VELEUČILIŠTE ''NIKOLA TESLA'' U GOSPIĆU

PROMETNI ODJEL

Stručni studij Cestovnog prometa

Adam Matak

DOHODAK, POTROŠNJA I ŠTEDNJA

Seminarski rad

Gospić, 2018.

VELEUČILIŠTE ''NIKOLA TESLA'' U GOSPIĆU

 PROMETNI ODJEL

Stručni studij Cestovnog prometa

DOHODAK, POTROŠNJA I ŠTEDNJA

Seminarski rad

Kolegij: Osnove ekonomije i menadžmenta

Nositelj kolegija: dr. sc. Mehmed Alijagić, prof. v. šk.

Student: Adam Matak

Matični broj studenta: CP – 590/16

Gospić, travanj 2018.

Sadržaj:

1 UVOD.................................................................................................................................1

2 DOHODAK........................................................................................................................2

2.1 Faktorski dohoci prema osobnim dohocima................................................................3

2.2 Uloga države................................................................................................................4

3 POTROŠNJA I ŠTEDNJA.................................................................................................5

3.1 Modeli proračunskih izdataka......................................................................................6

3.2 Razvoj potrošnje u 20. stoljeću....................................................................................7

4 POTROŠNJA, DOHODAK I ŠTEDNJA...........................................................................8

4.1 Funkcija potrošnje........................................................................................................9

4.1.1 Točka pokrića......................................................................................................10

4.2 Funkcija štednje..........................................................................................................11

4.3 Granična sklonost potrošnji........................................................................................12

4.3.1 Granična sklonost potrošnji kao geometrijski nagib...........................................13

4.4 Granična sklonost štednji...........................................................................................14

5 ZAKLJUČAK...................................................................................................................15

POPIS LITERATURE..............................................................................................................16

POPIS PRILOGA.....................................................................................................................17
1 UVOD

Dohodak, ukupan iznos sredstava, u novčanom i nenovčanom obliku, koji stoji na

raspolaganju nekoj ekonomskoj jedinici za potrošnju i štednju, a proistječe iz ustupanja
proizvodnih čimbenika kojima jedinica raspolaže u procesu proizvodnje ili pak iz transfernih
primanja. Primarni dohodak, dohodak koji ekonomske jedinice primaju na temelju svojega
izravnog sudjelovanja u procesu proizvodnje, te dohodak što ga potražuju vlasnici financijske
ili neproizvedene materijalne imovine za posudbu financijske imovine ili stavljanje
neproizvedene materijalne imovine na raspolaganje drugoj institucionalnoj
jedinici. Sekundarni dohodak,dohodak koji ekonomskoj jedinici ostaje pošto se primarnomu
dohotku dodaju (oduzmu) raznovrsni tekući transferi. Vrijednost sredstava koja ostaje
ekonomskoj jedinici na raspolaganju naziva se i raspoloživi dohodak, a on se može koristiti za
potrošnju ili za štednju. Raspoloživi dohodak najčešće tvori osnovicu za određivanje veličine
porezne obveze.

Potrošnja, u ekonomskoj znanosti je pojam koji označava uporabu prirodnih i

proizvedenih dobara i usluga radi zadovoljavanja osobnih i kolektivnih potreba. Čovjeku je za
život potreban velik broj različitih dobara i usluga; što je stupanj razvoja i civilizacije viši, to
su njihova količina i raznovrsnost veće. Potrošnja je krajnja svrha cjelokupne ekon. aktivnosti
jer i proizvodnja i razmjena dobara izravno ili neizravno služe potrošnji. Ipak, treba
razlikovati neproizvodnu (pravu) od proizvodne potrošnje.

Štednja, suzdržavanje od potrošnje materijalnih dobara ili novca. Provodi se odgađanjem,

odnosno ograničavanjem potrošnje na određeno vrijeme, izbjegavanjem beskorisnog ili
društveno manje korisnoga trošenja u odnosu prema drugim uporabama. Razlikuje se
materijalna i novčana štednja, individualna i kolektivna štednja, dobrovoljna i prisilna štednja.
Postoje posebne privatne i javne ustanove za štednju koje potiču građane da štede i brinu se o
racionalnom korištenju ušteda.

