SRETNO, ADISA, POSELAMI NAM LAJPCIG !

Ovih se dana među sarajevskim likovnim umjetnicima dogodila prava

pobuna: dodijalo im, neće više da trpe što ih niko ništa ne pita nego 'neko drugi'
umjesto njih određuje koji će autori i koja djela predstavljati našu likovnu
umjetnost na važnim smotrama i izložbama u inozemstvu. Neposredni povod
bilo je Venecijansko bijenale i likovnjaci, okupljeni u svome Kolegijumu
artistikumu, puni ogorčenja, nisu birali riječi i nisu poštedjeli baš nikog. Od
političkih stranaka, lidera, aktuelnih i novih ministara, do kolega iz drugih branši
– onih koji su se izvježbali da love u mutnim vodama međunarodnih fondova -
svemu su hebali sve po spisku ! Svaka im čast.
Neka slična pobuna i javna demonstracija nezadovoljstva u književničkoj
branši, među piscima i piskinjama, nikako se ne može dogoditi. Oni su na
vrijeme stigli urediti svoje poslovanje i slične se stvari rješavaju beskonfliktno, u
Književnom Ministarstvu Vanjskih Poslova BiH, poznatom pod imenom PEN
Centar BiH. Na ovogodišnji sajam knjiga u Lajpzigu odlučili su da ponovno
pošalju najbolju živu bosanskohercegovačku pjesnikinju (nesumnjivo najbolju, i
u muškoj i u ženskoj konkurenciji !) koja je odluka u članstvu PEN Centra
primljena aklamativno: zašto bismo, pobogu, mijenjali tim koji pobjeđuje !?
Profesorici kreativnog pisanja na sarajevskom Filozofskom fakultetu i
pjesnikinji Adisi Bašić želimo sretan put u Lajpcig, a za naše čitaoce donosimo
jednu od antologijskih pjesma iz njene višestruko nagrađivane pjesničke zbirke
'Trauma market' (Omnibus, Sarajevo, 2004).

Pohvala komšijine ludosti

Jutros pred liftom

srete me komšija Bajrić:
ushićen priča kako sam ja
zlatno dijete –
baš skoro on viče meni 
malo je takvih !
šta li bi,
sirot, vikao
da zna
čime sam sinoć
(ovakva zlatna)
punila svoja
bezgrešna usta.
Poselami nam Lajpcig, draga Adisa ! 

(Početak teksta'sudski atenttat...')

O tome da je pojedinac tragično nemoćan u borbi protiv državne administracije i

njenih međusobno umreženih i interesno povezanih upravljačkih elita ne
cvrkuću više samo vrapci na granama nego i kokodaču kokoši po kokošinjcima
u oba bh entiteta, distriktu Brčko i voajerskoj Kancelariji g. Valentina Inska, tzv.
Visokog Predstavnika tzv. Međunarodne zajednice. Čak i kad je očigledna i
dokazana njihova kriminalna djelatnost - koju, za javnu upotrebu, pakujemo u
nježniju formulaciju o 'nenamjenskom trošenju sredstava' – akteri protuzakonitih
radnji su nedodirljivi, a onaj koji ih je prokazao završava u zatvoru, bolnici,
sudnici, ludnici, ili u grobu !

