Metodika Adnan Medić

Radni materijal (za internu upotrebu) Wald - Projekt d.o.o.
Bosanska Krupa
ILUSTROVANA METODIKA
TERENSKIH TAKSACIONIH
SNIMANJA
Adnan Medić dipl.ing. šum. 1

Radni materijal (za internu upotrebu) Wald - Projekt d.o.o. Bosanska Krupa
UVOD
Ova ilustrovana metodika terenski taksacionih snimanja bazira na metodici koju su

ranije napisali autori: Dr. Ahmet Lojo, Dr. Besim Balić i Dr. Tarik Treštić, a njen cilj je da
ilustrovano i kroz primere taksatorima u najvećoj mjeri početnicima približi i pojasni
problematiku terenskih snimanja. U nju su ugrađena određena iskustva iz redovnih taksacija,
te iskustva iz protekle inventure šuma na velikim površinama (2006 - 2010) kako bi svim
terenskim radnicima (taksatorima) u što većoj mjeri pojednostavili i olakšali rad na
prikupljanju taksacionih podataka za izradu šumskogospodrske osnove. Ilustrovana metodika
se takođe oslanja na ustaljenu literaturu iz Uređivanja šuma i Dendrometrije, te su svi korisni
primjeri, objašnjenja i savjeti ugrađeni u ovu metodiku.

1. TERENSKI RADOVI PRILIKOM PRIKUPLJANJA PODATAKA

POTREBNIH ZA IZRADU ŠUMSKOGOSPODARSKE OSNOVE
Nakon obavljenih pripremnih radnji u kancelariji na bazi postojećih podataka i

kartografskih prikaza, pristupa se terenskin radovima. Ove radove možemo podijeliti u
nekoliko odvojenih radnji koje slijede jedna drugu, a detaljno su obrazložene u daljnjem
tekstu.
1.1 Obilježavanje granica trajnih prostorno-uređajnih jedinica
Pomoću pripremljenih topografskih karata, na kojima je u kancelariji izvršena podjela

ovih jedinica na šumskogospoadrskog područje (ŠGP), gospodarske jedinice (GJ) i
odjele, pristupa se obilježavanju granica na terenu, tj. prenošenju ucrtanih granica sa karte na
teren.U većini slučajeva ovaj posao se svodi na obnovu oznaka granica koje su utvrđene u
prethodnim uređajnim periodima i na korekciju (pomjeranje) položaja starih granica.
Međutim može se pojaviti potreba za postavljanjem novih granica i brisanjem starih, ukoliko
posao na izdvajanju prostornih uređajnih jedinica nije bio kvalitetno urađen u prethodnom
uređivanju. Ovaj problem se prethodno analizira u kancelariji u sklopu pripremnih radova a
odabrano rješenje se zatim prenosi na teren.
Ako se ispostavi da npr. zbog lošeg prikaza terena na karti, nije napravljeno najbolje
rješenje položaja granice na nekom lokalitetu, inženjer koji vrši prenošenje granica sa karte na
teren, treba da ispravi uočenu grešku i pomjeri granicu, kako na terenu tako i na karti.
Prilikom obilježavanja granica na terenu koristiće se način obilježavanja granica koji ja dat u
posebnom prilogu (Avdagić Admir dipl.ing.šum.).
1.2 Obilježavanje granica sastojina-odsjeka
Odsjek je istovremeno i prostorna i ekološko-proizvodna uređajna jedinica a njegove

granice ne moraju biti stalne, ovisno od razloga zbog kojeg je izdvojen. Obilježavanje granica
odsjeka traži posebnu pažnju na terenu jer se samo na osnovu karte izdvojenih odsjeka u
kancelariji i preliminarnog spiska Gazdinskih klasa, ne može pristupiti šablonskom
prenošenju granica na teren. Prilikom tog rada treba nastaviti preispitivanje tačnosti sadržaja
karata prema stvarnom stanju na terenu, tj. opravdanosti postavljenja oznaka granice odsjeka,
na one položaje koji su prethodno ucrtani na karti. Prema tome, granica se postavlja tamo gdje
ona jeste od prirode (a prema naučno usvojenim kriterijima izdvajanja sastojina). Zbog toga,
inženjer koji vrši ovaj posao mora biti dobro obučen i iskusan da bi ga kvalitetno realizovao.
Evidentirane promjene stanja na terenu moraju zatim biti ucrtane i na kartama. Ovo je vrlo
česta situacija na lokalitetima gdje je sukcesija vegetacije intenzivna.
Obilježavanje ovih granica na terenu će se vršiti kao i do sada (JUS standard) jer novih
uputstava o tome nema.

1. 3 Način obilježavanja granica na topografskim kartama i na terenu
Na topografskim kartama prostorne uređajne jedinice su obilježene simbolima koji su

propisani u okviru Uređivanja šuma, a svaki taksator treba da ih zna i ih može pročitati na
karti. Prostorne i klasifikacone uređajne jedinice predstavljene su slijedećim simbolima:
Granica SGP
{| {| {|
! ! !
Granica GJ
Granica odjela
! ! ! ! ! ! ! !
Granica odsjeka
Granica privatnog
Granice sa topografskih karata prenose se na teren i predstavljene su odgovarajućim
znakovima. Svaki znak odgovara odgovarajućoj uređajnoj jedinici, a znakovi su takođe
propisane u okviru Uređivanja šuma. Kako bi se taksator uspješno mogao kretati po terenu,
čitajući radnu skicu, potrebno je da na terenu prepozna te znakove i odredi svoj položaj.
Prostprne i klasifikacione uređajne jedinice predstavljene su slijedećim znakovima:
Znak za gospodarsku jedinicu Znak za odjel Znak za odsjek
Potrebe taksatora početnika su zadovoljena s ovim znakovima i simbolima, koji im

omogućavaju čitanje karte i kretanje po terenu. Taksatori koji se opredjele zafarbanje granica
prostornih uređajnih (ŠGO,GJ, odjel) i klasifikacionih jedinica (odsjeka) moraju proći
dodatnu obuku za to i naučiti sve o obilježavanju granica koje je dato u posebnom poglavlju
(Avdagić Admir dipl. ing. šum.).

1.4 Iskolčavanje centara elementarnih primjernih površina uzorka (centara koncentričnih

krugova-u daljem tekstu "probnih krugova")
Prije nego što se pristupi iskolčavanju centara probnih krugova na terenu, prethodno
se u kancelariji mora odrediti veličina uzorka tj. u praktičnom smislu, mora se odrediti
horizontalno rastojanje između centara probnih krugova, te izraditi radna skica svakog
pojedinog odjeljenja sa ucrtanom mrežom centara probnih krugova, te posebno obilježenim
detaljnim i nedetaljnim (u daljem tekstu "običnim") probnim krugovima (Slika 1.). Na osnovu
te skice i pregledne topografske karte, snimač-taksator pristupa iskolčavanju pojedinih centara
probnih krugova na terenu.
Iskolčavanje prvog centra treba da bude urađeno «vezanjem» za neki objekat (mjesto)
na terenu koje se lahko uočava na terenu i prepoznaje na karti/ skici. Na skici se taj objekat
obilježava kao početna tačka. Danas se početna tačka može pomoću GPS-a locirati po
sopstvenom navođenju, ali ju je potrebno vidno označiti na terenu (zabosti zdarv ili zafarbani
drveni kočić koji traje najmanje godinu dana) i jasno obilježiti na skici tako da se mogu očitati
koordinate početne tačke. Sa skice se očita horizontalna udaljenost i smjer kretanja do
najbližeg (prvog) centra, a zatim se pristupa horizontalnom odmjeravanju potrebne
udaljenosti. U ovu svrhu danas se koristi daljinomjer sa koncem ali to može biti i pantljika
(Slika 2. i Prilog 1.).
Slika 1. Radna skica sa ucrtanom mrežom centara probnih krugova, te posebno obilježenim
(●) detaljnim i (+) nedetaljnim ("običnim") probnim krugovima

Slika 2. Obilježavanje početne tačke (P)na radnoj skici, pravilno vođenje radne skice i
pravilno postavljen kočić koji označava početnu tačku na terenu
1.5 Mjerenje horizontalne udaljenosti
Pošto se skoro nikad ne krećemo horizontalno po terenu, to znači da moramo mjeriti

dužine koso po terenu između određenih tačaka. Da bi smo izračunali horizontalno rastojanje,
pored dužine moramo mjeriti i nagib po pravcu kretanja (vertikalni ugao koji zaklapa pravac
kretanja i horizontalna ravan). To treba raditi između pojedinih «lomnih» tačaka na terenu. To
su tačke na terenu na kojima se mjenja vertikalni ugao po pravcu kretanja. Za određivanje
horizontalne udaljenosti, na osnovu ovih mjernih veličina, služi nam «tablica redukovanih
dužina», koja se nalazi u svakom radnom manualu za unos podataka (Prilog 2).
1.6 Obilježavanje centra probnog kruga
Na kraju tačno odmjerene horizontalne udaljenosti (gdje god on bio), postavlja se

uočljivi marker (štap). On treba da bude čvrsto i vertikalno pobijen u tlo tako da traje bar
jednu godinu. Ovo je vrlo važno zbog izbjegavanja greške u odmjeranju horizontalne
udaljenosti od centra do pojedinih okolnih stabala. Na radnoj skici se pored centara probnih
krugova upisuje redni broj centra kao i u manualu te strelicom smjer kretanja taksatora po
terenu (Slika 2. i Prilog 1.). Pošto probni krug treba da bude reprezent dijela šume u kom se
nalazi, treba razjasniti slučajeve na koje nailazimo prilikom iskolčavanja centara probnih
krugova.
1.6.1 Centar u blizini granice šume i goleti (ili privatnog posjeda)
Ako odmjeravanje između dva centra probnih krugova završimo u blizini ili na samoj
granici između šume i goleti ili privatnog posjeda, moramo centar probnog kruga pomjeriti
unutar šume i to toliko da nam najveći radijus kruga (25 m) ne zahvata prostor van šume ili u
privatnom posjedu. Sto znači da se moramo pomjeriti toliko da nam centar bude okomito na
granicu najmanje 25 m udaljen od nje. Novi položaj centra (koji sada nije u mreži) moramo
ucrtati na skici. Daljnje odmjeranje, do sljedećeg centra probnog kruga počinjemo od mjesta
gdje smo prethodno završili odmjeranje, a ne od položaja pomjerenog centra.

Ako je položaj centra «ispao iz šume na golet, tada se on i ne postavlja, već se od tog
mjesta, nastavlja sa odmjeranjem (iskolčavanjem) do položaja sljedećeg centra.
Ako nađena granica šume ili posjeda nije bila ranije ucrtana na skici, ili njen položaj
nije bio dobro ucrtan, taksator mora ucrtati položaj te granice, a prema sopstvenoj mreži koju
je vodio.
1.6.2. Centar u blizini ili na kamionskom putu
Ovdje važi ono što je rečeno i u prethodnom slučaju jer je kamionski put trajna ne
produktivna površina, sa izuzetkom što se centar može pomjeriti na bilo koju stranu puta,
ovisno od toga da li se odmjeranjem prešlo preko osovine puta ili ne. Ovo važi za slučaj kad
kamionski put nije istovremeno i granica odjeljenja. Položaj pomjerenog centra se ucrtava na
skici. Ovo pravilo ne važi za traktorske vlake jer su one dio produktivne površine sastojine.
1.6.3. Centar u blizini granice odjeljenja ili odsjeka
Da ne bi došlo do toga da na jednom probnom krugu mjerenjem budu obuhvaćena

stabla iz različitih odjeljenja ili odsjeka, i u ovom slučaju moramo izvršiti pomjeranje centra
probnog kruga. Ako odmjeranje horizontalne udaljenosti između dva centra završimo u blizini
granice odjeljenja ili na samoj granici, tada se pomjeramo opet 25m okomito na granicu
unutar odjeljena u kom vršimo taksaciona snimanja. Ako se radi o granici dva odsjeka tada
pomjeranje centra možemo vršiti u dva smjera, naprijed u naredni odsjek ili unazad u odsjek
iz kog dolazimo, ovosno od toga gdje tačno završavamo odmjeranje. Ako se radi o centru
detaljne elementarne primjerne površine tada pomjeranje vršimo u manji odsjek.
Napomena:
Ako se iskolčavanjem centra probnog kruga dođe na mjesto gdje nema stabala iznad
taksacionog praga a ono se nalazi u manjoj plešini - površini unutar šume, koja je već
podmlađena ili je sposobna za prirodno ili vještačko pošumljavanje, centar kruga treba da se
postavi na to mjesto i izvrši potrebno mjerenje, koje će se svesti na mjerenje stepena
prekrivenosti, procjenu dijela kruga koju treba pošumiti (u manualu indikacija kruga) ili ako
se radi o detaljnom probnom krugu, na evidentiranje brojnosti i stanja podmlatka (Prilog 3.).
Takođe sve promjene koje su nastale u proteklim uređajnim periodima a nisu

evidentirane, pa ni na skicama/kartama treba taksator da snima i ucrtava na radnoj skici,
tokom rada u odjeljenju.
To mogu biti sljedeći primjeri promjene stanja površina šuma:
 Novoizgrađeni kamionski put;

 Otvoreni rudnik (kamenolom ili drugi objekat);
 Površina nastala neplanskom golom sječom u visokim šu mama i pretvorena
u degradiranu visoku šumu ili u izdanačku šumu, ili u golet;
 Izvršena konverzija u izdanačkim šumama i nastanak jednodobne sastojine,
a koja nije evidentirana na kartama;
 Goleti koje nisu ranije bile ucrtane na karti/skici;
 Bivše goleti (manje plešine) koje su procesom prirodne obnove ili
vještački podmlađene, a po sastavu vrsta drveća se uklapaju u strukturu

okolne sastojine (odsjeka). U tom slučaju staru granicu goleti treba

izbrisati, a na njima postaviti probne krugove;
 Bivše goleti koje treba evidenirati kao novi odsjek -sastojinu, ako je ta
golet pošumljena vještački i to vrstom (vrstama) drveća koje se ne mogu
uklopiti kao strukturna jedinica susjedne sastojine (odsjeka) i svakako ako
je površina bivše goleti velika, te se svojom površinom i starošću stabala
ne može uklopiti u strukturu susjedne sastojine, i posmatrati kao
jednodobna skupina, što ovisi od datog načina gazd ovanja tj. od
maksimalne veličine skupine. Takođe na ovim površinama postavljamo
probne krugove.
Napomena: Prethodno nabrojane promjene danas se prilikom pripremnih radova nastoje
evidentirati i ucrtati na radne skice primjenom novih tehnologija (avio - satelitskih snimaka),
međutim taksator u saradnji sa vođom grupe (šef sekcije) je obavezan da prilikom terenskog
rekognosciranja terena sve uočene promjene ucrta na radnu skicu. Npr. kako se vidi na slici 3
na osnovu aviosnimka prilikom pripremnih radova stara granica (crna granica odsjeka, odjel
32) pomjerena ja na sjever za površinu novonastalog rudnika (crvena granica odsjeka, odjel
32) i sa tim iz premjera izbačeni krugovi koju padaju na rudnik iako su oni prema starom
projektu bili planirani da se snimaju.
Slika 3. Primjena novih tehnologija prilikom pripremnih radova