Osobito je raširena novčana štednja, držanjem gotovine ili ulaganjem u štedne ustanove
(banke, štedionice, pošte), koje ulagačima izdaju posebne štedne isprave. Gomilanjem sitnih
štednih uloga stvaraju se velika novčana sredstva koja se mogu rabiti za ostvarivanje krupnih
gospodarskih i drugih društvenih projekata.

1
2 DOHODAK

Dohodak se odnosi na ukupna primanja ili gotovinu koju osoba ili kućanstvo zaradi
tijekom danoga razdoblja (obično godinu dana). Dohodak se sastoji od zarada od rada,
dohotka od imovine i državnih transfernih plaćanja. Dva su mjerila koja se najčešće rabe u
određivanju ekonomskog položaja pojedinca ili države. Dohodak se odnosi na priljev nadnica,
kamatnih prihoda, dividendi i drugih vrijednosti koje pritječu tijekom određenog razdoblja
(obično godine dana). Zbroj je svih dohodaka nacionalni dohodak, dijelovi kojega su
prikazani u tablici 1.

Tabela 1: Raspodjela nacionalnog dohotka, 2002.

Vrsta dohotka Iznos ($, Udio u ukupnom Primjeri

milijarde) dohotku (%)
Dohoci od rada:
Nadnice i plaće 5003,7 59,9 Automehaničari, plaće
Naknade i drugi dohoci od rada 973,7 11,7 Doprinos tvrtke u mirovinski fond

Dohoci od imovine:
Vlasnički dohodak Udio odvjetnika u neto prihodu
756,5 9,1
Dohodak rente partnerstva
142,4 1,7
Korporativna dobit Renta stanodavca
Neto kamate 787,4 9,4 Dobit Microsofta
Kamate plaćene na štedni račun
684,2 8,2

Ukupno 8347,9 100,0

Izvor: Izradio autor prema S. Nordhaus; Ekonomija, Mc Graw Hill, Zagrenačka škola ekonomije i managmenta,
osamnaesto izdanje, 10.04.2018.

Najveći dio nacionalnog dohotka odlazi na rad, u obliku nadnica, plaća ili raznih
naknada. Preostali dio odlazi na različite vrste dohotka od imovine: rente, neto kamate,
korporativnu dobit i vlasnički dohodak. Posljednja kategorija u osnovi uključuje povrate
vlasnicima malih poduzeća. Zarade u tržišnom gospodarstvu raspodijeljene su vlasnicima
proizvodnih faktora gospodarstva u obliku nadnica, dobiti, renta i kamata.

Nacionalni dohodak uključuje sve dohotke plaćene proizvodnim faktorima. Gotovo tri
četvrtine sastoje se od nadnica i drugih oblika naknada za rad dok je ostatak podijeljen između
renta, korporativnih dobiti i dohodaka vlasnika poduzeća.

2
2.1 Faktorski dohoci prema osobnim dohocima

Važno je shvatiti razliku između dohodaka faktora i osobnih dohodaka. Tablica 1

izvještava o raspodjeli faktorskih dohodaka- razlici između dohodaka od rada i od imovine,
ali ista osoba može posjedovati mnogo različitih proizvodnih faktora. Na primjer, netko može
primati nadnicu, zarađivati kamatu na novac na štednom računu, dobivati dividende od
dionica u uzajamnom fondu i ubirati rentu od ulaganja u nekretnine. Ekonomskim jezikom
rečeno, opažamo da je pojedinčev tržišni dohodak jednostavno količina proizvodnih faktora
prodana od strane tog pojedinca i pomnožena nadnicom ili cijenom svakog od faktora.

Gotovo tri četvrtine nacionalnog dohotka otpada na rad dok je ostatak raspodijeljen kao
nekakav oblik povrata na kapital. Posljednja četvrtina stoljeća bila je uznemirujuća. Koji je
bio učinak šokova cijena nafte, računalne revolucije, globalizacije, rezanja troškova
korporacija i drugog ekonomskog buma na udio rada u ukupnom dohodku? Gledajući graf 1
možemo vidjeti da se dio nacionalnog dohotka promijenio vrlo malo od 1970. Ovo je jedna od
začuđujućih osobina raspodjele dohotka u SAD- u.1

Grafikon 1: Udio rada u nacionalnom dohotku

Izvor: U.S. Deparment of Commerce, 11.04.2018.