VESELJE I BRUKA IZ PENOVOG BUNKERA

 Počeli su napokon stizati plodovi dvadeset i tri godine dugog marljivog rada
poetese Feride Duraković na mjestu sekretarice, izvršne direktorice i generalne
tajnice PEN Centra BiH ! U prijateljskim krugovima poznata kao skromna i
samozatajna osoba, pjesnikinja je nakon dugog suzdržavanja ovih dana ipak
odlučila da kulturnu javnost upozna sa svojim spektakularnim a nedovoljno
zapaženim uspjesima na internacionalnoj književnoj sceni. U jednoj ovdašnjoj
ozbiljnoj reviji objavljena je informacija o prevodima njenih pjesničkih knjiga i
njene poezije na mnoštvo stranih jezika. Osim engleskog, italijanskog i
bugarskog - uz važno kolegijalno priznanje koje je dobila od PEN Centra Nove
Engleske - u informaciji se navode i mnogi drugi jezici: poljski, danski, finski,
slovenski, turski, makedonski, rumunski, njemački, francuski. Time je na rang-
listi najznačajnijih i najprevođenijih suvremenih bosanskih pisaca i pisaca
bosanskog porijekla naša poetesa stala uz bok veličinama poput Miljenka
Jergovića, Dževada Karahasana i Aleksandra Hemona, a za sto kopalja prešišala
književnu buraniju poput nekih ovdašnjih razvikanih i napuhanih imena sa
književne estrade (A.Sidran, N.B.Hubijar i sl.). Mašala !
Ne želeći joj kvariti veselje, ipak moramo primijetiti kako je navedena
aktivnost na internacionalnom planu spriječila našu slavljenicu da valjano
obavlja svoje svakodnevne poslove i izvršava svoje radne zadatke. Uobičajilo se
i postalo normalno da dugovjeka tajnica i ostali dioničari PEN Centra, djelujući
daleko od očiju javnosti, nikome ne podastiru ni najvažnije činjenice o svome
radu. Trebalo je da prođe više od pola godine da bi u javnost, ovih dana,
usmenim kanalima, procurio spisak primljenih i odbijenih kandidata na
Skupštini održanoj septembra 2014. Taj spisak jasno potvrđuje da je PEN Centar
BiH postao privatna prćija jednog konspirativnog književničkog klana i da ga je
taj klan pretvorio u bunker svoje sektaške poluilegalne organizacije. Koja bruka
i koja sramota ! Pogledajmo taj nevjerovatni spisak !
PRIMLJENI: Sanja Šoštarić, Zlatko Dizdarević, Omer Hadžiselimović, Mile
Babić, Damir Arsenijević, Tarik Haverić, Jasmin Imamović, Hilmo Neimarlija,
Andrea Lešić, Amira Sadiković, Edin Pobrić, Šejla Šehabović. 
ODBIJENI: Abdulah Sidran, Džemaludin Latić, Amir Brka, Srebren
Dizdar...
Mučnina, mučnina, mučnina, i ništa drugo osim mučnine. 
VELIKO SLAVLJE U TUZLI:
ODLAZI NAČELNIK JASMIN IMAMOVIĆ !

Ne trčite pred rudu, drugovi Tuzlaci !

