Combine PDF

Uvod
Last modified by Enia Pećnjak on Četvrtak, 5. Listopad 2017., 15:01

This document was downloaded on Petak, 2. Prosinac 2022., 19:12
Povijest
Da bi se bolje razumjeli današnja grafika i smjerovi njezina budućeg razvoja, dobro je pogledati što
se događalo u povijesti. Sljedeće poglavlje je kratak pregled primjene i mogućnosti grafike u
posljednjih pedesetak godina.
U ovom ćete poglavlju naučiti:
kad su se pojavili prvi grafički prikazani podaci na računalima i u koje svrhe

kroz koje se primjene razvijala računalna grafika
kako su izgledale slike na pisačima i monitorima prije petnaestak godina.
Prapočeci
Računalo (computer, Rechner, calcolatore itd.), kao što mu ime kaže, naprava je za računanje. Ili je
barem tako bilo u doba kad je računalo dobilo svoje ime.
Pod nazivom "računalo" danas mislimo na digitalno računalo, ono koje obavlja razne poslove koristeći
se prikazom podataka pomoću brojeva. Budući da je svaki podatak u računalu prikazan jednim ili
nizom brojeva, operacije na podacima svode se na operacije na brojevima – često upravo na
računanje. Pritom karakter podataka nema nikakvu ulogu, pa će jednako biti pohranjeni i obrađivani
rezultati znanstvenog istraživanja kao i fotografije s ljetovanja.
No, nije uvijek bilo tako. Računala konstruirana tijekom i neposredno nakon II. svjetskog rata bila su
namijenjena samo za računanje. Tekst se u to vrijeme već odavna prenosio telegrafom Morseovom
abecedom, čiji se kodovi mogu promatrati kao zamjena slova nulama i jedinicama, ali su se tek 50-ih
godina 20. stoljeća počela proizvoditi računala i programi koji prihvaćaju slova i ostale tekstne
znakove.
Slično je bilo i sa slikama. Pomagala za crtanje, fotografije te filmovi i televizija postojali su i prije
proizvodnje prvih računala. Slike su se retuširale, ali je trebalo proći mnogo godina dok se poslovi oko
slika nisu povjerili računalu.
Kao i računala, i računalna grafika počela je s vojnim primjenama: 50-ih godina 20. stoljeća na
računalu Whirlwind izvodio se prvi vjerni simulator leta, što je bio značajan pomak u odnosu na
dotadašnja računala koja su radila u batch načinu, s ulaznim podacima na bušenim karticama ili
trakama i izlaznim na štampačima. Kasnije su računala iz sustava SAGEpratila avione u američkom
zračnom prostoru, a tek je početkom 60-ih godina programom SketchPad omogućeno interaktivno
crtanje svjetlosnom olovkom po ekranu, što je predstavljalo preteču crtanja kakvo poznajemo danas.
Zasloni SAGE računala Slika na zaslonu SAGE računala

(izvor: IBM100) (izvor: IBM100)
Grafika kakvu danas poznajemo
Od prvog pokušaja do opće primjene grafike prošlo je tridesetak godina. Razvijali su se programi za
konstruiranje (CAD, Computer Aided Design), stvarala prva umjetnička djela tehnikom računalne
grafike, u filmskim studijima proizvodile su se prve animacije i u digitalnom obliku prenosile fotografije
iz svemira, ali se računalima služio samo uski krug ljudi.
Većina ljudi predavala je operaterima svoje ulazne podatke na bušenim karticama, čekala ispisane
rezultate, ispravljala podatke na karticama i taj se postupak ponavljao unedogled. Rijetki sretnici
upotrebljavali su terminale sa zaslonima, no i oni su bili drugačiji od zaslona kakve poznajemo danas,
jer su mogli ispisivati samo unaprijed određene znakove. Ni štampači nisu mogli pisati više znakova
od skupa izlivenog u postupku proizvodnje.
Korisnici zainteresirani za ispis grafova mogli su kombiniranjem znakova i razmaka crtati grafove.
Operateri su često kratili vrijeme ispisom slika na kojima su nijanse bile dobivene tamnijim i svjetlijim
znakovima (npr. * i -), kao i višestrukim ispisom znakova na istom mjestu.
Primjeri slika nacrtanih znakovima.

Potražite na svojoj omiljenoj tražilici slika ASCII art. Neke od slika možda poznajete, jer se danas
rabe u porukama elektroničke pošte i sastavljene su od znakova čijim se nizanjem dobiva privid slike.
Zasigurno ćete naći i slike odštampane višestrukim ispisom znakova na jednom mjestu.
Početkom 90-ih godina prošlog stoljeća nekoliko je događaja ubrzalo približavanje slika običnim
korisnicima računala. Među najznačajnijima bila je pojava programa Windows 3.1, prvog
uporabljivog grafičkog korisničkog sučelja na IBM PC kompatibilnim računalima, pristupačnima
širokom krugu ljudi. Početkom 90-ih pojavljuju se digitalni fotoaparati, te CD‑ovi koji su omogućili
pohranu veće količine podataka, prije svega slika.
Devedesete godine prošlog stoljeća prošle su u znaku najavljivanja multimedije, no kvaliteta koja se
tada nudila – i CD-ovima, i na sporim internetskim vezama – zadovoljavala je samo uski krug
entuzijasta.
Slika ekrana s multimedijskim sadržajem iz sredine 90-ih.
Danas većina ljudi nosi kameru u džepu. Najčešće čim pogledamo oko sebe uočavamo neku sliku
nastalu na računalu ili obrađenu uz pomoć računala. Zato, dok se još donedavno smatralo da je
dovoljno da prosječni korisnik računala zna samo pokretati programe, kopirati datoteke, pisati na
računalu i služiti se Internetom, danas se u osnovna znanja uključuje i rad sa slikama.
Fotoaparat kao dio mobitela.
Upravo iz navedenog razloga, u namjeri približavanja obrade slika prosječnim korisnicima, nastao je
ovaj tečaj.
Ako se želite upoznati s poviješću računalne grafike, preporučamo ova web sjedišta:
A Critical History of Computer Graphics and Animation – lenta vremena obuhvaća i manje
poznate događaje koji su utjecali na razvoj računalne grafike
Computer History – Graphics and Games – dio općenitog muzeja računala i računalstva.
Kraj grane
Kraj grane
Score: 0
Powered by TCPDF (www.tcpdf.org)

1.1 Fotoaparati i srodni uređaji

Fotoaparati i srodni uređaji
Prva i najčešće upotrebljavana skupina uređaja za unos slike u računalo su uređaji koji bilježe sliku iz
svoje okoline i pretvaraju je u oblik pogodan za obradu pomoću računala.
U ovom ćete poglavlju:
upoznati što i kako rade digitalni fotoaparati i kamere

naučiti na kakve se medije spremaju slike u digitalnim fotoaparatima
naučiti učitati slike s fotoaparata u računalo.
Fotoaparati
Digitalni fotoaparati danas su najčešći uređaji za stvaranje slika prikladnih za obradu pomoću
računala. Postupnim nestajanjem fotoaparata s filmom digitalni fotoaparati su postali i najčešće
sredstvo za bilježenje slikovnih podataka iz okoline.
Digitalni fotoaparati (izvor: Sony)
Digitalni fotoaparat prima zrake svjetlosti kroz sustav leća, pa one dolaze do plohe s čipom osjetljivim
na svjetlost – upravo kao što u ljudskom oku zrake svjetlosti završavaju na mrežnici.
Čip koji prima sliku na

fotoaparatu (izvor: Nikon)
Bez ulaženja u detalje, u ovom je trenutku potrebno reći da se čipovi koji primaju sliku sastoje od
unaprijed zadanog broja fotoosjetljivih elemenata, koji se nazivaju pikseliili točkice. Na čipu su
milijuni točkica, megapikseli. Za svaki se piksel, element čipa, registrira boja svjetlosti koja stiže na
njega. Ti se podaci zatim pretvaraju u brojeve i pohranjuju u memoriju fotoaparata. Pri reprodukciji
slika nastalih digitalnim fotoaparatom postupak je obrnut: prikazuju se pikseli određenih boja, a
čovjek ih nesvjesno „spaja” u smislenu sliku.
Postoje dvije vrste čipova: CCD i CMOS. Iako izbor čipa ne utječe na način rada s fotoaparatom,
zbog čestog spominjanja tih vrsta čipova u reklamama, treba spomenuti razlike među njima. Za
krajnjega korisnika važno je znati da su se u fotoaparatima do nedavno rabili CCD čipovi, dok su
CMOS čipovi bili ugrađeni u uređaje niže kvalitete kod kojih je bila važna brzina (web kamerama i
sl.). No danas, drugačijom konstrukcijom uređaja i uz pomoć programa koji ispravljaju sliku, može se
postići da uređaj s CMOS čipovima daje kvalitetnije slike nego uređaj s CCD čipovima. Dakle, vrsta
čipova ne može biti isključivi kriterij za izbor fotoaparata.
Kamere
Digitalne kamere, premda predviđene za bilježenje video zapisa, često mogu i fotografirati. Kvaliteta
fotografija obično je niža nego kod fotoaparata iste klase.
Digitalna kamera (izvor: Sony)
Neke kamere i fotoaparati bilježe sliku koja na senzore dolazi infracrvenim svjetlom. Zbog
nemogućnosti ljudskog predočavanja boja izvan vidljivog spektra, takve se slike prikazuju u
nijansama sive boje. U govornom se jeziku takve slike obično nazivaju crno-bijelim snimkama.
Snimke s web kamera namijenjene su slanju Internetom. Zbog ograničene propusnosti veze na
Internet, datoteke sa snimkama moraju biti što manje, pa je broj piksela na web kameri obično manji
nego na „pravim” digitalnim kamerama i fotoaparatima. Osim toga, web kamere nemaju svoju
memoriju, nego se u slučaju potrebe snimke pohranjuju na računalu.
Web kamera (izvor: Logitech)
Za pohađanje ovog tečaja nije važan izvor fotografija, pa tako ni vrsta kamere. Za vježbanje je važno
samo da se slike nalaze na vašem računalu, pa makar one bile i preuzete s Interneta ili dobivene od
prijatelja.
Prijenos slika s fotoaparata na računalo
U fotoaparatu se slike pohranjuju na neku od trajnih memorija, najčešće na neku vrstu memorijskih
kartica izrađenih u flash tehnologiji. Korisniku to znači da ima spremnik vrlo male mase čiji se sadržaj
ne gubi isključivanjem fotoaparata.
Razne memorijske kartice.
Postoji mnogo različitih vrsta memorijskih kartica, Jedna od vrsta memorijskih kartica zove se
koje su uglavnom međusobno nekompatibilne. To Memory Stick. Upravo tim imenom korisnici često
znači da fotoaparat može primiti samo onu vrstu nazivaju USB flash diskove.
kartica za koju je namijenjen. S fotoaparatima se
obično dobivaju kartice malog memorijskog
kapaciteta,
dok su za uporabu danas uobičajene kartice od
512MB do 2 GB.
Usporedite veličine i tipične kapacitete današnjih memorijskih kartica s veličinom CD-a.
Ako imate memorijsku karticu na nekom uređaju (fotoaparat, kamera, mobitel i sl.), pogledajte kojega
je kapaciteta.
Memorijske kartice mogu se izvaditi iz fotoaparata, umetnuti u čitač kartica priključen na računalo i
pročitati. No, češće se fotoaparat priključuje izravno na računalo.
Priključeni na USB ulaz računala, digitalni fotoaparati se najčešće prijavljuju računalu kao izmjenjivi
diskovi, pa se rad s njima ne razlikuje od rada s bilo kojim drugim diskom. Tek manji broj modela
fotoaparata zahtijeva instaliran poseban program za komunikaciju s računalom.
Fotoaparat koji je prepoznat kao novi disk.
Mobiteli i neki modeli fotoaparata s računalom se mogu povezati i bežično, danas najčešće
Bluetooth vezom. To podrazumijeva da i računalo mora imati Bluetooth adapter, a nakon
povezivanja je način rada sličan uobičajenom prijenosu datoteka s računala na računalo.
Ako imate digitalni fotoaparat, učitajte nekoliko slika s fotoaparata na računalo.
Ako još nikad niste učitavali slike s fotoaparata, možda će vam zatrebati upute.
Ako ste upute zametnuli, sigurno možete preuzeti novu kopiju s web sjedišta proizvođača svojega
fotoaparata (najčešće među stranicama s naslovom Download ili Support).
Ako vaš mobitel ima fotoaparat, prenesite i nekoliko fotografija s mobitela na računalo.
Kamere također često pohranjuju fotografije na memorijske kartice, dok se za snimanje videa koriste
magnetskim trakama (kazetama) znatno većega kapaciteta i prihvatljive cijene.
Mikroskopi i teleskopi
Postoje uređaji sa sličnom elektroničkom konstrukcijom kao i fotoaparati, ali znatno drugačijih
sposobnosti uvjetovanih drugačijom optikom: digitalni mikroskop i digitalni teleskop.
Digitalnim mikroskopom mogu se gledati predmeti pod velikim uvećanjem, ali i fotografirati i
pohranjivati zanimljive slike. Kao i kod kamera, na mikroskopu se slike mogu gledati izravno ili na
računalu priključenom uz njega, a fotografije se mogu spremati u memoriju mikroskopa ili na
računalo.
Jednostavan model digitalnog mikroskopa (izvor: Nikon)
Postoje i digitalni teleskopi, a izbor između fotoaparata, mikroskopa i teleskopa ovisi isključivo o
veličini i udaljenosti objekata koje pojedini korisnik želi fotografirati.
Svima kojima su mikroskopi bliži od fotoaparata preporučamo tekstove iz Početnice

mikroskopiranja sa stranica sveučilišta Florida State University (usporkos naslovu, tekst nije samo
početnica). Osobito su zanimljive stranice Digital Imaging, koje se djelomično preklapaju s ovim
tečajem, te Virtual Microscopy, koja kroz simulacije omogućava uvid u različite tehnike
mikroskopiranja (na vašem računalu treba biti instalirana Java).
Članci Olympusove Akademije mikroskopiranja također pružaju uvid u navedeno područje.
Polaznicima koji nisu upoznati s mikroskopiranjem preporučamo galeriju već spomenute Početnice
mikroskopiranja, NikonovSmall World ili samostalnu potragu po webu, na primjer s ključnim riječima
microscopy gallery.
Kraj grane
Kraj grane
Score: 0

1.2 Skeneri i srodni uređaji

Skeneri i srodni uređaji
Neke su slike već otisnute na papiru i, premda ih se može i fotografirati, prirodnije je i jednostavnije
učitati ih skenerom. Osim toga, princip rada skenera, postupni prelazak preko uzorka da bi se
proizvela slika, se primjenjuje i kod mnogih drugih uređaja.
U ovom ćete poglavlju upoznati što i kako rade:
skeneri
uređaji slični skenerima.
Osim toga, naučit ćete skenirati slike primjenjujući najjednostavnije postavke.

Skeneri
Skener u užem smislu označava uređaj namijenjen učitavanju slika s papira i sličnih plosnatih
predložaka u računalo. Prelaskom preko predloška skener određuje boju pojedinih kvadratića slike –
piksela.
Skeneri su u kućnu uporabu ušli prije digitalnih fotoaparata, ali se nisu proširili kao fotoaparati. Zbog
zamjene klasičnih fotoaparata digitalnima, skeneri se sve manje rabe, ali su još uvijek nezamjenjivi
zbog niske cijene, jednostavnosti rada, relativno visoke kvalitete slike i mnoštva materijala koji postoji
u papirnatom obliku, ali ne i u elektroničkome.
Danas su u kućnoj uporabi uglavnom stolni skeneri, a često se kombiniraju i s pisačima u tzv.
multifunkcijske uređaje.
Stolni skener s prozirnim predloškom (izvor: Epson)
Dokument koji treba skenirati korisnik polaže na staklenu ploču. Ispod te ploče prolazi izvor svjetlosti
koji osvjetljava dio po dio slike („red po red točkica”), a odbijena svjetlost dolazi do CCD ili CMOS
elemenata, koji za svaki svoj fotoosjetljivi element, tj. piksel, registriraju boju.
Čip koji postupno prima sliku u

skeneru (izvor: Kodak)
Širina čipa je oko 9cm.
Skeneri s bubnjem učitavaju sliku koja se okreće pričvršćena na bubanj. Porastom kvalitete stolnih
skenera, ti skupi i ogromni uređaji ostali su u uporabi samo tamo gdje zaista postoji potreba za vrlo
kvalitetnim skeniranjem.
Skener s bubnjem ukupne visine 115cm (izvor: ICG)
Pri skeniranju većeg broja manjih slika dobro je

složiti ih više na staklo skenera, te skenirati jednu
Ako imate skener, učitajte jednu sliku u računalo. po jednu izabirući odgovarajuća područja
Postupak ovisi o modelu skenera, pa su u zadatku skeniranja.
navedene samo osnovne smjernice. Točne upute
dobili ste u dokumentaciji uz uređaj ili ih možete
preuzeti s web stranica proizvođača vašega
skenera.
Ako ste instalirali sve programe koje ste dobili sa

skenerom, vjerojatno se u izborniku Start > Svi
programi nalazi skupina programa s imenom koje
sadrži ime skenera. U toj se skupini nalazi
program koji u nazivu sadrži riječ Scan. Pokrenite
ga i započnite sa skeniranjem:
1. Na staklenu plohu skenera stavite sliku.