1
S. Nordhaus; Ekonomija, Mc Graw Hill, Zagrenačka škola ekonomije i managmenta, osamnaesto izdanje, str.
226-227., 10.04.2018.

3
2.2 Uloga države

Kako se država uklapa u grafikon 1? Države na svakoj razini stvaraju najveće izvore
nadnica, renta i kamatnih prihoda. Rezultati kupnji od strane države uključeni su u plaćanja
faktorima proizvodnje prikazanima u tablici 1. Ipak, država ima i izravnu ulogu u dohocima.

Za početak, država prikuplja znatan dio nacionalnog dohotka oporezivanjem i drugim

nametima. 2003. godine oko 30% bruto domaćeg proizvoda bilo je prikupljeno od strane
saveznih, državnih i lokalnih vlasti u osobni dohodak, poreze na dobit pravnih osoba i
doprinose za socijalno osiguranje. No, ono što države prikupe porezima, one također i potroše
ili podijele. Države na svim razinama osiguravaju dohotke u obliku transfernih plaćanja koja
predstavljaju plaćanja država pojedincima koja nisu provedena kao uzvrat za tekuća dobra ili
usluge. Najveća je pojedinačna kategorija transfernih plaćanja socijalno osiguranje za starije
Amerikance, no transferna plaćanja također uključuju i osiguranje i plaćanja za socijalnu skrb.
Do 1929. godine Amerikanci nisu izvlačili od države gotovo ništa od svojih dohodaka, da bi u
2003. punih 13% osobnih dohodaka proizašlo iz državnih transfernih plaćanja.

4
3 POTROŠNJA I ŠTEDNJA

Potrošnja, štednja i ulaganja igraju glavnu ulogu u gospodarskim rezultatima zemlje.

Zemlje koje štede i ulažu veliki dio svog dohotka obično bilježe brzi rast proizvodnje,
dohotka i nadnica; tako je bilo u SAD- u u 19. stoljeću, u Japanu u 20. stoljeću te u
brzorastućim istočnoazijskim ekonomijama u posljednjih trideset godina. Suprotno tome,
zemlje koje potroše većinu svog dohotka, kao što je to slučaj s mnogim siromašnim afričkim i
latinoameričkim zemljama, ne ulažu mnogo u nove tvornice i opremu te bilježe niske stope
rasta proizvodnosti i nadnica; velika štednja dovodi do velikih investicija i brzog rasta.

Suodonos potrošnje i dohotka igra sasvim drugačiju ulogu u razdoblju ekspanzije

poslovnog ciklusa od one koju ima u kontrakciji. Kad ekonomski uvjeti potiču brzi rast
potrošnje i ulaganja, poivećava se i ukupna potrošnja tj. agregatna potražnja što kratkoročno
dovodi do porasta proizvodnje i zaposlenosti. Gospodarski procvat do kojega je u SAD- u
došlo krajem 1990- ih velikim je dijelom pokretao nagli rast potrošnje.

Tabela 2: Glavne sastavnice potrošnje

Kategorija potrošnke Vrijednost kategorije, 2002. Postotak ukupnih izdataka

(milijarde dolara)
Trajne robe: 11,9
Motorna vozila i dijelovi 376,1
Namještaj i kućanski uređaji 318,7
Ostalo 177,1
Netrajne robe: 29,0
Hrana 1.029,4
Odjeća i obuća 324,3
Energenti 175,5
Ostalo 587,8
Usluge: 59,1
Stanovanje 1.071,5
Poslovi u kućanstvu 405,2
Prijevoz 275,8
Zdravstvena njega 1.148,5
Rekreacija 285,1
Ostalo 1.130,7
Ukupno: 7.304 100

5
 Izvor: U.S. Deparment of Commerce, dostupno na http://www.bea.gov, 11.04.2018.

3.1 Modeli proračunskih izdataka

Kako se razlikuju modeli izdataka od kućanstva do kućanstva u Sad-u? Ne postoje dvije

obitelji koje svoje raspoložive dohotke troše jednako. Usprkos tome, statistike pokazuju da
ljudi raspodjeljuju izdatke za hranu, odjeću i ostale glavne stavke na predvidljivo pravilan
način. Na tisuće proračunskih analiza modela potrošnje kućanstva pokazuju nevjerojatna
slaganja u općim, kvalitativnim modelima ponašanja. Slika 1 pokazuje koje su glavne sile
koje utječu na potrošnju i ulaganja. Siromašne obitelji moraju svoj dohodak velikim dijelom
potrošiti na osnovna sredstva za život: stan i hranu. S povećanjem dohotka, izdaci za mnoge
prehrambene artikle rastu. Ljudi jedu više i bolje. Dodatni izdaci za hranu do kojih dolazi s
povećanjem dohotka rast će, međutim, do neke granice stoga udio ukupnih izdataka za hranu
pada s porastom dohotka.

