narodnog neprijatelja”.
Vi u Bosni i Hercegovini ne možete biti
“zdravi”, a da vam na vrat ne nabace neki
ideološki vijenac. Tužno je to da postoje oni
kojima smeta da radite ono što najbolje ra-
dite, za šta ste predodređeni i školovani, i
da rezultat tog posla bude rezultat koji je u
općem interesu, koji ne zastupa neku tezu,
ne razdvaja nikoga od nekoga drugoga, već
ukazuje na zajedničke vrijednosti. Među tim
vrijednostima, možda i na prvome mjestu,
kao naše najšire kulturno dobro, nalazi se
jezik. Ugledni i vrlo profesionalni sedmič-
nik Stav ovom nagradom iskazao je podrš-
ku onome što sam do sada uradio i na tome
sam mu iskreno zahvalan. Ali, da se malo i
našalimo, makar i gorko; kada se kaže “na-
grada za životno djelo”, to zvuči kao da se
ova nagrada dodjeljuje penzionerima koji
su “odsvirali svoje”, onima koji već uveliko
svode svoje više nego skromne (ne mislim
finansijske) račune. Mada sam ja čovjek u
75. godini, to i meni nevjerovatno zvuči; k’o
dlan o dlan, i eto te na kraju životnog puta,
eto te pred čašću i počašću primanja nagra-
de za “životno djelo”.
STAV: Poznato je da već godinama predano
radite na višetomnom Rječniku bosanskog
jezika. U pitanju je projekt na čijoj imple-
mentaciji u idealnim uvjetima radi komple-
tan tim profesionalaca, svaki dan u dvije
smjene, i opet posao ne bude završen za
nekoliko decenija. Znamo čak i za slučajeve
da su rječnici, kao što je Vaš, više od stoti-
nu godina bili predmetom marljivog truda
i rada. Smijemo li pitati dokle ste stigli?
JAHIĆ: Smijete Vi pitati, ali kakve fajde od
tog pitanja, što bismo mi u Bosni rekli. Vi-
šetomni rječnik je nešto što inače rade gru-
pe ljudi pod pokroviteljstvom institucija.
U predgovoru jednog rječnika koji upravo
prelistavam pročitao sam rečenicu u kojoj
se doslovno navodi da je nemoguće da po-
jedinac uradi iole dublji, argumentiraniji i
naučno uspjeliji rječnik jednog jezika. Meni
se spletom raznoraznih okolnosti desilo da
pokušam to napraviti, iako i ja sam nisam
ni slučajno mislio da pojedinac to može.
Međutim, ispalo je da za nevolju upravo taj
i takav sizifovski posao radi pojedinac, ali
je moja lična nevolja u tome što je taj po-
jedinac niko drugi nego baš – ja, glavom i
bradom, narodski rečeno. I pored svih tih
tek spomenutih “raznoraznih” okolnosti, to
nikako ne znači da mi nemamo ljude koji bi
se u ovakav posao mogli aktivno uključiti.
Ovo je posao koji se radi pola vijeka, vijek
ili vijek i po. Uzmite samo u obzir koliko
prosječno traje životni vijek čovjekov i po-
tom izračunajte. To je takva vrsta posla da
on zahtijeva najmanje dvadesetak profesi-
onalno osposobljenih ljudi i da najmanje
polovina od ovog broja taj posao iz dana u
dan radi od deset do dvanaest sati dnevno.
Taj posao uključuje i urednike, pomoćne
STAV 25/11/2022 9
 25. NOVEMBAR – DAN DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

urednike, stručne saradnike, prepisivače
itd. Dakle, donja granica ljudi uključenih
u jedan ovakav poduhvat je dvadeset, a gor-
nja je i do šezdeset. Iako će možda djelovati
iznenađujuće, ja bih volio da se u našim po-
lumrtvim (ili poluživim, svejedno) naučnim
prilikama bar stvori neka vrsta početnog
interesovanja za ovaj rječnik u vidu realne
sumnje u to da ga pojedinac može korektno
uraditi. Ja bih to volio, jer bi se neko napo-
kon, makar to bio i neki “nevjerni Toma”,
“zagledao” u to što sam do sada napravio.
Dosad još niko nije dao kompetentnu ocje-
nu, niko nije valjano analizirao ovaj moj
leksikografski rad. A valjalo bi sjesti i to
uraditi. Kada bi neko prihvatio taj izazov,
možda bi neočekivano došao do spoznaje da
je ipak, uprkos svemu, moguće i to da poje-
dinac napravi jedan ovakav rječnik, ali bi se
tada neminovno moralo otvoriti jedno do-
datno, zapravo rezervno, pitanje stvarnoga
njegovog leksikografskog naučnog dometa.
Ja “trenutno” i sam sebi postavljam pitanje
dokle sam zbilja “dobacio”, a ne može autor
ocjenjivati domete vlastitog djela, to nemi-
novno mora uraditi neko drugi. Kada me
pitaju u vezi s ovim poslom dokle sam sti-
gao, ja obično odgovaram: “nidokle”, iako
radim iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz
godine u godinu; lažem li to onda sebe, ili
lažem druge? To “nidokle” takav je problem
da vas često dovede i do psiholoških kriza i
sumnji u kompletan poduhvat. Iako je ova
moja ilustracija dosta istrošena, već sam to
spominjao, ali osjećam se kao plivač koji je
precijenio svoju snagu. Kada se okrenem,
instinktivno, da bih se vratio, na moj užas,
ne vidim više ni obalu s koje sam nepromi-
šljeno zaplivao, što znači da sam dobar dio
“vodene površine” preplivao. Dakle, niti se
mogu vratiti, a ne mogu ni naprijed, jer ona
obala kojoj suludo plivam još je bar onoliko
daleka koliko i ona s koje sam nesmotren
zaplivao. I onda odlučim i dalje plivati, pa
dokle li, kako li, Allah zna. To “nidokle” u
slučaju višetomnog Rječnika bosanskog jezi-
ka znači da se tek zalomila druga polovina.
Znači, realnije bi bilo reći da se ipak stiglo
donekle, do desetog toma, koji je, prema ne-
kom planu, već do kraja ove godine trebao
izaći iz štampe. Pri kraju ovog toma jesam,
ali još dosta građe unosim.
STAV: Kada smo posljednji put razgovara-
li, istakli ste da je osnovni cilj Vašeg Rječ-
nika da on napravi što je moguće dublji i
širi zahvat u rječničko bogatstvo i slojevi-
tost bosanskog jezika. Drugi cilj je da se
predstavi što šira i raznovrsnija književna,
naučna i publicistička građa toga jezika, u
vidu primjera za njegove odrednice, odno-
sno boldirane riječi. Osim toga, cilj Vam je
bio da predstavite i bosanski govorni je-
zik, a posebno njegovu izuzetno bogatu
frazeologiju. Jeste li uspjeli u ovoj nakani?
JAHIĆ: Po mojoj subjektivnoj ocjeni, je-
sam. A objektivnu ocjenu, već rekosmo, o
sebi ne daje autor. U svim predgovorima ve-
likih rječnika ove vrste, idući od rječnika s
ovih prostora, sve do francuskih, njemačkih
i ruskih rječnika, ne možete nikako zaobići
leksikografsku napomenu u kojoj vazda sto-
ji da su rječnici, srećom, posao u kojem se
može (čitaj: mora) pogriješiti, jer su greške
u njemu naprosto neizbježne. Zbog ogro-
mnosti posla one mu tu dođu gotovo kao
neka vrsta “zakonomjernosti”, toliko se taj
posao otima čovjeku i njegovoj otužnoj nesa-
vršenosti. Mogu takve poslove raditi timovi
i timovi vrhunskih stručnjaka i naučnika,
pukotine u njemu vazda zjape, navakat nikad
otkrivene. To dovoljno govori o složenosti
ove vrste filološkog posla. Moje ocjene da
sam dosad uradio dobar posao ipak su moje
subjektivne ocjene. Kada god čovjek govori
o svom radu, on se subjektivnosti ne može
osloboditi. I ona sama, ovakva rječnička pro-
dukcija, kao proizvod toga poduhvata, traži
daljnja naučna istraživanja i to baš na primje-
ru i na građi tih i takvih rječnika. Njihova
dublja analiza tek će nam otkrivati naučne
istine do kojih bez njih nismo mogli doći.
A takvo istraživanje mora preduzeti drugi
istraživač, ne sam autor, jer bi onda ispalo
da autor ima narcisoidnu ideju da istražuje
samoga sebe, jer se, eto, smatra toliko zani-
mljivim i “slojevitim”. U tom slučaju bilo bi
najbolje da neko drugi uzme u ruke ono na
čemu radim i na čemu sam radio, te da nam
napokon ponudi svoje cjelovitije viđenje. To
bi bilo odlično zarad nauke, ali teško da će
se u dogledno vrijeme pojaviti neko ko bi
se u to upustio. Ovakvi rječnici su, zapravo,
djela koja ne samo da su naučni poduhvat
sam po sebi već ona služe za daljnje istra-
živanje, nisu samo da se uzmu u ruke, pre-
listaju i zatvore. Čak se i meni, kao autoru,
iščitavanjem građe stalno otkrivaju neke
nove spoznaje. Ta moja nada da ću uspje-
ti privesti kraju rad na ovom višetomnom
djelu ujedno je i problem. Kada bi se trebao
ubrzati rad, onda bih morao narušiti dosa-
dašnju metodologiju. Neminovne su neujed-
načenosti u svakom višetomnom rječniku,
svi govore o tome, ali je bitno da one budu
što blaže. Ne smiju se praviti radikalne os-
cilacije s ciljem ubrzavanja realizacije toga
posla, pa i po cijenu toga da se on nikad i
ne završi. Uostalom, u historiji evropske
leksikografije ima nemalo primjera takvih
nedovršenih rječnika.
STAV: Poznato je da ste stava kako jezik i s
pola miliona govornika ima potrebu za što
većim brojem kako rječnika, pa tako i dru-
gih naučnih djela usko vezanih za oblast
jezika. Tu su raznorazni priručnici, poseb-
no oni pravopisni. Svjedočimo da se danas
najmanje radi za dobrobit nauke, većina
stvari podređena je ideologiji i/ili profitu.
JAHIĆ: Dobro ste rekli – priručnici. Pri-
ručnik i nauka poprilično su međusobno
distancirani. Pravopis je upravo priručnik i
u odnosu na gramatiku, a kamoli da to nije
u odnosu na rječnik. Kada bi bosnistika bila
neka druga građevina, obična fizička, a ne
historijska, rekao bih da mi kuću pravimo od
krova, a ne od temelja. A uostalom možemo
reći da smo mi u bosnistici i sam bosanski
jezik historijski najprije okrenuli na krov,
pa mu onda pokušavali izgraditi konstruk-
ciju i temelje. Naravno, naopako, što liči na
nas. Naš čovjek ne razumije poziciju i ulo-
gu pravopisa u odnosu na nauku, ne poima
ogromnu razmaknutost između pravopisa i
nauke. Pravopis predstavlja praktične savje-
te, preporuke i upute kako pisati, kako pri-
mjenjivati standardnojezičku normu. Koju
normu? Onu normu koju opisuje i precizira
gramatika. Pa kako ćete onda primjenjivati
normu bez njenog gramatičkog opisa? Taj
opis, to je temelj. To je, zapravo, pretpostavka,
uvjet, uslov za pravopis. Zidove, kompletnu
konstrukciju, sadržaje toga “objekta” zvanog
jezik čine riječi, koje su objedinjene u rječ-
nicima. I tek kao krov dolazi tu pravopis.

Naši jezici – bosanski jezik, hrvatski jezik, srpski jezik i crnogorski jezik – zajednički su iz
razloga što imaju zajedničku novoštokavsku dijalekatsku bazu. To je historijska stvar iz
19. vijeka, koja se preko čitavog 20. “preturila” i do 21. vijeka. Međutim, pravo na naziv i
normiranje jezika, na naše pisce, nešto je sasvim drugo i to nam se ne smije oduzimati.
Naši narodi neće biti “zajednički” vraćanjem tobožnjeg “zajedničkog” jezika i ustupanja
suglasnika h sonantu v radi mira u kući, već ćemo biti “zajednički” uzajamnim uvažavanjem,
priznavanjem, poznavanjem, a nikako negiranjem, niti ugurivanjem u zajednički jezički
ćurak, u kojem bi bilo posebno tijesno govornicima bosanskog jezika.

10 25/11/2022 STAV

On je zakon u jeziku, pisanom jeziku, on je
ozakonjeni jezik u njegovoj pisanoj upotre-
bi. Svjedoci smo da nam se prije nekoliko
godina s drugim izdanjem Pravopisa desilo
gotovo neobjašnjivo zastranjivanje, na nivou
ekscesa, skandala. Onda sam ja bio primo-
ran napustiti svoj rad na rječniku i pridru-
žiti se ekipi Bošnjačke zajednice kulture
“Preporod” koja radi na novom Pravopisu,
poduhvatu kojim rukovodim, kako bismo
stvari vratili na ono “pravopisno mjesto”
lingvistički solidno ustanovljeno i uspo-
stavljeno još 1996. godine, a onda i uraditi
još preciznije, primjereno novim naučnim
saznanjima stečenim u posljednjih dvade-
set godina. Sada je bitno da se spasi ono što
bosanski jezik kao predmet naučnih istra-
živanja u sebi ima, u svome razvoju, i da to,
objektivno i utemeljeno, vratimo na svoje
mjesto. Ime moje majke je Šuhreta, Šuhra.
Ja “u neka doba” saznajem da ime svoje maj-
ke mogu pisati i kao Šuvreta ili Šuvra. To je
karikiranje. Ne smijemo to činiti. Naravno
da je u takvoj situaciji korisnik bosanskog
jezika totalno zbunjen. Na to sve se “nali-
jepe” i druge snage ideološki vezane za tzv.
zajednički jezik. Prave se ludi da ne znaju da
su jezici ovih prostora svakako zajednički.
Naši jezici – bosanski jezik, hrvatski jezik,
srpski jezik i crnogorski jezik – zajednički
su iz razloga što imaju zajedničku novošto-
kavsku dijalekatsku bazu. To je historijska
stvar iz 19. vijeka, koja se preko čitavog 20.
“preturila” i do 21. vijeka. Međutim, pravo
na naziv i normiranje jezika, na naše pisce,
nešto je sasvim drugo i to nam se ne smije
oduzimati. Naši narodi neće biti “zajednički”
vraćanjem tobožnjeg “zajedničkog” jezika i
ustupanja suglasnika h sonantu v radi mira u
kući, već ćemo biti “zajednički” uzajamnim
uvažavanjem, priznavanjem, poznavanjem,
a nikako negiranjem, niti ugurivanjem u za-
jednički jezički ćurak, u kojem bi bilo po-
sebno tijesno govornicima bosanskog jezika,
toliko vijekova dosad nenaučno i ideološki
odbacivanog i naučno prešutkivanog.
STAV: Šta učiniti ako se stanje radikalno ne
promijeni, ako se unutar same akademske
zajednice ne prevladaju ideološka mimoi-
laženja u korist nauke?
JAHIĆ: Ne znam kako bi se to moglo ra-
dikalno promijeniti iz razloga što za radi-
kalne promjene trebaju “radikali”. Pravo je
pitanje jesu li to naučni ili politički radikali.
Naučni radikali, ne računajući pojedince,
kao organizacija, institucija, mislim da su,
bar tako je u Bosni, nemogući. Da damo pri-
mjer istraživača historičara Ibrahima Pašića.
To je čovjek čiji rad sam pratio od početka
do kraja. Bio sam siguran, koliko od nauke
znam, da su neka moja saznanja prava na-
uka i da su to nevjerovatna otkrića. Među-
tim, neke stvari sam doveo u pitanje upravo
kroz istraživačka dostignuća rahmetli Ibra-
hima Pašića, koji se našao na međi između
dvije ozbiljne nauke – historije i filologije.
Historičari i filolozi, ni jedni ni drugi, ne
vide vrijednosti u ovom preklapanju, mije-
šanju, jer su njihove dioptrije namještene
samo na jednu kajdu, svoju usku profesio-
nalnu. Ne da im se mimo toga ili iznad toga
pogled baciti ka istinama, ka nekim drugim
istinama. Ako ga i bace, “radikalno”, učinit
će im se da su iskočili iz svoga kolosijeka, a
ubrzo će naići i na sumnje i osude bližnjih
iz vlastite nauke, da su otplovili u neke dru-
ge vode, mimo naučnih. Kao da je nauka
stega i okvir iz kojeg se ne smije nikud na
drugu stranu pogledati, a kamoli iz nje još
i iskakati. Ključno je pitanje kako da čo-
vjek dopre do istina i kako da brani istine
umjesto svojih ubjeđenja o tim istinama.
I moja ubjeđenja o istinama su samo moja
ubjeđenja, a ne gotove, zaključene istine. U
najboljem slučaju mogu biti neki skromni
put do istina. Da li je to pravi put, ili nije?
IIi smo zalutali?
STAV: Nemoguće je s Vama razgovarati a
ne dotaći se i općeg stanja u kojem se na-
lazi nauka o bosanskom jeziku i njegovi
govornici. Ono na što bih se posebno osvr-
nuo jesu novi naraštaji koji su odlučili usko
proučavati ovu oblast. S obzirom na to da
ste penziju dočekali na poziciji profesora
historijske grupe predmeta na Odsjeku za
bosanski, hrvatski i srpski jezik Filozofskog
fakulteta Univerziteta u Sarajevu, sigurno
nam možete kazati kakve su bile novije ge-
neracije studenata? Da budem maksimalno
konkretan, pronađu li se među njima zaista
novi naučnici?
JAHIĆ: To je vrlo složeno pitanje koje je
konstantno mučilo i koje muči nas univer-
zitetske predavače. Uvijek se pitamo koli-
ko naši predavački napori zapravo daju re-
zultata. Prvi rezultati, jasno je, moraju biti
naučni. Dakle, ako vi date rezultat, koji je
naučni, nemate nikakvog utjecaja na to šta
će biti s tim rezultatom u kontekstu nauč-
nih saznanja. Sreća je velika da nauka nema
nikakvih ograda, ona je bezgranična. Svaka
nauka, posebno ova filološka, pripada čita-
vom balkanskom prostoru, pa i evropskom.
Zašto? Ako je zaista nauka i ako se bavi na-
učnim metodama i to adekvatno tim meto-
dama, utemeljenim znanjima i saznanjima,
ona je zajedničko dobro. Bosnistika jeste naše
dobro, ali je i zajedničko i balkansko dobro.
Naučni rezultati su konkretni. Primjerice,
ako radite na višetomnom Rječniku bosan-
skog jezika, bitno je da se može vidjeti kako
je urađen taj rječnik, te koje on vrijednosti
ima, ali i koje mahane. Ni vrijednosti bez
mahana, ni mahana bez vrijednosti. Za naš
mentalitet, posebno je važno u glavu utufiti
ovo drugo. A to znači, ne polaziti od mahana,
već od vrijednosti. Vrijednosti nam trebaju
i one su trajne, a mahane su na žalost tako-
đer trajna ljudska odlika, pa nam baš zbog
toga i ne trebaju, zaobići ćemo ih na putu
traženja vrijednosti i smisla svakom našem
istinskom naporu. Međutim, najteži je za-
datak kako nauku uklopiti u širi, obično se
kaže, društveni kontekst, pogotovo kako
nauku pretvoriti u struku koja, narodnim
jezikom rečeno, pije vode u školovanju na-
raštaja koji dolaze. Prošli smo kroz faze za-
obilaženja, zapostavljanja, neznanja, pa i
negiranja jedne takve historijske tvorevine
zvane bosanski jezik. Uprkos svemu, doga-
đa se nešto svijetlo, nešto što se opire svim
našim nevoljama. Iz iskustva znam da se
među studentima, kao i uvijek, javljaju po-
jedinci. Kada kažem “kao i uvijek”, mislim
prvenstveno na moje vrijeme, vrijeme dok
sam ja studirao. Kada studirate, svjesni ste
toga da je oko vas masa mladih ljudi koji-
ma je cilj samo položiti ispit, dok su rijetki
oni koji streme tzv. višem cilju. Viši cilje-
vi su na pojedincima, ali naša boljka leži
u problemu neostvarivosti ujedinjavanja
pojedinaca na putu ka višim ciljevima, jer
STAV 25/11/2022 11
 25. NOVEMBAR – DAN DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE
svaki pojedinac umišljeno i ušančeno hoće
da ostane “na svom putu”, obavezno misle-
ći da je to taj jedini pravi put. Ti pojedinci
s višim ciljevima ujedinjuju se u izgradnji
naučnih institucija i snaga tih institucija
uvijek daleko nadmašuje snagu pojedinca
s višim ciljem. Tu snagu pojedinca nadma-
šuje i snaga naprosto matematički zbrojenih
pojedinaca s višim ciljevima, među kojima
uvijek postoje stanovite razlike. Institucije,
da bi djelovale na pravi način, moraju ima-
ti osigurana dva elementa – širu društvenu
svijest, atmosferu i razumijevanje unutar
kojih djeluju i, kao drugo, ali ne manje važ-
no, možda i važnije, političku podršku, ili
bolje reći, podršku političke volje. Kod nas
se politička podrška shvata kao ideološka
podrška, a ne kao materijalna ili organi-
zaciona. Znači, politička podrška jedino
garantira snagu naučne institucije jer na-
učne institucije koštaju. Treba obezbijediti
ona sredstva koja postoje, ali ih valja znati
usmjeriti prema znanju i pameti. U svojim
memoarima nekadašnji britanski premijer
Winston Churchill ističe da je u nekoj fazi
Drugog svjetskog rata nestalo sredstava za
kupovinu oružja. Fondovi su bili iscrplje-
ni tako da je Vlada Velike Britanije morala
zasjedati i razmotriti šta dalje učiniti. Jedan
od ministara predložio je da se uzmu sred-
stva od kulture i preusmjere na kupovinu
oružja. Tada se pojavljuje fenomenalna mi-
sao čovjeka koji se zove Winston Churchill.
On je tog ministra upitao koga će onda bra-
niti ako uzmu novac iz fonda namijenjenog
za kulturu. Smatrao je da je odbrana Engle-
ske zapravo odbrana engleske kulture. Da-
kle, u to se ne dira. Takav rezon je, nažalost,
od nas daleko. Pojedinci shvataju njegovu
važnost, ali nemamo taj širi društveni kon-
senzus. Sumiram li, moja predstava o stanju
u bosnistici ipak je optimistična. Poznajem
mlade pojedince, znam kako rade i koliko
vrijede. Sposobni su, zanatom, da nastave
ono što smo mi nastavljali, ali većim dije-
lom i započinjali. Sigurno je da će im trebati
podrška svake vrste i s raznih strana. Kod
nas se mora preispitati stanje nauke uopće,
ne samo nauke o jeziku i književnosti. Ono
jeste blizu katastrofalnog, ali u samo jednom
segmentu – samoubilački niskom procentu
odvajanja finansijskih sredstava za nauku.
Zašto nemamo snage da spriječimo sulu-
du zamisao toga kolektivnog samoubistva?
STAV: Nažalost, svjedoci smo da se iz go-
dine u godinu smanjuje broj studenata koji
su zainteresirani za studiranje maternjeg
jezika i književnosti. Gdje vidite uzroke?
JAHIĆ: Naravno da je studij jezika i knji-
ževnosti u današnjim globalnim “voljama”
i nevoljama neatraktivan za mlade. Krivca
ne možete nigdje tražiti, globalno stanje
je jednostavno takvo kakvo jeste. Da stvar
bude još gora, mogu navesti jednu dodatnu
12 25/11/2022 STAV
nesreću – studiranje jezika i književnosti,
kao temeljnih disciplina u kulturnom biću
čovjekovom, vezuje se za prosvjetne radnike.
Ne bih volio da budem pogrešno shvaćen, ali
prosvjetni radnik je uvijek imao materijal-
ni status izjednačen s penzionerskim. Čim
spomenete penzionera, nekako svi slegnu
ramenima. Tako je isto i s prosvjetnim rad-
nicima. Ne znam kako se to može provesti
u djelo i je li uopće provodivo, ali trebalo bi
zakonski zabraniti mogućnosti “ukidanja”
odsjeka bez obzira na broj upisanih stude-
nata. To je jedan od načina na koji se može
barem na papiru, do nekih boljih vremena,
očuvati institucionalno izučavanje ovih vi-
talno važnih oblasti. Neadekvatni nastavni
planovi i programi u osnovnoj i srednjoj
školi su još jedna tragedija. Zašto djeca koja
završavaju srednjoškolsko obrazovanje ne
“navaljuju” na filozofske i filološke fakul-
tete i ne upisuju ono što odgovara njihovim
“potajnim” željama i ambicijama? Zato što
postoje mehanizmi koji ih zadržavaju na
toj polazišnoj poziciji i zato što u srednjoj
školi, upravo zbog nastavnih planova i pro-
grama, ne dobijaju prava saznanja o jeziku
i književnosti. Djeca u našem obrazovnom
sistemu, što je ogromna tuga, ne mogu ot-
kriti za šta su, ali im se tek kasnije, kada to
sve prođe, jave ambicije da pišu i čitaju, pri
čemu zakašnjelo u sebi otkrivaju istinske
talente i sposobnosti, koje im “savremena”
škola nikad nije ni zapazila ni forsirala. Zna-
či, nemaju dovoljno saznanja o jezičkim i
književnim vrijednostima. Književnost se
na jedan površan, gotovo nakaradan način
prezentira, a pogotovo nemaju prava sazna-
nja o ovdašnjoj bošnjačkoj i bosanskoherce-
govačkoj književnosti. Direktna je politička
odgovornost, odgovornost određenih ljudi
i institucija, da u visokoškolskom sistemu
nisu obezbijedili da se na pravi način studira
i izučava ono što je temeljno za jednu drža-
vu i njen narod, a to su jezik i književnost.
STAV: Da li poljuljanost našeg općeg stanja
najbolje ilustrira činjenica da je u Bosni i
Hercegovini nestalo Čajničko evanđelje, je-
dan od rijetkih ili čak jedini pisani spome-
nik Crkve bosanske koji se “čuvao” ovdje?
JAHIĆ: Nestanak Čajničkog evanđenja je
potpisan Dejtonskim mirovnim sporazu-
mom, naravno ne u bukvalnom smislu ri-
ječi. Pazite, “dobro smo mi ikako pametni”,
kako narod o sebi kaže, i o sebi, i o pojedin-
cu. Dobro su to naši ljudi rekli. Od Povelje
Kulina bana do Čajničkog evanđelja priča se
ista priča. Odnos prema tim dokumenti-
ma, prema tim potvrdama države, potvr-
dama vrijednosti ovoga prostora, njegove
historije i tradicije, također je samoubilač-
ki. Pojedinci koji se nađu u tim državnim
strukturama nešto i pokušaju uraditi, ali čim
nemate dogovora tri strane, koji je u ovim
okolnostima naprosto nemoguć, ne može se
ništa konkretno učiniti. Sve je ovo posljedi-
ca naše svijesti i nakaznog postdejtonskog
političkog uređenja.
STAV: Osim maksimalne usredotočenosti na
višetomni Rječnik bosanskog jezika, uspjeli
ste skoro prigotoviti i novo prozno djelo?
JAHIĆ: Tako je. Riječ je o obimnom proznom
djelu Ustraga 2. Autor sam romana Ustraga,
koji je objavljen 2010. godine, i pošto je hro-
nologija u pitanju, moja književnost je inače
autobiografska, u ovom djelu napravio sam
koncept čitavog tog književnog poduhvata.
U nastavku ću obrađivati period od 1948. do
1968. godine, tj. opisujem period od rođe-
nja 1948. sve do studentskih demonstracija
1968. godine. Drugi nastavak je sedamdeset
posto već završen, ali zbog rada na višeto-
mnom Rječniku bosanskog jezika finaliziranje
romana sam nakratko odgodio.
STAV: Da li ste se i u jednom momentu
pokajali što ste filologiju izabrali kao svoj
profesionalni prioritet? Poznato je da se
neki ljudi naprosto umore od vlastitog ži-
votnog poziva.
JAHIĆ: Filologija je, samo da ne zvuči pre-
potentno, izabrala mene, a ne ja nju. Od
mojih učitelja, nastavnika i profesora, od
osnovne škole sve do jednog Nikite Iljiča
Tolstoja 1983. godine u Moskvi, praunuka
Lava Nikolajeviča Tolstoja, niko nikada nije
negirao moj dar za ovu disciplinu. Svi od njih
slušali su moje riječi, razgovarali sa mnom i
hvalili moje razmišljanje. Kod mene nika-
da nije bilo dileme u vezi s tim. Kod mene
je postojala dvojba druge vrste, a to je da li
napraviti svojevrsni zaokret iz polja knji-
ževnosti u polje jezika. Vrlo sam zahtjevan
u književnosti, imam svoj izraziti literarni
tabijat, i ako mi ne odgovara tumačenje pre-
davača, vrlo često sam znao dolaziti i u neku
vrstu intelektualnog konflikta. Utvrdio sam,
a i zaista je tako bilo, da su profesori jezika
bili znatno jači i ozbiljniji u odnosu na one
koji su predavali predmete vezane za književ-
nost, što me u konačnici i opredijelilo nešto
više za lingvistiku, pa sam odlučio da hljeb
sa sedam kora jedem, ako je već sa sedam
kora, bar svijetla obraza, od nauke, baveći
se naukom, jer sam brzo uvidio, zahvalju-
jući dobrim dijelim svojim profesorima,
da su lingvistika, a posebno šira filologija,
ozbiljna nauka, da ne kažem nauke. A od
književnosti neću živjeti, jer je to naprosto
moja matica, moja prava domovina, to sam
ja. Pa neću živjeti, dakle, “od sebe” nego je
valjda bolje živjeti od svoga rada, makar to
bio i mukotrpni rad u jednoj tako ozbiljnoj
nauci kakva je lingvistika, ja radije kažem,
kakva je filologija. I stoga volim o sebi reći
da sam ja ipak “filolog opće prakse”, bez
obzira na sve usputne stečene titule, od
magistra, preko doktora i profesora, sve do
akademika.  n
STAV 25/11/2022 13
 25. NOVEMBAR – DAN DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

14 25/11/2022 STAV
Obrazloženje Nagrade “25. novembar” za knjigu godine
UBJEDLJIVA PRIČA O
UNUTRAŠNJEM TKIVU BOSNE
Piše: Almir ZALIHIĆ, predsjednik žirija
A
ko je povijest roman koji se do-
godio, a roman povijest koja se
mogla dogoditi (ova definicija
se često olahko pripisuje braći
Goncourt iako u izvornom obliku potječe
iz Aristotelove Poetike), onda je 28.06.1914.
roman koji se dogodio. Naime, autor ro-
mana, vrsni pripovjedač, dramski pisac
i scenarista Zlatko Topčić, odlučivši se
za temu sarajevskog atentata, nije vjero-
vatno ni slutio da će ispisati restauraciju
jednog povijesnog vremena, grada Sara-
jeva, grada slučaja, grada kapisle, te da
će čitaocima pokloniti hroniku o našim
naravima i zabludama, roman o mental-
noj slici ljudi ovog podneblja.
Topčićev roman podriva, rastače, de-
mitologizira fakte zvanične, forsirane,
politizirane i ideologizirane historije,
ispisujući vrlo ubjedljivu priču o unu-
trašnjem tkivu Bosne, koje je uvijek u
svojim dubinama i finesama složenije od
nametnutih stereotipa. Kombinirajući
faktografiju i fikciju, poziciju svevide-
ćeg pripovjedača, zapise poznatih i ma-
nje poznatih hroničara, psihološki uvid u
moguće stanje svijesti likova, autor gradi
jedan drugi, novi prostor, čiji stanovnici
često djeluju poput sjena kao što i priliči
duhovima (avetima) prošlosti.
Topčićev roman dijelom je izgrađen na
različitim historijskim izvorima, izvješta-
jima i iskazima svjedoka, a sve “činjenice”,
ranije uvučene u historiografski diskurs,
u romanu postaju jedinstveni naratorov
tekst. Konačno, time se historijski doga-
đaj pretače u književni, fikcionalni izraz
koji nas fascinira jezičkim i psihološkim
osobenostima, te odnosima likova koji su
različita porijekla, svjetonazora, religije,
socijalnog statusa, kulture, vjeroispovi-
jesti i obrazovanja.
Glavni likovi romana 28.06.1914. su
sporedne figure, obični mali ljudi “od ko-
jih se ne očekuje ništa i koji se ničemu ne
nadaju” (Topčić). Ti likovi “izvan okvi-
ra” smješteni su u epicenter historijskog
događaja, u vidokrug centralnih figura
(atentatora i žrtava atentata). Demontira-
jući uvriježeno poimanje povijesti, Zlat-
ko Topčić se umjesto na Gavrila Principa
Zlatko Topčić, 28.06.1914.; “Planjax”, Tešanj 2021.
fokusira na tragični život Maruna Mar-
kote. Topčić ispisuje mizanscen kojim se
kreću obični, a zapravo sasvim neobični
i autentični ljudi (kočijaš Miško Jakšić,
pehlivan Faruk Piraga, brijač Avdo Vre-
to i njegov sin Ekrem, glumac Milenije
Životić Solunac, prostitutka Izabela, ka-
petan Domagoj Tomić-Volarić i drugi),
diktirajući dinamiku kadrova kao iskr-
zanih slika jednog vremena.
Tom “filmskom” tehnikom uvjerljivo
prikazuje ličnosti koje potkopavaju mitove,
ideologeme, revizionističke interpretaci-
je. I dok intertekstualne sonde precizno
pozicioniraju tekst romana u odnosu na
zbilju kojom se bavi, njegova je struktura,
s druge strane, polifonijska. Glasovi likova
sudaraju se, odbijaju, prekidaju i miješa-
ju u povremeno teško razmrsive skupne
dionice: riječ je o onoj bahtinovskoj ideji
polifonije, o “karnevalskom rasturanju he-
gemonističkog poretka vladajuće kulture”,
kako ju je svojevremeno opisao Fredric
Jameson. Poenta je da antihegemonistički
prosede ovdje pritom ne klizi u priručnu
light mitologizaciju otpora dominantnim
strukturama političke i društvene moći.
Topčićevi postupci daleko su od takvog
i sličnih proznih pohoda recepcijski uta-
banim stazama. On je izrazito sklon poe-
tizaciji, koja semantički zgušnjava tekst i
traži koncentrirano čitanje. Često poseže
za situacijama i likovima izvan kanona, te
opisima tjeskobe u ljudskom biću, kombi-
nira ih s eliptičnim iskazima, fragmenti-
ranim ekskursima, preskakanjem karika
asocijativne ulančanosti: svijet Topčiće-
vog romana zaljuljan je, nekalkulabilan,
a ipak prohodan.
Mrtvo polje, naime, povremeno kao
da ipak naginje manirističkoj hipertrofiji
samosvrhovitoga diskurzivnog egzibicio-
nizma; s druge strane, njegova poetička
orijentacija promišljeno i konsekventno
proizilazi iz etičke i političke, jasno ga
odvajajući od aktualnih proznih tretma-
na mračne bosanske prošlosti.
Sarajevski atentat i Prvi svjetski rat
izazvali su nezapamćeno krvoproliće
među narodima toga doba, te ostavile traj-
ni ožiljak i kontroverzni žig na potonje
generacije. Riječ je o sukobu bez prese-
dana, sukobu koji je iza sebe ostavio mi-
lione mrtvih, nesretnih i razočaranih.
Previše je riječi u literaturi utrošeno na
okolnosti samog Velikog rata, njegove su-
dionike i trzavice među zaraćenim naro-
dima, ali ono što je ostalo urezano u me-
moriju običnog čovjeka bilo je strahovito
uniženje čovjeka i njegovog svijeta, ras-
parčanost toga nemirnog i kolonijalnog
života i tjeskoba pred pitanjima novih,
nadolazećih okolnosti.
Blizinu smrti i zjapeći bezdan pred
sobom osjetili su i Franz Ferdinand i
Marun Markota, i Sofija Chotek i Isabela
zvana Orhideja, i Gavrilo Princip i Meh-
med Mehmedbašić, kao i svi imenovani
i bezimeni ljudi okupljeni na dočeku au-
strijskog nadvojvode. Slične predosjećaje
imali su i svi drugi ljudi u širem okruže-
nju, jer je potpuno neprirodno kako je
čitav svijet bio tako spreman na rat, kao
zapeta puška, da se odmah počelo pucati
i ubijati, što znači da su pripreme za ra-
zračunavanje počele mnogo prije sarajev-
skog metka Gavrila Principa.
Kasnije interpretacije uglavnom su
bile revizionističke. Ponajprije zato jer je
taj posao posve isplativ za pojedince koji
osjećaju potrebu da djeluju nacionalno,
i da pritom lažu želeći pokazati svijetu
posebnost vlastitog kolektiva i istaknuti
svoju snalažljivost u grabežu i otimanju
onoga povijesnog trenutka koji je, prema
njihovom mišljenju, bio presudan i odlu-
čujući za cijeli svijet.
Upravo zbog toga je značajan Top-
čićev roman 28.06.1914. U njemu se ne
ideologizira i ne politizira, već se govori
o zjapećoj praznini iznevjerenih ideala
i samoubilačkoj želji da se učini nešto
za sebe u smutnom vremenu ideoloških
previranja. Dvojba Topčićevih likova nije
u tome kako se istaknuti u patriotskom
zvjerinjaku, već se svodi na sljedeće: da
li umrijeti za života, ili vazda živjeti u
smrti? Zbog svega toga, Topčić i njegov
roman zaslužuju nagradu “25. novembar”
za knjigu godine, nagradu koja je literar-
na paradigma bosanskohercegovačke dr-
žavnosti.  n
STAV 25/11/2022 15
 25. NOVEMBAR – DAN DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

Književnik Zlatko Topčić, dobitnik Nagrade

“25. novembar” za knjigu godine

PISCIMA JE JEZIK DOMOVINA,

ONI SU UVIJEK U PRVIM
PATRIOTSKIM REDOVIMA
Roman 28.6.1914. smatram svojim životnim djelom, knjigom u kojoj sam najpotpunije ostvario svoju
poetiku. Roman o jednom od najznačajnijih datuma u historiji svijeta, o Sarajevskom atentatu, čiji
pucnji, ako pravilno razumijemo jednu nit koja ih spaja kroz vrijeme, još uvijek odjekuju svijetom i našim
životima. U njemu, preplićući fikciju i fakciju, dokumentarno s pseudodokumentarnim, obrađujem
mnoge potpuno nepoznate i kontroverzne pojave i događaje koji su nas presudno oblikovali kao narod.
Razgovarao: Nedim HASIĆ na okupiranoj Grbavici, odvođen u logor TOPČIĆ: Imao sam sretno djetinjstvo;
Kula i u živi štit. Pedeset godina ranije onako kako nam se naknadno, protekom
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ
(1943) njegov otac Zaim (1920–1990) to- vremena i nakon mnogo godina, možda sve

Z
latko Topčić ovogodišnji je do-
bitnik Nagrade “25. novembar”
za knjigu godine. “Sretan sam.
Isti dan mi sin Kerim magistrira
i jave mi da sam dobitnik nagrade”, kaže
na početku razgovora za Stav ovaj bosan-
skohercegovački pisac i scenarista koji je
rođen u Sarajevu 30. aprila 1955. godine.
Sin je pisca Zaima Topčića i Naile Seli-
mić. Njegovi literarni počeci vezani su za
pisanje kriminalističkih romana i nove-
la, koje je objavljivao pod pseudonimom
Gold Taucher.
Diplomirani pravnik, bio je pokretač,
glavni i odgovorni urednik lista za knji-
ževnost Slovo, jedan je od osnivača Druš-
tva pisaca Bosne i Hercegovine, njegov
prvi generalni sekretar. Bio je direktor
Kamernog teatra 55, Televizije Sarajevo
i Biblioteke Sarajeva.
Njegove drame igrane su u bosanskoher-
cegovačkim i međunarodnim teatrima, a
autor je i devet romana. Napisao je neko-
liko radijskih drama, producirao više od
četrdeset pozorišnih predstava, a neke od
najpoznatijih jesu Žaba i Helverova noć.
Djela su mu prevođena na dvanaest je-
zika, a priče i drame su mu uvrštene u
nekoliko domaćih i inozemnih antolo-
gija. Napisao je scenarije za četiri doku-
mentarna filma, a scenarista je filmova
Remake i Ostavljeni.
Živi u Sarajevu, na Grbavici, sa
suprugom Amelom, s kojom ima sina
Kerima. Godine 1993. biva zarobljen
kom Drugog svjetskog rata kao komuni-
sta biva zarobljen u logoru Jasenovac. Nji-
hove su sudbine bile tema filma Remake.
STAV: Zanima me Vaše odrastanje, kako
je izgledalo Vaše djetinjstvo, čime ste se
zanimali, šta Vas je najviše interesiralo u
tim ranim danima?
čini boljim nego što je zaista bilo. Pohra-
njujemo samo lijepe slike, ostale se valjda
potiru – tako opstajemo, samo tako život
pobjeđuje. Imali smo svega manje nego
sada, ali nismo imali mogućnost poređe-
nja, niti smo znali da nešto bolje uopće
postoji – pa onda nemate za čim da uzdi-
šete i zato u svemu prepoznajete ljepotu
i vrijednost.
Djetinjstvo na Marindvoru, maha-
li u centru Sarajeva: skakanje nad
ambisom novogradnji kao ogleda-
nje dječačke hrabrosti, svakodnevno
iskušavanje u školskim tučama koje
su izvjesne kao ručak i večera, igra-
nje fudbala u marindvorskim dvori-
štima koja su brusila naše vještine do
perfekcije, jer ako šut nije savršeno
precizan, lopta umjesto u golu završi
pola metra iznad, u Berkinom prozoru
ili Saninoj supi, a fudbal biva vraćen u
kriškama, kao lubenica... Iz deset po-
kušaja, osam pogodaka u prečku štange
za klofanje ćilima...
Ljetovanja s rajom u Podacama, turni-
ri u malom fudbalu, najbolji strijelac i
igrač turnira s “Adidasovom” trenerkom
kao zasluženom nagradom... Poziv da
dođem u FK “Sarajevo”, treninzi sta-
rijih juniora usklađeni sa školom, po-
nuda da potpišem prvi ugovor i očeva
zabrana, koju sam jedva dočekao kao ne-
premostivu i spasonosnu prepreku, jer
da sam imao dovoljno strasti koliko je
potrebno za uspjeh, ili da mi život nije
nudio drugi izbor, niko me ne bi mogao

16 25/11/2022 STAV
zaustaviti u naumu. Ovako, odgovornost
je pripala ocu, a meni je ostao uzdah za
propuštenim mogućnostima...
STAV: Imali ste tu privilegiju odrastati s
ocem koji je bio poznati pisac. Čemu vas je
učio Zaim Topčić, o čemu ste razgovarali?
TOPČIĆ: Odrastao sam među knjigama.
Uvijek sam čitao mnogo izvan lektire –
manje-više dosadne i ideološke, pa se pi-
tate ko li je proglašava takvom i njom ra-
stjeruje mladu publiku, sve do današnjeg
dana! – pa sam, dok je moja generacija či-
tala Prežihova Voranca, Ćosića i napamet
učila Gorski vijenac, vrlo rano otkrio, re-
cimo, hispanoameričku književnost i sva
ta čuda, od Borgesa do Huana Rulfa. Moj
otac Zaim Topčić autor je, između ostalog,
jako dobrog historijskog romana Zemlja
heretika – evo, ove godine je pola vijeka
od njenog objavljivanja u “Svjetlosti”, a
nikako da dođe na svoj red u ediciji “Sto
knjiga bošnjačke književnosti”.
STAV: Zašto nije došao na red?
TOPČIĆ: Otac je predviđen u ediciji, mi-
slim, u 22. kolu. Ta je edicija stvar od na-
cionalnog značaja, ali, evo, prošlo je već
nekoliko godina, a nije izašla nijedna knji-
ga. Kao dojučerašnji direktor JU Bibliote-
ka Sarajeva, znam da ima ljudi koji traže
tu knjigu, uglavnom studenti i profesori.
Izašla prije tačno 50 godina i jednostavno
je više nema, osim poneki primjer na in-
ternetu. Napravio sam nekoliko reprinta.
Predlagano mi je da je ponovo izdamo u
privatnom aranžmanu, ali nisam htio jer
mislim da je snažnije kada knjiga izađe u
okviru jedne takve reprezentativne edici-
je. Ima nekih inicijativa i naznaka da će
to sve na sebe preuzeti Bošnjački institut.
STAV: Vratimo se Zemlji heretika.
TOPČIĆ: Šezdesetih, pa onda i ranih se-
damdesetih, možda i kao diskretna reakcija
na Maspok u Hrvatskoj i liberale u Srbiji
(nota bene! – tadašnji unutrašnji neprijate-
lji Savka, Gotovac i Tripalo i družina oko
Latinke Perović i Marka Nikezića poka-
zaše se krvavih devedesetih kao najčasni-
ji među svojima!), u Bosni se javljalo ne-
koliko značajnih identitetskih djela koja
su zborila o bosanskoj medievali i njenoj
historiji i državnosti, među kojima je i
roman Zemlja heretika, saga o Stjepanu II
Kotromaniću i bosanskim bogumilima...
Neću dramatizirati progone, ali mnogo
godina kasnije, objasnit će nam se razlo-
zi zbog kojih su se tada događali partijski
sastanci do dugo u noć...
Otac nas je nastojao zaštititi od svih ga-
dosti koje su mu se dešavale i od tajne za-
što je godinu dana bio bez posla u siste-
mu u kojem je to bilo gotovo nemoguće,
ali kroz maglu sam osjećao odjeke nekih
čudnih i nerazumljivih zbivanja kojima,
baš kao ni on, nisam bio dorastao... Spasi-
lo ga je to što je ipak bio prvoborac i član
Partije onda kada je to vodilo u Belediju
i Jasenovac. Bio je nacionalno osviješten
komunista. On mi je prenio ljubav pre-
ma historiji Bosne pa mi je otud odavno
bilo jasno koje je naše pravo etničko ime.
Eno, u mojoj prvoj drami Kolaps, koja je
objavljena i kao knjiga, ja narod kojem
pripadam – crno na bijelo – imenujem
Bošnjacima! Bila je to davna 1985. godina,
nigdje ni spomena tog imena! Na Ilidži
danas jedna ulica nosi ime moga oca ko-
jeg se u javnosti spomene svaki put kada
se tamo sudare auti.
STAV: Šta znači nacionalno osviješteni
komunista?
STAV 25/11/2022 17
 25. NOVEMBAR – DAN DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

TOPČIĆ: To znači da se moj otac nikada

nije izjašnjavao ni kao Srbin ni kao Hr-
vat, nego je, ako već nije mogao biti ono
što jeste, ostao neopredijeljen. Znam šta
nisam, pa možda nekada dođu druga vre-
mena kada ću moći biti što jesam. I da-
nas se u okruženju blagonaklonije gleda
na izjašnjenje da ste musliman ili Mu-
sliman nego Bošnjak, jer cilj je bio da te
imenom odvoje od pojma o zemlji, kao
da ti pritom spočitavaju da, ako si Boš-
njak, polažeš veće pravo na ovu zemlju,
što je besmisleno, jer mi smo svi ovdje –
donedavno, ali ipak dovoljno davno da
se organizirano zaboravi! – bili Bošnjaci
muslimani, pravoslavci, katolici... pa ako
su ostali, agitiranjem i mudrim strategi-
jama, u ireverzibilnom procesu prigrlili
drugi identitet, neka nam ne zamjere i ne
odriču pravo što smo mu mi ostali vjerni.
Otac mi je prenio ogromnu ljubav prema
srednjovjekovnoj Bosni pa sam pod nje-
govim utjecajem napisao roman Kulin, pa
onda i dramu Kulin ban, koja je izvedena
u ratu u Zenici.
Zapravo, bila je to prva radiodrama kojom
sam pobijedio 1989. na anonimnom kon-
kursu Radija Sarajevo, u povodu osam-
stote godišnjice Povelje Kulina bana, kao
moj kreativni revolt zbog prešućivanja
tog događaja. Ali tu predstavu nisam us-
pio tada pogledati. Nisam mogao stići na
premijeru jer su jaja, krompir i ostale na-
mirnice upravo prolazile kroz objekat DB
i naravno imale prioritet pa sam se vratio.
Tekst sam u Zenicu, sjećam se, poslao pre-
ko Jovana Divjaka.

