Sveučilište u Rijeci

Akademija primijenjenih umjetnosti

Akademska godina: 2021./2022.
Kolegij: Filozofija umjetnosti
Nositelj kolegija: Milica Czerny-Urban
Studentica: Daria Kopylova

Subjektivnost i objektivnost mjerila ukusa

Seminarski rad

U Rijeci, sijecanj 2022. godine

 Sadržaj

1. Sažetak……………………………………………………………………………………………………………….2
2. Uvod……………………………………………………………………………………………………………………3
3. Definicije……………………………………………………………………………………………………………..4
3.1. Definicije subjektivnosti i objektivnosti………………………………………………………..4
3.2. Definicija ukusa……………………………………………………………………………………………4
4. Hume………………………………………………………………………………………………………………….5
5. Zaključak………………………………………………………………………………………………………….…6
6. Popis literature……………………………………………………………………………………………………7

1
 1. Sažetak

U ovom seminarskom radu ću se baviti pojmovima subjektivnosti i objektivnosti mjerila ukusa o

kojima Hume govori u svom radu O mjerilu ukusa. Razmotrit ćemo što su objektivnost i subjektivnost,
kako su povezani pojmovi ljepote i ukusa kod Huma te neke primjere s kojima se susrećemo svaki dan u
svojem svakodnevnom životu.

2
 2. Uvod

Svaki dan čujemo rečenice: „Ovo mi se sviđa“, “Ovo mi se ne sviđa“, „Ovo je lijepo“, „Ovo nije
lijepo“ i slično. Mogu se odnositi na bilo što što nas okružuje: filmove, knjige, slike i fotografije, odjeću,
dizajn interijera i eksterijera. I pri tome razmičite ljudi iste stvari mogu nazvati lijepima ili ružnima,
dobrima ili lošima. Tko od tih ljudi je više u pravu? Tko odlučuje što je od tih predmeta bolje ili lošije od
drugih. Postoji li nešto što se zove loš ili dobar ukus? Ili se o ukusima ne raspravlja? Hume je pokušao
odgovoriti na ta pitanja u svom eseju „O mjerilu ukusa“ koji je dio Humeova filozofskog djela „Essays,
Moral, Political, and Literary“ (1758).

3
 3. Definicije
3.1. Definicije objektivnosti i subjektivnosti

Pojam “objektivnost” prvi je put upotrijebljen početkom 19. stoljeća. Upotrijebio ga je Gottlob
Frege, poznati njemački matematičar, logičar i filozof. U kontekstu filozofije, objektivnost se još naziva i
filozofskim realizmom, koji se zalaže za mišljenje da postoji stvarnost nezavisna od uma, stoga postoji
samo jedna prava realnost i njezin opis, koji ne zavisi o promatraču, već o samom sebi. Objektivnost kao
pojam dolazi od francuske riječi objectif, nastale prema latinskoj riječi obiacere što znači nasuprot ili
novolatinske riječi objectivus, čije je značenje predmetan i stvaran. 1

Subjektivnost je suprotni pojam od objektivnosti. Subjektivna perspektiva temelji se na osobnim

osjećajima, interesima, nevoljama i slično. To je tumačenje istine ili stvarnosti, iz ugla govornika, koje
informira i utječe na prosudbu ljudi i uvijek je pristrasno. To može biti vjerovanje, mišljenje, glasina,
pretpostavka, sumnja, na koju utječe stajalište govornika. Subjektivno gledište karakteriziraju prošla
iskustva, znanje, percepcije, razumijevanje i želje određene osobe. Te se izjave temelje isključivo na
idejama ili mišljenju osobe koja ih izrađuje, jer ne postoji univerzalna istina. 2

Dakle, ukratko možemo zaključiti da objektivnost je nešto što se temelji na činjenicama. To je

opisivanje stvarnosti. Naprimjer, naranča je narančasta. A subjektivnost se temelji na našem odnosu
prema stvarnosti. Ako nam se sviđa naranča ili ne je subjektivno, ako je ukusna ili ne jer to je naš odnos
prema naranči koji se temelji na našim osjećajima.