Izdaci za odjeću, relreaciju i automobile rastu i više no razmjerno dohotku koji ostaje
nakon oporezivanja, sve dok se ne dostignu visoki dohoci. Izdaci za luksuzne artikle rastu
brže od dohotka. Konačno, pogledamo li razne obitelji, primjećujemo da s povećanjem
dohotka štednja ubrzano raste. Štednja je najveći luksuz.

Slika 1: Glavne sile koje utječu na potrošnju i ulaganje

6
Izvor: S. Nordhaus; Ekonomija, Mc Graw Hill, Zagrenačka škola ekonomije i managmenta, osamnaesto izdanje,
str. 446., 10.04.2018.

3.2 Razvoj potrošnje u 20. stoljeću

Stalne promjene u tehnologijama, dohocima i socijalnim snagama s vremenom su

dovele do dramatičnih promjena u modelima potrošnje u SAD- u. 1918. godine američka
kućanstva su prosječno trošila 41% svojih dohodaka na hranu i piće. Usporedimo li to a
potrošnjom danas, vidjet ćemo da danas kućanstva na hranu i piće troše samo oko 19%
dohotka. Što je uzrok ovoj zapanjujućoj promjeni? Prije svega, izdaci za hranu obično rastu
sporije od dohotka. Isto tako, izdaci za odjeću pali su s 18% dohotka kućanstva na početku 20.
stoljeća na samo 6% danas.

Koja su to ''luksuzna dobra'' na koje Amerikanci troše više? Jedna od velikih stavki je
prijevoz. 1918. godine Amerikanci su trošili samo 1% dohotka na vozila, ne Henry Ford je
svoj prvi Model T prodao tek 1908. godine. Danas imamo 1,3 automobila po kućanstvu pa ne
čudi što 23% dohotka odlazi na troškove prijevoza automobilima.

Što je s rekreacijom i zabavom? Kućanstva danas izdvajaju velike svote na televizore,

mobilne telefone i videorekordere- artikle koji prije 75 godina nisu postojali. Ti novi izumi
podigli su izdatke za zabavu s 3% na 6% proračuna kućanstva. Na usluge stanovanja također
otpada veći dio dohotka i to 20%, a ne 14% kao prije. U tome se djelomično održava uspjeh
7
američkog sna: ''Posjedovanje velike kuće u predgrađu skuplje je od najma malog stana u
centru grada.''

Slika 2: Izdaci iz proračuna obitelji imaju pravilne obrasce

4 POTROŠNJA, DOHODAK I ŠTEDNJA

Potrošnja, dohodak i štednja usko su povezani. Preciznije rečeno, osobna štednja dio je
raspoloživog dohotka koji nije potrošen, ona je jednaka dohotku umanjenom za potrošnju. Taj
je odnos između dohotka, potrošnje i štednje u SAD- u 2002. godine prikazan u tablici 3.

Tabela 3: Štednja je jednaka raspoloživom dohotku umanjenom za potrošnju

Stavka Iznos, 2002. (USD, milijarde)

Osobni dohodak: 8.929
Manje: Osobni porezi 1.114
Jednako raspoloživi osobni dohodak 7.816
Manje: Osobni izdaci (potrošnja i kamata) 7.525
Jednako osobna štednja 291
Podsjetnik: Osobna štednja kao postotak 3,7
raspoloživog osobnog dohotka

8
 Izvor: U.S. Deparment of Commerce, dostupno na http://www.bea.gov, 11.04.2018.

Počnimo s osobnim dohotkom koji se sastoji od nadnica, kamata, najamnina, dividendi,

transfera itd., 2002. godine oko 1 114 milijardi dolara, ili 12,5% osobnog dohotka, otišlo je na
osobne poreze. Nakon oporezivanja ostalo je 7 186 milijardi dolara raspoloživog dohotka.
Izdaci kućanstva za potrošnju (uključujući i kamate) dostigli su 7 525 milijardi dolara ili
96,3% raspoloživog dohotka te je preostalo 291 milijarda dolara za osobnu štednju. Posljednja
stavka u tablici pokazuje važnu stopu osobne štednje koja je jednaka osobnoj štednji kao
postotku raspoloživog dohotka (3,7%, 2002. godine).