STAV: Je li vas otac “učio pisati”, je li Vam

“usadio književnost”?
TOPČIĆ: Naši književni ukusi su se dosta
razlikovali. Podržao je moje prve književ-
ne pokušaje, ali ne i “zastranjivanje” kada
sam počeo pisati krimi priče i romane pod
pseudonimom Gold Taucher u petparačkim
izdanjima, od sarajevskih do zagrebačkih
i novosadskih... Moj triler Chiversov roman
objavljen je u izdanju Vjesnika i prodavao
se po trafikama u nevjerovatnom tiražu i s
još nevjerovatnijim honorarom, o kakvom
sada ne mogu ni sanjati.
Nakon jednog razočarenja prestao sam
pisati krimiće, ali sve nam se događa s
nekim razlogom i 1982. godine iz štam-
pe, uz velike pohvale kritike, u Veselinu
Masleši, uz Svjetlost, najvećeg našeg izda-
vača, izlazi moja prva knjiga priča Životno
pitanje, i to u glavnoj biblioteci Savreme-
nici, zajedno s prvom Karahasanovom i
petom knjigom Vitomira Lukića. Od tada
pokušavam da se naviknem na male tiraže
i još manje honorare. Godinu ranije, priča
iz te zbirke Ljubavno pismo pobjeđuje na
općejugoslavenskom anonimnom kon-
kursu Oslobođenja za nagradu Ivo Andrić
jednoglasnom odlukom petočlanog žiri-
ja, ali mi je isti odmah oduzima kada sa-
znaje ime autora.
Doista, javnosti bi bilo teško objasniti da
je pošteno pobijedio sin jednog od čla-
nova žirija i da otac fakat nije znao da je
njegov sin poslao priču pod šifrom. Uo-
stalom, Partija je tih dana baš krenula
u obračun s nepotizmom i trebao joj je
dobar primjer. Da mi umanji tugu zbog
nepravde, koja će me puno puta pratiti u
životu, otac je rekao da sam dobio – iz-
gubio! – treću nagradu, ali punu istinu
mi je, mnogo godina kasnije, otkrio je-
dan od članova žirija – Nenad Radano-
vić. Djelomično me je utješio uvršćujući
tu priču najmlađeg autora u svoju strogu
Antologiju bosanskohercegovačke priče, koja
je prevedena na engleski.
STAV: Vaš je otac bio zatočen u Jasenov-
cu. Kako je pričao o Jasenovcu i svojim
komunističkim danima?
TOPČIĆ: Otac nije govorio o svojim ja-
senovačkim danima i sve što znam saznao
sam iz njegovih knjiga koje su opsesivno
varirale tu temu. Tek kasnije sam ga mo-
gao shvatiti. Svakog 15. jula u nesanici je
provodio noć na balkonu da bi mi, neko-
liko godina pred smrt, kada se njegova
nesanica podudarila s mojom, otkrio kako
su ga tog datuma odveli na strijeljanje, da
bi iz nekog razloga – za koji samo vjernici
imaju objašnjenje! – ustaše prestale s likvi-
dacijama baš kada je on došao po svoj dio
smrti. Ima jedna scena u filmu Remake
koja prikazuje tu situaciju... Čudo se zao-
kružuje 15. jula 1990, kada zaista umire, u
vrijeme slatkih zabluda kojima je robovao

18 25/11/2022 STAV
 ulaznice ni zabranjivati vjerske obrede,
nego ću na obali jezera napraviti kuću od
kamena i kiseliti noge u Trebižatu, onako
kako je Zaim-beg uživao do stote, pućka-
jući škiju sve dok mu bradu ne bi ofrljila
žar na uglu usana.
STAV: Je li brak vaših roditelja bio sudar
svjetova – begovica i uvjereni komunista?
TOPČIĆ: Ma ne, to je bila velika ljubav
koja je nadvladala klasne razlike. Da, moj
je otac bio komunista – još tačnije anti-
fašista – odnoseći se prema Titu i Partiji
na onaj način na koji se vjernici odnose
prema Bogu. Dobro – pretjerujem, ali ne
puno! Nama to danas može izgledati smi-
ješno. Bile su to zapravo unekoliko slične
civilizacijske, općeljudske vrijednosti, jed-
nakost i bratstvo među ljudima – pa zar
to ne nalažu sve religije? Druga je stvar
u šta se to prometnulo. To je bila jedna
veoma plemenita utopija, koja je, među-
tim, skupo plaćena. Utopija koja je veoma
do posljednjeg daha... Eto, dvije situaci- daleko od stvarnog života. To su bili isti
je koje djeluju kao književna ili filmska zanesenjaci kakvi su bili oni naši momci
konstrukcija, a koje je namislio majstor koji su patikama 1992. godine krenuli sr-
život! Kao da su decenije između tih da- cem na tenkove.
tuma bile samo životno doigravanje, po-
klonjeni play off. STAV: Uporedite mi ta dva vremena, šta
je u ono doba trebalo da se izda knjiga,
STAV: Vaša je majka bila kćerka ugledni- a šta danas? Kako je tada izgledala po-
ka, Vašeg je dede bilo pola Hercegovine? traga za novcem?
TOPČIĆ: Moja majka Naila bila je unuka TOPČIĆ: Bilo je to vrijeme koje je zna-
Zaim-bega Selimića, vakifa, dobrotvora i lo vrijednosti i stroge procedure, ruko-
zemljoposjednika, vlasnika vodopada Kra- pisi su se pomno birali i slali na recen-
vice, možda najljepše destinacije u našoj zije nepoznatim ljudima koje su plaćali
zemlji. Bio je, kažu, skroman i plemenit izdavači, a ne autori, i nisu bile apriori
čovjek, pa kada je obnovio džamiju na Ža- afirmativne. Predate rukopis u proljeće
bljaku, nije htio da se, mimo običaja, nje- i strepite do jeseni, iščekujući sud ljutih
govo ime ukleše u kamenu. O tome sam recenzenata i konačnu odluku urednika
pisao u svom romanu Završna riječ, koji koji su se i krili od bijesa mediokriteta
je imao više izdanja u Hrvatskoj, Bosni nekim uređivačkim odborima. Tiraži su
i Belgiji, a donio mi je nagrade Skender bili nešto veći, od hiljadu primjeraka pa
Kulenović i Kaimijinu nagradu za najbolju naviše, i mogli ste knjige domaćih autora
knjigu 2011/2012. godine. Poslije rata, vidjeti ravnopravno u izlozima knjižara,
sva ta plodna zemlja puna bajama, smo- a ne, kao danas, skrivene u zidovima, na-
kava i zlatnog grožđa nacionalizirana je u slonjene hrbatima jedne na druge, kao da
agrarnoj reformi, u novoj fazi procesa ra- netaknute kunjaju. Kada sam svoju knjigu
zvlašćivanja Bošnjaka, ali ako ikada dođe ugledao u izlogu Svjetlosti u Titovoj, kod
do restitucije, neću turistima naplaćivati čuvenog knjižara Stipe Vilića i, pogotovo,
Otac nas je nastojao zaštititi od svih gadosti koje su mu se
dešavale i od tajne zašto je godinu dana bio bez posla u
sistemu u kojem je to bilo gotovo nemoguće, ali kroz maglu
sam osjećao odjeke nekih čudnih i nerazumljivih zbivanja
kojima, baš kao ni on, nisam bio dorastao... Spasilo ga je
to što je ipak bio prvoborac i član Partije onda kada je to
vodilo u Belediju i Jasenovac. Bio je nacionalno osviješten
komunista. On mi je prenio ljubav prema historiji Bosne pa
mi je otud odavno bilo jasno koje je naše pravo etničko ime.
kada me je on oslovio imenom, znao sam
da sam definitivno postao pisac – zamalo
pa književnik! – i da povratka i uzmaka
više nema. Proveo sam u Stipinoj knjiža-
ri mnoge dane, čitajući periodiku ili nove
knjige, prebacujući kao roda težinu s jedne
na drugu nogu.
STAV: U čemu je razlika između pisca i
književnika?
TOPČIĆ: Nedavno sam na Facebooku
objavio post na tu temu, praveći distinkciju
između pojmova koji su naizgled sinonimi.
Jedno su pisci, a drugo su književnici.
Pisci su intelektualni proleteri, rudari za-
tvorenih majdana, opća mjesta bez tijela i
imena, trudbenici u znoju lica svoga, ne-
poznati, nepriznati i nepročitani. Znamo
sve njihove slabosti i o njima bez straha
pričamo viceve za koje tvrdimo da su aneg-
dote. Obični su i veoma liče na svakog od
nas. Znaju praviti gluposti poput djece.
Obraćamo im se s ti, ne zato što su nam
bliski nego iz straha da se jednoga dana i
oni ne iščile u književnike. Oni su N.N.
Književnici su, međutim, namrgođeni
nosači identiteta, savjest društva, svjedoci
vremena, oni su naše zastave pale na pola
koplja. Na današnji dan... rođen je... ne,
nego je umro... najveći među nama mali-
ma... i tako dalje.
Oni zure s novčanica velikih apoena, po
njima se zovu aleje i široki bulevari, savi-
jeni su pod bremenom koji nose na neja-
kim svojim plećima. Oko njih se gloži ne-
uki puk i vode podrobni ratovi, za njihovu
naklonost se bore tumači smrti. Književ-
nici su inženjeri ljudskih duša, najdublji
izraz naših postignuća, oni su argumenti
pokoljenjima koja lutaju njihovim stopa-
ma. Oni su naše jasne upute, naša nadah-
nuća! Možda su nekada i bili pisci, ali su
greškom iščilili u leptire. Na vrhuncu, i
iza smrti, postali su poznati, priznati i ne-
pročitani. Eno ih! Na svakom većem trgu
biste su književničke, izlivene u blistavoj
bronzi, po kojima kakaju nezahvalne ptice.
Eto... etablirane, okoštale veličine među
kojima zaista ima velikana, ali i onih koji
su se na postamente popeli političkim loj-
trama. Nauštrb pravih a skrajnutih. Evo,
recimo, Derviš Sušić, nesporna književ-
na veličina! Ali dozvolio je sebi jednu
malu ljudsku slabost koju naša čaršija ne
može da mu oprosti, a oprostila je mno-
gima puno više i puno gore. Skoro da mi
je manje sporna knjiga koliko su moralno
dvojbeni motivi da je napiše.
STAV: Parergon?
TOPČIĆ: Da. Knjiga na koju je, možda s
razlogom, pao zaborav, ali kao da je anate-
ma bačena i na njegova ostala djela po ko-
jima je zaista veliki. Taj Parergon! Majstor,
i kada griješi – a kazao je tamo i poneku
STAV 25/11/2022 19
 25. NOVEMBAR – DAN DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

zdravu riječ! – čini to sa stilom. Knjiga za
koju treba poznavati kontekst da bi je se
razumjelo. Nije to ništa novo čime smo
zatečeni, to da se traži ravnoteža u grije-
sima, kao što se danas, poslije ovog rata,
traži i nudi ravnoteža u krivici – u svjetlu
podatka da 82 posto civilnih žrtava čine
Bošnjaci! – da se sve pravedno poravna i
podijeli na ravne časti, kao zalog buduć-
nosti. Tako je i on uradio domaću partij-
sku zadaću i odrađivao svoje sinekure,
meo ispred svojih vrata u situaciji kada
je Partija krenula u obračun sa srpskim i
hrvatskim nacionalizmom, pa, eto, red je
da se spomene tronožac, a ko će to bolje
od člana CKSKBiH?!
STAV: Kako su izgledali književni krugo-
vi u predratno doba? S kim ste se dru-
žili, ko su bili privilegovani, o čemu se
razgovaralo?
TOPČIĆ: Dakako, bilo je i tada književ-
nog bofla i protekcija, klanova i jaranskih
kritika, kao što će ih uvijek biti. Nisam od
onih koji, uzdišući za mladošću, idealizi-
raju ta vremena. Pisci su tada bili književ-
nici, društveno-politički radnici kojima je,
ako nisu imali pametnijeg posla u nekoj
budžetskoj ustanovi, samoupravno druš-
tvo njegovalo iluzije o važnosti boemšti-
ne i davalo dvosobne stanove, a slikarima
ateljee u potkrovlju.
Najpodobnijima su se svečano obilježa-
vale godišnjice rođenja i obljetnice prvih
književnih pokušaja, a mnogi nebrušeni
talenti iz provincije preskočiše nas Saraj-
lije i useliše u udobne kadrovske stanove.
Profesori s Filozofskog fakulteta bijahu
posebno na visokoj cijeni i redom su do-
bivali Šestoaprilske nagrade nakon deset
godina staža, isto onako kako su radnici
za jubileje vjernosti dobijali ruske satove
s ugraviranom posvetom. A mnogi među
njima žestoko i gorko uzvratiše ovom gra-
du, koji je oduvijek više cijenio tuđe nego
svoje, koje ionako ima na svojoj strani! Eno
ih kako iz daleka uzdišu nad onim Saraje-
vom, zgražavajući se nad ovim Sarajevom,
s nekim novim ljudima i običajima i na-
vikama, sasvim drukčijim i gorim, zabo-
ravljajući otkud su onomad došli, kao da
su oni koji su se popeli na prvo ili sedmo
brdo, sve odreda bili ljubitelji bijelog ba-
leta, lijepe književnosti, konceptualne um-
jetnosti i Ars Aevija. Sarajlija se ne postaje
samo rođenjem, nego opredjeljenjem i od-
branom, niti prestaje odlaskom i smrću,
nego psovkom i izdajom.
STAV: Da li je iko od njih dao naslutiti ma-
kar naznake horora koji nas čeka?
TOPČIĆ: Piscima je jezik domovina. Oni
su uvijek u prvim patriotskim redovima,
a mnogi su i profesionalni nacionalisti
u čijem su se unosnom statusu i sudbini
ogledale i nadgoranjavale velike nacije i
nebeski narodi. Godišnje skupštine Udru-
ženja književnika bile su posebno medijski
atraktivne pa su najambiciozniji autori od
ranih sati zauzimali mjesta u prvom redu,
nadohvat kamera. Zauzimali su poze koje
ćemo sutra gledati na slikama u Oslobođe-
nju, a ambiciozniji među njima bi uvijek
nastojali nekim ekscesom skrenuti pažnju
na svoj lik i djelo.
Vodilo se strogo računa o nacionalnoj struk-
turi laureata, više nego o njihovom djelu,
tako da nijedna nacija ne bude zakinuta
za klasika. U duhanskim i alkoholnim is-
parenjima dadoše mnogi oduška nacional-
noj ugroženosti, navodeći svoj primjer kao
najupečatljiviji, pa mnogi zaslužiše sineku-
re i udobne kadrovske stanove u zamjenu
za relativnu političku korektnost koja će
se, međutim, preobratiti u prvim iskuše-
njima. Trebalo bi otvoriti dosjee UDBE,
napraviti među piscima lustraciju, pa pro-
čitati zapisnike književnih žbira koji su
kroz mahmurluk nastojali rekonstruirati
i tumačiti kafanske polemike.
Bilo je zanimljivo iz prikrajka slušati aneg-
dote najžovijalnijih među bohemskim pis-
cima, ali docnije u njihovim knjigama više
nisam nalazio ni tragove duhovitosti koju
su zastupali po kafanama, kao da su svo-
ju besmrtnost ipak shvatali preozbiljno.
Uočio sam, međutim, kako je bilo opasno
napuštati to društvo, makar na trenutak
i u velikoj nuždi, jer bi se sažete ocjene
njihovog djelca u očima oni koji su ostali
kretale u rasponu od načitan a bez dara do
darovit a nepismen.
Samo mi rođeni u ovom gradu nikada ni-
smo imali zemljake na uredničkim pozi-
cijama u izdavačkim kućama ni na televi-
ziji, pa nam se povrh svega narugaše kao
Sarajlijicama. Otvarao je ovaj dobri i na-
ivni grad uvijek širom vrata, davao krov
nad glavom i kitio kolajnama svakog ep-
skog šumnjaka.
STAV: Je li Sarajlijica ultimativna uvreda
za Sarajliju?
TOPČIĆ: Sarajevo je uvijek bilo široko
otvoreno i naivno dočekivalo nebrušene
talente iz kojekakvih vukojebina. I od-
mah su, kao podstanari, dobijali stanove
i sinekure. Ta blesava otvorenost Sarajeva
pokazala se njegovom slabošću. Skoro-
jevići su je takvom doživljavali pa su se,
dok su oštrili instinkte na putu do ško-
le pješačeći sedam kilometara, uznosili
svojim sarajevskim postignućima pred
nama kojima je sve bilo lako i nadohvat. I
danas psuju grad koji im je sve dao. Oko
mene se Sarajevo ne treba truditi, mene
ionako ima na svojoj strani. Ali njih tre-
ba obasipati kolajnama, pažnjom, kvadra-
tima... boreći se za ljubav koja će ostati
neuzvraćena.
STAV: Počele su pripreme za snimanje
filma o Prijedoru za koji ste napisali sce-
narij. O čemu govore Trake?
TOPČIĆ: Kao čovjek i pisac koji je opse-
sivno posvećen njegovanju kulture sjeća-
nja na agresiju protiv Bosne, napisao sam
scenarij i pokrenuo projekt Trake, o trage-
diji Prijedora, koji je podržan i ocijenjen
maksimalnim ocjenama, prvorangiran na
konkursima Fondacije za kinematografiju
FBiH i Ministarstva kulture i sporta Kan-
tona Sarajevo. S pravom očekujem da će
i finansijska podrška u narednim fazama
biti na tom nivou. Projekti od nacional-
nog značaja u susjedstvu i komšiluku ima-
ju posebne fondove i izdašna budžetska
finansiranja, a ovdje to uglavnom ide na
mišiće i na individualnu energiju. Duboko
vjerujem u ovu priču, siguran da će imati i
gledatelje i komercijalni interes bez obzi-
ra na tešku temu, kao što je imao i Rema-
ke, najgledaniji poslijeratni domaći film.
STAV: Kazali ste mi da je pisanje, posebno
o ratu, dio terapije ka ozdravljenju. Jesu
li i Trake dio terapije?
TOPČIĆ: Biram teške, rizične teme. Kada
sam bio u živom štitu u Ozrenskoj ulici za
Božić ‘92, i potjerali nas tamo gdje oni nisu
smjeli ni nos pomoliti, vidio sam kako ljudi
padaju mrtvi oko mene. Bogu smo najbliži
kada nas obaspe strah od smrti. Remake je
neljubazno saopštena istina, udara u glavu
i bit, nije dizajniran za žirije festivala, iako
je pobijedio na četiri. Svijet smo obišli s

I danas se u okruženju blagonaklonije gleda na izjašnjenje da ste musliman ili Musliman nego
Bošnjak, jer cilj je bio da te imenom odvoje od pojma o zemlji, kao da ti pritom spočitavaju da, ako
si Bošnjak, polažeš veće pravo na ovu zemlju, što je besmisleno, jer mi smo svi ovdje – donedavno,
ali ipak dovoljno davno da se organizirano zaboravi! – bili Bošnjaci muslimani, pravoslavci,
katolici... pa ako su ostali, agitiranjem i mudrim strategijama, u ireverzibilnom procesu prigrlili
drugi identitet, neka nam ne zamjere i ne odriču pravo što smo mu mi ostali vjerni.

20 25/11/2022 STAV

Remakeom i u razgovorima s publikom na-
kon projekcija sam se uvjerio da je mnogima
tek tada postalo jasno šta se ovdje desilo.
Zato su važne Trake, zato je priča o Prije-
doru važna jer nigdje, osim u Srebrenici,
nije iskazana sva ta puna lepeza zločina, fa-
šističkih načina i metoda ubijanja kakva je
iskazana u Prijedoru. Jedan mali Prijedor,
a 3.176 ubijenih! 102 ubijene djece. Logo-
ri Omarska, Manjača, Keraterm..., Toma-
šica, u kojoj žitka glina mumificira leševe,
kao da su od jučer. Bijele trake. Elitocid.
O tome ja pričam u svom scenariju. O le-
gendarnom doktoru Esi Sadikoviću, o he-
roju Slavku Ećimoviću, o uglednicima i
intelektualcima koji su prvi likvidirani,
o dvjesto fudbalera prijedorskih klubova
koje su pobili njihovi suigrači. O ljudima
koji su preživjeli logore i nisu nađeni u ja-
mama samo zato što spasonosno nisu stigli
završiti fakultete i visoke škole.
STAV: Kako i zašto ste ostali na okupi-
ranoj Grbavici, je li bilo šanse da prebje-
gnete? Kako su izgledali susreti s kom-
šijama, kada ste se najviše prepali, kada
ste se pozdravili sa životom? Sretnete li
danas nekoga s druge strane? Kako se
bilo vratiti nakon svega?
TOPČIĆ: Svoja grbavička ratna iskustva
opisao sam u revidiranom izdanju romana
28.6.1914. Dakle, tek tri decenije kasnije
sam smogao snage da to zlo, taj užas, poku-
šam umjetnički artikulirati, pripisujući ga
drugom vremenu. Sve je bilo predvidivo, a
ipak nam se desilo iznenada i u nevjerici.
Grbavica je blokirana na svim punktovi-
ma i ja sam tek tada shvatio da okruženje
čine zgrade u kojima su stanovala vojna
lica. Gledaš kako ljudi preko noći navlače
nove maske, ili ih skidaju, a dojučerašnje
komšije, prvoborci i partizani sa spome-
nicama se vraćaju u 1944. godinu, kada
ih je Tito masovno amnestirao i umjesto
kokardi na čelo im stavio petokrake zvi-
jezde, kao da je ideologija modni detalj.
Počinju pretresi stanova, možda objek-
tivno ne najgori period, ali još si zatečen
i nespreman, a ta te manja zla vakciniraju
za puno veća koja slijede, pa si otporan i
imun. Zatim, na vijestima čujem pozive
iz Kamernog teatra 55 da se javim jer po-
činju probe za predstavu Kako Musa dere
jarca, tekst koji sam Gradimiru Gojeru
ostavio na kancelarijskom stolu desetak
dana uoči rata. Biti Bošnjak na Grbavici
– tada je značilo biti na slobodnom odstre-
lu svakom seljačiću koji prvi put kroči na
asfalt, a povrh biti Bošnjak i pisac kojem
se priprema predstava prijetećeg naslova
u Alijinom pozorištu – onda ste sigurno u
velikoj nevolji i samo vas samo čudo može
izbaviti. Veliko čudo, koje se, međutim,
desilo, uprkos tolikim bezizlaznim situ-
acijama iz kojih izlaziš neokrznut, pa ta-
što pomisliš da si dio neke dublje nakane.
Tada se zareknem i obećam da ću, ako mi
se usliše molitve koje znam iz Derviša i
smrti, sav preostali život posvetiti svjedo-
čenju zlu. Moje opsesivno bavljenje tom
temom je ispunjenje tog obećanja. Ja sam,
eto, zaista čovjek od riječi!
Nemam živce da slušam demagogiju a la
ko nas to zavadi?!, šta nam je ovo trebalo?! i
svi su pucali i činili zločine!. U meni takvi
nemaju tolerantnog sagovornika. Nakon
rata, s gađenjem sam se vratio u svoj opu-
stošeni stan i sjeo na hladan pod, spreman
da u četrdesetoj krenem ponovo i bez ičeg,
samo s ovo nešto slika u glavi i s guščijim
perom u rukama, jedinom mojom imovi-
nom koju mi niko ne može oteti ni zapaliti.
STAV: Zašto 28.6.1914. smatrate svojim
životnim djelom?
TOPČIĆ: Roman 28.6.1914. smatram
svojim životnim djelom, knjigom u kojoj
sam najpotpunije ostvario svoju poetiku.
Roman o jednom od najznačajnijih datu-
ma u historiji svijeta, o Sarajevskom aten-
tatu, čiji pucnji, ako pravilno razumijemo
jednu nit koja ih spaja kroz vrijeme, još
uvijek odjekuju svijetom i našim životi-
ma. U njemu, preplićući fikciju i fakciju,
dokumentarno s pseudodokumentarnim,
obrađujem mnoge potpuno nepoznate i
kontroverzne pojave i događaje koji su nas
presudno oblikovali kao narod. Zapravo,
to je roman o Sarajevu i teškom usudu koji
ga prati, gradu slavnom po nesrećama ne-
srazmjerno većim od njega.
STAV: Nevjerovatna je i vrlo simpatična či-
njenica da je vaša vjerovatno najpoznatija
i sigurno najprodavanija knjiga biografija
Safeta Sušića?
TOPČIĆ: Knjiga o Safetu Sušiću je jedina
knjiga koju sam napisao po narudžbi. Da,
može se pisati po narudžbi, kao što narudž-
bom svijet dobi tolika velika djela... Ne vje-
rujem u božanska nadahnuća, niti pisce kao
božanske amedije kroz koje progovara... Ne-
što u sebi nosite, nešto možete ili ne možete.
Nema banalnih tema, postoje samo banalni
načini. Iz vizure nekoga ko je uobražavao da
može postati veliki fudbaler pisao sam o ne-
kom ko je to zaista bio. Jedan sam od onih
koji nije propuštao utakmice na Koševu, u
vremenskom rasponu od 1967, kada Saraje-
vo igra s Manchester Unitedom (0:0. i 1:2) sve
do rata ‘92. Hobi je to moj – kao što je neko
numizmatičar ili skuplja poštanske marke...
Međutim, više ne idem na utakmice, pratim
samo reprezentaciju i mečeve klubova u ko-
jima igra Džeko – jedini koji Sušićev status
može dovesti u pitanje. Mnogi nakon Safeta
Sušića su igrali za veće klubove, osvajali zna-
čajnije trofeje i potpisivali unosnije ugovore,
ali niko s ovih prostora nije mu bio, i neće
zadugo, biti ravan u fudbalskoj vještini. On
je gotovo sam pobjeđivao najveće fudbalske
reprezentacije, igrajući se sa suparnicima
kao s djecom, ili kako kaže: Mogao sam isto
što i Messi, ali jednom mjesečno, a on svaki dan.
Ta romansirana biografija govori o jed-
nom minulom vremenu i minuloj državi
kada su njegovi podvizi uveliko nadila-
zili banalnost jedne igre. Jedno poglavlje
opisuje scenu u kasarni u Derventi kada
Safet Sušić svjetskim prvacima Argentini
u Beogradu daje tri gola i različit doživljaj
tog podviga koji će se, međutim, podrob-
no objasniti deceniju kasnije.  n
STAV 25/11/2022 21
 25. NOVEMBAR – DAN DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

Bošnjački velikan

HAMDIJA ĆEMERLIĆ, OD
ZAVNOBIH-A DO FAKULTETA
ISLAMSKIH NAUKA
Akademik Hamdija Ćemerlić bio je među onima koji su utemeljili modernu bosansku državu 25.
novembra 1943. godine. Bio je član ZAVNOBiH-a i učesnik zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu 29.
novembra 1943. godine. Bio je i prvi povjerenik ZAVNOBiH-a za pravosuđe i prvi ministar pravosuđa
države Bosne i Hercegovine. Svih se političkih dužnosti ostavio osnivanjem Pravnog fakulteta u
Sarajevu 1946. godine, čiji je bio matičar, profesor i dekan dugi niz godina, a bio je idejni osnivač
i prvi dekan Islamskog teološkog fakulteta, današnjeg Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu.
Piše: Nedim HASIĆ Aktivno je učestvovao u priprema- kulturnoj i obrazovnoj zaostalosti našeg
ma održavanja ZAVNOBiH-a i Drugog svijeta, a posebno njegovog najvišeg sloja.

I
dan-danas se prepričava, postala je
štaviše skoro pa urbani mit kolumna
jednog ovdašnjeg scenariste povo-
dom 25. novembra, Dana državnosti
Bosne i Hercegovine. Jasno, i dana kada
je u Mrkonjić-Gradu održano zasjedanje
ZAVNOBiH-a. Napisat će tada, stilom ka-
kvim bi danas vjerovatno Mir-Jam pisala
statuse na Facebooku, kako u Sarajevu
danas ništa ne podsjeća na ZAVNOBiH,
da nema ni ulice koja nosi ime tog slav-
nog skupa, niti je išta nazvano po njego-
vim delegatima. Smijali su se, čitajući to,
na Trgu ZAVNOBiH-a, suze su ljudima
frcale u Ulici Avde Hume, a u jednoj od
najdužih sarajevskih ulica, onoj Hamdije
Ćemerlića, vladalo je ipak susramlje zbog
ogromnog neznanja, a još veće bahatosti
tog salonskog ljevičara.
Nekadašnja sarajevska Bratstva i je-
dinstva, dugačka ulica koja vodi od Grba-
vice skroz do kraja Pofalića, dobila je ime
po Hamdiji Ćemerliću, jednoj od osoba
najzaslužnijih što je uopće i održano to
zajedanje u nekadašnjem Varcar-Vakufu.
Profesor doktor Hamdija Ćemerlić (1905–
1990) bio je prvi dekan Islamskog teološ-
kog fakulteta u Sarajevu, koji je kasnije
preimenovan u Fakultet islamskih nau-
ka, vrhunski stručnjak iz oblasti ustavnog
prava, čovjek koji je neposredno učestvo-
vao u događajima koji su obilježili histo-
riju Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, od-
nosno, u to vrijeme muslimana s malim
a, kasnije s velikim početnim slovom M.
zasjedanja AVNOJ-a, učestvovao u pi-
sanju prvog Ustava Jugoslavije i Bosne
i Hercegovine, učestvovao u donošenju
Ustava Islamske zajednice u Jugoslaviji,
otvaranju Fakulteta islamskih nauka. Bio
je jedna od najvažnijih osoba u instituci-
onaliziranju muslimana. Objavio je više
od 70 naučnih stručnih radova.
Kako je podsjetio Adnan Silajdžić, pi-
šući u Ćemerlićevoj biografiji, prvi je po-
stigao doktorat iz oblasti pravnih nauka na
pariškoj Sorboni, bio ministar u prvoj Vladi
Bosne i Hercegovine, uveo nove standar-
de u izborni sistem, radio na utemeljenju
Pravnog fakulteta, odnosno Univerziteta
u Sarajevu; obavljao funkciju rektora Sara-
jevskog univerziteta. Među prvima je po-
krenuo inicijativu o otvaranju Islamskog
teološkog fakulteta i bio prvi dekan te naj-
više odgojno-obrazovne ustanove Bošnjaka.
Povodom stote godišnjice Ćemerli-
ćevog rođenja Fakultet islamskih nauka
objavio je zbornik radova o ovom goro-
stasu bosanskohercegovačke i bošnjačke
znanosti. Tako će rahmetli Muhamed Fi-
lipović u tom zborniku zapisati kako je
Hamdija Ćemerlić, dijete begovske poro-
dice iz Janje, pripadao upravo onom sloju
muslimana, sloju zemljovlasnika koji su
agrarnom reformom bili opljačkani go-
tovo do gole kože.
Muslimanski zemljovlasnici, među
kojima su bili i Ćemerlići iz Janje, osim
toga, bili su navikli na školovanje i du-
hovni život kao sastavni dio normalnog
života i daleko je od svake istine često
izricana tvrdnja o duhovnoj učmalosti i
Rođen 1905. godine, Hamdija Ćemerlić
je imao priliku da zapamti vrijeme au-
strougarske vladavine kad su muslimani
bili određeni faktor u strukturi vladavine
i u odnosima u zemlji, kad su posjedovali
svoju zemlju i s nje uživali prihode, kad
je uglavnom poštovan njihov egzistenci-
jalni, duhovni i moralni integritet.
Zapamtio je, i to dobro, i tragične po-
sljedice otimačine zemlje, osobito teške u
njegovom rodnom kraju, gdje su zemlje
bile izdašne i bogate. Morao je, kao i cijela
jedna generacija bosanskih mladih ljudi,
da se bori za školu i školovanje kao jedini
izlaz u nastalim prilikama. On je taj posao,
napisat će Filipović, obavio briljantno.
Omer Ibrahimagić će dodati kako se
Ćemerlić, nasuprot nekim drugim boš-
njačkim intelektualcima koji su histo-
rijsku viziju u pogledu budućnosti BiH
vidjeli u Hitlerovom novom evropskom
poretku, nepokolebljivo opredijelio za
Narodno-oslobodilački pokret, što je dje-
lovalo osvješćujuće na široke bošnjačke
mase da se odlučnije opredijele za NOP
Bosne i Hercegovine, koji je stajao na
političkoj poziciji ravnopravnosti sve tri
naroda u BiH. U svom govoru na Dru-
gom zasjedanju ZAVNOBiH-a Ćemerlić
je rekao jednu znamenitu rečenicu koja
glasi: “Jedva jednom u istoriji od hilja-
du godina Bosna nalazi svoje smirenje”,
čvrsto vjerujući u historijsko-političku
neminovnost obnavljanja bosanske dr-
žavnosti kao moderne evropske države.
Hasan Muratović će u tom Zborniku
donijeti zanimljive detalje Ćemerlićevog

22 25/11/2022 STAV
izbora za rektora Sarajevskog univerziteta,
što je dužnost koju je obavljao od 1970. do
1973. godine. Bilo je to, podsjeća Murato-
vić, vrijeme potpune političke kontrole i
odlučivanja o izboru svakog funkcionera,
a osobito na tako važne pozicije kakvu
objektivno čini pozicija rektora najvećeg
univerziteta u zemlji.
Do izbora akademika Ćemerlića svi
rektori su bili birani ili je taj izbor bio
određivan iz Centralnog komiteta vlada-
juće Komunističke partije i kasnije Save-
za komunista. Ćemerlić je bio poznat kao
javno deklarirani musliman u vjerskom
i nacionalnom pogledu, što nije bilo po-
dobno ni za manje značajne izbore, po-
gotovo za izbor u zvanje rektora Uni-
verziteta u Sarajevu. Osim toga, on je
bio opoziciono raspoložen, nije bio
član Partije i izišao je iz struktu-
re državne moći zbog toga što je
odbio ulazak u redove Komu-
nističke partije.
Jedna mala grupa tadaš-
njih mlađih profesora tim
se povodom sastala i dogo-
vorila da iskoristi moguć-
nost da i skupština profe-
sora, koja je bila neka vrsta
nadomjestka demokratiji,
ima pravo kandidiranja za
rektora. Ta je grupa zatra-
žila od Ćemerlića da pri-
stane na kandidaturu za
rektora u ime nastavnika
i saradnika Univerziteta,
a da oni osiguraju glasove
za njegov izbor. Ta grupa
je tražila od Ćemerlića da
bude rektor profesora i stu-
denata, a ne Centralnog ko-
miteta. On se odlučio da pri-
stane, što je samo po sebi bilo
izraz hrabrosti, i bio je izabran.
Nije to bila zasluga samo
ljudi koji su ga predložili i podr-
žavali, nego nesumnjivog Ćemer-
lićevog ugleda u univerzitetskoj i
općoj javnosti u Bosni i Hercegovi-
ni, tako da ni organi Partije nisu na
taj izbor negativno reagirali. Oni koji
su navikli da se njihovi prijedlozi bez po-
govora provode bili su veoma iznenađe-
ni izborom, ali nisu mogli reagirati bez
obzira na to što im akademik Ćemerlić,
izabran bez njihovog pristanka, nije od-
govarao. Akademik Ćemerlić, zaključu-
je Muratović, bio je prvi demokratski i
voljom univerzitetskih radnika izabrani
rektor Univerziteta u Sarajevu, i to treba
da bude zabilježeno.
Konačno, rahmetli Hidajet Repovac
podsjetit će u Zborniku na jednu dru-
gu stranu Ćemerlićevog karaktera. “U
jednom idiličnom i beskrajno dragom
ambijentu našeg imanja u Lješevu, koje
je spaljeno i uništeno u nedavnom ratu,
provodio sam ljeta moga djetinjstva sa
roditeljima i rodbinom u starim ladanj-
skim kućama na imanju moga pradjeda
Mustafe Hilmi hadži Omerovića Mufti-
ća, prvog bosanskog reisul-uleme”, piše
Repovac. “Njegova kćer, Aiša-hanuma
(moja nana) i djed Ibrahim-beg Repovac,
podigli su u tom prelijepom ambijentu
vlastiti ljetnikovac koji je naslijedio moj
otac Nasih-beg Repovac. I djed i otac su
bili intelektualci, prvi profesor i jedan
od osnivača Prve sarajevske gimnazije,
urednik Nade i Behara, a drugi đak i pro-
fesor Šerijatske sudačke škole u Sarajevu
i pravnik sa diplomom Pravnog fakulteta
u Zagrebu iz 1918. godine.
Osim kćeri Aiša-hanume, reisul-ulema
Mustafa Hilmi imao je nekoliko sinova,
među kojima je bio istaknuti političar i
senator, Salem-ef. Muftić. Na istom ima-
nju senator Salem-ef. je imao svoj idilični
ljetnikovac, ravan onima koji su se u to
vrijeme mogli vidjeti na bogatom građan-
skom Zapadu. Boraveći u Parizu, upoznao
je mladog studenta prava i doktorskog
kandidata na Sorboni, rodom iz Janje,
Hamdiju Ćemerlića i materijalno ga po-
držao da stekne doktorat nauka na jednom
od najuglednijih svjetskih univerziteta.
Hamdi-beg, kako smo ga mi djeca zvali,
ali i svi drugi koji su ga poznavali i pošto-
vali, postao je Salem-efendijin zet oženivši
se s njegovom kćerkom Sejda-hanumom,
jednom izuzetnom, finom i blagom že-
nom, dostojnom nasljednicom svoga
djeda i oca. Kao dijete, bio sam
impresioniran figurom Ham-
di-bega Ćemerlića, čovjeka koji
je preuzeo upravljanje velikim
dijelom imanja reisul-uleme
Muftića. Bio je uspravan i
visok, izuzetno visokog čela
i svijetlih očiju, čiji pogled
nikada nije išao ispod razine
njegovog visokog stasa.
Nama djeci se činilo da nje-
gov pogled seže negdje daleko
prema Montmartreu i Sorboni i
da vidi ono što mi trenutno ne vi-
dimo. Njegovi biografi i savremenici
znaju šta je sve bio i koje je sve poslo-
ve i funkcije obnašao, i kada se to sve
zbroji, čovjek ne može da povjeruje
da jedna pleća sve to mogu iznijeti
na sebi. Ali, u smiraj dana, kada bi
se nad voćnjacima Lješeva u julu
i augustu nadvile lagahne iz-
maglice, Hamdi-beg je ostav-
ljao svoj profesorski posao
na Pravnom fakultetu u
Sarajevu, svoj rektorski
posao na Univerzitetu,
svoj posao predsjed-
nika Sabora IVZ u
BiH itd., i dolazio
podno prelijepih
lješevskih brje-
žuljaka da okri-
jepi dušu. Ali, taj
neumorni čovjek
nalazio je odmor u
radu i nije mu bilo teš-
ko upregnuti konje i za-
orati njivu, obirati voće sa
brojnih stabala najboljih sorti
koje su se mogle naći samo u Beču
ili Budimpešti, a koje je, uzgred rečeno, i
moj otac donosio sa tih prostora, uzgajati
maslinjake, podizati ogradu oko imanja,
sakupljati sijeno... Svoju je djecu, Esmu,
Aidu i Selima, odgajao u tom duhu (kćer-
ke su mu doktori medicine, a sin inženjer
i dobar poznavalac nekoliko zanata).” n 
STAV 25/11/2022 23
 25. NOVEMBAR – DAN DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

Emir Medanhodžić, Fondacija “Čuvari baštine – Bassania”

NAŠA HISTORIJA SKRIVANA

JE OD NAS 150 GODINA
“Nama je sve odneseno, mi više nemamo nijedan srednjovjekovni spomenik, a imali smo na desetine
dokumenata koji su temelji naše države – od Miroslavovog jevanđelja do Povelje Kulina bana više
ništa nije u Bosni. To su naši korijeni, ako ti drvetu iščupaš korijene, na svakom jačem vjetru ono
se obori. Neko hoće da nas iščupa s ovih prostora, to se smišljeno radi, nije to slučajno. Stanje
je alarmantno, katastrofalno, svaki dan objavljujem gdje su stećci uništeni, oštećeni, odneseni. U
Livnu se desilo da je jedna nekropola od četrdeset stećaka nestala preko noći. U susjedstvu je
kamenolom, privatni, i vjerovatno je dobar materijal za šljunka. Niko ne zna u Livnu šta se desilo. Ni
crkva, kao, ništa ne zna. I to tako prolazi. Mi šutimo. E ja neću da šutim”, kaže Emir Medanhodžić.

Piše Jakub SALKIĆ
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ
N
ajveći stećak u Bosni i Hercego-
vini od 32 tone do danas je “pre-
živio” pukom slučajnošću jer je
najveća dizalica Jugoslavenske
narodne armije (JNA) mogla podići naj-
više trideset tona. Da nije bilo tako, danas
tog stećka ne bi bilo, nestao bi zajedno
s ostalim stećcima koje je JNA počistila
praveći tenkovski poligon. Zapravo, naši
kulturno-historijski spomenici, ono što je
ostalo od njih, nisu sačuvani našom bri-
gom o njima nego, najčešće, pukom slučaj-
nošću. Njihova devastacija i danas traje, a
mi smo nemoćni da ih zaštitimo, dok oni

24 25/11/2022 STAV
koji bi ih trebali štititi, koji su plaćeni za
to, najčešće nisu zainteresirani da se mi-
ješaju u svoj posao.
To je i natjeralo Emira Medanhodžića
iz Sarajeva da prošle godine osnuje Fonda-
ciju “Čuvari baštine – Bassania”, čiji je cilj
podizanje svijesti o očuvanju kulturne ba-
štine na nivou cijele Bosne i Hercegovine.
“Ljudi toga nisu svjesni, kulturna
baština jedino je što ostaje iza nas. Kad
gledamo neke stare civilizacije, samo po
kulturnoj baštini možeš prepoznati kakva
je to bila civilizacija, kakva kultura, jedino
to svjedoči da su postojali. Međutim, bašti-
ni se ne posvećuje dovoljna pažnja, država,
nema sluha, institucije koje su plaćene da
to rade nemaju interesa. Shvatili smo da
našem narodu fali svijest o važnosti naše
baštine. Recimo, u selima gdje imamo ste-
ćke, kad pitaš seljane o tome, oni kažu da
je to obično kamenje, niko ih nije učio da
su to grobovi ljudi koji su tu nekada ži-
vjeli. I onda imamo skrnavljenje stećaka.
U Rogatici, naprimjer, pravili su pojilo za
stoku od stećaka, prave temelje zgrada, šta-
la, kuća..., to je strašno na šta ja nailazim
na terenu. Želimo, prije svega, zaštititi tu
kulturnu baštinu od propadanja i skrnav-
ljenja. Desio se jedan slučaj prije mjesec u
Goraždu, čovjek bagerom pola ilirskog tu-
mula, groba, zgrnuo, trebala mu zemlja za
vikendicu, vidio tu dobru zemlju i iskopao.
Reagirali su i Grad Goražde i muzej da to
spriječe”, govori Medanhodžić, predsjed-
nik Upravnog odbora Fondacije.
Ova Fondacija i jeste neka vrsta “watch
doga”, čuvara, neko ko pazi na kulturnu
baštinu i uzbunjuju institucije zadužene
za čuvanje kulturno-historijske baštine
– Komisiju za očuvanje nacionalnih spo-
menika Bosne i Hercegovine, entitetske
i kantonalne zavode, muzeje, institute...
Istina, želja im je, kako kaže Medanhodžić,
da obnove, konzerviraju i restauriraju dio
naše kulturno-historijske baštine, ali u
ovom trenutku nisu dovoljno finansijski
jaki da ulaze u velike, milionske projekte.
Stoga rade ono što mogu, barem očiste i
urede nekropole stećaka. Do sada su, za
godinu postojanja, očistili deset-petna-
est nekropola. Uporedo s tim otkrivaju i
nove nekropole, koje nisu evidentirane,
koje su široj javnosti nepoznate, otkriva-
ju nove ilirske tumule, gradine, srednjo-
vjekovne crkve...
POLOVINA ARHEOLOŠKIH LOKACIJA
NIJE EVIDENTIRANA
“Naša cijela historija, historija Bosne
i Hercegovine jeste zatomljena, s nekom
namjerom je sakrivena da mi ne bismo
znali ko smo i šta smo. Toga je toliko, pa
da imamo 100 arheologa na terenu za 100
godina, ne bi se sve iskopalo. Mi se sada
time bavimo. Nedavno smo bili u Goraždu
i otkrili smo jedan ilirski grad. Ima arhe- stanovništva, javljaju mu gdje god ima ne-
ološki leksikon Bosne i Hercegovine iz- što zanimljivo.
dat 1988. godine sa zavedenih 21.000 lo-
kacija, ali nema ove lokacije u Goraždu. INTERES LOKALNOG STANOVNIŠTVA
Shvatio sam da polovina lokacija u Bosni “Lokalno stanovništvo počinje se za-
i Hercegovini uopće nije evidentirana jer nimati za ono što radimo, poziva nas u
mnogo je kod nas kancelarijskih naučni- obilaske, a imamo i moderne tehnologije
ka, a da biste nešto otkrili, morate obući Google Earth, malo koristimo dronove, li-
čizme i na teren, hodati po brdima i šuma- dare, metal-detektore i sve drugo što nam
ma. Krajnji nam je cilj da to valoriziramo može pomoći da pronađemo neku lokaci-
i stavimo u funkciju lokalnog ekonomskog ju. U posljednje vrijeme sve se češće u to
razvoja. Bilo bi lijepo da kao i svuda u svi- uključuju lokalni stanovnici. Pavo Anđe-
jetu platiš za neki muzej, za neku lokaciju lić, recimo, nije popisao barem 30-40 po-
i da lokalni stanovnik tu proda neke svoje sto nekropola u Bosni i Hercegovini, ali
proizvode. Da to pokažemo strancima”, to je razumljivo, on je imao fiću, nije bilo
kaže Medanhodžić. ni nekih puteva; danas imaš džip kojim
Jasno mu je da se ne može sve zaštititi, se možeš popeti uz planinu, u Anđelićevo
ali smatra kako je najvažnije podučiti ljude vrijeme nije bilo GPS-a, a ni fotoaparati
da budu svjesni važnosti kulturno-histo-
rijskog naslijeđa, podučiti ih šta je Bosna.
Ali to nije posao za godinu-dvije, nego je
to generacijski posao.
“Naše kulturno-historijsko blago uni-
štava se već 150 godina, sigurno imamo
više od 1.000 nekropola koje je put pre-
sjekao napola – od Radimlje, najpoznati-
je nekropole pa nadalje – kao da su ih ge-
ometri i inženjeri koji su pravili puteve i
Austro-Ugarske i Kraljevine Jugoslavije
i Titine Jugoslavije namjerno uništavali.
Evo, Mile, naše kraljevsko mjesto, presje-
čeno je putem – prvo je tu Austro-Ugar-
ska napravila prugu, onda je Jugoslavija
napravila put posred kraljevske grobnice.
Zamislite da neko napravi put posred No-
tre Dame ili Bakingemske palače”, kaže
Medanhodžić.
Nije lahko pronaći neotkrivene nekro-
pole stećaka, gradove i gradine, treba mno-
go vremena provesti na terenu. Ali prije
odlaska na teren valja iščitati svu mogući
literaturu, da se dobije uvid u ono što ima
i šta nema u literaturi. No, sada svakod-
nevno dobija pozive i poruke od lokalnog
STAV 25/11/2022 25
 25. NOVEMBAR – DAN DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE
“Naše kulturno-historijsko
blago uništava se već 150
godina, sigurno imamo više
od 1.000 nekropola koje
je put presjekao napola –
od Radimlje, najpoznatije
nekropole pa nadalje –
kao da su ih geometri i
inženjeri koji su pravili
puteve i Austro-Ugarske,
i Kraljevine Jugoslavije i
Titine Jugoslavije namjerno
uništavali.”
nisu bili bogzna šta. U mnogim općinama
već smo otkrili nove nekropole. Nama je,
zapravo, cilj da u svim općinama napravi-
mo mrežu Fondacije, da imamo u svakoj
mjesnoj zajednici ljude koji će biti naši sa-
radnici. Ne možemo fizički stići da očisti-
mo svaku nekropolu, ali imamo ljude koje
zamolimo, pomognemo da se očisti neka
lokacija. Cilj je da oformimo mrežu ljudi
koji rade na tome”, govori Medanhodžić.
O našem odnosu prema baštini najbolje
govore primjeri na koje je Medanhodžić
nailazio u proteklom periodu. Nedavno
su, kaže, pronašli nekropolu stećaka koja
je prije četrdeset godina bačena u Rakit-
nicu, u općini Trnovo. To je nevjerovat-
no, da je neko bagerom pobacao stećke
26 25/11/2022 STAV
u rijeku. Obavijestili su Zavod za zaštitu
kulturno-historijskih spomenika Kantona
Sarajevo i Općinu Trnovo. Ne može Fon-
dacija arheološki obrađivati taj lokalitet,
zna se ko to može, ne može se to samoi-
nicijativno. U Konjicu rade na lokalitetu
koji se zove Krstac, tu je preko nekropole
prije trideset godina prošao put, i danas
vire lobanje i kosti iz grobova. U Donjem
Vakufu bila je nekropola stećaka pored pra-
voslavne crkve, pop je uzeo bager i pobacao
stećke u kanal pored magistralnog puta.
Dvije godine ništa se ne dešava, niko ne
reagira. Najsvježiji primjer od prije neko-
liko dana, ukradeno je Čajničko jevanđelje
iz crkve, to je najvredniji i jedini sred-
njovjekovni rukopis napisan bosančicom
na pergamentu koji su, navodno, odnijeli
u Beograd na konzervaciju, Komisija za
očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i
Hercegovine, koja je jedina nadležna dati
saglasnost da se nešto može iznijeti iz ze-
mlje uopće nije upoznata s tim.
“Nama je sve odneseno, mi više nema-
mo nijedan srednjovjekovni spomenik, a
imali smo na desetine dokumenata koji su
temelji naše države – od Miroslavovog jevan-
đelja do Povelje Kulina bana više ništa nije
u Bosni. To su naši korijeni, ako ti drvetu
iščupaš korijene, na svakom jačem vjetru
ono se obori. Neko hoće da nas iščupa s
ovih prostora, to se smišljeno radi, nije to
slučajno. Stanje je alarmantno, katastro-
falno, svaki dan objavljujem gdje su stećci
uništeni, oštećeni, odneseni. U Livnu se
desilo da je jedna nekropola od četrdeset
stećaka nestala preko noći. U susjedstvu je
privatni kamenolom i vjerovatno je dobar
materijal za šljunka. Niko ne zna u Livnu
šta se desilo. Ni crkva, kao, ništa ne zna.
I to tako prolazi. Mi šutimo. E ja neću da
šutim. Ali ja nemam poluge države, drža-
va ima SIPA-u, Graničnu policiju, mini-
starstva, zavode, ali ne rade svoj posao. Sve
nam raznesoše. Imali smo hiljade ilirskih
gradina, i sve su uništene, nijedna nije sa-
čuvana. Nekropole se raznose, na OLX-u
se prodaju. Možda ste čuli za onaj slučaj,
čovjek stavio na OLX stećak i prodaje ga
za 1.500 maraka. To ja ne mogu da shva-
tim”, kaže Medanhodžić i pita se šta ćemo
mi narednim generacijama predati, kakvu
kulturnu baštinu. Fondacija, prema nje-
govim riječima, otkriva srednjovjekovne
gradove za koje ljudi nisu znali gdje se
nalaze, iako se znalo da su postojali, pa ih
uslikaju, objave fotografije i opišu.
PRONAŠLI STARI GRAD HUM
Medanhodžić ističe da su kod Blagaja
pronašli stari grad Hum, po kojem je taj
Nedavno su, kaže, pronašli nekropolu stećaka koja je prije četrdeset godina bačena u Rakitnicu,
u općini Trnovo. To je nevjerovatno, da je neko bagerom pobacao stećke u rijeku. U Donjem
Vakufu bila je nekropola stećaka pored pravoslavne crkve, pop je uzeo bager i pobacao stećke
u kanal pored magistralnog puta. Dvije godine ništa se ne dešava, niko ne reagira.
prostor dobio naziv Humska zemlja. Znalo se da je grad postojao, nema svetog trojstva. Austro-Ugarska nam je pričom o bogumi-
ali niko nije znao gdje se nalazio. Arheolozi su potvrdili da je riječ o lima zamazali oči, da nas skrenu s istine”, tvrdi Medanhodžić.
izuzetno starom lokalitetu. Sada se priprema projekt njegovog istra- Ističe da su Iliri bili izuzetno napredna civilizacija. Rimlja-
živanja, ali je potrebno dosta novca za arheologe, kopače, opremu... ni su na kraju pokorili Bosnu, zarobili Batona, ali prije toga je
To je projekt na kojem će Fondacija raditi narednih pet godina. Baton zarobio Tiberija, pa ga pustio. Rimljani su mu uzvratili
Emir se posebno bavi Crkvom bosanskom. Kod nas se dugo tako što su ga odveli u Ravenu, ali ga nisu pogubili kao druge
nije znalo da je Crkva bosanska imala svoje crkve i hiže, samostane pobunjenike, nego je nastavio ondje ugodno živjeti. Mi danas
u kojim su pripadnici crkve živjeli. Uskoro treba biti objavljena ne znamo ni gdje je Batonov grob, on se borio protiv petnaest
knjiga Od Batona do Kulina, koju su napisali Suad Haznadarević rimskih legija, a Arminije u Germaniji protiv tri legije i najveći
i Emir Medanhodžić. Taj period od hiljadu godina ovog prostora je heroj Njemačke. Ne znamo ni gdje je grob Kulina bana, her-
u ranom srednjem vijeku ostao je prilično nepoznat i neistražen. cega Stjepana Kosače, Sandalja Hranića...
“Svi govore kako se Bosna prvi put spominje u djelu cara Po- “Nigdje u literaturi nisam pročitao, ali sam zapazio na tere-
rfirogeneta (913–959), što nije tačno, imate petsto godina ranije nu i mogu to dokazati, gdje god je ilirska gradina, tu je i sred-
spominjanje države Bosne; namjerno se krije da smo mi najsta- njovjekovni grad, tu su i stećci, tu je i rijeka ili dvije rijeke, tu
rija i najvažnija država ovdje”, kaže Medanhodžić. je pećina, tu je kontinuitet pet hiljada godina, sve u možda dva
On objašnjava kako su nas ranije učili da su ovdje bili neki kvadratna kilometra”, kaže Medanhodžić i zaključuje: “Ja sam
bogumili koji su se molili na poljanama, u šumama itd. tu da pokušam unijeti neki novi dah, neki drugačiji pogled, da
“Pa, mislim, ne trebaš biti akademik da pročitaš da Kulin ljudima skinemo koprenu. To nije posao za godinu-dvije, to je
ban gradi svoju crkvu, kralj Tvrtko pravi crkvu, Stjepan Kotro- generacijski posao, trebat će nam decenije da steknemo svijest o
manić pravi crkvu, a svi su bili pripadnici Crkve bosanske. Ne svojoj važnosti, o svojim korijenima, da nestane kompleksa niže
volim kad se koristi taj izmišljeni termin bogumili; lijepo zvuči, vrijednosti.”  n
ali nikada oni sebe nisu tako zvali, oni su sebe zvali dobri Boš-
njani i pripadnici Crkve bosanske. Prvo je bilo pitanje otkud ta
Crkva bosanska, otkad. Bila je jedna austrougarska teorija da
je neki bogumil došao iz Bugarske da propovijeda ovdje svoje
učenje. Pa što nema stećaka u Bugarskoj, ako smo bili bogumili,
što i oni tamo nisu pravili stećke?!> Samo ovdje su stećci, on-
dje gdje je bila srednjovjekovna Bosna, nigdje ih više u Evropi
nema. Onda smo otkrili da su prve crkve ovdje bile arijanske.
Arije je bio veliki kršćanski propovjednik, koji se 325. godine
na saboru u Nikeji suprotstavio učenju ostalih biskupa. On je za
vrijeme cara Konstantina protjeran u Ilirik, dakle ovdje, i došao
je u Mile u Visoko i nastavio da propovijeda. Preuzeo je bosan-
čicu i tako su napravili goticu s kojom su preveli svoju gotsku
Bibliju; eno, čuva se u Upsali, a koju godinu ranije sveti Jeronim
iz Šujice kod Duvna prvi na svijetu prevodi Bibliju na latinski
jezik. To je 4. stoljeće, on je Delmata, bio je pismen prije nego
što je otišao u Rim jer su ovdje vladali kultura i civilizacija. I
sada hoće da predstave Ilire kao neke barbare. Pa mi smo rato-
vali 250 godina s Rimom. Za to moraš biti pametan, inteligentan
da s najvećom svjetskom silom ratuješ dva i po stoljeća. Osim
Crkve bosanske, i Goti su prihvatili arijanstvo, oni su bili dosta
tolerantni, pravili su dvobrodne i trobrodne crkve da se mogu i
katolici, i arijanci, i pravoslavci moliti u istoj crkvu. Odatle po-
tječe naša tolerantnost. Kad smo mi Bošnjaci prešli na islam,
nama nikad nisu smetali ni pravoslavlje, ni protestantizam, ni
katoličanstvo, mi smo, ustvari, preteča protestantizma. Povezali
smo taj i gotski utjecaj u pravljenju stećaka u redovima, slična je
ikonografija. Arijanske crkve najlakše je prepoznati po orijenta-
ciji, katoličke i pravoslavne okrenute su istok-zapad, a arijanske
sjeverozapad-jugoistok i iz Google Maps možeš shvatiti koja je
koja. Dakle, arijanska crkva očito je bila prihvaćena u narodu,
samo je promijenila ime i već se 530. godine spominje Crkva
bosanska na saboru svih arijanskih crkava u Solinu kod Splita.
To je šesto stoljeće, još nisu došli Slaveni. Nismo mi nikakvi ek-
stra naučnici, ali saberi dva i dva, Crkva bosanska ima temelje
u arijanskoj crkvi jer su Goti ovdje vladali 200 godina, narod je
prihvatio tu vjeru, kršćanstvo u kojem nema svetog oca, pape,

STAV 25/11/2022 27
 25. NOVEMBAR – DAN DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

Domaća firma koja radi po skandinavskim standardima

JARBOLI IZ JANJE ŠIROM

BOSNE I HERCEGOVINE
Šerif Gradaščević otvorio je krajem 2007. godine u Janji
Piše: Alma ARNAUTOVIĆ
firmu s namjerom da bravarske i monterske poslove rade
Fotografije: Ahmet BAJRIĆ
u inostranstvu, a u Švedskoj je upoznao gospodina koji se
prestao baviti proizvodnjom jarbola za zastave i koji je bio
spreman pomoći mu da započne posao u ovoj branši.