2. Izaberite pretpregled (preview) predloška;
pretpregled služi isključivo vama, za brzu
provjeru postavljenog predloška i za
odabir područja koje će se skenirati.
3. Pričekajte da se skener zagrije, da
„pregleda” predložak i da se na zaslonu
prikaže slika predloška.
4. Provjerite obuhvaća li pravokutnik koji
omeđuje područje skeniranja područje
koje želite skenirati; malo viška neće
štetiti, ali će skeniranje puno većega
područja usporiti proces.
Ako je potrebno, smanjite ili povećajte
spomenuti pravokutnik povlačenjem ruba
područja skeniranja.
5. Postavke skeniranja postavite na
automatic, easy, beginner ili sl.
6. Provjerite kamo će se spremiti slika.
7. Odaberite skeniranje.
8. U programu Windows Explorer (My
Documents, My Computer) otvorite mapu
u kojoj se nalazi slika i pregledajte je.
Ako nemate program iz čijega bi se imena moglo

naslutiti da samostalno skenira slike, sliku možete
skenirati iz bilo kojega programa za obradu slika
(pa čak i iz Bojanja (Paint)). Funkcija za
skeniranje najčešće se nalazi u izborniku File,
pod Import, Acquire ili TWAIN. Daljnji koraci su
jednaki koracima pri skeniranju programom
namijenjenim upravo za tu svrhu.
Nakon prvog pokušaja skenirajte različite

predloške – osim papirnatih, možete uzeti i
dijelove odjeće i ostale manje predmete za koje
ste sigurni da neće oštetiti staklo skenera. O
promjeni parametara skeniranja bit će riječi u
poglavlju koje govori o svojstvima bitmapa.
Uređaji slični skenerima
Riječ „skener” bez dodatnih odrednica opisuje uređaj koji učitava slike na upravo opisani način.
Međutim, postoje uređaji koji također pregledavaju (scan) zadani predložak, ali imaju ograničeno
područje djelovanja.
Najčešći uređaj koji pregledava slike nalazi se u svakoj trgovini. To je čitač linijskog kôda, čije ime
govori da prepoznaje samo linijski kôd. No, čitač linijskog kôda računalu šalje brojeve prikazane
crtama i služi isključivo kao zamjena za tipkovnicu te se ne može smatrati skenerom u pravom smislu
riječi.
Biometrika se, među ostalim, bavi analiziranjem svojstava ljudskog tijela u svrhu autentikacije.
Mnoga prijenosna računala već imaju mogućnost prijavljivanja prelaskom prsta preko odgovarajućeg
čitača (fingerprint scanner), a bilježenje ili prepoznavanje ljudi koji ulaze u štićeno područje može se
ostvariti kamerama koje su prilagođene snimanju šarenice oka. U navedenim se primjenama kao
osnovni koraci pojavljuju postupci obrade slika obrađeni u ovom tečaju, no oni se provode tako da ih
korisnik ne primijeti.
Čitač otiska prsta (Izvor: IBM)
Postoje i mnogi drugi specijalizirani uređaji izgrađeni na principu rada digitalnog fotoaparata ili
skenera.
Ako vas zanima ovo područje, više o biometrici možete doznati iz početničkog članka na
Howstuffworks i sa stranica povezanih s njom.
Uređaji koji učitavaju „nevidljivu” sliku
Neki se uređaji koji učitavaju sliku koriste valovima koji su po svojoj prirodi jednaki svjetlosnima, ali ih
čovjek svojim vidom ne može uočiti. Najpoznatiji primjer su rentgenske zrake. Koriste se i zvučni
valovi viših frekvencija, ultrazvučni valovi.
Česta je primjena uređaja koji učitavaju „nevidljivu” sliku u pronalaženju pukotina ili promjena u
strukturi materijala. Pritom materijali mogu biti metal, beton, keramika ili mnogi drugi, ali su većini
korisnika najpoznatije primjene koje se odnose na ljudsko tijelo.
Rentgensko snimanje pacijenti povezuju s čekanjem (ili čak iščekivanjem) slika, što se može izbjeći
povezivanjem rentgenskog uređaja s računalom i trenutačnim prikazivanjem slike. Osim toga,
specijalizirani programi za pregledavanje pojedinog dijela tijela mogu pomoći u dijagnosticiranju
stanja pacijenta.
Računalo
pruža mnoge mogućnosti pregledavanja snimaka
(na slici: određivanje kutova na rentgenskoj slici kralježnice; izvor: Siemens Healthineers)
Rentgenski uređaji mogu raditi kao fotoaparati, hvatajući cijelu sliku odjednom, ili kao skeneri,
postupno prolazeći područjem koje trebaju slikati. Najpoznatiji primjer uređaja koji postupno učitava
sliku rentgenskim zrakama je CT uređaj, uređaj za kompjutersku tomografiju.
Većina suvremenih medicinskih uređaja su potpuna računala jer omogućavaju prilagođavanje slike
potrebama liječnika i razna mjerenja. Slike se mogu odmah ispisati, ali i pohraniti u računalo opće
namjene (najčešće osobno računalo). Premda je najčešća primjena arhiviranje slika, na računalu su
moguće i dodatne analize.
Pokušajte pogoditi koje ćete primjene skenera susresti ako na webu potražite stranice ili slike s
frazom "UV scanner". Potražite još neke manje poznate primjene kombinirajući riječi scan s concrete,
ceramics ili nekim drugim nazivom materijala.
Ako možete, zamolite svojega stomatologa ili liječnika da vam presnimi neku od vaših slika
(rentgenskih, UZV ili drugih). Možete ih samo pogledati na svojem računalu, a možete primijeniti neke
od metoda obrade slika iz poglavlja . Zanimljiv može biti i niz slika tijekom vremena, na primjer prije i
poslije liječenja.
Kraj grane
Kraj grane
Score: 0

1.3 Izravan unos slike

Izravan unos slike
Ako u računalo treba unijeti slike koje ne postoje u stvarnom svijetu, treba ih nacrtati. Jedan uređaj za
crtanje nalazi se uz gotovo svako računalo – miš. No, postavlja se pitanje: postoji li uređaj koji
čovjeku omogućava preciznije crtanje, precizan kao dobro našiljena obična olovka?
U ovom ćete poglavlju upoznati što i kako rade:
miševi
grafički tableti.
Miš
Većina korisnika slika koristeći se mišem. Mišem se mogu crtati krivulje koje slijede pokrete ruke, ali i
drugi likovi: ravne crte, pravokutnici, elipse itd.
Miš.
Današnji miševi su optički, s LE diodama (LED) kao izvorom svjetla, kamericom koja snima
osvijetljenu podlogu i programom koji na temelju uzastopnih snimaka rekonstruira pokret. Ti miševi
svojom preciznošću zadovoljavaju većinu korisnika, a trenutačno se samo zahtjevniji korisnici koriste
još preciznijim miševima, s laserskim izvorom svjetlosti.
Grafički tablet
Praktičan alat za crtanje je grafički tablet koji se sastoji od ploče i olovke kojom se crta po toj ploči.
Neki modeli imaju mogućnost dodavanja pisalice u olovku, pa se crtanjem po papiru pričvršćenom na
ploču dobiva slika i na papiru i u računalu. Praćenje traga olovke na papiru olakšava crtanje
korisnicima naviklim na crtanje na papiru.
Grafički tablet, olovka i miš (izvor:

Wacom)
Očigledna prednost grafičkih tableta je u položaju ruke kojom se crta. Položaj ruke je prikladniji za
crtanje u odnosu na crtanje mišem, jer se za crtanje može više upotrebljavati fina muskulatura šake
umjesto mišića podlaktice pri crtanju mišem. Tako je rad prirodniji, a čovjek se manje umara.
Konačno, budući da rubovi ploče za crtanje mogu odgovarati rubovima slike, korisnik se lakše
orijentira na slici nego pri radu mišem.
Manje očigledna, ali jako važna prednost grafičkog tableta izvire iz njegove konstrukcije. Naime,
grafički tableti namijenjeni umjetničkom izražavanju mogu registrirati pritisak olovke i taj podatak
također prenijeti u računalo. Ovisno o programu, pritisak se može zanemariti, ali se može interpretirati
kao podatak o debljini linije, neprozirnosti, boji i sl.
Crte nacrtane promjenjivim pritiskom.
Zbog svega navedenoga, slike nacrtane grafičkim tabletom djeluju prirodnije u odnosu na slike
nacrtane mišem, pa je očigledna primjena grafičkog tableta pri crtanju stripova. Grafički tablet zbog
svojih se ergonomskih svojstava može upotrebljavati i pri konstruiranju. Tu se posebno korisnima
pokazuju tipke definirane na samoj ploči koje omogućavaju upravljanje programom za crtanje.
Kraj grane
Kraj grane
Score: 0

1.4 „Hvatanje” slike s ekrana
Last modified by Enia Pećnjak on Petak, 6. Listopad 2017., 10:28

„Hvatanje” slike s ekrana
Računala omogućavaju jednostavno prikazivanje pojava iz raznih područja života slikama i
uključivanje tih slika u tekstove. Osim „stvarne” okoline na isti se način mogu opisati i zbivanja na
računalu. Konkretno, pri tumačenju načina obavljanja poslova na računalu tekst se također može
zamijeniti slikom.
kopirati sliku ekrana u program koji može raditi sa slikama

kopirati sliku aktivnog prozora u program koji može raditi sa slikama.
Postupak „hvatanja” slike s ekrana
Slike ekrana najčešće se kopiraju pri izradi uputa za rad s programima.
Slika dijaloškog prozora za otvaranje datoteke

s naznačenim dijelovima prozora na kojima se započinje biranje mape.
U operacijskom sustavu Windows slika cijelog U operacijskom sustavu Windows Vista postoji
ekrana kopira se u međuspremnik novi alat za hvatanje slike ekrana – Snipping Tool.
(clipboard) tipkom PrtScr, a samo aktivni prozor
kombinacijom tipaka Alt + PrtScr.
Vježba – „hvatanje” slike s ekrana i lijepljenje u druge programe:
1. Uhvatite sliku cijelog ekrana tipkom PrtScr.

2. Otvorite Word i zalijepite sliku.
3. Iza ili ispred slike dopišite opis slike.
4. Složite prozore na radnoj površini po želji, aktivirajte jedan od njih i uhvatite sliku aktivnog
prozora kombinacijom tipaka Alt + PrtScr.
5. Zalijepite i tu sliku u Wordov dokument.
6. Otvorite neki prozor za dijalog (otvaranje ili spremanje datoteke, oblikovanje znakova ili sl.)
pa uhvatite i taj prozor.
7. Otvorite program Bojanje (Paint) i zalijepite sliku.
8. Po želji kistom ili nekim drugim alatom naznačite neki važan detalj na toj slici.
9. Spremite i zatvorite oba dokumenta koje ste stvorili.
Pri kopiranju slika s ekrana nastaju relativno velike slike, što može zasmetati pri slanju slika
elektroničkom poštom. O veličini slika i promjeni veličine slike više u poglavlju o rasterskoj grafici.
Kraj grane
Kraj grane
Score: 0

1.5 Slike s weba

Slike s weba
Slike s weba, kao i slike objavljene na drugim medijima, trebale bi služiti namjeni koju im je odredio
autor. To može biti ilustriranje nekog teksta, uljepšavanje stranice, promocija vještina autora ili nešto
četvrto. No, to ne može i ne treba spriječiti korisnika da poneku sliku iskoristi za vježbanje na
tečajevima nalik ovome.
U zakonima o autorskom pravu mnogih zemalja definirana je dozvoljena upotreba (fair use, fair
dealing) materijala iz inače zaštićenih djela za poučavanje, podučavanje, istraživanje i slične
aktivnosti dokle god se time ne ugrožava tržište autora.
kako pohraniti slike s web stranice

kako pronaći sliku na webu.
Pohranjivanje slika s weba
Slike s web stranice prikazane u pregledniku mogu se pohraniti na lako dostupno mjesto na vlastitom
računalu pojedinačno, ili se sve slike sa stranice mogu pohraniti odjednom.
Prikazana slika pojedinačno se pohranjuje desnim klikom na sliku > Save Picture As... (ili slično,
ovisno o pregledniku). Privremeno kopiranje slike u međumemoriju (clipboard) postiže se na prirodan
način: desnim klikom na sliku > Copy, nakon čega se može zalijepiti u drugi dokument, obično tekst
ili sliku.
Sve se slike sa stranice mogu spremiti odjednom i to tako da se stranica spremi u HTML obliku kao
cijela stranica: File (iliPage) > Save As... > izabrati ime datoteke, a kao oblik izabrati Web Page,
Complete. Ako se kao ime datoteke izabere npr. zanimljivost, stvorit će se i mapa
zanimljivost_files u istoj mapi, u kojoj će se, uz ostale sadržaje, naći i sve slike sa spremljene
stranice.
Vježba – spremanje slika s web stranice
1. Otvorite neku web stranicu sa slikama. U današnje vrijeme većina stranica ima slike, premda
u nekim slučajevima korisnicima to nije očigledno jer se slike nalaze u pozadini ili
predstavljaju dugmad, okvire i slično.
2. Spremite jednu sliku.
3. Spremite cijelu stranicu kao HTML datoteku (kompletnu).
4. Pogledajte mapu u kojoj se nalazi spremljena stranica, uočite mapu sa sličnim imenom i
pregledajte njezin sadržaj.
Traženje slika
U prethodnoj vježbi bile su upotrijebljene slike s neke poznate stranice. Što ako tek treba pronaći
sliku?
Otvaranje tražilice slika (Google).
Većina web tražilica ima i posebnu tražilicu slika. Nije riječ o novom načinu traženja, jer se i dalje
traže upisane riječi – razlika između tražilica slika i „običnih” tražilica je u tome što se upisani tekst
mora nalaziti u blizini slika, u njezinu opisu ili imenu datoteke. Pritom sadržaj slika ne mora odgovarati
smislu upisanih riječi.
Dio
prve stranice rezultata pretraživanja s ključnom riječju plum (šljiva) - Google (lipanj, 2007.)
Druga razlika između tražilica slika i tekstnih tražilica je u načinu prikazivanja rezultata. Tražilice slika
prikazuju umanjene slike blizu kojih su našle riječi prema kojima se provodilo pretraživanje. Uz njih se
često nađe i naziv domene na kojoj se nalazi stranica, veličina slike u pikselima, te drugi podaci koje
su autori tražilice smatrali važnim.
Sve bi to korisniku trebalo biti dovoljno da se odluči za neku od tih slika, klikne na umanjeni prikaz, te
da je potom vidi u njezinu prirodnom okruženju i prirodnoj veličini.
Čest je slučaj i da se na stranici koja se otvorila

ponovno nalazi mala slika, dok je tražilica u listi
rezultata prikazala dimenzije velike slike. U tom se
slučaju s dobivene stranice vjerojatno klikom na
sliku dobiva slika obećane veličine.
Stranica koja se otvara klikom na sliku u listi