2. TAKSACIONA SNIMANJA NA ELEMENTARNIM PRIMJERNIM

POVRŠINAMA U VISOKIM ŠUMAMA
2.1.Visoke šume sa prirodnom obnovom
Prikupljanje podataka za izradu šumsko-privredne osnove vršimo reprezentativnim

metodom, tj. pomoću uzorka, čija se veličina određuje za svako šumskoprivredno područje
posebno. Uzorak čine pojedinačni elementi uzorka - elementarne primjerne površine -"probni
krugovi", koje u našem slučaju čini sistem koncetričnih primjernih površina (krugova)
sistematski raspoređenih na terenu u kvadratnoj mreži, gdje se različiti radijusi koncentričnih
krugova koriste za prikupljanje podataka o stablima i sastojini različitih debljinskih klasa, a
imaju zajednički centar. Za većinu šumskogospodarskih područja horizontalno rastojanje
centara probnih krugova iznosi 100 metara (gustina kvadratne mreže 100xl00m) dok kod
velikih područja rastojanje može isnositi i 120 metara.
Radijusi koncentričnih krugova iznose:
a) Za mjerenje i procjenu taksacionih elemenata stabala iznad taksacionog praga, te za

evidentiranje bolesti i oštećenja stabala.
Za stabla Za stabla Na krugu

debljine (cm) : debljine (cm) : radijusa do (m):
05≤ d< 10 5 - 9,9 2,5
10 ≤ d< 20 10 - 19,9 4,5
20 ≤ d< 30 20 - 29,9 5,5
30 ≤ d< 50 30 - 49,9 9,0
50 ≤ d< 80 50 - 79,9 15,0
80 ≤ d 80 < 25,0
Tabela 1. Radijusi koncentričnih krugova za mjerenje i procjenu taksacionih elemenata u

visokim šumama (Stojanović, Drinić 1974.)
Slika 4. Radijusi koncentričnih krugova sa stablima koja ulaze odnosno ne ulaze u uzorak
b) Za utvrđivanje stepena zastrtosti zemljišta krošnjama stabala prečnik kruga je 50 m ili na

dva okomita radijusa dužine 25,0 m.
c) Za evidentiranje brojnosti podmlatka:
Uzrast podmlatka Na poluprecniku kruga do (m)

Visine od 10 do 50 cm 0,70
Visine od 50 do 130 cm 0,90
Debljine - na prsnoj visini od 0 do 5 cm 1,20
Tabela 2. Radijusi koncentričnih krugova za određivanje brojnosti podmlatka (Matić 1964.)
d) Za ocjenu kvaliteta podmlatka, 14 metara.
e) Za ocjenu stanja sastojine, sva obilježja procjenjivati (ocjenivati) će se na radijusu kruga od

25 metara.
Napomene: Zavisno od vrste i broja podataka koji će se prikupljati na probnim krugovima
razlikuju se dvije vrste probnih krugova:
Obični probni krugovi, čiji je razmak 100 x 100 m na terenu, odnosno 10 x 10 mm

na skici (razmjera 1 : 10 000):
Na ovim probnim krugovima se mjere i procjenjuju sljedeći taksacioni elementi stabala i

obilježja sastojine Prilog 4:
 Stepen zastrtosti zemljišta krošnjama stabala i to posebno prekriveni i

neprekriveni dio čija suma mora iznositi 50 m;
 Procjena dijela površine kruga (ili čit avog kruga) koju treba pošumiti;
 Prsni prečnci stabala (iznad taksacionog praga) koja pripadaju probnom
krugu.
Detaljni probni krugovi, čiji je razmak 200 x 200 m na terenu, odnosno 20 x 20 mm

na skici. To znači svaki četvrti krug predstavlja detaljni probni krug koji se na karti posebno
obilježava (zaokruživanjem centra takvog kruga). Pošto u svakom odsjeku mora biti položen
bar jedan detaljni krug, ovisno od oblika i površine pojedinih odsjeka, položaji centara
detaljnih krugova mogu odstupati od ove šeme 200x200m. Položaje detaljnih krugova u tom
slučaju određuje šef sekcije taksatora, ali i sam taksator ako za to nađe potrebu. U svakom
slučaju taksator neće pogriješiti ako postavi detaljni krug umjesto običnog.
Na detaljnim krugovima se mjere i procjenjuju sljedeći taksacioni elementi stabala i obilježja

sastojine (Prilog 5):
 Stepen zastrtosti zemljišta krošnjama stabala i to posebno prekriven i i
neprekriveni dio čija suma mora iznositi 50 m;
 Procjena dijela površine kruga (ili čitavog kruga) koju treba pošumiti;
 Prsni prečnici stabala (iznad taksacionog praga) koja pripadaju probnom
krugu;
 Visine živih i normalno formiranih stabala koja pripad aju probnom krugu;
 Debljinski prirast stabala kojima su mjereni prsni prečnici;

 Uzgojno-tehnička kvalitetna klasa stabala (kojima su mjereni prsni

prečnici);
 Tehnička kvalitetna klasa stabala (kojima su mjereni prsni prečn ici);
 Probna doznaka stabala za siječu (za stabla kojima su mjereni prsni
prečnici)
 Evidencija oštećenosti stabla, šumski red, zaraženost i prisustvo nekih od
najvažnijih bolesti;
 Evidencija brojnog stanja,zdravstvenog stanja, kvaliteta i načina
pojavljivanja podmlatka;
 Ocjena - mjerenje starosti sastojine ako se radi o jednodobnom zasadu -
sastojini;
Navedeni taksacioni elementi stabala i druga obilježja sastojine se evidentiraju posebno
po vrstama drveća.
U redovnoj taksaciji evidentiraju se samo ekonomski važne vrste drveća dok se ostale
vrste drveća koje se nađu prilikom premjera svrstavaju u odgovarajuće grupe.
ŠIFRA VRSTA DRVEĆA

21 JELA
22 SMRČA
23 BIJELI BOR
24 CRNI BOR
25 BOROVAC
26 DUGLAZIJA
27 ARIŠ
28 OSTALI ČETINARI
41 BUKVA
42 HRAST LUŽNJAK
43 HRAST KITNJAK
44 PLEMENITI LIŠČARI
45 PITOMI KESTEN
46 OSTALI TVRDI LIŠČARI
47 OSTALI MEKI LIŠČARI
Tabela 3. Kodeks šifara vrsta drveća

U grupu ostali četinari (28) svrstat ćemo slijedeće vrste: Muniku, Alepski bor,
Pančićevu omoriku, itd.
U grupu plemeniti lišćari (44) svrstat ćemo slijedeće vrste: Gorski javor, Planinski
javor, Mlječ, Poljski brijest, Gorski brijest, Vez, Poljski jasen, Gorski jasen - bijeli, Divlja
trešnja, Orah.
U grupu ostali tvrdi lišćari (46) svrstat ćemo slijedeće vrste: Obični grab,Crni grab,
Bagrem, Breza, Bijelograbić, Ostali javori (Gluhač, Klen i Maklen); Crni jasen, Ostali
hrastovi (Medunac, Sladun, Cer, Crnika, Makedonski hrast), Voćkarice (Divlja jabuka, Divlja
kruška, Mukinja, Jarebika, Oskoruša, Brekinja.
U grupu ostali meki lišćari (47) svrstat ćemo slijedeće vrste: Sve vrbe (Bijela vrba,
itd.); Sve topole (Bijela topola, Crna topola, Jasika,) Sve lipe (Srebrenolisna lipa, Malolisna
lipa, Velelisna lipa), Crna joha, Siva joha.

Napomena: Iako se u manual unose sifre grupa za određene vrste, za sve vrste iz ovih grupa
potrebno je pored šifre grupe napisati i naziv vrste (Prilog 4.).
2.2 Kratak opis pravila i načina mjerenja i procjene pojedinih taksacionih elemenata
stabala i sastojine koji se utvržufu na probnim krugovima
2.2.1. Mjerenje stepena zastrtosti zemljišta krošnjama stabala
Utvrđivanje stepena zastrtosti zemljišta krošnjama stabala provodi se na svakom krugu

i to na prečniku kruga od 50 m (radijusa 25 m). U praksi se taj postupak provodi na radijusima
koji se podudaraju sa linijom kretanja taksatora (od pravca vizure prethodno premjerenog
probnog kruga prema pravcu vizure narednog probnog kruga). Ukoliko su ti pravci vizura
okomiti jedan na drugi onda se stepen sklopa utvrđuje na pravcima na po 25 m dužine, dok
ukoliko se taksator kreće u smjeru istog definisanog azimuta onda se stepen sklopa mjeri na
pravcu od 50 m. Idući duž (po mogućnosti) horizontalno postavljene pantljike, taksastor
registruje i mjeri prekrivenost vizure (pantljike) vertikalnim projekcijama krošanja stabala
svih vrsta drveća sa prsnim prečnikom iznad taksacionog praga.
Doznačenim stablima koja nisu predmet premjera na probnom krugu se ne mjeri se

prekrivenost (kao da ne postoje) izuzev u slučaju ako se utvrdi da je sječa izvršena a
doznačena stabla su ostala poslije sječe i sazna da se više neće vršiti sječa u toj sastojini. Na
nagnutim terenima stepen sklopa se utvrđuje duž prethodno korigovananog radijusa (25 m
/cosa) čija dužina zavisi od mjerenog ugla nagiba terena. U manualu se upisuje zbir
prekrivenih i neprekrivenih dijelova svake vizure (pantljike) čija suma treba biti jednaka
prečniku kruga (50 m).
Slika 5: Mjerenje stepena zastrtosti zemljišta krošnjama stabala (Lojo A. radni mat.)

2.2.2. Procjena dijela površine kruga (ili čitavog kruga) koju treba pošumiti
Ova površina se procjenjuje na krugu radijusa 25,0 m a iskazuje se u desetim

dijelovima površine kruga, npr:
Šifra Šifra
00 - 0 – 9 % površine kruga 06 - 60 – 69 %
01 - 10 – 19 % 07 - 70 – 79 %
02 - 20 – 29 % 08 - 80 – 89 %
03 - 30 – 39 % 09 - 90 – 99 %
04 - 40 – 49 % 10 - 100 % površine kruga
05 - 50 – 59 %
Procjenjuje se na kolikom dijelu površine kruga radijusa od 25 m, je potrebno izvršiti

vještačko popunjavanje unutar mladih jednodobnih sastojina zbog nedovoljnog uspjeha
pošumljavanja kod njihovog osnivanja, odnosno pošumljavanje unutar visokih šuma sa
prirodnom obnovom, ukoliko izostaje prirodno podmlađivanje usljed različitih razloga
(zatravljenost,zakorovljenost,sirovi-humus).
2.2.3. Mjerenje prsnog prečnika stabala
Prsni prečnik se mjeri svim onim stablima na krugu ukoliko je njihovo odstojanje od
centra probnog kruga manje od potrebnog radijusa kojim je definisana njegova pripadnost
datom koncentričnom krugu. Na najbližem pripadnom stablu do centra kruga, zaparačem na
kori se upisuje redni broj kruga arapskim brojevima (npr: K-63), ispod oznake kruga upisuje
se rimski broj 1 (I). Svako sljedeće stablo kome je mjeren prsni prečnik, označava se
zaparačem na kori rimskim brojevima od jedan pa naviše (u smjeru kretanja kazaljke na satu
počevši od najbližeg stabla centru probnog kruga) i to na onoj strani stabla okrenutoj prema
centru probnog kruga. Broj stabla na krugu treba da odgovara rednom broju stabla upisanog u
manual.
Slika 6. Obilježavanje probnih krugova

Ukoliko se neko stablo nalazi na udaljenosti koja je jednaka graničnom radijusu

koncentričnog kruga, onda se takvo stablo naziva "granično" stablo. Poseban oprez i pažnja
mora se posvetiti upravo kod premjera takvih stabala. Odstojanje od centa kruga do središnje
osovine stabla treba biti potpuno horizontalno ili ako je centar probnog kruga reambuliran
(iskolčen) na jako strmom terenu onda se na bazi prethodno utvrđenog ugla nagiba terena
unaprijed utvrdi granični radijus kruga (tako da se koso izmjereno odstojanje podijeli sa
cosinusom ugla nagiba terena) i onda se utvrdi da li takvo stablo pripada koncentričnom
krugu ili ne. Mjerenje odstojanja od centra probnih krugova do središnje ose graničnog stabla
vrši se isključivo pantljikom. Prema tome, ako se utvrdi da je neko stablo granično onda
svako takvo drugo stablo treba uzeti u premjer. Da bi se izbjegla neophodna evidencija o
uzimanju ili izostavljanju graničnih stabala, problem se može metodski riješiti na taj način da
se npr. na svim parnim probnim krugovima uzimaju granična stabla za premjer a na neparnim
krugovima izostavljaju.
Primjer:
Na probnom krugu izmjereni prsni prečnik stabla ima vrijednost od 25 cm. Njegov
granični radijus iznosi 5,5 m. Ako horizontalno odstojanje od centra probnog kruga
(vertikalan osa postavljenog kočića) do središnje ose stabla iznosi tačno 5,50 m, onda se bez
sumnje radi o "graničnom" stablu. Ako je centar kruga reambuliran na jako strmom terenu,
onda se pomoću instrumenta za mjerenje pada terena (vertikalnih uglova) prethodno utvrdi
ugao nagiba terena po pravcu mjerenja i ako je izmjereni ugao ima vrijednost a=25°, onda se
prvo utvrdi granični radijus za takav nagib teren (očitanjem iz posebnih tablica za redukciju
koso mjerenih dužina, koja je sastavni dio manuala Prilog 6), ili dijeljenjem koso mjerene
dužine sa cosa. Iz tablica ili računskim putem je utvrđen granični radijus od 6.068
m (5,5/cos25° = 5,5/0,9063=6,068). Prema tome, stablo će biti "granično" ukoliko koso
izmjereno odstojanje od centra probnog kruga do centralne ose stabla iznosi tačno 6,068 m.
Na nagnutom terenu prsni prečnici se po pravilu mjere sa gornje strane uvijek na istoj
visini od 1,30 m. Ta visina treba biti vidno označena na radnom odijelu člana taksatorske
sekcije koji mjeri prsne prečnike.
Stablima koja nisu kružnog presjeka već imaju manje-više nepravilan presjek, mjere se
unakrsno dva prečnika (najveći i najmanji) i kao konačan prečnik upisuje se srednja vrijednost
zaokružena na puni niži cm.
Primjer: Ako su na stablu izmjerena dva unakrsna prečnika (najveći i najmanji) na prsnoj
visini, sa vrijednošći d1= 24,8 cm i d2 = 25.9 cm, tada srednji prečnik iznosi: d1,30 = (24+25)/2
=24.5cm =24 cm. Vrijednost 24 cm upisujemo u manual.
Napomena: Kod mjerenja prsnog prečnika sve vrijednosti iza zareza zaokruzuju se naniže tj.
i 24,3 cm zaokružuje se na 24 cm i 24, 8 zaokruzuje se na 24 cm. Naime matematičko
zaokruživanje ako su vrijednosti veće od 0,5 naviše i ako su vrijednosti manje od 0,5 naniže u
ovom slučaju ne vrijedi.
Ako je na prsnoj visini stablo nenormalnog presjeka (usljed raznih zadebljanja, gula i
oštećenja koja su proizvod zaraze ili napada insekata, divljači, mehaničkog oštećenja i sl.),
onda se prečnik mjeri na jednakom odstojanju iznad i ispod takvog mjesta i kao konačna
upisuje se srednja vrijednost zaokružena na puni niži cm.