V
ećina zastava koje se vihore širom
Bosne i Hercegovine podignute
su na jarbolima koje, u skladu
sa skandinavskim standardima,
proizvodi domaća firma iz Janje. Vlasni-
ci, braća Gradaščević, posao su počeli s
gotovo nikakvim znanjem o izradi jarbo-
la, a s vremenom su se izvještili u tome.
Zahvaljujući svojim poslovnim partne-
rima, te upornosti i spremnosti na rizik,
danas proizvode bez problema, a najveći
jarbol za zastave koji su proizveli nalazi
se u glavnom gradu Bosne i Hercegovi-
ne, na brdu Hum.
Nakon što su Bošnjaci protjerani iz
Janje 1994. godine, porodica Gradaščević
prvobitno se nastanila u okolini Srebre-
nika, a zatim u Lukavcu. Šerif Gradašče-
vić, vlasnik sadašnje firme “Reppu Entre-
prenad” d. o. o, što u prevodu s finskog
i švedskog jezika znači “brza gradnja”,
u Lukavcu je završio Srednju mašinsku
školu, položio vozački ispit za upravlja-
nje kamionom i odslužio tada obavezni sam samo jednog komšiju. Oni tako žive da uđem u biznis ugostiteljstva kada su
vojni rok. Nakon što je neko vrijeme uza- i ne interesira ih niko van njihovog druš- moji prijatelji Šveđani privodili svoju
ludno pokušavao naći posao, otišao je u tva. Oni jesu druželjubivi, ali im treba poslovnu karijeru kraju pa su ponudili
Njemačku, a zatim u Švedsku. dosta vremena da steknu povjerenje i da da kupim od njih hotel, jer se niko od
vas prihvate. Iako sam imao lijep posao i njihove djece nije našao u tome. Nudi-
POVRATAK U JANJU društvo, jer je najviše Bosanaca otišlo u li su odlične uslove. Razgovarao sam sa
“Sve mi je bilo nepoznato: novi jezik, Švedsku 1999. i 2000. godine, kada sam suprugom i nismo se odlučili za to i ni-
ljudi, zemlja... Išao sam u školu kako bih i ja, duševna je praznina prevagnula da sam se ni pokajao. Međutim, ima tu nešto
naučio švedski jezik. Ondje sam boravio i se vratim. Svi su se prijatelji gore adap- drugo. Dosta naših prijatelja i rodbine je
radio legalno, a 2002. roditelji i brat su se tirali, a nekoliko ljudi i ja smo se vrati- u inostranstvu pa dolaze ovamo i naša se
iz Lukavca vratili u Janju, vratili su imo- li i pokrenuli smo nešto u svojoj zemlji. djeca druže, a onda me kćerka pita zašto
vinu u posjed i do 2006. godine, kada sam Ne znam ko na to kako gleda, ondje je- i mi ne živimo tamo, možda bi nam bilo
i sam odlučio da se vratim, dolazio sam ste u pogledu finansija i socijalne zaštite bolje”, kaže Šerif Gradaščević.
ovdje nekoliko puta. Nije to bilo da sam sve lakše, ali mene to nije zadovoljavalo. Ističe da im je politička situacija veći
igrao na kartu patriotizma. Bio sam mlad Moja djevojka, današnja supruga, ostala problem nego ekonomska. Starija kćerka
i željan porodice i familije. Dugo sam bio je u Švedskoj, ali je i ona donijela odlu- ima četrnaest, a mlađa dvanaest godina i
bez njih, a Švedska je, iako vrlo socijalna, ku da dođe ovamo. Bile su to godine ma- njima je problem slučaj s bosanskim je-
veoma hladna zemlja u pogledu vreme- sovnog povratka, kada se u Janju vratilo zikom u bh. entitetu Rs, problem im je
na, osjećanja i ljudi. Živio sam u zgradi s pet-šest hiljada stanovnika. Imao sam ka- što idu odvojeno na časove nacionalnih
osam stanova, a za četiri godine upoznao snije ponuda da ponovo idem u Švedsku, predmeta. “Nije to djeci jednostavno i

28 25/11/2022 STAV
vidim da im to mnogo smeta ovdje, a to je
nešto što je većinu nas i otjeralo van drža-
ve. To i nama polako postaje problem, ali
za sada smo ovdje”, navodi Gradaščević.
Naš je sagovornik krajem 2007. go-
dine u Janji otvorio firmu s namjerom
da bravarske i monterske poslove rade u
inostranstvu i ovim su se poslom bavili
godinu, jer su imali probleme s vizama i
sa sporazumijevanjem naših ljudi u Skan-
dinaviji. Godine 2009. i 2010. su, podsje-
ća, prošle u svjetskoj ekonomskoj krizi, a
igrom slučaja, u Švedskoj je upoznao gos-
podina koji je prestajao baviti se poslom
proizvodnje jarbola za zastave.
“Došli smo kod njega na demonta-
žu hale i vidio sam to postrojenje. Mi-
slio sam da je to nešto za impregnaciju
i zaštitu drveta od vremenskih utjecaja,
a zainteresirao sam se kada mi je počeo
objašnjavati o jarbolima. Došli smo do
rješenja da nam proda kompletnu teh-
nologiju. Imali smo obuku, on nam je
ustupio kompletnu svoju arhivu što se
tiče materijala i kvaliteta, ali je problem
bio u tome što se s tim niko od nas ra-
nije nije susretao s tim. Kupili smo i dio
instalirali u Švedskoj, da vidimo kako to
ide, a prvenstveno sam to kupio da bih
prevezao ovamo i da bih se time bavio
u Bosni”, naglašava Šerif Gradaščević.

ŠIRENJE PROIZVODNJE
Već prvi veći posao za stranog kupca
proizveo je značajne gubitke. Bili su to
problemi koji su nastali usljed nepozna-
vanja materijala i tržišta.
“Imali smo problem s repromaterija-
lom koji nije bio zadovoljavajući pa smo
izgubili jednog od švedskih kupaca. Dešava
se. Nismo ni prvi, ni posljednji, a nastavili
smo dalje s radom. Danas radimo za mnoge
općine i gradove u Bosni i Hercegovini, a
jedna od vodećih kompanija koja kupuje
naše proizvode jeste ‘Bingo’, kao i kom-
pletna ‘Hifa’ grupacija, koja nam je dosta
pomogla u početku što se tiče svega, jer
su željeli pomoći povratnicima. Imao sam
sastanak s gospodinom Izudinom Ahme-
tlićem i na njegov prijedlog kasnije smo
počeli raditi i stubove za rasvjetu od istog
materijala kojima ne treba uzemljenje, a
dosta se koriste na benzinskim pumpama.
Osim za domaće, proizvodimo i za dvije
firme u Srbiji, jednu u Crnoj Gori, za tri
firme u Hrvatskoj, jednu koja pokriva
Njemačku, Austriju i Švicarsku, jednu u
Švedskoj. Oni obično imaju ustaljeni pro-
gram, zna se šta i kada naručuju.”
Objekt koji su duže od deset godina
iznajmljivali, usljed proširivanja obima
proizvodnje, postao je nedovoljan, a nije
bilo ekonomske računice da se ulaže u isti
pa je odlučeno da “Reppu Entreprenad”
dobije vlastiti “dom”.
“Kada sam izrazio želju da bih pravio
nešto, otac mi je poklonio plac i 2019. go-
dine sam prikupio sve neophodne dozvole,
a krenuo sam s građevinskim radovima u
jeku pandemije virusa korona. U aprilu
2020. godine ovdje smo zakopali temelje i
krenuli, iako je dosta mojih prijatelja bilo
skeptično. Govorili su mi da to možda
nije pametno, da sačekam da vidimo šta
će biti i slično. Poznajući sebe i kako sam
do tada prolazio, nisam se obazirao na to
što su pričali, jer ako sam nešto naumio,
to treba privesti kraju pa, i ako bi kasnije
bilo loše, bio bih miran jer bih znao da
sam probao. Ne bih se kajao. Uz Božiju
pomoć, uspjeli smo završiti pola objekta,
što je dovoljno za trenutni obim posla, a
u planu imam da se još proširujemo. Nas
šest radnika radi ovdje, četvorica u proi-
zvodnji i moj brat i ja smo u administra-
ciji. U svemu ovome najveću podršku je
sve vrijeme pružao brat Nedžad, koji je
šef u proizvodnji. Ostale kolege s nama
su duže od pet godina.”
Najveći projekt bio je jarbol na brdu
Hum, kojem je prethodio jedan visine
petnaest metara na Bijeloj tabiji, na istoč-
nom ulazu u Sarajevo.
“Tadašnji gradonačelnik Sarajeva Ab-
dulah Skaka i dvojica dogradonačelnika
su prilikom podizanja zastave na Bijeloj
tabiji međusobno razgovarali i gledali su
u pravcu Huma. Zatim su mi kazali da bi
trebalo postaviti i jednu zastavu na tom
mjestu, s duplo većim jarbolom i duplo
većom zastavom. Da skratim, u vezi s po-
slom na Humu je bilo mnogo nervoze,
ljutnje i stresa na svim stranama jer je rok
bilo skoro nemoguće ispoštovati: bio je
već kraj oktobra, a zastava je morala biti
podignuta 25. novembra 2017. godine,
za Dan državnosti Bosne i Hercegovine.
Uz pomoć partnera iz ‘Euro-metala’ i di-
rektnog uključivanja gospodina Izudina

STAV 25/11/2022 29
 25. NOVEMBAR – DAN DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE
“Osim za domaće, proizvodimo i za dvije firme u Srbiji,
jednu u Crnoj Gori, za tri firme u Hrvatskoj, jednu
koja pokriva Njemačku, Austriju i Švicarsku, jednu u
Švedskoj. Oni obično imaju ustaljeni program, zna se šta
i kada naručuju”, kaže Gradaščević.
Ahmetlića, uspjeli smo sve uraditi na vri-
jeme. Nije bilo jednostavno, ali završili
smo”, pojašnjava Gradaščević.
Iako su jarbol od trideset i pet metara i
državna zastava na brdu Hum najveći koji
su proizvedeni u Bosni i Hercegovini, rekor-
der je zastava Bosne i Hercegovine u Jelahu
kod Tešnja, a koja je proizvedena u Republi-
ke Türkiye, a jarbol je uvezen u dijelovima.
“Kada već spominjemo Republiku
Türkiye, mi kao društvo nemamo osje-
ćaj za simbole i državnu zastavu kao što
imaju Turci. Ne smije to biti poderano i
prljavo! Ne smije visiti na neadekvatnim
30 25/11/2022 STAV
mjestima. Mora se održavati i redovno
mijenjati. Svako platno koje se koristi za
zastavu ima svoju namjenu i svoje mjesto.
Može se takva zastava postaviti na jarbol,
ali ako je struktura materijala takva da ne
propušta vjetar, a prima prašinu, ona je
kao magnet za prljavštinu i za dva dana je
prljava. Postoje i skuplje i jeftinije verzije
materijala, ali ono što se uradi jeftino, na
kraju uvijek bude skuplje. Za naše prostore
je najbolji mesh materijal, koji je 120 gra-
ma po metru kvadratnom i ima malo veće
rupice od PES-a, koji je isto poliesterski,
ali ovaj bolje propušta vjetar. Najveći je
problem prašina i ultravioletno (UV) zrače-
nje. Boje koje mi koristimo su otporne na
UV zračenje, ali ne na prašinu, a sićušne
čestice pijeska koje se uhvate na zastavu
se zagrijavaju i sprže platno. Maksimalan
vijek čiste i ispravne zastave od šest meta-
ra na jarbolu, u nekom normalno vjetro-
vitom području jeste godinu i poslije toga
se treba promijeniti. Osim toga, na Humu
sam primijetio na jarbolu deformacije na
sistemu za podizanje, da bi se ispostavilo
da je tu bila organizirana zabava i da su se
ljudi penjali uz jarbol. Nemam ništa protiv
bilo koga, ali ne uništavajte nešto takvo”,
apelira Šerif Gradaščević.
UMJERENOST U SVEMU
Isticanje zastava, pojašnjava, reguli-
rano je različito od općine do općine ili
od grada do grada.
“Negdje su neophodne i urbanistička
i građevinska dozvola, uz plaćanje taksi i
kada se postavi jarbol, onda ide taksa na
reklamiranje ako se vidi s javne površine.
Ako firma hoće da ima tri jarbola: za dr-
žavnu, entitetsku i zastavu svoje firme, za
svoju će plaćati reklamu, isto kao da je na
fasadi istaknuo reklamu, dok na entitet-
sku i državnu nema taksi. U manjem bh.
entitetu se sve više pojavljuju problemi u
vezi s isticanjem državnih simbola i val-
jda je takva zvanična politika. Mi, koliko
nas Bošnjaka ovdje ima, borimo se da se
vidi zvanična zastava Bosne i Hercegovi-
ne, dok s druge strane, kada krenete pre-
ma Bijeljini, vidjet ćete nekoliko srbijan-
skih zastava. Imamo i problem u vezi s
okretanjem zastave Bosne i Hercegovine
kada se kači vertikalno. Dugo vremena
se okretala u smjeru kazaljke na satu, iz
horizontalnog u vertikalni položaj, ali je
jedan momak iz Bihaća to problematizi-
rao, da li je to naopako ili nije. Pošto mi
je to posao, obraćao sam se raznim insti-
tucijama, od parlamenata, Ministarstva
vanjskih poslova BiH, Oružanih snaga
BiH, pisao sam e-mailove i zvao sam ih,
a jedini koji se udostojio da mi odgovori
je OHR i oni su samo napisali: ‘Zastava
Bosne i Hercegovine se ističe na način
kako je istaknuta ispred zgrade OHR-a’, a
sada su, vidim, i oni okrenuli drugačije.”
Dok nas ispraća, naš sagovornik nam
kaže da se mnogo kvalitetnije živi ako je
čovjek zadovoljan onim što ima.
“Treba uvijek biti zadovoljan i ne is-
poljavati ni kada vam je teško, ni kada
vam dobro ide. Uvijek sam se vodio time.
Kada nisam imao i kada sam bio u pro-
blemima, nisam kukao, jer nisam htio da
me neko sažalijeva. Isto tako, kada sam
dobro zarađivao, nisam htio da pričam o
tome kako mi neko ne bi zavidio i mislim
da je to uvijek bilo mudro”, zaključuje
Gradaščević.  n
Pretplatite se na magazin “Stav” putem brojeva telefona: 033/942-660 i 033/944-390 ili putem emaila: pretplata@stav.ba

Godišnja pretplata na časopis Stav 156,00 KM

Pretplatiti se možete i na online izdanje, i to na period 6 mjeseci za samo 50 KM ili na period 12 mjeseci za 100 KM.

Magazin “Stav” izlazi duže od pet godina i jedini je

bosanskohercegovački sedmični magazin.
“Stav” je koncipiran kao sadržajno raznolik medijski proizvod i otvara prostor
koji pokriva široki raspon tema i pristupa – od političko-analitičkih
do društvenih i kulturoloških.
Magazin iz broja u broj donosi tekstove relevantnih autora, kolumne priznatih
književnika i publicista, aktuelne reportaže, osvrte, putopise...
Od ove godine pokrenuto je specijalno tematsko izdanje koje će se
nastaviti u mjesečnom/dvomjesečnom ritmu.
Magazin “Stav” pokretač je književne nagrade “25. novembar”,
koju dodjeljuje od 2016. godine.

Zapratite nas i putem portala www.stav.ba

Portal “Stav.ba” iz dana u dan postaje jedan od
najposjećenijih portala iz svoje kategorije.

STAV 25/11/2022 31
 25. NOVEMBAR – DAN DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

Strategijska geografija

ODNOS GEOGRAFSKOG
PROSTORA BiH
I NACIONALNE
SNAGE BOŠNJAKA
Imamo imena institucija, proklamovane ideje koje su ustvari naša domovina, dijaspora, ali prepoznati
i prepreke i izazove.
samo ljušture ili zastor za realizaciju ličnih interesa i nerada. Zbog Geografski položaj, veličina i oblik
nacionalnih teritorija odraz su najčešće
toga, nužno je formiranje timova koji će kroz interdisciplinarni burne politike i ratne historije, odnosno
način analizirati, definirati strateške ciljeve Bosne i Hercegovine suprotstavljanje interesa raznih centara
moći te prožimanja kulturno-civilizacij-
i Bošnjaka te ponuditi optimalna rješenja koja će implementirati skih sfera. Geografski prostor možemo
promatrati kao posljedicu, ali i uzrok in-
politika, akademska zajednica, NVO sektor i ostali. teresnih utjecaja te kao geografski izvor
oblikovanja strategija aktera globalnih
Piše: Sanadin VOLODER prošlost i negativni utjecaj susjeda, Bo- odnosa. Strategija znači državnu spregu

O
snu i Hercegovinu kao svoju domovinu sredstava i ciljeva u kontekstu međunarod-
pća definicija države u među- doživljavaju Bošnjaci, manji dio Hrvata nog interesnog takmičenja u miru i ratu.
narodnom pravu kaže da ona i neznatan dio Srba. Tu su još oni koji se Za njezino oblikovanje u procesu provo-
mora imati stalno stanovništvo, nepopularno nazivaju “Ostali” i nacional- đenja političkih odluka (policy) potrebni
teritorij s granicama, vlast i spo- ne manjine koje zajedno čine ili mogu či- su resursi, odnosno potencijalna snaga te
sobnost da uspostavlja i održava odnose s niti izuzetno bitan resurs u unutrašnjim prioritizacija ciljeva. Dosezanje ciljeva u
drugim državama. Strategijska geografija inkluzivnim državotvornim procesima međunarodnom kontekstu podrazumi-
jedna je od novijih geografskih poddis- ili međunarodnom zagovaranju i pobolj- jeva transformaciju potencijalne snage u
ciplina koja se prepliće s geopolitikom, šanju imidža. realnu nacionalnu moć.
historijom, vojnim naukama... Ako posmatramo samo Bošnjake, onda Geografski je prostor dinamična kate-
Strategijska geografija nam poma- se pored BiH moramo fokusirati na Boš- gorija čije istraživanje zahtijeva razmatra-
že da definiramo značenja geografskog njake u domovinskim zemljama, Sloveni- nje i vrednovanje prostorno-funkcional-
prostora u funkciji sinergije nacionalne ji, Albaniji, Turskoj te dijaspori. Upravo nih procesa i odnosa. Njihovo značenje
snage (moći) te oblikovanju nacionalnih kroz strategijsku geografiju možemo ot- postaje realno tek u kontekstu pretvara-
interesa i njihove strategijske operacio- kriti i afirmisati sve potencijale koje ima nja geografskih potencijala u nacionalnu
nalizacije u procesu dosezanja nacional-
nih ciljeva u međunarodnom okruženju.
Cilj istraživanja strategijske geografije
jest naučna spoznaja i vrednovanje uloge
geografskih faktora u modificiranju pro-
storno-funkcionalne dinamike. Težišni
istraživački postupak strategijske geogra-
fije usmjeren je na geografske i resursne
prednosti nacionalnog prostora te ljudski
potencijal u međunarodnom kontekstu.

GEOPOLITIČKI POLOŽAJ KAO

PROMJENJIVA KATEGORIJA
No, teorija je jedno, a kada se navede-
no treba primijeniti na primjeru Bosne i
Hercegovine, onda su prije početka nuž-
ne brojne napomene. S obzirom na ratnu

32 25/11/2022 STAV
 Slavena BiH je bila zatvorena i korištena
je kao sirovinska baza i prostor osnovne
prerade ruda, da bi tek na kraju stoljeća
tokom krvavih 90-tih ušla na svjetski poli-
tičku scenu. Zahvaljujući liderstvu prvog
predsjednika Predsjedništva nezavisne
RBiH Alije Izetbegovića, naša domovi-
na dobiva pozitivan imidž i na Zapadu i
na Istoku kroz integraciju univerzalnih
civilizacijskih vrijednosti.
NUŽNOST ANALIZE I
STRATEŠKOG RADA
Period obnove, društvene i političke
tranzicije koji i dalje traje sa sobom je do-
nio i niz kriza koje su uslovile stagnaci-
ju ili čak nazadovanje na nekim poljima.
Zbog toga, u ovom presudnom politič-
kom momentu kad je na sceni već viđeno
provođenje scenarija Alijanse za promje-
ne potrebno je “stati na loptu” i analizi-
rati stanje, kapacitete i potencijale kako
bi izašli iz ovog začaranog kruga gdje su
dominantni destruktivni političari druga
dva konstitutivna naroda, a tzv. građanska
snagu/moć u funkciji blagostanja i sigur- opozicija i “međunarodna zajednica” su
nosti država kao temeljnih aktera global- na istoj strani protiv ideje i politike koja
nih odnosa. Nacionalna moć temeljena na je izborila i odbranila nezavisnost BiH.
geografskim obilježjima prostora, poseb- Kroz aktuelne izbore delegata u do-
no na geografskom položaju, vremenski je move naroda odjednom spoznajemo da su
promjenjiva, a njezina dostatnost i učin- i oni itekako bitni, a istom su zapostavlje-
kovitost u dosezanju nacionalnih ciljeva ni Bošnjaci na periferiji u kantonima 2 i
na međunarodnoj sceni zavisi od niza fak- 10. Sarajevo od samoumaranja dnevnom
tora interesnoga sukobljavanja. politikom i uskih interesa nema vremena
Promjenjivost geografskog položaja, da promišlja strateški i radi na tome da se
odnosno preciznije geopolitičkog polo- održe i unaprijede bošnjačke zajednice u
žaja, BiH je iskusila na svojoj koži više izuzetno bitnim općinama, gdje je naš broj
puta kroz historiju. Pored odmjeravanja manji u apsolutnom iznosu, ali mnogo
snaga sa susjedima u srednjem vijeku veći procentualno u poređenju s popisom
na našem dijelu Balkana prelamali su se iz 1991. godine. To je Odžak, Vukosavlje,
utjecaji Bizanta, Ugarske, ali i Papinske N. Goražde, Glamoč, B. Petrovac, Vareš…
Države. Malo je poznata činjenica da u Nažalost, ni država Bosna i Hercego-
vrijeme potpisivanja Povelje Kulina bana vina ni Bošnjaci nemaju institucije koje
srednjovjekovna bosanska država nije di- bi trebale raditi ključne analize, procje-
rektno graničila s Dubrovnikom. Upravo ne i strategije za bolju budućnost. Ima-
dobro razumijevanje značaja trgovine i mo imena institucija, proklamovane ideje
održavanja međudržavnih odnosa kasni- koje su ustvari samo ljušture ili zastor za
je je rezultiralo širenjem bosanske države realizaciju ličnih interesa i nerada. Zbog
prema Jadranu. toga, nužno je formiranje timova koji će
Dolaskom Osmanlija značaj Bosne kroz interdisciplinarni način analizirati,
kao granične zemlje još više raste, što se definirati strateške ciljeve Bosne i Herce-
nastavilo i kroz austrougarski period. Taj govine i Bošnjaka te ponuditi optimalna
pritisak rezultirao je Sarajevskim atenta- rješenja koje će implementirati politika,
tom. Nažalost, u zajedničkoj državi Južnih akademska zajednica, NVO sektor i ostali.
Svaki izbori u domovinskim zemljama su neponovljiva
prilika za strateško i sinergijsko djelovanje Bošnjaka. Ovaj
put za primjer možemo uzeti izglednu mogućnost da upravo
Bošnjaci mogu biti ponovo presudan faktor za opstanak
Crne Gore ili za objedinjavanje političkog kapaciteta manje
brojnih zajednica u Sjevernoj Makedoniji.
DOMOVINSKE ZEMLJE
Među Bošnjacima u domovinskim
zemljama čuči izuzetno velik kulturni i
politički potencijal, o čemu na najbolji
način svjedoči prepoznatljiv pozitivan
imidž naše zajednice u Sjevernoj Make-
doniji iako nas ima manje od 1 posto. Kad
uporedimo broj Bošnjaka u Hrvatskoj i
Sloveniji, dodatno možemo uvidjeti kako
doista dobro stojimo u Makedoniji. Boš-
njaci upravo u ovoj zemlji imaju zakonski
riješena sva prava, dok naši sunarodnjaci
na Kosovu imaju i tri zagrantovana mjesta
u Parlamentu. Međutim, slabiji socijalni
kapacitet u kombinaciji s društveno-po-
litičkim okolnostima koje nisu naklonje-
ne manjinama vodi Bošnjake na Kosovu
u postepeni nestanak.
Negativne političke promjene u Cr-
noj Gori koje cijelu regiju vraćaju u kr-
vave devedesete su, između ostalog, imale
pozitivan učinak na našu političku ho-
mogenizaciju oko Bošnjačke stranke, što
su pokazali nedavni lokalni izbori. Za
očekivati je da će se taj proces odraziti i
na očekivanom popisu stanovništva koji
je trebao biti prošle godine kroz smanjenje
udjela naših sunarodnjaka s veliko “M”.
Svima je jasno da Bošnjaci neće dobiti
svoju izbornu jedinicu za hrvatski Sabor
niti “poštenu” konkurenciju u sadašnjoj
bez rješavanja izbornog zakona u BiH. Me-
đutim, pozitivan primjer podrške Bošnjaka
Hrvatima u S. Makedoniji, dobri obrasci
saradnje Bošnjaka i Albanaca u Crnoj Gori
bi mogli olakšati stanje naše zajednice u
Hrvatskoj. Naša budućnost umnogome
zavisi upravo od saradnje s Albancima,
s kojima imamo šumova u komunikaciji
i nerazumijevanja na relaciji Sandžak –
Kosovo i u Hrvatskoj. Bošnjaci i Alban-
ci dijele jako slične izazove, a međusobna
saradnja je osnovni preduslov za svjetliju
zajedničku budućnost.
Izražene podjele Bošnjaka u sjevernom
Sandžaka su nažalost najveći primjer rasi-
panja resursa, generiranja negativne ener-
gije i kontraproduktivnog djelovanja koje
se nepovoljno reflektuje i na domovinu i
Bošnjake u domovinskim zemljama i na
kraju i u dijaspori.
Bošnjaci, Albanci, Makedonci i Crno-
gorci imaju gotovo iste nacionalne interese
kad su u pitanju euroatlantske integracije,
odnosno očuvanje mira, jačanje država i
ostvarivanje prava i sloboda.
Svaki izbori u domovinskim zemlja-
ma su neponovljiva prilika za strateško i
sinergijsko djelovanje Bošnjaka. Ovaj put
za primjer možemo uzeti izglednu moguć-
nost da upravo Bošnjaci mogu biti ponovo
presudan faktor za opstanak Crne Gore
ili za objedinjavanje političkog kapaci-
teta manje brojnih zajednica u Sjevernoj
Makedoniji. Do nas je!  n
STAV 25/11/2022 33
 POLITIKA

Vraćanje na socijalističke fabričke postavke

DAN DRŽAVNOSTI
BOSNE I HERCEGOVINE I
RAZVLAŠĆIVANJA BOŠNJAKA
Cilj i “osmorke” i HDZ-a jeste marginaliziranje SDA, nikakva reforma, nikakav ulazak u
Evropsku uniju, nikakva borba protiv korupcije. HDZ-u da pomogne velikohrvatskoj i
savezničkoj velikosrpskoj politici da se proširi na bosanski teritorij, “osmorki” da Bošnjake
vrati u socijalističku viziju svijeta. Da ih zbratimi s politikama koje ne odustaju od podjele
Bosne, s narativima koji negiraju udruženi zločinački poduhvat i genocid nad Bošnjacima,
s kulturama koje teško podnose postojanje bošnjačkog političkog subjekta.

Z
a Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a 25.
novembra 1943. godine vezane su
dvije povijesne činjenice na kojima
Piše: Adnan PEJČINOVIĆ se gradi recentna naracija lijevog ide-
ološkog spektra bošnjačkog/bosanskog poli-
tičkog bloka, a koje vape za dekonstrukcijom.
Prva povijesna činjenica jeste ta da
nosioci narodnooslobodilačke borbe u
Drugom svjetskom ratu jesu bili Josip
Broz i njegovi komunisti, te kao takvi i
organizatori i ZAVNOBiH-a, ali istina,
koja se zanemaruje ili izvrće, jeste da Broz

34 25/11/2022 STAV
Bošnjacima i Bosni nije učinio nikakvu uslugu obnovom dr- razumjeti važnost historijskog trenutka u kojem jesmo, onda
žavnosti Bosne, nego je samo platio dug za pristanak Bošnjaka smo “bara-bara”. I samo od “žrijeba” u pojedinim kantonima
da se priključe NOB-u. i političke vještine bloka SDA-DF ovisi hoćemo li u naredne
četiri godine biti u agoniji zbog političara iz svojih redova ili
ZAVNOBIH – I DOBAR I LOŠ ćemo oslabiti srpsko-hrvatske nasrtaje na Bosnu.
Druga je sadržaj Rezolucije ZAVNOBiH-a, koja se i da- Ovaj dio Bošnjaka koji ne žele ili ne mogu (zbog intelektualnih
nas doživljava kao sveto slovo, pri čemu se niko ne usuđuje i/ili emocionalnih nedostataka) racionalno / moralno djelovati u
da otvoreno, jasno i glasno kaže šta je u njoj dobro, a šta loše političkoj zbilji okupljen je oko “trojke”, odnosno “osmorke”.
za Bošnjake i Bosnu. Izdvajamo najvažniji dio: “Danas Naro- Teško da u budućnosti može biti “devetorke”, posebno ako se
di Bosne i Hercegovine kroz svoje jedino političko predstav- sjetimo da su bili “šestorka”, pa “četvorka”, pa “trojka”, pa su
ništvo, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja tu “trojku” ustabilili i okupili oko sebe male političke partije
Bosne i Hercegovine, hoće da njihova zemlja, koja nije ni srpska, koji i ne znaju osnovno značenje pojma “ideologija”, ali odlično
ni hrvatska ni muslimanska nego i srpska, i muslimanska i hrvat- znaju da se ulaskom u vlast dolazi do mjesta gdje se skupljaju
ska bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina, u ko- pare poreskih obveznika... Ta, dakle, politička grupacija, svi-
joj će biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, me što je do sada rekla i uradila, jasno pokazuje da je potpuno
Muslimana i Hrvata. Narodi Bosne i Hercegovine učestvovaće odvojena od zbilje, odnosno da ili svjesno ili nesvjesno radi na
ravnopravno sa ostalim našim narodima u izgradnji narodne političkoj desubjektivizaciji Bošnjaka. Među njima ima i jednih
demokratske federativne Jugoslavije.” (istakao A. P.) i drugih. Recimo, teško da su članovi NES-a ili Stranke za BiH
U našoj javnosti, nažalost, ni tri decenije nakon obnove ne- svjesni u kako opasan projekt za Bošnjake i Bosnu ulaze, što se
zavisnosti države, ZAVNOBiH nikada nije kritički valoriziran u ne bi moglo reći za Našu stranku, kojoj je bošnjaštvo potpuno
dijahronom smislu. Sama obnova državnosti svakako jeste kru- irelevantno, čiji lider javno govori da nije Bošnjak.
cijalna, ali niz pitanja koja se deriviraju iz promišljanja o relaciji
narod – država i dalje ostaju zatvorena, što iz objektivnih razloga DA POLITIČKOM PLURALIZMU, NE UKIDANJU KULTURNOG
(nakon oružane, politička agresija na našu zemlju, koja još tra- IDENTITETA
je), što zbog ne profesionalne, nego moralne potkapacitiranosti Odbijamo primjedbe da se ovakvim narativom suprotstav-
većine naših historičara i politologa koji odbijaju da ih otvore. ljamo političkom pluraliziranju bošnjačkog političkog subjek-
Nemamo ih namjeru ni mi ovom prilikom otvarati. Samo tiviteta. Naravno da se politički subjektivitet jednog naroda ne
ćemo podsjetiti da su Bošnjaci 25. novembra 1943. godine zva- može svesti, niti bi bilo dobro to činiti, na jednu i samo jednu
nično ostali bez historijskog imena, a svoju državu “na izvol’te”
dali narodima koji već imaju svoje države. Kako god, budući
legalisti, a priznajući posljedice povijesnih mijena, kroz koje
prolaze svi narodi i sve države, nećemo lamentirati nad sud-
binom. Tim više, jer nam se ona i osmjehnula pojavom Alije
Izetbegovića i SDA, koji su pokrenuli proces povratka neovi-
snosti i suverenosti Bosne i Hercegovine upravo na temeljima
odluka Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, jer drugačije i nije bilo
moguće. Drugim riječima, bilo bi nefer zanemariti važnost i
pozitivne strane tog historijski važnog događaja.
Ali sve to ne mijenja činjenicu da je 25. novembra 1943.
godine Bosni vraćena državnost, ali i da su Bošnjaci, kao njeni
jedini autentični domaćini, praktično razvlašteni. Ostala im je
samo jedna trećina “imanja”, a ukinuto im je i povijesno ime.
Drugačije nije moglo biti, kako rekosmo. Međutim, po-
vratkom političkog subjektiviteta Muslimana/Bošnjaka osni-
vanjem SDA počeo je proces ispravljanja povijesnih nepravdi
ili posljedica grešaka koje smo sami pravili u prošlosti, odno-
sno – otvoren je prostor da drugačije / bolje i za Bošnjake i za
Bosnu može biti. Dio Bošnjaka okupljenih oko “osmorke” na-
stoji zaustaviti taj proces.

SDA ISPRAVLJA GREŠKE ZAVNOBIH-A

Bošnjaci pojavom SDA postaju relevantan, autentičan i ne-
ovisan politički subjekt. I samo takvi uspješno su organizirali
povratak suverenosti i nezavisnosti Bosne i Hercegovine, nje-
nu odbranu (Armija RBiH) od vojne agresije, ojačali postojeće
(Islamska zajednica), povratili ukinute (Bošnjačka zajednica
kulture) i osnovali političke (SDA i ostale bošnjačke partije)
institucije. Sanirane su sve posljedice ukidanja i negiranja po-
litičkog subjektiviteta Bošnjaka od 1463. do 1991. godine, time
i otvorili put da se vrate samima sebi. Ali samo otvorili put...
Idemo li pravim putem u tom smislu? Moglo bi se reći da
dio ide, a dio ne ide. Podijeljeni smo, ideološki i politički, i toj
sumornoj istini trebamo gledati ravno u oči. Ako je slika stvar-
nog stanja Bošnjaka dobro oslikana brojevima glasova za politič-
ke opcije koje razumijevaju i one koje ne mogu, neće ili ne žele

STAV 25/11/2022 35
 POLITIKA
političku partiju. To već vodi u totalita-
rizam, crveni (komunizam) ili crni (faši-
zam). Ali zanemariti vox populi u demo-
kratskom društvu također je nemoralno.
A glas Bošnjaka bio je prilično jasan,
nažalost ne i dovoljno glasan. Malo je fa-
lilo. Predizborni apel predsjednika SDA
Bakira Izetbegovića “Tražimo trista hilja-
da glasova i obećavamo stabilniju Bosnu”
zamalo je urodio plodom. Upravo manjak
tih nekoliko desetina hiljada glasova za
SDA otvorio je vrata budućoj političkoj
nestabilnosti Bosne i Hercegovine for-
mira li “osmorka” vlast s neizbježnom
koalicijom HDZ-SNSD.
To su činjenice s kojima se valja suo-
čiti i tražiti izlaz, nova rješenja za nove/
stare probleme, a ključni je, ponavljaj-
mo – intencija da se Bošnjaci politički
desubjektiviziraju.
Ali zašto je bitan bošnjački politič-
ki subjektivitet? Može li biti Bosne bez
njega? Može, ali to onda nije Bosna koju
su tokom oružane agresije branili njeni
najbolji sinovi i kćeri. To je neka druga
Ali zašto je bitan bošnjački
politički subjektivitet? Može
li biti Bosne bez njega? Može,
ali to onda nije Bosna koju
su tokom oružane agresije
branili njeni najbolji sinovi
i kćeri. To je neka druga
Bosna, možda upravo
ona jugoslavenska Bosna,
Socijalistička Republika
Bosna i Hercegovina. Ona
čiji je grb slao poruku da je
njen cijeli milenij identiteta
sveden na fabričke dimnjake.
36 25/11/2022 STAV
Bosna, možda upravo ona jugoslavenska
Bosna, Socijalistička Republika Bosna i
Hercegovina. Ona čiji je grb slao poruku
da je njen cijeli milenij identiteta sveden
na fabričke dimnjake.
VRAĆANJE BOSNE U SOCIJALIZAM
Upravo takva Bosna odgovora trima
faktorima: zapadnim centrima moći, koji
irelevantnim drže kulturne identitete, ve-
likosrbima i velikohrvatima te bosanskim
socijalistima. Određenim zapadnim cen-
trima moći (koji su ili napustili ili krivo
razumijevaju bazične liberalno-demo-
kratske vrijednosti) jer bi takva Bosna
bila lagan provizorij za neke nove mi-
lenijalističke poduhvate, velikosrbima i
velikohrvatima da olakšaju teritorijalno
širenje Srbije i Hrvatske, a bosanskim so-
cijalistima da sačuvaju privid mogućnosti
kako su komunističke distopije ostvarive
i tako ostanu mirni sa samima sobom u
vlastitoj disociranosti.
A postojala je takva Bosna, bila je to
Socijalistička Republika Bosna i Herce-
govina – svačija (“i-i-i”), dakle ničija –
provizorij. U takvoj Bosni Bošnjaci su se
tiho asimilirali, kroz Jugoslavene u Srbe,
ponajviše. Hvala Bogu ne i u dovoljnoj
mjeri, prije svega zbog opstanka bazične
institucije bošnjačke kulture, Islamske
zajednice, u jugoslavenskoj zajednici. Da,
bila je to Bosna u kojoj su mnogi Bošnjaci
prvi put vidjeli grb dinastije Kotromanića
onda kada su “osvanuli” na zelenim be-
retkama. Kognitivno i emocionalno bili
su odvojeni od srednjovjekovne baštine,
a za period osmanske Bosne vezani kroz
Andrićeve romane, ne i divansku poezi-
ju. I kao takvi, “kulturološki” relevantni
samo u vicevima. Takve Bošnjake njego-
vala je socijalistička Bosna, nastala 25.
novembra 1943. godine u Varcar-Vakufu.
PONAVLJA LI NAM SE POVIJEST?
Vraća li “osmorka” Bošnjake i Bo-
snu unazad, u njen socijalistički peri-
od? U petak, kada Bošnjaci, kulturno
/ nacionalno / državotvorno kapaciti-
rani da poštuju zakone, propise i pra-
vila budu obilježavali važeći praznik,
Dan državnosti Bosne i Hercegovine,
“osmorka” najavljuje potpisivanje spo-
razuma s HDZ-om. Nije problem HDZ,
on je takav kakav jeste, nasljeđe “i-i-i”,
na koje smo se obavezali i treba to po-
štivati. Problem je “osmorka”, koja ne
poštuje ni važeće praznike, a okuplja,
kojeg li paradoksa, upravo bosanske so-
cijaliste, kojima je 25. novembar ideo-
loški toliko važan. Na Dan državnosti,
kada lijepi maniri nalažu da se ne radi,
oni će raditi. Politički raditi. Potpisiva-
ti političke sporazume. Time dokazuju
nedostatak civilizacijskih manira Zapa-
da, poštivanje zakona, kakvi god da su.
No, ne bi nas trebalo čuditi ni da su
svjesno odabrali taj dan. Da će, nakon
potpisivanja sporazuma, reći da su baš
na Dan državnosti odlučili “okrenuti
novu stranicu u povijesti Bosne”, začiniti
govore populističkim mantrama, najav-
ljivati reforme, svjetliju budućnost... I
Dragan Čović će spominjati “domovi-
nu Bosnu i Hercegovinu”, poštivanje
legitimiteta, ulazak u Evropsku uniju
i NATO (NATO malo manje, da se ne
zamjeri srpskom savezniku).
I ništa od toga nije nelogično. Bo-
sanski nacional-socijalisti, što “trojka”
ideološki jeste (skrpljena od radikalnih
bošnjačkih šovinista iz NiP-a i socija-
lista iz Naše stranke i dijela, za nada-
ti se manjeg dijela, SDP-a), uvijek su
dobrodošli saveznici velikosrbima i
velikohrvatima jer socijalizam ili bilo
koji drugi oblik totalitarizma politički
unazađuje upravo autentičnu bošnjačku
kulturu, koja je njima glavna smetnja,
a koju politički brani Stranka demo-
kratske akcije.
Cilj i “osmorke” i HDZ-a jeste mar-
ginaliziranje SDA, nikakva reforma, ni-
kakav ulazak u Evropsku uniju, nika-
kva borba protiv korupcije. HDZ-u da
pomogne velikohrvatskoj i savezničkoj
velikosrpskoj politici da se proširi na bo-
sanski teritorij, “osmorki” da Bošnjake
vrati u socijalističku viziju svijeta. Da
ih zbratimi s politikama koje ne odusta-
ju od podjele Bosne, s narativima koji
negiraju udruženi zločinački poduhvat
i genocid nad Bošnjacima, s kulturama
koje teško podnose postojanje bošnjač-
kog političkog subjekta.
Ostaje nam nada da će se najavljeni
sporazum samo potpisati i ostati mrtvo
slovo na papiru, odnosno da će u Domu
naroda većeg bh. entiteta realnu moć
imati autentična bošnjačka i bosanska
politika (SDA-DF), a možda se i poje-
dincima u SDP-u prosvijetli i stanu na
pravu političku i historijsku stranu. n
Kosovski političar i advokat Azem Vllasi za “Stav”

ŽALOSTI ME ŠTO JE VIŠE

IZRAŽENA BORBA ZA VLAST,
NEGO INTERES BOSNE I
HERCEGOVINE KAO DRŽAVE
Uz međunarodne intervencije i Bosna i Hercegovina, smatra
Piše: Alma ARNAUTOVIĆ Vllasi, samoj sebi može pomoći unutarnjom konsolidacijom
Fotografija: Ahmet BAJRIĆ političkih snaga i partija, kojima prvi interes mora biti država,
a ne jagma za vlašću i funkcijama.
“Građanima Bosne i Hercegovine,
onima koji nemaju rezervnu domovi-
nu, jako je važno sjećati se svih datuma i
historijskih događaja koji potvrđuju samo-
bitnost i državnost Bosne i Hercegovine,
pa tako i 25. novembar. Mučit će vas oni
koji imaju rezervnu domovinu, kojima
nije stalo više od onoliko koliko mogu
da ovdje ušićare, dok je većinskoj Bosni i
Hercegovini itekako stalo. Bosna postoji
od pamtivijeka i uvijek je bila poznata po
različitostima, vjerskim i etničkim, a oni
koji ne priznaju različitosti su na nižem
civilizacijskom nivou. Građani većinske
Bosne i Hercegovine o kojoj ja govorim,
a koja ima samo jednu domovinu, nadži-
vjet će i razne Dodike i Čoviće. Šteta je što
oni mrcvare ovu državu koja ima mnogo
potencijala barem u balkanskim okviri-
ma”, poručio je u razgovoru za Stav Azem
Vllasi, bivši kosovski političar i advokat,
nekadašnji visoki državni i partijski duž-
nosnik u bivšoj Socijalističkoj Federativ-
noj Republici Jugoslaviji (SFRJ).
“Nažalost, Bosna i Hercegovina je u
teškoj situaciji zbog djelovanja onih snaga
koje žele rasturiti ovu državu, prije svega
ovih iz Banje Luke koji su na vlasti. Bo-
sna i Hercegovina nema snagu da izađe
iz ove situacije, bez vrlo aktivne među-
narodne podrške. Sjedinjene Američke
Države su svakako zainteresirane, kao i
Zapadna Evropa, da Bosna i Hercegovina
bude funkcionalna država, ali moraju po-
moći u tome tako što će obuzdati ove de-
struktivne snage koje stalno prijete kako
će otcijepiti jedan entitet, koje ucjenjuju
kako bi sve bilo po njihovoj volji i koje
tvrde da im ne treba Bosna i Hercegovina,

STAV 25/11/2022 37
 POLITIKA

a ona treba svim svojim građanima bez

obzira na nacionalnu pripadnost. Mislim
da će Bosnu i Hercegovinu očuvati volja
većinske Bosne, gdje su prije svega Boš-
njaci, ali i drugi građani koji je drže je-
dinom domovinom i nemaju rezervne”,
naveo je Vllasi, koji je protekle sedmice
boravio u Bosni i Hercegovini, gdje je u
Bosanskom kulturnom centru Tuzlanskog
kantona u Tuzli održao javnu tribinu, a
nekoliko dana poslije učestvovao je i na
sesiji Nezavisnih intelektualaca “Krug 99”.
Uz međunarodne intervencije, i Bo-
sna i Hercegovina, smatra Vllasi, samoj
sebi može pomoći unutarnjom konsoli-
dacijom političkih snaga i partija, kojima
prvi interes mora biti država, a ne jagma
za vlašću i funkcijama.
“Žalosti me kako mogu vidjeti, a
pratim situaciju u Bosni i Hercegovini, što
je u ovim postizbornim kombinatorikama
više izražena borba za vlast, nego interes
Bosne i Hercegovine kao države, Bosne
i Hercegovine kao države koja bi bila
za dobrobit svih građana, i Srba u Rs-u.
Od nestabilne i nefunkcionalne Bosne
i Hercegovine posljedice može imati i
taj entitet. Mnogi Srbi to tamo vide, ali
jednostavno ne mogu da se suprotstave
glavnom, da ga nazovem, jahaču apokalipse
Dodiku, koji malo-malo juriša na Bosnu
i Hercegovinu i ucjenjuje sve živo. Tome
treba stati ukraj, ali uz pomoć međuna-
rodne zajednice”, ističe Vllasi.
Na pitanje kako tumači namjere su-
sjednih država, Srbije i Hrvatske, prema
Bosni i Hercegovini, Vllasi odgovara:
“Ne vidim da imaju zajednički interes
nastupanja protiv Bosne i Hercegovine.
Naprotiv, Srbiji nije stalo do Bosne i Her-
cegovine, nego ona priželjkuje i podstiče
Dodika, otvoreno ili prikriveno, za nesta-
nak Bosne i Hercegovine, a za Hrvatsku
je glavni interes opstanak funkcionalne
Bosne i Hercegovine jer tu živi i hrvat- saradnje između Bosne i Hercegovine i npr. Bosna i Hercegovina neke proizvode
ski kao jedan od tri naroda i drugo – to je Kosova. prodaje Srbiji, a Srbija preprodaje Koso-
najduža granica Hrvatske u susjedstvu i “Postoji volja na obje strane za bo- vu i zarađuje na tome. Mislim da će biti
strateški je granica takva da Bosna i Her- ljom saradnjom. U Bosni i Hercegovini dobra ta saradnja, a i lično sam spreman
cegovina predstavlja zaštitni pojas od ve- postoji ta volja kod bošnjačkog korpusa doprinijeti tome jer mnogo držim do pri-
likosrpskih pretenzija koje su otvorene i drugih građana koji drže do ove drža- jateljstva i dobrih odnosa Bosne i Herce-
prema pola Bosne i Hercegovine, Crnoj ve, a na kosovskoj strani izražena je volja govine i Kosova. Unazad pet-šest godina
Gori i prema sjevernom dijelu Kosova. od svih za boljom saradnjom. Nažalost, sam službeno dolazio s Kosova kod mini-
No, sutra da nestane Bosne i Hercegovi- ove dvije države imaju vizni režim jer u stra vanjskih poslova da vidimo pitanje
ne, Hrvatska bi bila prva suočena s ape- Bosni i Hercegovini, poznato je, da bi se graničnog režima, ali nije bilo volje jer
titima velikosrpskog kleronacionalizma, donijela odluka o ukidanju viznog reži- su se trebala pitati trojica ljudi, od kojih
koji radi na duže staze. Srbija više nema ma, potrebna je saglasnost i onih koji rade jedan iz inata nije želio da dođe do slo-
potencijala ni mogućnosti da više izaziva protiv Bosne i Hercegovine pa su oni i bodnog prelaska granica u oba pravca.
ratove u svom okruženju, silom ne smije protiv približavanja Kosova i Bosne i Her- Ali sada će se to dogoditi.”
više da krene ni na koga, ali neće stati sa cegovine. Najbolja je vijest unazad neko- Vllasi se u razgovoru s publikom u
svojim pretenzijama za, kako kažu, srp- liko godina ovaj Berlinski sporazum, koji Tuzli, koji je moderirao bivši novinar
skim svijetom, ali samo prema ovim drža- će omogućiti da se obezbijedi slobodno Sead Avdić, dotaknuo i prošlog siste-
vama, nastalim od bivše države, a ne pre- kretanje između svih šest država u regiji ma, kazavši da mu nedostaju multietnič-
ma Bugarskoj, Rumuniji ili Mađarskoj.” s ličnim kartama, dakle i između Bosne nost i mir, ali da ne pati za ideologijom
Kao dobru vijest za regiju, sagovornik i Hercegovine i Kosova. To će podsticati ili sistemom koji je bio uspostavljen u
Stava istaknuo je uspostavu diplomatske privrednu saradnju, jer, gle ironije, sada bivšoj SFRJ.

38 25/11/2022 STAV
 Vllasi je, između ostalog, u vrijeme
kada to skoro niko nije smio pomisliti,
kritizirao vladavinu Envera Hodže u
Albaniji, nazvavši je “brutalnom i dik-
tatorskom”. Bio je i blizak s Josipom
Brozom Titom, bivšim doživotnim pred-
sjednikom SFRJ, a kao istaknuti poli-
tičar, 1988. godine uspješno je smirio
štrajk rudara u Trepči, koji je predstav-
ljao otpor velikosrpskim pretenzijama,
u čemu je imao veliku podršku alban-
skog naroda. Tada je upozoravao da se
Slobodan Milošević, bivši predsjednik
Savezne Republike Jugoslavije i Srbije,
neće zaustaviti samo na Kosovu, nego će
ići na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.
Milošević je kasnije pod teškim optuž-
bama za ratne zločine počinjene na po-
dručju Hrvatske, Bosne i Hercegovine
i Kosova preminuo u pritvorskoj ćeliji
u Haagu 2006. godine
Vllasi, koji je poznat i kao posljed-
nji politički zatvorenik u Jugoslaviji,
osvrnuo se na hapšenje od Miloševića,
nakon što je stao u odbranu legalnog,
ustavnog položaja i ustavne autonomije
Kosova po Ustavu iz 1974. godine, koji
je bio na snazi i prema kojem su auto-
nomne pokrajine Kosovo i Vojvodina
imale dogovorne veze sa Srbijom, a po
Ustavu Jugoslavije bili su konstitutivni
element Federacije.
“Bio sam tada politički lider Koso-
va, predsjednik Pokrajinskog komite-
ta i bile su u toku rasprave o ustavnim
promjenama iz ekonomskih razloga, a
rekao sam da je odbrana legalnog ustav-
nog položaja Kosova naša crvena linija

“Sutra da nestane Bosne

i Hercegovine, Hrvatska
bi bila prva suočena s
apetitima velikosrpskog
kleronacionalizma, koji
radi na duže staze. Srbija
više nema potencijala ni
mogućnosti da više izaziva
ratove u svom okruženju,
silom ne smije više da krene
ni na koga, ali neće stati sa
svojim pretenzijama za, kako
kažu, srpskim svijetom, ali
samo prema ovim državama,
nastalim od bivše države,
a ne prema Bugarskoj,
Rumuniji ili Mađarskoj.”
ispod koje nećemo ići. Milošević je vodio
takvu politiku i na mitinzima po Srbi-
ji se tražila moja glava, moje hapšenje.
Kada je došlo do trenutka da se usvoje
promjene u Srbiji bez naše saglasnosti,
albanski narod je ustao u odbranu svog
prava da odlučuje o svojoj sudbini, bilo
da dalje opstaje Jugoslavija ili da je ne
bude, on je održao miting u Beogradu
i naručenoj grupi ljudi obećao je moje
hapšenje. Oko 22 sata kaže: ‘Uhapsit
ćemo! Kaznit ćemo!’ Otišao je poslije
mitinga u kancelarije Predsjedništva
SFRJ na Novom Beogradu, gdje su bili
kukavci, jadno i kukavno Predsjedniš-
tvo SFRJ izabrano poslije Titove smrti
1984. godine i mandat im je bio do maja
1989. godine, a ovo sve s Kosovom se de-
šavalo u februaru i martu 1989. godine.
Milošević im je rekao: ‘Ili ćete uvesti
vanredno stanje na Kosovu, ili će su-
tra sva masa s ovog mitinga sutra biti
vama pod prozorima.’ Ti su kukavci, da
bi sačuvali mir, uveli vanredno stanje i
to je značilo lovnu sezonu, s unaprijed
pripremljenim listama za hapšenje. Bio
sam među prvima, a za nekoliko dana
pohapsili su petsto-šesto Albanaca, dok
su u Srbiji slavili odluku da preuzima
sve nadležnosti nad pokrajinama. Dok
se u Beogradu slavilo i aplaudiralo, na
Kosovu je policija na potpuno mirnim
protestima za odbranu ustavne auto-
nomije Kosova ubila preko dvadeset
Albanaca. Svi su znali da nisam poči-
nio nikakvo krivično djelo, a četrnaest
mjeseci sam proveo u zatvoru i, kada je
bilo gotovo s Jugoslavijom, izašao sam
iz zatvora, ali okupacija Kosova je tra-
jala sve do 1999. godine. Božijom prav-
dom i ja sam doživio slobodno i neza-
visno Kosovo”, zaključio je Vllasi, koji
se po izlasku na slobodu prestao baviti
politikom, posvetivši se advokaturi.  n

STAV 25/11/2022 39
 POLITIKA

Šta ste htjeli?