rezultata.
U donjem okviru je prikazana stranica s koje
potječe slika (lista rezultata: Yahoo ).
Vježba – traženje slika tražilicom
1. Zamislite neku skupinu ili pjevača, te CD koji je ta skupina ili pjevač snimio.
2. Potražite naslovnicu CD-a tako da u tražilicu slika upišete naziv skupine ili pjevača i naziv CD-
a. Pogledajte rezultate.
3. Ponovite pretragu tako da upišete samo naziv CD-a.
4. Usporedite rezultate.
Ponovite zadatak uz neko drugo ime CD-a – neka jednom to bude neka obična riječ, jednom neka
jedinstvena fraza itd. Kakve rezultate očekujete od pretrage po savjetu iz drugoga, a kakve po
savjetu iz trećega koraka?
Napredno pretraživanje slika uključuje izbor veličine slike, koja se obično zadaje samo okvirno, pa se
slike obično svrstavaju u kategorije malih, srednjih i velikih slika i slika veličine radne površine.
Sljedeći podaci kojima se može dobiti prikladniji skup rezultata su, na primjer, vrsta datoteke sa
slikama i broj boja, a zatim obično slijedi nekoliko polja uobičajenih i u naprednom pretraživanju
teksta. U ovom se trenutku ne očekuje da će polaznik moći iskoristiti sve te mogućnosti, ali s
upoznavanjem svojstava slika i dodatna polja postajat će sve korisnija.
Ako se opisanim postupcima ne može pronaći zadovoljavajuća slika, može se pokušati traženjem
teksta na webu, pa se slike mogu potražiti na nađenim stranicama, odnosno web sjedištima. Naime,
česte su slike s opisom daleko u tekstu.
Osim toga, danas su česte galerije slika na kojima se nalaze slike bez opisa, što pretragu pomoću
tražilica slika čini nemogućom. Sličan savjet primjenjiv je i na slike u vektorskom formatu, koje se
najčešće ne mogu pronaći običnim tražilicama slika.
Jedan od načina traženja slika je traženje na stranicama koje služe za razmjenu fotografija, od kojih
je najpoznatiji flickr. Na takvim stranicama obično postoji tražilica koja omogućava traženje javno
dostupnih slika oslanjajući se na kategorije (ili skupove) u koje je pojedina slika svrstana, te oznake
(tags), koje se mogu dodavati slikama.
Može se reći da su svi opisani načini pretrage slika neprirodni, jer ne uzimaju u obzir sadržaj slike.
Od tražilice se ne može zahtijevati da slika prikazuje objekt koji je korisnik zaželio. Posljednjih se
godina razvijaju mnoge tražilice slika, od kojih neke traže sliku sličnu izabranoj po boji, neke po
linijama ili slično.
Zainteresirane polaznike upućujemo na tražilicame slika koje slike traže na temelju njihova sadržaja.
Kao dobar početak može se preporučiti stranica Pixcavator, a možete se i samostalno uputiti u
pretraživanje kombinirajući ključne riječi "search engine", content-based, pictures (ili images), visual
itd.
Konačno, treba ponoviti da se u ovom tečaju pri obradi rasterskih slika ravnopravno mogu rabiti i
vlastite slike i slike s weba. Polaznici koji će fotografirati upravljajući parametrima fotoaparata ili sami
skenirati slike steći će više iskustva, no takvi su zadaci relativno rijetki i posebno označeni. Kasnije,
kad mu se pri ruci nađu skener ili fotoaparat, polaznik može odraditi vježbe koje je u prvom čitanju
preskočio.
Kraj grane
Kraj grane
Score: 0

2.2 Primjeri rasterske grafike

Primjeri rasterske grafike
U prve dvije vježbe prikazat će se kako izgledaju slika nastala povlačenjem kista po papiru (miša po
podlozi) i slika nastala u digitalnom fotoaparatu.
Vježba – ručno nacrtana slika
1. Uđite u program Bojanje (Paint).

2. Alatom po izboru nacrtajte neki lik – slobodnim crtanjem, kombiniranjem pravokutnika ili
elipsi.
Crta se tako da se izabere alat te da se miš s pritisnutom lijevom tipkom povlači po radnoj
površini.
3. Povećalom kliknite na sliku i pogledajte uvećani prikaz.
Da bi slika bila dojmljivija, izaberite iz izbornika Prikaz>Zumiraj>Prikaži raster.
Slika u originalnoj veličini. Detalj slike prikazan

osmerostrukim povećanjem.
4. Nekim od alata za prostoručno crtanje (na primjer kistom, olovkom, zračnim kistom) nacrtajte
još nešto. Pritom je dobro vidjeti i prikaz slike u originalnoj veličini, što se postiže s
Prikaz>Zumiraj>Prikaži minijaturu.
5. Spremite svoj crtež.
Prethodni primjer pokazuje da se slika sastoji od kvadratića, ali su oni tako mali da se jasno vide tek
pri uvećanom prikazu slike.
Spomenuti kvadratići zovu se pikseli (točkice) slike. Izvorni engleski naziv pixel nastao je kraćenjem
izraza picture element.
U sljedećem primjeru pokazat će se da se i fotografija sastoji od piksela.
Vježba – pregledavanje fotografije
1. Pronađite na svom računalu neku fotografiju ili na svoje računalo spremite neku fotografiju s
weba.
2. Uđite u Bojanje (Paint) i otvorite spremljenu fotografiju.
3. Povećalom kliknite na sliku – rezultat bi trebao biti sličan prethodnome, samo uz mnogo više
različitih nijansi.
Fotografija bez povećanja. Detalj fotografije prikazan
s osmerostrukim povećanjem.
U prethodnim se primjerima za proučavanje piksela rabio program Bojanje (Paint). Ako se slike
otvore, na primjer, programom Preglednik slike i faxa koji se dobiva s operacijskim sustavom
Windows (Windows Picture and Fax Viewer), više se ne vide tako izraziti kvadratići. Razlog tomu je
da spomenuti program skriva kvadratiće od korisnika ublažavajući prijelaze između ploha različitih
boja.
Dječji crtež. Fotografija.
Preglednik slike i faxa operacijskog sustava Windows je dobar program, prije svega brz i dostupan u
Windowsima bez dodatne instalacije. No, zbog opisane pojave i nekih drugih detalja za bolje
upoznavanje sa slikama dobro je upotrebljavati druge programe za pregled slika.
Bitmape
Slike spremljene kao nizovi piksela uobičajene su u digitalnoj fotografiji i pri prostoručnom crtanju
(slikanju, paint).
Takve slike nazivaju se bitmape ili rasterske slike.
Riječ bitmapa ima povijesni korijen još iz vremena dok je svaki piksel mogao biti samo crn ili bijel, pa
je za spremanje podatka o boji jednog piksela zaista bio potreban samo jedan bit.
Slike sastavljene od piksela zovu se i rasterskim slikama. Prije pojave računalne grafike riječ
rasteroznačavala je uzorak sastavljen od crne i bijele boje kod kojega se iluzija nijansi sive postizala
odgovarajućim veličinama crnih dijelova slike – najčešće kružića, kvadratića ili crta. Raster i danas
susrećemo u tisku, a najvidljiviji je u novinama. Kasnije se taj izraz proširio na slike sastavljene od
kvadratića – u računalima, televiziji itd.
Crno-bijela bitmapa. Prikaz slike pomoću rastera.

Pogledajte neku fotografiju u novinama i uočite razliku između rastera u novinama i prikaza bitmapa u
računalu. Možete se koristiti i povećalom.
Ograničenja rasterske grafike
Premda zapis slika pomoću piksela djeluje prirodno, postoje njegova ograničenja.
Vježba – povećavanje slike
1. Napišite neki tekst u programu Word.

2. Na webu nađite neku manju sliku, na
primjer fotografiju širine najviše 300
piksela.
3. Kopirajte sliku u tekst.
4. Kopirajte sliku u tekst još jednom, a zatim
kopiju rastegnite hvatajući je za kutne
hvataljke.
5. Ispišite dokument.
6. Usporedite malu i uvećanu sliku.
Razmislite: biste li sliku uvećanu na ovaj
način uključili u svoj seminarski rad?
Prethodna vježba pokazuje da se rastezanjem slike gubi njezina kvaliteta i to je glavna zamjerka
bitmapama. No, bitmape ostaju najprirodniji način spremanja fotografija i prostoručno nacrtanih slika.
Kraj grane
Kraj grane
Score: 0

2.3. Primjeri vektorske grafike
Last modified by Enia Pećnjak on Srijeda, 4. Listopad 2017., 16:09

Primjeri vektorske grafike
Prosječni korisnik računala ne treba se posebno upoznavati s vektorskom grafikom, već se samo
treba prisjetiti postupaka koje svakodnevno provodi i naučiti nekoliko važnih naziva.
Vježba – vektorski zapis fontova
1.Uđite u Word i napišite nekoliko riječi.

Izaberite, na primjer, font Times New
Roman, iako će većina fontova dati isti
rezultat.
2.Povećajte prikaz dokumenta (zumirajte

ga) i pogledajte izgled znakova.
Vratite prikaz dokumenta na veličinu s
kojom možete raditi.
3.Definirajte veličinu svakog pojedinog

slova – prvo izborom predloženih
vrijednosti iz padajućeg popisa, a zatim i
samostalnim upisivanjem veličine
znakova. Možete upisivati i decimalne
brojeve.
Proučite izgled znakova.
Za razliku od bitmapa, povećavanjem prikaza i povećavanjem pojedinih slika (znakova) nije se

promijenio izgled znakova. Znakovi su se povećali, ali su kvaliteta i međusobni odnos krivulja koje
određuju znakove ostali jednaki.
Poznato je da se znakovima mogu svojstva mijenjati i naknadno – na primjer, boja znaka. Boje
znakova nacrtanih na bitmapama ne mogu se mijenjati tako jednostavno.
Bez gubitka kvalitete mogu se rastezati i crteži nacrtani u vektorskoj grafici.
Vježba – početno crtanje u vektorskoj

grafici
1.Uđite u Word i uključite alatnu traku za

crtanje (Pogled > Alatne trake >
Crtanje). U sljedećim koracima radit ćete
isključivo s alatima s te alatne trake.
2.Izaberite alat za crtanje pravokutnika i

nacrtajte jedan pravokutnik.
Ponovite postupak s istim ili drugim
alatom: nacrtajte još nekoliko
pravokutnika, elipsi, crta ili strelica.
3.Izaberite klikom miša neki od nacrtanih

likova. Označeni lik dobio je hvataljke
kao pravokutnik u primjeru: bijele za
promjenu veličine i zelenu za zakretanje.
Lik se pomiče tako da se uhvati mišem
za sredinu.
Pomaknite izabrani lik ili ga zakrenite.
4.Povećajte ili smanjite neki lik.

U primjeru sa slike još je povećana i
površina za crtanje povlačenjem crne
hvataljke na dnu crteža.
5.Povećajte prikaz slike (zumirajte

dokument) i pogledajte izgled krivulja.
6.Spremite dokument.
Za razliku od bitmapa, u ovom se slučaju izgled i kvaliteta krivulja ne mijenjaju promjenom veličine
slike.
Osim toga, crteži nacrtani na ovaj način imaju i druge prednosti: likovi se mogu naknadno premještati
unutar ravnine crtanja i u smjeru naprijed-nazad (po z‑osi), a mogu im se mijenjati i svojstva popune i
obruba. Više o ostalim mogućnostima vektorske grafike bit će riječi u poglavlju o vektorskoj grafici.
Porijeklo naziva „vektorska grafika”
Opisani način rada sa slikama naziva se vektorska grafika. Budući da se u ovom slučaju radi s
različitim objektima (elipsama, pravokutnicima, ravnim i zakrivljenim crtama itd.), a ne samo s
objektima koji podsjećaju na vektore, i kod vektorske grafike se postavlja pitanje porijekla naziva.
Osim danas uobičajenih zaslona koji prikazuju piksele, postoje i zasloni kojima računalo prenosi
podatke o početku, kraju i boji ravne crte, te koji na temelju tih podataka sami crtaju cijelu crtu.
Budući da je te crte lako zamisliti kao vektore, zasloni koji ih samostalno crtaju zovu se vektorskima
(vector display). Takvi zasloni bili su posebno popularni u vrijeme kada je memorija bila skupa i kad
je bilo važno pamtiti što manje podataka potrebnih za stvaranje i osvježavanje slike na monitoru.
Danas se vektorski zasloni upotrebljavaju samo u uređajima za posebne namjene

(izvor: Tectronics ).
Dakle, objekti s kojima se radi u vektorskoj grafici nisu nužno vektori. To su likovi zadani krivuljama
koje su opisane matematičkim formulama, pri čemu izbor likova ovisi o namjeni programa.
Kraj grane
Kraj grane
Score: 0

Osnovni grafički pojmovi (D605)
2.4 Primjene rasterske i vektorske grafike

Dovršeno Pregledati
Kao što je bilo rečeno u poglavlju o ulaznim uređajima, digitalni fotoaparat i

Za crtanje rasterskom grafikom
skener pretvaraju sliku u niz piksela od kojih svaki ima svoju boju. Zato je
obično se rabi glagol paint
rasterski način rada prirodan za rad s fotografijama – bilo iz fotoaparata ili
(slikanje), za crtanje
skeniranih.
vektorskom grafikom draw
Nadalje, rasterska je grafika idealna za slobodno crtanje. To se pogotovo vidi pri (crtanje). No, i likovi nacrtani
kreativnim primjenama grafičkog tableta, ali ni crtanje mišem ne zaostaje vektorskom grafikom se mogu
mnogo. obojiti, pa nije riječ o crtanju u
likovnom smislu.
Sve primjene rasterske grafike mogle bi se sažeti kao rad sa slikama s
neočekivanim linijama i plohama najrazličitijih prijelaza boja. Pri tome se
nemogućnost proizvoljnog povećanja slike smatra nedostatkom s kojim se
mora računati.
Fotografija, skenirana i naslikana slika.
Vektorska grafika se odavna primjenjuje u konstruiranju, gdje se novi proizvodi slažu od već gotovih oblika: kružnica,
pravokutnika, crta različitih vrsta, ali i složenijih. Pri tome se programi koji su u upotrebi u raznim granama tehnike razlikuju, ali
princip ostaje isti.
Vektorska grafika se upotrebljava i pri dizajniranju grafičkih rješenja, na primjer logotipova. U tom poslu do izražaja dolaze
promjene veličine logotipa, promjena boja, ali i zakretanje ili druga izobličavanja potrebna za usklađivanje s drugim objektima
(majicama, šalicama, olovkama, itd.).

Izrada crtanih filmova (izvor: Pixar)
i projektiranje automobila (izvor: Dassault Systemes).
Povratak u tečaj
◄ 2.3. Primjeri vektorske grafike
2.5 Crtanje u dvije i u tri dimenzije ►
Obrazovne usluge Srca

Obrazovni programi Srca
Centar za e-učenje
Webinari Srca
Tečajevi Srca
Online tečajevi Srca namijenjeni su svima zainteresiranima za stjecanje osnovnih znanja o uporabi informacijsko-komunikacijskih
tehnologija. Cjelovit popis tečajeva Srca dostupan je putem poveznice. Uz besplatne online tečajeve, dostupni su i online tečajevi
uz vodstvo predavača. Prijava na tečajeve uz vodstvo predavača obavlja se putem sustava za prijavu na tečajeve.
Pitanja
Za sva pitanja javite nam se:
e-mailom na edu@srce.hr
telefonom na 01/616 5165 (radnim danom od 8 do 16 sati).
Održavanje sustava
Redovito održavanje sustava odvija se četvrtkom od 6:00 do 8:00 sati pa Vas molimo da u to vrijeme ne planirate aktivnosti na
sustavu.
Izjava o pristupačnosti
Ponovno pokreni vodič na ovoj stranici

2.5 Crtanje u dvije i u tri dimenzije

Premda se koncepti crtanja rasterskom, odnosno vektorskom grafikom mogu proširiti i na trodimenzionalne (3D) modele i slike
koje prikazuju trodimenzionalne (3D) predmete, u ovom će tečaju biti riječi isključivo o dvodimenzionalnim (2D) slikama.
U poglavlju o ulaznim uređajima nisu bili spomenuti ulazni uređaji koji skupljaju podatke o trodimenzionalnim predmetima ili
pokretima u trodimenzionalnom prostoru. Kod izlaznih uređaja neće biti riječi o uređajima koji proizvode trodimenzionalne
modele ili se, kao roboti ili robotske ruke, kreću u trodimenzionalnom prostoru.
Razlozi za tu odluku su nužnost svladavanja rada u ravnini prije prelaska u prostor, ali i vrlo slični koncepti rada.
Na sljedećim slikama su prikazani neki ulazni uređaji za unos trodimenzionalnih slika.
Konj pripremljen za snimanje pokreta

Konj pripremljen za snimanje pokreta
(motion capture; izvor: Vicon ) (motion capture; izvor: Vicon )
Izlazni uređaji zasad su podjednako neobični prosječnom korisniku.
3D printer i model izrađen u njemu (izvor: Z Corp).