Ekonomske su studije pokazale da je dohodak glavna odrednica potrošnje i štednje.

Bogati štede više od siromašnih i apsolutno i u postotku dohotka. Najsiromašniji uopće ne
mogu štedjeti, već, dok mogu pozajmljivati i umanjivati svoj imetak, uglavnom čine suprotno.
To znači da obično troše više no što zarađuju, smanjujući već ušteđeno ili ulazeći u veći dug.

Tablica 4 prikazuje podatke o dohotku, štednji i potrošnji dobivene iz istraživanja

provedenih na američkim kućanstvima. Prvi stupac prikazuje sedam različitih razina
raspoloživog dohotka. Drugi stupac daje štednju pri svakoj razini dohotka, a treći stupac
pokazuje izdatke za potoršnju za svaku razinu dohotka.

Tabela 4: Potrošnju i štednju ponajprije određuje dohodak

Razine raspoloživog Raspoloživi dohodak Neto štednja (+) Potrošnja

dohotka (USD) ili smanjenje štednje (-) (USD)
A 24. 000 2200 24.200
B 25.000 0 25.000
C 26.000 200 25.800
D 27.000 400 26.600
E 28.000 600 27.400
F 29.000 800 28.200
G 30.000 1.000 29.000

9
 Izvor: Izvor: U.S. Deparment of Commerce, dostupno na http://www.bea.gov, 09.04.2018.

Točka je pokrića u kojoj tipično kućanstvo niti štedi niti se zadužuje, nego troši sva svoj
dohodak (na razini 25.000 dolara). Ispod točke pokrića, recimo pri 24.000 dolara, kućanstvo
zapravo troši iznad svog dohotka, što znači da ima negativnu štednju. Iznad razine od 25.000
dolara počinje s pozitivnom štednjom. Treći stupac prikazuje izdatke za potrošnju za svaku
razinu dohotka. Kako se svaki dolar dohotka dijeli na potrošeni dio i na ostatak koji se štedi,
drugi i treći stupac ne mogu se promatrati neovisno i njihov zbroj uvijek mora biti jednak
iznosu u prvome stupcu.
Za razumijevanje načina na koji potrošnja utječe na nacionalnu proizvodnju moramo
uvesti neke nove alate. Trebamo razumjeti koliko dodatnih dolara potrošnje i štednje potiče
svaki dodatni dolar dohotka.
Ovaj je odnos prikazan:
 Funkcijom potrošnje koja povezuje potrošnju s dohotkom,
 Njezinom ''blizankom'', funkcijom štednje, koja povezuje štednju s dohotkom.2

4.1 Funkcija potrošnje

Funkcija potrošnje jedna je od najvažnijih veza u cijeloj makroekonomiji. Ona prikazuje

odnos između razine izdataka za potrošnju i razine raspoloživog osobnog dohotka. Ovaj se
pojam, koji je uveo Keynes, temelji na pretpostavci da između potrošnje i dohotka postoji
stabilna empirijska veza.

Funkciju potrošnje najjasnije možemo vidjeti u obliku dijagrama. Slika 3 prikazuje

sedam razina dohotka navedenih u tablici 4. Na vodoravnoj je osi raspoloživi dohodak (prvi
stupac tablice 4), a na okomitoj potrošnja (treći stupac tablice 4).

Svaka od kombinacija potrošnje i dohotka prikazana je točkom, a sve su točke spojene

linearnom krivuljom. Veza između potrošnje i dohotka prikazana na slici 3 naziva se
funkcijom potrošnje.

Slika 3: Prikaz funkcije potrošnje

2
S. Nordhaus; Ekonomija, Mc Graw Hill, Zagrenačka škola ekonomije i managmenta, osamnaesto izdanje, str.
450., 10.04.2018.