DŽAMIJA
ILI VLAST
Možda je za mnoge nastup Ive Komšića iznenađenje. Zašto mu smeta neko koji kao politički lider oko
sebe okuplja momke koji idu u džamiju? Zašto smatra da zbog toga ne treba biti vlast? Kao u najcrnje
totalitarno komunističko vrijeme. Možeš ti u džamiju, ali ne možeš u Partiju, funkciju, za direktora.
Piše: Almir MEHONIĆ

P
ričao je Tofa Velagić, rahmet mu
duši, kako su u centralnom za-
tvoru bili svi skupa u velikim će-
lijama. Bilo je tu osuđenih Srba
i Hrvata još iz ratnog doba. Pa bi pitali
mladomuslimane: “Šta vi hoćete?” Nije
se njih ticalo šta su ovi momci sanjali o
islamu. Pitanje je bilo šta su htjeli tu u
Bosni, s Bosnom.
Na radilištima u Zenici družili su se,
bili su mladi, neporočni, čestiti. Drugačiji
svijet. Ali stalno je visilo to pitanje bez od-
govora: “Šta ste htjeli?” Tofa je pričao da
oni nisu imali organizacijskog odgovora na
to pitanje, ali Srbi i Hrvati su imali odgo-
vore na svoja pitanja.
Naši su htjeli samo da slobodno ispo-
vijedaju svoju vjeru, da zbog toga ne budu
diskriminirani, htjeli su da žive zajedno, da
se ne mrze, da ih se ne mrzi, da se paze, jer
komšija je svetinja. Ali ti odgovori njima
nisu bili dovoljni. Pravite vi u svakom selu
pet džamija, njih to ne interesuje. Nego, šta
vi hoćete? Govorili su Mustafi Hadžiosma-
noviću: “Muja, kad dođe sloboda, hoće li
‘Mladi muslimani’ praviti zakone? Je li za
vas Drina granica?”
I oni nisu mogli pobjeći od tog pita-
nja. Ono ih je natjeralo da počnu politički i
društveno zreti. Tek su tu postali društvena
bića, politička bića koja žive u Bosni. Kada
je Velagić izašao iz zatvora, to pitanje ga je
natjeralo da počne čitati literaturu o Boš-
njacima, a kada je odlučio emigrirati kao
svoje nacionalno opredjeljenje u useljenič-
kom listu, napisao je – Bošnjak.
Sjetio sam se ove priče kada sam gledao
gostovanje Ive Komšića na Face TV. Kada
bi u jednoj rečenici trebali prepričati nje-
gov nastup kod Senada Hadžifejzovića, ona
bi glasila: “Bošnjaci koji idu u džamiju ne
mogu biti u vlasti. ” A onda bi išao nasta-
vak: “A ako žele da budu vlast, onda žele
islamizirano društvo.”
Možda je za mnoge nastup Ive Komšića
iznenađenje. Zašto mu smeta neko koji kao
politički lider oko sebe okuplja momke koji
idu u džamiju? Zašto smatra da zbog toga ne

40 25/11/2022 STAV

treba biti vlast? Kao u najcrnje totalitarno
komunističko vrijeme. Možeš ti u džamiju,
ali ne možeš u Partiju, funkciju, za direktora.
Taj odgovor nismo dobili od Komši-
ća. Jer u ovako postavljenoj tezi džami-
ja i islam su problem, dok u isto vrijeme
Čović, koji je ideološki sljednik projekta
presuđenog za udruženi zločinački po-
duhvat, smatra Ivo Komšić, treba biti
vlast “takav kakav je”!
Katolički politički subjekt, odnosno
HNS i njegovi momci, može u crkvu, može
na rukoljub Papi, može i u vlast, ali Boš-
njaci se moraju odlučiti ili džamija ili vlast.
Drug Komšić nameće narativ da su u
Bosni problem Bošnjaci kao muslimanski
narod koji je politički faktor. To je uzrok
problema, a posljedica je politički sistem
u koji smo gurnuti od međunarodne za-
jednice. Smatrali su i smatraju da jedan
muslimanski narod kao politički faktor ne
može biti dominantan u jednoj evropskoj
državi. Možemo romantizirati Evropu, ali
morali bismo najzad pogledati istinu u oči.
Zanimljivo je da drugu Ivi Komšiću, pored momaka
koji polažu cvijeće Mate Bobanu, ne smetaju u vlasti ni
džamijaši Elmedina Konakovića. I Komšiću i Tuđmanu,
i mnogima prije njih, nisu nikada smetali muslimani
ako su bili prepoznati kao hrvatsko cvijeće. No, samo
neupućeni vide u tome nelogičnu retoričku konstrukciju.
Zanimljivo je da drugu Ivi Komšiću, je slika i prilika minimizacije Bošnjaka kao
pored momaka koji polažu cvijeće Mate političkog faktora.
Bobanu, ne smetaju u vlasti ni džamijaši Fascinira mržnja tih stranaka spram
Elmedina Konakovića. I Komšiću i Tuđma- SDA. Ta želja i pohlepa za vlašću koja viri iz
nu, i mnogima prije njih, nisu nikada sme- očiju tih ljudi, posebno predsjednika NiP-a,
tali muslimani ako su bili prepoznati kao nešto je što plaši. Izdaju države i bratoubi-
hrvatsko cvijeće. No, samo neupućeni vide lački sukob, Konaković, ma koliko bio vješt,
u tome nelogičnu retoričku konstrukciju. ne može više ni sakriti. Gostujući na N1, on
Ali Bošnjaci mogu biti cvijet u velikodr- je ispalio parolu da želi smijeniti kriminal-
žavnim projektima samo kada su razjedinjeni ni režim. Da se malo presabrao, shvatio bi
i kad nemaju političko vodstvo. Pokazalo se da je taj režim i onaj kojem ide već dva puta
to i tokom II svjetskog rata. I kao da je danas na noge u Mostar. Konaković želi smijeni-
to nekome u interesu. Zato se samo kod nas ti kriminalni režim SDA-HDZ, pa će onda
ukidaju demokratske prakse da se vlast okuplja s HDZ praviti pravednije i bolje društvo.
oko najjače stranke. Jer osam ne može okupi- On pobraja sve afere kriminalnog režima, ali
ti samo interes, okuplja ih neki jači vanjski ne može da se sjeti nijedne afere vezane za
faktor. Kao posljedicu toga imamo potpunu HDZ. Nije zaboravio da pomene slučaj Me-
servilnost stranaka trojke, odnosno osmorke, mić, ali, gle čuda, zaboravlja da pomene slu-
zahtjevima Dragana Čovića. Sve one slike čaj djevojčice Džane Gadžun. Na političkoj
kako Nikšić pridržava stolicu Draganu Čo- sceni poslije izbora do danas postalo je sve
viću, kako mu idu na noge u centralu HDZ, a bjelodano. Želja za vlasti je jača od odanosti
za nekoliko dana Konaković drugi put, samo državi i u tom izdajničkom ambijentu dema-
su početak nečeg mnogo većeg i goreg ako se skiraju se licemjerne politike.
uspostavi takva vlast, goreg po državu. Ipak, svi zakonski okovi, aparthejdi, do-
U riječima Dragana Čovića i Naša stran- govori ne mogu protiv realnosti na terenu.
ka i SDP su bošnjačke stranke. Nekada bi Srbi su, u trajanju od 90 godina, imali ustav-
se na te riječi izdavala saopćenja, držale no-pravnu nadležnost na Kosovu, a ono je ipak
konferencije. Danas se o tome šuti. Kako postalo vlasništvo većine. Fokusiranost Srba,
to ovim strankama odjednom ne smeta? Hrvata i međunarodne zajednice za suzbija-
Okupacija bošnjačke kvote sadržana je kroz nje bošnjačkog političkog faktora promašena
plan da oni koji jasno kažu da nisu Bošnjaci je politika. Možda to u jednom historijskom
i da njihove stranke nisu bošnjačke uzmu momentu izgleda moguće, ali dugoročno je
stolicu narodu kojeg ima oko 60 posto. Ovo neodrživo. Pobijedit će Bosna. n
STAV 25/11/2022 41
 POLITIKA

Svi su početni parametri HDZ-a netačni

KAKO IZ NIČEGA
DOBITI TREĆI ENTITET
HDZ je u najmanju ruku uspio izazivati tornado koji možemo slobodno nazvati onako kako ga
i Dragan Čović voli zvati: “Rješavanje problema uzurpacije pozicije člana Predsjedništva iz reda
hrvatskog naroda”. Da iz HDZ ne prestaju mahati krilima, ukazuje i prividno haotično stanje u
politici gdje više nikome nije jasno šta se izjavljuje i zašto se izjavljuje. U tom političkom haosu
građani ostaju povrijeđeni i razočarani. I kako se čini, tome nema kraja. Jedan zamah nedavno je
napravio i Mario Karamatić: “Bošnjaci će tražiti da se otcijepe, ali mi im nećemo dati!”
Piše: Indira BARUČIJA Ipak, nije se mogao napraviti model koji on nazvao, “leptirovim efektom”. Krivu-

I
bi pravio dugoročne vremenske prognoze. lja koja predstavlja Lorenzov atraktor ima
zraz “efekat leptira” koristi se od objav- Lorenz Edvard svojim je simulacij- oblik leptirovih krila, po kojem je lahko
ljivanja Lorenzovog naučnog rada skim eksperimentima 1961. godine došao prepoznatljiva. Lorenz je tada naglasio i
“Predvidljivost: Može li zamah lep- do izvanrednog naučnog saznanja koje će da je tzv. prirodni “red” prerušen u “ne-
tirovih krila u Brazilu pokrenuti tor- pokrenuti treću naučnu revoluciju poznatu red”, odnosno u determinirani “haos”.
nado u Teksasu?” iz 1972. godine. Pret- kao teorija determinističkog haosa, tako Kasnije je Lorenz predstavio veoma
postavka je da zamah leptirovih krila na što je iz dva mjerenja s početnim vrijedno- jednostavan model SAVP-a koji su činile
jednom kraju svijeta može pokrenuti stima, između kojih je razlika bila samo tri nelinearne diferencijalne jednačine 1.
tornado na drugom, ali isto tako ga neki 1/1000, dobio potpuno različite krivulje. reda, koje su imale posebne veličine pa-
novi zamah leptirovih krila može i spri- Zaključio je da nije moguća kvalitetna rametara osjetljivih na unaprijed zadane
ječiti, što bi nas dovelo do zaključka da dugoročna prognoza SAVP-a jer je to pri- početne uslove. Analiza dobivenih dina-
svaka akcija daje rezultat. rodni nelinearni fizikalni sistem koji je mičkih karakteristika vremensko ovisnih
izrazito dinamičan, a nelinearni sistemi varijabli pokazala je pojavu njihove “hao-
UREDNI NERED su “nepredvidljivi”. Ovaj prirodni dina- tične” oscilacije, čije amplitude i faze po-
Prirodni zakoni u složenim dinamič- mički fenomen je uzrokovan atraktorom, primaju uvijek novu vrijednost, nikada
kim procesima, koji vladaju i u društvima, odnosno do tada nepoznatim, kako ga je se ne ponavljajući.
jer je i društvo složeni dinamički sistem,
još od postanka čovjeka budili su radozna-
lost i želju za predviđanjem slijeda doga-
đaja kako bi se spriječile nevolje. Tako je i
s izrazito složenim dinamičkim procesom
ponašanja sistema atmosferskih vremen-
skih prilika (SAVP). Njihovim predviđa-
njem bi se umanjile njihove katastrofalne
posljedice. Kako bi se što vjerodostojnije
predstavila dinamika ponašanja SAVP-a,
prave se mentalni, verbalni, strukturni i
matematički modeli. Ipak je odavno jasno
da život na Zemlji komplikuje doza “hao-
tične neizvjesnosti” i da deterministička
priroda sistema ih ne čini predvidljivim.
Newtonov determinizam u svom je
početku obećavao čak i definisanje puta
čovječanstva u skladu s Newtonovim za-
konima u unaprijed poznatu budućnost.
Newtonova totalna deterministička me-
todologija vodila je proizvodnji najranijih
kompjutera koje su koristili i meteorolozi
u potrazi za najboljim kompjuterskim mo-
delima SAVP-a, ne bi li došli do što preci-
znijih dugoročnih vremenskih prognoza.

42 25/11/2022 STAV
UGROŽENOST NEUGROŽENIH namjerom. Nisu li izjave o ugroženosti stanje u politici gdje više nikome nije ja-
Dakle, ovaj fenomen temelji se na ide- Hrvata u Bosni i Hercegovini i lobiranje sno šta se izjavljuje i zašto se izjavljuje.
ji da beskonačno male promjene, kao što za izmjene Izbornog zakona dobri pri- U tom političkom haosu građani ostaju
je zamah krila leptira, mogu dovesti do mjeri smisleno izazvanih akcija? povrijeđeni i razočarani. I kako se čini,
ogromnih posljedica u konačnici. Prenese Davno je David Hume rekao, iako nije tome nema kraja. Jedan zamah nedavno
li se na svakodnevni život, metafora ma- ništa znao o leptirovom efektu: “Ljud- je napravio i Mario Karamatić: “Bošnja-
hanje krila leptira značila bi da i najma- ska sklonost prema čudesima ima punu ci će tražiti da se otcijepe, ali mi im ne-
nji izbori uzrokuju značajne promjene. mogućnost da se pokaže. I tako će priča, ćemo dati!”
U tom se kontekstu nijedno društvo koju su u mjestu iz kojeg je potekla, svi
ne može posmatrati kao izolovano od odbacili, sigurno dospjeti hiljadu mi- NEGDJE IMA GREŠKA
vanjskog svijeta, jer će na njega utjecati lja daleko.” U Bosni i Hercegovini još Ako mi u Bosni i Hercegovini već
sve promjene koje pristižu s različitih od potpisivanja Dejtonskog mirovnog znamo mahati krilima, a niko nam to
krajeva svijeta. Zbog specifičnog položaja sporazuma, HDZ s velikom upornošću nije bolje demonstrirao od našeg ze-
Bosne i Hercegovine pristižuće promje- nameće pitanje ugroženosti Hrvata kao mljaka Dragana Čovića, ne bi li smo se
ne znaju biti različitog intenziteta i for- jednog od konstitutivnih naroda. Tim se onda morali zaustaviti što prije i pro-
me, ali upravo ta granična linija na kojoj izjavama nije posvećivala značajna pažnja, vjeriti zajedničke početne vrijednosti
počiva naša domovina, u kojoj žive ljudi budući da nisu imale nikakve osnove, sve parametara odgovarajući na vrlo jedno-
koji ujedno poznaju i istočnu i zapadnu dok se iz međunarodne zajednice nisu stavna pitanja: Šta mi ustvari hoćemo,
sferu, kao i dostupnost bogatoj prošlosti, odlučili riješiti problem “ugroženosti” kakva je naša uloga i šta želimo poru-
od neolita, rimskog vremena, vremena Hrvata, što je dovelo i do nametanja Iz- čiti svijetu, gdje smo kao zemlja i kao
srednjovjekovne Bosne, periodi vlada- bornog zakona, koji je, kako se čini, po društvo i gdje se želimo pozicionirati
vine Osmanskog Carstva, Austro-Ugar- volji HDZ-a. na globalnom nivou? Ko će postavljati
ske i Jugoslavije, sve do danas, stavlja HDZ je u najmanju ruku uspio izaziva- ta pitanja, kome i da li je kasno? Ima li
nas u povoljan položaj i zasigurno daje ti tornado koji možemo slobodno nazvati HDZ zaista čemu da se raduje?
kvalitetne spontane sinteze koje izazi- onako kako ga i Dragan Čović voli zvati: Lorenz bi nam poručio da nije kasno,
vaju globalne promjene potekle upravo “Rješavanje problema uzurpacije pozici- a i Dragan Čović, kao dobar poznavalac
iz naše zemlje. je člana Predsjedništva iz reda hrvatskog teorije haosa, vrlo dobro zna da HDZ trči
Već duže vrijeme svjedočimo šta se naroda”. Da iz HDZ ne prestaju maha- pred rudu, pa upravo iz tog razloga svoje
dešava kada se jedna akcija izazove s ti krilima, ukazuje i prividno haotično ciljeve namjeravaju postići linijom manjeg
otpora. Jer stvari se mogu posmatrati i s
Dragan Čović, kao dobar poznavalac teorije haosa, vrlo dobro druge strane. Iako nepredvidljivi, neline-
arni sistemi su deterministički, što znači
zna da HDZ trči pred rudu, pa upravo iz tog razloga svoje da oni zavise od početnih vrijednosti pa-
ciljeve namjeravaju postići linijom manjeg otpora. Jer stvari rametara. Svi početni parametri Bosne i
Hercegovine u potpunosti odgovaraju
se mogu posmatrati i s druge strane. Iako nepredvidljivi, krilima građana Bosne i Hercegovine. Svi
početni parametri HDZ-a su netačni. Sje-
nelinearni sistemi su deterministički, što znači da oni zavise timo se dugo najavljivane izdaje Bosne i
od početnih vrijednosti parametara. Svi početni parametri Hercegovine koja se u Neumu nije desila!
Ko prepozna red u neredu, može raču-
Bosne i Hercegovine u potpunosti odgovaraju krilima građana nati na leptirov efekt. Nema budućnosti
Bosne i Hercegovine. Svi početni parametri HDZ-a su netačni. bez nas!  n

STAV 25/11/2022 43
 POLITIKA

Potreba za novom razinom bošnjačke budnosti

KAKAV JE BOŠNJAK
POŽELJAN U EU
Bosna i Hercegovina može postati članica EU onog trenutka kada Bošnjaci potpuno “okrenu leđa”
islamskim vrijednostima. Zbog toga se i napada SDA, koja je simbol “Bakirovih islamiziranih momaka
iz džamije”, jer cilj jeste da se kroz političke centre moći deislamiziraju Bošnjaci i na taj način postanu
“poželjni” za EU. Bošnjaci bi trebali prihvatiti tu “bolnu istinu” koju je izrekao prof. dr. Ivo Komšić.
Prihvatanje ne znači očajavanje, ravnodušnost i predaju. Znači samo novu razinu budnosti.
Piše: Uzeir ALISPAHIĆ odvojiti od zapadne kulture. Bakirovo druš- je uvijek budala, a budala sa doktoratom, bu-
tvo je islamizirano društvo. Njemu su temelj dala na kvadrat.” Međutim, osim što je sebe

G
ostovanje prof. dr. Ive Komšića u
kultnoj antibošnjačkoj emisiji Cen-
tralni dnevnik praćeno je brojnim
“kontroverznim” konstatacijama.
Posebnu pažnju zavređuje dio u kojem bivši
dekan Filozofskog fakulteta u Sarajevu objaš-
njava zašto osmorka treba da napravi vlast s
HDZ-om sljedećim riječima:
“Sad dolazimo na temu zašto ‘osmor-
ka’ treba imati vlast. Ne smiju se Bošnjaci
odvojiti od Zapada. Ne smiju se Bošnjaci
društva i države momci koji idu u džamiju.
E, zato je važno da ‘osmorka’ napravi vlast
s HDZ-om, takvim kakav je.”
Dakle, Komšić tvrdi da, dokle god Bosnom
i Hercegovinom budu vladali “Bakirovi isla-
mizirani momci”, Zapad nas neće prihvatiti,
jer islam odvaja Bošnjake od zapadne kultu-
re. To je klasična islamofobična teza koja se
bazira na “barbarskoj zaostalosti muslimana”
u odnosu na “progresivnu zapadnu kulturu”.
Ivo Komšić je više puta u svojim nastupima
potvrdio narodnu izreku koja glasi: “Budala
potpuno razotkrio, političko stanje na terenu
pokazuje da je Komšić “nenamjerno” razot-
krio i planove islamofobnog Zapada.
“ISLAMIZIRANI MOMCI” NISU POŽELJNI
U EVROPI
Evidentno je da se članstvo u EU zavre-
đuje na osnovu i političkih i kulturoloških
kriterija, a ne na osnovu zakonsko-institu-
cionalnog, kako nam to “jurišnici” EU žele
predstaviti. Osmotrimo samo kako su 2004.
godine u isto vrijeme postale članice EU:

44 25/11/2022 STAV
Poljska, Mađarska, Slovačka, Češka, Litva-
nija, Latvija i Estonija. Razlog tome nije
vladavina prava u tim državama, već pro-
širivanje granica EU kako bi etablirali zid
između Rusije i EU što bliže ruskoj granici.
Tri godine poslije u EU ulaze Rumunija i
Bugarska kako bi zatvorili put ruskom utje-
caju na Balkan. Ne postoji nijedan ozbiljan
politički analitičar koji bi mogao objasniti
čime su to Rumunija i Bugarska zaslužile
članstvo u EU a da nije političke prirode.
Sve licemjerje politike EU vidimo upra-
vo u tome što se pred Bosnu i Hercegovinu
postavilo 14 ključnih (nemogućih) priorite-
ta kao uslov za članstvo u EU. Međutim, od
spomenutih država se to nije tražilo, nego i
danas nakon 18 godina aktivnog članstva u
EU nijedna od ovih država ne bi mogla is-
puniti polovinu od ovih 14 prioriteta. Ipak,
zbog ruske agresije na Ukrajinu i straha od
ruskog utjecaja, Evropska komisija preporu-
čuje Vijeću Evrope da i Bosni i Hercegovini
dodijeli kandidatski status kako se “Bošnjaci
ne bi potpuno odvojili od Zapada”.
Međutim, bez obzira na geopolitičku
važnost Bosne i Hercegovine, postoji jedan
problem zbog kojeg Bosna i Hercegovina još
nije članica EU, a to je da su većina građana
u Bosni i Hercegovini muslimani. To je čini,
kao i Republiku Türkiye, političko-kulturno
nepoželjnom u EU, te se izmišljaju kojekakvi
nemogući prioriteti s ciljem zadržavanja pred
kapijom EU, ali bez prolaska kroz tu kapiju.
Drugim riječima, Bosna i Hercegovina
može postati članica EU onog trenutka kada
Bošnjaci potpuno okrenu leđa islamskim vri-
jednostima. Zbog toga se i napada SDA, koja
je simbol “Bakirovih islamiziranih momaka
iz džamije”, jer cilj jeste da se kroz političke
centre moći deislamiziraju Bošnjaci i na taj
način postanu “poželjni” za EU. Bošnjaci bi
trebali prihvatiti tu “bolnu istinu” koju je
izrekao prof. dr. Ivo Komšić. Prihvatanje
ne znači očajavanje, ravnodušnost i predaju.
Znači samo novu razinu budnosti.
PRIMJERCI DEISLAMIZIRANIH BOŠNJAKA
Pravi primjer deislamiziranog Bošnjaka
(iako za sebe tvrdi da je Bosanac, kao i mno-
gi drugi slični njemu) jeste premijer Vlade
Kantona Sarajevo Edin Forto. Pravi primjer
deislamizirane Bošnjakinje (naravno, za sebe
tvrdi da je Bosanka) predstavlja Sabina Ćudić.
Ono što dijele Forto i Ćudić, osim stranke,
jeste kompleks niže vrijednosti koji se oči-
tuje u tome da se stide svog imena i svojih
korijena. Međutim, Zapad upravo njih dvoje
vidi kao paradigmu “idealnog građanina Bo-
sne i Hercegovine”. Ukoliko bi većina Boš-
njaka samovoljno pristala na konvertiranje
u ateizam, na prihvatanje LGBTIQ+ agen-
de, kao Forto i Ćudićka, ne bi bilo prepreka
da Bosna i Hercegovina postane članica EU,
pa makar ne ispunila nijedan od 14 priorite-
ta postavljenih kao uslov za članstvo u EU.
Bošnjak koji se ne želi odreći svoje kul-
turne, vjerske i nacionalne pripadnosti je
nepoželjan faktor u EU obitelji. Poseban
naglasak je na vjerskoj pripadnosti, odno-
sno “konzervativnim islamskim vrijedno-
stima”. Islamske vrijednosti koje se baziraju
na afirmaciji porodičnih vrijednosti, odba-
civanjem seksualne nastranosti, odbaciva-
njem moralne relativizacije, odbacivanjem
relativizacije istine itd. – jednostavno dola-
ze u sukob sa svim onim vrijednostima na
kojima je Evropa izgrađena od francuske
građanske revolucije do danas.
Mnogi EU jurišnici podastiru tezu kako
Evropa nema problema s islamofobijom i
muslimanima, navodeći kako veliki broj
muslimana živi u Evropi. Međutim, ono što
se krije jeste da se od tih muslimana zahti-
jevala asimilacija, pa zato u Berlinu postoji
džamija na kojoj je okačena LGBTIQ+ za-
stava s natpisom Love is love. Zato imamo
imame koji su homoseksualci, a to je strogo
zabranjeno i kažnjivo u islamu.
Poltronsko nastrojeni muslimani, asimili-
rani u ovakve koncepte, koji ujedno prekrajaju
islamske vrijednosti, posebno su poželjni u
EU. Ukoliko će neko ko se smatra muslima-
nom imati identične stavove kao i neko ko
se smatra ateistom, onda se može postaviti
pitanje koja je suštinska razlika između njih.
Za Evropu takvi muslimani nisu problem,
nego ovi kojima je okružen Bakir Izetbegović.
Mnogi članovi osmorke se, također, smatraju
muslimanima, ali oni predstavljaju te “asimi-
lirane, poltronsko-pitome” muslimane koji su
prihvatljivi u EU. Sada dolazimo do ključnog
razloga zašto Zapad (SAD i EU) insistira na
pravljenju vlasti osmorke s HDZ-om, jer pro-
fil političara koji se smatraju muslimanima u
osmorci jesu oni koji su za EU poželjni mu-
Ne postoji nijedan ozbiljan
politički analitičar koji bi
mogao objasniti čime su
to Rumunija i Bugarska
zaslužile članstvo u EU a da
nije političke prirode.
slimani. Drugim riječima, to su muslimani
koji se suštinski ne bore za islamske vrijed-
nosti, nego islam prilagođavaju evropskom
postmodernističkom sistemu vrijednosti.
Takav Bošnjak je poželjan Bošnjak, takav
musliman je poželjan musliman, jer on ima
kompleks niže vrijednosti koji osigurava da
će prihvatiti sve što mu Zapad servira.
POTPISIVANJE “PROGRAMSKE KOALICIJE”
DŽELATA I JUDINIH SINOVA
Da se politički planovi zapadnih cen-
tara moći protiv “Bakirovih islamiziranih
momaka” već uveliko ostvaruju, pokazuje
i najavljivanje potpisivanja koalicijskog
sporazuma između “poželjnih Bošnjaka”
i “legitimnih Hrvata”. Potpisivanje spora-
zuma osmorke i HDZ-a, na Dan državno-
sti Bosne i Hercegovine, koji se poklapa
s događajem jeftine rasprodaje tzv. Crni
petak, nije ništa drugo već prevrat u re-
žiji stranih centara moći, koji su odlučili
ne samo nametnuti aparthejdske izmjene
izbornog zakona na štetu Bošnjaka već i
uskratiti Bošnjacima pravo na političku
reprezentaciju. Umjesto da Bošnjaci u
porodičnoj atmosferi proslave jedan od
najbitnijih praznika u historiji Bosne i
Hercegovine, nažalost, imat će “privilegi-
ju” da uživo prate izdaju interesa Bosne i
Hercegovine. Nije slučajno da je najavlje-
no potpisivanje sporazuma između džela-
ta (Čovića) i Judinih sinova (Konakovića,
Nikšića, Efendića, Kasumovića, Ogreše-
vića, Kukića, Forte i Marjanovića), baš na
Dan Državnosti, i to na dan jeftine raspro-
daje (Crni petak). Time nam žele poručiti
da su interesi Bošnjaka od Judinih sino-
va isporučeni (prodani) dušmanima i to
po ekskluzivnom sniženju na Crni petak.
Zahvaljujući bošnjačkim plaćenicima
i korisnim idiotima, neprijatelji Bosne i
Hercegovine imaju razloga za slavlje, jer je
osmorka pristala na sve ustupke HDZ-u (iz-
borni zakon, reformu javnog servisa RTV-a,
reformu sigurnosno-obavještajnog sistema)
kako bi “smjestili” svoje izdajničke stražnji-
ce u udobne fotelje. Pod pokroviteljstvom
“britanske i američke ambasade” osmorka
je spremna pristati i na Dodikove uslove
kako bi “ušla u vlast” i na državnom nivou.
Dakle, strani centri moći su zamislili
sljedeće stanje na terenu: da Hrvate zastupa
HDZ, stranka koja je dobila najviše hrvat-
skih glasova, da Srbe zastupa SNSD, tako-
đer izborni pobjednik, a samo bi Bošnjaci
trebali biti uskraćeni za šansu da ih pred-
stavlja stranka kojoj su dali svoje povjerenje
u ogromnoj većini.
Nakon brutalne izdaje osmorke Dodik i
Čović (dželati) imaju razloga za slavlje, jer
prvi put Bošnjaci su na korak da prestanu
postojati kao politički faktor u Bosni i Herce-
govini. Svjesni su da im niko više neće stajati
na putu rušenju države jer se SDA pokazala
kao jedina stranka koja je uspješno branila
državne interese. Nama ostaje samo nada u
“čudo” da će se neko od izdajnika u zadnji
tren povući kako bi spasio vlastitu dušu.
Ukoliko se to ne dogodi, sve ono što su Čo-
vić i Dodik (i stranci) planirali u naredne
četiri godine će biti realizirano. Popularna
osmorka će ostati zapamćena kao izdajnička
koalicija koja je pomogla neprijateljima dr-
žave da ostvare sve velikosrpske i velikohr-
vatske planove (secesiju, treći entitet) bez
ispaljenog metka, iako su naši šehidi dali
svoje živote da se to ne dogodi.  n
STAV 25/11/2022 45
 POLITIKA

Antiteroristička operacija “Mač kandže”

odgovor na krvavi pir PKK-a

PROPAO POKUŠAJ
DESTABILIZACIJE
REPUBLIKE TÜRKIYE
Teroristički napad u Istanbulu ukazuje na novi moment, a to
je da akcije PKK sada izvode specijalne obavještajne jedinice
Piše: sastavljene od Sirijaca obučenih u Manbiju i Kobaniju pod
Bojan BUDIMAC
Twitter: @BojanBB
kontrolom SAD-a.

R
ečenicom “Vrijeme je za obračun!
Hulje odgovaraju za podmukle
napade!” Ministarstvo odbrane
Republike Türkiye najavilo je
antiterorističku operaciju u područjima
sjevernog Iraka i Sirije, koja tzv. Radnička
partija Kurdistana (PKK) i njeni sirijski
derivati (PYD i YPG) koriste kao baze za
terorističke napade na Republiku Türkiye.
“Operacijom ‘Mač kandže’ uništena su
89 teroristička cilja, 81 meta u prvoj fazi
i osam drugih jutros, uključujući sklo-
ništa, bunkere, pećine, tunele, skladišta
municije i takozvane štabove i kampove
za obuku koji pripadaju teroristima, koji
prijete našoj državi, naciji i graničnoj
sigurnost”, navodi se u saopštenju Mi-
nistarstva odbrane Republike Türkiye
izdatom u nedjelju, 20. novembra 2022.
godine. Operacija se odvijala u regija-
ma Qandil, Asos i Hakurk u sjevernom
Iraku, te u Ayn al Arabu (poznat svijetu Fotografija: Anadolija
kao Kobani), Tal Rifaatu, Jaziri i Deriku
u sjevernoj Siriji. TERORISTKINJI ISTEKLA UPOTREBNA postavila bombu”, rekao je ministar
Ne treba mnogo obaviještenosti da VRIJEDNOST unutrašnjih poslova Republike Tür-
bude jasno da je “Mač kandže” odgovor Ahlam Albashir, teroristkinja koja kiye Süleyman Soylu.
na krvavi pir PKK-a od nedjelje, 13 no- je ostavila bombu, uhapšena je u roku Priznanje Ahlam Albashir vrlo je
vembra 2022, kada je nešto poslije četiri od 10 sati zahvaljujući veoma brzom brzo dovelo do slaganja kockica na taj
sata popodne u jednoj od najprometnijih pregledu snimaka 1.200 sigurnosnih način da beskompromisno odbijanje
pješačkih zona – ulici Istiklal – u Istanbu- kamera. To brzo hapšenje joj je, kako saučešća Američke ambasade ministra
lu, nedaleko od čuvenog trga Taksim, će se utvrditi istragom, najvjerovatnije Soylua, koliko god zvučalo “nediplomat-
bombom ostavljenoj u žardinjeri ubijeno spasilo život, jer joj je, bar što se tiče ski”, ima debeli rezon i logiku. Govoreći
šest, a ranjeno više od 80 ljudi. Ubijeni organizacije (PKK/PYD/YPG) koja u parlamentu, Soylu je rekao: “Napadi
su Mustafa Meydan i njegov 9-godišnji ju je obučila i poslala da izvrši to ne- u Mersinu i ulici Istiklal u posljednja
sin Ecrin, Arzu Özsoy i njena 15-godiš- djelo, istekla upotrebna vrijednost. S dva mjeseca pokušaj su da se Türkiye
nja kćerka Yağmur, Adem Topkara i nje- druge strane, to je hapšenje bilo veo- vrati u zagrljaj globalne nestabilnosti,
gova supruga Mukaddes Elif Topkara. ma važno u smislu otkrivanja veza iza posebno kako se približavaju izbori sto-
Tri su porodice raščerečene podmuklim nje. “Jer među privedenima ima važ- ljeća.” Soylu je, između ostalog, napo-
terorističkim napadom. nijih imena od teroristkinje koja je menuo da su oba teroristička napada

46 25/11/2022 STAV
izveli teroristi koji su došli iz Münbiça
na sjeveru Sirije.
Ko kontroliše Münbiç? Sjedinjene
Američke Države. Iste Sjedinjene Ame-
ričke Države koje su naoružale do zuba
i obučile svoje PKK-YPG terorističke
saveznike, a u septembru su američki
CENTCOM i PKK-YPG u Ayn el-Arabu
(Kobaniju) imali zajedničku vojnu vjež-
bu (sa sve uperenim oružjem i oruđem
na Türkiye).
Napad u Istanbulu ukazuje na novi
momenat, a to je da akcije PKK sada
izvode specijalne obavještajne jedinice sa-
stavljene od Sirijaca obučenih u Manbiju
i Kobaniju pod kontrolom SAD-a. “Mo-
ramo pričati o Kobaniju onoliko koliko
razgovaramo o Qandilu. Jer u posljednje
vrijeme SAD u prvi plan stavljaju Koba-
nija, a ne Kandila. Suočeni smo s akcijom
nove strukture PYD-YPG, a to je sirijska
struktura PKK, koju SAD podržava s 2
milijarde dolara i obezbjeđuje hiljade ka-
miona oružja i municije”, piše Abdulka-
dir Selvi, novinar Hürriyeta. Qandil je
referenca na glavni štab PKK-a u Iraku.
Selvi piše da, iako s vremena na vrijeme
izbije sukob autoriteta između Qandila
i Kobanea, u kome, kad je PKK/YPG u
pitanju, glavnu riječ ima Mazlum Koba-
ni (koga su zapadni mediji promovisali u
“generala”), ipak Kobani djeluje po Qan-
dilovim naredbama, dok SAD u prvi plan
stavljaju Kobani, a ne Qandil.
To je logično, jer, na kraju krajeva,
SAD, EU i NATO imaju PKK na listi
terorističkih organizacija, pa je određe-
na distanca potrebna za “uvjerljivo pori-
canje”. Međutim, to poricanje veoma je
tanko kada se čovjek sjeti prijetnji tero-
rističkim akcijama koje je Duran Kalkan
(pored Cemila Bayıka Murata Karayıla-
na), vodeći PKK terorista, sipao u video-
zapis aprila ove godine. Naime, poslije
svih izjava američkih zvaničnika (neke
pod zakletvom) da su PKK, PYD i YPG
jedno te isto, pokušaji negiranja izgleda-
ju (tragi)komično.
OPOZICIJA ZASLIJEPLJENA MRŽNJOM
Kad smo već kod poricanja. Nešto ve-
oma ružno događa se u Türkiye – pokušaj
kompletne opozicije da izbijeli PKK glede
terorističkog napada u Istanbulu. Uvijek
je poslije terorističkih napada bilo budala
koje su ih pripisivale državi kao false flag
operacije. Međutim, to je bio “folklor”
uske margine bijelih Turaka uglavnom
sastavljene od estradnog bašibozuka. Me-
đutim, ovog se puta opozicija zaustavila
na dlaku od otvorenih optužbi tog tipa.
Uobičajeno, u tome je najglasnija De-
mokratska partija naroda (HDP), prak-
tično političko krilo PKK-a, čija je pred-
sjednica Pervin Buldan rekla: “Nisu nam
strani napori da se kreira politika utjeri-
vanjem straha u tursko društvo.” Novinar
Nedim Şener davno je lansirao formulu,
koja se pokazuje sve tačnijom – “ne po-
stoji HDP, postoji samo PKK”.
Da ne bude zabune i Republikanska
narodna partija (CHP) i Dobra partija (İP)
i sve ostale brže-bolje osude teroristički
napad na apstraktan način, ne imenujući
PKK i kada se počinioci znaju (nekada
čak ni kada PKK preuzme odgovornost).
A što se tiče preuzimanja odgovornosti,
PKK nije dosljedan. Mislim, o čemu priča-
mo? To je gomila ubica. Njihovo poricanje
ima vrijednost lanjskog snijega. Tako da
se u suštini radi o tome kome vjerovati?
“Možda ste protiv AK partije, možda
želite da Erdoğan ode, ali kako možete
vjerovati PKK-u, koji je izveo bombaški
napad na civile u Istanbulu, koji ima kr-
vavi dosje koji potvrđuje da je ubica beba
i koji ima za cilj podijeliti Türkiye? I upr-
kos uputstvima Durana Kalkana, jednog
“Napadi u Mersinu i ulici
Istiklal u posljednja dva
mjeseca pokušaj su da se
Türkiye vrati u zagrljaj
globalne nestabilnosti,
posebno kako se približavaju
izbori stoljeća”, kazao je
u parlamentu ministar
unutrašnjih poslova
Republike Türkiye
Süleyman Soylu.
od rukovodilaca PKK, da će biti krva-
vih akcija, kakvo je to skliznuće, za ime
Boga?” pita se Abdulkadir Selvi.
O gulenistima i PKK botovima na
društvenim mrežama da ne pričamo. To
je izašlo iz crvotočine i horski pjeva dok
strani novinari terciraju. “Oni koji nemaju
savjest i čiji je um zaslijepljen političkom
mržnjom iznenada su došli do toga da su
prihvatili negiranje terorističke organi-
zacije PKK i podsjetili ih na period od 7.
juna 2015. do 1. novembra 2015, gotovo
tvrdeći da je vlada izvršila napad kako
bi povećali svoje glasove”, piše Nedim
Şener. Da, reference na taj period kon-
stanta su tog trolovanja, “samo” se gubi
iz vida da je teror tog perioda (kombino-
van PKK, ISIL, DHKP-C) bio stvaran,
a ne false flag.
Reutersov naslov “Kurdska naoru-
žana grupa PKK negira učestvovanje u
istanbulskom napadu” spomenik je laži,
zlobi i manipulaciji. “Naoružana grupa”
je priznata kao teroristička organizacija
od SAD-a, EU, NATO i Türkiye. Da je
“kurdska”, upravo je PKK manipulacija.
Kao što sam mnogo puta pisao, najveće
žrtve PKK-a jesu Kurdi. Možda je za Za-
pad nemoguće da pojmi, uostalom svako
uglavnom kreće od sebe, da sukob izme-
đu turske države i PKK-a nije etnički i
nikad nije bio takav.
Ne znam koliko vremena prosječni
zapadnjak treba provesti u Türkiye da
to razumije, s tim što ako živi u balonu
okružen bijelim Turcima teško da ikada
može razumjeti. Možda bi posjeta bdjenju
(kurdskıh) porodica u Diyarbakıru čiju
djecu je PKK kidnapovao, koji je ušao u
petu godinu, a o kojem zapadni mediji
uporno šute, pomogao. Možda.  n
STAV 25/11/2022 47
 POLITIKA

Oportunizam, licemjerstvo i selektivna moralizacija

POKUŠAJ ZLOUPOTREBE
MUNDIJALA U PROJEKTU
GLOBALIZIRANJA ISLAMOFOBIJE
Demonizacija Katara i islamskih vjerskih i kulturnih obrazaca vrhunac je selektivnih aršina zarobljene
orijentalističke svijesti i netrpeljivosti koju neki na Zapadu više i ne pokušavaju sakriti. Umjesto da
se svijet fokusira na sport, takmičenje i kulturološku i civilizacijsku interakciju različitih kultura, a
Mundijal 2022. iskoristi kao festival mira i međusobnog razumijevanja i poštivanja domaćinskog reda i
dobrodošlice, te kao katalizator za izgradnju mira u svijetu, koji se sve više približava ambisu globalnog
sukoba i prijeti destrukcijom svega, u borbi za kontrolu resursa, ovaj su veliki svjetski sportski spektakl
zapadni mediji i islamofobni huškači toliko banalizirali da se on pretvorio u predstavu i teatar za
dodvoravanje manjinskim populacijama na Zapadu, politički fudbal, te u navodni simbol ekonomskog
fijaska i propasti druge najuspješnije američke korporacije za proizvodnju i distribuciju piva.
Pise: Osman SOFTIĆ

N
ekontrolirani izljev antiarapske i
antiislamske mržnje, optužbe, de-
monizacije i popovanja u vrijeme i u
periodu koji je prethodio zvaničnom
otvaranju Svjetskog prvenstva u nogometu,
koji su zapadni mediji, korporacije, sportski
klubovi, neke vlade i javnost, te organizacije
za ljudska prava iskalili prema državi Katar,
domaćinu Svjetskog prvenstva u nogometu
2022, teško je razumjeti drukčije nego kao
euforičnu kulminaciju islamofobije i mržnje
prema arapskoj kulturi, običajima, a najviše
prema islamu.
Takav fanatični izljev nezadovoljstva i
mrženje možemo također posmatrati kao
svojevrstan gnjev, zlobu i zavist prema jed-
noj maloj, ali enormno bogatoj i dinamičnoj
arapskoj monarhiji u Perzijskom zaljevu, političkom sistemu i kulturi, osim onoga što Katara za kršenje ljudskih prava. Starmer je
koja se iz relativno nepoznatog britanskog vide u izvještavanju o Svjetskom prvenstvu svojevremeno, prije nego je nogometni tim
protektorata, kao i Oman i Ujedinjeni Arap- FIFA World Cup 2022. Kako navodi ugled- njegove zemlje izbačen iz finala za Svjetski
ski Emirati, nakon što se oslobodila bri- ni britanski novinar Peter Oborne, u demo- kup, izjavio kako njegova stranka, i on osob-
tanskih kolonijalnih okova i trasirala svoj nizaciji države Katar nije ostao po strani ni no, nikad neće putovati u Katar, tobože zbog
nezavisni put u porodici naroda kao neza- lider britanske opozicije, vođa Laburističke bezosjećajnosti i nepoštivanja ljudskih pra-
visna država, 1971. uspjela osamostaliti i stranke Keir Starmer. Ovaj oportunista bri- va gej populacije od domaćina Mundijala.
pozicionirati kao nezavisna i respektabilna tanske politike koji se uspeo na pijedestal li- Da se radi o orkestriranoj kampanji pro-
članica međunarodne zajednice, i uz to još dera radničke partije, nakon što je prethod- tiv Katara, a ne o pojedinačnim euforičnim
i kao najbogatija država među svojim za- no britanski establišment uz pomoć medija izjavama nekih krugova na zapadu, svjedoči
ljevskim susjedina, barem sudeći po bruto i proizraelskih cionističkih krugova uspio iz i identičan odnos njegovih partijskih kolega
nacionalnom dohotku po glavi stanovnika. igre izbaciti njegovog prethodnika Jeremiya i ministara u sjeni. Tako je njegova kolegi-
Corbyna, optuživši ga za antisemitizam, jer se ca iz shadow kabineta Lucy Powell objavila
ORKESTRIRANA KAMPANJA PROTIV suprotstavio britanskom establišmentu i ne- da nijedna laburistička delegacija neće ići u
KATARA oliberalnim centrima moći u ovoj kraljevini i Katar. Naravno, oportunizam britanskih la-
Većina ljudi u Evropi i Americi malo zna zalagao za prava Palestinaca, pozicionirao se burista ogleda se i u tome da oni ovaj svjetski
o narodu Katara, njegovoj državi, historiji, kao predvodnik histeričnih optužbi na račun spektakularni događaj manipulativno koriste

48 25/11/2022 STAV

kako bi dali do znanja određenom broju en-
gleske LGBTQ populacije da je Laburistič-
ka partija u konačnici ne samo veći i grlati-
ji već istinski zaštitnik njihovih prava i da
će buduća Laburistička vlada, ako je podrži
LGBTQ populacija, pružiti im veća prava.
Naravno, euforično politiziranje najve-
ćeg svjetskog nogometnog kupa, koji je ove
godine, najbolji i najuspješniji od svih rani-
jih, zahvaljujući enormnoj energiji, finansij-
skoj moći, organizacionim sposobnostima i
elanu, priredila država Katar, koristi se radi
poravnavanja domaćih političkih računica, a
arapski i muslimanski Katar je ovdje izvan-
redna prilika da se pošalje islamofobična
poruka britanskoj i svjetskoj javnosti kako
Laburisti zagovaraju LGBTQ revoluciju u
domenu ljudskih prava glede ove populacije.
Optužbama na račun Katara kako je ova
država kriminalizirala homoseksualizam neke
zapadne zemlje uopće ne žele razumjeti ili
objasniti javnosti da se radi o izrazito kon-
zervativnoj i kulturno i vjerski osjetljivoj dr-
žavi koja ne samo da ne želi povrijediti svoje
vlastite zakone i vjerska osjećanja građana i
svoje civilizacijske vrijednosti već želi očuva-
ti i svoje tradicionalne porodične vrijednosti,
za koje se, manje-više, zalažu i mnoge poli-
tičke i građanske grupe u samoj Evropi kada
se radi o konzervativnim vrijednostima koje
baštine. Da se radi o običnom oportunizmu
i licemjerstvu, duplim aršinima i selektivnoj
moralizaciji, potvrđuje činjenica da je Star-
mer nedavno osudio odluku britanskog pre-
mijera Rishija Sunaka kad je ovaj konzerva-
tivni premijer Ujedinjenog Kraljevstva odbio
prisustvovati konferenciji o klimatskim pro-
mjenama (COP27), koja je održana u Egiptu.
Lider britanske opozicije je premijerovo
odsustvo nazvao nedostatkom liderstva i kao
apsolutni neuspjeh upravljanja državom. To
što se u Egiptu krše ljudska prava daleko više
nego u bilo kojoj arapskoj državi, uključuju-
ći i domaćina Mundijala Katar, nije smetalo
vođi britanskih laburista da se pobuni pro-
tiv premijera. Prema procjeni organizacija
za ljudska prava, u Egiptu se trenutno u za-
tvorima nalazi oko 60.000 političkih zatvore-
nika, uključujući i neke engleske državljane
koji štrajkuju glađu kako bi privukli pažnju
svjetske javnosti na ovaj problem kršenja
ljudskih prava u Egiptu. Analitičari se pitaju
da li je jedna konferencija o klimatskim pro-
mjenama važnija od pokretanja pitanja dese-
tine hiljada političkih zatvorenika u Egiptu
koji čame u zatvorima zbog svojih političkih
uvjerenja ili kritika vlade. Selektivni pristup
ljudskim pravima od političkih protagonista
na Zapadu sve više diskreditira njihov inte-
gritet i proklamirane vrijednosti za koje se,
navodno, zalažu. Stoga, ne treba se čuditi
da danas u zemljama trećeg svijeta sve više
građana ne vjeruje u zapadne deklarativne
mantre o ljudskim pravima, demokratiji i
vladavini prava, naprosto jer ih zapadne ze-
mlje primjenjuju samo u slučajevima kada
se radi o njihovim oponentima ili rivalima,
konkurenciji i neposlušnim državama, koje
se usuđuju pokazati svoju stratešku autono-
miju i nezavisno političko djelovanje.
Međutim, treba istaknuti da britanskim
lažnim laburistima koji prije svega robuju
cionističkim ciljevima smeta činjenica da je
Katar jedna od rijetkih zemalja koja je sve
vrijeme pružala ne samo utočište već i finan-
sijsku pomoć palestinskom narodu Gaze u
Kantonalna organizacija SDA HNK
Palestini, koji Izrael drži pod opsadnim sta-
njem na kopnu, moru i u zraku još od 2006,
kad su stanovnici ovog dijela Palestine dali
podršku oslobodilačkom islamskom pokretu
Hamas i legitimitet da upravlja administra-
tivnim, političkim i civilnim i vojnim po-
slovima ovog dijela Palestine. Očigledno je
da je Katar najviše zbog toga došao na udar
britanskih politika, kako vladajuće tako i
opozicione. Bez milijardi novca koji je doni-
rao Katar, stanovnici Gaze teško da bi mogli
preživjeti i pokazati izdržljivost koju poka-
zuju i bore se za svoju slobodu.
Analitičar Peter Oborne se pita da li će
vođa opozicije njegove države također bojko-
tirati Grand Prix takmičenje u Formuli jedan,
koje će se održati u Ujedinjenim Arapskim
Emiratima uskoro, ili pak identično postu-
piti kada je riječ o svjetskom takmičenju u
kriketu, najpopularnijem sportu Engleske i
njenih kolonija, kada se ovo takmičenje bude
održavalo u Indiji.
Svakom iole bolje informiranom po-
znavaocu prilika u Indiji jasno je da u ovoj
zemlji, koja će uskoro po broju stanovni-
ka nadmašiti Kinu, živi preko 200 miliona
muslimana, čiji je položaj proteklih godina
ne samo marginaliziran već ih se pokušava
učiniti građanima drugog reda. Politika koju
provodi vlada premijera Modija i njegove
hinduističke ultranacionalističke BJP par-
tije, i njenog ideološkog inspiratora, profa-
šističke RSS populističke organizacije, koja
je zakonom o državljanstvu lišila prava na
državljanstvo muslimana, koji od rođenja
žive u Indiji ili su potomci indijskih musli-
mana. Osim toga, učestali linčevi, paljevine
muslimanskih kuća, džamija, ili oduzimanje
STAV 25/11/2022 49
 POLITIKA
statusa autonomije muslimanima Kašmira na
sjeveru Indije, ukidanjem člana 370. Ustava
Indije, kako bi se Kašmir, koji je proteklih
sedam decenija imao specijalna, ustavom za-
štićena prava, demografskim inžinjeringom
i genocidom, pretvorio u još jednu običnu
hinduističku provinciju u Indiji.
Britanski i zapadni mediji, organizacije
za ljudska prava, vlade, udruženja navijača
i drugi okomili su se na Katar i zbog navod-
nog velikog broja smrtnih slučajeva radnika
iz zemalja Južne Azije, uglavnom Indije, Ne-
pala, Pakistana, Filipina i drugih siromaš-
nijih zemalja, koji su protekle decenije kao
građevinski radnici radili na radilištima u
Kataru i izgradnji neophodne infrastruktu-
re. Svaki ljudski život je podjednako važan,
pa tako i život migrantske radne snage iz
siromašnijih zemalja. Ono što dušobrižni-
ci među političarima i medijima na zapadu
i udruženjima za ljudska prava ne žele pri-
znati jeste i vrijednost života svih ljudi, pa
tako i muslimana Indije, čiji je život danas
postao jeftin, ali se zbog strateškog značaja
Indije za zapad, posebno za politiku i inte-
rese Washingtona i Londona, kršenje ljud-
skih prava muslimana u Indiji namjerno
prešućuje, ili se ovlaš spomene u dobro ka-
libriranom diplomatskom govoru, kako se
ne bi uvrijedili indijski partneri. Ljudska
se prava krše nemilice i u Kini, a prava do-
morodačke populacije u Americi, Kanadi,
Australiji i drugim zemljama, npr. u Aziji,
također se krše, ali se o tome šuti u korido-
rima vlasti i moći na Zapadu, i sve to ostaje
u domenu organizacija za ljudska prava, ili
izvještajima koje niko i ne čita, a kamoli na
osnovu njih djeluje.
KATAR SE USPIO ODUPRIJETI SVIM
PRITISCIMA
Sama odluka da se Mundijal 2022. dodi-
jeli Kataru već duže je vrijeme predmetom
optužbi za podmićivanje, a sada se pokuša-
va predstaviti i kao udarac na ljudska pra-
va, kako građevinskih radnika, tako još više
prava LGBT populacije i zapadnih navijača
koji će se morati suzdržati od pretjeranog
konzumiranja alkohola i uobičajenih partija
svojstvenih sportskim događajima na Zapa-
du. Umjesto da se svijet fokusira na sport,
50 25/11/2022 STAV
takmičenje i kulturološku i civilizacijsku in-
terakciju različitih kultura, a Mundijal 2022.
iskoristi kao festival mira i međusobnog ra-
zumijevanja i poštivanja domaćinskog reda
i dobrodošlice, te kao katalizator za izgrad-
nju mira u svijetu, koji se sve više približava
ambisu globalnog sukoba i prijeti destrukci-
jom svega, u borbi za kontrolu resursa, ovaj
su veliki svjetski sportski spektakl zapadni
mediji i islamofobni huškači toliko banali-
zirali da se on pretvorio u predstavu i teatar
za dodvoravanje manjinskim populacijama
na Zapadu, politički fudbal, te u navodni
simbol ekonomskog fijaska i propasti druge
najuspješnije američke korporacije za proi-
zvodnju i distribuciju piva.
Tačno je da je homoseksualizam zabranjen
u Kataru i da je javna demonstracija ovog
seksualnog trenda nepoželjna i protuzakonita.
Ali to nije samo u Kataru, koji je islamska
zemlja, već također u većini zemalja Com-
monwealtha, kojeg čine pretežno kršćanske
konzervativne države. Naravno, namjerno se
prešućuje jasno izražena spremnost katarskih
vlasti, i to na najvišem političkom nivou, da
se i prema fenomenu LGBTQ manjine među
posjetiocima Mundijala postave kao prema
nečemu što je na Zapadu uobičajeno. Jasno
je da se zapadna kampanja usmjerila na Ka-
tar pokušavajući njegove zakone i vlasti koje
ih štite portretirati kao nekakve inkvizitore
koji će Mundijal iskoristiti isključivo kao lov
na vještice, kao da vlasti i organi reda nema-
ju pametnijeg posla nego da ganjaju i hapse
potencijalne poklonike LGBTQ populacije.
Demonizacijom Katara, posebno tradici-
onalnih islamskih vrijednosti koje ova zemlja
želi sačuvati, nastoji se skrenuti pažnja s ne-
kih itekako važnijih stvari, kada je u pitanju
pozitivni, štaviše, briljantni međunarodni
imidž Katara. Naime, problematiziranjem
pitanja ljudskih prava LGBTQ populacije,
kojoj će navodno biti neprikladno ponašanje
u gostima u jednoj konzervativnoj arapskoj
muslimanskoj državi osjetljivoj na povredu
svojih zakona, te preuveličavanjem navodne
komercijalne propasti američke kompanije
Budweiser, koja je sponzor Mundijala 2022,
a koja bi mogla ostati bez unosnog ugovora
koji je sklopila s organizatorima Svjetskog
prvenstva za prodaju piva navijačima i po-
sjetiocima na Mundijalu, minimiziraju se
brojni globalni uspjesi Katara, posebno u
domenu medija, investiranja, obrazovanja,
diplomacije i sl. Pored toga, želi se također
skrenuti pažnja i zaboraviti rezistencija i
otpornost Katara i njegova uspješna pobje-
da nad nametnutom blokadom i bojkotom
koje su ovoj maloj, energetski bogatoj državi
prije 5 godina nametnule Saudijska Arabija,
UAE, Bahrein i Egipat. Blokada je bila na-
mijenjena kao kazna Kataru zbog navodnog
islamskog ekstremizma i podrivanja saudij-
skih aspiracija na putu uspostave regionalne
hegemonije. Katar se svim tim pritiscima
uspio oduprijeti, posebno prijetnjama veli-
kih i snažnijih susjeda koji su imali aspiracije
da ovu zemlju pokore, nakon što je pregaze
tenkovima i potčine je svojim regionalnim
ambicijama.
Pored prijetnji da će Katar pretvoriti
u otok i odvojiti ga od kopna, jedna od na-
mjera izolacije Katara bila je usmjerena u
pravcu kreiranja haosa, uzurpacije resursa
i sprečavanja održavanja Svjetskog kupa
2022, spektakla kojem je Katar ovih dana
upravo domaćin. Međutim, pokazalo se da
je blokada Katara narod ove zemlje učinila
još otpornijim i odanijim svom suverenitetu
i svojim vjerskim i kulturnim vrijednostima.
Pod pritiskom blokade Katar je znatno di-
versificirao svoju ekonomiju do te mjere da
je postao samodostatan u proizvodnji nekih
prehrambenih artikala, kao što su mliječni
proizvodi. Unatoč blokadi, Katar je i dalje
najbogatija arapska zaljevska zemlja i među
pet je najbogatijih u svijetu. Katar, zahvalju-
jući enormnim prihodima od energenata, po-
sebno plina, ima najveći dohodak godišnje
po glavi stanovnika.
U prvim mjesecima blokade Katar je po-
trošio oko 50 milijardi dolara kako bi osigurao
zalihe osnovnih roba koje su pristizale uglav-
nom zračnim, a ne tradicionalnim kopnenim
i pomorskim putevima iz Saudijske Arabije
i drugih zaljevskih država. Prema Međuna-
rodnom monetarnom fondu, ekonomska ak-
tivnost Katara je bila prilično oslabljena, ali
je to bilo uglavnom prolazno i brzoa su po-
stavljeni novi trgovinski putevi, prije svega
zahvaljujući izvanrednim odnosima Katara
sa susjednim Iranom i dakako Republikom
Türkiye, zemljama koje su Kataru u vrijeme
pomenute krize najviše pomogle. Zapadni
mediji ne žele govoriti o tome kako je farma
izvan Dohe s 20.000 krava koje su u vrijeme
krize transportovane u Katar usred blokade
pretvorena u veliku mljekaru kojom upravlja
jedan iskusni Irac.
Izgleda da neki centri moći na Zapadu
Kataru nikako ne mogu oprostiti smjelost
da održi bliske i bratske odnose s Iranom i
Turskom, uprkos nekim neslaganjima glede
politike na Bliskom istoku, posebno u Siriji.
Stoga se različitosti u svjetonazoru i vrijed-
nosnom sistemu između liberalnog Zapada
i muslimanskog i konzervativnog arapskog
Katara pokušavaju do te mjere apostrofirati
i veaponizirati za globalno sistematsko šire-
nje islamofobije iz nekih ultraliberalnih cen-
tara na Zapadu, a svjetski festival nogometa
reducirati na jedno veliko sijelo, pijanku i
modernu Sodomu i Gomoru, zanemaruju-
ći njegov pravi i istinski smisao, na koji je
ukazao i kur’anski moto kojim je otvoren
Mundijal 2022, da se narodi svijeta približe
jedni drugima i međusobno upoznaju, uz po-
štivanje različitosti i prava domaćina da ovaj
sportski događaj održi u skladu s vlastitim
uvjerenjima, zakonima i vrijednostima.  n
Zatupljivanje dezinformacijama i uvredljivim sugestijama i aluzijama

