Sto Valja Zapamtiti - Spojeno

MEHANIKA FLUIDA I – Što valja zapamtiti 1
1. MATEMATIČKE OSNOVE
Pravila indeksnog zapisivanja vektorskih i tenzorskih veličina
1. Slobodni indeks je onaj koji se pojavljuje točno jedan puta u svakom aditivnom članu
jednadžbe, a označuje komponente tenzora. Članovi bez slobodnog indeksa su skalari, s
jednim slobodnim indeksom su vektori, a članovi s dva i više slobodnih indeksa su
tenzori odgovarajućeg reda. Broj komponenti tenzora u trodimenzijskom prostoru je
jednak 3n gdje je n broj slobodnih indeksa.
2. Ponovljeni (nijemi) indeks je onaj koji se u nekom aditivnom članu jednadžbe pojavljuje
u paru, a označuje zbroj po svim njegovim vrijednostima.
3. Niti jedan indeks se u bilo kojem aditivnom članu ne smije pojaviti više od dva puta.
4. Paru nijemih indeksa se smije promijeniti oznaka.
Pravila za promjenu komponenti tenzora pri rotaciji koordinatnog sustava Oxi u Ozj
Tij = Cil C jmTlm odnosno Tlm = Cil C jmTij (za vektore ai = Cil al odnosno a j = Cil al )
gdje je matrica Cij = cos ⎡⎣⎢)(xi ,z j )⎤⎦⎥ , a Tij i ai su komponente tenzora i vektora u odnosu na Oxi
dok su Tlm i a j komponente u odnosu na koordinatni sustav Ozj.
Definicije
1. Izotropni tenzor drugog reda ima svojstvo da mu se rotacijom koordinatnog sustava

komponente ne mijenjaju, tj. vrijedi: Tij = Tij
2. Transponirani tenzor drugog reda dobije se tako da se indeksima zamijene mjesta Tij T = T ji
3. Simetrični tenzor Sij se ne mijenja transponiranjem tj. vrijedi Sij = Sij T = S ji .
4. Antisimetrični tenzor Aij je suprotan po predznaku svome transponiranome tenzoru, tj. vrijedi
Aij = − Aij T = − A ji . Slijedi: A11 = A22 = A33 = 0 .
⎧
⎪ 1 za i = j
5. Kroneckerov delta: δij = ⎪ ⎨ ; δii = 3
⎪
⎩0 za i ≠ j
⎪ 1
⎧ 1 za ijk = 123, 231, 312
⎪ εijk =ε jki = εkij
⎪
⎪
i
6. Permutacijski simbol: εijk = ⎨ −1 za ijk = 132 , 213, 321 ; εijk = −εikj
⎪
⎪ j
⎪ k 3
⎩ 0 za dva (tri) jednaka indeksa εijk = −ε jik 2
⎪
Vrijedi: εijk εlmk = δil δ jm − δimδ jl ; εijk εljk = 2δil ; εijk εijk = 6
Računske operacije s tenzorima
1. Zbrajanje: Aij = Bij + Cij (za vektore ci = ai + bi )

2. Množenje skalarom: Aij = λ Bij (za vektore ci = λai )
3. Množenje tenzora
a) skalarno (pojavljuje se jedan ili više parova nijemih indeksa), primjeri: c j = bT
i ij ,
λ = Aij Bij (dvostruki skalarni produkt tenzora).

b) vektorsko (pojavljuje se permutacijski simbol), primjer: Clj = εlki bk Tij
c) tenzorsko (svi su indeksi slobodni), primjer: Ckij = bk Tij
4. Kontrakcija (izjednačavanje) indeksa:
Izjednačavanjem indeksa se red tenzora smanjuje za dva. Tenzorski produkt kontrakcijom
k =i
indeksa prelazi u skalarni, primjer: Ckij = bk Tij ⎯⎯→ Ciij = c j = bT
i ij .
5. Pravilo skalarnog množenja s Kroneckerovim delta:

Nijemi indeks u izrazu kojeg se množi, zamjenjuje se slobodnim u Kroneckerovom delta,
a Kroneckerov delta iščezava, primjer: Tij δim = Tmj .
6. Dvostruki skalarni produkt simetričnog Sij i antisimetričnog Aij tenzora jednak je nuli
Sij Aij = 0 .
Geometrijska interpretacija skalarnog umnoška vektora:

G G
G λ = a ⋅ c = a c cos (α ) = c a cos (α ) = ai ci = a1c1 + a2 c2 + a3c3
c G

G G

G
projekcija c na a projekcija a na c
G
Ako je npr. a jedinični vektor onda skalarni umnožak λ označuje
G G
ac projekciju ca vektora c na smjer vektora a . Vrijedi i obrnuto, za
α G G
G slučaj da je c jedinični vektor λ je projekcija ac vektora a na
a G
vektor c . Za slučaj skalarnog umnoška jediničnog vektora i tenzora,
ca govori će se o projekciji tenzora na smjer vektora.
Geometrijska interpretacija vektorskog umnoška vektora:

G G G
G G G Indeksni zapis vektorskog produkta v = a × c glasi
v = a×c vl = εlki ak ci
G Geometrijski gledano intenzitet vektorskog produkta ima značenje
c G G
površine paralelograma čije su stranice vektori a i c .
G G G
v = v = a × c = ac sin α
α G G G G
G Vektor v je okomit i na vektor a i na vektor c . Smjer vektora v
a je određen pravilom desne ruke: idući prstima desne ruke od vrha
G G
vektora a prema vrhu vektora c palac će pokazivati smjer vektora
G G G
v . Jasno je da kod promjene mjesta vektora a i c u produktu,
G
G G G vektor v mijenja smjer. Također je vektorski produkt dvaju
−v = c ×a kolinearnih vektora ili vektora samog sa sobom biti jednak nuli.
Diferencijalni operatori
G ∂• G ∂• G ∂• G ∂•
Operator nabla: ∇• = e1 + e2 + e3 = ei
∂x1 ∂x 2 ∂x3 ∂xi
Opis Polje operator oznaka Ineksni zapis

∂Φ
Skalarno Φ grad Φ ∇Φ
∂xi
Gradijent G G G ∂v j
(Tenzorski Vektorsko v grad v ∇v
∂xi
umnožak s ∇ )
∂T jk
Tenzorsko T gradT ∇T
∂xi
Skalarno Φ - - -
G G G ∂v
Rotor Vektorsko v rot v ∇×v ε ijk k
(Vektorski ∂x j
umnožak s ∇ ) ∂Tkm
Tenzorsko T rot T ∇× T ε ijk
∂x j
Skalarno Φ - - -
G G G ∂v j
Divergencija Vektorsko v div v ∇⋅v
(Skalarni ∂x j
umnožak s ∇ ) ∂T jk
Tenzorsko T divT ∇⋅T
∂x j
G
Derivacija u smjeru jediničnog vektora n
∂Φ G ∂Φ
= n ⋅ gradΦ = n j (projekcija vektora gradijenta na smjer normale)
∂n ∂x j
G G G G G
Totalni prirast polja na putu dr = dxi ei = dx1e1 + dx 2 e2 + dx3 e3
G ∂Φ ∂Φ ∂Φ ∂Φ
dΦ = dr ⋅ gradΦ = dx j = dx1 + dx2 + dx3
∂x j ∂x1 ∂x2 ∂x3
Prirast polja je najveći pri pomaku u smjeru gradijenta (gradijent pokazuje smjer najbržeg
porasta polja).
Smanjenje polja je najveće pri pomaku u smjeru suprotnom od smjera gradijenta.
Pri pomaku u smjeru okomitom na smjer gradijenta nema prirasta polja (vektor gradΦ je
okomit na plohu Φ =konst.)
Geometrijska interpretacija gradijenta na primjeru funkcije dviju varijabli
Prostorni prikaz polja Φ = Φ ( x1 , x2 ) Dvodimenzijski prikaz polja izolinijama

Vektori označuju smjer gradijenta
Crte označuju presjeke sa Φ =konst.
Polje gradijenta je vektorsko polje.