Naša su se leđa nanosala svakojakih diktatora i nama je u Sarajevu vaša radost
stoposto razumljiva. Veoma dobro čujemo šta kaže tuzlanski vox populi:
'Velika većina Tuzlaka bila bi presretna da on bude predsjednik SDP- i ode u
Sarajevo !'
Čitali smo svojim očima, baš tako na društvenoj mreži, kao glas naroda, kaže
Tuzlak Damir Sirćo. To je, recimo, okej, ali nam se nikako ne sviđa što nama u
Sarajevo šaljete čovjeka o kome pišete da je 'šef kriminalnog holdinga u
tuzlanskoj gradskoj upravi'. Pa što će nam taj i takav ? Šta ćemo sutra, ako ga
uhapse ? Na sva zvona udarate priču o sedam krivičnih prijava protiv njega što
čame u ladicama Tužilaštva BiH, zbog tog ste mu i nadimak 'Merkator'
prišarafili na čelo – a sad se sjetili da ga pošaljete nama, u Sarajevo !? Jebitito.
Što posao s njime niste sami završili ? Kad vas na izborima povalja ko piliće –
udarite u kuknjavu: ne možemo ga pobijediti jer je u Općinskoj administraciji i
po gradskim javnim preduzećima on lično pozapošljavo toliko ljudi – da je to
glasačka mašina protiv koje se ne može. Njegovi ljudi - njegovi glasovi. Poso
gotov prije nego je i započeo.
E pa u Sarajevu na tu kartu ne može igrati ! Zauzeto ! Poklopio Zlaja. Zauzeto !
Poklopio Nermin. Hvala lijepa. Neka ne dolazi. Ne treba nam. Ne treba nam ni
na vlasti ni u opoziciji – niđe nam ne treba. Imamo takvih, za izvoza !
Doduše, možda su stvari zamršenije nego što se to isprve vidi. Možda se u sve to
upetljala neka krupnija pamet !? Možda je u taj kandidacijski poduhvat neko
ugradio podlu zamisao da dokrajči i sa političke scene zauvijek smakne ostatke
negdašnjeg Saveza komunista !? Ništa nije nemoguće.
Ali - šta je da je – nemojte, dragi Tuzlaci, trčati pred rudu ! Kandidatura vašeg
gradonačelnika za funkciju predsjednika SDP-a BiH jeste gotova stvar, ali –
štono Rusi kažu: pilići se broje ujesen !
Prvo i prvo, tom kandidaturom, ako ćemo pravo, nije ni frtalj posla završeno.
Drugo i drugo, naučili smo pravilo: Ko u Bosni ima vlast, ima i način da je
zadrži ! Ne mislite valjda da će Nermin Nikšić sjediti skrštenih ruku ? Treće i
treće: tog vašeg Jasmina niko u Sarajevu neće !
Eto vam ga tamo, kako ste s njime deverali do sad, deverajte i od sad !
U TUZLI NEMA NEIZVJESNOSTI ! 
NAGRADU 'MEŠA SELIMOVIĆ' DOBIVA
BEOGRADSKI PISAC FILIP DAVID !
ČESTITAMO !

Ovogodišnju nagradu 'Meša Selimović' koju je stvorio, kojom upravlja i koju po

svojoj volji i u skladu sa svojim privatnim karijernim kalkulacijama dodjeljuje
tuzlanski gradonačelnik Jasmin Imamović – dobiće pisac iz Beograda Filip
David. Čestitamo ! Filip David i kao pisac i kao javni djelatnik svaku domaću
književnu nagradu zaslužuje. Ali da o ovoj nagradi i prljavim poslovima njenog
utemeljitelja, vlasnika i davaoca, zna i deseti dio onog što mi znamo - Filip
David bi svoj moralni autoritet sklonio od manipulacija i - odbio da je primi !
Kako i otkuda ovaj hroničar zna da će ovogodišnju nagradu 'Meša Selimović'
dobiti beogradski pisac Filip David – kad se privatni žiri Jasmina Imamovića još
ni jedamput nije sastao, a sasvim je izvjesno da se u svom punom sastavu nikada
neće ni sastati ? Odluke o dobitniku donose se ranije, na drugome mjestu, i taj je
posao već završen. Zvanični, nominalni žiriji te književne nagrade uopće se ne
moraju ni viđati ni sastajati. Ne postoji nikakav pravilnik ni o čemu, pa ni o
tome ! A morali bi postojati, u Parlamentu grada Tuzle verificirani dokumenti o
načinu konstitucije žirija, poslovnik o njegovome radu, načinu odlučivanja,
vođenju zapisnika, itd. Ne postoji baš ništa što bi poslovima oko dodjeljivanja
jedne takve ('jugoslavenske' !) nagrade za književnost osiguravalo
vjerodostojnost i dignitet. Sve 'odluke' žirija mogu se donositi 'telefonskim
putem', a da njegovi članovi o kandidiranim knjigama ni jednu živu riječ
međusobno ne progovore, niti da o tome ostane ikakvo svjedočanstvo. Ni pisano
ni usmeno, ni audio ili video snimak ! Nego – duplo golo ! Šaputanje na jastuku.
I to se tako događa svih petnaest godina, koliko Nagrada postoji. Vijuge u
mozgu gradonačelnika i književnog amatera Imamovića umiju funkcionirati
samo tako i nikako drukčije ! Iz njih je ludilo vlasti odavno posrkalo i posljednju
kap pameti !
Zato je veoma dobra njegova odluka da se kandidira za predsjednika
odumirućeg SDP-a BiH. Pravi potez u pravo vrijeme na pravom mjestu !
Partijski glasači znaju da je Imamović po obrazovanju pravnik, ali im nije
dovoljno poznata činjenica da je specijalizirao oblast koja se zove:
VLASNIŠTVO NAD GROBLJANSKIM NEKRETNINAMA.
Nakon nekažnjenog povlačenja partijskog likvidatora Z. Lagumdžije, onoga koji
je zadao smrtonosni udarac ideji socijaldemokratije u BiH – možda je ekspert za
grobljanske nekretnine uistinu pravo rješenje !?
ČOVJEK SAZDAN OD PREVARE I LAŽI