pantljikom
Slika 7. Pravilni postupci prilikom mjerenja prsnog prečnika
Ako se ispod visine od 1,30 m stablo račva, onda je svaka račva predmet mjerenja kao
svako pojedinačno stablo. Kod ekstremno nagnutih stabala, prsni prečnik se mjeri sa gornje
strane stim što se kraći prečnice postavljaju okomito na uzdužnu os stabla (Slika 7.).
Općenito, pri mjerenju prsnih prečnika kraci prečnice moraju biti okomito postavljeni
na uzdužnu os debla a lenjir prečnice oslonjen na deblo slika 8.
Slika 8. Pravilno postavljena prečnica na deblu prilikom mjerenja prečnika
Za stabla koja imaju prsni prečnik iznad 99 cm u manulu se upisuje stvarna veličina
radi naknadne kontrole mjerenja a u program za obradu podataka upisuje se prečnik 99 cm.

2.2.4. Mjerenje visine stabala
Visine stabla se mjere na svakom detaljnom krugu, osim u slučaju kada je zbog male
površine odsjeka potrebno izmjeriti veći broj visina za dotičnu vrstu drveća, tako da se visine
mogu mijeriti i na običnom krugu.
Primjer: Ako odsjek ima dva kruga, jedan detaljni i jedan obicni, potrebno je i na običnom
krugu izmjeriti visine stabala radi povećanja kvaliteta uzorka.
Visinomjeri na trigonometrijskom principu
Velika većin visinomjera koji su danas u upotrebi baziraju na trigonometrijskom

principu. U redovnoj taksaciji šuma za mjerenje visine primjenjuje se instrument Vertex koji
takođe spada u ovu grupu visinomjera.
Trigonometrijsko mjerenje visine bazira na određivanju uglova alfa 1 i alfa 2 te
mjerenju horizontalne udaljenosti "e" između mjerača i položaja stabla. Visine h1 i h2
dobijemo upotrebom trigonometrijske funkcije tangens, na osnovu koje slijedi da su:
h1= e * tan α1 i h2= e * tan α2
Kada uzmemo u obzir da alfa 2 ima negativni predznak, visinu stabla h dobit ćemo tako
da h1 oduzmemo od h2:
h = h 1 - h2 → h = h1 - (- h2) → h = h1 + h2
Slika 8. Određivanje visine stabla na trigonometrijskom principu

Bez obzira na vrstu instrumenta (visinomjera) kojim se mjere visine, prilikom mjerenja visina
treba se pridržavati poznatih pravila iz dendrometrije kao što su:
 Stajnu tačku za mjerenje visina treba birati po mogućnosti tako da je

odstojanje od stabla približno jednako visini stabla;
 Sa odabrane stajne tačke trebaju biti vidljivi i vrh i podnožje stabla (kod
upotrebe instrumenta Vertex-a trebaju biti istovremeno vidljivi vrh stabla i
mjesto na kome je fiksiran transponder to jest na d 1.30 );
 Stajna tačka treba da je na istoj horizontali (izohipsi ) sa stablom, ukoliko
je nemoguće obezbjediti takav uslov onda je bolje stajnu tačku "birati"
iznad pridanka stabla nego ispod;
 Mjerenje odstojanja od stajne tačke mjerača do stabla treba po pravilu biti
tačno i horizontalno (kod primjene instrumenta Vetrex -a, uslov
horizontalnosti odstojanja nije neophodan ni ograničavajući ali je po
mogućnosti poželjan).
Slika 9. Pravilno viziranja vrha krošnje kod lišćara
Kod primjene Vertex-a kao instrumenta za mjerenje visina treba obrati posebnu pažnju
na sljedeće:
 Prije samog početka mjerenja visina treba pažljivo provesti postupak

kalibriranja instrumenta pomoću pantljike na dužini od 10,00 m. Kako je
instrument osljetljiv na promjenu vanjskih uslova (temperatura, pritisak)
postupak kalibracije treba ponavljati zavisno od dinamike promjena
atmosferskih uslova u toku dana (2-3 puta);
 Prije samog početka mjerenja potrebno je u meniju funkcija odabrati
opciju "SETUP" i unijeti potrebne i tačne perfomanse kao što su: tip
transpondera, registrovanje podataka u m etrima (a ne stopama), dužina od
prednje strane instrumenta do mjesta gdje se ukrštaju zamišljene ose vizure
instrumentom i horizontalne vizure na stablo -0,30 cm, visina na kojoj se
postavlja transponder za mjerenje odstojanja -1,30 m);

 Kod mjerenja horizontalnog odstojanja radi utvrđivanja pripadnosti

pojedinih stabala probnom krugu instrument se može koristiti samo
orijentaciono, dok se kod mjerenja odstojanja za "granična " stabla
isključivo treba koristiti pantljika.
Za pravilnu ocjenu boniteta vrste drveća u sastojini

na osnovu visina stabala, visine se mjere i upisuju samo za
pravilno formirana stabala u visinu. Znači visina se ne mjeri
kod stabala koja su suhovrha, prevešena ili su ranija
prevršena a sada imaju novi vrh. Zbog zaostajanja u rastu u
visinu u jednom periodu, ta stabla nemaju visinu, kao i
normalno formirana stabla istog prsnog prečnika. Da se to
desilo u prošlosti može se lahko zaključiti na osnovu izgleda
vretena stabla (debla), koje obično na ranijem mjestu loma
ima nagli pad prečnika ili je zakrivljeno manje više u obliku
bajoneta. Kod četinara se takođe ne mjeri visina ni račvastih
stabla, kojima je račva iznad 1,30 m visine (Slika 10.). U
manualu se za ova stabla, na detaljnim krugovima evidentira
da im nije mjerena visina sa oznakom «pr.».
Slika 10. Račva kod četinara
Pošto je mjerenje visine stabla mjerenje dužine debla stabla od panja do vršnog
izbojka, to se kod nagnutih stabala može napraviti greška ako se za visinu uzme vertikalna
duž (ravan panja, vrh stabla) koju mjeri instrument, kao na slici 11. u slučaju h 3. U ovom
slučaju se visina (dužina debla) se može odrediti pomoću Pitagorine teoreme, gdje su katete:
vertikalna duž vrh stabla ravan pridanka i horizontalno odstojanje od pridanka do mjesta gdje
se vertikalno projicira vrh stabla. Hipotenuza tih kateta je stvarna visina stabla.
Slika 11. Visina stabla kod četinara i lišćara sa primjerom nespravne visine stabla četinara

2.2.5. Utvrđivanje debljinskog prirasta
Debljinski prirast stabala se utvrđuje mjerenjem širine deset posljednjih potpuno

formiranih godova. U tu svrhu buše se obrojčena stabla na prsnoj visini (1,30 m) priraštajnim
svrdlom (Slika 12.) i to po pravilu na strani koja je okrenuta prema centru kruga. Ukoliko je
teren strm, stabla se mogu bušiti i sa suprotne (gornje) strane u pravcu centra kruga, jer je
nepodesno u takvim uslovima bušiti stabla sa donje strane. Izvrtci se uzimaju samo sa živih
stabala koja imaju prsni prečnik iznad taksacionog praga (5 i više cm). Iz svakog stabla uzima
se samo jedan izvrtak na kome se od periferije ka centru odbroji 10 potpuno formiranih
godova. Ta dužina se izmjeri do na mm tačnosti i upiše u pripadajuću kolonu manuala. Pri
brojanju i mjerenju godova ne uzima se u obzir neformirani ovogodišnji posljednji god (Slika
13).
Prilikom bušenja stabala treba voditi računa da smjer bušenja bude usmjeren prema
centru stabla kao i da je taj smjer uvijek upravan na uzdužnu os stabla.
Slika 13. Presslerovo svrdlo
Slika 12. Izvrtak na kom se odbrojavaju godovi
2.2.6. Ocjena uzgojno-tehničke i tehničke klase stabala
Zbog prikupljanja potrebnih informacija o kvalitetnoj strukturi stabala sastojina, na

detaljnim probnim krugovima vrši se ocjena uzgojno-tehničke i tehničke kvalitetne klase
stabala. Ocjena se vrši za svako pojedino stablo iznad taksacionog praga, a koje je
obuhvaćeno mjerenjem tj, radijusom adekvatnim njegovom prsnom prečniku. Da bi se ocjena
mogla pravilno izvršiti potrebno je da svaki taksator dobro nauči kriterije uzgojno-tehničke i
tehničke klasifikacije stabala koje je napisao Vasilije Matić 1977 godine, a koji su u okviru
ove metodike dati u prilogu 7.
Napomena: U II UTK (na osnovu priloženih tabela) svrstavaju se sva stabla koja
ne pripadaju prvoj niti trećoj UTK.
2.2.7. Probna doznaka stabala za sječu
Prilikom taksacionih snimanja na detaljnim krugovima, pored ostalog, vrši se tzv.

«probna doznaka stabala za sječu» . U okviru izrade plana gospodarenja za naredni uređajni
period, potrebno je i odrediti obim sječa sa stanovišta principa kontinuiteta produkcije, kao i
kvalitet drvnih masa koje se mogu dobiti tim sječama. Istovremeno nam ovi podaci
upotpunjuju sliku o stanju šuma na području. Do utvrđivanja ovih podataka, realno, se može
doći samo pomoću probnih doznaka.
Radi podsjećanja, napomenućemo da princip kontinuiteta produkcije podrazumijeva
sve radnje koje će voditi ka trajnom unapređenju veličine i kvaliteta prirasta i prinosa šuma.
Da to treba da je u što boljem skladu sa potrebama društva i pivrede (tržišta), uz očuvanje i
unapređenje ostalih opštekorisnih funkcija šuma.
To praktično znači da se prilikom odabira stabala za sječu rukovodimo ovim
principom tj. zamišljenoj sječi u potpunosti dajemo uzgojni karakter.
Da bi se to uspješno moglo izvršiti, taksator treba da zna, za svaki odsjek (sastojinu),
koji sistem gazdovanja je bio planiran u prethodnom uređajnom periodu (koji će
najvjerovatnije i biti daljnji ako nije napravljena gruba greška prilikom njegovog definisanja),
te koji je omjer smese po vrstama drveća postavljen u tehničkom cilju gazdovanja, odnosno
koje su aktivnosti potrebne za uspostavljanje tog omjera smjese (koje vrste drveća treba
forsirati uzgojnim mjerama).
Rukovođen ovim uputstvima i konkretnoj situaciji na detaljnom probnom krugu,
taksator vrši odabir pojedinih stabala za sječu. Stabla koja u prvi mah treba da doznači, su ona
koja su jako loše formirana, zaražena, u fazi sušenja, natrula ili jako oštećene krošnje, tj. sva
ona koja svojim prisustvom ne koriste proizvodni potencijal staništa na zadovoljavajući način.
Ova stabla su već klasifikovana kao stabla III UT klase. Od ostalih stabala II UTK,
doznačićemo samo ona koja koče razvoj boljih od sebe, a od stabala III UTK u sastojini
ćemo ostaviti ona koja su zdrava a svojim prisustvom potpomažu razvoj stabala boljih od njih.
Pri doznaci treba voditi računa i o prostornom rasporedu susjednih stabala, ne samo onih koja
su predmet mjerenja na probnom krugu već i onih u bližoj i daljoj okolini, gledano kroz
prizmu zacrtanog sistema gazdovanja i adekvatnu uzgojnu tehniku.
2.2.8. Evidencija oštećenosti stabala, šumski red, zaraženost i prisustvo nekih od

najvažnijih bolesti odnosno analiza i ocjena zdravstvenog stanja šuma
Za svako pojedino ŠGP potrebno je obratiti pažnju na najvažnije uzročnike šteta koje
se ogledaju u smanjenju veličine zalihe, zapreminskog prirasta i kvaliteta stabala sastojine.
2.2.8.1. Utvrđivanje uzroka oštećenih stabala
Novina koja je uvedena Pravilnikom o elementima izrade SGO za šume u FBiH, radi
uvida u razloge lošeg ili dobrog stanja kvaliteta zalihe sastojine. Utvrđuju (evidentiraju) se
samo ona mehanička oštećenja pojedinih stabala (obuhvaćenih na probnoj površini) koja su
razlog svrstavanja stabala u III-u uzgojno-tehnčku kvalitetnu klasu (značajna oštećenja).
Tako evidentiranje (registrovanje vrši se na sljedeći način:
Oznaka: 0 - neoštećeno stablo
1 - stablo oštećeno na deblu (zguljena kora) prilikom izvođenja radova u šumi
2 - stablo oštećene krošnje (usljed sječe i obaranja susjednih stabala);
3 - mehanički oštećeno stablo od abiotskih faktora (snjegolom, vjetrolom,
upala kore, mrazopucine), od životinja (oštećenja od puha ili vjeveric) i sva
ostala mehanička oštećenja koja nisu nastala pri radovima u šumi.