10
 Izvor: Tablica 4, 10.04.2018.
Krivulja koja prolazi točkama A, B, C, ..., G je funkcija potrošnje. Vodoravna os
prikazuje razinu raspoloživog dohotka (DI). Funkcija potrošnje se prikazuje za svaku razinu
raspoloživog dohotka razinu potrošnje (C) u dolarima po kućanstvu. Primjetit ćete da
potrošnja raste s porastom DI. Linija s nagibom od 45° pomaže nam odrediti točku pokrića i
izmjeriti neto štednju.

4.1.1 Točka pokrića

Za razumijevanje slike 3 korisno je pogledati liniju koja ima nagib od 45°, a povučena
je sjeveroistočno od ishodišta. Vodoravna i okomita os u potpunosti su u istom mjerilu pa
linija pod nagibom od 45° ima posebno svojstvo. Udaljenost bilo koje točke na toj liniji od
vodoravne osi (potrošnja) identična je udaljenosti te točke od okomite osi (raspoloživi
dohodak). Ovu tvrdnju možete provjeriti prstom ili ravnalom.3

Linija s nagibom od 45° odmah nam ukazuje jesu li izdaci za potrošnju jednaki, veći
ili manji od razine raspoloživog dohotka. Točka pokrića na dijagramu potrošnje, sjecište s
linijom pod nagibom od 45° jest točka u kojoj kućanstva raspoloživim dohotkom samo
pokrivaju potrošnju. Na slici 3 točka pokrića je točka B. U njoj su izdaci za potrošnju jednaki
raspoloživom dohotku: kućanstvo nije ni štediša ni zajmoprimac. Desno od točke B funkcija

3
S. Nordhaus; Ekonomija, Mc Graw Hill, Zagrenačka škola ekonomije i managmenta, osamnaesto izdanje, str.
450., 11.04.2018.

11
potoršnje je ispod linije s nagibom od 45°. Odnos dohotka i potrošnje na slici 3 možemo
utvrditi analizom tanke crne dužine omeđene točkama E' i E. Pri dohotku od 28.000 dolara
razina potrošnje je 27.400 dolara. Da je potrošnja manja od dohotka možemo vidjeti zato što
je funkcija potrošnje u točci E, ispod linije s nagibom od 45°.

Ono što ne troši, kućanstvo sigurno štedi. Linija s nagibom od 45° omogućuje nam da
utvrdimo koliko kućanstvo štedi. Neto štednja mjeri se okomitom udaljenošću između
funkcije potrošnje i linije s nagibom od 45° kao što je prikazano smeđom strelicom štednje
EE''. Linija s nagibom od 45° kazuje nam da lijevo od točke B kućanstvo troši više od
dohotka. Potrošnja koja nadmašuje dohodak smatra se žneštednjom' i mjeri se okomitom
udaljenošću između funkcije potoršnje i linije s nagibom od 45°.

4.2 Funkcija štednje

Funkcija štednje prikazuje odnos razine štednje i dohotka. Taj se odnos može vidjeti na
Slici 4. Raspoloživi dohodak ponovno prikazujemo na apscisi, ali štednja, pozitivna ili
negativna, prikazana je sad na ordinati. Ova funkcija štednje proizlazi izravno iz slike 3.4

Slika 4: Funkcija štednje zrcalni je odraz funkcije potoršnje

4
S. Nordhaus; Ekonomija, Mc Graw Hill, Zagrenačka škola ekonomije i managmenta, osamnaesto izdanje, str.
450., 10.04.2018.

12
 Radi se o okomitoj udaljenosti između linije s nagibom od 45° i funkcije potrošnje. Na
primjer, u točci A na slici 3 vidimo da je štednja kućanstva negativna jer je funkcija potrošnje
ispod linije s nagibom od 45°. Slika 4 izravno prikazuje negativnu štednju- funkcija štednje je
u točci A, ispod nultog pravca štednje. Isto tako, do pozitivne štednje desno od točke B jer je
tada funkcija štednje iznad nultog pravca štednje.

4.3 Granična sklonost potrošnji

Moderna makroekonomija veliku važnost pridodaje reakciji potrošnje na promjene

dohotka. Taj se pojam naziva graničnom sklonošću potrošnji ili GSP. Granična sklonost
potrošnji je dodatni iznos koji ljudi potroše kad dobiju dodatni dolar raspoloživog dohotka.