Kad sam nedavno na ovome mjestu govorio o 'etičkim problemima polemičkog

narativa mnogi od mojih čitalaca shvatili su da u pozadini, u neizrečenome, kao
prototipi za odabranu temu, stoje sasvim konkretni javni djelatnici sa kojima
sam drugovao u određenim fazama svoga prilično dugoga života.
Među prešućenim imenima bilo je i ime gradonačelnika Tuzle Jasmina
Imamovića, diplomiranog pravnika s književnim ambicijama i pretendenta na
upražnjeno mjesto predsjednika devastiranog SDP-a BiH. S njime sam
'prijateljevao' i povremeno se družio desetak godina i to je druženje znalo bivati
tako prisno da sam - katkad i ne htijući, i protivno vlastitoj volji – saznavao ili
svjedočio pojedinim događajima i ponašanjima koja ga diskredituju temeljito i u
svakom pogledu, i kao privatnu osobu i kao javnog djelatnika. Sa takvim
saznanjima normalan čovjek i pisac nema šta činiti nego ih šutnuti u kontejner
ružnih uspomena. Fuj ! Fuj ! Fuj !
Ali kad se tome 'normalnom čovjeku i piscu' nakon izvjesnog vremena sticajem
okolnosti dogodi ono što se dogodilo meni - da postanem žrtva zločestih
mahinacija i objeda od strane toga svoga bivšeg prijatelja, kad isti taj 'prijatelj'
unajmi i na mene napujda desetinu novinarskih plaćenika da godinama
ponavljaju laži koje će braniti njegovu problematičnu i hohštaplersku poziciju –
šta činiti ? Iz smetljarnika ružnih uspomena i saznanja početi vaditi i pred
javnost iznositi njegov odvratni sadržaj ?
Građanima Tuzle je poznata činjenica da je njihov prijeratni, ratni i poratni
općinski sekretar a današnji gradonačelnik Jasmin Imamović jedan od prvih
Tuzlaka koji je, takoreći odmah po početku agresije na BiH, maja/juna 1992.
godine, oteo stan sugrađanki nebošnjačke nacionalnosti. Sudski spor u vezi sa
tim 'predmetom' došao je do Strazbura i njegov ishod nije neizvjestan. Oteto
mora biti vraćeno. (Pogledati: http://tuzlalive.ba/dani-2012-godine-nacelnik-
jasmin-imamo…/) Da sam za tu činjenicu saznao pravovremeno, sa dotičnom
personom ne bih se ni rukovao, a kamo li gradio prijateljstvo !
Naravski, ako je neko spreman u okolnostima rata baviti se otimanjem tuđih
stanova – njemu je i najkrupnije laganje – sitnica. Pune tri godine svjesno i
smišljeno laže – i plaća novinare da njegovu laž umnožavaju i šire ! – da je
sukob između nas dvojice uzrokovan mojom 'ljutnjom' što je iz konkurencije za
nagradu MS 2012. godine eliminisan moj roman 'Otkup sirove kože'. Laže ko
pas! Protiv voluntarističkog načina 'rada' i potpune pravne i proceduralne
neuređenosti poslova u vezi s tom nagradom - ja sam se pobunio tri godine
ranije, 2008/2009. godine ! saznavši za sramotnu eliminaciju iz konkurencije za
nagradu MS genijalnog romana 'Vječnik' bosanskog pisca Nedžada
Ibrišimovića. Polemika o tome u dnevnom listu 'Oslobođenje' trajala je dva
mjeseca, decembra 2008. i januara 2009. godine. Nikakav moj roman nije
postojao, niti sam znao da će postojati !
Naravski, ako neko sve svoje veze i prijateljstva gradi i njeguje isključivo iz
vlastitih karijerističkih pobuda, kalkulacija i ambicija – kao što to oduvijek čini
J. Imamović - onda to i nisu stvarna prijateljstva. Kvarni partner u tome odnosu
ne može ni znati kad je neko od njegovih 'prijateljstava' počelo, a kada završilo.
Tako ni Imamović ne zna da je prekid našega prijateljstva započeo mnogo
ranije, nakon što su se pokazale uzaludnim moje višekratno izrečene molbe da
me oslobodi verbalnog maltretiranja u obliku neprestanog hvalisanja vlastitim
švalerskim podvizima ! To se nije dalo izdržati ! Manijakalni hvalisavac nije se
libio među imenima svojih 'žrtava' pominjati i imena pojedinih članica
njegovoga žirija za književnu nagradu MS ! Da je barem u tome bilo ikakvog
pripovjedačkog šarma, elegancije ili humora ! Nego ništa: okice koje škilje i
jezik koji katkad oblizne usnu dok preko nje prebacuje gadarije.
Ako mislite da je ovo kraj i da se ružnije od ovoga ne može ni zamisliti –
prevarili ste se. Nažalost. Pohvalio mi se, jednog popodneva u mome stanu u
Sarajevu, u ulici Marsela Šnajdera 9 – da je nedavno 'sredio' i kćerku jednog
našeg zajedničkog prijatelja.
Ostavljam da sami nađete ime za takav ljudski materijal.
SENZACIJE I SPEKTAKLI NA DOMAĆOJ
KNJIŽEVNOJ SCENI: 
JASMIN IMAMOVIĆ - 
DOBITNIK NAGRADE JASMINA
IMAMOVIĆA !?