R b i i j bil k j i d iji
Roboti pri varenju u automobilskoj industriji
slijede krivulje koje im zadaje računalo (izvor: ABB ).
Pokušajte otkriti koje su od prethodnih primjena trodimenzionalne grafike zasnovane na rasterskoj, a koje na vektorskoj
grafici. Ako i ne uspijete, vratite se na ovaj zadatak na kraju tečaja, nakon samostalnog rada s obje vrste grafike.
Na kraju se odmorite pogledom na crtani film studija Pixar.
Povratak u tečaj
◄ 2.4 Primjene rasterske i vektorske grafike
2.6 Zadatak ►

Centar za e-učenje
Webinari Srca
Tečajevi Srca
Pitanja
Održavanje sustava
sustavu.

2.6 Zadatak
Pronađite primjene računala kod kojih je slika vrlo važna. Što su primjene dalje
Najbolji način za rješavanje
od običnog crtanja, to bolje!
ovog zadatka je pročitati ga,
Nemojte se ograničiti samo na osobna računala u stanu. Možete promatrati zapamtiti i vratiti se
specijalizirane uređaje (ugrađena računala, embedded computers), a mjesto na svakodnevnim aktivnostima.
kojem se radi sa slikama može biti tvornica, sportsko borilište, bolnice, neko Primjer primjene grafike
mjesto za zabavu itd. pojavit će se sam.
Uočite ulazne uređaje za unos slike u računalo pri pronađenoj primjeni i

pokušajte prepoznati cijeli proces rada sa slikama. Koja se vrsta grafike koristi?
Kakve koristi imaju ljudi od primjene računala i računalne grafike?
Povratak u tečaj
◄ 2.5 Crtanje u dvije i u tri dimenzije
3.1 Vrste i izbor programa ►

Centar za e-učenje
Webinari Srca
Tečajevi Srca
Pitanja

Održavanje sustava
sustavu.

3.1 Vrste i izbor programa
U ovom ćete se poglavlju upoznati s postojanjem dviju osnovnih vrsta programa za rad s
rasterskom grafikom i razmisliti o kriterijima za izbor programa.
Prvi kriterij za izbor programa je namjena, odnosno posao koji se njime treba obaviti. Za
rad s rasterskom grafikom postoji nekoliko vrsta programa, od kojih su najvažniji
preglednici slika i programi za obradu slika. Osim njih, postoje i drugi programi sa
specijaliziranim funkcijama. To mogu biti, na primjer, smanjivanje slika, oponašanje
slikanja rukom raznim tehnikama, izrada „umjetničkih” slika od fotografija, promjena
izraza lica ili izrada albuma. Takvi programi neće biti posebno opisani u ovom tečaju.
Prije prelaska na nizanje programa i njihovih funkcija treba razmotriti i ostale kriterije za
izbor programa.
Drugi kriterij je financijske i moralne prirode i važan je kod izbora bilo kojega programa.
Većina programa se kupuje, pa treba uzeti u obzir i cijenu, koja može jako varirati. U
pravilu su skuplji programi i moćniji, ali i teži za svladavanje. Postoje i besplatni
programi. Između slobodnih (freeware) i programa otvorenog kôda (open source) za
krajnjega je korisnika važna razlika u autorima: dok je kod freeware programa to
pojedinac ili manja skupina ljudi, programe otvorenog kôda obično izrađuje veća
skupina ljudi – zajednica programera.
Nakon sužavanja skupa programa, prvi od preostalih kriterija je kvaliteta podrške. Treba
se zapitati postoje li dobre upute, postoji li online podrška proizvođača, možda forum
korisnika, web sjedišta, knjige sa savjetima i trikovima itd. Nekim korisnicima može biti
važno postojanje iskusnog kolege u njihovoj blizini, ali to ne bi smio biti jedini kriterij
izbora. Najvažnije pitanje iz ove skupine je pitanje o očekivanoj trajnosti podrške i
ispravljanju pogrešaka (bugova) zaostalih u programu, što je kriterij koji često govori u
korist programa koje je izradila skupina programera (programi otvorenog kôda ili
komercijalni programi).
Posljednja skupina pitanja odnosi se na Instaliranje shareware programa i demo

dojmove pojedinog korisnika. Jako je inačica je dobro jer korisnik može
važno razmisliti o ergonomiji programa, isprobati program. No, s druge strane,
tj. ustanoviti koliko je pojedinom nakon deinstalacije često ostaju tragovi
korisniku praktičan za uporabu. Za programa koji mogu opterećivati sustav.
osjećaj ugode važno je i koliko se
program, sučelje i način rada, sviđa
pojedinom korisniku. Srećom, većina se
programa može isprobati na određeno
vrijeme – kao demo inačice ili pod
shareware licencom.
Mnogi korisnici rade u programu koji su zatekli na računalu, ne pitajući se je li program
legalan ili je njihova kopija piratska. Mnogi korisnici kod kuće imaju i programe za rad sa
slikama, koje su dobili uz svoj fotoaparat ili skener. Iako su ti programi obično vrlo
skromnih mogućnosti, dobra su prilika za početak (legalnog,) istraživanja obrade slika.
Predloženi redoslijed koraka pri izboru programa odgovara prosječnim situacijama.

Izvanredne okolnosti mogu nametnuti i drugačiji redoslijed prioriteta, pa se tako može
pojaviti obveza uporabe nekog programa za vježbe na fakultetu ili se kod tjelesno
hendikepiranih ili starijih osoba u prvi plan može staviti ergonomija
U području obrade slika postoje velike razlike između programa u cijeni i u

mogućnostima (složenosti). Za potrebe ovog tečaja preporuča rad s najmanje dva
različita programa kako bi se bolje shvatio princip rada i kako bi se polaznici što manje
orijentirali na funkcije pojedinog programa. Nakon završenog tečaja polaznici će moći
sami izabrati program koji odgovara njihovim potrebama.
3.2 Preglednici slika
Last modified by Enia Pećnjak on Ponedjeljak, 9. Listopad 2017., 09:05

Preglednici slika
Od programa za pregledavanje slika očekuje se da će korisniku pružiti brz prikaz niza umanjenih
slika (thumbnails), omogućiti mu prikaz slika u veličini koja odgovara monitoru, jednostavno
povećavanje i smanjivanje prikaza slika te njihov ispis. Osim toga, većina današnjih preglednika nudi
i podršku za prijenos fotografija s fotoaparata i jednostavne obrade, poput zakretanja ili izrezivanja
viška slike.
Korisnici koji su navikli namještati, ili barem provjeravati, postavke snimanja na fotoaparatima obično
žele i tekstni prikaz takozvanih Exif oznaka (tagova). Riječ je o podacima koji opisuju okolnosti
snimanja: datum, vrstu fotoaparata, vrijeme ekspozicije, otvor blende i slično.
Exif oznake prikazane u programu Windows Explorer.

Do dijaloškog okvira Svojstvadolazi se desnim klikom na sliku.
Postoji mnoštvo programa za pregledavanje slika. Dio ih je besplatan, a većina drugih ima besplatan
probni rok. Nakon početnog iskustva u radu sa slikama svatko će moći sam izabrati program koji
odgovara njegovim potrebama. Pritom će neki korisnici cijeniti brzinu otvaranja slika, drugi
mogućnost pregledavanja raznih vrsta slika, možda i vektorskih, a treći mogućnost urednog
svrstavanja slika.
U ovom ćete poglavlju upoznati nekoliko preglednika slika uključenih u operacijski sustav Windows ili
besplatnih:
Windows Explorer i Windows preglednik slike i faksa

IrfanView
Picasa
Microsoft Office Picture Manager.
Programi predstavljeni u ovom poglavlju uključeni su u operacijski sustav Windows ili su besplatni.
Između mnogo dostupnih preglednika slika, izabrano je nekoliko jednostavnih i često rabljenih.
Polaznicima se preporuča da isprobaju dva do tri programa (opisanih u tečaju ili preporučenih
drugdje) prije nego što se odluče za jedan od njih.
Windows Explorer i Windows preglednik slike i faxa
Windows Explorer iWindows preglednik slike i faxasu programi koje svaki korisnik operacijskog
sustava Windows ima na računalu.
Windows Explorer je program koji se pokreće, na primjer, kad korisnik otvori Moje dokumente ili
Moje računalo. U njemu se može namjestiti prikaz Minijaturaili, ako su u mapi većinom slike,
Filmska vrpca.
Prema početnim postavkama operacijskog sustava Windows, dvostrukim se klikom na sliku otvara
Windows preglednik slike i faxa.
Instalacijom raznih programa može se dogoditi da

neki drugi program na sebe preuzme zadatak
otvaranja datoteka s proširenjima (ekstenzijama)
JPEG, GIF i drugim. To se obično vidi i po
promijenjenim ikonama uz imena datoteka, a
može se promijeniti iz programa Windows
Explorer, na kartici Alati > Odrednice mape>
Vrste datoteka.
Windows preglednik slike i faksa sa slikom

čija je veličina prilagođena prozoru.
Mogućnosti ovog programa nisu velike, ali su dovoljne za početak. Za sada treba spomenuti
povećavanje prikaza slike, zakretanje slike za pravi kut uz spremanje promijenjene slike, pokretanje
dijaprojekcije s unaprijed postavljenim vremenom prikazivanja svake slike, brisanje i kopiranje. Među
dugmadi za promjenu veličine prikaza slike vrlo je važno dugme Stvarna veličina
, koji prikazuje
sliku tako da svaki piksel slike odgovara jednom pikselu monitora.
U poglavlju o upoznavanju s rasterskom grafikom bilo je pokazano da Windows preglednik slike i

faksa izglađuje slike, tj. da pri uvećanom prikazu slika ne pokazuje stvarne piksele. To je vrlo dobro
za korisnike koji žele samo pregledati slike, a ne i naučiti nešto o slikama.
Vježba – pregledavanje slika Windows preglednikom slike i faksa:
1. Pogledajte Exifoznake neke slike: desni klik na sliku u bilo kojem od spomenuta dva
programa > Svojstva > na kartici Sažetak> dugme Dodatno. Ako na kartici Sažetakpostoji
dugme Jednostavnoumjesto Dodatno, već su prikazane Exif oznake.
2. Ako gledate podatke za svoju sliku, usporedite podatke s podacima neke druge slike
fotografiranom u različitim okolnostima.
Prisjetite se fotoaparata i okolnosti u kojima ste slikali.
IrfanView
IrfanViewje besplatni program jednog autora koji
je svoju popularnost stekao u vrijeme prije
operacijskog sustava Windows XP, dok u
operacijski sustav Windows još nije imao ugrađen
preglednik slika. Zadržao je popularnost zbog niza
funkcija za obradu slika, često dovoljnih za
jednostavnu pripremu fotografija za uredske
primjene ili objavljivanje na webu.
Među ostalim pogodnostima IrfanViewnudi instaliranje raznih dodataka, poput prikaza raw datoteka,
te reprodukcije zvuka i videa. Prezentacije koje stvori iz niza slika mogu se spremiti kao izvršne
datoteke te, na primjer, snimiti na CD i omogućiti znancima uživanje u unaprijed postavljenoj
prezentaciji.
U program IrfanView mogu se dodati prijevodi korisničkog sučelja na razne jezike, između ostalog i
djelomičan prijevod na hrvatski.
Slika sa svojim Exif podacima.>

Slika pri uređivanju boja.
Microsoft Office Picture Manager
Microsoft Office Picture Manager program je koji korisnicima paketa Microsoft Office 2003
omogućava pregledavanje i osnovno uređivanje slika. Dostupan je iz skupine Microsoft Office>
Microsoft Officeovi alati i, ovisno o postavkama, izravno iz programa u kojem se stvara dokument
s umetnutim slikama (Word, FrontPage itd.)
Prikaz mape pri radu s programom Microsoft Office Picture Manager.

Automatsko uređivanje slika u programu Microsoft Office Picture Manager.
Premda program može zadovoljiti svojim mogućnostima kao preglednik slika i program za
jednostavno ispravljanje slika, korisnici paketa Microsoft Office u posljednjoj su inačici paketa ostali
razočarani. U prethodnim inačicama paketa Office bio je uključen program većih mogućnosti,
Microsoft Photo Editor.
Novi program Microsoft Digital Image ne dolazi u paketu Office, a trebao bi upotpuniti paletu tvrtke
Microsoftprograma dobrim programom za obradu slika.
Pomoć za Microsoft Office Picture Manager, program s najosnovnijim funkcijama za pregledavanje i

organiziranje slika, dostupna je preko izbornika Help i sa službenih stranica paketa Microsoft Office.
Kraj grane
Kraj grane
Score: 0

3.3 Programi za obradu slika

Programi za obradu slika
Dok preglednici slika omogućavaju osnovno ispravljanje slika, programi za obradu slika nizom
funkcija omogućavaju bolje upravljanje ispravljanjem slika te podržavaju i potiču kreativnost
korisnika.
Funkcije su slične kao kod preglednika, a razlika je u važnosti koja se pridaje svakoj pojedinoj od
njih. Na primjer, od ovih se program očekuju popisi datoteka sa sličicama pri otvaranju datoteka, no
to nije nužno. Njihova glavna snaga je u alatima za rad sa slikama nad kojima korisnik ima punu
kontrolu.
U ovom ćete se poglavlju upoznati s okolnostima nastanka i glavnim svojstvima nekoliko programa za
obradu slika opće namjene:
PhotoShop i PhotoShop Elements