4 - smolarena stabla bora
Slika 13. Stablo oštećeno na deblu (lijevo) i uslijed siječe i obaranja susjednih stabala (desno)
Slika 14. Mehanički oštećeno stablo od abiotskih faktora (lijevo) i smolarena stabla bora
(desno)
Kao oštećeno evidentiraće se ono stablo koje je obuhvaćeno premjerom a na čijem

deblu je prisutna ozljeda kore šira od 5 cm bez obzira na uzrok povrede.
2.2.8.2 Šumski red, zaraženost i prisustvo nekih od najvažnijih bolesti, odnosno analiza i
ocjena zdravstvenog stanja šuma
Za analizu i ocjenu stanja šuma i izradu plana zaštite šuma na detaljnim krugovima se
prikupljaju sljedeći podaci.
Šumski red
Da li je šumski red dobar ili loš, procjenjuje se prema stanju sastojine na krugu
radijusa 25 m. U sastojini nije dobar šumski red ako:
 Ostaci iza sječe četinarskog drveća nisu složeni u kupe (gomile),
 Panjevi i ostaci debla četinarskog drveća, koji ne predstavljaju sortimente
(trulež, tumor, prelom i si.), nisu okorani (Slika 15.),

 Ostaci iza sječe nisu uklonjeni sa komunikacija (traktorske vlake i

kamionski putevi),
 Na krugu ima više od jednog stabla koje je izvaljeno, prevršeno -
prelomljeno.
 Ako su gomile/gromade i složajevi prostornog drveta formirani na
podmlatku, uz živa stabla, u vodotocima, na izvorištima vode i na
udaljenosti manjoj od 10 m od saobraćajnica;
Slika 15. Primjer okoranog panja (lijevo) i neokoranog panja (desno)
Grupa osušenih stabala
Kao grupa osušenih stabala registrovaće se dva ili više stabala raspoređenih u
neposrednoj blizini koja su osušena ili su u procesu sušenja a nalaze se na krugu radijusa 25
m. Treba evidentirati samo svježe sušike, odnosno one koje potiču iz prethodne ili tekuće
vegetacione sezone. To se može ocijeniti prema prisustvu osušenih iglica ili lišća ili pak
najtanjih grana ukoliko su iglice i lišće već opali.
Zaraženost i bolesti
Generalno će se evidentirati zaraženost stabala obuhvaćenih premjerom bez obzira

na vrstu drveta i uzročnika štete a radi sticanja predstave o zdravstvenom stanju sastojine
(kolona "zaraženost": oznaka 0 - nezaraženo, zdravo stablo; oznaka 1 - zaraženo stablo).
Evidentiraće se kao zaraženo ono stablo koje je obuhvaćeno premjerom a ima

vidne morfološke promjene kao što su:
 Suhovrhost - sušenje gornjih dijelova krošnje stabla kao posljedica

oštećenja korjenovog sistema, debla ili grana usljed čega su poremećeni
tokovi vode, menralnih materija i produkata metabolizma;
 Tumor debla - manifestuje se kao zadebljanje, pravilnog ili nepravilnog
oblika, sa ili bez kore, koje nastaje kao posljedica prisustva uzročnika
bolesti ili štetočina;
 Trulež debla - predstavlja proces ralaganja drvne mase pod uticajem gljiva
i bakterija. Ovaj proces je prepoznatljiv po promjeni boje i čvrstine drveta,

curenju sokova iz drveta kroz otvore nastale oštećenjima ili odumiranjem

grana, neprijatnom mirisu i prisustvu plodišta gjiva;
 Prisustvo plodišta gljiva - manifestuje se prisustvom pečurki ili karpofora
različitog oblika koja se mogu povezati sa procesom truleži drveta.
Slika 16. Morfološke promjene: lijevo, tumor debla i desno prisustvo plodišta gljiva
Rak jele — Melampsorella caryophyllacearum
Rak jele uzrokuje gljiva Melampsorella caryophyllacearum. Prepoznatljivi znaci

prisustva ove gljive su: tumor djelimom ili po cijelom obimu debla, na oko 1/2 visine stabla
(Slika 17.), "vještičine metle" - gusto razgranjene, grmaste forme na granama jele, sa
žućkastim (svjetlijim) iglicama koje su uz to kraće od normalnih i mijenjaju se svake godine -
listopadne su (Slika 18.) i tumori na granama (Slika 19.). Evidentira se samo ono stablo koje
je obuhvaćeno premjerom a ima navedene znake bolesti.
Slika 18. Izgled vještičine metle
Slika 17. Tumor na deblu jele

Slika 19. Tumor na grani jele
Imela
Bijela imela - Viscum album je koja u krošnjama drveća formira zimzelene žbunove sa
kožastim lišćem različitih veličina ovisno od starosti grma (Slika 20. i 21.). Bobice - sjeme je
bijele boje (Slika 22.). U šumarstvu se najčešće javlja na jeli, u gornjim dijelovima krošnje i
na voćkaricama.
Slika 21. Izgled žbuna imele
Slika 20. Zimzeleni žbunovi imele na napadnutoj biljci Slika 22. Izgled boboica imele
Hrastova imela - Loranthus europeus je poluparazitska biljka slična prethodnoj.

Razlikuje se od prethodne po žutoj boji bobica (Slika 23.) i listopadnim grmovima (Slika 23.).
Evidentira se samo ono stablo koje je obuhvaćeno premjerom a ima navedene znake bolesti.
Slika 23. Izgled grmova hrastove imele (lijevo) i bobica (desno)

2.2.9. Evidencija brojnog stanja, zdravstvenog stanja, kvaliteta i načina pojavljivanja

podmlatka
Evidencija brojnosti podmlatka se vrši na krugovima čiji radijusi zavisi od samog

uzrasta pomlatka.
 Za uzrast podmlatka visine 10-50 cm, brojnost se utvrđuje na radij usu
kruga do 70 cm
 Za uzrast podmlatka visine 50-130 cm, brojnost se utvrđuje na radijusu
kruga do 90 cm
 Za podmladak koji ima vrijednost prsnog prečnika od 0 -5 cm, brojnost se
utvrđuje na radijusu kruga do 1,20 cm.
Utvrđena brojnost podmladka se upisuje posebno po vrstama drveća u odgovarajuću tabelu

manuala.
Slika 24 .Radijusi koncentričnih krugova za snimanje podmlatka (Lojo.A)
Za ocjenu kvaliteta podmlatka potrebno je registrovati zastarčenost i oštečenost

podmlatka (Slika 25.). Ovi elementi, kao i način javljanja podmladka, se ocjenjuju za
podmladak svih pojedinih glavnih vrsta drveća koje se nalaze u krugu radijusa 14 m bez
obzira da li su već registrovane na krugovima za procjenu brojnosti.
Ocjena zastarčenost podmlatka se daje na osnovu općeg izgleda stabalca, a kad su u

pitanju četinari i na osnovu dužine prošlogodišnjeg terminalnog izbojka. Podmladak će se
ocijeniti kao zastarčen u svim slučajevima ako je dužina terminalnog izbojka manja od:
 2 cm za stabalca uzrasta 10-50 cm;

 3 cm za stabalca uzrasta 0,5-1,30 m;
 5 cm za stabla prsnog prečnika 0 -5 cm.
I ako tako zastarčenih stabala ima više od polovine. Ocjena se daje posebno po
vrstama drveća i za sve navedene kategorije podmlatka uzevši ih zajedno.

Slika 25. Zastarčen podmladak jele (lijevo), nezastarčen podmladak jele (desno)
Ocjena oštećenosti podmlatka se daje na osnovu broja oštećenih stabalaca te ukoliko

je broj oštećenih stabalaca veći od 1/5 ukupnog broja stabalaca (na radijusu kruga do 14 m),
podmladak če se ocijeniti kao oštećen. Ova ocjena se registruje po vrstama drveća i odnosi se
na sve kategorije podmlatka, uzevši ih zajedno.
Slika 26. Oštećeno podmladak jele sa tri nova terminalna izbojka
Način javljnja podmlatka registruje se na krugu radijusa 14 m. Zavisno od toga da li

se podmladak javlja u grupama (Slika 27.) ili u formi jednolično raspoređenih stabalaca na
posmatranoj površini, upisuje se odgovarajuća šifra u pripremljenoj tabeli manuala. I ova
ocjena se registruje po vrstama drveća i odnosi se na sve kategorije podmlatka, uzevši ih
zajedno.
Evidencija brojnog stanja, kvaliteta i načina pojavljivanja podmlatka vrši se samo na
detaljnim krugovima.

Slika 27. Podmladak u grupama
Zdravstveno stanje podmladka - Pepelnica
Hrastova pepelnica je bolest koju uzrokuje gljiva Microsphaera alphitoides. Znaci

prisustva gljive su bijelo-pepeljasta presvlaka na listovima hrasta propraćena sušenjem i
kovrdžanjem listova i odumiranjem mladih izbojaka (Slika 28, 29 i 30.).
Slika 29.i 30.: Bijela presvlaka na listu hrasta
Slika 28. Biljka napadnuta uzročnikom pepelnice

3. DEGRADIRANE VISOKE ŠUME
U degradiranim visokim šumama, na probnim krugovima snimaju se svi podaci kao i u

visokim šumama sa prirodnom obnovom, osim podataka koji se odnose na (Prilog 8.):
 Brojnost i stanje podmladka;

 Probnu doznaku stabala za sječu.
4. ŠUMSKE KULTURE
Šumskim kulturama nazivamo vještački formirane sastojine, koje su po pravilu

jednodobne - sva stabla su iste starosti i takođe spadaju u visoke šume. U šumskim kulturama
taksaciona snimanja se izvode na isti način kao i u visokim šumama sa prirodnom obnovom,
osim što se ne prikupljaju podaci o (Prilog 9):
 Površini koju treba pošumiti;
 Brojnosti i stanju podmlatka.
Za šumske kulture važan taksacioni element je starost sastojine-kulture, koju treba
utvrditi u ovim sastojinama. Ako ne postoje evidencije o vremenu osnivanja sastojine tada
njenu starost treba utvrditi na terenu.
Starost kulture se može utvrditi na dva načina:
1. Ako je kultura mlađa i sastavljena od četinarskih vrsta drveća, starost možemo utvrditi
brojanjem glavnih pršljenova grana od vrha do pridanka stabala na probnim krugovima.
Dovoljno je pršljenove izbrojati na nekoliko stabala. Njihova starost bi trebala biti ista.
2. Ako je kultura starija te se pršljenovi grana u donjem dijelu debla ne vide, starost se može
utvrditi pomoću preslerovog svrla, bušenjem u pridanku stabala (Slika 31), ako je moguće do
centra stabla. Zatim se izbroje svi godovi na izvrtku i doda ocijenjeni broj godina koliko treba
stablu da naraste do visine mjesta bušenja. Treba imati u vidu da su sva stabla iste starosti te
da u tom slučaju za bušenje treba izabrati tanje stablo, da bi se svrdlom moglo doseći do
centra stabla. Ako to nije moguće ni u kojem slučaju tada se starost procjenjuje dodavanjem
pretpostavljenog broja godova do centra stabla na broj izbrojanih godova na izvrtku, a prema
širini godova koji su bliže centru stabla.
Ako se stabla razlikuju po svojoj starosti, za starost sastojine se uzima starost

dominantne klase stabala. Ako se radi o skupinama stabala različite starosti (sastojina je
postepeno obnavljana po skupinama), tada se za starost sastojine uzima srednja starost svih
skupina.

Slika 31. Određivanje starosti kulture bušenjem stabala u pridanku
Ako je kultura mlada te u njoj još uvijek nema stabala iznad taksacionog praga (5 cm)
tada treba zapisato daje kultura ispod taksacionog praga i opisno evidentirati o kakvoj se
kulturi radi sljedećim informacijama:
 Kojoj vrsti (vrstama drveća se radi)
 Koja je starost kulture i
 Da li postoji potreba da dodatnim pošumljavanjem (u % od površine).
 Da li postoji hitna potreba za čišćenjem kulture? Odgovor na ovo pitanje je
pozitivan ako su stabla koja su vještački unesena ugrožena od izbojaka sa
starih panjeva u toj mjeri da predstoji potpuno «gušenje» kulture u
nekoliko narednih godina.
 Da li je kultura već zagušena zbog neprovođenja mjera njege kultura, tako
daje većina stabala već osušena, i praktično nastala izdanačka sastojina?
Slika 32. Rekognosciranje mlade kulture

5. TAKSACIONA SNIMANJA U NISKIM-IZDANAČKIM ŠUMAMA
Izdanačke sastojine sačinjavaju stabla nastala od izbojaka sa panja ili žila. Ako se u
sastojini nalazi više od 2/3 ovakvih stabala (manje od 1/3 stabala nastalih iz sjemena)
sastojina se svrstava u izdanačku.
Taksaciona snimanja u izdanačkim šumama se takođe vrše na osnovu uzorka-

postavljanjem probnih krugova, ali sa znatno manje potrebnih taksacionih elemenata. Probni
krugovi su sačinjeni od sistema koncentričnih krugova, i sa istim radijus ima kao i u visokim
šumama. Osim dodatnog najmanjenjeg radijusa:
 Debljinska klasa od 0 - 5 cm; r =1,5 m
Takođe se sistematski raspoređuju po kvadratnoj mreži. Rastojanje centara probnih krugova je

veće i iznosi 200x200m, mada se za manje sastojine može odabrati i drugačije rastojanje, što
definiše šef sekcije ucrtavanjem položaja probnih krugova na radnoj skici. Takođe se
postavljaju dvije vrste probnih krugova: detaljni i obični, njihov međusobni raspored ucrtava
šef sekcije taksatora na radnim skicama unaprijed, a taj raspored i ukupan broj detaljnih
krugova zavisi od površine sastoj ine (odsjeka).
Na običnim krugovinma se mjeri :

 Stepen zastrtosti zemljišta krošnjama stabala;
 Vrsta drveća koja ulaze u uzorak;
 Prsni prečnici tih stabala.
Na detaljnim krugovima se pored ovih taksacionih elemenata mjere i visine pripadnih stabala
(Prilog 10).
6. SNIMANJA NEPRODUKTIVNIH ŠUMA U ŠUMARSKOM POGLEDU
Procjena veličina taksacionih elemenata ovih šuma će se vršiti okularno - stručnom

procjenom.
7. SNIMANJE NEOBRASLIH POVRŠINA (GOLETI)
Neobrasle površine će se razvrstavati na:
 Sposobne za pošumljavanje
 Nesposobne za pošumljavanje -ostalu namjenu
Taksator posebno treba da vodi računa o položaju granica ovih površina odnosno tačnosti
prikaza skice/karte, i da evidentira eventualne promjene.