3.2. Definicija ukusa

Ukus (latinski gustus), smisao za lijepo, sposobnost prosuđivanja estetskih predmeta, općenito
lijepoga. Sudovi ukusa estetski su sudovi, estetska reakcija za koju subjekt pretpostavlja da odgovaraju
objektima estetske kontemplacije. Problem objektivnosti takvih sudova, način na koji se oni mogu
stvarati, njihova povezanost s objektima o kojima prosuđuju, pitanje je ukusa; krilatica »o ukusima se ne
raspravlja« (de gustibus non est disputandum), kao i moralno odobravanje ukusa, čini skup problema
estetike. Ukus u društvenoj interakciji estetskih, moralnih, političkih, književnih i drugih vrijednosti,
uvjetovan je i promjenljiv.3

4
4. Hume

David Hume, (rođen 7. svibnja, 1711., Edinburgh, Škotska — umro 25. kolovoza 1776., Edinburgh),
škotski filozof, povjesničar, ekonomist i esejist poznat posebno po svom filozofskom empirizmu i
skepticizmu. Hume je filozofiju zamišljao kao induktivnu, eksperimentalnu znanost o ljudskoj prirodi.
Uzimajući za model znanstvenu metodu engleskog fizičara Sir Isaaca Newtona i nadovezujući se na
epistemologiju engleskog filozofa Johna Lockea, Hume je pokušao opisati kako um djeluje u stjecanju
onoga što se naziva znanjem. Zaključio je da nikakva teorija stvarnosti nije moguća; ne može postojati
znanje o ničemu izvan iskustva. Unatoč trajnom utjecaju njegove teorije znanja, čini se da je Hume sebe
smatrao uglavnom moralistom.3

U svom eseju „O mjerilu ukusa“ koji je dio Humeova filozofskog djela „Essays, Moral, Political, and
Literary“ (1758) Hume pokušava odgovoriti na pitanja poput koja je priroda ukusa, postoji li standard
ukusa i kako ga određujemo i mogu li naši subjektivni odgovori na umjetnička djela imati neku vrstu
objektivnosti.4

Mjerilo ukusa trebalo bi dati razloge zbog kojih bi prihvatili jedan a odbacili neki drugi estetski sud,
objasniti zašto je jedan ukus bolji od drugog, a ne koji je istiniti ili lažan u apsolutnom smislu. Različiti
pojedinci, kao i različite kulture, mogu imati različite, pa i suprotne stavove o nekim umjetničkim
djelima. Postoje dvije vrste ukusa: vulgarni i rafinirani. Vulgarni je hirovit i nepromišljen i vodi
predrasudama umjesto mudrosti zato što pravila se na brzinu primjenjuju i shvaćaju. Mudra osoba ima
rafinirani ukus zato što prije što dođe nekom zaključku ona prvo dugo razmišlja prije što donese
zaključak o nečemu. Hume ne govori kako je jedan ukus istinit a drugi lažan nego on smatra da je
rafinirani ukus puno objektivniji. Ljudski um je tako strukturiran da nam neke kvalitete određenog
objekta daju osjećaj ugode ili neugode. Međutim, isti predmet kod različitih ljudi može uzrokovati različit
osjećaj (ugode ili neugode). Hume tvrdi da je razlog tome što nisu svi sposobni percipirati sve kvalitete
predmeta na istoj razini. Da poboljšamo svoj ukus trebamo puno uspoređivati i promatrati. 5

5
 Zaključak

Ukusi su naši estetski sudovi koji se zasnivaju na našem osjećaju ugode ili neugode što je
subjektivno jer u njihovoj osnovi nisu činjenice nego naš subjektivan odnos prema predmetu. To su
vulgarni ukusi. Da bi poboljšali svoj osjećaj za lijepo, da bi ukus postao rafiniran, moramo ga vježbati
promatranjem i uspoređivanjem. Tako ćemo biti objektivniji i izbjeći ćemo predrasude.

6
 Popis literature

1. Objektivnost | Lektire.hr Posjećeno: 15.1.22.

2. ukus | Hrvatska enciklopedija Posjećeno: 15.1.22.
3. David Hume | Biography, Philosophy, Empiricism, Skepticism, & Works | Britannica
Posjećeno: 15.1.22.
4. Prezentacija
5. David Hume: O mjerilu ukusa - Elven Philosopher - Blog.hr (dnevnik.hr) Posjećeno: 19.1.22.