Corel Photo Paint
Paint Shop Pro
The GIMP
Paint.NET.
PhotoShop i PhotoShop Elements
PhotoShop je toliko poznat program da je mnogim korisnicima i promatračima uljepšanih

slika raznih ljepotica postao sinonim za obradu slika („Jesu li je uredili u Photoshopu!”, često se
zlobno govori bez obzira na upotrijebljeni program). Svoj status zaslužio je kvalitetom, ali i velikim
brojem piratskih kopija koje se distribuiraju po svijetu. Tako se i mnogi početnici bore s brojnim
mogućnostima PhotoShopa, a da ni ne slute da se koriste vrhunskim programom odgovarajuće
cijene.
PhotoShop je prvi put izdan početkom 90-ih godina u inačici za računala Apple Macintosh, u vrijeme
kad je Adobeveć proizveo program za vektorsku grafiku, Illustrator, za istu platformu. Iako su oba
programa bila znatno manjih mogućnosti nego što su sada, pojava ovih programa sigurno je utjecala
na rasprostranjenost računala Apple među grafičkim umjetnicima.
Slika ekrana pri radu s PhotoShopom.
Danas je Photoshop jedan od dva vodeća programa te je i dalje prikladan za profesionalnu uporabu.
Probna inačica može se preuzeti sa stranica tvrtke Adobe i isprobavati mjesec dana.
PhotoShop Elements je program sa smanjenim brojem funkcija i zbog toga znatno jeftiniji
od PhotoShopa i jednostavniji za uporabu. Taj se program dobiva uz neke uređaje za učitavanje
slika, a demo inačica može se preuzeti sa stranica proizvođača te isprobavati mjesec dana.
PhotoShop Elements pri uređivanju slika.
Funkcije programa PhotoShop Elements dijelom nalikuju naprednijim preglednicima slika, a pomoću
njega se mogu izrađivati i albumi namijenjeni objavljivanju na webu, ispisu ili slanju znancima.
Stranica albuma izrađenog u programu PhotoShop Elements.
Na webu zaista ne nedostaje podrške za PhotoShop i PhotoShop Elements, no prije traženja ostalih
izvora treba pogledati što nude stranice proizvođača. One nude preglede funkcija, galerije slika i
iskustva korisnika te savjete za uporabu programa. Među savjetima treba istaknuti Adobe Education
Exchange s mnoštvom kratkih savjeta namijenjenih djeci, učiteljima i roditeljima, koji su prikladni i za
ostale korisnike.
Corel PhotoPaint
Corel PhotoPaint dio je paketa CorelDRAW Graphics Suite kanadske tvrtke Corel i usklađen
je s programom za vektorsku grafiku iz istog paketa. Unatoč kvaliteti, manje je popularan od
PhotoShopa, ali zajedno s njim već godinama drži dva prva mjesta na popisu profesionalnih
programa za obradu slika.
Slika i dodatni prozori na dva mjesta u CorelPhotoPaintu.
Kao i konkurentski program, i Corel PhotoPaint se može preuzeti sa stranica proizvođača, ali se
može isprobavati najviše dva tjedna. Razlika između preuzetih paketa je u tome što se uz Corel
PhotoPaint preuzima cijeli paket CorelDRAW!, zajedno s programom za vektorsku grafiku.
Za naprednije korisnike, koji traže ideje za daljnji rad, na stranicama paketa CorelDRAW Graphics
Suite postoji niz priručnika (tutorials, tips&tricks), forum i pretraživa baza znanja (support,
knowledgebase).
Paint Shop Pro
Paint Shop je program koji je dugo bio poznat i dobro proširen kao sharewareprogram
tvrtke Jasc, dok ga nije kupio Corel.
Paint Shop Promože zadovoljiti i potrebe profesionalaca, a poznat je po dva detalja: značajno je
jeftiniji u odnosu na dva vrhunska programa i ima mogućnost uključivanja vektorskih objekata. Kao
novi program u Corelovoj ponudi, namijenjen je zadovoljavanju potreba početnika, pa su tako u
njega uključene i funkcije preglednika.
Fotografija i lista fotografija u prozoru programa PaintShop Pro.
I ovaj se program može isprobavati mjesec dana. Na stranicama proizvođača postoji podrška u
obliku kratkih uputa za najatraktivnije operacije ovog programa. Na webu postoji i mnoštvo stranica s
detaljnim uputama i forumima korisnika programa Paint Shop Pro.
The GIMP
The GIMP je potpuno različit od prethodnih programa: on je program otvorenog kôda, što za
krajnje korisnike znači da je besplatan.
Kvalitetom se GIMP svakom svojom novom inačicom približava ranije navedenim programima.
Jedina mana za korisnike koji nisu vješti u uporabi računala proistječe iz njegova porijekla. Naime,
GIMP je nastao na Linux okolini, pa ima „razlomljeno” sučelje s područjem crtanja izvan glavnog
GIMP-ova prozora. Osim toga, neobičan je i način grupiranja pomoćnih prozora. Zbog toga je
potrebno određeno vrijeme za privikavanje na sučelje.
Na temelju GIMP-a je nastao program GIMPShop

sa sučeljem sličnijem sučelju programa
PhohoShop.
Glavni prozor GIMP-a, slika i jedan pomoćni

prozor.
GIMP ima izvrsnu podršku za prostoručno crtanje grafičkim tabletom. Pritom pritisak može određivati
razna svojstva crte: debljinu, prozirnost, tvrdoću, boju.
Program se može preuzeti sa stranica projekta The GIMP slijedeći link Download ili izravno sa
stranice The GIMP for Windows . Prvo treba instalirati biblioteku GTK (Gimp Toolkit) za odgovarajući
operacijski sustav, a zatim sâm GIMP. Na kraju treba preuzeti i instalirati sustav pomoći.
Osim sustava pomoći, korisni su i priručnici dostupni sa stranica projekta The GIMP koje se nalaze
iza linka Tutorials . Za korisnike koji se pomalo snalaze u programu, tu je i niz drugih izvora na webu,
prije svega knjiga Grokking the GIMP i arhiva fotografija s web sjedišta gimp-savvy.com . Preporučiti
se mogu i stranice skupine korisnika, GIMP User Group , na kojima se nalaze detaljne upute
(tutorials), galerije, forumi i drugi sadržaji potrebni za rad i život u programu The GIMP.
Paint.NET
Paint.NET je program otvorenog kôda i zanimljivih okolnosti u kojima je nastao. Počeo je

kao studentski rad koji se oslanja na .NET tehnologiju tvrtke Microsoft, a prerastao je u projekt
otvorenog kôda. U međuvremenu se jedan od autora zaposlio u tvrtci Microsoft, ali program i dalje
ostaje izvan operacijskog sustava Windows. Trenutačno je jedan od najboljih besplatnih programa za
obradu slika.
Slika i dodatni prozori u programu Paint.NET.
Prije instalacije programa Paint.NET na računalu treba biti instaliran .NET Framework v.2.0 .
Paint.NET trenutačno ima manju bazu korisnika od programa The GIMP, te značajno slabiju podršku
zajednice na webu.
Kraj grane
Kraj grane
Score: 0

4.1 Formati datoteka

Svaki program sprema svoje podatke u nekom od unaprijed zadanih formata i pritom nastaju datoteke odgovarajućih vrsta.
Također, svaki program može čitati podatke samo iz datoteka zapisanih u njemu poznatim formatima.
Radeći s tekstovima ili drugim vrstama podataka, korisnik se bez posebnog učenja može uvjeriti u ove činjenice:
isti se podaci mogu spremiti u različitim formatima (kao različite vrste datoteka)
pri spremanju dio podataka može biti zanemaren, izgubljen
svaka datoteka ima svoje proširenje, koje je određeno vrstom zapisa u datoteci
proširenje zajedno s postavkama operacijskog sustava određuje kojim će se programom otvarati datoteka.
Svaka od ovih činjenica bit će osobito važna u radu sa slikama. Polaznici kojima su te činjenice poznate iz dosadašnjega rada i
mogu ih potkrijepiti primjerima, mogu započeti rad na ovom poglavlju sa sljedećom lekcijom. U nastavku ove lekcije nalaze se
vježbe u programu Microsoft Word kroz koje se može steći potrebno iskustvo.
U ovom ćete se poglavlju upoznati s najčešće korištenim formatima za rastersku grafiku i njihovim primjenama:
Bitmap format
Graphics Interchange Format
Joint Photographic Experts Group
Portable Network Graphics
Tag Image File Format.
Doznat ćete i što su raw formati te koje su osobine i glavni predstavnici vlasničkih formata za pohranjivanje bitmapa.
Ako ste se odlučili za rad u GIMP-u, na kraju poglavlja moći ćete svladati spremanje slika u tom programu.
U prvoj vježbi bit će ponovljena značenja vrsta datoteka na poznatom primjeru, programu za obradu teksta. Prije početka rada
preporuča se na svom računalu stvoriti mapu za spremanje primjera.
Vježba – spremanje sadržaja u različite vrste datoteka

1. Otvorite Microsoft Word.
2. Napišite nešto, obojite tekst ili ga oblikujte na neki drugi način.
3. Spremite datoteku.
4. Spremite datoteku još jednom, ali ovaj put iz birajući popisa Spremi u obliku oblik Običan tekst (*.txt). Pročitajte
poruku.
5. Zatvorite dokument. Pročitajte poruku.
Dokument ne morate ponovno spremiti, spremljen je u trećem koraku.

6. Otvorite prvi dokument.
7. Otvorite drugi dokument. Da biste ga vidjeli u popisu datoteka koji se pojavljuje izborom Datoteka > Otvori...,
izaberite Običan tekst (*.txt) u popisu Vrsta datoteka. Usporedite oba dokumenta.
8. Zatvorite Word.
Osim što se na dva opisana načina spremaju različiti podaci, postoje i druge razlike.
Druga uočljiva razlika je u imenu datoteke. Ime datoteke sastoji se od dva dijela: prvi dio daje korisnik pri spremanju (polje Naziv
datoteke), a drugi dio daje sâm program i označava vrstu datoteke, odnosno format zapisa. Drugi dio se zove proširenje ili
ekstenzija imena.

Na primjer, u prethodnoj su vježbi datoteke mogle imati imena: ▲
kratki tekst.doc – spremljen bez promjene vrste datoteke, u formatu programa Word
kratki_tekst.doc spremljen bez promjene vrste datoteke, u formatu programa Word
kratki_tekst.txt – spremljen kao običan tekst.
Iskusni korisnici vole imati kontrolu nad vrstama datoteka pa uvijek imaju
Ako je uključen prikaz
uključen prikaz proširenja. Prikaz proširenja uključuje se u programu Windows
proširenja, pri preimenovanju
Explorer (npr. Moje računalo ili Moji dokumenti): Alati > Odrednice mape >
datoteke treba paziti da joj se
kartica Prikaz > onemogući Sakrij proširenja za poznate vrste datoteka).
ne promijeni proširenje.
Postavka se može primijeniti samo za jednu mapu ili za sve mape odjednom.
Treća uočljiva razlika između dviju datoteka spremljenih u prethodnoj vježbi proistječe iz proširenja datoteke.
Uz svaku datoteku postoji sličica (ikona) koja simbolizira program kojim će se datoteka otvoriti ako je pokušamo otvoriti
dvoklikom iz popisa datoteka u programu Windows Explorer. Te sličice ne moraju biti iste na svakom računalu, a mogu se
promijeniti nakon instalacije programa (što korisniku može biti odgovarati, ali i smetati).
Osim instalacijom, ikone i odgovarajući programi mogu se promijeniti i ručno.
Vježba – izbor programa kojim se otvaraju datoteke pojedine vrste Osim proširenja, u datoteci se
1. Otvorite mapu u kojoj su spremljene vaše datoteke iz prethodne nalazi i zaglavlje koje opisuje
vježbe. vrstu datoteke. Dakle, ako
2. Uključite prikaz proširenja. Pogledajte proširenja svojih datoteka. izbrišemo ili promijenimo
Pogledajte ikone. Možete namjestiti prikaz većih ikona, Prikaz > Pločice. proširenje, ali s Otvori s...
3. Otvorite dvoklikom jednu datoteku i uočite koji se program pokreće. pozovemo odgovarajući
4. Otvorite dvoklikom drugu datoteku i uočite koji se program pokreće. program da otvori datoteku,
5. Datoteku s običnim tekstom otvorite na sljedeći način: desni klik > datoteka će se uspješno
Otvori s > Odabir programa, pa odaberite, na primjer, Word. otvoriti. No, ovakav način
otvaranja datoteka nije
uobičajen u svakodnevnoj
primjeni.
Ako se u petom koraku označi Za otvaranje ove vrste datoteka uvijek koristi odabrani program, izabrani program pokretat će se i
dvoklikom na datoteku odgovarajuće vrste.
Povratak u tečaj
◄ 3.4 Upute za rad u ovom poglavlju
4.2 Formati bitmapa ►

Centar za e-učenje
Webinari Srca
Tečajevi Srca
Pitanja


telefonom na 01/616 5165 (radnim danom od 8 do 16 sati). ▲

Održavanje sustava
sustavu.

▲
4.2 Formati bitmapa

Formati bitmapa
Slika se u rasterskoj grafici prikazuje kao niz piksela:
Originalna slika.
Povećana slika s istaknutim pikselima.
Za potrebe obrade u računalu, spremanja ili prijenosa s računala na računalo sliku treba pretvoriti u
niz brojeva. To se može učiniti na više načina.
Pogledajte prethodnu sliku i izdiktirajte je prijatelju telefonom. Kako biste to učinili ako vam je
najvažnije da diktiranje traje što kraće? Ako imate iskustava s postavljanjem šarenih keramičkih
pločica, vezenjem ili pletenjem, vjerojatno vam je ovaj zadatak poznat i vrlo lagan.
Bitmap – BMP
BMP, skraćeno od bitmap, jednostavan je format operacijskog sustava Windows. Korisnici ga obično
poznaju kao uobičajeni format za spremanje slika u programu Bojanje (Paint).
Svaki se piksel sprema posebno, uobičajeno s tri bajta (byte) po pikselu.
Proširenje imena datoteke spremljene u ovom formatu je bmp.
Vježba – određivanje veličine BMP datoteke
1. Uđite u Bojanje.
2. Namjestite veličinu slike na, na primjer, 400 x 300: Slika > Atributi...
3. Nacrtajte nekoliko krugova ili pravokutnika.

4. Spremite sliku ne mijenjajući oblik (Spremi u obliku).
5. Otvorite Windows Explorer i provjerite veličinu datoteke sa slikom. Svaki piksel u
uobičajenom načinu spremanja programa Bojanje zauzima tri bajta. Zato bi veličina slike
trebala biti malo veća od 400 x 300 x 3 bajtova – veća zbog nekih dodatnih podataka koji se
spremaju uz sliku. To iznosi preko 350KB.
Spremljena na ovaj jednostavni način, slika zauzima puno nepotrebnog mjesta u memoriji, odnosno
troši previše vremena pri prijenosu. Zato su razvijeni formati za pohranu slika koji rabe sažimanje.
Može se smatrati da jedan bajt odgovara prostoru potrebnom za pohranjivanje jednog znaka.
Pogledajte neku knjigu i ustanovite koliko je otprilike znakova u retku i koliko redaka na stranici.
Koliko bi otprilike stranica teksta bez slika moglo stati u 350KB? Zaista puno.
Da biste na drugi način vidjeli koliko je velika ovako spremljena slika, uvjerite se računom da se
njezinih 350KB pri modemskoj vezi od stvarnih 50kb/s prenosi oko jedne minute. Previše za tako
malu sliku!
Graphics Interchange Format – GIF
GIF (Graphics Interchange Format) je format razvijen krajem 80-ih godina kod poznatog američkog
davatelja internetskih usluga Compuserve.
Prisjetite se u kojoj su fazi razvoja u to vrijeme bila osobna računala? Internet? Web?
Glavna prednost GIF-a u odnosu na tada raspoložive formate bila je u mogućnosti vrlo dobrog
sažimanja slika.
U ovom su poglavlju i lijeva i desna slika u

tablicama iz iste datoteke. To je zato jer se BMP
datoteka ne može prikazati u web pregledniku, a
slike su ionako jednakog izgleda.
BMP nije jedini format neprikladan za web, pa će

u tečaju biti još sličnih zamjena formata.
BMP, 256 boja: 44 KB GIF: 2 KB
S druge strane, ograničenje GIF formata je u tome što može sadržavati najviše 256 boja.
Općenito, GIF najbolje sažima slike koje sadrže velike plohe. To ga čini neprikladnim za fotografije,
ali ostaje dobar izbor za slike s malo boja i s velikim plohama. Dodaju li se na plohu točkice ili neki
drugi uzorak, slika u BMP formatu ostaje jednake veličine, dok se GIF datoteka poveća zbog slabije
sposobnosti sažimanja takve vrste slika.
Joint Photographic Experts Group – JPEG
Format JPEG (Joint Photographic Experts Group) Joint Photographic Experts Group je organizacija
poznat je i pod kraćim imenom JPG, koje je koja okuplja poslovne i znanstvene ustanove s
nastalo zbog ograničenja broja znakova proširenja ciljem razvoja formata zapisa slika.
datoteka u starom operacijskom sustavu MS
DOS. JPEG (u originalu se čita kao jay-peg) je
format razvijen 80-ih godina prošlog stoljeća kao
slobodni format za razmjenu fotografija. Podržava
znatno veći broj boja na slici u odnosu na GIF
format.
Portable Network Graphics – PNG
PNG (Portable Network Graphics, čita se ping) je slobodni format s kraja 90-ih čijim je autorima
namjera bila zamijeniti GIF. Tehničke prednosti pred GIF formatom su veći broj boja i bolja podrška
za prozirne dijelove slike.
Na sljedećim slikama vidi se razlika u broju boja:
GIF: 29 KB PNG, 17 mil. boja: 50 KB

PNG datoteka je veća, ali treba uzeti u obzir da Skup od 256 boja izabran za spremanje slika u
sadrži daleko veći broj boja, što znači da je slika GIF formatu najbolji je za ovu sliku. Da je
kvalitetnija. To se najbolje vidi na crveno-zelenoj upotrijebljen neki drugi skup boja, rezultat bi bio
jabuci. Slika se u PNG format sprema onakva još lošiji.
kakva jest, bez gubitaka boja ili zanemarivanja
detalja:
GIF: 29 KB >PNG, 17 mil. boja: 50 KB
Od dobrih svojstava GIF-a u PNG format nije uključena jedino mogućnost slaganja slika u animaciju.
U tu svrhu razvijen je srodan format, MNG (Multiple-image Network Graphics).
Datoteke sa slikama u PNG formatu imaju ekstenziju png.