NAPOMENA:
Način unosa podataka, tj. evidentiranje ostalih, pojedinih snimljenih podataka može biti
vršeno na različite načine, što svakako treba definisati unaprijed, prije početka terenski
radova. Tako ćemo obične probne krugove prilikom unosa u manual označiti sa −, a
detaljne probne krugove sa X.
8. ČITANJE KARATA I KRETANJE PO TERENU
Karte predstavljaju jedno od osnovnih sredstava bez koga se kretanje po nepoznatom

terenu ne može ni zamisliti. Karta je crtežom predstavljena slika dijela zemljine površine. Na
karti je, po utvrđenim pravilima i ustaljenim znacima, predstavljeno zemljište sa svim
njegovim prirodnim i vještačkim objektima. Međusobni odnos tačaka na karti jednak je
međusobnom odnosu tih tačaka na zemljištu. Postoje karte različitih sadržaja. Međutim uopšte
važi pravilo, da na kartama gdje je predstavljen mali dio Zemljine površine ima više detalja, i
obratno.
Slika 33. Karta Bosanske Krupe u razmjeri 1: 25 000

8.1 Razmjera karte
Na karti je nemoguće predstaviti u prirodnoj veličini ni najmanje dijelove Zemljine

površine. Zato se dijelovi zemljine površine umanjuju, te tako umanjeni prikazuju na karti. Pri
tome se postiže da je odnos svake linije na karti i njoj odgovarajuće nesmanjene horizontalne
projekcije u prirodi praktično stalan.
Taj odnos se naziva razmjera karte.
Prema tome, razmjera pokazuje koliko puta je neki objekat s terena umanjen i
predstavljen na karti.
Razmjera može biti brojna i grafička. Kako se u taksaciji najčešće koristi brojna razmjera, ona
će biti obrazložena i objašnjena.
8.1.1 Brojna razmjera
Brojna razmjera se označava brojevima npr. ili 1 : 50 000. Ova razmjera

pokazuje da 1 mm na karti predstavlja 50 000 milimetara u prirodi, tj da su sve dužine na karti
50 000 puta umanjene. Razmjera pokazuje koliku puta je umanjena dužina (rastojanje), a ne
površina.
Primjer: Ako je razmjera 1 : 10 000, 1 cm na kariti predstavlja 10 000 cm u prirodi. Ako

želimo da znamo koliko je to metara, onda ovaj broj dijelimo sa 100, jer jedan metar ima 100
cm, pa je 10 000/100=100, tj. 1 cm na karti odgovara 100 metara na terenu.
8.2 Predstavljanje zemljišta i objekata na kartama
Zemljina površina se naziva reljefom zemljišta. Raznolikošću svojih oblika

(uzvišenja, udubljenja i ravnica) raznolik je i visinski odnos tačaka na zemljinoj površini.
Reljef zemljišta ima veliki uticaj na kretanje po terenu i zato se unosi sa što više detalja.
Postoji nekoliko načina za predstavljanje reljefa zemljišta na kartama. Na
topografskim kartama, kartama krupnih ratmjera koje upotrebljavljaju planinari reljef
zemljišta se obavezno predstavlja izohipsama (horizontalama) i dopunjenim kotama.
8.2.1 Predstavljanje zemljišta izohipsama (horizontalama)
Ako je neko uzvišenje presječeno horizontalnom ravni, onda je presjek te ravni sa

površinom uzvišenja nepravilna kriva linija, koja vezuje sve tačke istih apsolutnih visina.
Predpostavimo da je neko uzvišenej presječeno sa više horizontalnih ravni na jednakim
vertikalnim rastojanjima (Slika 34.). Te ravni će površinu tog uzvišenja sijeći po nepravim
linijama.
Obrazovane nepravilne linije projektujemo na osnovnu horizontalnu ravan (Slika 34.) i
tako omogućujemo sebi da zamislimo reljefni oblik tog uzvišenja. Te linije nacrtane na karti
nazivaju se izohipsama (horizontalama). Pošto svaka ravan ima različitu visinu, to je i na
karti visina horizontala različita.

Slika 34. Projektovanje izohipsi na kartu
O izohipsama je važno zapamtiti slijedeće:

 Sve tačke jedne iste izohipse imaju istu apsolutnu visinu;
 Osnovne i glavne izohipse su obavezno zatvorene linije a pomoćne
izohipse (horizontala) mogu ali ne moraju biti zatvorene;
 Izohipse se na karti nikad ne sijeku;
 Ukoliko su izohipse bliže jedna drugoj pad terena je veći, a ukoliko su
dalje jedna od druge pad zemljišta je blaži.
8.2.2 Predstavljanje objekata na karti (topografski znaci)
Svi objekti na zemljištu predstavljaju se na kartama topografskim znacima (Prilog 11).

To su ustaljeni znaci, koji su kod svih država slični. Usvojeni znaci za označavanje pojedinih
objekata su slični objektima u prirodi koje predstavljaju, ili koji pokazuju njihova svojstva ili
osobine.

9. GAZDINSKE KLASE, UŽE I ŠIRE KATEGORIJE ŠUMA
Na radnoj skici, u manualu za prikupljanje taksacionih elemenata, u okviru svakog

odjele izdovjeni su i odgovarajući odsjeci. Svakom odsjeku dodjeljena je i odgovarajuća
gazdinska klasa. Šifre gazdinskih klasa taksarorima služe kao putokaz na koji način da
snimaju taksacione elemente u datim odsjecima. Svaka gazdinska klasa pripada užoj
kategoriji šuma a ova opet široj kategoriji šuma.
Gazdinska klasa, npr. 1101 (Montane šume bukve na pretežno dubokom

kalkokambisolu i kombinaciji sa luvisolima na jedrim krečnjacima i dolomitima) pripada užoj
kategoriji 1100 (Visoke šume bukve primarne i sekundarne), a ona široj kategoriji 1000 -
Visoke šume sa prirodnom obnovom. U visokim šumama sa prirodnom obnovom
taksacione elemente mjerimo i snimamo kako je to objašnjeno u poglavlju 2.
Gazdinska klasa, npr. 2413 (Degradirane mješovite šume hrasta kitnjaka i običnog
graba na pretežno dubokom kalkokambisolu i luvisolu na jedrim krečnjacima i dolomitima)
pripada užoj kategoriji 2400 (Visoke degradirane šume hrastova), a ona široj kategoriji 2000 -
Visoke degradirane šume. U visokim degradiranim šumama taksacione elemente mjerimo
i procjenjujemo na način kako je to objašnjeno u poglavlju 3.
Gazdinska klasa, npr. 3301 (Šumski zasadi crnog bora sa procijenjenom drvnom
masom čiste ili sa primjesom bijelog bora na staništima crnog bora na rankeru, plitkom
eutričnom kambisolu i njihovim kombinacijama na ultrabazičnim magmatskim stijenama;
(peridotit-serpentinit) pripada užoj kategoriji 3300 (Šumski zasadi (kulture) u pojasu šuma
borova), a ona široj kategoriji 3000 - Šumski zasadi (kilture). U šumskim zasadima
(kulturama) taksacione elemente mjerimo i procjenujemo na način kako je to opisano i
objašnjeno u poglavlju 4.
Gazdinska klasa, npr. 4105 (Izdanačke čiste šume bukve montanog pojasa na pretežno
plitkom distričnom kambisolu na silikatnim i silikatno-karbonatnim supstratima i kiselim
eruptivnim i metamorfnim stijenama) pripada užoj kategoriji 4100 (Izdanačke šume bukve
primarne i sekundarne), a ona široj kategoriji 4000 - Izdanačke šume. U izdančkim šumama
taksacione elemente mjerimo i procjenjujemo na način kako je to opisano i objašnjeno u
poglavlju 5.
Gazdinska klasa, npr. 6203 (Goleti unutar šuma bukve i jele i bukve i jele sa smrčom
na pretežno dubokom kalkokambisolu i luvisolu i njihovim kombinacijma na jedrim
krečnjcima i dolomitima) pripada užoj kategoriji 6200 (Goleti unutar šuma bukve i jele i
bukve i jele sa smrčom), a ona široj kategoriji 6000 - Goleti unutar pojasa šuma. Na goletima
unutar pojasa šuma procjenjuju se taksacioni elementi kako je to opisano u poglavlju 7.

10. OPREMA ZA TERENSKI RAD
1. Ruksak za nošenje opreme

2. GPS uređaj: tačnost < 5m, + rezervne baterije
3. Busola sa podjelom na 360 º
4. Visinomjer: elektronski visinomjer sa daljinomjerom i visinomjerom te
korekcijom kosih distanci (preporučen «Vertex III» - Haglof)
5. Prečnica/ promjerka (sa milimetarskom podjelom lenjira – dužine lenjira 80 cm)
6. Presslerovo svrdlo
7. Pantljika
8. Zaparač za markiranje stabala
9. Daljinomjer sa koncem
10. Instrument/lenjir za očitavanje debljinskog prirasta
11. Veće papirne kesice za izvrtke sa probne površine (10 x15 cm minimalmo)
GPS Vertex Transporeder
Presslerovo svrdlo Prečnica Daljinomjer sa koncem

PRILOZI

Prilog 1. Iskolčavanje centara probnih krugova, kretanje po terenu i pravilno vođenje

radne skice
Danas se početna tačka može pomoću GPS-a locirati po sobstvenom navođenu, ali ju je potrebno vidno
označiti na terenu i jasno obilježiti na skici tako da se mogu očitati koordinate početne tačke. Sa skice se očita
horizontalna udaljenost i smjer kretanja do najbližeg (prvog) centra, a zatim se pristupa horizontalnom
odmjeravanju potrebne udaljenosti. U ovu svrhu danas se koristi daljinomjer sa koncem ali to može biti i
pantljika.
Na kraju tačno odmjerene horizontalne udaljenosti (gdje god on bio), postavlja se uočljivi marker (štap).
On treba da bude čvrsto i vertikalno pobijen u tlo tako da traje bar jednu godinu. Ovo je vrlo važno zbog
izbjegavanja greške u odmjeranju horizontalne udaljenosti od centra do pojedinih okolnih stabala. Na radnoj
skici se pored centara probnih krugova upisuje redni broj centra kao i u manualu te strelicom smjer kretanja
taksatora po terenu. Skicu treba voditi uredno i pedantno.

Prilog 2. Tablica za redukciju kosih dužna
Horizontalna dužina između dvije tačke u metrima

Nagib 10 15 20 25 30 35 40 45 50
terena
(stepeni)
Kosa dužina u metrima
5 10,45 15,06 20,08 25,10 30,11 35,10 40,15 45,17 50,19

10 10,15 15,23 20,31 25,39 30,46 35,54 40,64 45,72 50,80
15 10,35 15,53 20,71 25,88 31,06 36,23 41,41 46,59 51,76
20 10,64 15,96 21,28 26,60 31,93 37,25 42,57 47,89 53,21
25 11,03 16,55 22,07 27,58 33,10 38,62 44,13 49,65 55,17
30 11,55 17,32 23,09 28,87 34,64 40,41 46,19 51,96 57,73
35 12,21 18,31 24,42 30,52 36,62 42,73 48,83 54,93 61,04
40 13,05 19,58 26,11 32,64 39,16 45,69 52,22 58,74 65,27
45 14,14 21,21 28,28 35,36 42,43 46,38 56,57 63,64 70,71
50 15,56 23,34 31,11 38,89 46,67 49,50 62,23 70,01 77,78
55 17,43 26,15 34,87 43,58 52,30 61,02 69,74 78,45 87,17
60 20,00 30,00 40,00 50,00 60,00 70,00 80,00 90,00 100,00
Primjer:

Prilog 3. Krug na manjoj plešini - površini unutar šume
Ako se iskolčavanjem centra probnog kruga dođe na mjesto gdje nema stabala iznad
taksacionog praga a on se nalazi u manjoj plešini - površini unutar šume, koja je već
podmlađena ili je sposobna za prirodno ili vještačko pošumljavanje, centar kruga treba da se
postavi na to mjesto i izvrši potrebno mjerenje, koje će se svesti na mjerenje stepena
prekrivenosti, procjenu dijela kruga koju treba pošumiti na običnom krugu i ako se radi o
detaljnom probnom krugu, na evidentiranje brojnosti i stanja podmlatka.
Primjer: Obični krug
Indikacija kruga Stanje podmlatka

Broj biljaka podmlatka
Treba pošumiti
Vrsta kruga
SKLOP
Nezastarčeno = 0
ODSJEK
Zastarčeno = 1
Neoštećen = 0
Pojedinačno = 0
Grupimičan = 1
Oštećen = 1
Vrsta Radijus kruga Radijus kruga Radijus kruga
(%)
0 - 70 cm 71 - 90 cm 91 - 120 cm
Prekriveno Neprekriv. drvrća
(m) (m) Visina Visina Prsni prečnik
10-49 cm 50 -130 cm 0 - 5 cm
0 1 --- 0 5 4 5 05 Podmladak se ne mjeri
Šumski red ( dobar=o, loš=1)

procjenjuje
Ne
Starost kulture - nasada god.

se
Sušike (nema=0, ima = 1)
Taksacioni elementi stabla se ne procjenjuju
KLASA Bolest
Nezaražem =2
Da=1, Ne=0
Zaražen =1
oštećenja
Doznaka
Prsni Širina 10 Visina

Tehnička
Redni broj
Vrsta
Uzgojna
Tip
Prečnik godova stabla

stabla
drveća 1 2
(cm) (mm) (m)
1 Stabla se ne mjere
Primjer: Detaljni krug

Treba pošumiti
Vrsta kruga
SKLOP
Nezastarčeno = 0
ODSJEK
Zastarčeno = 1
Neoštećen = 0
Pojedinačno = 0
Grupimičan = 1
Oštećen = 1