Riječ »granični« koristi se u cjelokupnoj ekonomiji u značenju izvanredni (engl. extra)

ili dodatni. Na primjer, »granični trošak« je dodatni trošak proizvodnje dodatne jednice
proizvodnje. »Sklonost potoršnji« označava željenu razinu potrošnje. GSP je stoga dodatna ili
izvanredna potrošnja do koje je došlo zahvaljujući dodatnom dolaru raspoloživog tohotka.

Tablica 5 prikazuje podatke iz tablice 4 u prikladnijem obliku. U prvom i drugom

stupcu vidi se kako izdaci za potrošnju rastu s višim razinama dohotka. Treći stupac prikazuje
kako izračunati graničnu sklonost potrošnji. Od B do C dohodak raste za 1 000 dolara, s
25.000 na 26.000 dolara.

Tabela 5: Granična sklonost potrošnji i štednji

Za koliko raste potrošnja? Potrošnja se povećava s 25.000 dolara ba 25.800 dolara, što
je porast od 800 dolara. Dodatna potrošnja, dakle iznosi 0,80 dodatnog dohotka. Od svakog
dodatnog dolara dohotka 80 centi odlazi na potrošnju, a 20 centi na štednju.

13
 Ovdje prikazan primjer je linearna funkcija potrošnje u kojoj se granična sklonost
potrošnji i granična sklonost štednji (GSŠ) nepromjenjive. Možete provjeriti da je GSP
posvuda 0,80, a GSŠ 0,20. U stvarnosti nije baš vjerojatno da će funkcija potražnje biti posve
linearna, no ovo je sasvim razumna aproksimacija za naše potrebe.

4.3.1 Granična sklonost potrošnji kao geometrijski nagib

Sad znamo kako izračunati graničnu sklonost potrošnji iz podataka o dohotku i

potrošnji. Slika 5 prikazuje kako graničnu sklonost potrošnji izračunati grafički. U blizini
točaka B i C nacrtan je mali trokut. Dohodak se od točke B do točke C povećava za 1.000
dolara, a potrošnja za 800 dolara. Granična sklonost potrošnji je u tom rasponu, dakle 800
dolara/ 1.000 dolara = 0,80. No, kao što smo vidjeli u dohotku, brojčani nagib pravca je
''prirast puta''5. Možemo, dakle, vidjeti da je nagib funkcije potrošnje jednak graničnoj
sklonosti potrošnji.

Slika 5: Nagib funkcije potrošnje njezina je GSP

Za izračunavanje granične sklonosti potrošnji (GSP) mjerimo nagib funkcije potrošnje

konstruiranjem pravokutnog trokuta kojim povezujemo visinu s baznom trokuta. Od točke B
do točke C povećanje potrošnje iznosi 800 USD, a promjena raspoloživog dohotka 1.000
USD. Nagib jednak promjeni C podijeljen s promjenom DI daje GSP. Granična sklonost
potrošnji je nagib koji mjeri promjenu potrošnje po dolaru promjene u raspoloživom dohotku.

5
Za zakrivljene linije nagib računamo kao nagib tangente u točki.

14
4.4 Granična sklonost štednji

Graničnu sklonost potrošnji prati njezin odraz u zrcalu – granična sklonost štednji ili
GSŠ. Graničnu sklonost štednji definiramo kao dio dodatnog dolara raspoloživog dohotka
koji odlazi na dodatnu štednju.

Zašto su GSP i GSŠ povezane kao slika i njezin odraz u zrcalu? Prisjetimo se da je
raspoloživi dohodak jednak zbroju potrošnje i štednje. To podrazumijeva da se svaki dodatni
dolar raspoloživog dohotka mora podijeliti između dodatne potrošnje i dodatne štednje. Ako
je, dakle, GSP 0,80, GSŠ mora biti 0,20. Usporedba trećeg i petog stupca tablice 5 potvrđuje
da zbroj GSP i GSŠ mora pri svim razinama dohotka iznositi točno 1, ni više, ni manje.
Uvijek i svuda GSP + GSŠ = 1.6

6
S. Nordhaus; Ekonomija, Mc Graw Hill, Zagrenačka škola ekonomije i managmenta, osamnaesto izdanje, str.
453., 12.04.2018.