Tag Image File Format – TIFF
TIFF (Tag Image File Format) je ponovo jedan od starijih formata – vrlo fleksibilan i odgovarajuće
složen.
Datoteka u TIFF formatu može sadržavati nesažetu sliku ili sliku sažetu nekom od niza metoda
sažimanja. Takva datoteka može sadržavati čak i više slika. tj. stranica.
Prednosti i mane TIFF formata ovise o prednostima i manama upotrijebljene metode pohrane slike.
Svojstvena TIFF-u je jedino složenost, iz čega proistječe nepotpuna implementacija u programima za
pregledavanje i obradu slika, što mnoge korisnike odvraća od primjene tog formata.
Proširenje datoteka u TIFF formatu je tif ili tiff.
TIFF format tradicionalno se primjenjuje kod pohrane skeniranih dokumenata, a srodna primjena je i
pohrana zemljopisnih karata za krajnjega korisnika. TIFF se upotrebljava i kao izlazni format nakon
pripreme dokumenata za tisak.
Vrijedna karta digitalizirana u okviru projekta Digitalizirana baština

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
Na stranicama projekta Digitalizirana baština Nacionalne i sveučilišne knjižnice pronađite tehničke

podatke o skeniranju važnih dokumenata. Usput ne propustite pogledati i dokumente izabrane za
prikaz na webu.
U početku njegova postojanja, TIFF formatu bio je svojstven niz polja za opis slike (tags), po čemu je
i dobio ime. Danas se ime TIFF samo još iz povijesnih razloga spominje kao kratica, a polja za opis
slike sadrže i mnogi drugi formati. U sljedećoj vježbi upoznat ćete se s dodatnim opisima spremljenim
uz sliku. Primjer se odnosi na neki češće rabljeni format, najbolje JPEG, a skup opisa zove se Exif
podaci (tags).
Nađite neku fotografiju na svojem računalu – najbolje neku slikanu vama poznatim digitalnim
fotoaparatom. U programu Windows Explorer desnim klikom otvorite kontekstni izbornik i zatim
Svojstva. Izaberete li Dodatno na kartici Sažetak, vidjet ćete razne podatke o slici: model
fotoaparata, postavke fotoaparata pri fotografiranju, datum fotografiranja itd.
Skup Exif podataka nije jedini koji se može naći unutar slike. IPTC i XMP su sljedeća dva poznata
predstavnika skupa podataka koji se spremaju uz sliku.
Raw format
Raw(sirovi) format susreće se kod digitalnih fotoaparata. Namijenjen je pohrani slika u stanju u kojem
su stigle na senzor fotoaparata – bez korekcija koje bi programi u fotoaparatu automatski učinili prije
spremanja u nekom drugom formatu.
Raw format ovisi o rasporedu senzora i ostalim tehničkim detaljima fotoaparata, pa se može govoriti i
o raw formatima različitih proizvođača. Slike u tom formatu namijenjene su daljnjoj obradi na
fotoaparatu ili računalu programima koji su priloženi uz fotoaparat. Srećom, rawformate poznatih
fotoaparata čitaju i bolji programi za obradu slika.
Uporaba raw formata preporuča se korisnicima koji žele da fotoaparat obavi samo svoju primarnu
funkciju, bilježenje slike, dok ispravljanje i obradu slika žele imati u svojim rukama. Osnovne funkcije
potrebne za taj posao bit će prikazane na ovom tečaju u poglavlju o ispravljanju slika.
Slika u raw formatu najčešće je nekomprimirana, što znači da proizvodi vrlo velike datoteke. Ako je
sadržaj komprimiran, to se, za razliku od JPEG formata, obavlja bez gubitka podataka.
Proširenje imena raw datoteka ovisi o proizvođaču fotoaparata.
Provjerite može li vaš fotoaparat pohranjivati slike u raw formatu. Ako može, potražite u uputama za
fotoaparat preporuke za rad s tim formatom.
Kraj grane
Kraj grane
Score: 0

4.3 Vlasnički formati proizvođača programa

Vlasnički formati proizvođača programa
Proizvođači programa za obradu slika često nude vlastite formate za pohranu bitmapa. Time
korisnicima omogućavaju pohranjivanje dodatnih podataka uz sliku, najčešće onih koji omogućavaju
nastavak rada na slici.
Među dodatnim podacima najpoznatija je crta koja označava izbor dijela slike.
Slika i granice izabranog

područja na kojoj bi trebalo još malo raditi.
Jedan od sljedećih dana.
Nedostatak je pohranjivanja slika u ovakvim formatima da se slike mogu otvoriti samo programom
kojim je slika pohranjena ili, u najboljem slučaju, programom koji može čitati i navedeni format.
Ipak, formati koji podržavaju spremanje elemenata svojstvenih pojedinim programima često se rabe
pri složenijim poslovima, tijekom kojih korisnik sprema međufaze svojega rada. Više o takvim
poslovima bit će riječi u poglavlju o obradi slika. Budući da se na ovaj način spremaju slike koje su još
u obradi, one se spremaju bez gubitka podataka, tj. bez mijenjanja dijelova slike.
Mnogi programi nude upravo svoju vrstu datoteke kao pretpostavljenu vrstu za spremanje novih slika
te je potrebno promijeniti vrstu (polje Spremi u obliku) da bi se dobila vrsta datoteke čitljiva u svim
programima. Proširenja najpoznatijih formata svojstvenih pojedinim programima su psd za
PhotoShop, psp za Paint Shop Pro, cpt za Corel PhotoPaint itd.
GIMP-ov format ima proširenje xcf.

Spremanje slika u GIMP-u
U ovom poglavlju bili su navedeni najčešći formati bitmapa s kojima se korisnici susreću i njihove
tipične primjene. Moglo se uočiti da su pri spremanju kritične točke broj boja i način kompresije, pa će
o tome i o ostalim svojstvima važnim za izbor formata detaljnije biti riječi u sljedećim poglavljima. Za
kraj ovog poglavlja ostalo je nekoliko uputa o spremanju u GIMP-u.
Spremanje u GIMP-u razlikuje se od spremanja u drugim programima. Dijaloški okviri za otvaranje i

spremanje slika drugačiji su od uobičajenih u programima pod operacijskim sustavom Windows, ali
snalaženje među uređajima za pohranu podataka i mapama ne bi trebalo biti problem.
Treba samo napomenuti kako se pri spremanju određuje format slike. Postoje dva načina.
Korisnik može kliknuti na naslov Select file type i izabrati željenu vrstu. Brže je odmah pored imena
napisati proširenje (ekstenziju) koje određuje format u kojem će se spremiti datoteka.
Dijaloški okvir za spremanje slike s upisanim imenom datoteke.
Ako se proširenje datoteke ni ne izabere ni ne upiše, GIMP će javiti da mu je ta vrsta datoteke

nepoznata.
Vježba – spremanje u GIMP-u
1. Ako nemate otvorene slike iz prošlog poglavlja, u GIMP-u stvorite sliku veličine 400 x 300.
2. Nacrtajte nešto.
3. Spremite sliku u BMP formatu.
4. Pogledom iz programa Windows Explorer uvjerite se da je jednake veličine kao slika
spremljena u Bojanju.
Spremanje u ostalim formatima zahtijeva poznavanje raznih parametara, pa će to biti pokazano u

sljedećim poglavljima.

5.2 Razlučivost (rezolucija)
Last modified by Enia Pećnjak on Srijeda, 18. Listopad 2017., 09:50

Razlučivost (rezolucija)
U prethodnom su poglavlju objašnjeni najvažniji načini opisivanja boje pojedinog piksela i njihov
utjecaj na izgled slike. U ovom poglavlju bit će riječi o broju i veličini piksela i njihovom utjecaju na
kvalitetu slike.
prepoznavati veličinu slike u pikselima i dovoditi je u vezu s konkretnim uređajima iz svoje

okoline (monitorima, fotoaparatima, itd.)
kako povećanje slike uz zadržane proporcije utječe na ukupnu veličinu slike u pikselima
što je razlučivost slike i kako ona utječe na veličinu slike nakon ispisa
što se dobiva promjenom razlučivosti
kako razlučivost pri skeniranju utječe na veličinu slike u pikselima
kolika je razlučivost monitora.
Veličina slike iz fotoaparata
Pri spominjanju digitalnih fotoaparata često se kao dokaz kvalitete spominje broj megapiksela koje taj
fotoaparat može zabilježiti na jednoj fotografiji. I monitori su cjenjeniji što imaju više piksela po širini i
visini, premda se ukupni broj piksela izražava na drugačiji način, kao umnožak širine i visine.
Za fotoaparat se kaže da ima, na primjer, 8 megapiksela, što je 8 milijuna piksela. Međutim, da bi se

mogle odrediti točne dimenzije slike, potreban je i podatak koji je obično napisan sitnijim slovima uz
ukupni broj piksela: omjer širine i visine. Ti su omjeri obično 4:3 ili 3:2. Iz ukupne veličine slike i
navedenog omjera mogu se izračunati visina i širina slike. Pritom je važno napomenuti da je ukupni
broj piksela približan, pa će približan biti i rezultat.
Vježba – upoznavanje s veličinom slike
1. Za neku sliku sa svojega fotoaparata pročitajte podatke o širini i visini (na primjer, iz
programa Windows Explorer, zadržavajući miš iznad imena datoteke dok se ne pojavi žuti
pravokutnik sa svojstvima datoteke).
2. Pomnožite širinu s visinom slike i tako provjerite sadrži li slika zaista otprilike onoliko milijuna
piksela koliko može snimiti vaš fotoaparat. Ako rezultat nije približno jednak, u izborniku
fotoaparata pronađite mjesto na kojem ste namjestili drugačiju veličinu slike.
Dodatna vježba za polaznike koji vole računati:
1. Ako imate digitalni fotoaparat (kao samostalni uređaj ili na mobitelu) pronađite podatak o
ukupnom broju piksela i o omjeru širine i visine.
2. Izračunajte širinu i visinu slike u pikselima.
Primjer rješenja: za fotoaparat od 8 megapiksela i omjera stranica 4:3 za širinu i visinu slike bi
se mogao postaviti sustav jednadžbi:
š · v = 8 000 000
š : v = 4 : 3.
Rješavajući sustav jednadžbi može se dobiti da je širina 2450, a visina 3266 piksela, što
približno odgovara stvarnim veličinama, 2448 i 3264.
Koliko je veća slika s fotoaparata od 8 megapiksela u odnosu na sliku s fotoaparata od 4

megapiksela?
Usporedba veličina slika od 1, 2, 4 i 8 megapiksela pri omjeru širine i visine 4:3.
Širina slike od 2 megapiksela dvaput je manja od širine slike od 8 megapiksela. Visina
također.
Današnji fotoaparati, pa čak i oni ugrađeni u Premda je broj piksela najistaknutiji podatak na
mobitele, imaju slike koje sadrže preko milijun fotoaparatu, nije i najvažniji. Puno su važniji optika
piksela. Premda ih zasjenjuju fotoaparati s više fotoaparata i kvaliteta čipa koji prima svjetlost. Ne
milijuna piksela, važno je primijetiti da i slika od treba zanemariti ni čistoću objektiva, pogotovo na
milijun piksela na web stranici djeluje kao velika mobitelima.
slika.
Veličina slike na monitoru
Broj piksela monitora naziva se razlučivost (rezolucija) monitora. Za razliku od fotoaparata, ona
se izražava parom brojeva koji govore o širini i visini monitora izraženim u pikselima. Premda se još
mogu naći monitori rezolucije 800 x 600, najčešći su monitori razlučivosti 1024 x 768 ili 1280 x 1024,
a kućnoj i uredskoj uporabi približavaju se i monitori razlučivosti 1600 x 1200. Uočite da su kod
navedenih razlučivosti monitora omjeri širine i visine približno jednaki. Postoje i takozvani široki
monitori s omjerom širine i visine oko 16:10, kojima i širina i visina također sve češće imaju više od
1000 piksela.
Dakle, sve su veličine monitora približno jednake ili daleko manje od veličina slika s većine
fotoaparata.
Približna usporedba slike veličine 8 megapiksela

i monitora razlučivosti 1024 x 768.
Prije prelaska na vježbu koja u praksi pokazuje odnose s prethodne slike treba se upoznati s alatom
za promjenu veličine prikaza slike.
Da bi u GIMP-u slika bila ispravno prikazana,

treba biti uključena mogućnost View > Dot for
U svakom od programa za obradu i pregledavanje Dot. Ona je pri ulasku u program obično
slika kojim se koristite proučite kako se mijenja uključena.
veličina prikaza slika, odnosno kako se slika
zumira.
Uputa: promjena veličine prikaza slike namješta

se upisivanjem postotaka, klizačem smještenim
među alate, kotačićem miša (često uz pritisnutu
tipku ctrl ili shift), prečacima ili drugim metodama.
Simbol alata za povećavanje i smanjivanje prikaza
slike najčešće je povećalo, a u izborniku se
odgovarajuće funkcije nalaze pod točkom View. U
izborniku se na desnoj strani mogu pročitati i
prečaci.
Odlučite se za barem dva načina povećavanja i

smanjivanja prikaza slike i zapamtite ih. Važno: u
GIMP-u se prečaci + i - odnose na alfanumerički
dio tipkovnice.
Pronađite i način za prikaz slike u prirodnoj ili

stvarnoj veličini (100% ili 1:1), pri kojoj jedan
piksel monitora odgovara jednom pikselu slike.
Uočite i mjesto ili mjesta na ekranu na kojima se
može pročitati koliko puta je uvećan (umanjen)
prikaz.
Sljedeća vježba pokazuje vezu između veličine slike na zaslonu i slike u fotoaparatu.
Vježba – usporedba fotoaparata i zaslona:
1. Izračunajte broj piksela slike veličine vašega monitora prema trenutačnim postavkama.
2. Rezultat usporedite s brojem piksela vama najbližega (ili nekog željenoga) fotoaparata.
Ako je riječ o postojećem fotoaparatu, neku sliku učitanu s njega prikažite u prirodnoj
veličini. Stane li cijela slika na ekran? Ako ne stane, koliki dio slike stane na ekran?
Bi li slike s tog fotoaparata bila dovoljne veličine za ilustraciju na web stranicama?
Ova slika snimljena je u sumrak, u lošim uvjetima, Ova slika snimljena je u sumrak, u lošim uvjetima,
na dijapozitiv i puno godina kasnije je skenirana. na dijapozitiv i puno godina kasnije je skenirana.
Ovdje je zato da bi ilustrirala potrebu za većim Ovdje je zato da bi ilustrirala potrebu za većim
brojem piksela. Svizac je dodatno još malo brojem piksela. Svizac je dodatno još malo
izoštren. izoštren.
Pokazano je da su slike s fotoaparata daleko veće

od veličine potrebne za prikaz na ekranu. I
projektori s velikim slikama imaju slične
razlučivosti kao monitori.
Zašto je potrebno snimati velike slike? Sljedeći