(%)
0 - 70 cm 71 - 90 cm 91 - 120 cm
(m) (m) Visina Visina Prsni prečnik
10-49 cm 50 -130 cm 0 - 5 cm
0 1 X 0 6 4 4 04 21 0 1 0 0 1 0
22 0 2 0 0 1 0
procjenjuje
41 0 0 4 0 0 1
Ne

se
Taksacioni elementi stabla se ne procjenjuju

Prilog 4. Obični probni krugovi u visokim šumama
Na ovim probnim krugovima se mjere i procjenjuju sljedeći taksacioni elementi stabala i

obilježja sastojine:

Vrsta kruga
Treba pošumiti
Nezastarčeno = 0
SKLOP
ODSJEK
Zastarčeno = 1
Neoštećen = 0
Pojedinačno = 0
Grupimičan = 1
Oštećen = 1
(%)
0 - 70 cm 71 - 90 cm 91 - 120 cm
Visina Visina Prsni prečnik
(m) (m)
10-49 cm 50 -130 cm 0 - 5 cm
0 1 --- 3 8 1 2 00

Taksacioni elementi stabla
KLASA Bolest
Nezaražem =2
Da=1, Ne=0
Zaražen =1
oštećenja
Doznaka
Redni broj stabla

Tehnička
Uzgojna
Vrsta
Tip
drveća 1 2
(cm) (mm) (m)
1 23 022
2 23 022
3 47 041 Breza
4 23 010
5 23 032
6 46 027 Brekinja
7 23 034
8 23 034
9 23 041
10 23 032
11 47 015 Jasika
12
13
14
15

Prilog 5. Detaljni probni krug u visokim šumama
Na detaljnim probnim krugovima se mjere i procjenjuju sljedeći taksacioni elementi stabala i

obilježja sastojine:

Vrsta kruga
Treba pošumiti
Nezastarčeno = 0
SKLOP
ODSJEK
Zastarčeno = 1
Neoštećen = 0
Pojedinačno = 0
Grupimičan = 1
Oštećen = 1
(%)
0 - 70 cm 71 - 90 cm 91 - 120 cm
(m) (m)
10-49 cm 50 -130 cm 0 - 5 cm
0 1 X 3 9 1 1 00 23 0 0 0 0 0 1
Šumski red ( dobar=o, loš=1) 0

Starost kulture - nasada god. /
Sušike (nema=0, ima = 1) 0
KLASA Bolest
Nezaražem =2
Da=1, Ne=0
Zaražen =1
oštećenja
Doznaka

Tehnička
Uzgojna
Vrsta
Redni broj
Tip
stabla
drveća 1 2
(cm) (mm) (m)
1 23 019 020 3 3 1 13 0 0 0 0
2 23 023 010 3 3 0 14 0 0 0 0
3 23 033 014 3 2 0 15 3 0 0 0
4 47 jasika 028 013 3 3 0 12 0 0 0 0
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15

Prilog 6. Tablica za redukciju dužina na krugu
P R E Č N I K S T A B L A N A 1,30 m
5-10 11 - 2 0 21 - 3 0 31 - 5 0 51-80 81>
NAGIB R A D I J U S K R U G A (m) 20 m
(stepeni) 2,50 4,50 5,50 9,00 15,00 25,00
K O S A D U Ž I N A (m) _
5 2,51 4,52 5,52 9,03 15,06 25,10 20,08
10 2,54 4,57 5,58 9,14 15,23 25,39 20,31
15 2,59 4,66 5,69 9,32 15,53 25,88 20,71
20 2,66 4,79 5,85 9,58 15,93 26,60 21,28
25 2,76 4,97 6,07 9,93 16,55 27,58 22,07
30 2,89 5,20 6,35 10,39 17,32 28,87 23,09
35 3,05 5,49 6,71 10,99 18,31 30,52 24,41
40 3,26 5,87 7,18 11,75 19,58 32,64 26,11
45 3,54 6,36 7,79 12,73 21,21 35,56 28,28
50 3,89 7,00 8,56 14,00 23,34 38,89 31,11

Prilog 7. Uzgojno-tehnička i tehnička klasifikacija stabala

ILUSTRACIJA I UZGOJNO - TEHNIČKE KLASIFIKACIJE BUKVE (AMEL RAKANOVIĆ)

Napomena: U II UTK (na osnovu priloženih tabela) svrstavaju se sva stabla koja ne pripadaju prvoj niti trećoj UTK.



ILUSTRACIJA I UZGOJNO - TEHNIČKE KLASIFIKACIJE JELE I SMRČE (AMEL RAKANOVIĆ)




ILUSTRACIJA I UZGOJNO - TEHNIČKE KLASIFIKACIJE BIJELOG I CRNOG BORA (AMEL RAKANOVIĆ)



KRITERIJI TEHNIČKE KLASIFIKACIJE STABALA

Tabela 1.
Vrsta
TKK 5 –10; 10-20 cm 20-30; 30 – 50; 50 – 80; preko 80 cm
drveća
a) Sva stabla I UTK

b) Stabla II i III UTK, ako su ispunjeni
oni uslovi I UTK koji se odnose na
deblo
a) Sva stabla I uzgojno-tehničke c) Stabla II i III UTK iz čije se donje ½
klase (UTK) visine, nakon odbacivanja
b) Sva zdrava stabla koja imaju deformisanog nadžilja (do 1,5 m)
pravno i punodrvno deblo do ½ može dobiti, iz cijela ili iz više
visine stabla i više* komada (izrezivanjem dijela sa
1 c) Stabla II i III UTK iz čije se greškom), dio zdravog, pravnog i
donje 2/3 visine odbacivanjem ili punodrvnog debla dužine H/3 i više.
izrezivanjem dijela debla do 1 m Pojedini komadi pri tome ne mogu
mogu dobiti dva pravna i biti kraći od 4 m. Pri tome se na
punodrvna dijela debla sa dijelu debla minimalne dužine(H/3)
ukupnom dužinom od najmanje tolerišu:
H/2 ili većom, te da u odbačenom - u donjoj 1/3: pokoji suhi čaprljak tanji
ili izrezanom dijelu greška od 2 cm
sigurno «zatvara» - u gornje 2/3: suhe grane do 2 cm
debljine i žive grane do 4 cm debljine,
neograničeno
Jela i smrča
- u gornjoj 1/3: jedna živa grana do 6

cm debljine po m' ili pršljen takvih
grana
a) Preostala stabla II UTK

b) Stabla III UTK iz čije se donje ½
visine može izdvojiti komad dužine 3
m ili više. Na njemu se tolerišu sljedeće
a) Stabla II i III UTK koja u donje
2 greške:
2/3 visine imaju bar 3 m dužine
- maksimalno 3 grane/m' tanje od 10 cm
pravnog i punodrvnog debla
- zakrivljenost: visina luka manja od 5 %
nakon odbacivanja ili izrezivanja
- usukanost: manja od 25 % od prečnika
natrulog ili ozlijeđenog dijela
na jednom metru dužnom
debla, dijela debla sa zdravim
rakom i sl.
a) Stabla III UTK za koja nismo sigurni
3 da se donje ½ visine može dobiti
komad minimalne dužine 3 m (jer ne
znamo da li greška zatvara), kvaliteta
koji se traži za drugu tehničku klasu
a) Sva ostala stabla, odnosno stabla a) Stabla III UTK za koja smo sigurni da
4 iz čije donje 2/3 H ne možemo se iz njihove donje ½ visine ne može
izdvojiti prav i punodrvan dio od dobiti komad minimalne dužine 3 m,
bar 3 m kvaliteta koji odgovara drugoj tehničkoj
klasi (trula i natrula debla)

Tabela 2.
Vrsta
TKK 5 –10; 10 - 20 cm 20-30, 30 – 50; 50 – 80; preko 80 cm
drveća
a) Sva stabla I UTK

b) Stabla II i III UTK, ako su ispunjeni
oni uslovi I UTK koji se odnose na
deblo
a) Sva stabla I uzgojno-tehničke c) Stabla II i III UTK iz čije se donje 1/3
klase (UTK) visine, nakon odbacivanja
b) Sva zdrava stabla koja imaju deformisanog nadžilja (do 1,5 m)
pravno i punodrvno deblo do ½ može dobiti, iz cijela ili iz više
visine stabla i više komada (izrezivanjem dijela sa
1 c) Stabla II i III UTK iz čije se greškom) dio zdravog, pravnog i
donje 2/3 visine odbacivanjem punodrvnog debla dužine H/4 i više.
ili izrezivanjem dijela debla do Pojedini komadi pri tome ne mogu
1 m mogu dobiti dva pravna i biti kraći od 3 m. Pri tome se na
punodrvna dijela debla sa dijelu debla minimalne dužine (H/4)
ukupnom dužinom od najmanje tolerišu:
H/2 ili većom, te da u dbačenom - zakrivljenost: visina luka manja od 2 %,
ili izrezanom dijelu greška - u donjoj 1/3: pokoji suhi čaprljak, tanji
sigurno «zatvara»- nestaje od 2 cm
- u gornje 2/3: suhe grane do 2 cm
debljine i žive grane do 4 cm debljine,
neograničen broj
Borovi
- u gornjoj 1/3: jedna živa grana do 6 cm

debljine po m' ili pršljen takvih grana

b) Stabla III UTK iz čije se donje ½
visine može izdvojiti komad dužine 3
m ili više. Na njemu se tolerišu
a) Stabla II i III UTK koja u donje
2 sljedeće greške:
2/3 visine imaju bar 3 m dužine
- maksimalno 3 grane/m' tanje od 10 cm
pravnog i punodrvnog debla
- zakrivljenost: visina luka manja od 5 %
nakon odbacivanja ili izrezivanja
- usukanost: manja od 25 % od
natrulog ili ozlijeđenog dijela
prečnika na jednom metru dužine
rakom i sl.
a) Stabla III UTK za koja nismo sigurni
3 da se donje ½ visine može dobiti
4 iz čije donje 2/3 H ne možemo se iz njihove donje ½ visine ne može
bar 3 m. kvaliteta koji odgovara drugoj
tehničkoj klasi (trula i natrula debla)

Tabela 3.
Vrsta
TKK 5 –10; 10-20 cm 20-30, 30 – 50; 50 – 80; preko 80 cm
drveta
a) Sva stabla I UTK

b) Stabla II i III UTK ako su ispunjeni oni
uslovi za I UTK koji se odnose na deblo
c) Stabla II i III UTK iz čije se donje 1/4
visine, nakon odbacivanja deformisanog
a) Sva stabla I uzgojno-tehničke
nadžilja (do 2 m) može dobiti, iz cijela ili
klase (UTK)
iz više komada (izrezivanjem dijela sa
b) Sva zdrava stabla koja imaju
greškom), dio zdravog, pravnog i
pravno i punodrvno deblo do ½
punodrvnog debla dužine H/5 i više. Pri
visine stabla i više
1 tome se na dijelu debla minimalne
c) Stabla II i III UTK iz čije se
dužine(H/5) toleriše sljedeće:
donje 2/3 visine odbacivanjem ili
- zdrave grane debljine do 2 cm
izrezivanjem dijela debla do 1 m
- po jedna zdrava grana tanja od 15
mogu dobiti dva pravna i
% prečnika debla po m' ili po 1
punodrvna dijela debla sa
sljepica na 2 m'
ukupnom dužinom od najmanje
- jedna zdrava grana deblja od 15 %
H/2 ili većom, te da u
prečnika debla, ako se njenim
odbačenom
izrezivanjem (dužina izreza max. 2
ili izrezanom dijelu greška
m) mogu dobiti dva dijela
sigurno «zatvara»
minimalnih dužina 2 m a ukupne
dužine min. 1/5 visine stabla
- jednostruka zakrivljenost debla ili
Bukva
dijelova debla: visina luka max. 3 %

- žljebovitost: ispod 5 % srednjeg
Prečnika

b) Stabla III UTK iz čije se donje ¼ visine
može izdvojiti komad dužine 2 m ili više.
a) Stabla II i III UTK koja u donje Na njemu se tolerišu slijedeće greške:
2 2/3 visine imaju bar 2 m dužine - do 2 grane tanje od 30 % prečnika
pravnog i punodrvnog debla debla ili 2 sljepice po m'
nakon odbacivanja ili izrezivanja - zakrivljenost: visina luka manja od 5 %
natrulog ili ozlijeđenog dijela - usukanost: manja od 25 % prečnika
rakom i sl. a) Stabla III UTK za koja nismo sigurni
3 da se donje ¼ visine može dobiti
4 iz čije donje 2/3 H ne možemo se iz njihove donje ¼ visine ne može
bar 2 m kvaliteta koji odgovara drugoj
tehničkoj klasi (trula i natrula debla)

Prilog 8. Taksaciona snimanja u degradiranim šumama
U degradiranim visokim šumama, na probnim krugovima snimaju se svi podaci kao i u

visokim šumama sa prirodnom obnovom, osim podataka koji se odnose na: brojnost i stanje
podmladka i probnu doznaku stabala za sječu. To znači obični krugovi u degradiranim
šumama se snimaju isto kao u visokim a na detaljnim krugovima ne snimamo ova dva
taksaciona elementa, jer nam oni nisu potrebni
Na detaljnim probnim krugovima u degradiranim visokim šumama se mjere i procjenjuju

sljedeći taksacioni elementi stabala i obilježja sastojine:

Vrsta kruga
Treba pošumiti
Nezastarčeno = 0
SKLOP
ODSJEK
Zastarčeno = 1
Neoštećen = 0
Pojedinačno = 0
Grupimičan = 1
Oštećen = 1
(%)
0 - 70 cm 71 - 90 cm 91 - 120 cm
(m) (m)
10-49 cm 50 -130 cm 0 - 5 cm
0 1 X 3 9 1 1 00

Starost kulture - nasada god. /
KLASA Bolest
Nezaražem =2
Da=1, Ne=0
Zaražen =1
oštećenja
Doznaka

Tehnička
Uzgojna
Vrsta
Redni broj
Tip

stabla
drveća 1 2
(cm) (mm) (m)
1 23 019 020 3 3 13 0 0 0 0
2 23 023 010 3 3 14 0 0 0 0
3 23 033 014 3 2 15 3 0 0 0
4 23 028 013 3 3 12 0 0 0 0
5 24 045 031 2 1 30 0 0 0 0
6
7
8
9
10

Prilog 9. Taksaciona snimanja u šumskim kulturama
U šumskim kulturama taksaciona snimanja se izvode na isti način kao i u visokim