15
5 ZAKLJUČAK

Potrošnja, dohodak i štednja usko su povezani. Preciznije rečeno, osobna štednja dio je
raspoloživog dohotka koji nije potrošen, ona je jednaka dohotku umanjenom za potrošnju.

Dohodak se odnosi na ukupna primanja ili gotovinu koju osoba ili kućanstvo zaradi
tijekom danoga razdoblja (obično godinu dana). Dohodak se sastoji od zarada od rada,
dohotka od imovine i državnih transfernih plaćanja. Dva su mjerila koja se najčešće rabe u
određivanju ekonomskog položaja pojedinca ili države. Dohodak se odnosi na priljev nadnica,
kamatnih prihoda, dividendi i drugih vrijednosti koje pritječu tijekom određenog razdoblja
(obično godine dana).

Potrošnja, u ekonomskoj znanosti je pojam koji označava uporabu prirodnih i

proizvedenih dobara i usluga radi zadovoljavanja osobnih i kolektivnih potreba. Čovjeku je za
život potreban velik broj različitih dobara i usluga; što je stupanj razvoja i civilizacije viši, to
su njihova količina i raznovrsnost veće. Potrošnja je krajnja svrha cjelokupne ekon. aktivnosti
jer i proizvodnja i razmjena dobara izravno ili neizravno služe potrošnji.

Štednja, suzdržavanje od potrošnje materijalnih dobara ili novca. Provodi se odgađanjem,

odnosno ograničavanjem potrošnje na određeno vrijeme, izbjegavanjem beskorisnog ili
društveno manje korisnoga trošenja u odnosu prema drugim uporabama. Razlikuje se
materijalna i novčana štednja, individualna i kolektivna štednja, dobrovoljna i prisilna štednja.
Postoje posebne privatne i javne ustanove za štednju koje potiču građane da štede i brinu se o
racionalnom korištenju ušteda.

Funkcija potrošnje povezuje razinu potrošnje s razinom raspoloživog dohotka. Funkcija

štednje povezuje štednju s raspoloživim dohotkom. Ušteđeno je jednako nepotrošenom pa su
funkcije štednje i potrošnje poput slike i njezina odraza u ogledalu. Granična sklonost
potrošnji (GSP) je iznos dodatne potrošnje koju proizvodi dodatni dolar raspoloživog
dohotka. Grafički prikazano, to je nagib funkcije potrošnje. Granična sklonost štednji (GSŠ)
je dodatna vrijednost koju proizvodi dodatni dolar raspoloživog dohotka. Grafički prikazano,
to je nagib funkcije štednje. Dio svakog dodatnog dolara raspoloživog dohotka koji nije
potrošen ide u štednju pa je GSŠ = 1 – GSP.

16
POPIS LITERATURE

Knjige:

1. S. Nordhaus; Ekonomija, Mc Graw Hill, Zagrenačka škola ekonomije i managmenta,

osamnaesto izdanje.
2. G. Štefančić; Tehnologija gradskog prometa I, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 2008.
3. D. Pupavac; Načela ekonomike prometa, Veleučilište u Rijeci, Rijeka, 2009.
4. F. S. Mishkin, S. G. Eakins; Financijska tržišta + institucije, četvrto izdanje, Addison
Wesley, Zagrebačka škola ekonomije i managmenta.

Internet:

1. http://www.bea.gov

17
POPIS PRILOGA

Popis slika:

Slika 1: Glavne sile koje utječu na potrošnju i ulaganje.............................................................6

Slika 2: Izdaci iz proračuna obitelji imaju pravilne obrasce.......................................................7
Slika 3: Prikaz funkcije potrošnje.............................................................................................10
Slika 4: Funkcija štednje zrcalni je odraz funkcije potoršnje...................................................11
Slika 5: Nagib funkcije potrošnje njezina je GSP.....................................................................13

Popis tablica:

Tabela 1: Raspodjela nacionalnog dohotka, 2002......................................................................2

Tabela 2: Glavne sastavnice potrošnje........................................................................................5
Tabela 3: Štednja je jednaka raspoloživom dohotku umanjenom za potrošnju..........................8
Tabela 4: Potrošnju i štednju ponajprije određuje dohodak........................................................9
Tabela 5: Granična sklonost potrošnji i štednji.........................................................................12

Popis grafikona:

Grafikon 1: Udio rada u nacionalnom dohotku..........................................................................3

18