KADA HULIGANSTVO ODREĐUJE

KO JE ZAOSTAO, A KO NAPREDAN
Izgovor nekih britanskih novinara za blamiranje sa sječom TV prenosa otvaranja svjetskog prvenstva
oslanja se na “loše stanje” s ljudskim pravima u Kataru. Ipak, drugi novinari primijetili su kako im
nije smetalo da prenose Svjetsko prvenstvo iz 2018. godine u Rusiji ili Olimpijadu u Kini.
Piše: Amir TELIBEĆIROVIĆ gledaju fudbal”, do onih malo nervoznijih daljim inozemnim pratiteljima fudbalskih
poput “Dosta nametanja te zaostale i pri- zbivanja. Najprije su pljuštala negodovanja

U
mitivne vjere, kakve ovo veze ima sa svjet- zbog “otkrića” da neće biti alkohola na sta-
skraćivanjem najoriginalnijih dije- skim prvenstvom!” dionima niti po javnim prostorima Katara.
lova snimka s otvaranja svjetskog Psovke i kletve su, naravno, podrazu- Potom se krenulo s pljuvanjem najprije po
fudbalskog prvenstva u Kataru vla- mijevajući “ukras” na tim komentarima. FIFA pravilima i biznisu, pa onda po Kata-
stitoj publici BBC je izazvao nevje- Onda su mnogima zasmetali još i Morgan ru i Arapima, pa po islamu.. Kada se vrije-
ricu i u drugim televizijskim korporacijama Freeman kao i onaj mladi Arap koji boluje đalo Katar, skoro sve se svodilo na zabranu
kao i među svojim gledateljstvom. Sada je od teške bolesti, a koji je na melodičan na- alkoholnih pića. Osim fudbalskih fanova,
već skoro svima poznato da je preskočen čin recitirao kur’ansku suru povodom cere- poneki novinari bi se uključili u negodova-
snimak u kojem se na katarskom stadio- monije otvaranja. Bez razloga su tako mno- nje. Ali skoro niko od njih, zapravo vrlo ri-
nu recitira Kur’an, a u ceremoniji otvara- gi korisnici društvenih mreža sipali uvrede jetko spominjali su izrabljivanje radne snage
nja fudbalskog prvenstva od 20. novembra na račun Freemana i ovog mladića. Ipak, i od bogataških arapskih poslodavaca u Ka-
2022. sudjeluje i proslavljeni američki glu- pored mnoštva poluhisteričnih ispada ove taru. Još bi se o tome dalo raspravljati kada
mac Morgan Freeman. vrste, bilo je i onih koji su bili ljuti na BBC se potencira česta priča o ljudskim pravima
Nema sada potrebe nabrajati još neke ili na neku od drugih TV korporacija zbog u ovom konkretnom slučaju, ali ne, radije
televizije i države koje nisu prikazale ovaj bezrazložnog ukidanja ovog dijela programa, se priča o prohibiciji alkohola i naravno o
dio sa svečanog otvaranja prvenstva, osim naročito kada su vidjeli na drugim televizi- omiljenoj zapadnjačkoj temi zadnjih godi-
što treba podsjetiti da se te zemlje raduju jama ili na internet-odlomcima dio koji im na – stanju LGBT populacije, bilo gdje, ovaj
novčanim zaradama iz tog istog bogatog je uskraćen. Nakon toga stizali su i pozitiv- put u Kataru. Prava imigrantskih radnika u
Katara kada odu ondje u posjetu, ili u po- ni komentari po mrežama, pa čak i poneki Kataru su sporedna u odnosu na prava pija-
slovne razmjene. izrazi divljenja učenju Kur’ana. Vjerovatno nih huligana i prava homoseksualaca. Neki
zbog simbolike što se odnosi na sudjelovanje se korisnik Twittera iz Bosne i Hercegovi-
STVARNI RAZLOZI ZA CENZURU različitih zemalja u natjecanju, odabrani su ne dosjetio kako da bude cool među svojom
Izgovor nekih britanskih novinara za ovo ajeti kojima se govori kako je Allah podijelio rajom, pa je pokazao kako je limenku alko-
blamiranje sa sječom TV prenosa otvaranja ljude na plemena i narode da bi se međusobno holne pive negdje u Kataru na ulici obli-
svjetskog prvenstva oslanja se na “loše stanje” upoznali, na šta je Morgan Freeman replicirao jepio slikom i natpisom Coca-Cole. Sve je
s ljudskim pravima u Kataru. Ipak, drugi no- kratkim govorom o onome što spaja različi- uslikao i postavio na svoj profil nakon čega
vinari primijetili su kako im nije smetalo da te ljude, nacije, plemena, a ne razdvaja ih, o su uslijedile pohvale njegovom navodnom
prenose Svjetsko prvenstvo iz 2018. godine tome kako ima više sličnosti nego razlika i mangupluku. Ispao je dovitljiv, lukav i “le-
u Rusiji ili recimo Olimpijadu u Kini, sve tako dalje. Uglavnom, ništa sporno, naprotiv. gendaran” među svojim internet-fanovima.
s pratećom ceremonijom. No, kada se malo Nikakvog opravdanja nema za ukidanje osim Osim uobičajenog licemjerja, na ovaj način
analizira po socijalnim mrežama, otkrije se možda nekih već poznatih političkih odluka. se otkrio i umni jad među mnogim huliga-
da ima i drugih razloga, možda i glavnih za nima, a medije da i ne spominjemo na ovom
cenzuru snimka. Fudbalski fanovi iz različi- NEZNANJE, GLUMA ILI OBOJE planu. Za njih ostaje samo podsjetnik da su
tih država, računajući i Veliku Britaniju, na A kako je ova vrsta cenzura prokomenta- alkoholna pića zabranjena i na brojnim evrop-
više mjesta po Twitteru i Facebooku ostav- risana u Bosni i Hercegovini i bližoj okolini, skim stadionima, u Londonu, Münchenu,
ljaju na engleskom jeziku otrcane fraze tipa barem preko socijalnih mreža? Tu se već naš- Parizu, Beču, Pragu, a u nekim evropskim
“Religiji nije mjesto u sportu, ljudi hoće da lo u prosjeku i više netrpeljivosti nego među metropolama alkohol je zabranjeno služiti i
konzumirati na javnim prostorima općeni-
Fudbalski fanovi iz različitih država, računajući i Veliku to, recimo u Budimpešti. Ako ovo ne znaju
ni fudbalski fanovi ni sportski novinari koji
Britaniju, na više mjesta po Twitteru i Facebooku ostavljaju histerišu preko internetskih mreža o Dohi i
na engleskom jeziku otrcane fraze tipa “Religiji nije mjesto u Kataru, onda imaju problema sa svojim (ne)
znanjem, a ako znaju, ali namjerno ne spomi-
sportu, ljudi hoće da gledaju fudbal”, do onih malo nervoznijih nju, onda su dvolični. U oba slučaja su opasni
poput “Dosta nametanja te zaostale i primitivne vjere, kakve po okolinu, jedni zbog divljanja po ulicama
i tribinama u pijanom stanju, a drugi zbog
ovo veze ima sa svjetskim prvenstvom!”. Psovke i kletve su, zatupljivanja narodnih masa svojim dezin-
naravno, podrazumijevajući “ukras” na tim komentarima. formacijama i uvredljivim sugestijama. n

STAV 25/11/2022 51
 DRUŠTVO

Maarif School of Sarajevo

“MAARIF” JE RASTUĆA
INSTITUCIJA U OBRAZOVANJU
Imamo projekt koji se odnosi na regiju Tešanj, gdje je planirano da se otvore osnovna i srednja
škola. Također, u narednoj školskoj godini počet ćemo s pripremom infrastrukture za škole u Tuzli
i Bihaću dok se nakon svih ovih projekata planira otvaranje škole i u Banjoj Luci.
Razgovarala: Amina ŠEĆEROVIĆ-KAŞLI s punim pravom može reći da je Turska
Fotografija: Velija HASANBEGOVIĆ STAV: Početkom ove godine kao “Maa- fondacija “Maarif ” rastuća institucija u
rif” ste preuzeli i škole koje su djelovale ovoj oblasti. Naš rast ne ostaje samo na
pod krovom “Sedef” fondacije. Kako je jednoj ustanovi nego se ciljano širi i na
“Maarif ” škole u Sarajevu djeluju pod došlo do spajanja škola? druga polja unutar obrazovanja. Finalno
krovom Fondacije “Maarif ”, a trenutno GÜL: Turska fondacija “Maarif ” nedav- preuzimanje “Isa-beg Ishaković” škole te
imaju vrtić, osnovnu i srednju školu u Sa- no je kupila školu “Isa-beg Ishaković” i spajanje srednje škole “Sedef ” se desilo
rajevu. Predstavnik Fondacije “Maarif ” srednju školu “Sedef ”, a koje su bile pod odlukom predsjednika Republike Tür-
Yakup Gül za Stav govori o nedavnom pro- krovom fondacije za razvoj obrazovanja. kiye. Ovim preuzimanjem spojile su se
širenju škola, odnosno spajanju “Maarif ” To je tema koja je već dugo bila na dnev- snage, dugogodišnje iskustvo koje ima
škola sa školama “Sedef ” fondacije, kao i nom redu u našoj Fondaciji. Jedna od škola “Isa-beg Ishaković” te međunarod-
o budućim planovima “Maarif ” fondacije najvažnijih aktivnosti Republike Türki- no iskustvo koje nosi sa sobom “Maarif ”
u cijeloj Bosni i Hercegovini. ye u inostranstvu jeste obrazovanje te se fondacija. Kampus Vraca ima jako dobro

52 25/11/2022 STAV
i kvalitetno obrazovanje, međutim stan- najkraćem mogućem roku krene sa svojim u svojoj strukturi ima predmet koji se
dard koji trenutno nudi ta škola ne zado- radom. Ono što moram napomenuti je da odnosi isključivo na službu zajednici
voljava “Maarifove” standarde. Kako bi se se za sada djelimično realizuje “Maarif ” gdje učenici imaju zadatak da unutar
učenicima i uposlenicima pružio najviši program za vrtiće. Od 2023/2024. godine dvije godine realizuju programe i pro-
standard kada je obrazovanje u pitanju, je planirano da “Maarif ” vrtići u potpu- jekte koji će biti od koristi zajednici u
počeli su radovi i u ovom kampusu. Spa- nosti rade po svom vlastitom programu. kojoj žive.
janjem “Sedef ” srednje škole sa srednjom
školom “Maarif schools of Sarajevo” dobili STAV: Prošle godine ste kao “Maarif” ško- STAV: Trenutno djelujete u Sarajevu. Da
smo jedinstven splet programa. Naime u le dobili i licencu za IB program. Možete li planirate otvaranje škola u drugim gra-
prvom kampusu na Mojmilu imamo dva li nam detaljnije predstaviti ovaj program? dovima i kada?
internacionalna i kantonalni program. GÜL: Internacionalni IB program smo GÜL: “Maarif ” škole u Sarajevu dje-
“Maarif schools of Sarajevo” nudi kan- pokrenuli u zadnje dvije godine i u pot- luju u dva kampusa: naš prvi kampus
tonalni plan i program kao lokalni te IB punosti smo zadovoljni odzivom naših Mojmilo kao i kampus Vraca u kojem
i Cambridge programe kao internacio- učenika. Internacionalni IB program je se nalazi škola “Isa-beg Ishaković” dok
nalni izbor školovanja. program koji se realizuje u potpunos- je Gimnazija “Sedef ” pripojena prvom
ti na engleskom jeziku. Ovaj program kampusu. Kako sam već naglasio, u kam-
STAV: Šta ovo spajanje znači za “Maa- omogućava našim učenicima da se bez pusu Vraca i u naselju Dobrinja otva-
rif” škole, odnosno učenike? Da li će biti prijemnog ispita upišu na brojne fakul- ramo dva vrtića. Pored ovih projekata,
nekih promjena? tet u svijetu. Ono što je novina kada je imamo i projekt koji se odnosi na regiju
GÜL: Ovo spajanje je naravno veoma IB “Maarif ” program u pitanju jeste da Tešanj, čime se mi širimo van Kantona
važno za učenike “Maarif ” fondacije. smo od Ministarstva za obrazovanje do- Sarajevo. Planirano je da se u 2023/2024.
Ovim preuzimanjem smo povećali broj bili odobrenje za realizaciju dvojne dip- školskoj godini otvore osnovna i srednja
učenika kada su “Maarif ” škole u pitan- lome. Mogu reći da smo jedina ustanova škola u ovom gradu. Pored ovih aktivnih
ju te će škola “Isa-beg Ishaković” dobiti koja ima pravo da na ovom programu projekata, u narednoj školskoj godini
puno više i bolje standarde kakvi se prim- daje dvojnu diplomu. IB program je je- počet ćemo s pripremom infrastrukture
jenjuju u “Maarifu”. Zgrade u kampusu dinstven program koji učenicima otvara za škole u Tuzli i Bihaću dok se nakon
Vraca će pretrpjeti mnogobrojne izmjene vrata različitih svjetova kroz predmete svih ovih projekata planira otvaranje
kako bismo postigli naš cilj, a to je jednak koje nudi unutar svog plana i programa. škole i u Banjoj Luci. Naš cilj je da se
“Maarif ” standard u svim kampusima. Ono što je za pohvalu jeste i spoj učen- “Maarif ” škole nalaze u svim krajevima
Ovo je vrlo bitno jer smatramo da ćemo, ja i volontiranja. Naime, ovaj program Bosne i Hercegovine.
kako sam već rekao, spajanjem naših ja-
kih strana potisnuti sve probleme i riješi-
ti one naše slabije strane. U prostorijama Najvažniji cilj Turske fondacije “Maarif” jeste da odgoji ljude
nekadašnje srednje škole “Sedef ” radimo koji će voljeti svoju domovinu, koji će osim znanja koje dobiju
na otvaranju vrtića koji očigledno nedos-
taje u ovom dijelu grada. To je svakako
prvenstveno biti korisni društvu. Znači, pored kvalitetnog
jedan veliki plus za roditelje koji žive u obrazovanja, veliku pažnju posvećujemo odgoju djece da izrastu
neposrednoj blizini naše škole.
u ljude na koje će cijela domovina biti ponosna i koji će u
STAV: “Maarif” je osnovan 2018. godine najboljem svjetlu predstavljati svoju domovinu ma gdje da odu.
i vaš vrtić je od prve godine postao pre-
poznatljiv u Sarajevu. Sada se spremate Yakup Gül
za nove lokacije vrtića. Šta je u planu?
GÜL: Da, Fondacija “Maarif ” posluje u
Bosni i Hercegovini od 2018. i možemo
reći da od tog trenutka vlada intenzivno
interesovanje za naše vrtiće i to je nešto
što nas veoma raduje. Svakako sve vri-
jeme imamo interesovanje koje je iznad
naših kapaciteta. U Bosni i Hercegovini
vlada vidljivi nedostatak vrtića, a mi kao
“Maarif ” fondacija smo prepoznali ovaj
nedostatak te smo odlučili da reagujemo
na ovom polju. Ono što želim naglasiti
jeste da se intenzivno vrše radovi na ot-
varanju novih vrtića. To su vrtić u kam-
pusu Vraca te vrtić na Dobrinji. Kada
je vrtić u kampusu Vraca u pitanju, tu
su završeni svi pripremni radovi kao i
tenderska procedura. U najkraćem roku
će i ovaj vrtić otvoriti svoja vrata. Vrtić
na Dobrinji se nalazi na oko 2 kilomet-
ra udaljenosti od našeg prvog kampusa.
Za njega su započeli radovi na infrast-
rukturi te je i planirano da i ovaj vrtić u

STAV 25/11/2022 53
 DRUŠTVO

Finalno preuzimanje “Isa-beg

Ishaković” škole te spajanje
srednje škole “Sedef” se
desilo odlukom predsjednika
Republike Türkiye. Ovim
preuzimanjem spojile su se
snage, dugogodišnje iskustvo
koje ima škola “Isa-beg
Ishaković” te međunarodno
iskustvo koje nosi sa sobom
“Maarif” fondacija.

STAV: Koje su to pogodnosti koje “Maa-

rif” škole nude učenicima i roditeljima?
GÜL: Najvažniji cilj Turske fondaci-
je “Maarif ” jeste da odgoji ljude koji
će voljeti svoju domovinu, koji će osim
znanja koje dobiju prvenstveno biti ko-
risni društvu. Znači, pored kvalitetnog
obrazovanja, veliku pažnju posvećujemo
odgoju djece da izrastu u ljude na koje
će cijela domovina biti ponosna i koji će
u najboljem svjetlu predstavljati svoju
domovinu ma gdje da odu. Zato pored
osnovnih predmeta često imamo mnoge
aktivnosti s kojima kod djece razvijamo
razne osjećaje kao što je humanitarni
rad, odnosi među prijateljima, empatija,
zatim organizujemo razne posjete, obil-
ježavamo bitne dane i slično. Također,
djeca imaju i najsavremeniju opremu,
tako da im i obične predmete pokuša-
vamo učiniti još zanimljivijim i lakšim
za učenje. Nakon toga sljedeći cilj je da
se odgoje ljudi koji će dijeliti ljubav pre-
ma domovini i tu ljubav pretočiti u je-
dan most koji će se protezati prema Re-
publici Türkiye, kako bi ti učenici kada
jednom odu iz naših škola bili mostovi
koji će držati ove dvije zemlje poveza-
nim. Naše aktivnosti se ne odnose samo
na učenike nego i na njihove roditelje.
Već nekoliko godina našim roditeljima
nudimo program kreativnih kurseva,
a koji djeluju pod krovom KOMEK-a.
Trenutno nudimo oko deset različitih
kurseva na koji se mogu prijaviti rodi-
telji naših učenika.
Pored toga, oba naša kampusa imaju pe-
dagoga, psihologa i socijalnog radnika, a
koji u slučaju da se javi problem odmah
reaguju. Eventualni problem koji uče-
nik ima rješava se zajedno s roditeljima
na najbolji mogući način za svaku stra-
nu pojedinačno. Naša velika sportska sala
nudi mogućnost pružanja brojnih sports-
kih aktivnosti. “Maarif ” će u narednom
periodu da se posveti sportu te će u vezi

54 25/11/2022 STAV
s tim da se oforme fudbalski, košarkaški GÜL: Turska fondacija “Maarif ” je među- na Kosovu. Uz ozbiljna ulaganja, “Maarif ”
i odbojkaški timovi. narodna institucija koja djeluje u 45 zemalja, fondacija i u tim državama pruža usluge
a svoje aktivnosti obavlja i u mnogim zem- obrazovanja po visokim standardima koji
STAV: Osim redovne nastave, imate i pro- ljama Balkana. “Maarif ” škole na područ- garantuju uspješne generacije koje će biti
gram i “Maarif support”, kao i vid pro- ju Balkana djeluju još i u Srbiji, Albaniji i svjetlo budućnosti ovih prostora. n
duženog boravka. Šta podrazumijeva
“Maarif” podrška učenicima?
GÜL: Svakog dana, pored obaveznih časo-
va, naša djeca imaju i produženi boravak. “Svim građanima Bosne i Hercegovine upućujemo
Ovaj program je osmišljen kao dodatna najiskrenije čestitke povodom 25.novembra, Dana
nastava i dodatne aktivnosti na kojima se
završavaju zadaci iz redovne nastave uz državnosti jedine nam domovine Bosne i Hercegovine”.
pratnju nastavnika. Na ovim časovima i
aktivnostima se posebno usmjeravamo
na učenike kojima treba dodatni rad iz
nekih od predmeta. Ovaj posebni način
koji je osmišljen u “Maarifu” nudi djeci
jedinstvenu priliku da uz pratnju nastav-
nika usavrše svoje znanje, a pored ovih
obaveznih časova i zadataka koji su dati
na redovnim časovima, učenici imaju i
različite aktivnosti posebno osmišljene
za djecu u produženom boravku, a sve u
cilju da učenici tokom cijelog dana osta-
nu aktivni i produktivni. U produženom
boravku imaju vremena i priliku da zav-
rše zadaće, savladaju potrebno gradivo, a
i da se malo zabave i opuste.

STAV: “Maarif” škole trenutno djeluju u

JP”Šumsko privredno - društvo
45 zemalja. Kakva je situacija s drugim Zeničko - dobojskog kantona”
balkanskim državama?

STAV 25/11/2022 55
 DRUŠTVO

Jezički savjeti dr. sc. Alena Kalajdžije (XV dio)

TREBA SE VRATITI NA
POČETAK PRIČE PA REĆI
SAD: NEMA IZAĆ’ / IZIĆ’!
Piše: Alen KALAJDŽIJA

Dr. sc. Alen Kalajdžija naučni je savjetnik

Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu,
u kojem je obavljao i funkciju direktora u
dva mandata. Njegova područja zanimanja
jesu lingvistika i historija jezika. Do sada je
ukupno objavio 72 rada, uključujući izvorne
naučne članke, stručne radove i prikaze, a
istovremeno je učestvovao na 54 domaće i
međunarodne naučne i stručne konferencije,
simpozija i okrugla stola, od čega su 25
učestvovanja od izbora u zvanje višeg
naučnog saradnika. Učestvovao je na više
od 60 stručnih tribina i promocija izdanja
iz oblasti bosnistike. Urednik je više od 20
izdanja Instituta za jezik, od čega je u 14
izdanja bilo od izbora u zvanje višeg naučnog
saradnika, te je bio recenzent niza različitih
naučnih i stručnih djela iz oblasti bosnistike.

KOLEGICA KOLEGINICE
Čujem kolegicu nekidan kako pita za jednu drugu koleginicu.
Zašto koleginicu? – pitam se ja.
Imenica kolega posuđenica je iz romanske osnove, iako bi
moglo biti izvjesno da je posuđena iz njemačkoga, što upravo
potvrđuje oblik koleginica, ali o tome kasnije. Osnovno znače-
nje riječi kolega i kolegica podrazumijeva povezanost i uče-
šće u nekoj zajedničkoj struci, profesiji, poslu, nekoj zajednici.
Inače se tvorba imenica za označavanje ženskog roda od
muškog u bosanskom jeziku može vršiti na više načina, a je-
dan je tzv. sufiksalnom tvorbom, tj. dodavanjem sufiksa -ic-
a ili - k-a ili -k-inj-a ili npr. -esa itd. Značajno je produktivan
sufiks -ic-a, kako to upravo potvrđuje kolegica, dok je npr.
u mak. koleška. Iako ovaj sufiks može imati značenje demi-
nucije, tj. umanjivanja, kontekst vrlo lahko razgraničava ta
značenja. Međutim, nerijetko se dogodi da neke riječi koje
označavaju ženski rod nije uopće moguće tvoriti od oblika
“muške” osnove, npr. od pisac nema ženskog oblika osim
promijenjene forme, npr. spisateljica, a ne može *pisica, *pi-
ska, *piskinja, *pisesa i sl. No, vratimo se kolegici s početka.
Na osnovu riječi koleg- dodaje se sufiks -ic-a, a ne *-in-ic-a,
zbog čega ovaj oblik nije pravilan. Kad je riječ o porijeklu
ovog elementa -in-, moglo bi se pomisliti da je riječ o bo-
sanskom sufiksu (npr. pridjevsko: koleg-in, žen-in; imeničko
s tzv. proširenom osnovom: Cigan-in, Srb-in, Turč-in). Me-
đutim, po svemu sudeći, u jezik je ušao oblik Kollegin, koji
je porijeklom iz njemačkog jezika, gdje je sufiks -in za tvorbu
imenica ženskog jezika u tom jeziku: Kollege, Kollegin, pa se
može pretpostaviti da je koleginica leksički direktno došla
iz njemačkog oblika Kollegin, na koji je dodan sufiks -ic-a.
Zato ovoj kolegici s početka rekoh: Dobro nam je kolegica...

56 25/11/2022 STAV
SEKUNDE MINUTE ILI SEKUNDI MINUTA
Nemali je broj primjera leksema u bosanskom jeziku u kojima
postoji kolebanje oko toga da li te riječi trebaju završavati na tzv.
nultu morfemu, pripadajući imenicama muškog roda, ili trebaju
završavati na -a, pripadajući imenicama ženskog roda. Među
takvima se javljaju riječi kojima označavamo dijelove sa(ha)ta
kao vremenskog odsječka od 60 minuta (ili minuti) ili 3.600
sekunda (ili sekundi). Kad je riječ o porijeklu minute i sekunde,
slavenski etimološki rječnici navode da je minuta posuđena iz
klasičnog lat. preko njemačkog, pri čemu je minuta prvi mali,
majušni dio sahata, dok je drugi, po redu, mali dio – sekunda,
odakle i vodi svoje porijeklo ova riječ. Status leksičkog arha-
izma ima i arapska riječ dekika, koja je u bosanski ušla preko
osmanskoturskog, a označava minutu.
Vjerujem da je u bosanskom govornom prostoru češća minuta i
sekunda (ne samo zbog žute minute, ali i ne samo zbog toga), dok
je rjeđe i sporadično minut i sekund (i ne samo zbog toga što se
kaže: Samo sekund, ili: Samo minut!).
A šta nam kažu rječnici? U bosanskim normativnim rječnicima
uglavnom prevladava ženski rod: minuta i sekunda, mada neki
normativi daju i minut, ali ne daju sekund, a zanimljivo, u opisu
minute u priručniku koji bilježi sekundu, ova se riječ u paradi-
gmi ponaša kao sekund. Prema tome, u biranom jezičkom izra-
zu treba voditi računa i o osnovnom i o paradigmatskom obliku,
pri čemu bi se trebalo opredijeliti za osnovne oblike koji dolaze
u ženskom rodu. Zato su sekunde u minuti, a ne sekundi u mi-
nutu. To se može haman za sekundu savladati!

IMA IZAĆ’
Mnogi su gledali prijeratnu Audiciju, i tamo
se pojavljuje Mima Šiš, koja objašnjava za-
glavljivanje na vratima autobusa pa veli:
Ima izać’!
A neko bi možda rekao: Ima izić’! Šta s na-
vedenim oblicima?
Kako se može vidjeti, riječ je o svojevrsnoj
obličkoj varijaciji koja u savremenom jezi-
ku može podrazumijevati ujednačeno, pa
možda isto značenje, iako u starijem jezi-
ku to vjerovatno nije bilo tako. Korijenski
element morfeme ove lekseme nalazi se u
glagolu ići, koji je inače nastao do oblika
id-ti, što će u kasnijim procesima dati oblik
ići, mada prezent potvrđuje korijen id-: id-
e-m, id-e-mo, id-u itd. Dakle, kod oblika
izići i izaći pojavljuje se zajednički prefiks
iz-, koji značenjski podrazumijeva izlazak iz
nečega, iz neke stvari, njezine sredine i sl.,
te kombiniranje s osnovom – ići proizvo-
di i oblik i značenje glagola izići, tj. izlazak
iz nečega, njegove sredine, centra nekog
objekta: izići iz kuće, izići iz stana, izići iz
škole i sl. (gdje se upravo vidi kombinacija
s prijedlogom iz), s tim da se kombiniranjem
s nekim drugim riječima mogu proizvoditi
i druga, proširena značenja: izići na ulicu,
izići kod fontane, izići na ledinu... Sve je to
poprilično jasno, ali šta je s oblikom izaći?
Moglo bi se reći i uglavnom ne pogriješiti
da je oblik izaći rasprostranjeniji od oblika
izići. Šta on znači? Kako kazasmo, u sa-
vremenom značenju ovaj oblik sinoniman je
glagolu izići. No, njegov oblik upućuje na to
da je nekada u jeziku imao drukčije znače-
nje, a da je kasnije to značenje poopćeno.
Naime, ako bismo ovaj oblik razdvojili na
morfeme, vidjeli bismo da to nije baš tako
lahko kao s oblikom izići, odakle proizlazi:
*iz-a-ći. Zbog fonetskih promjena koje su
se dogodile, teže je izvesti osnove, pa se
mogu pretpostaviti dvije mogućnosti: iz-za-
id-ti, pri čemu ovaj element -za- može biti
sufiks za složeni sufiks iza (<iz-za), ili pak
može biti dio prefiksa za tvorbu glagola zaći
(< za-id-ti), iz čega dalje proizlazi izaći. U
svakom slučaju, koja je god pojava u pitanju,
ona upućuje na to da ove dvije lekseme –
izići i izaći – nekada nisu značile isto. Ako
je element iza dio složenog prefiksa iz-za,
podrazumijevao izlazak iza nečega, a ne iz
nečega. Drugo, ako je oblik formiran od iz +
zaći, onda je to dobijalo neko drugo specifi-
cirano značenje u kojem je korijen zaći i što
podrazumijeva završenost i značenje koje
se opisno može objasniti kao obuhvaćanje
zalaženja cjeline objekta. Kasnije je, dakle,
pod utjecajem značenja prijedloga formi-
rano dodatno i specificirati značenje tako
da se razlika u značenju izići i izaći kasnije
izgubila. Znajući da u jeziku ne postoji ništa
a da nema svoju svrhu, može se zaključiti
da su nekada ova dva oblika imali razlike u
semantici, ali se kasnije ta razlika izgubila.
Nakon svega kazanog, treba se vratiti na
početak priče pa reći sad: Nema izać’ / izić’!

OD ČOVJEKOVA PRIJATELJA DO NJEGOVA DRUGA

Poznat je način tvorbe prisvojenih pridjeva dodavanjem sufiksa,
kao i to da u bosanskom jeziku postoji više načina tvorbe. Je-
dan od modela tvorbe jeste i pomoću sufiksa: -ov- i -in-, koji se
dodaju na osnove muškog i srednjeg te osnove ženskog roda.
Tako se od imenice čovjek tvori pridjev: čovjekov (prijatelj), čo-
vjekova (ćud), čovjekovo (dijete), odnosno djetetov (otac), dje-
tetova (majka), djetetovo (mače), odnosno ženin (muž), ženina
(prijateljica), ženino (dijete). Svi navedeni oblici pridjeva formal-
no pripadaju kategoriji tzv. pridjeva neodređenog vida, pa se nji-
hova deklinacija vrši kroz imeničku paradigmu, dok se pridjevi
određenog vida dekliniraju po zamjeničkoj. Otuda proizlazi da
se gornji pridjevi na -ov- i -in- dekliniraju na sljedeći način: N.
čovjekov / čovjekovo – G. čovjekova, D. čovjekovu, A. čovje-
kov(a) / čovjekovo...; odnosno: N. čovjekova – G. čovjekove, D.
čovjekovoj, A. čovjekovu... Isto tako: N. ženin / ženino – G. že-
nina, D. ženinu, A. ženin(a) / ženino...; odnosno: N. ženina – G.
ženine, D. ženinoj, A. ženinu...
Međutim, u jezičkoj praksi došlo je do utjecaja deklinacije pridje-
va određenog vida na neodređeni u paradigmama, pa se češće
javlja promjena u primjerima za oznaku živog: N. čovjekov / čovje-
kovo – G. *čovjekovog, D. *čovjekovom, A. *čovjekovog..., odno-
sno: N. ženin / ženino – G. *ženinog, D. *ženinom, A. *ženinog...
Neki narodni govori i danas čuvaju ovu paradigmatsku razliku,
iako u razgovorom jeziku sve više prevladava nepravilna dekli-
nacija, dok standard jasno propisuje da je normativno prihvatlji-
va samo promjena po kriteriju neodređenog vida, tako je stan-
dardno samo: Vidio sam čovjekova prijatelja, a ne: Vidio sam
*čovjekovog prijatelja; ili: Idem sa ženina posla, a ne: Idem sa
*ženinog posla...
Ista analogija primjenjuje se i na riječi iz drugih morfoloških ka-
tegorija, npr. njegov, nje(zi)n, njihov itd., odakle proizlaze oblici
tipa: njegova, njegovu...; njezina, njezinu...; njihova, njihovu..., a
ne: *njegovog, *njegovom...; *njezinog, *njezinom...; *njihovog,
*njihovom...

STAV 25/11/2022 57
 DRUŠTVO
Stota godišnjica rođenja fočanskog alima
UPRKOS PATNJAMA U
ZATVORU, HAFIZ BUDIMLIJA
NIKADA NIJE POSUSTAO
Vlasti Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije dva puta su ga osuđivale zbog pripadnosti
organizaciji “Mladi muslimani”, i to prvi put 7. septembra 1949. godine. Zbog diskusije na predramazanskom
sastanku u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu, u maju 1981. godine, kojem je prisustvovao u
svojstvu člana Sabora i predsjednika Medžlisa Islamske zajednice Bijeljina, po povratku u Bijeljinu ponovo
je uhapšen i osuđen je na dva mjeseca zatvora, a godinama poslije bio je pod posebnim nadzorom.
Piše: Alma ARNAUTOVIĆ
Fotografija: Ahmet BAJRIĆ
H
afiz Abdulah ef. Budimlija bio
je čovjek koji je živio u skladu
s islamom kojim je podučavao
brojne generacije, a posvećeno i
pedantno, uz ručno prepisivanje Kur’ana
i izrade levhi, bilježio je događaje i druš-
tvene (ne)prilike. Iako je zbog svog djelo-
vanja bivao kažnjen i nekoliko je godina
proveo u zatvorima, sve do svoje smrti
ponosio se i istrajavao u onome što radi.
Bio je čovjek snažne ličnosti s izraže-
nim moralnim osobinama, koji je obilje-
žio jedno vrijeme, a kao jedan od najpo-
štovanijih alima u svojoj generaciji, bio
je izuzetno cijenjen i priznat u Islamskoj
zajednici, među bošnjačkim narodom i
islamskim učenjacima širom svijeta.
Hafiz Budimlija rođen je u Foči 20.
novembra 1922. godine, kao četrnaesto i
posljednje dijete Hasana i Zejnebe, a ovih
dana Muftijstvo tuzlansko, Behram-be-
gova medresa u Tuzli, Medžlis Islam-
ske zajednice Bijeljina i Biblioteka “Be-
hram-beg” obilježavaju stotu godišnjicu
njegovog rođenja.
Od djetinjstva zainteresiran za nauku,
završio je prvo mahalski mekteb, mekte-
bi-ibtidaiju, pa četverogodišnju osnov-
nu školu, a zatim i Hadži Mehmed-paše
Kukavice medresu u Foči. Hifz je počeo
učiti u medresi 1936. godine, a okončao
dvije godine kasnije. Pedagoško-metodski
tečaj u Sarajevu završava 1939. godine, i
narednih sedam godina radi u svojstvu
pomoćnika džematskog imama-matičara
u Bijeljini, uporedo radeći kao muallim i
58 25/11/2022 STAV
vjeroučitelj u mektebu i školi, a kasnije i
kao upravitelj muške ibtidaije.
Jedan je od potpisnika Rezolucije
Muslimana protiv zločina nad Srbima
iz 1941. godine, a godinu poslije, prema
zapisanom svjedočenju hafiza Budimli-
je, četnici su u Foči, na drugi dan Kur-
ban-bajrama, zaklali njegovog muhafiza
(mentora) Muhamed-efendiju Bjelana.
U džematu Dašnica u Bijeljini radio
je sve do novembra 1946. godine, kada
odlazi na odsluženje vojnog roka.
Vlasti Socijalističke Federativne Re-
publike Jugoslavije dva puta su ga osuđi-
vale zbog pripadnosti organizaciji “Mladi
muslimani”, i to prvi put 7. septembra
1949. godine. Iz Muftijstva tuzlanskog
podsjećaju da je robijao duže od četiri
godine u Tuzli, Podgorici i Zenici, gdje
je bio izložen nezamislivim torturama i
iscrpljujućem fizičkom radu. Isljeđivali
su ga vršeći fizičko nasilje nad njim, tje-
rajući ga da otkrije imena drugih člano-
va “Mladih muslimana”, no i pored tro-
mjesečne “istrage”, psihičkog i fizičkog
maltretiranja, hafiz, koji je uhapšen s ah-
medijom na glavi, nikog nije teretio. Na-
kon robijanja Crnoj Gori, prebačen je u
Zenicu, gdje je, prema navodima Osmana Po izlasku iz zatvora, na veliko insi-
ef. Kavazovića u tekstu o životu i djelima stiranje džematlija, dozvoljeno mu je da
ovog velikana, tucao kamen i u početku bude imam Dašnice džamije u Bijelji-
tiho, a kasnije sve glasnije učio Kur’an, ni. Postavljen je za imama Atik džamije
ohrabrujući time ostale zatvorenike. Kao 1960. godine i na toj dužnosti ostaje sve
zatvorenik, radio je i na izgradnji zgrade do penzionisanja 1975. godine.
Ministarstva unutrašnjih poslova u Sara- Zbog diskusije na predramazanskom
jevu. Iako je presudom osuđen na deset sastanku u Gazi Husrev-begovoj medresi
godina zatvora, u zeničkom zatvoru osta- u Sarajevu, u maju 1981. godine, kojem
je do kraja 1953, kada je amnestiran, ali je prisustvovao u svojstvu člana Sabora i
je iza toga još dvije godine bio bez gra- predsjednika Medžlisa Islamske zajednice
đanskih prava. Bijeljina, po povratku u Bijeljinu ponovo
je uhapšen i osuđen je na dva mjeseca za-
tvora, a godinama poslije bio je pod po-
sebnim nadzorom.
Dr. Ahmed ef. Hatunić, direktor Be-
hram-begove medrese u Tuzli, neizmjerno
je zahvalan jer je imao priliku poznavati
rahmetli hadži hafiza, sretati se i razgo-
varati s njim i slušati njegove dosjetke i
doživljaje.
“U mojim sjećanjima obilježen je
kao osoba velike smirenosti, dostojan-
stvenosti i ozbiljnosti, što je u njegovom
okruženju izazivalo bezrezervno poštovanje
utemeljeno na njegovom znanju, iskustvu,
radu i pregalaštvu za islam, muslimane i
Islamsku zajednicu u našoj zemlji te žrtvi
koju je podnio u godinama teškoga života
po sudnicama, bezbjedonosnim kancela-
rijama i kaznionicama bivše države gdje
je nevino osuđen, a kasnije kažnjavan i
mučen kao imam i pripadnik organizaci-
je ‘Mladi muslimani’. Poznato mi je da je
hafiz Budimlija objavljivao radove u više
časopisa i listova kao da ima i nekih ne-
objavljenih radova koji su ostali iza nje-
ga, što je potrebno u narednom periodu
sabrati, istražiti i sistematizirati”, navo-
di ef. Hatunić.
Govoreći o pisanim djelima hafiza Bu-
dimlije, ef. Hatunić ističe: Hafizove latife
– Bošnjaci u pričama, dosjetkama i šalama,
Čuvajte se zabranjenih djela, Moja sjećanja
i Kaligrafiju arapskog pisma.
“U Hafizovim Latifama autor nam pre-
nosi velikim djelom mnoštvo kratkih, do-
sjetnih, poučnih, mudrih te na momente i
u određenoj mjeri šaljivih narodnih priča
prisutnih u bošnjačkoj usmenoj narodnoj
književnosti koje su uobličene u hafizova
shvatanja i forme koje doprinose ostva-
renju ciljeva i razloga zbog kojih on piše,
kazuje priča i radi čega je on na koncu
živio i djelovao na ovom svijetu. Njegov
cilj je kroz lagahna i nenametljiva štiva i
priče utjecati pozitivno na čitaoca i vra-
titi ga njegovim ishodištima i izvorima,

Nakon robijanja Crnoj Gori,

prebačen je u Zenicu, gdje
je, prema navodima Osmana
ef. Kavazovića u tekstu o
životu i djelima ovog velikana,
tucao kamen i u početku tiho,
a kasnije sve glasnije učio
Kur’an, ohrabrujući time ostale
zatvorenike. Kao zatvorenik,
radio je i na izgradnji zgrade
Ministarstva unutrašnjih
poslova u Sarajevu.

STAV 25/11/2022 59
 DRUŠTVO

tj. islamskom i bošnjačkom identitetu u naročito. Poznavanje bremenite prošlo- prepisivanje svojom rukom Časnog Kur´a-
okvirima naše domovine Bosne i Herce- sti kroz životopis i sjećanje vrijednog i na imao više podsticaja. Tokom pohađanja
govine i učiniti ga boljim, moralnijim i časnog imama Budimlije pomoći će im medrese u Foči neki udžbenici nisu bili
mudrijim čovjekom, odanom svojoj vjeri da bolje sagledaju i razumiju sadašnjost dostupni pa su ih učenici ručno prepisi-
i tradiciji. U knjizi Moja sjećanja pripovje- i politička kretanja u našoj zemlji i van vali, kao i zbirke hadisa i slično. Neke od
dačkim stilom hafiz Budimlija piše o svom nje, istovremeno budeći u njima osjećaj ovih rukopisa i hafiz Budimlija posjedovao
djetinjstvu, Foči, fočanskim mahalama, ponosa i snažnu opredijeljenost i volju da je do smrti. Inače, Foča je bila poznata po
džamijama, ljudima i pojavama, navode- se na svome putu istine nikada ne preda- prepisivanju djela na arapskom i turskom
ći precizno čitav niz događaja, datuma i ju”, naglašava ef. Hatunić. jeziku. Osim toga, hafiz Budimlija je napi-
imena, što ovome djelu daje, pored pripo- Penzionerske je dane hafiz Budimlija sao da njegova rahmetli nena Latifa potiče
vjedačke i poučne, naglašenu historijsku i provodio rado sređujući vlastitu biblio- iz ulemanske porodice, pa je i ona prepi-
ljetopisnu dimenziju. Sjećanja hronološ- teku od oko 2.800 starih rukopisa, knjiga sivala Mushafe. Kao dugogodišnji imam,
kim redoslijedom obuhvataju period od i časopisa, a početkom 1988. godine po- hatib, muallim, pa i vaiz, mnogo se služio
tridesetih godina prošlog stoljeća sve do čeo je s prepisivanjem Kur’ana. Dr. Sead arapskim pismom i arebicom, koje je pisao
vremena kasnih devedesetih, kada ih ha- ef. Seljubac navodi da je hafiz Budimlija kao i latinicu. Sve ga je to opredijelilo da
fiz u svome stanu u Tuzli privodi kraju. pričao ef. Kavazoviću da mu je u teškim i on napiše svojom rukom Časni Kur’an i
Veliki je to period doživljen i na djeliće vremenima “Kur´an bio nevidljiva unu- želja mu se ispunila”, izjavio je ef. Seljubac,
razuđen i razbacan na mnogim mjestima tarnja snaga”. dodajući da se originalni rukopis prepisa
ne samo Bosne i Hercegovine nego i biv- “O motivima svog bavljenja prepisi- Mushafa hafiza Budimlije čuva se u Gazi
še države. Značajan dio njegovih sjećanja vanjem Mushafa (Časni Kur’an) on piše Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, a
odnosi se na period socijalističke vlada- u svom pismu upućenom rahmetli ha- kopija je pohranjena u školskoj biblioteci
vine i ideologije koja je nakon četrdeset i fizu Fadilu ef. Fazliću. Napisao je da je za Behram-begove medrese u Tuzli.
pet godina nestala, a koju je hafiz u cije-
losti preživio, dobro upoznao i osjetio te
na kraju poraženu i pregaženu vremenom
nadživio”, ističe ef. Hatunić.
Zanimljivo je da je hafiz Budimlija,
koji je od 1966. do 1980. godine pet puta
obavio hadž, šest decenija pažljivo zapi-
sivao svoje hutbe.
“Knjiga hutbi kroz svoje raznovrsne
teme i sadržaje daje poruku hatibima ovog
vremena da se ozbiljno i u dovoljnoj mjeri
pripremaju za hutbu, da kvalitetno i teme-
ljito obrađuju i prezentiraju samo jednu
temu, te da svoje hutbe zapisuju i čuva-
ju, a on je svoje hutbe zapisivao šezdeset
godina. Bilo bi veoma dobro kada bi se
knjiga Sjećanja našla u rukama imama i
vjerskih djelatnika našeg naroda ovog i
budućeg vremena, jer mnogi od njih nisu
imali priliku dostatno se upoznati, a na-
ročito biti sudionici i akteri teških vre-
mena ratova i ideoloških pritisaka kroz
koje je prolazio naš narod općenito, a inte-
lektualci vjerni vrijednostima svoje vjere

60 25/11/2022 STAV
“Bio je u zatvoru, podnosio je patnje i tegobe, ali nikada se je patnje i tegobe, ali nikada se na njemu
nije moglo vidjeti da je posustao. Ni kada
na njemu nije moglo vidjeti da je posustao. Ni kada je bio je bio u dubokim godinama svog života,
u dubokim godinama svog života, nije pokazivao umor i nije pokazivao umor i slabost. Naprotiv,
poticao je mlađe da budu snažni, odvažni,
slabost. Naprotiv, poticao je mlađe da budu snažni, odvažni, da se trude i bore. Takav duh je plijenio
da se trude i bore. Takav duh je plijenio sve nas i svi smo sve nas i svi smo neprestano učili od ha-
fiza Budimlije”, navodi muftija Fazlović.
neprestano učili od hafiza Budimlije.” Uz svoju učenost i dar za razgovor
koje mu je Allah, dž. š., udijelio, hafiz je,
Efendija Kavazović piše da, iako je dojam na posjetitelje, što se vidi iz knjige podsjeća muftija Fazlović, bio na visokom
dva puta bio politički zatvorenik, Budi- utisaka. S akademskim slikarom prof. Fu- nivou svog moralnog digniteta, a u toj je
mlijin politički angažman počinje tek pa- adom Kasumovićem autor je dvije izložbe svojoj vjerodostojnosti i ljudskosti uživao
dom komunističke vladavine, a 26. maja Nur i Ezzudžadže u Galeriji portreta u Tuzli veliko povjerenje.
1990. godine prisustvovao je Skupštini 1994. i 1995. godine, a danas njegove lev- “Ljudi su s njim dijelili mnoge svoje ha-
Stranke demokratske akcije u Sarajevu. he krase mnoge bošnjačke kuće, stanove, love (stanja), a on je uvijek i u svako doba bio
Početkom Agresije na Bosnu i Hercego- mesdžide, džamije i prostorije naših in- spreman da im pomogne. Bio je uspješan u
vinu 6. aprila 1992. godine hafiz napušta Bi- stitucija”, naveo je ef. Seljubac. tome. Nije mali broj ljudi koji su zahvalni
jeljinu i bez ičega stiže u Tuzlu. Iz Muftijstva Kakve su moralne karakteristike odli- hafizu Budimliji za njegovu pomoć, vedri-
podsjećaju da je tada svoje aktivnosti usmjerio kovale hafiza Budimliju i kakav je odnos nu, toplu i srdačnu riječ, za njegov naputak.
ka pisanju apela vladiki Tuzlansko-zvornič- imao kako s djecom, tako i sa starijima Možda za njegovog života, a tako je to s lju-
ke eparhije da on svojim autoritetom utječe od sebe, u razgovoru za “Stav” prisjeća dima, nismo mogli biti potpuno svjesni šta
na četnike da obustave zločinačko divljanje. se dr. Vahid Fazlović, muftija tuzlanski. među nama znači alim kao što je bio hafiz
Zatim, dva puta piše apel Sveislamskom kon- “Hafiz je bio jedan od ljudi koji su Budimlija. Kasnije smo to mogli bolje sagle-
gresu u Rijadu i u Džeddi kako bi ih upo- ostvarili bliskost sa svim generacijama dati. Teško smo se navikli na veliku prazni-
znao o stanju Bošnjaka u Bosni i Hercego- bez izuzetka. Posjedovao je izvanredan dar nu koja je ostala poslije preseljenja na Ahiret
vini, kao i apele nadležnim institucijama i za komunikaciju. Bila je to uvijek lijepa hafiza Abdulaha ef. Budimlije.
forumima Ujedinjenih nacija. Piše i Svetom riječ. Svojom porukom uvećavao je nadu Obilježavajući stotinu godina od nje-
sinodu Srpsko-pravoslavne crkve i patrijarhu kod ljudi, privlačio ih je i nije udaljavao govog rođenja, s velikim dugom i velikom
Pavlu u Beograd, podsjećajući ga na rezolu- ljude, niti od sebe niti od vrijednosti koje zahvalnošću sjećamo se hafiza Abdulaha
cije koje su muslimani pisali protiv progona je svjedočio i kojima je pozivao. Bilo je ef. Budimlije”, kazao je muftija Fazlović.
Srba, Jevreja i Roma. to baš onako kako je od svojih sljedbeni- Inače, ef. Kavazović, pišući o životu
Kad je obnovljen rad Behram-bego- ka zatražio Muhammed, a. s., u riječima: hafiza Budimlije, navodi da nije imao
ve medrese 1993. godine, prihvatio je Bešširū ve la tuneffirū – Obveseljujte lju- vlastitog potomstva. Nakon smrti prve
dužnost profesora Kiraeta, a u ratnim je de, širite nadu među ljudima, a nemojte supruge Fatime djevojačkog prezimena
godinama mnogo vremena provodio is- odgoniti i udaljavati ljude. Mehmedović, s kojom je u braku proveo
pisujući levhe. Hafiz Abdulah ef. Budimlija je bio četrdeset i sedam godina, oženio se udo-
Godine 1993. za izložbu “Nur” (Svje- učen čovjek, a nadahnjivao je svojim vicom Ilduzom Islamović, koja je iz pr-
tlo) pripremio je dvadeset i jednu levhu iskustvom. Naravno, to njegovo isku- vog braka imala kćerku i dvojicu sinova,
koju je opremio prevodom sadržaja. Bio stvo stjecano je uz velike napore i veliku a koji su se kasnije o njima brinuli.
je to događaj za koji se hafiz Budimlija žrtvu. Naš hafiz Budimlija imao je svoje Uz brojna priznanja i zahvalnice, ha-
dugo i ozbiljno pripremao. protivnike među onima koji nisu voljeli fiz Budimlija je 2006. godine dobio Pove-
“To je bio događaj i za Tuzlu, što je po- istinu i pravi put, koji nisu voljeli vjerodo- lju “Hasan Kaimija” za životno djelo. Na
kazala velika posjeta, iako pod granatama, stojne i ugledne ljude tako da je on iskusio Ahiret je preselio 11. jula 2009. godine i
a i to što su je posjetile najeminentnije lič- posljedice svoje postojanosti u istini na ukopan je u haremu Džindijske džamije
nosti u gradu. Izložba je ostavila snažan pravom putu. Bio je u zatvoru, podnosio u Tuzli.  n

STAV 25/11/2022 61
 DRUŠTVO

Dječak je predao emirat katoličkim monarsima

521 GODINA OD
PREDAJE GRANADE
Predaja Granade 25. novembra 1492. godine označila je kraj višestoljetne muslimanske vladavine
Pirinejskim poluotokom. Pad posljednje muslimanske enklave u zapadnoj Evropi katolički dio
kontinenta gledao je kao na kompenzaciju gubitka Konstantinopolja nakon njegovog pada u ruke
Osmanlija 1453. godine, a čak je i sam papa Inocent VIII stigao u Španiju služiti misu u čast pobjede.