šumama sa prirodnom obnovom, osim što se ne prikupljaju podaci o:površini koju treba
pošumiti i brojnosti i stanju podmlatka. To znači da na običnim probnim krugovima ne
snimamo površinu koju treba pošumiti a na detaljinim probnim krugovima i stanje i brojnost
prirodnog podmladka.
Za šumske kulture važan taksacioni element je starost sastojine-kulture, koju treba

utvrditi u ovim sastojinama.
Na detaljnim probnim krugovima u šumskim kulturama se mjere i procjenjuju

sljedeći taksacioni elementi stabala i obilježja sastojine:

Vrsta kruga
Treba pošumiti
Nezastarčeno = 0
SKLOP
ODSJEK
Zastarčeno = 1
Neoštećen = 0
Pojedinačno = 0
Grupimičan = 1
Oštećen = 1
(%)
0 - 70 cm 71 - 90 cm 91 - 120 cm
(m) (m)
10-49 cm 50 -130 cm 0 - 5 cm
0 1 X 3 9 1 1

Starost kulture - nasada god. 25
KLASA Bolest
Nezaražem =2
Da=1, Ne=0
Zaražen =1
oštećenja
Doznaka

Tehnička
Uzgojna
Vrsta
Redni broj
Tip

stabla
drveća 1 2
(cm) (mm) (m)
1 22 019 020 3 3 0 13 0 0 0 0
2 22 023 010 3 3 1 14 0 0 0 0
3 22 033 014 3 2 0 15 3 0 0 0
4 22 028 013 3 3 0 12 0 0 0 0
5 22 045 031 2 1 0 30 0 0 0 0
6
7
8
9
10

Prilog 10. Taksaciona snimanja u izdanačkim šumama
U izdanačkim šumama na običnim krugovinma se mjeri :

 Stepen zastrtosti zemljišta krošnjama stabala;
 Vrsta drveća koja ulaze u uzorak;
 Prsni prečnici tih stabala.
Na detaljnim krugovima se pored ovih taksacionih elemenata mjere i visine pripadnih stabala.
Na probnim krugovima u izdanačkim šumama se mjere i procjenjuju sljedeći

taksacioni elementi stabala i obilježja sastojine:

Vrsta kruga

Treba pošumiti
Nezastarčeno = 0
SKLOP
ODSJEK
Zastarčeno = 1
Neoštećen = 0
Pojedinačno = 0
Grupimičan = 1
Oštećen = 1
(%)
0 - 70 cm 71 - 90 cm 91 - 120 cm
(m) (m)
10-49 cm 50 -130 cm 0 - 5 cm
0 1 X 3 2 1 8


KLASA Bolest
Da=1, Ne=0
Zaražen =1
Nezaražem
oštećenja
Doznaka

Tehnička
Uzgojna
Vrsta
Redni broj
Tip
=2
stabla
drveća 1 2
(cm) (mm) (m)
1 41 014 12
2 41 022 15
3 41 021 15
4 41 015 14
5 41 022 15
6 41 08 9
7 41 015 12
8 41 020 14
9 41 018 14
10 41 014 17

Prilog 11. Topografski (kartografski) znakovi
Topografski znakovi nam pružaju informaciju o položaju, svojstvima i brojčanim

vrijednostima objekata koji se nalaze na zemljištu, a ucrtani su na zemljovidu. Svaki znak ima
svoj položajni i značenjski dio. Položajni dio nam govori gdje se objekt nalazi, a označava se
točkama, linijama i površinama. Kada uz položajni dio dodamo i objašnjenje prikladnim
opisom, dobit ćemo i značenjski dio znaka. Znakove svrstavamo u nekoliko grupa koje ćemo
posebno objašnjavati zbog njihovih specifičnosti.
1) Znakovi za objekte i naselja
Znakove za objekte prikazujemo točkastim ili površinskim znakom. Točkastim znakom

prikazujemo objekt kada ne možemo prikazati tlocrt objekta. Površinskim znakom
prikazujemo objekte kada možemo prikazati objekt u tlocrtu. Neke objekte prikazujemo
standardiziranim simbolima (crkve, kapelice, groblja) gdje izgled simbola pojašnjava o
kakvom se objektu radi. Uz neke simbole kao što su škola, rudnik, spremnik goriva i slično,
opisno se objašnjava o čemu se radi.
ZNAK ZNAČENJE ZNAK ZNAČENJE

zgrada: neboder:
a) točkasti znak a) točkasti znak
b) površinski znak b) površinski znak
objekt(javni, gospodarski i sl.): groblje: a) točkastim znakom

- šk.-škola; b) površinskim znakom
- bl.-bolnica;
- pl.d. - planinarski dom i sl. Kršćansko
napuštena zgrada; ruševina zgrade islamsko
baraka; nadstrešnica; kamp-kućica Židovsko
koliba; štagalj; katun spomen-groblje
Dvorac Crkva
crkva sa dva ili više tornjeva Džamija
Sinagoga samostan, manastir
Kapela Turbe
utvrda: ruševina:
a) točkastim znakom a) točkastim znakom
b) površinskim znakom b) površinskim znakom
stadion ili športsko igralište: gradsko naselje

a) točkastim znakom
b) površinskim znakom
blok zgrada skupina zgrada
tvornica: ciglana manja niz zgrada

(prikazani površinskim znakom)
manja tvornica (tv.); manja ciglana rafinerija
(cg.); (prikazani točkastim znakom a) točkastim znakom
a) s dimnjakom b) površinskim znakom za posebne
b) bez dimnjaka objekte

silos: termoelektrana (TE);

a) točkastim znakom nuklearna elektrana (NE):
b) površinskim znakom a) točkastim znakom
(brojka označava broj jedinica) b) površinskim znakom
tvornička hala; skladište; hangar tekuća vrpca za razni materijal
dalekovod: hidroelektrana
a) prijelomni ili uočljivi stup
b) transformator
c) oznaka za meterijal stupova
(B - beton; D - drvo; G - željezo) bušotina za eksploataciju nafte i
d) manji razvodni uređaj plina:
e) oznaka napona u kV a) s tornjem
f) veći razvodni uređaj b) bez tornja
g) transformator na podzemnom spremnik goriva
dalekovodu (N - nafta; Bz - benzin; Pl - plin)
plinara rudnik (uz znak je naziv

odgovarajuće rude)
plinovod: naftovod:
a) nadzemni a) nadzemni
b) podzemni b) podzemni
napušteni rudnik kamenolom; kop
(K - kamen; M - mramor; P -
pilana pijesak;
Š - šljunak)
vapnenica; klačina meteorološka postaja
antenski stup radio-postaje; toranj:

televizijske postaje ili relejne a) za motrenje
postaje: b) za ostale namjene
a) mjerila 1:25 000 i 1: 50 000
b) mjerila 1:100 000 i 1:200 000
(brojke označavaju visinu stupa u
m)
vjetrenjača spomenik
spomen-ploča vjerski znak; raspelo
usamljeni grob sjenik u polju; kozolec
2) Znakovi za prometnice
Prometnice se označavaju linijama koje nisu u mjerilu. Željezničke pruge i žičare

označavaju se crnim linijama sa dodacima koji objašnjavaju o kakvoj se pruzi radi. Ceste se
označavaju crvenom bojom (omeđene su crnom bojom) sa dodatnim oznakama koje prikazuju
o kakvoj se cesti radi. Ceste u izgradnji, kolni putevi i pješačke staze označavaju se crnom
bojom. Na zemljovidima u mjerilu 1.25 000 kod mostova se dodaju slovo i dva broja (npr B
30/8). Slovo označava materijal od kojeg je most napravljen ( B - beton; C - cigla; D - drvo; G
- željezo; K - kamen). Brojevi označavaju nosivost u tonama i širinu kolnika na mostu.
Primjerice 30/8 označava most nosivosti 30 tona i širine kolina 8 m.

pruga normalnog kolosjeka, pruga normalnog kolosjeka,
dvokolosječna (širine 1,435 m) jednokolosječna (širine 1,435 m)
pruga normalnog kolosjeka, pruga normalnog kolosjeka u
elektrificirana izgradnji

uskotračna pruga uskotračna pruga u izgradnji

(broj označava širinu u m)
napuštena pruga tramvajska pruga
žičara; uspinjača za zemljovide 1:100 000

za zemljovide 1:25 000 i 1:50 000 auto-cesta
auto-cesta (11-širina jednog cesta namjenjena isklučivo za

kolnika; 4-širina razdjelnog traka; motorna vozila
11-širina drugog kolnika; A-asfalt) (A-asfalt; 9-širina kolnika)
auto-cesta s jednim izgrađenim cesta sa suvremenim kolnikom
kolnikom (A-asfalt; 11-širina (A-asfalt; 8-širina kolnika)
izgrađenog kolnika)
cesta namjenjena isključivo za makadam
promet motornih vozila (8-širina (M-makadam; 4-širina kolnika)
kolnika; A-asfalt; 9-širina planuma)
cesta sa suvremenim kolnikom bolji kolni put
(7-širina kolnika; B-beton; 8-širina
planuma)
cesta sa kolnikom od tankog sloja za zemljovide 1:200 000
asfalta (5,5-širina kolnika;
P-penetracija asfaltom; 6-širina auto-cesta (A-asfalt; 2/12-broj
planuma) kolnika/širina jednog kolnika)
makadam ili cesta s besprašnim auto-cesta s jednim izgrađenim
kolnikom širine 3-4 m (4 i 3,5-širina kolnikom (A-asfalt; 12-širina
kolnika; M-makadam; P-penetracija izgrađenog kolnika)
asfaltom; 5,5 i 6-širina planuma)
bolji kolni put cesta isključivo za promet
motornih vozila (A-asfalt; 8-širina
kolnika)
za zemljovide 1:25 000, 1:50 000, 1:100 000 i 1:200 000 cesta sa suvremenim kolnikom
koji su izdani nakon 1980. godine (A-asfalt; B-beton; K-kocka; 6-
širina kolnika)
auto-cesta (A-asfalt; 12-širina makadam
jednog kolnika) (M-makadam; 4-širina kolnika)
auto-cesta sa razdvojenim bolji kolni put
kolnicima
(strelice pokazuju smijer prometa)
auto-cesta s jednim izgrađenim
kolnikom (A-asfalt; 12-širina
izgrađenog kolnika)
ceste u izgradnji, kolni putovi i staze
suvremena cesta (8-širina auto-cesta u izgradnji
planuma; A-asfalt; 7-širina kolnika)
cesta sa osuvremenjenim cesta u izgradnji
kolnikom (5-širina planuma; A-
asfalt; 4-širina kolnika)
makadam (5-širina planuma; napuštena cesta
M-makadam; 3,5-širina kolnika)
bolji kolni put običan kolni put
objekti zračnog prometa lošiji kolni put
zračna luka: konjska staza
b) linijskim i točkatim znakom pješačka staza
c) površinskim i točkastim znakom
zrakoplovni svjetionik mjestimično neuočljivi pješački put
željeznička postaja: serpetina

a) točkastim znakom (točkice označavaju zavoj koji dulja
b) površinskim znakom vozila ne mogu savladati
odjednom; crtice označavaju
uspon veći od 10%)
most: mosta na stupovima; vijadukt
b) linijskim znakom
most za izmjenični željeznički i most za istodobni željeznički i
cestovni promet cestovni promet
mostovi bliski i usporedni most na plovnim objektima

tunel: galerija:
a) točkastim znakom a) točkastim znakom
b) površinskim znakom b) površinskim znakom
uzak most za pješake i stoku; proširenje na cesti
viseći most
Brvno suženje na cesti
propust na željezničkoj pruzi ili zaštitni zid
cesti (broj označava visinu zida u m)
strma kosina potporni zid
(broj označava dubinu u m) (broj označava visinu zida u m)
nasip (broj označava visinu u m): pruga ili cesta na nasipu
a) veći (broj označava visinu nasipa u m)
b) manji
pruga ili cesta u usijeku
(broj označava dubinu usjeka u m)
križanje cesta i preuge u razini
(primjer) prolaz cesta kroz naselje
(primjer)
križanje cesta i pruge izvan razine

(primjer)
a) nadvožnjak (objekt iznad razine
zemlje)
b) podvožnjak (objekt u razini
zemlje)
3) Reljef
Reljef se označava izohipsama i visinskim točkama. Visinske točke su kote i trigonometrijske

točke (TT) te objekti kao trigonometrijske točke. Izohipse se crtaju smeđom bojom (linijama,
crticama i točkama) kao i sve pojedinosti reljefa zemljišta.

osnovna izohipsa: kota objekta
-10 m na 1:25 000 (broj označava nadmorsku visinu u
-20 m na 1:50 000 i 1:100 000 podnožju objekta)
-100 m na 1:200 000
glavna izohipsa kota točke na zemljištu (broj
(broj označava nadmorsku visinu) označava nadmorsku visinu točke)
pomoćna izohipsa: kota prijevoja ili sedla (broj
a) polovica osnovne ekvidistancije označava nadmorsku visinu točke)
b) četvrtina osnovne ekvidistancije
a) trigonometrijska točka (TT) (broj
označava nadmorsku visinu točke)
telekomunikacijski stupovi kao TT
b) trigonometrijska točka (TT)
stabilizirana preko 1 m
nivelmanska točka; reper (broj meteorološka postaja kao TT
označava nadmorsku visinu točke)
crkva kao TT granični stup kao TT
džamija kao TT spomenik kao TT
sinagoga kao TT tvronički dimnjak kao TT
samostan ka TT kilometarska oznaka-ploča na obali

rijeke kao TT
pregib zemljišta, uočljivo blag, koji udolje sa uočljivim pregibima koje

se ne može prikazati izohipsama se ne može prikazati izohipsamam

padnice na izohipsi (označavaju ponikva; vrtača; dolac:

smjer pada zemljišta a) prikazana točkastim znakom
b) prikazana izohipsana
ponikva, u nizinskom zemljištu, himak, na nizinskom zemljištu, koji
koja se ne može prikazati se ne može prikazati izohipsama
izohipsama
prirodna kosina udubljenje, u nizinskom zemljištu,
s usječenim stranama
škrape, mrežaste škrape, rebraste
jaruga, vododerina: stjenoviti slojevi:

a) vlaka, veća a) vodoravni
b) vlaka, manja b) kosi
(brojevi označavaju dubine u m) c) okomiti
sipar, šljunkoviti ili zemljani, s stjenovito zemljište

točilom
stjenoviti greben stijene; plazovi; ledenjaci
površinski kop (brojevi označavaju

dubinu u m):
prijevoj; planinsko sedlo
a) zasjek
b) otkop
c) iskop
špilja: deponij otpadnog materijala:
a) s vodom a) točkastim znakom
b) bez vode b) površinskim znakom
usamljena stijena prikazana jama, bezdan
točkastim znakom
suhi rov terasa u krškim i jako erozivnim
predjelima
hrpa kamenja, kameni humak