primjer pokazuje situaciju u kojoj je iz nezanimljive
velike slike izdvojen zanimljiv detalj.
Da je slika bila širine 240 piksela,
vidio bi se samo alpski pejzaž i smeđa točkica.
Iz većeispisa
Druga potreba za velikim slikama proizlazi iz potrebe slike mogao
slika, alijeo tome više u sljedećoj lekciji.
biti izdvojen svizac.
Za kraj lekcije ostavljena je još jedna vježba koja pokazuje situaciju u kojoj je važno paziti i na
veličinu slike i na omjer širine i visine.
Riječ je o slikama za pozadinu radne površine koje korisnici često nalaze na webu, pa se vježba
može provesti i s takvim slikama. Štoviše, to se i preporuča jer su slike na webu različitih dimenzija i
omjera širine i visine, dok su slike s fotoaparata kojim se koristi korisnik slike obično unaprijed
zadanog omjera širine i visine i najčešće istih (najvećih mogućih) dimenzija.
Kako znati kolika je slika pri gledanju web stranice, prije učitavanja na vlastito računalo? Uz malo
iskustva, veličina se približno može odrediti promatranjem. Ako je potrebna točna veličina, prije
spremanja slike desnim se klikom na sliku i funkcijom Svojstva (Properties) mogu dobiti točni
podaci o veličini slike. Pri traženju slika tražilicom slika uz svaki se umanjeni prikaz slike (thumbnail)
ispisuje njezina veličina u pikselima još i prije otvaranja stranice s originalnom slikom.
Vježba – veličina slike u odnosu na veličinu zaslona
1. Pročitajte trenutačnu razlučivost svojeg monitora (desni klik na radnu površinu >
Svojstva > Postavke).
2. Nađite na svojem računalu ili na webu neku zanimljivu sliku veličine otprilike jednake
razlučivosti monitora.
3. Postavite sliku kao podlogu radne površine bez promjene veličine (desni klik na radnu
površinu > Svojstva > Radna površina > Sredina).
4. Pronađite neku sliku koja je znatno manja od zaslona.
5. Postavite sliku iz prethodnog koraka na radnu površinu u prirodnoj veličini i rastegnuto.
6. Na kraju, nađite jednu sliku čije proporcije ne odgovaraju proporcijama zaslona (na primjer,
jednu u omjeru 2:3).
7. Stavite tu, neprikladnu, sliku na radnu površinu i pogledajte što se dogodilo s likovima na slici.
Na veličinu slike može se utjecati. Kako se to radi, bit će objašnjeno u poglavlju o ispravljanju slika.
Razlučivost slike
U ovom će poglavlju broj piksela slike biti povezan s veličinom ispisane slike.
Na monitoru se slika prikazuje ili u prirodnoj veličini, pri čemu je svaki piksel slike prikazan jednim
pikselom ekrana, ili zumirano – povećano ili smanjeno na željeni postotak prirodne veličine.
Slika se za ispis priređuje tako da se zada njezina razlučivost (rezolucija), tj. broj piksela koje će biti
ispisane duž jedinice duljine. Pritom je jedinica duljine palac (inč, inch), mjerna jedinica koja iznosi
2,54 cm. Dakle, mjerna jedinica za razlučivost je broj piksela po inču, a oznaka je ppi (pixels per
inch).
Slika širine 300 piksela i razlučivosti 300 ppi bit će ispisana kao slika širine 1inča, slika jednake
razlučivosti, a širine 600 piksela bit će na papiru široka 2 inča itd.
U literaturi i u nekim programima u istom se kontekstu spominje i jedinica dpi (dots per inch). No,
takvo imenovanje može dovesti do zabune, jer je dot pojam koji označava točku na pisaču. Tada se
pri ispisivanju slike pojavljuju dvije različite veličine koje imaju različite posljedice na izgled slike, a
mjere se istim jedinicama: razlučivost slike i razlučivost pisača.
O razlučivosti pisača bit će riječi kasnije, a za sada treba naglasiti da se svojstvo slike koje se zove
razlučivost u nekim programima može izražavati u jedinicama ppi, a u drugima dpi. Kad se spominju
u istom kontekstu, te su dvije jedinice po veličini jednake, imaju samo različita imena. U ovom je
poglavlju važno upoznati zavisnost veličine slike o broju piksela i razlučivosti, što se namješta u
programima za obradu slike. Ako među svojstvima pisača želite namjestiti razlučivost, za potrebe
ovog poglavlja izaberite najveću moguću.
Vježba – veza broja piksela, razlučivosti slike i veličine ispisane slike
1. Nađite na svojem računalu neku manju sliku. Neka širina i visina ne budu veće od nekoliko
stotina piksela.
2. Pogledajte razlučivost slike.
To možete učiniti desnim klikom na sliku u programu Windows Explorer, te izborom funkcije
Svojstva > kartica Sažetak > po potrebi dugme Napredno, ili iz programa za obradu slika.
U GIMP-u su ti podaci dostupni preko izbornika View > Info Window.
3. Iz dimenzija slike u pikselima i razlučivosti predvidite veličinu slike nakon ispisa.
Primjer: ako je slika širine 1024 piksela i ako je razlučivost 300 ppi, slika će biti široka 1024 :
300 = 3,41 inča, što iznosi 8,67 cm. Ponovite isti postupak i za visinu.
4. Ispišite sliku iz programa za obradu slika.
Nemojte sliku ispisivati čarobnjakom za ispis slika iz programa Windows preglednik slike i
faksa, jer on prilagođava sliku željenoj veličini ispisa zanemarujući razlučivost, slično kao što
se slika na zaslonu može prilagoditi veličini zaslona (zumirati).
5. Usporedite veličinu ispisane slike s izračunatim vrijednostima.
Ista se slika može ispisati u različitim veličinama. Na primjer, ako se slika širine 640 piksela ispiše
razlučivošću 300 ppi, bit će malo šira od 2 inča (5 cm), a ako se ispiše razlučivošću 600 ppi, širina
slike bit će oko jednog inča (2,54 cm).
Slika širine 640 piksela Ista slika ispisana
ispisana razlučivošću 300 ppi dvostruko većom razlučivošću
bit će širine oko 2 inča. bit će dvostruko manje širine.
Dakle, za digitalnu sliku ne može se reći koje je ona fizičke veličine – ona ima svoje piksele koji u
računalu postoje kao brojevi. Za digitalnu sliku može se samo reći kako će biti prikazana u nekom
trenutku – na zaslonu, zumirana za određeni postotak ili ispisana. Pri ispisu rezolucija posredno
govori koliko će biti velika jedan piksel.
Ako je u jednom inču (25,4 mm) 300 piksela, koliko je velika jedan piksel?
Ako je u jednom inču (25,4 mm) 600 piksela, koliko je velika jedan piksel?
Što je rezolucija veća, pojedinačni pikseli slike bit će manji, pa će slika djelovati kvalitetnije. Dakle,
općenito rečeno, za ispis je dobro imati što više piksela da bi se slika mogla ispisati većom
razlučivošću i zadanim dimenzijama, pa da djeluje manje zrnato. Stvarna granica veličine ispisanih
piksela ovisi o razlučivosti pisača, a o tom koja je njezina ulog u čitavom procesu, govorit će se u
poglavlju o ispisu.
Zavisnost veličine ispisane slike od broja piksela i rezolucije objašnjava potrebu za fotoaparatima s
velikim brojem piksela i za skenerima koji skeniraju na velikoj razlučivosti. Ipak, razlučivost kućnih
skenera danas je nekoliko tisuća piksela po inču, pa se postavlja pitanje kome trebaju tako precizni
uređaji.
U načelu postoje dva razloga. Jedan se tiče obrade slika i o njemu će biti riječi u poglavlju o obradi
slika. Drugi se tiče povećavanja slika i izravna je posljedica utjecaja razlučivosti slike na njezinu
veličinu na papiru.
U primjeru je poštanska marka visine oko 2,5 cm. Ako je korisnik želi ispisati tako da bude visine oko
25 cm, a rezolucija da bude 600 ppi, visina slike treba biti približno 10 × 600 piskela. Dakle, od
jednog inča marke pri skeniranju treba proizvesti oko 6000 piksela.
Budući da se pojavljuje i kod skeniranja, jedinica ppi ponekad se naziva i spi (samples per inch,
obrađenih uzoraka po inču).
Budući da se pojavljuje i kod skeniranja, jedinica

ppi ponekad se naziva i spi (samples per inch,
obrađenih uzoraka po inču).
Poštanska marka ili plakat?
Vodoravna stranica marke, inače duga oko 2 cm, sadržavat će približno 5000 piksela, a cijela slika
oko 30 milijuna.
Vježba – za polaznike koji imaju skener
1. Nađite neku manju sliku na papiru.

2. Skenirajte je rezolucijama 50, 100, 200, 400 ppi i svaku sliku spremite. Smislite imena
datoteka koja će vas podsjećati na upotrijebljenu razlučivost.
Preporuka: Ako namjeravate obraditi sliku, skenirajte izravno iz programa u kojem ćete
kasnije raditi, npr. GIMP-a.
Funkcija za skeniranje nalazi se u

izborniku File, pod Acquire ili Import, gdje među ponuđenim izvorima najčešće treba izabrati
TWAIN. Za razliku od prvog skeniranja, isključite početnički, lagani ili brzi način skeniranja,
tako da razlučivost možete namjestiti ručno, a ne opisnim izborom kvalitete slike. Postupak
ovisi o skeneru, a na priloženoj slici je jedna mogućnost.
3. Ispišite sve slike iz programa za obradu slika.
Usporedite kvalitetu svih slika.
4. Pogledajte popis datoteka mape u kojoj su slike.
Usporedite veličine svih slika. Kako otprilike raste veličina datoteke sa slikom kad se
razlučivost slike udvostruči?
U prethodnoj vježbi bile su zadane vrijednosti razlučivosti kojima je trebalo skenirati sliku. Česta je
potreba za skeniranjem još većom razlučivošću. U takvim slučajevima je uobičajeno odabrati najveću
razlučivost koju skener podržava hardverski (po potrebi treba pogledati svojstva skenera u
priručniku). Naime, često skeneri nude vrlo visoke vrijednosti razlučivosti, ali su pritom mnogi pikseli
izračunati iz stvarnih. Isti taj postupak „izmišljanja” piksela može se provesti i u programu za obradu
slika, gdje se to zbog mnoštva mogućnosti najčešće može provesti znatno kvalitetnije.
Razlučivost i monitori
Razlučivost je podatak koji se uzima u obzir samo kod slika na čvrstom mediju, najčešće papiru.
Dakle, uređaji kod kojih se može govoriti o razlučivosti slike su skeneri i pisači. Često se čuju tvrdnje
da je za prikaz neke slike na monitoru potrebno skenirati sliku razlučivošću 72 ili 96 ppi. O čemu je
riječ? Kolika je razlučivost monitora?
Vježba – veličina prikazane slike na monitoru
1. Prikažite na monitoru neku web stranicu s barem jednom slikom.

Možete prikazati i neku sliku u prirodnoj veličini (zumirano na 100% ili 1:1) u programu za
obradu slike.
2. Izmjerite širinu slike mekanim ravnalom ili preklopite papir na širinu slike.
3. Promijenite razlučivost monitora (desni klik na radnu površinu > Svojstva > kartica
Postavke).
4. Ponovno pogledajte izabranu stranicu i usporedite veličinu slike s veličinom prije promjene.
Kao što se vidi iz prethodne vježbe, ne postoji stalna veličina slike na zaslonu monitora. Uz promjenu
razlučivosti, na CRT monitorima ugrađenim se tipkama može promijeniti i ukupna širina slike. Dakle,
ne može se govoriti o dimenzijama slike na zaslonu. Jedino što na monitoru postoji, to su njegovi
pikseli i dimenzije slike u pikselima.
Odakle onda mit o „razlučivosti za monitor”? Znatiželjni polaznici će vjerojatno prvo htjeti izračunati
razlučivost monitora u pikselima po inču. Premda je korisna, sljedeća vježba nije nužna za daljnji rad.
Vježba – računanje razlučivosti monitora u pikselima po inču
1. Pripremite podatke: duljinu dijagonale slike na monitoru (tzv. vidljivu dijagonalu) u inčima i
dimenzije ekrana u pikselima.
Uputa: Vidljivu dijagonalu izmjerite i podijelite s 2,54. Na primjer, za CRT monitor dijagonale
17" ta bi dijagonala mogla biti 38,5 cm = 15,4".
2. Izračunajte dijagonalu monitora u pikselima.
Na primjer, ako je razlučivost monitora 1024 x 768, dijagonala bi imala drugi korijen iz
10242+7682 piksela, što iznosi 1280.
3. Izračunajte razlučivost u pikselima po inču.
Za prethodni primjer razlučivost iznosi 1280 / 15,4 = 83,1 ppi.
Vi ste vjerojatno kao razlučivost svojega monitora dobili neki drugi broj.
Dakle, ne postoji razlučivost monitora u pikselima po inčima kao apsolutna mjera. Jedino se može
reći da će slika, ako se skenira razlučivošću nešto manjom od 100 ppi, na većini monitora biti otprilike
prirodne veličine.
Vježba za polaznike koji imaju skener: razlučivost skenirane slike

i prikaz slike na monitoru
1. Skenirajte neku sliku ili predmet razlučivošću koja približno odgovara vašem monitoru.
2. Prikažite sliku na monitoru u prirodnoj veličini i usporedite veličine originala i slike.
3. Ponovite taj postupak i na drugim monitorima.
4. Skenirajte neki mali objekt (npr. neku kovanicu) tako da na ekranu u prirodnoj veličini bude
otprilike pet puta uvećana.
5. Provjerite rezultat.
6. Skenirajte naslovnicu neke knjige tako da slika u prirodnoj veličini ne zauzima više od pola
visine ekrana.
7. Provjerite rezultat.
Osim skeniranja razlučivošću koja daje sliku odgovarajuće veličine, slika se uvijek može skenirati i
većom razlučivošću, a poslije smanjiti programom za obradu slike.
Prednost te metode je da se prije smanjivanja slike na njoj mogu provesti svi postupci koji doprinose
uljepšavanju, pa se eventualni nedostaci nestanu u zadnjem koraku – smanjivanju.
Često se događa da korisnik na kratko dobije neki važni dokument, ali unaprijed ne zna za što će ga
upotrijebiti. Tada se preporuča ili skenirati prirodnom razlučivošću skenera, čime se dobivaju vrlo
velike slike, prikladne za kasnije predviđene ili nepredviđene obrade. Alternativno se može izabrati
manja razlučivost, na primjer 300 ili 600 ppi, čime se dobivaju manje slike, ali dovoljno kvalitetne i za
prikaz na monitoru i za ispis.
Kraj grane
Kraj grane
Score: 0