Piše: Nedim HASIĆ Ključni emirov uslov bio je tolerancija također štitila prirodna barijera Sierra
prema islamu. Tražio je poštivanje života, Nevade.

B
ilo je to tačno prije 521 godinu, tog
25. novembra 1491. promijenjen
je tok historije. Nakon gotovo 800
godina muslimanske vladavine
Pirinejskim poluotokom, posljednji mu-
slimanski emir Granade Muhamed Abu
Abdallah, poznat i kao Boabdil, odnosno
Dječak, sastao se s katoličkim kraljevima
Fernandom i Izabelom i predao im kra-
ljevstvo. Granada je kapitulirala. Predaja
Granade značila je i kraj desetogodišnjih
španskih pokušaja osvajanja grada. Bila
je to i tačka na vrijeme takozvane rekon-
kviste, koja je trajala više od sedam stoljeća.
Boabdil, unatoč tome što je namjera-
vao prepustiti grad, postavio je Izabeli i
Ferdinandu niz uslova. Monarsi su bili
neuobičajeno velikodušni prema poraže-
nima, ne zato što su imali ikakve simpa-
tije prema njime već zato što su očajnič-
ki pokušavali okončati rat koji je trajao
deset godina i koji je ekonomski uništio
njihovo kraljevstvo.
imovine i zakona nasridskih muslimana,
kojima je također bila zajamčena sloboda
vjere i dozvoljeno im je da nastave govoriti
svojim jezikom. Boabdila je dobio imanje
u kojem je uživao kratko, a onda je napu-
stio poluotok i otišao u marokanski Fez.
Tamo je proveo ostatak života. Konačna
predaja ključeva grada dogovorena je za
šesti januar 1492. godine.
REKONKVISTA
Sredinom 13. stoljeća emirat Grana-
da, poznatiji kao Nasridsko kraljevstvo
Granade, po imenu vladajuće dinastije,
bio je posljednje uporište Al Andalusa
na Pirinejskom poluotoku. U njemu je
vladala relativna stabilnost zahvalju-
jući paktu između nasridskog sultana
Alhamara i kralja Ferdinanda, koji je
uspostavio veliko granično područje
duž doline Guadalquivira. Kršćanska
i nasridska kraljevstva bila su previše
zauzeta vlastitim sukobima da bi bri-
nula o osvajanju drugih, a Granadu je
Tek je zajednica između kastiljske i
aragonske krune kroz brak katoličkih mo-
narha Ferdinanda i Izabele narušila ovu
osjetljivu ravnotežu. Godine 1484. zapo-
čeo je posljednji rat onoga što bi se moglo
nazvati rekonkvista (reconquista), pojma
koji ne odražava svu složenost srednjo-
vjekovne Hispanije, u kojoj su kršćanski
i muslimanski kraljevi bili saveznici ili
neprijatelji kako im je u nekom trenut-
ku odgovaralo. Ali Izabella I od Kastilje
htjela je jednom zauvijek raskrstiti s mu-
slimanima na Poluotoku.
Preuzimanje vlasti od Izabele i Ferdi-
nanda dobar je primjer teške situacije na
Pirinejskom poluotoku. Nakon osvajanja
Kordobe 1236. godine, Emirat Granada
bio je posljednja preostala muslimanska
enklava. Bila je suočena s četiri kršćanske
sile – Kastilja i Leon, Aragon, Portugal i
Navarra – koje su, međutim, i same često
bile u zavadi. Zahvaljujući vještoj politi-
ci dinastija Nasrid iz Granade, uspjela se
nametnuti u tim borbama za vlast.

62 25/11/2022 STAV
 U međuvremenu monarsi su objavili
rat svim neprijateljima zemlje. Unutar
svog carstva tragali su za izdajicama kr-
šćanske vjere. Inkvizicija se pojavila kao
državna vlast koja je nadzirala oba dije-
la carstva – Kastilju i Aragonu – i bila je
namijenjena borbi protiv izdaje vjere od
Jevreja i muslimana koji su prešli na kr-
šćanstvo. Izabela i Ferdinand su se pro-
glasili vođama rekonkviste. Taj navodno
božanski poredak nije samo legitimirao
kampanje protiv muslimana, već su se
nadali širokom odobravanju u Evropi u
kojoj su cvjetale križarske fantazije.
Rat protiv muslimana dao je Izabeli i
Ferdinandu priliku da okupe problema-
tično, frakcijski podijeljeno plemstvo svo-
jih kraljevstava oko sebe i ujedine se oko
zajedničkog cilja, ali to je bilo lakše ispla-
nirati nego učiniti. Nasridsko kraljevstvo
Granada sastojalo se od oko 80 utvrda, 33
veća grada i 65 manjih naselja. Od 1481.
do 1492. svakog proljeća poduzimane su
kampanje u trajanju od tri do četiri mje-
seca. Uz vitezove iz Kastilje i Aragona
sudjelovali su borci iz cijele Evrope koji
su slijedili papin poziv u križarski rat.
Bilo je i brojnih plaćenika koji su kori-
stili novo oružje: topove.
Tri četvrtine sredstava koja su finan-
sirala ovaj rat, bogat epizodama velikog
nasilja s obje strane, dolazilo je od cr-
kvenih poreza. Ostatak sredstava dali su
plemstvo, visoko svećenstvo, italijanski
bankari i jevrejske zajednice. Osim toga,
stizale su važne ekonomske doznake iz
različitih evropskih zemalja. Vitezovi i
avanturisti svi su bili spremni sudjelo-
vati u posljednjem križarskom ratu kr-
šćanskog Zapada.
Pogodovali su im stalni politički suko-
bi u Nasridskom carstvu. Granada pada i
konačno im otvara svoja vrata 2. januara
1492. Izabela tada počinje projekat stva-
ranja katoličke države. Samo nekoliko
sedmica kasnije, 31. marta 1492. godine,
kralj i kraljica su u Alhambri izdali svoj
zloglasni edikt kojim su sve Jevreje koji
su se odbijali pokrstiti otjerali iz zemlje.
Više od 100.000 ljudi napustilo je Kasti-
lju, a više od 10.000 Aragon. Od 1501. i
muslimani su bili suočeni s ovim alter-
nativom. Od 1609. godine pa nadalje, svi
Moriskosi, kako su se nazivali muslima-
ni koji su bili prisiljeni na preobraćenje,
njih oko 300.000 hiljada, protjerani su.
koji je omogućio kršćanskim okolnim
kraljevstvima da se reorganiziraju i pri-
preme za napad.
Godine 912. Abd al Rahman III stu-
pio je na prijestolje emirata. Godine 929.
novi muslimanski vođa formalizirao je
novu državu, halifat Kordoba. Na ovaj
način je inaugurirano jedno od najsjaj-
nijih poglavlja Al Andalusa. Trenutak
najvećeg kulturnog i ekonomskog sjaja
poklapa se s vladavinom samog Abd al
Rahmana III i njegovog sina i nasljedni-
ka Al Hakama II.
Godine 1009. došlo je do fitne, gra-
đanskog rata tokom kojeg su kršćanska
kraljevstva intervenirala kao saveznici
različitih strana. Tokom dva desetljeća,
koliko je trajao ovaj sukob, razni emiri
su nasljeđivali jedni druge. Hisham III
je bio posljednji monarh halifata. Bio je
to ključni faktor skore propasti.
Drugi faktor koji je vodio ka propa-
sti bili su veliki ekonomski i vojni resur-
si koji su morali biti korišteni za ratove
u sjevernoj Africi pa je 1031. Kordoba
prestala biti metropola koja je zapanjila
svijet svojim prosperitetom i kulturnim
bogatstvom. Do tog trenutka, taj je grad
imao centraliziranu fiskalnu politiku i
upravljao administrativnom podjelom
kraljevstva.
Raspadom halifata dolazi do cjepkanja
teritorije na različite cjeline s vlastitim
entitetima: Murcia, Carmena, Huelva,
Moron, Granada... Sve se one nazivaju
taifa, koja će ostati u životu ​​do kapitula-
cije Boabdila pred katoličkim monarsima.
Boabdil je bio posljednji sultan Gra-
nade. Njegov ostanak na vlasti nije bio
lahak, dapače, bio je vrlo komplikovan.
Iako je bio prvorođeni sin emira Mulaya
Hacena, postojale su dvije žene i više dje-
ce koja su pretendirala na prijestolje. A
tu je bio i Mulayev brat Abu Abdallah
Muhammad az-Zaghal, koji je također
imao svoje ambicije. Ipak, Boabdil je us-
pio protjerati i svog oca i svog amidžu i
preuzeti vlast.
Boabdil nije bio iskusan ratnik, u dva
navrata ga je zatočio Ferdinand, kome je
na kraju postao saveznik. Kraj Granade
došao je zbog gladi, vojno snažnijeg pro-
tivnika i, naravno, podmićivanja nekoli-
cine nasridskih uglednika kojima je obe-
ćano da će zadržati imovinu i društveni
položaj i određene pogodnosti.
Nakon predaje Izabeli i Ferdinandu,
Boabdil je napustio grad. Tada se rodila
legenda o uplakanom sultanu, o Maoro-
vom uzdahu i čuvenoj rečenici plači kao
žena zbog onoga što nisi uspio odbraniti kao
muškarac. Danas postoje čvrsti dokazi da
se to u stvarnosti nikad nije desilo. Bo-
abdil je započeo ugodan život na svom
imanju, a potom otišao u Fezu, gdje je i
preminuo, 41 godinu kasnije.
Osam godina nakon pada Granade,
1499. godine, kardinal Cisneros je poga-
zio sve sporazume, a 1500. su se preostali
muslimani pobunili. Represija kojom je
ugušena pobuna donijela je užas. Spaljene
su knjige na arapskom, srušene su džami-
je, a na njihovom mjestu izgrađene crkve.
Tokom 16. stoljeća došlo je do još jedne

RAZJEDINJENI HALIFATI
Umajadi su 756. godine osnovali emirat
Kordobu na Iberijskom poluotoku. Ovo
je bila najvažnija nezavisna musliman-
ska teritorija na Zapadu kojom je vladao
Abd al Rahman I, koji je brzo islamizirao
cijelu regiju. Ali međumuslimanske bor-
Ferdinand od Aragona
be nisu nikada prestale, što je bio faktor

STAV 25/11/2022 63
 DRUŠTVO
Boabdilovi ogrtač i mač
oružane pobune, a, konačno, Felipe II je
1602. dekretom protjerao preostale Maore.
KULTURA ZNANJA I NAUKE
Odlazak Boabdila u Fez i kasniji
zločini nad muslimanima i Jevrejima
značili su kraj jedne blistave civiliza-
cije. Sve do 12. stoljeća na prostorima
današnje Španije i Portugala cvjetala
je kultura znanja i nauke, arhitekture
i astronomije, nepoznata i nezamisliva
ostatku kršćanskog svijeta. Ta se kultu-
ra temeljila na saradnji dviju svjetskih
religija koje se danas smatraju antipo-
dima: islama i judaizma.
Islamu je Pirinejski poluotok zahva-
lio činjenicu da se mogao razviti od 711.
godine. Iz Sjeverne Afrike njegovi su rat-
nici započeli borbu protiv kršćanskih Vi-
zigota. Na vijećima u Toledu od 589. do
694. godine vizigotski su kraljevi donijeli
nekoliko zakona čiji je cilj bio postupno
protjerivanje Jevreja koji su tada živjeli u
njihovom carstvu: prvo zabrana sklapanja
brakova s kršćanima,
​​ zatim visoki jevrej-
ski porezi koje su jevrejski trgovci morali
Alhambra
64 25/11/2022 STAV
plaćati i konačno sistematsko poroblja-
vanje odraslih i otimanje njihove djece
radi odgoja u kršćanskoj vjeri.
Stoga nije bilo čudno da su mnogi
Jevreji dočekali muslimanske osvajače
početkom 8. stoljeća kao osloboditelje.
U godinama koje su uslijedile Al Anda-
lus se razvio u središte muslimanske i je-
vrejske nauke. Kaže se da su u to vrijeme
Pirineji privlačili progonjene Jevreje iz
cijele Evrope, kao i iz Sjeverne Afrike,
pa čak i s Orijenta. Naučna dostignuća
svjetske klase iz ovog razdoblja, često
temeljena na starogrčkim djelima, u po-
ljima astronomije, matematike, filozo-
fije, hemije i medicine mogu se i danas
prepoznati po arapskim prefiksima (al-
) predmetnih područja i materijala, po
algebri, alhemiji, alkalijama i alkoholu.
Posebno je bilo blistavo razdoblje vla-
sti Abda al Rahmana III. Halifat Kordo-
ba je od 929. do 1031. godine bio mjesto
zlatnog doba Al Andalusa. Umajadi su Progon Jevreja
bili gotovo potpuno poraženi od svojih
protivnika Abasida u sjevernom Iraku
750. godine, ali su uspjeli preživjeti i
proširiti se po Al Andalusu od 756. do
1031. godine, prvo kao emiri, a zatim
kao halife. Pobjednički Abasidi, koji su
iz Bagdada kao halife vladali Orijentom,
imali su isti stav po nauci, slijedili su
princip po kojem je tinta učenjaka svetija
od krvi šehida. Da Franci nisu zaustavili
muslimansko napredovanje, tih sedam
miliona stanovnika Al Andalusa mogli
su izvesti Evropu iz tame srednjeg vijeka.
Naravno, vjerska tolerancija islamskog
svijeta na Pirinejima dolazila je nakon
prethodnog potčinjavanja pa su tako
Jevrejima i oni uvodili posebne poreze.
Isto tako treba reći da su postojali
muslimani koji nisu blagonaklono gle-
dali na sjaj s druge strane mora. Almo- Odlazak Boabdila iz Granade
hadi, koji su napali Al Andalus iz Sje-
verne Afrike u 12. stoljeću, spalili su
brojne knjige. Djela velikih učenjaka iz križ je zasjao iznad Granade. Zbog toga
Kordobe poput muslimana Ibn Rushda su muslimani i Jevreji morali napustiti
i Jevreja Muse ibn Maimuna, danas na katolička kraljevstva Kastilje i Aragona
Zapadu poznatih kao Averroës i Mai- ili se obratiti na kršćanstvo. Kršćanski
monides, bila su među njima. Ova dva teror inkvizicije pod vodstvom velikog
filozofa-liječnika obilježila su vrhunac inkvizitora Tomása de Torquemade bio
muslimansko-jevrejske visoke kulture u je u punoj snazi. Posebno su patili obra-
Al Andalusu i morali su bježati od ber- ćeni Jevreji od kojih su mnogi bili živi
berskih Almohada. spaljeni na lomačama osumnjičeni da se
Ibn Maimun je izbjegao prisilno još uvijek u tajnosti pridržavaju jevrej-
obraćenje bijegom u Egipat. Ibn Rushd, ske vjere svojih predaka.
koji je želio dati islamu čistu i potpunu Rekonkvista je značila i prijeko po-
znanost i preveo Aristotelova djela na trebna sredstva za odlazak Kristofora
arapski, pobjegao je u Sjevernu Afriku Kolumba u Indiju, koji je neplanirano
kao starac i preminuo u Marakešu 1198. skončao u Americi, a obraćeni musli-
godine. U isto vrijeme već je u punom mani, zvani Moriskosi, na kraju su pro-
zamahu bila rekonkvista, kršćansko po- tjerani u Sjevernu Afriku. Tako stoji u
novno osvajanje Pirinejskog poluotoka i izvještaju kralja Filipa III 1609. godine
781 godinu nakon što je Berber Tariq ibn papi u Rimu: Kršćansko djelo je obavljeno
Ziyad preplovio more i napao Vizigote, i nevjera u Španiji je pobijeđena. n
Zapisi između ratova (140)

SVUDA OKOLO SAMO

GOMILE ČAHURA
Kroz neko vrijeme, koje nikako nisam mogao odrediti, Safet zovnu mene i Suada: “Ja ću, momci,
krenuti polahko prema rovu, a vi me štitite ako dođe do pucnjave. Ne možemo više ovdje ostati i
čekati, nemamo pojma ni gdje su naši, ni gdje su četnici. Ako u rovu budu četnici, bar ćemo znati da
su zauzeli ovaj dio terena i prije svanjivanja možemo zalomiti liniju ondje preko ceste i sastaviti se
dolje s momcima iz Banovića.” Mahnu zatim rukom i pogureno, držeći pušku u ruci, krenu naprijed.

Piše: Amir HASANOVIĆ

S
jedim sam u rovu. Predvečerje
je. Sve je turobno i tmurno, sve
oko nas ima neki ružan miris.
Ne može se to riječima opisati –
vonja sve na paljevinu, na garež, na smrt.
Podijelili su nam nekog kuhanja za
večeru, neku rižu s tragovima nareska.
Turobnu tišinu poremeti tek poneki rafal
koji se razlije posavskom ravnicom. Obi-
šao nas je komandir iz 108. brčanske bri-
gade. Kaže da bismo ujutro trebali dobiti
još tri voda, da se pojača linija. Reče nam
još i da je pojačanje stiglo na Jagodnjak,
ali da ih neće večeras uvoditi...
Dio naših ostao je na tranšejama, a
mi ostali zakunjali smo malo iza ponoći,
dok nas oko tri sata nisu probudili. Jav-
ljeno je da se nešto čudno događa. Počelo ruiniranih kuća mogao tako nazvati. Krenusmo dalje prema našim polo-
je granatiranje, potpuno neuobičajeno za Kako smo otišli ulijevo od ceste, i fi- žajima. Nadao sam se da nas neće vidjeti
ovo doba noći. Komandir iz Srebrenika juci su se stišali. po onakvom mraku. Znali smo da idemo
objasnio nam je da se ne javljaju momci Na putu prema položajima trebali smo prema neprijatelju, ali nismo znali jesu li
čiji je položaj bio naniže, desno od nas – proći kraj našeg ukopanog tenka. Tada sam naši rovovi prazni.
ili je neko prekinuo telefonsku žicu, ili prvi put saznao da ovdje imamo tenk. Ta Taman smo bili stigli kod ceste, kada
njih ondje više nema. Odlučeno je odemo mi je ogromna hrpa željeza ulila prijeko smo iz sebe čuli nečije zvižduke. Zastali
provjeriti šta se dogodilo. potrebnu hrabrost. Ipak imamo nešto, po- smo. Čuo se bat koraka. Najednom neko
Nas smo se četverica nabrzinu odje- mišljam u sebi, hrabreći se dok se krećemo stade dozivati: “Miraleme, Miraleme, je-
nuli i krenuli. Vodio nas je domaći čovjek prema tenku ukopanom u zemlju toliko ste li vi tamo?” “Jesmo, mi smo”, doviknu
koji je znao svaku kuću i svaki kutak u duboko da je iz nje virila samo kupola s to- Miralem. Uskoro se preko livade počeše
okolici. U meni se pojavi nekakav strah. pom. Kod tog tenkovskog rova bila je štala pojavljivati silueta za siluetom. Iz isture-
građena od sitne cigle. Jedna od granata, nog komandnog mjesta (IKM) poslali su
I MI TENKA ZA BITKU IMAMO koje su maloprije padale po selu, pogodila odmah za nama još ljudi. Uspjeli su nas
Krenusmo ulicom u trenutku kad je je manji objekt do štale. Ostaci cigli, letve stići presjekavši put preko livade. Sada
počelo fijukati. Čuo se zvižduk nadolazeće i gredica bili su razbacani svuda okolo i po nas je bilo ukupno četrnaest. Imali smo
granate. Znaš po zvuku da leti prema tebi, tenku. Iza tenka nalazila se zemunica iz dvije zolje i Suada s osamdesetčetvorkom.
a do tebe je da skočiš ispod nečega, bilo koje izađoše dva vojnika s puškama. “Kud Ponovo je salva granata poklopila dio
čega, samo da nisi nezaštićen, makar po- ste vi, momci, krenuli po ovom mrklom terena od onog tenka prema naselju. Teški
krio samo glavu, makar samo da sam sebe mraku”, upitaše. Komandir im objasni mitraljez i protivavionski top naslijepo su
uvjeriš i utješiš da si zaštićen. Skačemo mi gdje smo se zaputili jer se ljudi ne javlja- pucali preko ceste. Čekali smo trenutak
tako, zaliježemo na svaki fijuk granate. ju na vezu. “Čuvajte se dolje preko ceste, da pretrčimo. Sada, kada su zrna velikog
Ubrzo smo se malo odmakli od svako malo mitraljez zaspe taj dio puta, kalibra zviždala svuda okolo i udarala po
naselja, ako se taj niz popaljenih i čim primijete kretanje.” cesti, to je bilo više nego opasno.

STAV 25/11/2022 65
 DRUŠTVO
U jednom momentu mitraljez umuknu
i Miralem viknu da krenemo. Jedan po je-
dan pretrčali smo preko ceste i skočili u
duboki kanal odmah uz nju. Nastavili smo
polahko. Onaj vodič išao bi desetak metara
naprijed sa Suadom, pa bismo mi nastav-
ljali za njima...
Neizvjesnost nas je dodatno uznemi-
ravala i stvarala novu nelagodu. Posebno
sam se plašio da ne padnemo u klopku, da
nas zarobe.
Počeo sam gubiti snagu i osjećati veliku
glad. Uh, kako bi sad pojeo onu rižu koja
mi nije imala nikakav ukus. Hodao sam kao
ovca za vodičem. Nisam poznavao teren, a
s vremenom sam izgubio i orijentaciju. Po-
nekad smo šapatom razmijenili koju riječ
između sebe. Meni je posebno bilo teško jer
nisam još bio navikao na takve situacije. U
jednom sam trenutku sam sebe uvjeravao
da sanjam, da ću se uskoro probuditi. Onda
sam se počeo tješiti da je ovo uobičajeno,
da su to situacije u kojim je bitno da si na
oprezu, da se ne izlažeš, a da nije baš toliko
mnogo opasno.
U takvim mislima primakli smo se sa-
mim rovovima, odnosno kanalima u kojim
smo jučer držali svoj položaj i u kojima ima-
mo iskopane grudobrane.
Stali smo vrlo blizu rovova osluškujući
ima li kakve reakcije od naših, koji bi tre-
bali čuvati te položaje. Čekali smo sekun-
du, dvije, minutu, a možda i sat – ne znam,
to čekanje mi je izgledalo jako, jako dugo.
Svakih malo otkočio bih, pa onda opet za-
kočio pušku. Milion stvari mi je prolazilo
kroz glavu. Šta ako nas čekaju u zasjedi?
Šta ako su naši tu pa zapucamo jedni na
druge? Svaki dio tijela bio je napet. Da je
neko zapucao ili samo viknuo, počeo bih
bjesomučno pucati.
Iščekujući neki znak, počela me postepe-
no hvatati panika. Niko ništa nije govorio,
niko nije davao nikakve znakove, svi smo
gledali naprijed prema rovu udaljenom tri-
desetak metara.
SUAD VIŠE NIJE MOGAO ČEKATI
Kroz neko vrijeme, koje nikako nisam
mogao odrediti, Safet zovnu mene i Sua-
da: “Ja ću, momci, krenuti polahko prema
rovu, a vi me štitite ako dođe do pucnjave.
Ne možemo više ovdje ostati i čekati, nema-
mo pojma ni gdje su naši, ni gdje su četnici.
Ako u rovu budu četnici, bar ćemo znati da
su zauzeli ovaj dio terena i prije svanjivanja
možemo zalomiti liniju ondje preko ceste i
sastaviti se dolje s momcima iz Banovića.”
Četnici su sada navaljivali s tri strane. Bilo ih je mnogo više
nego u prvom napadu. Sada su ih predvodili neki vojnici u
crnim uniformama, u kombinezonima, i mnogo su se brže
kretali od onih prethodnih.
66 25/11/2022 STAV
Mahnu zatim rukom i pogureno, držeći
pušku u ruci, krenu naprijed.
Mi smo zalegli gledajući u njegovu si-
luetu koja je polahko blijedjela. Vidjeli smo
kada je u jednom trenutku zastao, a onda
zalegao. Posljednjih desetak metara prešao
je puzeći. Mi ostali grčevito smo stiskali
kundake napetih živaca.
Dopuzavši do same ivice rova, Safet se
umiri jedno vrijeme osluškujući, a onda nam
mahnu rukom da krenemo prema njemu.
Vrlo brzim korakom dotrčali smo i uletje-
li u naše prazne rovove. Nema naših, nema
ni njihovih, nema nikoga. Nigdje žive duše.
Svuda okolo samo gomile čahura.
Ostat ćemo u rovovima do jutra, kada
bi nam trebala doći zamjena. U međuvre-
menu stigao nam je i ostatak čete. Donije-
li su nešto hljeba i konzervi, što je mene
naročito obradovalo.
Granatiranje se u međuvremenu proši-
rilo i po našim položajima. Počelo je svitati,
nema oblaka. Granatirali su nas u valovima,
čas pojačano, čas kao da će potpuno prestati.
Meni je nekako laknulo – s pojavom dnevne
svjetlosti, posebno sunca, postajao sam čvršći.
Osjetio sam da me oči bole od cjelovečernjeg
naprezanja. Gledao sam vojnike koji su došli
u ispomoć i primijetio da počinju biti sve ner-
vozniji. Pitam se šta im je. Nastaje komešanje.
Ja ostajem s jednim momkom iz Banovića na
grudobranu, Suad je do nas s mitraljezom. Pucnjava je odjekivala cijelom linijom.
“Nemamo mi nikakvu preglednost odavde. Nekoliko četnika, koji su se na početku po-
Ne znam ko ovdje postavi liniju”, nervozno, kušali približiti, sada su se nastojali izvući
pokazujući prema naprijed, brojio je Suad. vukući za sobom nekoliko svojih ranjenika,
Čuli su se neki čudni zvukovi u daljini. ali borba i dalje nije gubila na intenzitetu,
Kao da je neko upalio građevinske strojeve. naročito lijevo od nas.
Među vojnicima nastade novo komešanje i Trajalo ja tako nekih pola sata, kada je je-
pregrupiranje. Pitam nekoga šta se događa, dan od vojnika na malom bestrzajnom topu
reče da su upalili tenkove. primijetio tenk. Opalio je odmah i pogodio.
Ležimo tako u rovovima, u iščekivanju. Bio je to, valjda, trenutak našeg spasa jer su
Fikret ide od čovjeka do čovjeka i govori se četnici zaustavili u pješadijskom napadu
nam da moramo ostati ovdje raspoređeni pojačavajući granatiranje i pucanje iz tenkov-
jer nema smjene. skih topova i mitraljeza. Zviždalo je na sve
Naglo počinju intenzivniji i jači zvuci strane. Posebno je bi čudan zvuk kada je me-
motora kakve do ranije nisam čuo. Počinje tak prolazio kroz polje kukuruza sijekući mu
lagano granatiranje, ali intenzivnija pucnja- stabljike. Nekoliko četnika, koji su samo pijani
va iz pješadijskog oružja. Nije mi trebalo mogli krenuti u ovakav samoubilački napad
objašnjavati da je počeo napada. na rovove, bili su pokošeni našim rafalima.
Sada je pucnjava postala obostrana.
Četnici s lijeve strane napadaju na naše ro- KUKURUZIŠTE ILI MINSKO POLJE
vove. Zaglušujući zvuk Suadovog mitraljeza Tridesetak metara ispred nad pomiješano
podiže moral. Grupa naših vojnika dovukla s pucnjavom začulo se njihovo zapomaganje.
nam je odmah iza leđa bestrzajni top. Posa- A onda šok. Usred pucnjave dotrčao je Nijaz
da se vrlo brzo spremila za akciju. Da sam sav zadihan, ruke su mu bile potpuno krvave
se šta pitao, volio bih da su otišli na neko do laktova. Izbuljenih očiju, sav rastresen, čuč-
drugo mjesto... Bio sam više nego siguran nuo je kod nas: “Fikret je poginuo, pogođen
da će na nas navući ili artiljeriju ili tenkove. je u vrat. Pokušao sam mu pomoći, previti
ga, ali ništa nisam mogao.” Nisam u to mo-
gao povjerovati jer je Fikret samo nekoliko
trenutaka ranije otišao od nas dolje udesno.
Nekako mi se u stomaku sve okrenulo, osje-
tio sam muku gledajući u Nijazove krvave
ruke. Pucao sam, a u ušima mi je odjekivao
eho, kao da neko udara u ogromni bubanj.
 Četnici su sada navaljivali s tri strane. Bilo ih je mnogo više započnu granatiranje. Jedna granata pala je na cestu, a druga u kuku-
nego u prvom napadu. Sada su ih predvodili neki vojnici u crnim ruze. A onda je salva projektila poklopila kompletan teren ispred nas.
uniformama, u kombinezonima, i mnogo su se brže kretali od Dolje, na samom kraju ulice, prilazio je tenk. Odjednom je
onih prethodnih. nešto sijevnulo i iz tenka se zapušilo. Pogodili su ga momci be-
Posebno mi se sledila krv u žilama kad sam preko megafona čuo: strzajnim topom i sad su se prebacivali prema nama. Postavili su
“Ustaše, predajte se, nećemo vam ništa!” U tim je trenucima ispod nji- top brzo i drugom granatom ponovo pogodili tenk. Izvili su se iz
ve zasijane kukuruzima izašla praga, otvorivši odmah paljbu po nama. njega dim i visok plameni stub. Četnici su bili zaustavljeni, ali je
Dva momka dotrčaše do nas javljajući da moramo biti spremni nastavljena razmjena vatre.
za povlačenje. Pokazali su nam kuda ćemo preko ceste. Rečeno U ispomoć su to jutro stigli “Tigrovi” iz Banovića. Oni su sada
nam je da idemo jedan po jedan te da je ispred kuća prema kojima prvi krenuli dolje, lijevo preko ceste. Puškaranje se opet pretvara-
ćemo krenuti stiglo dodatno pojačanja. Ja sam bio uvjerene da je lo u žestoku pucnjavu.
bilo mnogo lakše braniti položaje ovdje nego tamo prema naselju, Odmah za njima krenuli smo i mi naprijed prema kukuruzi-
ali komanda je komanda. štu. Desna strana kukuruzišta više nije ni postojala, bila je u pot-
Krenuli smo pokupivši sve svoje stvari i municiju. Pretrčali punosti sasječena. Praga se povlačila, a i četnici za njom. Ponekad
smo cestu dok su za nama fijukali meci. Sa Suadom, Osmanom bi nam uputili koji rafal i onda se nastavljali povlačiti.
i s još nekoliko momaka iz Banovića došao sam do neke poruše- Preskočili smo kanal kraj kojeg su ostala tijela pet ili šest poginu-
ne pomoćne zgrade. S nama je i jedan od domaćih. Povlačimo se lih četnika. Brzo smo napredovali i uskoro su se ukazali naši rovovi.
zajedno do te zgrade razmjenjujući nekoliko riječi. Nisam u tom Ključalo je od pucnjave čitavim mjestom, dok su granate pre-
trenutku primijetio ostale, svi su bili skriveni. Pogledao sam iza lijetale uz zvižduke i detonacije i s jedne i druge strane.
sebe, pored zgrade vodi cesta. Ona je najopasnija, toliko sam znao. Ušli smo u tranšeje i brzo zauzeli položaje. Četnici su sada već bili
Neću po cesti, niti uz cestu, kažem u sebi. Morat ću po kanalima, povučeni na drugu stranu livade. Na dvadesetak metara ispred nas vidjeli
ali kuda koji vodi... Tek sam tu tri dana, ne poznajem nijedan ka- smo još nekoliko tijela agresorskih vojnika koja su nepomično ležala.
nal. Razmišljajući o tome, zaboravio sam na onog momka iz Ba- Poslije nekoliko minuta mogao se čuti još samo pokoji spora-
novića koji nosio redenike od našeg mitraljeza. Praga je izašla na dični rafal s agresorske strane na koji su naši žestoko uzvraćali. Ja
čistinu i sada je tukla direktno po nama. sam sjeo na neki komad daske i odahnuo. Ruke i noge tresle su
Bio sam odjednom sasvim sam. Odlučio sam krenuti kroz ku- mi se od nemoći. Ništa više nije bilo važno osim toga da se ovaj
kuruzište. Na početku sam razmišljao o smjeru kretanja, nisam se dan već jednom završi. Ni ja sam ne bih mogao reći koliko dugo
previše obazirao na metke, jer sam na njih već bio naviko. Ako je je meni trajao, tako dugo, beskonačno dugo.  n
fijuk granate bio sumnjiv, bacao sam se po kukuruzištu i hvatao za
glavu. Kretao sam se polutrčećim korakom, a zvuci tenkova i puc-
njave nisu se stišavali. Imao sam osjećaj kao da se uopće ne udalja-
vam od četnika. Počeo sam gubiti snagu i dah, nemam kondicije, Rudnici mrkog uglja
sav sam mokar što od vrućine, što od straha. Ne znam više krećem “Banovići” d.d. Banovići
li se gdje treba. Idem i samo idem, a sve okolo kukuruz. Stanem
na trenutak, pogledam gdje sam, ništa ne vidim osim kukuruza.
Instinktivno krenem u istom smjeru iako nisam znao kamo vodi.
Najednom sam ugledao bijeli konac isprepleten od stabljike
do stabljike kukuruza. Počele su mi se noge tresti, mislio sam da
je minsko polje. Stajao sam neko vrijeme, nisam od straha mogao
procijeniti koliko dugo, sve dok opet nisam čuo zvuk motora ten-
ka, kao da me je pratio.
Toliko me bilo strah da sam se skoro pomirio s tim da se neću
izvući, te sam pošao preko tih špaga i konaca. Mislim samo – ako SVIM GRAĐANIMA
je suđeno, suđeno je. Išao sam sve dalje, a ništa se nije događa-
lo. Jedno vrijeme sam žmirio, da ne vidim kamo idem. Prolazilo BOSNE I
je vrijeme, a i dalje sam bio čitav. Pomislio sam da, nasreću, naši
mineri nisu tako dobri. Pojavila se nada u meni, strah se polahko HERCEGOVINE
smanjivao, zamjenjivao ga je razum.
ČESTITAMO
ČETNICI SU ZAUSTAVLJENI
Stao sam i počeo razmišljati kuda ću dalje, gdje sam. Pogledao sam
jasnije oko sebe i opet primijetio bijeli konac, odnosno špagu. Pogle-
dao sam malo bolje i vidio da su na tu špagu obješene limenke. Gledao
sam tako i najednom sa svoje lijeve strane uočio one porušene kuće.
Sada mi je situacija bila malo jasnija. Ovo su stari rovovi u ko-
jima su naši bili prije nego što smo pomjerili liniju preko ceste.
Prešao sam preko kanala i ugledao naše momke kako je prelaze i
zauzimaju položaje ispred kuća. Išli smo uporedo, samo su oni bili
preko ceste, a ja sam išao kroz kukuruzište.
Ispred porušene jednokatnice nađem Suada i Nijaza. Oni su
25. NOVEMBAR,
već osigurali položaj i desno i lijevo. Javili su minobacačlijama pa-
rametre i svi smo bili u iščekivanju daljnjeg toka bitke. DAN DRŽAVNOSTI
Nekoliko trenutaka kasnije prvo je na cestu izletjela praga, a za
njom i tenk. Zagrmjelo je iz naših cijevi. Četnici su dolazili i preko ka- BOSNE I HERCEGOVINE
nala i livadom ispod kukuruzišta. Osman je javio minobacačlijama da

STAV 25/11/2022 67
 DRUŠTVO

U dva dana na dva suda dvije presude za ratne zločine

počinjene nad Bošnjacima u Foči

SILOVATELJU SEDAM
GODINA ZATVORA,
UBICI DEVET Viši sud u Beogradu osudio je Danka Vladičića za ubistvo
Piše: Izet PERVIZ staraca Rame i Time Vranjača, a Sud BiH Radovana Veljovića
za silovanje u Điđevu.

N
a dva suda u razmaku od dva
dana donesene su dvije osuđuju-
će presude za ratne zločine poči-
njene u Foči. Prvo je Viši sud u
Beogradu u srijedu, 16. novembra 2022,
osudio Danka Vladičića na devet godina
zatvora. Zatim je u petak, 18. novembra,
pred Sudom BiH Radovan Veljović osu-
đen na sedam godina zatvora. Obje su
presude prvostepene.
Danku Vladičiću suđeno je po op-
tužnici Okružnog javnog tužilaštva iz
Trebinja podignutoj 2018. godine, a pre-
uzetoj od Tužilaštva za ratne zločine Re-
publike Srbije u januaru prošle godi-
ne. Optužnica Vladičića tereti da je 18.
augusta 1992. godine u noćnim satima,
naoružan vojničkom puškom i crnom

68 25/11/2022 STAV

kremom namazan preko lica, došao do
stana u barakama u Brodu na Drini, u
kojem su živjeli supružnici Ramo i Tima
Vranjača (njegove komšije) i ubio ih tako
što je u svako od njih ispalio po jedan
metak. Njihova tijela nisu pronađena do
dana podizanja optužnice protiv Vladičića.
Prilikom izricanja presude Danku
Vladičiću sutkinja Mirjana Ilić, predsje-
davajuća sudskog vijeća, kazala je: “Ramo
i Tima Vranjača bili su jedini civili Boš-
njaci koji su ostali u Brodu na Drini jer
su svi njihovi sugrađani iz straha napu-
stili svoje domove, ali Ramo i Tima su
bili stari, a Ramo je bio bolestan i teško
se kretao i zbog toga su mislili da ih niko
ne bi povrijedio.” Sutkinja Ilić je kazala
da je sud utvrdio kako je Vladičićev mo-
tiv bio osveta za smrt rođaka Dragomira
Krnjojelca, koji je, kao pripadnik VRS-a,
poginuo na frontu 8. augusta 1992. godine.
Sam Vladičić nije bio pripadnik ni jedne
oružane grupe.
FOČANSKI SILOVATELJI
Radovan Veljović je pred Sudom BiH
osuđen za silovanje. Njega je SIPA uhap-
sila u Foči 15. septembra 2021. godine, a
Tužilaštvo BiH je dva dana kasnije podi-
glo optužnicu. Veljović je, prema optužni-
ci, kao pripadnik VRS-a, sredinom maja
1992. u okviru sistematičnog i širokog Treba napomenuti da je za kreiranje
napada vojnih, paravojnih i policijskih zločina u Foči Haški tribunal oglasio kri-
snaga Rs-a, usmjerenog protiv bošnjačkog vima i Radovana Karadžića, predsjednika
stanovništva općine Foča, počinio zločin RS-a pravosnažno osuđenog na doživotni
protiv čovječnosti – silovao je jednu ženu. zatvor, njegovu zamjenicu Biljanu Plav-
Žena je izvedena iz kuće njenih komšija, šić, koja je priznala zločin te osuđena na
gdje je boravila sa sinom i svekrvom, jer 11 godina, Momčila Krajišnika, predsjed-
su joj prilikom napada na Điđevo, kako su nika Narodne skupštine Rs-a osuđenog
to potvrdili svjedoci tokom suđenja, ubi- na 20 godina, i Ratka Mladića, koman-
jeni muž i svekar, a Radovan Veljović joj danta VRs-a pravosnažno osuđenog na
je, kako piše u optužnici, naredio da pođe doživotni zatvor.
s njim u drugu kuću, gdje ju je silovao, Za silovanja Bošnjakinja u Foči, pored
stežući je za grlo, a onda je zaprijetio da Radovana Veljovića, osuđena su još dva-
će je ubiti ako bude pričala šta se dogodi- desetorica: Milorad Krnojelac, Dragan
lo. Sud je odredio i da Veljović oštećenoj Zelenović, Dragoljub Kunarac, Radomir
mora platiti 32.000 KM odštete. Kovač, Zoran Vuković, Gojko Janković,
Uključujući 16 godina zatvorske ka- Radovan Stanković, Neđo Samardžić, Kr-
zne izrečene u dvije pomenute presude, sto Dostić, Žarko Vuković, Jasko Gazdić,
do sada je direktnim počiniocima ratnih Miodrag Nikačević, Milomir Davidović,
zločina na području općine Foča izre- Saša Ćurčić, Milan Todović, Dragan Ja-
čeno 427 godina zatvora, osuđeno je 30 njić, Radovan Paprica, Slavko Ognjenović,
pripadnika VRs-a i MUP-a Rs-a (dvojica Novica Tripković i Ranko Stevanović. Ve-
su priznala zločine: Dragan Zelenović i ćina njih je počinila višestruka silovanja,
Novica Tripković).
Haški tribunal osudio je petoricu i
izrekao im ukupnu kaznu od 90 godina
zatvora (Miloradu Krnojelcu 15, Draganu
Zelenoviću 15, Dragoljubu Kunarcu 28,
Radomiru Kovaču 20 i Zoranu Vukovi-
ću 12 godina). Sud BiH osudio je šesnae-
storicu na 192 godine i 6 mjeseci zatvora
(Gojka Jankovića na 34 godine zatvora,
Radovana Stankovića na 20, Neđu Samar-
džića na 24, Krstu Dostića na 10, Žarka
Vukovića na 7, Jaska Gazdića na 17, Mi-
odraga Nikačevića na 10, Milomira Da-
vidovića na 7, Sašu Ćurčića na 5, Mitra
Raševića na 7, Savu Todovića na 12 go-
dina i 6 mjeseci, Milana Todovića na 10,
Dragana Janjića na 7, Radovana Papricu
na 7, Slavka Ognjenovića na 7 i Novicu
Tripkovića na 8 godina zatvora).
Viši sud u Podgorici osudio je petori-
cu na 100 godina za ubistvo bračnog para
Hasana i Feride Klapuh i njihove kćerke
Sene – strijeljali su ih u Plužinama u Crnoj
Gori, a prije toga su uzeli od njih novac da
ih izvuku iz Foče (na po 20 godina, svaki,
osuđeni su: Janko Janjić, Zoran Vuković, Radovan Veljovic
Radomir Kovač, Zoran Simović i Vidoje
Golubić). Okružni sud u Trebinju osudio mjesecima držali djevojčice i djevojke u
je dvojicu zločinaca i izrekao im kaznu seksualnom ropstvu, prodavali ih i orga-
od 19 godina (Ranko Stevanović je osu- nizovali grupna silovanja po fočanskim
đen na 14, a Zoran Pljevaljčić na 5 godi- kućama i stanovima.
na). Kantonalni sud u Sarajevu osudio je
Veselina Čančara na 4,5 godine zatvora, NOVE OPTUŽNICE I BJEGUNCI
a Vrhovni sud u Münchenu Novislava Protiv dvojice fočanskih silovatelja
Džajića na 5 godina. Iščitavši presudu Tužilaštvo BiH je podiglo nove optuž-
Novislavu Džajiću, koja ga oglašava kri- nice. Sud BiH je 11. januara 2019. godi-
vim da je u Điđevu 21. aprila 1992. mučio ne potvrdio optužnicu protiv Dragolju-
i ubio 13 civila bošnjačke nacionalnosti, ba Kunarca, koji je po Foči organizovao
te da je dva mjeseca kasnije učestvovao u grupna silovanja bošnjačkih djevojaka i
ubistvu 14 mještana Trnovače, Bavarska djevojčica i kaznu izdržava u zatvoru u
sudska komora zaključila je da je u Foči Bohumu u Njemačkoj. Tereti ga da je, u
počinjen genocid. svojstvu komandira specijalne jedinice
STAV 25/11/2022 69
 DRUŠTVO
Vladičić je osuđen zato što
je 18. augusta 1992. godine,
u noćnim satima, naoružan
vojničkom puškom i crnom
kremom namazan preko lica,
došao do stana u barakama
u Brodu na Drini, u kojem
su živjeli supružnici Ramo
i Tima Vranjača (njegove
komšije) i ubio ih tako što
je u svako od njih ispalio po
jedan metak. Njihova tijela
nisu pronađena do dana
podizanja optužnice protiv
Vladičića.
VRs-a, koja je dobila naziv po njegovom
nadimku “Žaga”, 27. i 28. jula 1992. na
područja sela i zaselaka Kobilja Ravan,
Luke i Falovići – Podpeće, učestvovao u
ubistvima najmanje šest osoba, te muče-
nju i nanošenju strašne fizičke i psihičke
patnje zarobljenim civilima, kao i depor-
taciji bošnjačkih civila.
Miodrag Nikačević izdržao je svoju
kaznu od 10 godina zatvora koja mu je
izrečena za silovanje dvije djevojke boš-
njačke nacionalnosti i danas živi u Crnoj
Gori. Ali crnogorske vlasti ga nisu pro-
našle na adresi koju im je posredstvom
međunarodne pravne pomoći proslijedio
Sud BiH, tako da mu nije uručena optuž-
nica Tužilaštva BiH potvrđena 25. janu-
ara 2022. Tereti ga da je, kao komandir
specijalne jedinice zvane “Nikačevi”, od
aprila do septembra 1992. počinio zločin
protiv čovječnosti i progon na rasnoj os-
novi. U optužnici stoji da je učestvovao
u prisilnom nestanku dvije osobe (jedna
je bila dječak), nečovječnom postupanju,
ubistvu 10 civila, pomaganju u silovanju
dvije žene i u nezakonitom zatvaranju i
preseljenju stanovništva bošnjačke nacio-
nalnosti, te da nije učinio ništa da spriječi
svoje podređene da pobiju uhapšene civile
ili da ih kazni.
U Crnoj Gori se nalazi i optuženi
Slobodan Ćurčić. Tužilaštvo BiH je 5.
Uključujući 16 godina zatvorske kazne izrečene u dvije
najnovije presude, do sada je direktnim počiniocima ratnih
zločina na području općine Foča izrečeno 427 godina zatvora,
osuđeno je 30 pripadnika VRs-a i MUP-a Rs-a (dvojica su
priznala zločine: Dragan Zelenović i Novica Tripković).
70 25/11/2022 STAV
septembra 2018. godine podiglo optuž-
nicu koja ga tereti da je, kao pripadnik
VRS-a, za vrijeme napada na selo Hum
ubio dvoje bošnjačkih civila, te da je uče-
stvovao u silovanju i seksualnom zlostav-
ljanju. Suđenje pred Sudom BiH počelo
mu je početkom 2019, a onda se prestao
pojavljivati na ročištima pa je raspisana
međunarodna potjernica. U Crnoj Gori se
krio pod imenom Slobodan Peković sve
do 19. oktobra 2021, kada je uhapšen po
nalogu Specijalnog državnog tužilaštva
Crne Gore, koje je preuzelo optužnicu
Tužilaštva BiH, a Viši sud u Podgorici je
potvrdio početkom ove godine.
U Crnoj Gori se krio i Ranko Radu-
lović. Sud BiH je 23. septembra 2020.
djelomično potvrdio optužnicu, koja
ga tereti da je, kao pripadnik VRS-a, u
okviru širokog i sistematičnog napada
na civilno bošnjačko stanovništvo, uče-
stvovao u progonu, da je uzimao taoce,
da je učestvovao u uništavanju imovine
u velikim razmjerama, u nezakonitom
hapšenju i zatvaranju civila, pomagao u
prisiljavanju djevojaka bošnjačke nacio-
nalnosti na seksualni odnos, te više puta
počinio silovanje više djevojaka. Putem
videolinka iz Višeg suda u Podgorici 17.
septembra 2021. izjasnio se da nije kriv.
Nikola Brčić je još u bjekstvu. On se
pominje u mnogim presudama fočanskim
silovateljima i osumnjičen je za silovanja
Bošnjakinja u Karamanovoj kući u Milje-
vini. I Goran Mojović je u bjekstvu. Njega
optužnica Tužilaštva BiH od 15. oktobra
2018. tereti da je, kao načelnik inžinjer-
ske jedinice Taktičke grupe Foča VRs-a,
2. augusta 1992. godine, s još jednim voj-
nikom koji je poginuo 1993. godine, po-
stavio eksploziv i potpuno uništio Aladža
džamiju, historijsko-vjerski spomenik
pod zaštitom države. Pretpostavlja se da
Mojović živi u Zemunu.
Za zločine u Foči optužen je i Ilija
Elez. Okružni sud u Trebinju je 22. sep-
tembra 2022. potvrdio optužnicu koja ga
tereti da je, kao pripadnik VRS-a, u junu
1992. u Miljevini, s još jednom osobom,
ubio četiri civila.
SUĐENJE KOLJAČU KOJI JE ZAPALIO
SVOJE ŽRTVE
Trenutno se pred sudom BiH za ratne
zločine u Foči sudi Spomenku Novovi-
ću i Borislavu Pjani. Oni su uhapšeni u
Foči 16. decembra 2020. od pripadnika
SIPA-e. Spomenko Novović (1966) je op-
tužen da je 28. juna 1992. došao u kuću
vlasnika bošnjačke nacionalnosti u ko-
joj je bilo pet osoba, uglavnom staraca i
starica rođenih oko 1920. godine, i ubio
ih hladnim oružjem te nakon nekoliko
dana zapalio kuću s leševima. Osumnji-
čen je i da je 27. maja 1992. učestvovao u
premlaćivanju Ismeta Jerkovića, kojeg je
potom jedan od vojnika ubio. Na teret mu
se stavlja i nečovječno postupanje prema
jednom civilu. U optužnici se navodi da
su zločini počinjeni u Dragočavi, Pošaja-
tovićima i Šubama u ljeto 1992.
Borislav Pjano (1968) se tereti da je u
mjestu Potpeće u augustu 1992. godine, s
Miodragom Nikačevićem i Miroslavom
Pjanom, bratom Borislava Pjane, koji je
nastanjen u Srbiji, učestvovao u nezako-
nitom zatočenju 17 civila bošnjačke na-
cionalnosti, među kojima je bilo i ma-
loljetnih osoba, nakon čega su iz kuće
izveli 11 civila, a ostale ubili hicima iz
pušaka i bombama i kuću zapalili s tije-
lima, a ostale civile odveli u zatočeništvo
te su potom protjerani na teritorij pod
kontrolom ARBiH na području Trnova.
Pjano je optužen da je pucao kroz prozor
u kuću u kojoj su bili civili. Optužen je
i da je u augustu 1992. opljačkao jednu
ženu bošnjačke nacionalnosti otevši joj
oko pola kilograma porodičnog zlatnog
nakita. Borislav Pjano je zaposlen kao
policijski službenik u MUP-u Rs-a Foča.
Suđenje mu je počelo 16. marta 2021. i
trenutno je u fazi saslušanja svjedoka
Tužilaštva BiH.
Marko Kovač je zauvijek izbjegao
suđenje. Njega je optužnica, potvrđena
pred Sudom BiH 17. decembra 2019.
godine, teretila da je, kao komandant
Taktičke grupe Foča VRS-a, u periodu
od 1992. do 1993. godine učestvovao
u progonu i zločinima protiv čovječ-
nosti. Bio je nastanjen u Kragujevcu
u Srbiji. Iako je za njim bila raspisana
međunarodna potjernica, srbijanske
vlasti nisu ga htjele izručiti niti preu-
zeti krivično gonjenje. Preminuo je 8.
decembra 2021. na Vojno-medicinskoj
akademiji u Beogradu, te je Sud BiH
obustavio postupak.
Još devet bivših pripadnika VRS-a bilo
je optuženo da su počinili ratne zločine
u Foči, ali su nakon suđenja oslobođeni.
Pred Sudom BiH su oslobođena četvori-
ca (Radoman Fundup, Radmilo Vuković,
Ranko Vuković i Rajko Vuković), a protiv
jednog (Blagoja Golubovića) obustavljen
je postupak jer je Tužilaštvo BiH odustalo
od optužnice. I pred Okružnim sudom u
Trebinju oslobođena su četvorica: Zoran
Trivković, Živko Miletić, Momir Skaka-
vac i Dragoje Radanović.  n

Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ
O
d zgrade u kojoj živim do
IRIB-ovog kompleksa u sje-
vernom Teheranu tridesetak
je kilometara, razdaljina koju
moj vozač Reza Motahari prevali za ot-
prilike tridesetak minuta. Ako gužve
na putu nema. A nikada je nema jer u
četiri sata ujutro Teheran još spava, a
pospan sam i ja – rado bih otkunjao tih
tridesetak minuta do posla, ali ne da
Reza: hoće da učimo perzijski jezik. I
onda učimo. On kaže, ja ponovim, pa ja
kažem, a on me ispravi ili pohvali. Ju-
tros je zadovoljan, malo sam, kaže, gre-
šaka napravio. Meni svejedno. Šutim i
gledam čistače odjevene u narandžasta
radna odijela kako brezovim metlama
čiste autoput kojim se vozimo. Nikada
prije nisam vidio čistače koji metlama
čiste autoput.
S lijeve strane, u daljini, kroz plavet-
nilo, koje se jedva primjetno pomalja,
nazire se planinski masiv Alborz. Zastra-
šujuće je to gorje: visoko, divlje, tvrdo.
Za lijepog vremena, u planinskim
usjecima i na kamenitim zaravnima, ja-
sno se vide mala, raštrkana sela. Jedno
od njih jeste Baht. I u njemu pjesnik i
sufija Ali Taberani. Reza mi je to jučer
rekao. I odmah se pokajao. Navaljivao
sam kao osica da se nakon posla odve-
zemo gore i upoznamo s Taberanijem,
ali on – jok. Neće pa neće.
Nema, kaže, ništa protiv derviša,
ali nije mu baš najugodnije među nji-
ma. Jednom je, veli, bio u nekoj tekiji
na Tadžrišu. Isprepadali ga tamo ne-
razumljivim govorom i huktanjem, a
KRIVO SRASTANJE
Teheranske zore
DA SAM TAJ SUSRET ZAISTA
ŽELIO, NIŠTA ME U MOJOJ
NAKANI NE BI SPRIJEČILO
Od tada derviše poštuje, ali ih naširoko zaobilazi. Čvrsti su, brate,
veli mi, isuviše čvrsti za moj ukus, a ja ponekad, opet, zagazim i na
drugu stranu, živ sam čovjek, šta ću, otme se, prevari me.
potom uljudno ponudili lokumima i
crnim čajem. U sjećanju mu je ostao
tekijski šejh: star, šutljiv, prodornog
pogleda. I pitao Rezu ko je, odakle je.
On odgovorio i, kao da se brani, bes-
potrebno dodao da do namaza drži, i
insana i hajvana pazi i pomaže, jezik
dobro čuva, a pogled obara. Šejh ga
blago pogledao, pozvao da priđe i tiho
mu rekao: “Istigfar da učiniš, istigfar.
A poslije, opet mi dođi.” Ovome se ne
može lagati, zaključio je Reza, i nije
ponovo došao u tekiju.
Od tada derviše poštuje, ali ih naši-
roko zaobilazi. Čvrsti su, brate, veli mi,
isuviše čvrsti za moj ukus, a ja ponekad,
opet, zagazim i na drugu stranu, živ sam
čovjek, šta ću, otme se, prevari me.
I sve mi, dok se vozimo opustjelim
drumom, povjerljivo šapuće kako ni ra-
kija nije što je bila i kako Armeni, vrag
ih odnio, prave brlju od koje puca i glava
i ono malo pameti u glavi, a, bogami, i
kosti pucaju ako vazda revnosni Sepah
Pasdarani osjete i najmanji trag alkohol-
nih isparenja, te, nakon kratke stanke i
uz duboki uzdah, otpočinje nostalgični
solilokvij o vremenima kada se u Iranu
moglo nekažnjeno piti i kada je Iran bio
Iran, a islam – islam.
U redakciji, kao i obično, zatičem
samo prevodioca Amira Kermanija. Do-
bar je Amir. I kolega i čovjek. Svakog
jutra ponavljamo isto: on s perzijskog
prevodi najsvježije vijesti, ja odlazim u
radijsku kantinu i donosim čajeve.
Potom pušimo, srkućemo prevreli
čaj i razgovaramo, ali nikada o poslu
STAJALIŠTA
jer posla je ionako mnogo, a vremena
za razgovor uvijek premalo.
Ponekad nemamo šta i o čemu pri-
čati, pa šutimo, odbijamo dimove i kroz
ogromne prozore gledamo u spektaku-
laran prizor: moćno pucanje zore nad
vrhovima Alborza.
“Hajmo, Amire, hrpa posla nas čeka”,
kažem nakon što se nabrzinu napriča-
mo ili našutimo i posao krene, a, nije
da nije, ima ga mnogo.
Popodne, u povratku kući, Reza i ja
upadamo u strahovitu saobraćajnu gu-
žvu. Doslovce milimo. Reza mrmlja ne-
što u bradu i nervozno dobuje prstima
po volanu. Dan je vedar i sela razasuta
po Alborzu jasno se vide.
– Otići ću gore – kažem mu.
– Gdje?
– U to selo, kod šejha Taberanija.
– Ja neću. Već sam ti rekao zašto.
– Uredu. Snaći ću se i bez tebe.
Ali ništa od toga. Do susreta s Tabe-
ranijem nije došlo. Doduše, kao, nakanio
sam se jednom, ali, eto, “nije se dalo”.
Ponekad se pitam šta li bi mi rekao.
Čemu bi me podučio? I da li bi uopće?
Možda bi naš susret bio razočaravaju-
ći? Možda iluminirajući? Možda ovo,
možda ono... Šupljara.
Do mene je bilo, samo do mene. Da
sam zaista želio taj susret s njim, da sam
to poželio svim srcem, ništa me u mojoj
nakani ne bi spriječilo.
Tako se to radi.
I tako to rade oni koji istinski žele,
nekoga ili nešto.
Tako i nikako drukčije.  n
STAV 25/11/2022 71
 DRUŠTVO

Ratno djetinjstvo (79)

DJEDOV NASIHAT:
“SAD JE SVE DO NAS”
“I šta misliš, Nedžmija, hoće li ovo zaživjeti?”, upita komšija Džafer. “Hoće! Garanti su najveće
svjetske sile. A i mi svi, umorni smo od rata”, odgovori djed. “A zašto baš sada, kada je Banja Luka
mogla pasti? Mogli smo ih najuriti do Drine”, govorio je komšija. “A ko?”, upita djed, potom nastavi
povišenim tonom. “Mani se te priče šta bi bilo kad bi bilo!
Piše: Ammar KULO

U
ključili smo radio. Kao naručen,
spiker je govorio o onom što je
najaktuelnije, o pregovorima pod
pokroviteljstvom Amerikanaca:
“Vrlo je izvjesno da su pregovori propali.
Bosanskohercegovačka delegacija nije se
mogla usaglasiti s predstavnicima srpske
strane, u vezi sa statusom Brčkog. Specijalni
izaslanik američke administracije za Balkan
Richard Holbrook vjerovatno će objaviti
večeras, oko 22 h po našem vremenu, da su
okončani pregovori bez dogovora...” Djed
i Salih nisu ništa komentirali, samo su se
gledali onako odsutno, pijuckajući kahvu.
Salih je ostao do kasno, ne toliko zbog
posla, slutio sam da želi sačekati vijesti. Vr-
tio sam radioprijemnik, mogli smo uhva-
titi frekvencije Hrvatskog radija, SRNU
i Radio Bosne i Hercegovine. Nije bilo
Holbrookovog obraćanja. “Nešto se deša- života... Poput najpreciznijeg komunal- Muharika, mama. Svi smo zurili u ekran.
va. Možda su se predomislili? Svakako je ca, bujicom su očišćene sve one nečistoće Clinton je govorio na engleskom, zadovolj-
kasno, pričam svašta! Bit će što biti mora. što je ostavio, uglavnom, čovjek, otjerale na lica. Simultani prijevod ili je kasnio ili
Debelo sam zagazio u policijski sat. Ubit su pomrčinu, tjeskobu, loše raspoloženje. ga nije bilo. Kamera je prikazivala sto za
će me Hata”, kazao je čika Salih krenuvši Osjetio sam olakšanje, kao i ostali ukućani kojim je sjedio hrvatski predsjednik Fra-
ka izlazu. Napolju je bila hladna vjetrovi- u podrumskim prostorijama kuće u ulici njo Tuđman, u sredini predsjednik RBiH
ta novembarska noć, nije bilo padavina... Željeznička na broju 19... Alija Izetbegović, a do njega Slobodan
S polja su vrata, vjerovatno nehatom, Milošević, predsjednik onoga što se zva-
II ostala otključana. Pojavio se električar Mu- lo Savezna Republika Jugoslavija. Vojna
Osvanuo je tmuran dan. Nisam volio ta- harika, donosilac lijepih ili crnih vijesti. baza Wright Patterson, Sjedinjene Ame-
kve dane. Meteorolozi su obično naglašava- Kretao se svuda, uvijek je negdje trebalo ričke Države, savezna država Ohio, grad
li činjenicu da povišen atmosferski pritisak osposobiti neki dio mreže pod naponom, Dayton. Onaj grad poznat po trkama au-
može dovesti do nesanice, razdražljivosti i skopčati neku žicu, te je tako dolazio do in- tomobila, iz filma Dani groma, u kojem je
sličnih problema kod ljudi. Ja sam ih doživ- formacija. Nosio je i mali džepni tranzistor... glumio Tom Cruise.
ljavao kao dane “pod napon”, čini mi se, čak “Pal’te radio, pal’te radio... Ljudi, mir Dvadeset prvi novembar 1995. godine.
su i ulične mačke bile nekako nervoznije u je, mir je”, zadihano je govorio Muharika, Rat je završen! Ma šta to značilo. U mojim
tim trenucima. Izbijalo je sivilo iz ulica i ru- kao da će mu ta vijest pobjeći, kao da će se, dječačkim projekcijama, tamo na početku
ševina, činilo mi se da su oblaci u toj mjeri ako je sad, na ovom mjestu ne prenese, nešto rata, njegov konac, njegov svršetak, njegovo
narasli da će svakog trenutka dohvatiti tlo. loše desiti... “Šta pričaš, smiri se”, pokušao okončanje nije trebalo izgledati ovako. Bili
Nije granatiralo. Bilo je struje. Osjetila se ga je smiriti djed. No, Muharika je i dalje bismo na Savi, na Drini, naše bi trupe mar-
neka težina, nešto što pritišće a ne vidi se. skoro pa vikao: “Potpisan je mir, gotovo je.” širale, pjevale bi se vojničke i patriotske pje-
A onda je sve “puklo” iz neba, sruši- Ustrčao sam na sprat, podesio ante- sme, bio bi vatromet. Ne bi bilo poginulih,
le su se, sišli su krupne kapi kiše, vode, nu, uključio televizor... Pristigao je i djed, niti ranjenih, niti prognanih, niti silovanih,

72 25/11/2022 STAV
niti traumatiziranih, mir bi zamijenio rat i
sve bi odjednom bilo novo i još ljepše. Kao
kad oštetiš neku vrijednu igračku ili ti je
neko ukrade, a roditelji ti kupe drugu, pa
zaboraviš onu negativno iskustvo kao da se
nikada nije ni desilo. Sjedili smo upijeni u
ekran, u televizor povišenog tona, na ko-
jem je predsjednik najmoćnije države svi-
jeta upravo okončao svoj govor, a rat je još
bio tu, u našim prsima. Koliko će vremena
trebati i da li će nas ikada napustiti osjećaj
strepnje, opreznosti, nepovjerenja, stalnog
preispitivanja da li iza nečeg lijepog slijedi
nešto ružno ili loše, stalnog osluškivanja
hoće li se začuti ispaljenje, zvižduk...? Je li
moguće tu igračku, naše duše, ponovo sklo-
piti, zalijepiti, udahnuti u nju novu radost
života...? I koliko će to potrajati?
III
Solun, 25. novembar 1995. godine.
Dvorište Osnovne škole “Hasan Kikić”.
Visoko podignuta zastava s bijelim ljilja-
nima. Prolijeće koja pahulja snijega. Hor
pod vedrim nebom. Izvodi se Latićeva Ja
sin sam tvoj, neformalna himna. Potom Ze-
mljo moja. Hladno je s peta, hladan zrak
prodire u nozdrve, šiba u lice, koče nam
se promrzli prsti, inje se lijepi u kose dje-
vojaka, a oko srca je toplo... Stajali bismo
tu, ako treba, i vječnost.
Za improviziranom govornicom pojavio
se meni nepoznati čovjek s kravatom. “Dje-
co, želio bih da nekoliko stvari upamtite, da
ih ponesete s ovog skupa”, kazao je na počet-
ku. Izvadio je papir i čitao već pripremljen
govor ili samo teze, nisam mogao razaznati.
Izgledalo je tečno: “Zlo ima ime i prezime,
od najviših političkih i vojnih zvaničnika
do onih na terenu koji prave sam zločin.
To treba utvrditi i taj će se proces pokrenu-
ti. Svako onaj ko je učestvovao, naređivao,
provodio naredbe treba da odgovara pred li-
cem pravde. Imamo primjer kako je suđeno
zlotvorima iz nacističke Njemačke. Drugo,
zamolit ću vas da ne mrzite nekoga zato što
je pripadnik ovog ili onog naroda, zato što
se zove ovako ili onako. To naši neprijate-
lji i hoće. Naši slavni preci prije 53 godine
odlučili su da ova zemlja nije isključivo niti
srpska, niti hrvatska, niti muslimanska. Svo-
jim životima svjedočili smo u ovom ratu toj
istini. Bosna je dovoljno široka za sve ljude
dobre volje, ma kako se zvali, ma šta vjero-
vali, ma šta slavili. Od Jugoslavije se poku-
šala napraviti Bosna u velikom. Nije uspjelo.
Prejake su bile one sile koje su isključive,
koje bi da ima jedan narod, a da su ostali u
sluganskom položaju ili da ih nema. Zato
nam je Bosna i Hercegovina važna i kao dr-
žava, kao teritorij i kao ideja. Bez nje bi bila
samo lutalice, narod u nestajanju, u asimila-
ciji. Bošnjaci su kičma tih nastojanja, te dr-
žavotvornosti. Nikada ni pred kim ne dajte
da ovu zemlju svojataju! Ovo je zemlja vas,
i sutra vaše djece. Izvan ovih granica bit će
te tuđinci. Pa i ovi koji ne vole ovu zemlju
kad odu preko Drine zovu ih Bosancima, a
u Zagrebu i Splitu Hercegovcima. Džaba,
to je tako, gdje si rođen, to te određuje. Još
jednu stvar, želio bih naglasiti, vi koji ste ra-
sli ovdje, na ovim prostorima, između naših
živopisnih planina Konjuha, Zvijezde i Ro-
manije, u slivu naših lijepih rijeka Stupča-
nice, Bioštice i Krivaje, pamtite i prenosite,
pričajte... Nemojte da se zaboravi ratni put
Mladoševac, ratna bolnica u Paskoj Luci,
herojsko Kruševo, Bakići, Dolovi, spaljena
sela od Šašavaca do Olovskih Luka, nemojte
zaboraviti zemlju na kojoj stojite (rukom je
pokazao prema džamiji), ovo šehidsko me-
zarje ovdje u Solunu, svu dobrotu domaćina,
ovih gorštaka niz Krivaju, od Boganovića do
Careve Ćuprije i Kamenska, ovih ljudi koji
su dijelili i koricu hljeba i svoj dom, koji su
primili ne samo izbjeglice iz herojskog Olo-
va, iz sela pod okupacijom na našoj općini,
nego i našu prognanu braću i sestre iz sela
sa sokolačke, ilijaške općine, one stradal-
nike što su došli s područja istočne Bosne
i diljem naše lijepe Bosne i Hercegovine.
Sutra pričate svojoj djeci o veličanstvenom
i teškom vremenu u kojem se živjeli! Djeco
moja, mogu tako reći, mislim da sam stariji
od gotovo svih prisutnih, možda vam ovo
zvuči pretenciozno, ali jednog dana će te se
ovoga sjećati s ponosom. Toliko, hvala vam,
a sad možete proći u prostorije škole gdje će
se nastaviti priredba.”
Izvodila se pjesma Maka Dizdara Za-
pis o zemlji, potom Ibrišimovićeva Bosna.
Već je bilo toplo, već nisam mogao držati
pažnju, gledao sam prema Melihi, djevoj-
čici plave kose. Nisam više pratio školsku
priredbu povodom Dana državnosti.
IV
“I šta misliš, Nedžmija, hoće li ovo
zaživjeti?”, upita komšija Džafer. “Hoće!
Garanti su najveće svjetske sile. A i mi svi
umorni smo od rata”, odgovori djed. “A zašto
“Pal’te radio, pal’te
radio... Ljudi, mir je, mir
je”, zadihano je govorio
Muharika, kao da će mu ta
vijest pobjeći, kao da će se,
ako je sad, na ovom mjestu
ne prenese, nešto loše
desiti... “Šta pričaš, smiri se”,
pokušao ga je smiriti djed.
No, Muharika je i dalje skoro
pa vikao: “Potpisan je mir,
gotovo je.”
baš sada, kada je Banja Luka mogla pasti?
Mogli smo ih najuriti do Drine”, govorio je
komšija. “A ko?”, upita djed, potom nasta-
vi povišenim tonom. “Mani se te priče šta
bi bilo kad bi bilo! Ti si ono policajac koliko
već godina?”, upita djed. “Skoro pa će dva-
deset, pred penzijom sam”, odgovori Džafer.
“Je l’ de, svjedok si kroz sve te godine, kad
se desi neki veći belaj, dođu informacije u
stanicu, pa se izađe na teren, pa se naprave
procjene, pa se povede neka akcija koja opet
donese neki rezultat”, objašnjavao je djed.
“Tako nekako, a zašto mi to govoriš?”, reče
Džafer. “Pa zato što se u čaršiji, dok vi radite
najbolje što umijete, pojavi na desetine ko-
mandira i načelnika policije, s hiljadu verzija
šta je bilo i šta se moglo uraditi. Je l’ de?”,
opet upita djed. Klimnuo je glavom Džafer.
Djed je nastavio: “E tako ti je i s visokom
politikom. Oni imaju bolje informacije nego
ja i ti ovdje. Znaju s čime raspolažemo, koje
su opasnosti. I donose teške odluke. Da se
nastavio rat? Šta bi bilo s Goraždem, napri-
mjer. Koliko bi trebalo izginuti mladosti da
se deblokira Sarajevo? Bi li nas svijet podr-
žao? Bi li narasli Tuđmanovi apetiti nakon
pobjede u Krajini? Šta bi uradio Milošević?
Kakav bi bio odnos snaga u Bosanskoj kra-
jini s pedeset hiljada vojno sposobnih Mar-
tićevih četnika koji su se odjednom našli u
Bosni? Imamo dva miliona ljudi na slobod-
noj teritoriji, a zima ide. Sve su to otvorena
pitanja. Zato, kako kaže Alija, mislim da je
dobra procjena: ‘Bolje nepravedan mir, nego
nastavak rata.” I hvala Bogu da je bio on,
a ne neko drugi. Takav se čovjek rađa jed-
nom u stotinu godina. Kad je krenula sva
ona mašinerija koju je imao Milošević, ono
što smo imali od političara, da im ne nabra-
jam imena, teško da bi se snašlo, teško da
ne bi pokleknulo. Alija je uspio objediniti
taj patriotski front, pogledaj samo sastav
članova Predsjedništva. I pored toliko zlo-
čina nad našim narodom, nije bilo osvete!
Sačuvani su sakralni objekti svih konfesija
ondje gdje smo imali vlast. To je ta umješ-
nost. On je virtuoz naše visoke politike. To
mu i svijet priznaje. Jedino ga mi ovdje na
svakom koraku osporavamo. Opstali smo!
Odbranili smo se! Nisu nam davali ni deset
posto šansi! Ova djeca (rukom je pokazao
na mene i Džaferovog sina Benisa) moći će,
ako Bog da, za koju godinu studirati, radi-
ti, graditi svoje gnijezdo u ovoj zemlji... Šta
je alternativa? Da i oni nasele rovove i da
sa zebnjom čekamo njihov povratak? Moj
Džafere, a sad je do nas! Kako? Koliko ćemo
biti pametni da reintegrirano, da obnovimo
ovu zemlju, sve je u našim rukama. Indu-
strijski bazen u slivu rijeke Bosne, Tuzla s
okolinom, elektrane na Neretvi, ondje gdje
je proizvodnja, gdje je naseljeno, gdje su
motori za razvoj, manje-više, sve je u našim
rukama. Do nas je, Džafere, do toga koliko
ćemo imati pameti.”  n
STAV 25/11/2022 73
 DRUŠTVO

Heroji bez ordenja (21):

Salih Jusić Makan

BORAC S
DVA SRCA
Kao pripadnik ARBiH, Salih Jusić bio je ranjen 14.
novembra 1993. godine u rejonu Ponjevića, te 12.
septembra 1994. u rejonu Radoča. Dva puta je
nagrađivan od komandanta 505. brigade, a jednom i od
komandanta Petog korpusa. Poginuo je 18. novembra
1994. godine u rejonu Velike Kladuše u borbama protiv
združenih agresorskih snaga. U trenutku pogibije bio je
pripadnik Izviđačko-diverzantskog voda “Tajfun”.

Piše: Amir SIJAMHODŽIĆ Salihov i Remzin ratni put obilježili

OD DJEČAČKIH AVANTURA DO RATNIH su brojni sastanci i rastanci “Na početku
PODVIGA rata bili smo skupa, pa se nekoliko puta

K
oordiniranim neprijateljskim
napadom na Veliku Kladušu
16. novembra 1994. godine po-
čela je višemjesečna operacija
poznatija pod nazivom “Druga autono-
mija”. Od tada do ljeta 1995. godine 505.
brigada 5. korpusa Armije RBiH na veli-
kokladuškom ratištu je izgubila više od
200 boraca, u prosjeku po jednog borca
dnevno. Među svima njima bio je i Salih
Jusić Makan, prva žrtva 505. brigade u
operaciji “Druga autonomija”.
Salih Jusić (sin Saliha i Fatme) ro-
đen je 1971. godine u naselju Konjodor
kod Bužima. Osnovnu i srednju školu
pohađao je u Konjodoru i Bosanskoj
Krupi. Od početka Agresije bio je uklju-
čen u odbranu domovine. Kao pripad-
nik ARBiH, bio je ranjen 14. novembra
1993. godine u rejonu Ponjevića, te 12.
septembra 1994. u rejonu Radoča. Dva
puta je nagrađivan od komandanta 505.
brigade, a jednom i od komandanta Petog
korpusa. Poginuo je 18. novembra 1994.
godine u rejonu Velike Kladuše u borba-
ma protiv združenih agresorskih snaga.
U trenutku pogibije bio je pripadnik Iz-
viđačko-diverzantskog voda “Tajfun”.
Najbolji Salihov prijatelj, komšija,
rođak i vjerni ratni drug bio je Remzija
Remzo Jusić. Njih dvojica najveći dio
rata proveli su skupa: “Makan i ja bili
smo generacija. Od malih nogu bili smo
oslonjeni jedan na drugog, išli skupa u
školu, družili se, zajedno čuvali ovce i
osmišljavali razne igre i sadržaje. Pravili
smo strijele i mačeve, penjali se i ganjali
po drveću, dokazivali jedan drugome ko
smije skočiti s veće visine, pravili bent
na potoku i učili plivati, lovili ribu i do-
mišljali još puno toga. Ali on je nekako
uvijek bio ispred. Valjda, kao najstarije
dijete u porodici koja je dugo vremena
odrastala bez oca, brže je sazrijevao, iz-
građujući neku harizmu koja ga je iz-
dvajala od ostalih vršnjaka. Nakon tako
sadržajnog djetinjstva i mladosti, došla
je vojska i rat, pa smo se obojica našli u
ulogama stvarnih ratnika. I tek tad do
izražaja dolazi ta njegova junačka aura.
Imao je energiju koja mu nije dozvolja-
vala mirovanje. Žudio je za borbom. I
zbog te energičnosti i potrebe da puškara
na liniji, ubrzo je prepoznat kao borac
kojem je mjesto u specijalnoj jedinici.
Ma koliko žestok napad bio, nikad nije
ni pomišljao na povlačenje.”
rastajali i sastajali. Prvo je on ranjen, pa
ja... Onda smo obojica ranjeni u operaciji
‘Breza ‘94’. Otpočinjanjem rata pridružili
smo se konjodorskom vodu, koji je ušao
u sastav Prvog odreda. Prvi naš odlazak
na liniju desio se početkom maja 1992.
godine, kada smo boravili na Perni po-
red Bosanske Krupe. Tu smo prvi put
vidjeli Izeta Nanića, a s njim su još bili
Hasan Duraković i još neki. Išli smo u
neku ispomoć, ali nismo učestvovali u
borbenim dejstvima. Odatle smo se vra-
tili kući i nakon nekoliko dana stigao je
poziv za mobilizaciju. Makan je dobio
prekomandu u vod kod Ismeta Dervi-
ća, a ja u drugi konjodorski vod koji je
vodio Avdo Pajalić. Ja sam otišao na
Radoč, gdje je komandir linije bio Sead
Jusić, a Makan na Dobro Selo. Po po-
vratku kući, viđali smo se i prepričava-
li doživljaje s ratišta. Kao dobrovoljac,
išao je u Kekiće, odbijati napad za prvi
dan Kurban-bajrama 11. juna 1992. go-
dine. Kasnije, krajem 1992. godine išao
je na Grabež i Čekrlije. I kad se vratio
iz Bihaća, kazao mi je da planira preći
u izviđače i pitao me da li i ja želim ići s
njim, a i meni je bilo dosadno na liniji,
pa smo skupa otišli u kasarnu u Čavu i

74 25/11/2022 STAV
tu dobili prekomandu u izviđače Dru-
gog bataljona. S ostalim saborcima išli
smo u izviđanje pred akciju ‘Munja ’93’.
Dva dana nakon uspješno izvedene akci-
je otpočeli su jaki kontranapadi. Grana-
tirali su nas, bacali bojne otrove na nas
koje je vjetar vraćao nazad. Uspjeli smo
odbraniti položaje. Sudjelovali smo i u
izvlačenju zarobljenih materijalno-teh-
nička sredstva. Uslijedio je period kada
smo ponovo odlazili na linije, koje smo
ojačavali i utvrđivali. Zajedno s ‘Gazi-
jama’ išli smo odbijati i jedan neprija-
teljski napad na Glinicu, a potom i odra-
dili jedno izviđanje kojim je rukovodio
komandant Drugog bataljona Hamdo
Mustafić. U tom izviđanju naišli smo na
neprijateljsku zemunicu koju smo bez
problema uništili. To je bilo na Grkav-
cu, između Kedića Glavice i Kukuljice.
Na tom zadatku Makan je bio vrlo smi-
ren kao da obavlja najobičniji posao. To
je mogao biti septembar 1993. godine,
tek nekoliko dana pred proglašenje tzv.
AP Zapadna Bosna”, prisjeća se Remzo.
BORBE NA VELIKOKLADUŠKOM I
BIHAĆKOM RATIŠTU
Nastupanjem “Prve autonomije”
krenule su nove borbe, a po Remzinim
riječima, svaka od njih bila im je “k’o
napiti se vode”. Kako kaže, dobiješ po-
ziv, spremiš se i kreneš. Tako su jedne
prilike sredinom novembra 1993. go-
dine dobili poziv da se hitno jave u ko-
mandu u Bužim. “Bila je ponoć, snijeg
zapadao, a nas dvojica krenuli pješice u
Bužim. Išli smo skoro jedan kilometar
a da nismo ni riječ progovorili. Pitam
Saliha što šuti, a on mi kaže da su mu
nešto noge otežale. Rekoh: ‘Mora da ti
Sa saborcima iz Konjodora u maju 1994.
U društvu komšija, Makan prvi zdesna,
Remzo prvi slijeva u maju 1994.
je ušla voda u čizme’, na što se on nasmi-
jao. Iz Bužima smo prebačeni u školu u
Elkasovu Rijeku, gdje smo dobili upu-
te za akciju oslobađanja Todorova. Nas
5-6 je pridodano jedinici koju je vodio
Eso Šahinović. Naredba je bila ne pucati
izuzev ako smo ugroženi. Makan je išao
na jednu, a ja na drugu kotu. I on je tu
prvi put ranjen 14. 11. 1993. godine. Za-
dobio je prostrel ispod koljena. Tad smo
se po drugi put rastali. On je otišao na
bolovanje, a ja dalje u rat. Uslijedile su
borbe u Bajramovićima i Lučkoj. Onda
sam i ja ranjen 16. 12. 1993. godine, a na
bolovanju sam ostao do sredine februara
1994. godine. U međuvremenu, iako je još
hramao na nogu, Makan se dobrovoljno
vratio u jedinicu u decembru 1993. go-
dine. Otprilike u to vrijeme donesena
je odluka o formiranju IDV ‘Tajfun’, sa-
stavljenog od izviđača Prvog, Drugog i
Trećeg bataljona. I tako, dok sam ja bio
na bolovanju, on je ratovao, a po dola-
sku kući pričao mi je o svemu. Kad sam
se vratio u februaru 1994. godine, skupa
smo boravili u Spahićima. Nekako pred
samo smirivanje ‘Februarske ofanzive’
snijeg je već bio ustao, ponovo je bila
napeta situacija u Spahićima. Pala je li-
nija, pa smo s momcima iz 504. brigade
išli vraćati položaje i uvezivati liniju. (...)
Kad su bile pale naše linije na Marinoj
glavi, ranjen je Fikro Kauković, a moj
brat koji je bio u jedinici kod Saje Lju-
bijankića bio je zarobljen. Sutra ujutro
išli smo frontalno vraćati te položaje, s
jedinicama koje su vodili Asim Bajrić i
još neki. Nas iz ‘Tajfuna’ je bilo 20-ak.
U toj akciji poginuo je Osman Musta-
fić. Tad smo zarobili 5-6 autonomaških
boraca iz jedinice ‘Golobovi’”, kazuje
Remzija i nastavlja pripovijedanje o nji-
hovim daljim borbenim aktivnostima
sve do oslobađanja Velike Kladuše 21.
augusta 1994. godine:
“U junu smo sudjelovali u akciji oslo-
bađanja Golobovića. U našoj grupi su još
bili Kemo Livak, Ibro i Zado Alešević,
onda jedan Topalović, koji je došao iz
Trećeg bataljona i još neki. Tu smo do-
bili vijest o Sejkinoj pogibiji. Kasnije
smo s ‘Gazijama’ i još nekim jedinicama
sudjelovali u zauzimanju Hašića. Makan i
ja smo otišli na jednu čuku iznad Hašića,
gdje smo pod kanonadom granata prove-
li cijeli dan u tranšeji. Tamo smo zatekli
naše momke iz MUP-a. Tu smo se žesto-
ko borili, bacali bombe, radili tromblone
STAV 25/11/2022 75
 DRUŠTVO
Salih Jusić Makan u januaru 1994. godine
pod što manjim uglom. Poginuo je borac
iz ‘Gazija’ po nadimku Elkas. Nakon cje-
lodnevne borbe zamijenili su nas borci iz
jedinice Šefika Aldžića. Po dolasku kući,
lice mi je zateklo, rana se podgnojila, pa
sam morao na operaciju. To je bio naš če-
tvrti rastanak. Makan je nastavio dalje
i s ostalim saborcima sudjelovao u oslo-
bađanju Purića i Pećigradu. Vratio sam
se sedam dana pred oslobađanje Velike
Kladuše, kad je naša jedinica boravila na
Brkića Koplju. Tu ponovo srećemo ko-
mandanta Nanića, koji je pravio plan i
“S bolovanja je otišao u
akciju u kojoj će poginuti.
Sudbina je htjela da pogine
na Hukića Brdu, koje je sa
saborcima iz ‘Tajfuna’ tri
mjeseca ranije oslobodio.
Jedan njegov rođak mi
je pričao da mu je rekao:
‘Makane, bolestan si, trebao
bi ići kući’, na što mu je on
odgovorio: ‘Rođak, znaš da
se nikad nisam povlačio kad
je bilo najteže’”, prisjetio se
Remzo Jusić.
76 25/11/2022 STAV
davao upute za oslobađanje Velike Kla-
duše. Naša jedinica je djelovala na pote-
zu Brkića Koplje – Hukića Brdo. I tako
smo u rano jutro 21. augusta osvanuli na
Hukića Brdu. U toku noći i u ranu zoru
napravili smo pješački prodor po dubini
i s ostalim jedinicama oslobodili Veliku
Kladušu. Pozivali smo građane da se vra-
te svojim kućama, da ne idu od kuća, da
su stigle legalne jedinice Armije RBiH.
Bio je jedan pokušaj kontranapada koji
smo brzo osujetili.”
VAŽNA ULOGA U “BREZI ‘94”
Nakon oslobađanja Velike Kladuše
Salih Jusić Makan i Remzija Jusić otišli
su kućama, kao i ostali pripadnici jedini-
ce “Tajfun”. Kod kuće su ostali sve dok
početkom septembra nisu počeli napadi
koji će biti uvertira u “Brezu ‘94”. Tad su
se okupili i otišli u pravcu Gradine kod
Radića Mosta, gdje su s ostalim saborcima
odradili postavljeni zadatak. Vrlo brzo se
ispostavilo da je to bio taktički napad ko-
jim se željelo odvući glavninu snaga 505.
brigade s položaja na Ćorkovači i Križu.
Po odrađivanju te akcije, jedinica “Taj-
Remzo i Makan početkom
fun” prebačena je u Čavu sa zaduženjem marta 1993. godine
za učešće u odbijanju napada na Križu.
Po Remzinim riječima, ta borba, koja će Sa saborcima na Konjodoru
kasnije biti nazvana “Breza ‘94”, bila je pred polazak u Spahiće u
najteža borba u kojoj su Salih i on sudje- martu 1994. godine, stoji
lovali. Borba u kojoj se Salih dokazao kao prvi slijeva
vrsni mitraljezac.
Čim su u Čavi izišli iz kamiona,
Remzija kaže da su u daljini čuli žestoku
pucnjavu: “Tad mi je Makan rekao: ‘Stari,
ovo nije nimalo dobro.’ Pristižu ranje-
nici, vidi se zabrinutost na licima ljudi.
To je već bio drugi dan napada. Odatle
smo otišli u pravcu Svetinje, pa onda na
Sip. Kad smo stigli do naših položaja,
Makan je od jednog borca uzeo 84-ku,
a ja RPG i u trku smo istrčali do krajnje
zemunice, na položaj koji su držali borci
iz Četvrtog bataljona. Tu su bili i ostali
momci iz ‘Tajfuna’. Nastala je borba, naši
položaji nisu bili najbolje utvrđeni, ali
smo odolijevali napadima, pucali, tekbi-
rali, ne povlačeći se nimalo. Predvečer
su prestali napadi, pa smo prespavali u
Šekića kući, a ujutro ponovo otišli na
prve linije. Posebno se sjećam nas če-
tverice, Makan i jedan saborac koji mu
je bio pomoćnik, te moj pomoćnik Ha-
sanko Burzić i ja. Ostali saborci iz ‘Taj-
funa’ bili su na potezu prema kući Nurije
Dedića. Makan je bio desno, a ja lijevo.
Kad se začuo tenk i dozivanje saboraca Ponovo udara tenkovska granata. Ja sam
da ide prema našim položajima, rekao bio malo lijevo, zaklonjen granama drve-
sam Hasanki da ponese granate za RPG. ća, pa me taj tenkista nije vidio. Ispalim
On je otrčao i donio. Sve vrijeme Makan prvu granatu iz RPG-a, ali ne vidim do-
nije prestajao pucati 84-kom i bio je je- bro od dima. Onda ispalim drugu i treću
dan od najzaslužnijih za odbijanje pje- granatu i onesposobim taj tenk. I u tim
šadije koja se kretala uporedo s tenkom. silovitim borbama ja sam ranjen tog 8.
septembra. Tih dana je gorio i ni danas
ne znam kako smo opstali na tom dije-
lu linije. Samo je Allah pomogao da to
preživimo. Makan se muški borio i na-
rednih dana. Onda je i on ranjen četiri
dana kasnije, prilikom završnog kontra-
napada 12. septembra.”
POGIBIJA NA HUKIĆA BRDU
Iako je Remzinim ranjavanjem usli-
jedio njihov peti rastanak u jedinici,
samo četiri dana kasnije Salih i Remzo
ponovo su bili skupa, dijeleći sudbinu
ranjenika. “Na bolovanju smo se malo
odmorili, svakodnevno se družeći i pre-
pričavajući iskustva s ratišta. Kasnije sam
opet dobio poziv iz komande. To nam je
bio i posljednji rastanak. Rekao sam mu
da očekujem prekomandu, preuzeo sam
vod mlade vojske iz 10. klase. Spomenuo
sam mu da ću i njega predložiti da opet
budemo skupa, a i da ga malo poštedim
prve linije. I onda je došla njegova pogi-
bija. Nije se Makan još trebao vraćati u
jedinicu. Po pričanju najbližih otišao je u
Cazin, a iz Cazina s Asimom Burzom do
Velike Kladuše. Tu je bio nekoliko dana
s prijateljima i utom je i krenuo nepri-
jateljski napad. Kad je ugledao svoje sa-
borce, odmah im se priključio. S bolova-
nja je otišao u akciju u kojoj će poginuti.
Sudbina je htjela da pogine na Hukića
Brdu, koje je sa saborcima iz ‘Tajfuna’
tri mjeseca ranije oslobodio. Jedan nje-
gov rođak mi je pričao da mu je rekao:
‘Makane, bolestan si, trebao bi ići kući’,
na što mu je on odgovorio: ‘Rođak, znaš
da se nikad nisam povlačio kad je bilo
najteže.’ Za njegovu smrt saznao sam
od komandanta Sulje Mirvića. Tad sam
bio na liniji na Makarovači. Dobio sam
slobodno da mu odem na dženazu”, sa
sjetom završava Remzo Jusić.
Neposredno pred pogibiju Saliha
je sreo komšija i saborac Šefik Aldžić.
“Dobio sam zadatak od Adila Delalića da
pokušam s RPG-om dejstvovati u prav-
cu tenka koji nas je gađao. I tu u Šabića
putu sam sreo Makana, svega desetak
minuta prije njegove pogibije. Kao da
ga sada gledam, ona njegova kosa, malo
duža, sišla preko ušiju. Plave farmerice
uvučene u zakopčane vojne čizme. Ne-
kakva sivo-plava jakna. Drži automat-
sku pušku. Kažem mu: ‘Maki, sine, šta
ima?’ Kaže on meni: ‘Stari, žestoko je
cijeli dan, ali ne mogu nam pera odbiti.’
Rekoh da sam pošao da tučem taj tenk,
a on će meni: ‘Tenk je daleko, njemu ni
strijela ne može ništa, a kamoli RPG.’ I
on se vratio u tu kuću, a ja sam produ-
žio dalje, gdje sam ubrzo teško ranjen.
Kasnije sam saznao da je poginuo i pret-
postavljam da ga je pogodio trocijevac sa
starog grada, koji nas je cijeli dan gađao.”
“Živio je časno i pošteno, bio je lijepo odgojen i priznat
u društvu. Bio je od onih koji su vazda bili ‘bolji za druge
nego za sebe’. U sebi nije imao ni najmanje škrtosti, sve bi
podijelio s drugima. A kad je u pitanju njegova smjelost, koja
je posebno došla do izražaja u ratu, kao da je imao dva srca.
Bio je iznimno hrabar čovjek. Uvijek je štitio bilo koga ko je
bio napadnut u njegovom društvu”, kaže Sanel Jusić.
Remzo Jusić, Fikret Sijamhodžić, Ilfad i Salih
Jusić u januaru 1994. godine
ČASTAN I POŠTEN ŽIVOT u pitanju njegova smjelost, koja je po-
Salih Jusić Makan bio je najstarije sebno došla do izražaja u ratu, kao da
dijete u roditelja Saliha i Fatme , koji je imao dva srca. Bio je iznimno hra-
su pored njega u djetinjstvu izgubili još bar čovjek. Uvijek je štitio bilo koga ko
troje djece. Iza Saliha su rođeni sestra je bio napadnut u njegovom društvu.
Senija (1972), pa Said (1977), potom Iako je bio strašan borac, nije se volio
Sanel (1978) i Sanela (1980). Brat Sa- isticati i gurati naprijed. Na prvi poziv
nel s tugom se prisjeća rahmetli Saliha. odlazio je u akciju. U posljednju akciju
“Salih je bio dobar za sve nas u poro- otišao je s bolovanja, gdje je i poginuo.
dici i kroz cijelo djetinjstvo i mladost Napad na Kladušu je bio 16, on je po-
bio nam je neka vrsta zamjene za oca ginuo 18, a ukopan je 21. novembra”,
koji nije živio s nama. Naši roditelji su kazuje brat Sanel Jusić.
izgubili četvero djece, troje u ranom Salihova majka Fatma kaže da se on
periodu, a onda i njega u ratu. Jedno uvijek izdvajao među djecom i vršnja-
od umrlih bio je i Salihov brat bliza- cima: “Bio je darežljiv, sve bi svoje dao.
nac, koji je preselio sa svega nekoliko Najviše se družio s Remzom Hasanovim.
mjeseci. Salih je imao uobičajeno dje- Krenuo rat, a njih dvojica među prvi-
tinjstvo, kao i većina njegovih vršnjaka. ma. Bili su u onim ‘Tajfunima’. Koliko
Život na selu, pohađanje škole i mekte- puta je samo svratio vojsku našoj kući
ba, bavljenje poljoprivredom i slično. da jedu. Nije bilo jednostavno kad je
Bio je vrijedan, htio je raditi sve fizič- poginuo, dijete je to. Otad sam ga više
ke poslove. Did je imao konje, tako da puta sanjala. Ranije češće, a sad haman
mu je puno pomagao oko poljoprivre- nikako. Jednom kao on meni kvrca na
de, sjekao drva i slično. O bratu mogu prozor i zove me: ‘Mamaaa, haj ovamo!’
kazati samo riječi hvale. Živio je časno Ja se odazovem, a neki me osjećaj obu-
i pošteno, bio je lijepo odgojen i pri- zeo k’o da sam negdje na nebesa otišla.
znat u društvu. Bio je od onih koji su Probudila se ja, zovem sina Sanela, neka
vazda bili ‘bolji za druge nego za sebe’. me jeza obuzela, pa sam mu dugo učila
U sebi nije imao ni najmanje škrtosti, pred dušu. Nije lahko svoje dijete uko-
sve bi podijelio s drugima. U toku rata pati, zna to svaka majka, ali i to sam s
ponašao se nekako‘spartanski. A kad je vjerom u Boga lakše izdržala.”  n
STAV 25/11/2022 77
 DRUŠTVO

Džamija Čoban Hasan Zade u Sarajevu

ČETRDESET I
JEDAN KURBAN
ZA BOGOMOLJU
78 25/11/2022 STAV
Piše: Izet PERVIZ
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ
N
eki je čoban ovdje, pod selom Ko-
matinom, u kojem još bijaše mu-
slimana čiji očevi nosahu imena
kršćanska, napasao svoje skromno
stado. U to vrijeme bijaše tu tek gola pusta-
hija, ocijediti brežuljci, kamenje koje izvire
iz zemlje i bujad. Dolje, pod Soukbunarom,
uzdizala se, još nova, bijela, s vitom mu-
narom probadajući oblake poput kakvog
žonglera koji se razmeće halkama i vrti ih
posvud oko sebe, džamija Skenderija. Ba-
kar na kupoli još joj bijaše nevin i u njemu
ogledaše se sunce i tek po rubovima i sastav-
cima, ako se dobro zagledaš, počinjala je da
ga hvata sarajevska memla i da ga patini u
zeleno. Ponad nje, malo ukoso prema Tre-
beviću, sva okružena lipovim krošnjama,
što bi se s početka ljeta uzvihorile i listovi
se po njoj praćakali kao ribe koje izranjaju
iz mora i raznosili po cijelom kraju miris
cvjetova lipovih i tako nastojali, svim sila-
ma, da zaustave smrad što se uspinjao od
Miljacke, na kojoj tabaci po cio dan tabaše
kožu i raspinjahu je na trpeze po sušarama,
eto tu se usadila tekija, nakšibendijska. Ona
ga podsjećaše na kakvog ostarjelog kmeta
koji se vraća s trgovišta u svoje selo s one
strane Trebevića, pa, prije nego se počne
uzvirati uz strmen, sjeo da odmori, da pri-
kupi snagu, a jednu nogu savio u koljenu i
preko nje nadlaktio obje ruke pa se zagle-
dao u saraje pod sobom i raskrojio po sebi
svakojake misli.
S one strane Miljacke, kroz zelenilo,
bjelasala se Gazileri džada. Čoban je često,
kada bi udarile velike pripeke, pa se stado
smirilo, skupivši se u hladu pod kakvom
krošnjom, razbijao dokonstvo između dva
namaza tako što bi brojao zaprege koje su
prolazile njome. Ili bi naprosto uhvatio po-
gledom kakvog pješaka čim bi se pojavio
preko Žabljaka, pored posjeda Muslihudina
hadži Mustafe Čekrekčije, sina Ishakova, za
kojeg pričahu da je čovjek svet i da mu ime
nikada ne valja krnjiti nego ga izgovarati
uvijek u punini i s posebnim poštovanjem,
a bogatstvo je, vele, našao pod dvorišnim
dudom. I tako, uhvativši tog slučajnog na-
mjernika u zamku svog pogleda, brojao bi
on koliko mu treba da dođe do raskrsnice
koju nekada zvaše Utorkovište, a u kojoj
se džada razbijala na tri dijela. Jedan njen
dio šišao je pravo ispod Gorice prateći ri-
jeku i nestajući u jari prema Ilidži. Lijevi
kraj svraćao je ovamo, prema dvorima koje
sagradi Skender-beg, čiji sin podignu ovu
džamiju, Skenderiju.
Otkako obnoviše Isa-begove saraje nad
Sijaset-mejdanom, ti dvori sada stoje pusti,
lastavice pokućarke im gnijezdima nakitile
Legenda kaže da je pastir trijebio uši na kamenu ploču koja
se raspoluti i izbaci iz zemlje silno blago dostatno za Čobaniju.
strehe da čovjek ima osjećaj kako je ušao u
kakvu pećinu s čijih plafona vise svi oni oka-
menjeni udi i svakakvi još strašni oblici, a
od preklani šapuće se da se obnoć u njinim
budžacima prikazuje. I tako, taj bi lijevi kraj,
prateći Koševski potok (a za lastavice se go-
vori da prave gnijezda samo na kućama koje
breče od dobrine i gdje žive poštena čeljad
i dobrohotni kućani), prelazio preko drve-
nog mosta i verao se ovamo sve do tekije.
Desni kraj razbijene džade kretao se
blagim usponom ispod Koševskog Brda
i penjao pored one crvene zemlje, za koju
kažu da je najbolja za pravljenje ćerpiča. U
podne, podgrijana sunčevom snagom u ze-
nitu, sva bi se urumenila, pa bi se čovjeku,
kada bi zrak bio pun vlage, pričinilo kako
je izbio strašan požar i da je pola dunja-
luka ognjenisala. Svijet se tad iščuđavao i
pričao kako se to gore, odmah iza Gorice, u
mezaru pod turbetom namješta onaj gazija
koji, još u doba kada je sultan Fatih pokora-
vao Bosnu, dođe skroz gore od Hodidjeda,
sve noseći vlastitu glavu pod miškom, i baš
tu kleknu, izravna se s vječnošću i krvlju
svojom svu zemlju oboji u crveno. I tu ga
sahraniše, da odozgo bdije nad Vrhbosnom
i nad Sarajevom i još se pričalo da će ustati
kao džin do neba visok, u zeleno obučen,
svaki put kada neprijateljska vojska nahrne
na ovaj grad i razbacat će ih kao brabonjke.
A nasuprot te crvene zemlje, uz sami
drum, na obali Koševskog potoka stajaše
još jedna tekija, i pored nje dva turbeta,
drvena, a u njima sahranjeni su, kazuje se,
Ajni-dede i Šemsi-dede, derviši, nakšiben-
dije, gazije, po kojima se onaj drum i pro-
zva Gazileri, i po kojem čoban onaj pratiše
onog pješaka o kojem sada zna barem to ko-
liko mu treba od Žabljaka do Utorkovišta.
Pa opet svejedno, prati ga on i dalje,
mada mu je sad prestao brojati korake. Prati
ga sve do Musale, ondje gdje vojska klanja
kada se skuplja u ratove, a bajraci ponad nji-
hovih glava pucaju na vjetru i praskaju kao
bičevi, pa i njega obuzme milina i želja da
ostavi ovce i da stane u njihove safove i opaše
sablju i da jednog dana postane najvažniji
među vojvodama. I dalje ga ne prati. Sad
ga je pustio da ide kud mu volja i da s njim
bude onako kako mu kismet veliki odredi.
A ne prati ga dalje, jer, tu, poviše Musale,
stoji tek obnovljena Magribija, koju izgra-
di neki šejh što čak iz tog dalekog Magreba
dođe sa sultanom i u Sarajevu ostavi kosti
svoje. E tu čoban ovaj ide na namaz jer ga
od Skenderije, koja mu je dvostruko bliža,
odbija smrad koji kožari nose sa sobom ma
gdje da pođu i kojeg nije kadro saprati ni
stotine abdesta. U njemu taj smrad budi ne-
podnošljiva sjećanje na njegove ovce, koje
je nekada napasao, ovdje, pod Trebevićem,
i muzao ih, i strigao, i razgovarao s njima,
ako baš hoćete, a sada im, eno, tabaci pre-
meću kožu. I idući dolje, i gazeći Miljacku,
snije on kako će jednog dana, kada postane
slavan i zgrne silno bogatstvo, i on podići
džamiju, s kamenom munarom, za čobane,
da ne moraju pri svakom namazu prelazi-
ti Miljacku (i most će podići da u njegovu
džamiju dolaze i s one obale koju cijelom
dužinom rasijeca Gazileri džada) i da ne
moraju trčati do Magribije i strepiti za svo-
ja stada dok Bogu sedždu čine.
ŽRTVENE UŠI
Taj je čoban svakodnevno spuštao svo-
je stado na obale Miljacke, na pojilo. Kada
bi se ovce napojile te stale da bleje i da se
vrte ukrug i da tako kruže iz razloga samo
STAV 25/11/2022 79
 DRUŠTVO

njima znanim, čoban bi počinjao da se

priprema za ikindiju. Prvo bi mu bilo da
istrijebi uši. Svaki put imam je upozoravao
vjernike da mu ušljivi u džamiju ne dolaze
i da mu se ne češkaju pred očima, a to se
posebno odnosilo na njih, čobane. Dok su
se ovce zaplitale u svoj tajanstveni krug i
sukale se u vuneni vir i blejanjem se me-
đusobno dozivale, čoban je imao običaj da
sjedne uvijek na isto mjesto, iznad neke
kamene ploče ukopane u zemlju u sjeni
krošnje jednog osamljenog hrasta. E tu bi
on, skolivši noge u koljenima, zasjeo tako
da mu ona ploča bijaše tačno ispod pognute
glave. Iako ta ploča bijaše osamljena i bez
ikakvog drugog traga oko sebe vezanog za
kakvu građevinu kojoj bi i sama nekada mo-
gla pripadati, čoban se nikada nije zapitao
ko je i zašto postavio tu ploču, tako samu i
bezrazložnu, baš tu pod ovaj lužnjak. Ona
mu je, kao da je zaradi toga i postavljena,
dobro došla da se nagne glavom nad nju i
da iz svoje kuždrave kosurine češljom dr-
venim istjeruje uši koje bi padale tačno u
bjelinu njena tijela.
Svaki put kada bi ispod oštrih nazuba
na češlju iz kose izletjela uš i zasivjela se
na onoj bijeloj kamenoj ploči, neka topla
dragost svog bi ga obujmila pa je i zbog
toga volio ovaj čas i trenutak koji mu je
donosio zadovoljstva tačno onoliko koli-
ko bi tog dana iz kose istjerao ušiju. Jeste,
brojao ih je. Prebrojavao ih je taman onako
kao što bi ovce brojao svakog jutra kada bi
ih puštao iz obora, ali i u akšam, kada bi ih
vraćao s pašnjaka i muzao mlijeko iz njih, svakog namaza govorio imamu koliko ih je zapraćakala na onom bijelom kamenu, kao
jer za ovce se uvijek moralo znati da li su tog dana istjerao iz kose. Mašio bi se tada riba izbačena na suho, on bi je neko vrije-
sve na broju, kao i za uši u njegovoj glavi za češalj za pasom da ga pruži imamu pa me promatrao, pokušavajući da joj odredi
od onog dana kada je počeo prelaziti pre- neka ga on vlastitom rukom provuče kroz tačne oblike tijela i da se načudi Božijem
ko Miljacke i ići u Magribiju na namaz te njegovu kosu i uvjeri se da u njoj nema više naumu koji stvori i ovakva mala bića i pusti
ih magribijski imam opomenu da sa sebe niti jedne. A ovaj bi se samo blago nasmije- ih među ljude i nađe na svom prostranom
rastjeraju uši prije nego uzmu abdest i ne šio i kazao da ne treba, da mu vjeruje i sve dunjaluku i svrhu za njih. A kada bi se uš,
presta ih upozoravati, svakodnevno, pri tako, naprosto je uživao u tome, jer rijetko nakon prvotne zbunjenosti, uspravila na
svakom namazu. I uši bi brojao dva puta. je imao prilike ovdje gore da se dobro izraz- noge i krenula ka rubu kamene ploče, on bi
Prvi put kada bi se zacaklile na bjelini ka- govara s insanom pa je često znao, krišom, tada prošaputao ovako: “Uš”, kao da je do-
mene ploče i, sve zbunjene jer su najednom da razvuče razgovor s ovcama. Najviše je ziva. “Kuš”, kao da je pita kud se zaputila.
iz jednog svijeta, crnog i punog stabala kao volio da im priča tajanstvene priče iz sta- A onda bi se cijelim licem nadnio nad nju
najgušća šuma, prešle u svijet ravan i bi- rina o tome kako su čobani i razni siroma- i, kao da je prepada, uzviknuo: “Buš!” Tu
jel, i pust, i nepregledan dokle je pogleda si pronašli blago, ali pošto tih priča bijaše bi bio kraj. Tada bi vrh palca dobro zabio
njinog ušijeg. Drugi put bi ih brojao kada tako malo, one su mu već dosadile i sve se u presavijeni kažiprst i noktom, koji bi se
bi završio s raščešljavanjem kose pa ga od u njima ponavljalo, isto, godinama. sav napeo, pritisnuo bi tu poganu zvjerči-
tvrdih zubaca na češlju sve tjeme peklo. Či- Između dva brojanja ušiju čoban ih cu. S užitkom bi slušao kako joj tijelo puca
nio je to da im tačno utvrdi broj, jer je prije je ubijao. Uživao je u tome. Kada bi se uš i razbljuzguje se pod njegovim pritiskom i
na bijeloj kamenoj ploči ostaje samo crn i
krvav trag, kao neka daleka tačka.
Prepadnut, on skoči i baci se za hrastovo stablo i osloni se Jednom se desi, poklopi se sudbina baš
tako da mu iz kose ispadne tačno četrdeset
o njega i poče da uči dove i sve čega se u tom času mogao i jedna uš i da ih on sve rasprsnu noktom
prisjetiti. Ali ništa se ne desi. Ne izađoše iz one ploče ni na palcu. Taman kada se nadnio i nad za-
dnju uš, koja je grčevito pokušavala da po-
šejtani, ni duhovi, ni džini, ni zmije, ni akrepi, niti bilo kakva bjegne s bijele čistine, ali je na sve strane
druga neman iz priča kakvih se naslušao od pamtivijeka. udarala na svoje zgnječene drugarice, i hu-
knuo odozgo na nju kao da je želi prepasti:
Ne bude čak ni smak svijeta. Nad njim i dalje nebom jezdiše “Buš”, i svom snagom je pritisnuo, zemlja
oblaci, Trebević stajaše uspravljen i šiljast... pod njim iznenada zadrhta i on skoči sav