4) Znakovi za vodene tokove i površine te hidrografske objekte
Vodene površine se crtaju plavom bojom. Kada se crta površinskim znakom rub vodene
površine naglašava se tamnijom plavom crtom. Hidrografski objekti se crtaju simbolima za te
objekte najčešće plavom ili crnom bojom.
ZNAK ZNAČENJE ZA ZEMLJOVIDE

1:25 000 1:50 000 1:100 000 1:200 000
rijeka širine
preko
10 m 25 m 50 m 100 m
(površinskim
znakom):
rijeka širine
(linijskim
od 5 do 10 m od 10 do 25 m od 20 do 50 m od 40 do 100 m
znakom)
rijeka širine do
(linijskim
5m 10 m 20 m 40 m
znakom)
kanal širine
preko
10 m 25 m 50 m 100 m
(površinskim
znakom)
kanal širine
(linijskim
od 5 do 10 m od 10 do 25 m od 20 do 50 m od 40 do 100 m
znakom)
kanal širine do
(linijskim
5m 10 m 20 m 40 m
znakom)
rijeka ili kanal,
povremeno bez
5m 10 m 20 m 40 m
vode, širine
preko
rijeka, potok,
kanal ili jaz,
5m 10 m 20 m 40 m
povremeno bez
vode, širine do:
Ponornica kanal u usijeku
(broj označava dubinu usjeka u m)
kanal s betoniranim usjekom, ili kanal podzemnog sustava za
zaštitom od betonskih ili kamenih navodnjavanje
ploča (broj označava dubinu usjeka u
m)
kanal betonski, na zemljištu ili na akvadukt
nosačima do 1,5 m visine
kanal s većim nasipima kanal s manjim nasipima
(brojevi označavaju: 6-dubinu usjeka (brojevi označavaju: 3-dubinu
od vrha nasipa do kanala; 2-visinu usjeka od vrha nasipa do kanala; 2-
nasipa u m) visinu nasipa u m)
kanal ili jaz na nasipu prolaz kanala i drugih vodotoka
(broj označava visinu nasipa u m) ispod ceste, pruge ili drugih
objekata
jezero, bara ili lokva:
a) manje površine
ribnjak s nasipima i branom
b) veće površine
obala: pjeskovita obala

a) određena
b) neodređena stjenovita obala
obala okomito usječena: osigurana obala:

a) kamenom ili betonom a) kamenom ili betonom
b) udaljena od toka b) drvetom
Potkopina podzidana obala (sa šetalištem)
strme obale (strane) potoka u strme obale (strane) potoka u

brdovitom ili planinskom dijelu nizinskom dijelu
(broj označava dubinu korita u m) (broj označava dubinu korita u m)


gaz
(broj označava dubinu gaza u m,
pristanište s mostom za pristajanje
a slova vrstu tla; K-kamenito,
brodova
P-pjeskovito, B-blatno)
skela motorna (trajekt) s mostom za skela za prijevoz vozila
pristajanje
skela za prijevoz ljudi i stoke skela za prijevoz ljudi
brana betonska ili kamena, prikaz brana, betonska ili kamena s

linijskim znakom prijelazom za vozila, prikazana
linijskim znakom
brana, zemljana prikazana brana, zemljana s prijelazom za
površinskim znakom vozila, prikazana površinskim i
linijskim znakom
brana prikazana linijskim znakom brana od naslaganog ili nabacanog

kamenja, pruća ili drveća
pregrada ili brana: slap; vodopad:

a) drvena a) na većoj rijeci
b) betonska b) na manjoj rijeci
slap; vodopad:
a) na rijeci čiji je tok prikazan
plovnost za veće brodove
površinskim znakom
b) na rijeci ili potoku čiji je tok
prikazan linijskim znakom
plovnost za menje brodove:
a) u oba smjera
plovnost na splavi
b) samo u jednom smjeru
obijač vode:
a) betonski ili kameni
ledobran ispred mosta
b) drveni
mlin, mlinica, kamenica mlin na čamcima
kilometarska oznaka na obali rijeke

(broj označava kilometražu)
otok; ada
smjer toka prud; sprud
izvor veće obilnosti izvor manje obilnosti
kaptirani izvor veće obilnosti kaptirani izvor manje obilnosti
zdenac; bunar zdenac s đermom
zdenac arteški cisterna u kojoj stalno ima vode
Vodotoranj cisterni u kojoj ima povremeno

vode
bazen za vodu crpka za vodu
Vodovod dolap, naprava za navodnjavanje
tunel za vodu; pokriveni kanal spremnik vodovoda

cijev za vodu, nadzemna
obalna crta mora: obala pjeskovita
a) određena
b) neodređena obala kamenita ili šljunkovita
obala grebenasta obala strma

obala neprikladna za pristajanje, koso obala klisurasta

građena
dno suho za vrijeme oseke, muljevito dno suho za vrijeme oseke,
pjeskovit
dno suho za vrijeme oseke, dno suho za vrijeme oseke,
šljunkovito kamenito
dubina mora izobata za dubine 2 m
(brojevi označavaju dubinu mora s
obzirom na hidrografsku nultu razinu) izobata za dubine 5 m
izobata za dubine 50 m izobata za dubine 10 m
izobata za dubine 100 m izobata za dubine 20 m
hrid: greben u hidrografskoj nultoj razini

b) površinskim znakom greben koji se za vrijeme oseke
pojavljuje iz mora
podrtina djelomično iznad mora greben stalno uronjen, manje od 2
m ispod hidrografske nulte točke
podrtina iznad koje je dubina poznata greben stalno uronjen, više od 2 m
(broj označava dubinu do podrtine; ispod hidrografske nulte točke
Wk (engl.) wreck - podrtina) (broj označava dubinu do grebena
u m)
podrtina pod morem, opasna granica podvodnih opasnosti
Pristanište gat:
a) čvrsto građen
b) od naslaganog kamenja
lukobran c) od nabacanog kamenja
d) drveni
e) prikazan točkastim znakom
bitva: svjetionik, svjetlo
a) u vodi
b) na kopnu hidrant
oznake zidane plutače označene
oznake usađene plutače za vez
stup; kolac; motka; letva plutače svijetleče
sidrište za velike brodove sidrište za male brodove
sidrenje zabranjeno kučica kabelska
vlaka-navoz na tračnice podvodni kabel (el.-električni;

(rampa prijelazna) TT-telegrafsko-telefonski)
trajekt za željeznička vozila s mostom granica zabranjenog područja,
za pristajanje odnosno grranica plovidbe
trajekt za motorna vozila s mostom za kanal bagerirani; plovidbeni put
pristajanje
dok, suhi
most okretni: solana

b) linijskim znakom

5) Raslinje i vrste tla
Raslinje se označava zelenom bojom u tlocrtu. Krajevi površina se označavaju

tamnijom zelenom linijom. Oznake koje označavaju o kakvom se raslinju i tlu radi označene
su crnom i zelenom bojom, a vodenasta tla plavom bojom.

šuma (primjer mješovite):
a) određena granica šuma sa prosjekama
b) neodređena granica (bjelogorična, crnogorična i
(samo na 1:25000: G-gusta, R- mješovita šuma)
rijetka, SG-srednje gusta, Š-šikara;
20/0,3-srednja visina drveća u m/
srednja debljina stabala u m)
pošumljene površine pod mladim plantaža topole

sadnicama do 1,5 m visine
teško prohodno bodljikavo grmlje; šuma prikazana točkastim znakom

šikara; makija
(samo na 1:25000;
2-visina grmlja 2 m) uzak šumski zaštitni pojas
grmlje gusto:
a) određena granica grmlje različite gustoće:
b) neodređena granica a) s određenom granicom
(samo na 1:25000: broj označava b) bez određene granice
visinu grmlja u m)
vinograd
park
vinograd sa ogradama od
naslaganog kamenja i terasama
voćnjak
(primorski tip)
Hmeljište vinograd plantažni
rižino polje
livada; pašnjak; utrina
Drvo
drvo, usamljeno i uočljivo: drveće pokraj ceste:

a) bjelogorično a) pojedinačno
b) crnogorično b) drvored
drveće, skupina drveće, niz; drvored
Šuma šuma s prosjekama
teško prohodno bodljikavo grmlje; grmlje:

šikara; makija a) gusto
b) različite gustoće
rasadnik; mlade sadnice (gustoća znakova prilagođena je
gustoći grmlja u prirodi)
tlo, močvarno, prohodno (ocjena tlo, močvarno teško prohodno:
se odnosi na kretanje pješaka): a) bez trstike
a) bez trstike b) sa trstikom
b) s trstikom
tlo, močvarno neprohodno:
a) bez trstike
tresetište
b) sa trstikom
tlo, periodično poplavljeno
tlo, kamenito

6) Granice, granični objekti i ograde
Granična crta se označava crnom isprekidanom točka-crta linijom, a podebljana je crvenom

debelom linijom. Ostali objekti se označavaju crnom bojom, osim "žive ograde" koja se
označava zelenom bojom.

granica državna ograda zidana ili od naslaganog
kamenja
granična postaja (karaula) ograda žičana
stup granični plot; vrljika; daščana ograda; jasno

uočljiva granica na rubovima
naselja i drugih objekata
ploča granična ograda živa; živica
granična oznaka u vidu križa na

stijeni ili na ploči

Metodika Adnan Medić

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Metodika Adnan Medić

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Radni materijal (za internu upotrebu) Wald - Projekt d.o.o.

Adnan Medić dipl.ing. šum. 1

Ova ilustrovana metodika terenski taksacionih snimanja bazira na metodici koju su

Adnan Medić dipl.ing. šum. 2

1. TERENSKI RADOVI PRILIKOM PRIKUPLJANJA PODATAKA

Nakon obavljenih pripremnih radnji u kancelariji na bazi postojećih podataka i

1.1 Obilježavanje granica trajnih prostorno-uređajnih jedinica

Pomoću pripremljenih topografskih karata, na kojima je u kancelariji izvršena podjela

1.2 Obilježavanje granica sastojina-odsjeka

Odsjek je istovremeno i prostorna i ekološko-proizvodna uređajna jedinica a njegove

Adnan Medić dipl.ing. šum. 3

1. 3 Način obilježavanja granica na topografskim kartama i na terenu

Na topografskim kartama prostorne uređajne jedinice su obilježene simbolima koji su

Znak za gospodarsku jedinicu Znak za odjel Znak za odsjek

Potrebe taksatora početnika su zadovoljena s ovim znakovima i simbolima, koji im

Adnan Medić dipl.ing. šum. 4

1.4 Iskolčavanje centara elementarnih primjernih površina uzorka (centara koncentričnih

Adnan Medić dipl.ing. šum. 5

1.5 Mjerenje horizontalne udaljenosti

Pošto se skoro nikad ne krećemo horizontalno po terenu, to znači da moramo mjeriti

1.6 Obilježavanje centra probnog kruga

Na kraju tačno odmjerene horizontalne udaljenosti (gdje god on bio), postavlja se

1.6.1 Centar u blizini granice šume i goleti (ili privatnog posjeda)

Adnan Medić dipl.ing. šum. 6

1.6.2. Centar u blizini ili na kamionskom putu

1.6.3. Centar u blizini granice odjeljenja ili odsjeka

Da ne bi došlo do toga da na jednom probnom krugu mjerenjem budu obuhvaćena

Takođe sve promjene koje su nastale u proteklim uređajnim periodima a nisu

To mogu biti sljedeći primjeri promjene stanja površina šuma:

 Novoizgrađeni kamionski put;

Adnan Medić dipl.ing. šum. 7

okolne sastojine (odsjeka). U tom slučaju staru granicu goleti treba

Slika 3. Primjena novih tehnologija prilikom pripremnih radova

Adnan Medić dipl.ing. šum. 8

2. TAKSACIONA SNIMANJA NA ELEMENTARNIM PRIMJERNIM

2.1.Visoke šume sa prirodnom obnovom

Prikupljanje podataka za izradu šumsko-privredne osnove vršimo reprezentativnim

Radijusi koncentričnih krugova iznose:

a) Za mjerenje i procjenu taksacionih elemenata stabala iznad taksacionog praga, te za

Za stabla Za stabla Na krugu

Tabela 1. Radijusi koncentričnih krugova za mjerenje i procjenu taksacionih elemenata u

b) Za utvrđivanje stepena zastrtosti zemljišta krošnjama stabala prečnik kruga je 50 m ili na

c) Za evidentiranje brojnosti podmlatka:

Uzrast podmlatka Na poluprecniku kruga do (m)

Tabela 2. Radijusi koncentričnih krugova za određivanje brojnosti podmlatka (Matić 1964.)

d) Za ocjenu kvaliteta podmlatka, 14 metara.

e) Za ocjenu stanja sastojine, sva obilježja procjenjivati (ocjenivati) će se na radijusu kruga od

Obični probni krugovi, čiji je razmak 100 x 100 m na terenu, odnosno 10 x 10 mm

Na ovim probnim krugovima se mjere i procjenjuju sljedeći taksacioni elementi stabala i

 Stepen zastrtosti zemljišta krošnjama stabala i to posebno prekriveni i

Detaljni probni krugovi, čiji je razmak 200 x 200 m na terenu, odnosno 20 x 20 mm

Na detaljnim krugovima se mjere i procjenjuju sljedeći taksacioni elementi stabala i obilježja

Adnan Medić dipl.ing. šum. 10

 Uzgojno-tehnička kvalitetna klasa stabala (kojima su mjereni prsni

ŠIFRA VRSTA DRVEĆA

Tabela 3. Kodeks šifara vrsta drveća

Adnan Medić dipl.ing. šum. 11

2.2.1. Mjerenje stepena zastrtosti zemljišta krošnjama stabala

Utvrđivanje stepena zastrtosti zemljišta krošnjama stabala provodi se na svakom krugu

Doznačenim stablima koja nisu predmet premjera na probnom krugu se ne mjeri se

Adnan Medić dipl.ing. šum. 12

Ova površina se procjenjuje na krugu radijusa 25,0 m a iskazuje se u desetim

Procjenjuje se na kolikom dijelu površine kruga radijusa od 25 m, je potrebno izvršiti

2.2.3. Mjerenje prsnog prečnika stabala