Tri mjeseca i dva dana nakon što smo na ovome mjestu objavili ekskluzivnu i
pouzdanu informaciju da je „žiri za tuzlansku književnu nagradu 'Meša
Selimović' , koji još nije formiran, odlučio da nagradu za 2015. godinu dodijeli
piscu i financijskom ekspertu Hadžemu Hajdareviću, za roman koji još nije
napisan“ – saznajemo da su se iza kulisa domaće književne scene dogodile stvari
koje prijete rušenjem spremljenog scenarija, s posljedicama koje se u ovome
času ne mogu sagledati.
Unatoč čvrstom obećanju da će u predviđenom roku napisati i objaviti knjigu
koja će se moći smatrati romanom – mada to i nije obavezno, što je pokazao
primjer sa nagrađenom knjigom Ivana Lovrenovića - Hajdarević je utemeljitelju
i vlasniku Nagrade gradonačelniku Tuzle Jasminu Imamoviću, direktno, licem u
lice, prijavio svoje odustajanje: 'Nema se kad.'
Kalkulacijska munja u mozgu načelnika Imamovića istoga je trena u iznenadnoj
nevolji prepoznala jedinstvenu priliku za ostvarenje dugogodišnjeg sna: da on,
kao gradonačelnik Tuzle, sebi, kao tuzlanskom književniku, uruči nagradu koja
nosi ime Tuzlaka Meše Selimovića. Tri puta Tuzla ! Ko se može suprotstaviti
takvoj silini argumenata i logike? Niko !
Zatim, pod jedan: sudbina Nagrade se nipošto ne smije prepustiti slučaju, tj.
žiriranju ! To nismo dopuštali do sada, pa nećemo ni od sada ! Zatim, pod dva:
zar nije i prirodno i pravedno i lijepo da tuzlansku književnu nagradu konačno,
nakon punih petnaest godina čekanja, dobije upravo on, njen utemeljitelj,
tuzlanski načelnik, za roman na tuzlansku temu, sa tuzlanskim naslovom i k
tomu još, pride i da prostiš, antifašističkom porukom i simbolikom ?
Uz nadljudski fizički napor gradonačelnik Tuzle i književni amater Jasmin
Imamović za nekoliko dana ispisuje potreban broj stranica za štivo pod
naslovom 'Slana zemlja', rukopis stavlja u korice i uz pomoć partijske
propagandne mašinerije organizira dvije spektakularne promocije sa devet
učesnika, sedam kamera domaćih, dvije inozemnih tv postaja i - trinaest komada
publike !
Gotov poso ! Završena stvar ! Još samo da iščekamo septembar !
Cum grano salis.
TUZLANSKI NAČELNIK JASMIN IMAMOVIĆ
KAO JUNAK POEME 'BOSNOLOG' ENVERA
KAZAZA