80 25/11/2022 STAV
prepadnut. I bi, raspalio bi on niza stranu
koliko ga noge nose da se pred njim ne desi
još veće čudo koje ga potpuno paralizira.
Zemlja se odjednom prestade tresti, a ona
kamena ploča s četrdeset i jednom ubijenom
uši rascijepi se sama od sebe. On ustuknu,
a dvije strane ploče još se više razmakoše i
između njih poče kuljati nekakav dim, iz-
maglica, šta li? Prepadnut, on skoči i baci se
za hrastovo stablo i osloni se o njega i poče
da uči dove i sve čega se u tom času mogao
prisjetiti. Ali ništa se ne desi. Ne izađoše
iz one ploče ni šejtani, ni duhovi, ni džini,
ni zmije, ni akrepi, niti bilo kakva druga
neman iz priča kakvih se naslušao od pam-
tivijeka. Ne bude čak ni smak svijeta. Nad
njim i dalje nebom jezdiše oblaci, Trebević
stajaše uspravljen, i šiljast na vrhu, a ovce
blejahu na obali zamotavajući se i dalje u
samo njima znano i smisleno kolo. Videći
da se ne dešava ništa neobično, on se po-
lahko prikuči onoj ploči, kad, tamo, ima
šta vidjeti: iz raspukline na njoj izvirahu
dukati i zvektiše na sve strane.
Na kraju, kada su svi dukati izavrli iz
zemlje, pojavi se za njima tajanstveni til-
sum, a to bijaše znak. Na tom tilsumu pi-
saše da će blago ostati skriveno ispod one
ploče sve dok se na njoj ne žrtvuje četrdeset
i jedna krv, pa čija god. Čoban se ne zapita
kako je mogao da pročita ona tajanstvena
slova, ako je do tog trenutka bio sasvim
nepismen, već mu sinu da su mu uši možda
smrću svojom pomogle da dođe do onolikog
blaga, pa prevrnu one dvije pole raspukle
ploče. I ne vjerujući onom sebi prijašnjem,
onom koji je bio do trenutka kada se ploča
kamena pred njim raspuknula, nepismen,
on, ovaj sada, bogat, i pismen, ponovo iz-
broja uši. Nađe na kamenoj ploči tačno če-
trdeset i jednu mrlju ostalu od isto toliko
ušiju koje je, on ili onaj prijašnji koji bijaše
on, zgnječio svojim palcem. On tad polju-
bi nokat krvav od ušije krvi i pokupi zla-
to. U spomen na taj događaj i kao zahvalu
sveopćem kismetu, koji ga navrati da baš
nad tom pločom trijebi uši, sagradi na tom
mjestu džamiju. Narod džamiju prozva po
njemu – Čobanija, a sudbina čobana odvede
daleko te postade čuveni vojvoda – Čoban
Hasan, strah vrli dušmanski.
ČOBAN ILI NADVOJVODA
Kako je god kismet bio dobrodušan
prema čobanu Hasanu, te ga darova onoli-
kim blagom, tako historija bijaše škrta pre-
ma njemu i njegovim uspjesima. Kao da je
neko, ljubomoran na prostog siromaha, koji
se iznenada obogatio i propeo u same visine
na tadašnjoj društvenoj ljestvici, kao da je
išao za njim i uporno brisao svaki njegov
trag i svaku stopu na krvavim i prašnjavim
historijskim drumovima. Ništa, dakle, ne
ostade od njega do ova legenda, koju narod
iskova baš zato što nikako nije uspijevao
zamisliti da je neki tamo čoban mogao
izgraditi ovoliku džamiju i postati vojvoda
nego baš tako, pukim slučajem i blagom koje
će mu podariti sudbina, niotkud, nizašto.
A možda i zbog toga da bi se ovakvim pri-
čama održavala slabašna svijeća ljudskog
duha u siromaha i tevećelija, i besprizornika
svakojakih, kojima ništa više ne ostade za
utjehu nego baš ta varljiva nada kako i njih
negdje, pod nekim hrastom, na obali neke
rijeke, čeka kamena ploča i pod njom blago.
I još historija kaže da je džamija sa-
građena prije 1565, a neki navode i tačnu
godinu – 1557. Sagradi je izvjesni Čoban
Hasan vojvoda. To se saznalo s ploče ukle-
sane u munaru na kojoj počiva natpis o
obnovi, ispisan pjesmom, na jeziku tur-
skom i arapskim pismom. Ondje piše, ka-
zuju oni koji znaju arapsko pismo i turski
govor, da džamiju podignu Čoban Hasan
Zade. Zar nije onda dobrotvor ustvari sin
(zade) čobana Hasana, kojem ime nestade
u strašnoj historijskoj bujici pa narod mo-
rade izmisliti priču o siromašnom čobanu
kojem sudbina nudi zlato kako bi podi-
gao džamiju i postao vojvoda? Neki pišu i
ovako: Čoban H. Hasan Vojvode džamija,
kao da se i sin čobana Hasana zvao Hasan
i da mu Vojvoda bijaše prezime, a ne titula.
Oni koji vjeruju da taj nišan bez natpisa,
osmougane osnove, ograđen santračem, u
haremu odmah uz minaret, označava mje-
sto gdje je sahranjen dobrotvor i vakif, oni
pišu Čoban Hasan, kao da mu je to prezime,
a ne zanimanje. To bi po svoj prilici moglo
biti tačno, jer tako piše i poznati historičar
Hamdija Kreševljaković.
Spominje Kreševljaković Čobanija ma-
halu kada piše o Kamengradu pored Sanskog
Mosta: “Znatno prije 1557. bio je aga kule
u Kamengradu neki Mehmedaga. Da li je
on bio baš vojvoda, ne znam. Sva je prilika
da je rodom iz Sarajeva. Nepoznate godine,
ali svakako iza 1530., on je sagradio jednu
česmu u Čoban Hasan vojvode mahali, koja
je postojala sve do uvođenja modernog vo-
dovoda 1890. Vodovod te česme bio se po-
kvario pa je sredinom zilhidže 964. (oko 10.
listopada 1557.) došlo više ljudi iz te ma-
hale pred sud i zatražilo da se taj vodovod
popravi, što je i odobreno privolom upra-
vitelja zadužbine Sefera. To su posvjedoči-
li pred sudom Ali vojvoda sin Abdulhajev
kao čovjek Mehmed-paše, Timurhan sin
Ibrahimov i Bali sin Mehmedov.”
I još historija kaza da je Čoban Hasan
Zade, Čoban H. Hasan Zade, Čoban Hasan,
Čoban Hasan vojvoda ili Čoban Hasan Voj-
voda, ili čoban Hasan, bilo kako mu drago,
sagradio i most na onom mjestu gdje je ga-
zio Miljacku idući prema Magribiji. Most
bijaše drven i na njega se dolazilo pravo iz
Čobanije. Nakon jedne poplave most bude
dobro oštećen pa ga, vele, obnovi, a neki
kažu i izgradi iznova, pjesnik Hasan Kaimija
Zrinović Sarajlija, koji jedno vrijeme bijaše
šejh u Sinanovoj tekiji. Bio je, kažu, učenik
velikog Muslihudina Užičanina, jednog od
najvažnijih šejhova halvetijskog tarikata. Bio
je toliko zadojen sufizmom da je, nakon ženi-
ne smrti, od svoje kuće načinio tekiju i u njoj
primao učenike i svaki je zikr bio posvećen
duši njegove voljene koja bijaše sahranjena
u dvorištu. E zbog te silne zanesenosti te-
savvufom i zbog njegove neopisive dobrote,
koju je širio posvud oko sebe, narod prozva
most po svome omiljenom šejhu – Šejhanija.
Međutim, kazuju hroničari, desi se da
godina 1682. bude tako sušna da pšenice
nisi mogao uzmoći ni nakon dan hoda.
Sarajevom zavlada glad i nađe svoje prve
žrtve – nejač i fukaru. Bijaše glad tolika da
ljudi zaboraviše svaki obzir i pravilo te si-
rotinja izađe na ulicu i zatraži da im boga-
taši podijele pšenicu iz svojih hambara. Na
čelo pobunjenika stavi se njihov omiljeni
šejh – Kaimija. To ne bude milo ni bogata-
šima, ni ulemi, a ni vlasti, te ti oni zaptiše
Kaimiju i, da bi ga razdvojili od naroda,
protjeraše ga na Drinu. Ali im ni to ne bi
dosta, već most njegov posprdno prozvaše
Šejtanija, baš onako kako su među sobom
nazivali njega, Kaimiju, šejha koji podiže
izgladnjeli narod na njih.
Dugo se narod opirao ovom nazivu, ali
primi se on u narednim generacijama koje
ne zapamtiše dobrotu i slobodoumnost šej-
ha koji umrije u Zvorniku i ondje ga sahra-
niše i podigoše mu turbe. I tako narod poče
ovaj most zvati Šejtanija. Tek u vrh dvjesta
godina tu sramotu, sasvim nehotično, pre-
kinu austrougarska vlast kada sruši drveni
most Čobana Hasana, kojeg narod zvaše
Šejtanija, te umjesto njega podiže željezni,
u riblju kost. Narod, koji sasvim zaboravi
da je među njihovim precima živio pjesnik
i šejh po imenu Kaimija, opet ga prozva Čo-
banija, kako se zove i cijeli ovaj kraj u kojem
željezni most još stoji i prenosi ljude s jedne
na drugu obalu Miljacke, posred Sarajeva. n
STAV 25/11/2022 81
 DRUŠTVO

HAZNA AŠKA

“Mesnevija”, treći svezak, bejtovi: 2176-2224/III, prvi dio (114)

SAMO JE PROBLEM U OVOME:

IZGUBIO SE KRITERIJ
Za života su bili takvi, gledajući ljude koji vjeruju, slave Gospodara, govorili su: kakve fajde u
tome ima, sve je to beskorisno i nepotrebno!? Ali tog časa (kad vide da valja ići s ovoga svijeta)
u tom su vidjeli stotinu života. Kao da nam kaže hz. Mevlana: Pazi, čovječe! Imao si stotinu prilika
u životu da se dozoveš i opomeneš, a ti si se s vjerom izigravao. Sad da imaš stotinu života –
šta ti to vrijedi kad ti valja seliti!? Zato, nemoj da dočekaš ovaj trenutak jer onda nema povratka.

Priredio: Šaban GADŽO

Euzubilla, bismilla, elhamdulillah
Rabbi šrahli sadri...
DEKUKIJA JE USRED NAMAZA ZAČUO VAPAJE S
JEDNE LAĐE KOJA JE TONULA
Vidjeli smo da su Dekukiju onih sedam velikana propustili
ispred sebe da im on imami.
Taj Dekukija predvodništvo preuze.
Na obali u namaz stupi,
a taj džemat iza njega na kijamu.
Kakva lijepa skupina i kakav odabran imam!
Kao da nam veli hz. Mevlana: Hajde, potrudite se, bacite po-
gled na ovakvu skupinu; nemojte biti kao većina svijeta koja prolazi
ne okrećući svoj pogled na ovu stranu, ne vide tu ljepotu. Da navede-
mo jedan ajeti-kerim, esteizubillah: Oni koji su poslušni Allahu i
Poslaniku bit će u društvu vjerovjesnika i pravednika, istinoljubivih
(siddikin), šehida i dobrih ljudi, kojima je Allah milost svoju darovao.
A kako će oni divni drugovi biti! (en-Nisa’ 69) Vidite, kao poslje-
dica te poslušnosti (nagrada za nju) je ovako divno društvo. Pa
bacite pogled na ovu stranu.
Ima u jednoj predaji vezanoj za velikana Ebu Medjena,
kuddise sirruh, to je jedan od učitelja Muhjuddina ibn Arebi-
ja, kuddise sirruh, koji ga je i nazivao šejhu-šujuh (“šejh šej-
hova”). On kaže da ga je jednom Allah Uzvišeni uveo u Svoju
blizinu i da ga je zovnuo: O, Šuajbe (to mu je ime)! Šta ti je to
s tvoje desne strane? On kaže: Tvoje blagodati, Gospodaru. – A šta
ti je to s tvoje lijeve strane? – Odredba, odgovara Šuajb. I onda mi
je, kaže Ebu Medjen, rekao: Ovo sam ti umnožio, a ovo poništio,
uklonio. Blago onome ko tebe vidi, ili ko je vidio onoga ko je tebe vi-
dio! Vidite u ovom primjeru šta znači samo vidjeti takve izvore,
pa ovo: Kakva divna skupina i kakav odabran imam, kao da nam
se kaže: Bacite pogled na tu stranu, pogledajte ih, taj džemat i
tog imama! Pomozi nam, ja, Rabbi, da sretnemo ovakve ljude
i uspostavimo s njima vezu na pravilan način!
Neočekivano, njegov pogled k moru skrenu,
kad začu iz pravca mora vapaje.
U Kur’ani-kerimu, u četiri sure, Allah, dž. š., spominje
ovaj momenat opasnosti pred brodolomom i kako Allah, dž. š.,
ukazuje Svoju pomoć i spašava, odazivajući se na vapaje onih
koji su već vidjeli da dolazi smrt. Tu se govori i o nezahvalnosti
ljudi na Allahovoj pomoći koju im je ukazao izbavljajući ih iz
te opasnosti. On vam omogućava da kopnom i morem putujete.
Pa kad ste u lađama i kad one uz blag povjetarac zaplove s putni-
cima, te se oni obraduju tome, naiđe silan vjetar i valovi navale na
njih sa svih strana i oni se uvjere da će nastradati, iskreno se mole
Allahu: “Ako nas iz ovoga izbaviš, sigurno ćemo biti zahvalni!” A
kad ih On izbavi, oni odjednom bez ikakva osnova čine nered na
Zemlji! O, ljudi, nepravda koju činite da biste u životu na ovome
svijetu uživali – samo vama šteti; Nama ćete se poslije vratiti i Mi
ćemo vas o onom što ste radili obavijestiti! (Junus, 22-23) (v. sure:
Isra, 67; Ankebut, 65-66; Lukman 31-32)
Kako shvatiti u bejtu ovo: (…) njegov pogled (u namazu) k
moru skrenu? Čuli smo u predaji da su unuci Poslanika, s. a. v.
s., dok je on u namazu znali da se igraju tako što bi se penja-
li na njegova leđa, i kad bi to Poslanik osjetio, ako je bio na
sedždi, nije dizao glavu sa sedžde dok se oni ne bi sklonili.
A znamo i to da je kad bi čuo plač djeteta skraćivao namaz.
Pogledajmo kako postupa Ponos Svjetova: zbog radosti dje-
teta – produžava namaz; zbog plača djeteta – skraćuje namaz!
A Poslanik je vidio i iza sebe kao i ispred sebe. Druga stvar
koja nam ovo još više može približiti: u Kurani-kerimu je
rečeno: Čuvajte namaz, naročito srednji namaz... (el-Bekara,
238) Ima mnogo tumačenja o tome koji bi to namaz mogao
da bude; jedni kažu ikindija, ali oni koji su upućeni u zbilju
oni nam vele da je to namaz između namaza jer hadisi go-
vore: Ko nakon klanjanja namaza ostane u takvom halu iščeku-
jući naredni namaz, on je u stalnom namazu. A imajmo i ovo u
vidu: Kako čovjek može biti u namazu a da prati ovo šta se
dešava na drugoj strani?
Usred valova on vidje lađu
u nevolji, belaju i teškom položaju.
Hem noć, hem oblaci, hem veliki valovi.
Ove tri tmine, i uz to, strah od vira.

82 25/11/2022 STAV
 Kako nam se i u jednom ajeti-kerimu slikovito kaže: (...)
zulumatun ba’duha fevka ba’din – razne tmine sve jedna iznad dru-
ge (Nur, 40).
Žestok vjetar, poput Azraila, nastupi.
Talasi se uzburkaše lijevo i desno.
Ljudi na lađi od straha onemoćaše.
Vapaji, u stanju teškoće, podigoše se.
Vidite kako ovi Allahovi robovi nisu gluhi ni na ove stvari,
na potrebe drugih (Dekukija je u namazu, ali potreba drugih
nije kod njega zanemarena) pa će oni učiniti dovu Gospodaru
za naše spasenje. Mi nismo ni svjesni kako nam s te strane do-
laze olakšanja i rješenja raznih naših problema.
Rukama, u kuknjavi, po glavi su se udarali.
Nevjernik i bezbožnik, iskreni vjernici su postali.
Jer u situaciji neposredne opasnosti po život, kad smrt po-
staje očita – ne postoje više ove kategorije nevjernika, bezbož-
nika – svi postaju muvehhidi, monoteisti, jer se u tom trenut-
ku gube sve iluzije i te konstrukcije koje je čovjek prakticirao
u svome životu.
Toga časa, obraćajući se Bogu, sa stotinu poniznih molbi,
cijelom dušom su se obavezivali i zavjetovali.
Na što? Na to da će se popraviti i da se više nikada neće
vratiti tom starom načinu života, tom bezbožničkom i neza-
hvalnom životu.
Gologlavi na sedždi, ti koji svojim licima
nikada Kiblu ne vidješe od zapletenosti.
Koji se svojim licima nikada nisu okrenuli u pravom smjeru, Hafiz Mehmed Karahodžić
zbog svoje zapletenosti, zbog heve, strasti, kako se u ajeti-ke-
rimu kaže: Oni koji su svoju strast za boga uzeli...( v. el-Džasije,
23; el-Furkan, 43)
Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim
Ranije su govorili: Bez fajde je ovo obožavanje. mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom
Tog časa vidjeli su u tome stotinu života.
Za života su bili takvi, gledajući ljude koji vjeruju, slave Karahodžićem prenosi u nastavcima
Gospodara, govorili su: kakve fajde u tome ima, sve je to be- dersove iz “Mesnevije” održane u
skorisno i nepotrebno! Ali tog časa (kad vide da valja ići s ovo-
ga svijeta) u tom su vidjeli stotinu života. Kao da nam kaže hz. Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
Mevlana: Pazi, čovječe! Imao si stotinu prilika u životu da se
dozoveš i opomeneš, a ti si se s vjerom izigravao. Sad da imaš da to što ona zastupa da je to istina. Znači, samo je problem u
stotinu života – šta ti to vrijedi kad ti valja seliti?! Zato, nemoj ovome: izgubio se kriterij, furkanijjet, a on se dobiva samo ta-
da dočekaš ovaj trenutak jer onda nema povratka. Upućuje nas kvalukom, jer, ako vi budete takva sahibije (muttekije), dobit
na ajeti-kerim, esteizubillah: Ali nije im koristilo vjerovanje nji- ćete furkan-kriterij: O, vjernici, ako se budete Allaha bojali, On
hovo kad su Našu silu vidjeli! Takav je Allahov zakon koji vrijedi će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti i
za sve robove (ljude). Tu su nevjernici izgubljeni! – Slijedi kazna i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. – A Allahova
propast njihova. (Mu’min, 85) dobrota je neizmjerna (el-Enfal, 29). Blizina smrti daje ti taj kri-
Sve do trenutka, kako nam je u hadisu rečeno, dok duša terij, ali ne dao Bog da se to desi tek tada! Kad smrt nastupi,
ne dođe do grla, ima prostora za tevbu. Kad se to desi, onda je nema koristi od takvaluka!
uzaludno kajanje. Ni s njihove lijeve, a ni desne strane ne bi izlaza.
Nada im se potpuno presjekla, u pogledu Kad domišljatosti zamru, vrijeme je dovi.
svakog: prijatelja, daidže, amidže, babe i majke. Ovdje, s ovim bejtom, završava sve kretnje i pokrete u na-
Zahid i fasik tog trena postaju muttekije, mazu. Sjećate se da nas je pozvao da sebi predočimo stajanje
poput nesretnika, kad se s dušom rastaje. pred Gospodarom kao naš ulazak u namaz: tekbir – klanje na-
(zahid = neko ko se suzdržava od ovoga svijeta da ga ne bi šeg nefsa; onda na kijamu stojimo i Allah, dž. š., traži da polo-
zaveo; fasik = neko ko je grešan, poročan, razvratan) žimo račun za ono što smo radili, pa se od stida čovjek spušta
Vidimo kako se u ovakvim trenucima takvaluk javlja i kako na ruku’, a Gospodar mu kaže diži se i polaži račun, pa se on po-
je to uvijek obilježje insana bilo, njegov potencijal, ali se nije novo diže, preispituje se i ne može da se spusti na ruku’, pa mu
otkrio sve do trenutka kad to što je bilo u njemu ne pomaže Gospodar opet kaže diži se i polaži račun, on se diže, preispituje
više. Zato trebamo znati u našoj međusobnoj komunikaciji da i u tom halu ne može da ostane na nogama i pada na sedždu.
je čovjek u svojoj suštini dobar, ali se kasnije dese neke stva- Opet mu dolazi naredba diži glavu, odgovaraj, potanko ćeš biti
ri (izgubi se kriterij po pitanju dobra i zla) i onda nastaje ovaj pitan. Diže glavu, ali se više ne može podići na noge, sjede pa
haos u našim odnosima, pa ja gledam tebe, čudim se tebi, tvo- opet pada na sedždu i poslije toga ostaje da sjedi gledajući prvo
jim postupcima, a ti se čudiš meni šta to ja radim, uvjereni da na desnu pa na lijevu stranu, tj. predaje selam, nadajući se za-
svi radimo pravo, i onda se sjetite ajeti-kerima gdje se kaže da uzimanju: s desne strane – od strane poslanika i evlija; s lijeve
svaki hizb, svaka stranka, misli da je na pravom putu: A oni su strane – od svoje porodice. Nigdje nema odgovora ni s jedne
se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka radosna ni s druge strane. Sjećate se bejta kad poslanici kažu: Dovoljno
onim što ispovijeda (el-Mu’minun, 53). Raduje se jer je uvjerena si gaco u našoj krvi, pusti nas sada! Sad u ovom bejtu kaže: Ni s

STAV 25/11/2022 83
 DRUŠTVO
njihove lijeve, ni desne strane ne bi izlaza, pa kad domišljatosti (naši
dunjalučki trikovi i smicalice; pogrešan stav koji smo formirali
vlastitim mišljenjem) zamru, vrijeme je dovi. Kao da nam kaže:
Ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sve grijehe opro-
stiti. On je Onaj Koji prašta i Koji je milostiv, ali pošteno to,
čovječe, uradi, vrati se Gospodaru, s namjerom da se više nika-
da ne ponovi ono što si prije sebi dozvoljavao.
Dovili su, vapili i uzdisali.
Od njih se, put neba, crn dim izvijao.
Demon, tog časa, iz neprijateljstva, povika:
“Rastanak! Rastanak! O, štovatelji psa, eto dvije bolesti!”
O, vi koji ste svog psa štovali, tj. svoj nefs, jer ja vam (de-
mon, šejtan) ne bih ni mogao prići da nisam našao njega kao
svog saveznika, a onda (...) eto dvije bolesti! Sad će nam reći, u
sljedećem bejtu, koje su to dvije bolesti. A s ovim bejtom i go-
vorom šejtana upućuje nas na ajeti-kerim: Slični su onima koji
su tu nedavno svu pogubnost svojih postupaka iskusili; njih čeka
nesnosna patnja. Slični su šejtanu kad kaže čovjeku: “Budi nevjer-
nik!” Pa kad on postane nevjernik, on onda rekne: “Ti se mene više
ne tičeš, ja se zaista Allaha, Gospodara svoga, bojim!” Obojicu ih,
na kraju, čeka vatra, u kojoj će vječno boraviti. A to će biti kazna
za sve zulumćare – silnike, nevjernike (Hašr, 15-17). I sad onog
koji je svoju insansku prirodu zamijenio za šejtansku prirodu,
njega, koji je pozivao nekog drugog i taj drugi koji mu se oda-
zvao na taj poziv, obojicu ih na kraju ovo čeka – vatra! Jer ima
ljudi šejtana i među ljudima i među džinima, to ćemo vidjeti
u narednim bejtovima.
Smrt i jad, o, poricatelji i licemjeri!
Na koncu, ovo će se dogoditi.
To je ono što je rekao gore: O, štovatelji psa, eto dvije bolesti:
bolest kufra i nifaka (poricanja/nezahvalnosti i licemjerstva) na
koncu, ovo će se dogoditi:
Oči će vam ovlažiti, nakon spašavanja,
pa ćete, radi šehveta, specijalan demon postati.
84 25/11/2022 STAV
Šta se dešava kad prođe opasnost, kad ste plakali i tražili
spasenje, pa kad se to desilo, kad ste spašeni, vi ćete pono-
vo, radi šehveta, izabrati put kojim ste i prije išli; zaboravit
ćete na ono što ste se zavjetovali Gospodaru – ako vas spa-
si, da se više nikada nećete vratiti takvom putu, onda ćete,
radi šehveta, specijalni demon postati – jedan kompletan šej-
tan u ljudskom suretu! Da nas Allah sačuva ovoga i susreta
s ovakvim ljudima!
I nećete se sjetiti da je jednog dana, u opasnosti,
Stvoritelj vaše ruke prihvatio i iz kadera vas izbavio!
Sudbinu je promijenio jer je i to u Njegovom znanju bilo
(ta promjena) i nećete se sjetiti, a zašto? Zato što je srce bilo
nadojeno sklonošću prema ovakvim stvarima, koje od tebe čine
kompletnog šejtana. (Ne dao Bog da ovakvi budemo!)
Ovaj glas dolazi od demona, ali
ovaj govor čuje samo dobro uho.
Demon ti govori budi kafir, a taj govor može čuti samo uho
duše. Možemo ovom bejtu i ovako prići: Ovaj glas dolazi od de-
mona, a taj glas može čuti samo ovo duhovno uho, uho duše, a
može biti da i ovo hoće da nam kaže hz. Mevlana: Ovaj govor,
evo ovo što vam Kur’ani-kerim govori, ovo na što vas ja sada
upozoravam, to čuje samo dobro uho, jer mi ovo sve možemo
čuti i ponoviti, ali čuti u smislu da živimo po ovome, to može
samo dobro uho. Uz ovaj bejt da proučimo dva ajeti-kerima,
esteizubillah:
Zato obraduj robove moje, one koji slušaju Riječi i slijede naj-
bolje, takvi su oni koje je uputio Allah, a takvi su razumom ob-
dareni. (v. ez-Zumer, 17-18) Pogledajte šta nam je Gospodar
rekao u jednoj rečenici: Zato obraduj robove moje, one koji slu-
šaju Riječi... (prvi šart: otvori uho da čuješ poruke Kitaba,
Kur’ani-kerima); dalje: i slijede najbolje, to sad podrazumijeva
da si zaista pošteno prišao slušanju: sad, razmišljaš o poruci,
analiziraš to što si čuo, a onda dolazi: i slijede najbolje – izabi-
raš ono što je najbolje za tebe; kad si tako sve uradio: slušao

kako treba, razmislio na pravi način o tome, izabrao najbolje,
onda nam kaže Gospodar: takvi su oni koje je uputio Allah, eto
šta je Božija uputa, eto kako ćeš se naći pod okriljem hida-
jeta (upute). I završava ajet: a takvi su ulu-l-el-bab – razumom
obdareni, tj. oni koji su dokučili srčiku, jezgru stvari. U suri
Ali-Imran na kraju Gospodar nam objašnjava ko su to ulu-l-
el-bab: (...) oni koji Allaha zikir čine, i stojeći i sjedeći i ležeći, i
koji o stvaranju razmišljaju (o stvaranju nebesa i zemlje) i kažu
da Allah to nije uzalud stvorio... (Ali-Imran, 191). Vidimo ovdje
koje su dvije stvari povezane: zikr i fikr; ako je samo u pita-
nju sjećanje, a nema fikra, nema razmišljanja, onda ne mo-
žeš očekivati da je ta osoba ulu-l-el-bab, ili potencirati samo
na razmišljanju, zanemarujući zikr, opet je isti rezultat – fali
jedno krilo, a da bi bio u ovoj ulu-l-el-bab kategoriji, trebaju
ti oba ova krila. Ako ovako ne postavimo stvar, ako ne znamo
slušati Kitab, ne znamo analizirati i uzeti ono što je najbo-
lje, onda nismo na Pravom putu i nismo pametni. Normal-
no da će naši zaključci i naši potezi biti nakis, nepotpuni...
Razmislimo o ovim ajetima. Mi sad slušamo sve ovo, ništa
nam nije strano, a gdje je posljedica?! Možda milijarda ljudi
sluša Kur’ani-kerim, a gdje je rezultat toga?! Rezultat su po-
tezi koji nisu pametni! To možemo da svjedočimo i na sebi,
a i na zajednici, kao i na cijelom čovječanstvu, jer je Kur’an
cijelom svijetu uputa.
Pravo nam je kazao Mustafa,
Kutb, Car careva i Čisto more (znanja):
To što će neznalica vidjeti na koncu
pametni vide na prvom koraku.
Pametni vide posljedicu, a neznalica to ne vidi već srlja u
propast. Prenosi se da je Poslanik, s. a. v. s., rekao: Pametan je
onaj čovjek koji sebe često ispituje polažući račun pred svojom sa-
vješću, i koji radi poslove koji će mu valjati i koristiti poslije smrti; a
džahil (neuk, ludak, slabić) je onaj čovjek koji udovoljava svome
nefsu i svojim prohtjevima, a onda se nada da će mu Allah pomoći!
(Sam ruši kuću, ono što je izgradio!)
Prvi dio 53. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je hadži
hafiz Mehmed Karahodžić održao 9. 6. 2021. u Mevlevijskom
kulturnom centru – Jekovac.  n
STAV 25/11/2022 85
 KULTURA

Grafiti umjetnost

ANGAŽIRANA
UMJETNOST EL SEEDA

Dinamizam eL Seedove kaligrafije korijen nalazi u određenim formama ekspresionističke

umjetnosti koja je sjajno nalegla na arapsku kaligrafiju. Koristeći uvijek istu slovnu tipologiju,
svoju umjetnost učinio je veoma originalnom, dok se bojama služi na različite načine,
najčešće se prilagođavajući mjestu i temi svog rada, u tom smislu možemo ponekad otkriti
izražen kolorizam, dok su mu u drugim slučajevima radovi monohromni.
Piše: Kenan ŠURKOVIĆ prepoznatljivosti uskoro postalo zaštit- umjetnost smatra se veoma angažiranom, s
nim znakom njegove umjetnosti. Na prvi obzirom na to da svojim porukama privlači

eL
Seed predstavlja jedno od
najprepoznatljivijih imena
savremene islamske umjet-
ničke scene. Njegov rad pri-
pada street ili grafiti umjetnosti, pa iako radi
i slike na platnu, najveći dio njegovog opu-
sa nalazi se na zidovima građevina. Iako je
umjetnost grafita raširena diljem svijeta,
a naročito nam je poznata scena na Zapa-
du, ova vrsta umjetnosti bila je na margi-
nama kada je u pitanju arapski svijet, gdje
se grafiti, koji su često imali svoju snažnu
društvenu i političku poruku, nisu dovolj-
no popularizirali.
eL Seed oslikava grafite posebno uobli-
čenim kaligrafskim pismom koje je zbog
pogled, riječ je o kaligrafskom kovitlacu,
veoma zbijenim harfovima koji formiraju
posebne oblike. Dinamizam eL Seedove
kaligrafije korijen nalazi u određenim for-
mama ekspresionističke umjetnosti koja je
sjajno nalegla na arapsku kaligrafiju. Ko-
risteći uvijek istu slovnu tipologiju, svoju
umjetnost učinio je veoma originalnom,
dok se bojama služi na različite načine,
najčešće se prilagođavajući mjestu i temi
svog rada, u tom smislu možemo ponekad
otkriti izražen kolorizam, dok su mu u
drugim slučajevima radovi monohromni.
U prvom slučaju, naprimjer, bojom teži da
oživi oronule fasade, a u drugom isključi-
vo da istakne razigranu formu arapskog
pisma. I upravo zbog grafita, eL Seedova
pažnju i obraća se čitavim zajednicama. U
tom smislu koristi različite citate i poeziju.
Kod same pripreme svog rada on isti-
če: “Svaki put kada preuzmem projekt,
postoji nekoliko različitih faza kroz koje
moram proći. Prvo, moram se predstaviti
zajednici. Važno je da me ne vide kao aut-
sajdera. Prije nego što počnem pobrinem
se da naučim što je više moguće o nekom
mjestu i, kada upoznam ljude, onda imam
određeni nivo razumijevanja. Nakon prvog
kontakta, također pokušavam da pokažem
ljudima da, dok sam tamo, planiram da bu-
dem dio zajednice i da im je umjetničko
djelo koje pravim relevantno i značajno.
Umjetnost je za mene dio ljudskog iskustva
i ima moć da povezuje i ujedinjuje. Kada

86 25/11/2022 STAV
izradim umjetničko djelo, ostavljam ga da
živi za sebe, a sa sobom ponesem uspome-
ne na ljude i mjesta.”
Ovdje svakako treba istaći dva njegova
projekta. U Tunisu je 2012. s prigodnim aje-
tima oslikao munaru u svom rodnom gradu
Gabesu. Minaret je podignut 1994. godine i
visok je 57 metara. Lokalna zajednica jedva
je čekala jedan ovakav projekt, a posebno
su bili oduševljeni što je sve imalo veliki
medijski odjek. Munara je obojena pustinj- stanovništva, a zadnja poruka koju je napisao Godine 2021. eL Seed je odabran od
skim oker nijansama, a kaligrafija je u ver- jeste citat pjesnika Mahmouda Darwisha: Svjetskog ekonomskog foruma za jednog
tikalnoj kompoziciji ispisana crnom bojom. “Palestinci su zaljubljeni u život.” od mladih globalnih lidera zbog svoje vizi-
U junu 2019. eL Seed je posjetio izbjeglič- Njegovi radovi prikazani su na izlož- je i utjecaja na pokretanje pozitivnih pro-
ki kamp u Libanu i upoznao žene koje se bama i na javnim mjestima širom svijeta mjena u svijetu.
bave starim palestinskim vezom. Ideja mu uključujući i na fasadi “l’institut du mon- Godine 2019. osvojio je “Međunarod-
je bila da oslika nekoliko grafita po čitavom de Arabe” u Parizu, u favelama Rio de Ja- nu nagradu za javnu umjetnost” za svoj
kapu, a da zatim to bude pretočeno u vez neira, na DMZ-u između Sjeverne i Južne projekt u Kairu “Percepcija”.
koji bi te žene mogle prodavati. Kompletan Koreje, u sirotinjskim četvrtima Kejptauna Godine 2017. osvojio je nagradu UNES-
projekt je prošao s oduševljenjem lokalnog u Kairu u Egiptu. CO-a Sharjah za arapsku kulturu. Foreign
Policy ga je 2016. proglasio globalnim mi-
sliocem za svoj projekt “Percepcija”. Me-
eL Seed oslikava grafite posebno uobličenim kaligrafskim đunarodna organizacija TED ga je 2015.
pismom koje je zbog prepoznatljivosti uskoro postalo godine prepoznala kao jednog od godišnjih
TED stipendista, jer se kroz svoj rad zala-
zaštitnim znakom njegove umjetnosti. Na prvi pogled, riječ že za mirno izražavanje i društveni napre-
je o kaligrafskom kovitlacu, veoma zbijenim harfovima koji dak. Također je sarađivao s Louisom Vu-
ittonom na njihovom čuvenom “Foulard
formiraju posebne oblike. d’artistes”.  n

STAV 25/11/2022 87
 KULTURA

Detalji s izložbe Milomira Kovačevića Strašnog “Bruce Dickinson,

Live, BKC Sarajevo, 14. decembar 1994”

NEVJEROVATNO DA JE U
SARAJEVU BILA TAKO ŽIVA
KULTURNA SCENA DOK SE U
GRADU SVE SRAVNJIVALO S TLOM
“Tamo su mi interesantni svjetlost Pariza, tamošnji glamur, ali i pariške kafanice, okupljališta u
kojima sam fotografirao ljude koje znam. Drugačiji je sistem rada u odnosu na Sarajevo. Ondje
radim u laboratoriji danju, a u Sarajevu noću. Tamo noću izlazim, a ovdje sam izlazio danju.
Kada čovjek ode negdje daleko od svoje kuće, mora se prilagoditi. U Francuskoj sam sklopio
nova poznanstva i lijepa prijateljstva, pronašao svoju ekipu i svoja mjesta, tako da sam uspio
napraviti svoje Sarajevo u Parizu. Što se tiče posla, i u Sarajevu i Parizu pravim izložbe, samo
što su ovdje usko vezane za našu priču, kako historijsku, tako i sadašnju. Posebno volim izlagati
fotografije iz tog perioda od 1992. do 1995. godine. Na nekim mojim fotografijama pronađu
se i borci i onda budu pravo sretni, bude im puno srce. Često se osjećaju zapostavljenim, a za
sreću im bude dovoljna samo jedna mala fotografija.”

88 25/11/2022 STAV
Piše: Mirza ABAZ
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ
U
povodu 25. novembra, Dana dr-
žavnosti Bosne i Hercegovine, u
Bosanskom kulturnom centru u
Sarajevu od 21. do 26. novembra
postavljena je izložba fotografija Milomi-
ra Kovačevića Strašnog “Bruce Dickinson,
Live, BKC Sarajevo, 14. decembar 1994”.
Ovaj maestro fotografije, koji već godina-
ma živi i djeluje u Parizu, prvi put javno je
izložio originalne fotografije nastale na kon-
certu, koji je britanska heavy metal zvijezda
Bruce Dickinson održala u opkoljenom Sa-
rajevu sredinom decembra 1994. godine, po
kojem je prije nekoliko godina snimljen i
fenomenalni dokumentarni film Scream for
Me Sarajevo. Strašni, umjetnik s međuna-
rodnom karijerom, bio je jedan od predvod-
nika otpora agresiji na Sarajevo, na Bosnu i
Hercegovinu, kroz kulturu, koja je, prema
njegovim riječima, također bila vrlo bitno
sredstvo komunikacije s vanjskim svijetom
u najtežim vremenima. Kako kaže, Sarajevo
je unikatno mjesto jer je prosto nevjerovatno
da je bila toliko živa kulturna scena ovoga
grada u momentima kada je sve u njemu
bilo sravnjivano, ili barem pokušano biti
sravnjeno, s tlom.
Dugo godina film s nepokretnim slika-
ma iz 14. decembra 1994. godine iz BKC-a,
kada je frontmen Iron Maidena, veliki Bruce
Dickinson, odlučio doći i počastiti svojim
radom Sarajke i Sarajlije, skupljao je praši-
nu u arhivi Milomira Kovačevića Strašnog,
ali je napokon došao trenutak da i te slike
budu razvijene te postavljene na zid neke
od sarajevskih galerija. I uspio je, ni manje
ni više, postaviti ih na zid BKC-a, na zid
istog onog objekta u kojem je prije gotovo
tri decenije nastupio jedan od najvećih he-
avy metal performera ikada.
“Bitno je postavljanje ove izložbe u po-
vodu Dana državnosti BiH iz razloga što se
na ovaj način šalje poruka o tom otporu kroz
kulturu. U prvom redu Sarajevo su branili
momci, pa i djevojke, na linijama, ali bilo je
dosta i nas koji smo radili na polju kulture i
kreacije. Onima izvan naše države, Evropi i
drugim krajevima svijeta, dosta je intrigan-
tniji taj segment odbrane kroz kulturu. Oni
taj vojni segment gledaju kroz statistiku.
Smatraju da je upravo kultura na početku
rata i sve što se oko nje dešavalo doprinijelo
i međunarodnom priznavanju i potom oču-
vanju Bosne i Hercegovine. U ratu sam radio
isto što sam radio i prije rata – fotografirao,
samo su okolnosti bile drugačije. Iste su osta-
le ulice, ali umjesto prodavača novina i dje-
vojaka koje šetaju, imali ste na ulici momke
u maskirnim uniformama i, ko ju je imao,
s puškama u rukama, a taj prizor presijeca-
ju rupe od granata na svim stranama. Kada
sve propadne i potone, kada ostanete sami
u svoja četiri zida, spas pronađete u onome
čime se inače bavite i šta najbolje znate. To
je u mom slučaju bila fotografija. Kada čo-
vjek nema ništa, kultura je ono što ga spa-
šava od stradanja – i mentalnog i fizičkog”,
govori Milomir Kovačević Strašni za Stav
uz napomenu da su to isto nesretnih 1990-
ih, barem u segmentu kulture, radili i pisci,
glumci, muzičari i mnogi drugi umjetnici.
FOTOGRAFIJE NAPRAVIO
FOTOAPARATOM KOJI I DANAS KORISTI
“Ja sam do sada napravio dosta izložbi o
Sarajevu koje obrađuju period od 1992. do
1995. godine, ali ovo nikoga nije puno zani-
malo. Ako se dobro sjećam, postojala je ide-
ja da se u Galeriji ‘Zvono’ napravi koncert,
našao sam jednu mladu heavy metal gru-
pu iz Prve gimnazije koja je svirala obrade
pjesama Brucea Dickinsona i Iron Maidena,
ali nikada nije došlo do njene realizacije. S
druge strane, postavljanje izložbe dosta je
zahtjevan posao i on mnogo košta. Trebalo
je i razviti te filmove, ipak je riječ o 1994.
godini. Filmovi su bili prljavi, trebalo je to
sve pripremiti. Kako je život prolazio, kako
su se slagale neke stvari, došao je red i na
izložbu ‘Bruce Dickinson, Live, BKC Sara-
jevo, 14. decembar 1994’. Kultura u Sarajevu
također živi neku svoju renesansu, obnavlja
se, naprimjer, Collegium Artisticum, Umjet-
nička galerija ima dosta bogat program, tako
da je sada pravi trenutak”, kazao je Strašni.
Napominje da su se i u opkoljenom Sara-
jevu organizirale izložbe, projekcije filmova
u Kinu Apollo i festivali. Kao najilustrativniji
STAV 25/11/2022 89
 KULTURA
primjer navodi, očekivano, Sarajevo Film
Festival, utemeljen 1995. godine, pri samom
koncu opsade Sarajeva, koji svake godine u
augustu postaje centar filmske Evrope. In-
teresantno, fotografije Brucea Dickinsona u
BKC-u 1994. godine, zajedno s članovima
njegovog pratećeg benda, Milomir Kovače-
vić Strašni napravio je istim fotoaparatom
koji i danas koristi.
“I dalje sam na filmu. Na samom po-
četku rata imali smo štekove filmova za
fotoaparate, a kasnije smo se snalazili kako
smo znali i umjeli. Ja sam u svom posjedu
imao dosta fotografija koje sam mijenjao
za filmove, uzeli smo zalihe iz našeg fo-
tografskog kluba CEDUS, na crnom trži-
štu također smo kupovali, a znali smo se
‘grebati’ i od stranih novinara. Uglavnom,
sve je bila improvizacija, puko snalaženje.
I, što je najfascinantnije, nije bilo toliko
problema i kuknjave kao danas. Jedno-
stavno, ako smo imali određeni problem,
imali smo uz sebe porodicu i prijatelje koji
će ti maksimalno pomoći da taj problem
prevladaš. Ja sam u tom periodu organizi-
rao i nekih pet ili šest izložbica. Ponekad
90 25/11/2022 STAV
ne vide se jer je jak kontrast i drugačija je
ekspozicija. Uglavnom sam za potrebe filma
ustupio skenove negativa onih fotografija na-
pravljenih uz blic, dok su ove druge ostale
netaknute. Tek sada, kada smo dogovarali
izložbu, sjeo sam i malo detaljnije pročačkao
materijal. Kako sam se zadubljivao, svaka je
bila bolja od bolje. Ovo je prvi put da biva-
ju izložene fotografije koje sam napravio u
zimu prije 28 godina. Samo sam, ako se ne
varam, dvije ili tri fotografije iz ovog albuma
napravio sam za izložbu u Švicarskoj koja
je u svom tematskom središtu imala roken-
rol u ratu”, pojašnjava Milomir Kovačević.
Strašni govori da se uopće se sjeća kako
je došao do informacije da će Bruce Dickin-
son svirati u Sarajevu. Kroz smijeh govori
da ga je vjerovatno neko samo pokupio s uli-
ce i doveo u salu BKC-a.
“Ja sam tek stigao na nastup Siktera. Me-
pomislim da je čak bilo lakše organizirati
đutim, kada je izašao Bruce Dickinson, na-
izložbu u ratu nego danas jer je sve bilo
stao je opći metež. To se može vidjeti upravo
jednostavnije, ljudi su bili spremniji da
na fotografijama.”
pomognu. Ljudi su također znali cijeni-
Pariz je kolijevka umjetnosti i Milomir
ti sve one koji su imali snage u ratu bilo
Kovačević Strašni ima tu čast da u ovom
šta raditi. Tada organizirati laboratoriju,
gradu provodi najveći dio svoga vremena.
doći do nekog izvora struje, ići svaki dan
Kako nam priča, Sarajevo i grad svjetlosti
na vodu, nije bilo baš jednostavno”, priča
naprosto “nisu ista priča”, tako da je bio
nam Kovačević.
prinuđen neke svoje rutine iz glavnog gra-
da naše države prilagoditi svojoj pariškoj
SARAJEVO I PARIZ NISU ISTA PRIČA
svakodnevicu.
Na samom početku Strašni govori da
“Tamo su mi interesantni svjetlost Pa-
je imao samo kontaktne kopije materijala s
riza, tamošnji glamur, ali i pariške kafanice,
koncerta Brucea Dickinsona, a ne fotografije.
okupljališta u kojima sam fotografirao ljude
Nakon dugo godina prva osoba koja je poka-
koje znam. Drugačiji je sistem rada u odnosu
zala interes za ovom fotografskom građom
na Sarajevo. Ondje radim u laboratoriji da-
Sarajlije s mjestom prebivališta u Parizu bio
nju, a u Sarajevu noću. Tamo noću izlazim,
je Jasenko Pašić, glumac Sarajevskog ratnog
a ovdje sam izlazio danju. Kada čovjek ode
teatra i idejni tvorac dokumentarnog filma
negdje daleko od svoje kuće, mora se prila-
Scream for Me Sarajevo, koji ga je nazvao i
goditi. U Francuskoj sam sklopio nova po-
pitao kako može doći do ovih crno-bijelih
znanstva i lijepa prijateljstva, pronašao svoju
uspomena iz BKC-a.
ekipu i svoja mjesta, tako da sam uspio na-
“Ja sam imao samo kontaktne kopijice
praviti svoje Sarajevo u Parizu. Što se tiče
na jednom listu, uopće nisam imao izrađene
posla, i u Sarajevu i Parizu pravim izložbe,
fotografije. One koje su napravljene uz blic
samo što su ovdje usko vezane za našu pri-
se vide, a one koje su uškljocane bez blica
ču, kako historijsku, tako i sadašnju. Poseb-
no volim izlagati fotografije iz tog perioda
od 1992. do 1995. godine. Na nekim mo-
jim fotografijama pronađu se i borci i onda
budu pravo sretni, bude im puno srce. Če-
sto se osjećaju zapostavljenim, a za sreću im
bude dovoljna samo jedna mala fotografija.
U Parizu, opet, u tim kafanicama su ljudi
s kojima stalno sjedim i, kako rekoh, njih
fotografiram. Onda i njihove portrete znam
izlagati”, objašnjava nam sličnosti i razlike
života u Sarajevu i Parizu.
Milomir Kovačević Strašni na kraju veli
da ima mali milion projekata u planu, ali da
danas svi muku muče s hroničnim manjkom
vremena. Uz to sve, ističe da je u ovom tre-
nutku poskupo baviti se analognom foto-
grafijom. No uspio je pomalo samozatajno
reći da još ima fotografskog materijala iz
rata, koji je, kako kaže, samo načeo. n