5.3 Sažimanje
Last modified by Enia Pećnjak on Utorak, 31. Listopad 2017., 09:21

Sažimanje
U prethodnom poglavlju bilo je pokazano da se slike sastoje od milijuna piksela.
U poglavlju o bojama bilo je pokazano da se svaki piksel može prikazati na razne načine i da može
zauzimati različiti broj bajtova, ovisno o načinu rada. Najmanja količina prostora potrebna za
spremanje jednog piksela je jedan bit, što se postiže u slučaju dvobojne, na primjer, crno-bijele slike.
Među često rabljenim načinima slijedi spremanje piksela na prostor od jednog bajta, što se događa u
slučaju paleta ili nijansi sive. Najčešće je rabljeni način rada s RGB modelom boja, pri čemu svaki
piksel zauzima tri bajta – po jedan za svaku osnovnu boju.
Najjednostavniji način spremanja slika je nizanje bajtova potrebnih za pohranjivanje svakog

pojedinog piksela. No, slike se mogu spremiti i na druge načine, pri čemu datoteke sa slikama
postaju znatno manje.
Bez ulaženja u tehničke detalje u ovom ćete poglavlju naučiti:
što je sažimanje i u čemu je razlika između sažimanja bez gubitaka i sažimanja s gubitkom
koji formati podržavaju sažimanje s gubitkom i kakve se slike mogu učinkovito sažeti pomoću
tih formata
koji format podržava sažimanje s gubitkom, za kakve je slike namijenjen i kakve posljedice
može imati sažimanje s gubitkom na kvalitetu slike
kako pri fotografiranju upravljati veličinom datoteke sa slikom.
Pohranjivanje slika
Cilj sljedeće vježbe je pripremiti slike potrebne za rad u ostatku poglavlja.
Vježba – crtanje slika s oštrim i slika s blagim prijelazima između ploha
1. Ako radite u programu različitom od GIMP-a, pogledajte mogu li se u njemu spremati slik
e u BMP formatu: stvorite novu sliku i u dijaloškom okviru za spremanje pogledajte nudi li se
BMP format.
Ako ga nema, ovu vježbu obavite u Bojanju (Paint).
2. Stvorite sliku veličine 400 x 300 ili 800 x 600. Okrugli brojevi
su važni zbog kasnijega računanja i uspoređivanja.
3. Nacrtajte sliku u nekoliko poteza tvrdim kistom ili, ako možete, s nekoliko punih likova oštrih
rubova.
Spremite sliku u BMP formatu.
4. Stvorite novu sliku, nacrtajte nekoliko poteza mekim kistom ili nekoliko punih likova mekanih
rubova (po potrebi ponovno pogledajte animaciju Izbor alata.
Spremite i tu sliku u BMP formatu.
5. Posljednju sliku naslikajte kao da slikate akvarelom. Miješajte boje, popunite cijelu sliku.
Spremite i posljednju sliku.
1 1
Detalji triju slika.
6. Otvorite mapu u koju ste spremili slike i usporedite veličine triju slika.
Ako se slike istih dimenzija i iste dubine boja spremaju u BMP formatu, sve će imati datoteke jednake
veličine. Taj se način spremanja slika rastrošno odnosi prema prostoru za pohranjivanje slika. Na
primjer, prve su se dvije slike mogle spremiti i tako da se spremi i samo podatak o broju potpuno
bijelih redova, bez eksplicitnog navođenja boje svakog piksela.
Sažimanje je postupak koji omogućava da se sadržaj spremi na manjem prostoru od potrebnog

izravnim načinom spremanja. Pritom se mogu sačuvati svi podaci, što je slučaj pri sažimanju bez
gubitaka (lossless compression). U nekim se slučajevima sažimanje provodi tako da se zanemaruju
manje važni detalji, a kod slika se radi o detaljima za koje se vjeruje da ih promatrač neće primijetiti.
Takvo sažimanje je sažimanje s gubicima (lossy compression).
Različiti formati spremanja slika razlikuju se, između ostaloga, u načinu sažimanja slika.
Sažimanje bez gubitka
U GIF formatu mogu se spremati samo slike s najviše 256 boja. Njegov način sažimanja najbolje radi
na slikama koje imaju velike, jednobojne, plohe.
Vježba – sažimanje u GIF formatu
1.
Otvorite prvu od tri pripremljene slike za

ovo poglavlje.
2. Smanjite skup boja na slici tako da upotrijebite neku paletu. Pritom isključite miješanje boja,
dithering.
3. Spremite sliku u GIF formatu.
4. Ponovite postupak za druge dvije slike.
5. Ponovno otvorite svaku od slika. Ponovite postupak, ovaj put s ditheringom.
6. Usporedite veličine svih šest slika međusobno i s veličinom slike u BMP formatu.
Veličina datoteka ovisi o dimenzijama slike i o motivu, a jedno je moguće rješenje prikazano na slici.
Važni su međusobni odnosi među veličinama datoteka, pa datoteke možete složiti i po veličini. Na
popisu datoteka potražite odgovore na pitanja:
Koju je sliku je GIF format najbolje sažeo?

Sažima li GIF format bolje slike s ditheringom ili bez ditheringa?
GIF format ima ili je imao dva nedostatka. Prvi je bio pravni, a odnosio se na dugo razdoblje praktički
ilegalne uporabe tog formata, zaštićenog patentnim pravom. Drugi mu je nedostatak ograničeni skup
boja.
Nasljednik GIF formata je slobodan format PNG. On podržava rad s 24-bitnom dubinom boja, a
također dobro sažima slike čistih ploha.
Slike spremljene u PNG formatu sažete su bez gubitka, pa su istovjetne svojim originalima. No,
unatoč tome, postupak sažimanja u PNG format može se provesti na više načina. Složeniji način, s
višim stupnjem sažimanja, proizvodi manje datoteke, ali za to treba više vremena. Na današnjim
računalima razlika u vremenu sažimanja je najviše nekoliko sekundi, a razlika u veličini datoteke je do
dvadesetak posto. Zato se preporuča, ako program nudi tu mogućnost, slike spremati upotrebom
najvišeg stupnja sažimanja.
Vježba – sažimanje u PNG formatu
1. Otvorite prvu originalnu sliku.

Važno je da ne radite sa slikama iz prethodnog zadatka, jer je na njima smanjena dubina
boja.
2. Spremite sliku u PNG formatu.
3. Ponovite postupak i za druge dvije originalne slike.
4. Usporedite prvo slike u GIF i PNG formatima pregledavajući ih u prirodnoj veličini i uvećane.
Nakon toga usporedite i veličine datoteka.
Detalj slike u GIF formatu

(256 boja).
Detalj slike u PNG formatu
(1,7 miliona boja).
Slike u PNG formatu su veće, ali nude i veći broj boja i kvalitetnije slike.
Ako se usporede veličine slika jednake dubine boja u GIF i u PNG formatima, PNG format se i tu
pokazuje podjednako dobrim ili čak boljim od GIF-a.
Vježba – usporedba GIF i PNG formata za slike s malo boja
1. Otvorite jednu od slika u GIF formatu – sa ili bez ditheringa.

2. Spremite sliku u PNG formatu.
3. Usporedite veličine slika.
4. Ako želite, ponovite ovaj postupak i za ostale slike.
Sažimanje s gubitkom
JPEG format razvijen je za pohranjivanje i razmjenu fotografija. Pri mnoštvu boja koje su najčešće
prisutne na fotografijama logično je bilo dozvoliti gubitak podataka pri sažimanju.
Unutar JPEG formata postoji niz stupnjeva sažimanja podataka. Korisniku se u svim ozbiljnim
grafičkim programima pri prvom spremanju datoteke u JPEG formatu ponudi izbor stupnja
sažimanja. Stupanj sažimanja različito se izražava u raznim programima: uz oznaku da se radi o
sažimanju, veličini datoteke ili kvaliteti slike. U skladu s oznakom uz stupanj sažimanja su različite i
skale s kojih se bira veličina datoteke, odnosno kvaliteta slike.
kvaliteta: 85 (20 KB) kvaliteta: 65 (14 KB) kvaliteta: 10 (6KB) kvaliteta: 0 (4 KB)
Prije uspoređivanja JPEG slika treba napomenuti da bi slike iz prethodnog primjera u nesažetom
BMP formatu zauzimale po 240 x 180 x 3 : 1024 = 127 KB.
Patka je i na slici najslabije kvalitete ostala prepoznatljiva. To se događa uvijek – unatoč vrlo visokom
stupnju sažimanja, JPEG format čuva detalje.
JPEG format stvara kvadratiće, što na prvi pogled može djelovati kao da smanjuje razlučivost. Na
sljedeće dvije slike vidi se da nije tako, jer kvadratići nastali sažimanjem nisu jednobojni.
Kvaliteta: 65. Kvaliteta: 10.
Nakon ovog primjera lako je vidjeti tragove sažimanja i na kvalitetnijim slikama.
Vježba – određivanje stupnja sažimanja
1. Pronađite na svojem računalu jednu kvalitetnu fotografiju.

2. Spremite je tri puta, svaki put pod novim imenom u JPEG formatu s različitim stupnjevima
sažimanja, odnosno kvalitetom.
Ako radite u GIMP-u, pri izboru kvalitete uključite Show Preview in image window i složite
prozore tako da pri izboru stupnja sažimanja vidite prozor sa slikom. Pri pomicanju klizača za
izbor kvalitete slike u istom prozoru pratite i predviđenu veličinu datoteke.
3. Zatvorite sliku i otvorite sve tri pohranjene slike.
Ovaj je korak potreban zato jer se u nekim programima pri spremanju ne mijenja sadržaj
prikazane slike.
1. Koristeći se alatom za povećavanje prikaza slike usporedite kvalitetu slika.

Nakon toga usporedite i veličine datoteka.
Stupanj sažimanja može se odrediti i na fotoaparatima. Ta je mogućnost obično skrivena pod

nazivom „kvaliteta fotografije”, gdje se često nalazi zajedno sa smanjivanjem broja piksela.
Preporuča se na fotoaparatu pohranjivati Smanjivanje kvalitete izuzetno je korisno u

fotografije u najboljoj kvaliteti, a prilagođavanje nenadanim situacijama sa zanimljivim motivima,
kvalitete slike pojedinom poslu treba obaviti na kad treba snimiti što više fotografija, a iz bilo
računalu. U posebnim slučajevima, u kojima je kojega razloga na kartici nema (više) dovoljno
potrebna vjerna reprodukcija, treba potpuno prostora.
odustati od sažimanja i slike spremati u raw ili
eventualno u TIFF formatu.
Da bi se slike mogle spremati na preporučeni

način, najčešće treba kupiti memorijsku karticu
kapaciteta većega od onog koji se dobiva s
fotoaparatom.
Vježba za polaznike koji imaju digitalni

fotoaparat: određivanje
veličine slike i stupnja sažimanja
1. Na fotoaparatu nađite izbornik ili dugme

kojim se namješta kvaliteta slike.
Nazivi mogućnosti u izbornicima često ne
govore jasno kako koji izbor utječe na
kvalitetu fotografija, kao što je slučaj i na
slikama uz ovu vježbu. Na prvoj slici su
zajedno dva formata bez sažimanja i izbor
stupnja sažimanja za JPEG format, na
drugoj izbor veličine slike. Da biste
upoznali mogućnosti koje nudi vaš
fotoaparat, potražite odgovarajuće
poglavlje u priručniku koji ste dobili uz
njega.
2. Namjestite najvišu kvalitetu. Fotografirajte
nekoliko prizora (zapišite broj fotografija).
3. Namjestite sljedeću kvalitetu slika.
Fotografirajte nekoliko prizora.
4. Ponovite postupak za sve kvalitete slika.
5. Učitajte slike na računalo, najbolje u novu,
praznu mapu.
6. Usporedite dimenzije slika i veličine
datoteka.
Uputa: Ako ne upotrebljavate neki od
specijaliziranih preglednika slika, možete
si olakšati ovaj korak i u programu
Windows Explorer. Prvo namjestite prikaz
detalja (Prikaz > Detalji), a zatim izaberite i
prikaz dimenzije slike (Prikaz > Odaberi
detalje > Dimenzije).
Usporedba sažimanja s i bez gubitaka
Kad se uspoređuju načini sažimanja svojstveni raznim formatima, nakon vježbi u uvodnoj lekciji jasno
je da treba odvojeno promatrati fotografije i jednostavne crteže.
Prvo je pitanje kako će GIF i PNG formati sažimati fotografije. Za GIF je ranije pokazano da relativno
slabo sažima slike koje nemaju velike jednobojne plohe. No, pitanje je kakav je taj odnos prema
JPEG formatu i gdje je u tome mjesto PNG-a.
Vježba – spremanje fotografija u raznim formatima
1. Otvorite original fotografije iz vježbe određivanja stupnja sažimanja.

2. Spremite fotografiju u PNG formatu.
3. Smanjite skup boja na fotografiji na 256 na proizvoljan način i spremite sliku u GIF formatu.
4. Usporedite kvalitetu i veličine slika.
Pri uspoređivanju kvalitete obratite pozornost na rubove ploha i na prijelaze njansi.
I bez posebne vježbe trebalo bi biti jasno u kakvom bi odnosu bile slike koje bi se dobile sa i bez
ditheringa u točki 3.
JPEG format idealan je za fotografije kojima može smanjiti veličinu datoteke nekoliko puta bez
gubitaka koji bi bili vidljivi pri originalnoj veličini i pri manjim povećanjima. U sljedećoj vježbi bit će
pokazano što JPEG radi kad naiđe na slike sa čistim plohama.
Vježba – JPEG i slike čistih ploha
1. Otvorite sve tri slike iz poglavlja o

sažimanju bez gubitaka u PNG ili BMP
formatu.
Prisjetite se, slike su jednake u oba
formata.
2. Spremite triput svaku od slika u JPEG
formatu, svaki put s drugim stupnjem
sažimanja.
3. Usporedite kvalitetu i veličine slika.
Pri uspoređivanju kvalitete obratite pažnju
na rubove ploha.
JPEG format, premda daje datoteke vrlo male veličine i za slike onih vrsta za koje nije namijenjen, na
njima napravi nepopravljivu štetu (jasno, ako nije sačuvan original).
Na kraju se može sažeti da je izbor vrste datoteke, odnosno načina sažimanja, vrlo često kompromis
između željene kvalitete slike i veličine datoteke. Pritom je važno poznavati svojstva svakog od
načina sažimanja da bi se u svakoj pojedinoj situaciji moglo izabrati što bolje rješenje – i što se tiče
kvalitete, i što se tiče veličine datoteke.
Veličine
datoteka u kilobajtima za primjere iz ovog poglavlja.
Razlika u kvaliteti bila je prikazana kod svakog pojedinog primjera.
Kraj grane
Kraj grane
Score: 0

Combine PDF

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Combine PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Uvod

Last modified by Enia Pećnjak on Četvrtak, 5. Listopad 2017., 15:01

U ovom ćete poglavlju naučiti:

kad su se pojavili prvi grafički prikazani podaci na računalima i u koje svrhe

Zasloni SAGE računala Slika na zaslonu SAGE računala

Primjeri slika nacrtanih znakovima.

Slika ekrana s multimedijskim sadržajem iz sredine 90-ih.

Powered by TCPDF (www.tcpdf.org)

Last modified by Enia Pećnjak on Četvrtak, 5. Listopad 2017., 14:20

U ovom ćete poglavlju:

upoznati što i kako rade digitalni fotoaparati i kamere

Digitalni fotoaparati (izvor: Sony)

Čip koji prima sliku na

Digitalna kamera (izvor: Sony)

Web kamera (izvor: Logitech)

Razne memorijske kartice.

Usporedite veličine i tipične kapacitete današnjih memorijskih kartica s veličinom CD-a.

Ako imate digitalni fotoaparat, učitajte nekoliko slika s fotoaparata na računalo.

Jednostavan model digitalnog mikroskopa (izvor: Nikon)

Svima kojima su mikroskopi bliži od fotoaparata preporučamo tekstove iz Početnice

Članci Olympusove Akademije mikroskopiranja također pružaju uvid u navedeno područje.

Powered by TCPDF (www.tcpdf.org)

Last modified by Enia Pećnjak on Četvrtak, 5. Listopad 2017., 15:57

U ovom ćete poglavlju upoznati što i kako rade:

Osim toga, naučit ćete skenirati slike primjenjujući najjednostavnije postavke.

Stolni skener s prozirnim predloškom (izvor: Epson)

Čip koji postupno prima sliku u

Pri skeniranju većeg broja manjih slika dobro je

Ako ste instalirali sve programe koje ste dobili sa

1. Na staklenu plohu skenera stavite sliku.

Ako nemate program iz čijega bi se imena moglo

Nakon prvog pokušaja skenirajte različite

Čitač otiska prsta (Izvor: IBM)

Powered by TCPDF (www.tcpdf.org)

Last modified by Enia Pećnjak on Četvrtak, 5. Listopad 2017., 16:05

U ovom ćete poglavlju upoznati što i kako rade:

Grafički tablet, olovka i miš (izvor:

Powered by TCPDF (www.tcpdf.org)

Last modified by Enia Pećnjak on Petak, 6. Listopad 2017., 10:28

U ovom ćete poglavlju naučiti:

kopirati sliku ekrana u program koji može raditi sa slikama

Slika dijaloškog prozora za otvaranje datoteke

Vježba – „hvatanje” slike s ekrana i lijepljenje u druge programe:

1. Uhvatite sliku cijelog ekrana tipkom PrtScr.

Powered by TCPDF (www.tcpdf.org)

Last modified by Enia Pećnjak on Petak, 6. Listopad 2017., 10:32

U ovom ćete poglavlju naučiti:

kako pohraniti slike s web stranice

Vježba – spremanje slika s web stranice

Otvaranje tražilice slika (Google).

Čest je slučaj i da se na stranici koja se otvorila

Stranica koja se otvara klikom na sliku u listi

Vježba – traženje slika tražilicom

Powered by TCPDF (www.tcpdf.org)

Last modified by Enia Pećnjak on Petak, 6. Listopad 2017., 10:34

Vježba – ručno nacrtana slika

1. Uđite u program Bojanje (Paint).

Slika u originalnoj veličini. Detalj slike prikazan

U sljedećem primjeru pokazat će se da se i fotografija sastoji od piksela.

Vježba – pregledavanje fotografije

Dječji crtež. Fotografija.

Takve slike nazivaju se bitmape ili rasterske slike.

Crno-bijela bitmapa. Prikaz slike pomoću rastera.

Vježba – povećavanje slike