Čim je suluda ideja gradonačelnika Tuzle Jasmina Imamovića da sam sebi

dodijeli i sam sebi uruči književnu nagradu grada Tuzle počela dobivati obrise
realnosti, u marindvorskom restoranu 'Kod Solde', na svakome stolu, uz kartone
jelovnika, pojavio se i papir na kome je, pismom 'ariel' , bez proreda i bez
potpisa autora, bila isprintana poetska književna tvorevina neobičnog naslova -
BOSNOLOG !
Već sutradan, s istim neologizmom u naslovu, taj se književni uradak proširio po
društvenim mrežama, a u književnim kružocima počelo pominjati ime profesora
E. Kazaza kao njegovog autora. Ako se pretpostavka pokaže tačnom, stvar se
može ocijeniti, i doista jeste – šokantna ! Sumanutom naumu gradonačelnika
Tuzle i književnog amatera Jasmina Imamovića javno se suprotstavlja njegov
dosadašnji glavni oslonac, upravo onaj autoritet pomoću koga je obavljao i
pokrivao dosadašnje manipulacije !

BOSNOLOG
Još u obliku fetusa
Pokazivao je ambiciju
Da sve podčini sebi,
Jer je savršen lokalni vizionar,
Općinska pamet takorekuć.
Odlukom nadležnog organa
I placenta u kojoj se razvio
Čuva se u zavičajnom muzeju.
Kad monetarna prođe kriza
Platit će da joj sastav
Ispitaju najbolji svjetski stručnjaci
Kako bi potvrdili
Biografiju bez mrlje,
Apsolutan talent,
Nesalomiv duh,
Potpunu odanost državi
I žrtvu za opće dobro.
Njegov život
Ne pripada njemu,
Nego je naša sreća prevelika,
Tvrdi se u prvom govoru
Što ga je održao
Kad je stupio na dužnost.
Tada se i zakleo
Da će nam darovati cijelog sebe
I vlastite ideale pride.
Zato raste
Iz mandata u mandat
Kao žaba dok se nadima
Prije no zakrekeće.
Uskoro će se i cijela država,
Sa oba entiteta i distriktom
Iz čiste odanosti,
Preobraziti u njegovu parolu
Bosna, da prostiš
Jedna slana zemlja imade...
Obuzima ga patriotski zanos
Kad mu našminkanu glavu
Lijepe na izborne bilborde.
Postane naročit bosnolog
I ubjeđuje nas u herojsku prošlost,
Slavu predaka i antifašizam
Sa svojim likom ponad svega.
Njegovi najbliži saradnici
Tvrde da nikad ne spava
Već i u ponoć,
Izlazi na gradski trg,
Uvježbava najnoviji govor,
Grli spomenik
Našem najslavnijem kralju,
Zaneseno šapće: ja sam te digao,
Ti si moj, ti si moj.

Tek će dani što slijede pokazati o čemu se ovdje zapravo radi. U modernim
tumačenjima književnosti moguće je svašta, pa i da se pjesma-rugalica pretvori
u pjesmu-pohvalnicu, a pohvalnica u rugalicu. Ovisno o razvoju poetičkih i
političkih ideja, prilika i okolnosti. Zato - preporučujem oprez. I svakako –
promućkati, i prije i poslije čitanja.
DOĐI NAM U EMISIJU, SIDRANE, PA MALO
BUDI ĐUBRE !

Dugogodišnji urednik kulturnog programa najvažnijeg ovdašnjeg javnog TV

emitera, Dž.T., zamislio je da u njegovom 'novom projektu', između ostalih,
sudjelujem i ja, kao književnik i filmski scenarist. Poslao mi dugačku,
prijateljski intoniranu ali mjestimično do nerazumljivosti kompliciranu poruku.
Prenosim je u originalnom obliku, sa slovnim i interpunkcijskim greškama koje
u SMS komunikaciji nije lako izbjeći.
Poštovani Avdo,
'otkup' onog, više decenija starog, časopisa, nije nužan. Vanredna introspekcija
kojoj se nije posrećilo da ponese nagradu dostojnu, Mešina imena, u
međuvremenu sam nabavio. Naslage vremena kao slojevi rude, svega je bilo,
ruda raznih kvaliteta. Ali i zlatne žice kroz vrijeme se provlačile. Stalo mi je da
popričamo o nečem što je 'crvena nit' kulturnog bića ovog podneblja – film o
njegovim zlatnim nitima. Zamislio sam novi serijal pod naslovom BH film
jučer, danas, sutra, gdje bi se govorilo o važnosti ove umjetnosti kroz vrijeme
pod ovdašnjom kapom nebeskom. Početi bez Tebe bilo bi posipanje svemirske
prašine u oči – sljepilo bez nade da na kraju tunela postoji tračak svjetlosti. Ideja
je da se iz panel nekolicine umjetnika prikazuju opusi jednog broja bh autora
(Matić, Kenović, Idrizović, Tanović B., Dizdarević, Čengić, Vlatko Filipović,
Benjamin F., Krvavac, Kusturica, Žalica, Vuletić, Tanović D...) te da se u cjelini
uveže BH film nekad i sad, da se sastavi provalija uzrokovana ratnim godinama
i spoje svjetovi autora raznih generacija u jednu misaonu elipsu, u cjelinu o
važnosti i kontinuitetu BH filma. Ništa nije nastalo na osnovu sebe sama, već se
uvijek naslanjalo na nešto drugo. A svjedočim kako svaki dan filmski autori ne
misle tako, da su samonikli. Prva emisija bi se snimala 15. a emitovala
21.9.2015. U kontaktu, koji priželjkujem, više detalja. Srdačno,
Dž. T. 
Sarajevo, 3.9.2015.
Taj 'priželjkivani kontakt' bio je jedan prilično opširan telefonski razgovor u
kojemu sam dotičnom uredniku kazao da postoje dvije krupne prepreke
predloženoj vrsti i načinu moje saradnje sa 'njegovom' TV. Kazujem mu sporo,
kao da diktiram daktilografu u pero:
Prvo, u tome ciklusu ne treba da govori Sidran, nego treba da se govori o
Sidranu. Predlažem ti naslov, za jednu od emisija u tom serijalu: 'Abdulah
Sidran i njegov doprinos bh kinematografiji'. Zar to nije logično ? Drugo: 'tvoja'
TV petnaest godina prilježno radi na kompromitaciji 'lika i djela' A. Sidrana i u
tome ne bira sredstva. Posljednja dva skandala (objavljivanje moje 'smrtovnice',
i 'zumiranje' kamere na dijabetičarske rane na mome tjemenu) prošla su a da se
uime tvoje redakcije niko nije izvinio ni meni ni televizijskim gledaocima !
Šta ti meni zapravo nudiš ? Nudiš mi da budem đubre ! U takvome poslu, kako
si ga ti zamislio - ne dolazi u obzir da sudjelujem.
Trebalo je da se za dva dana sastanemo i porazgovaramo 'uživo', ali se više
nismo čuli.
Odoh pravo - da se ubijem !

genesis rodriguez