Vektorsko polje se vizualizira vektorskim
krivuljama koje svojim tangentama
pokazuju smjer vektora vektorskog polja.
Desna slika prikazuje vektorske krivulje
koje vizualiziraju polje gradijenta Φ
gornjeg primjera.
Gaussova formula
Povezuje volumenski integral s površinskim

integralom po zatvorenoj površini S koja opasuje
nj volumen V:
dS
∂•
V ∫ • n j dS = ∫ ∂ x j dV
x3 S V
S gdje umjesto točkice može stajati skalarno,

dV vektorsko ili tenzorsko polje.
Primjeri:
O x2 ∂p G
∫ pn j dS = ∫
∂x j
dV ili ∫ pndS = ∫ gradpdV
x1 S V S V
Slika uz Gaussovu formulu ∂v j G G G

∫ v j n j dS = ∫
∂x j
dV ili ∫ v ⋅ ndS = ∫ divvdV
S V S V
2. FIZIKALNE OSNOVE
1. Definicija fluida: Fluid je tvar koja struji (tj. neprekidno se deformira) pod djelovanjem
ma kako malog smičnog naprezanja. Fluid može biti u kapljevitom ili plinovitom stanju.
2. Iz definicije fluida slijedi: U fluidu u mirovanju nema smičnih naprezanja.
Osnovne dimenzije u mehanici fluida
Veličina Oznaka dimenzije Jedinica u SI sustavu

masa M kg
duljina L m
vrijeme T s
temperatura Θ K
Hipoteza kontinuuma
Kontinuum je matematički model materije prema kojem ona zadržava svoja fizikalna svojstva
pri smanjivanju volumena u točku. Čestica kontinuuma (materijalna točka) ima infinitezimalni
volumen dV, a svaka čestica zauzima samo jednu točku prostora, a u jednoj točki prostora se
može nalaziti samo jedna čestica kontinuuma. Hipoteza kontinuuma omogućuje primjenu
integralnog i diferencijalnog računa u mehanici fluida.
dm kg
Primjer: Gustoća čestice fluida se izražava derivacijom ρ = , [ ρ ] = ML−3 ; [ ρ ]SI = 3 .
dV m
Sile u fluidu
A) Masene sile su posljedica položaja mase u polju fi masene sile. ( fi je specifična

m
masena sila = sila po jediničnoj masi, [ fi ] = LT −2 ; [ fi ]SI = 2 )
s
fi Masena sila dFi na česticu fluida:

V dFi = fi dm = ρ f i dV
x3
Sila Fi na ukupni volumen V
fi dm Fi = ∫ ρ f i dV
V
[ Fi ] = MLT −2
; [ Fi ]SI = N
O x2
x1 Primjeri: sila gravitacije: fi = −gδi 3
inercijske sile: fi = −ai
Slika uz definiciju masenih sila
Potencijalne masene sile su one koje se mogu prikazati gradijentom skalarne funkcije U:
∂U m2
fi = − , gdje je U potencijal masene sile, [U ] = L2T −2 ; [U ]SI = 2 . (Za polje
∂xi s
gravitacije U = gx3 , za inercijske sile U = ai xi ).
B) Površinske sile su sile dodira između čestica fluida ili između čestica fluida i stijenke.
Definirane su specifičnom vektorom naprezanja σi , [σ i ] = ML-1T −2 ; [σ i ]SI = Pa .
Sila dFi na elementarnu površinu dS
σi dS
nj dFi =σi dS
V Sila Fi na ukupnu površinu S

x3
Fi = ∫ σi dS
S
S
Za površinske sile vrijedi III Newtonow zakon
(princip akcije i reakcije), tj.
O x2 σi (n j ) = −σi (−n j )
x1 (čitaj vektor naprezanja na površini

orijentiranoj jediničnim vektorom normale n j
Slika uz definiciju površinskih sila jednak je po veličini i suprotan po smjeru
vektoru naprezanja na površini orijentiranoj
normalom −n j ).
Stanje naprezanja u točki prostora jednoznačno je definirano tenzorom naprezanja.
Komponente tenzora naprezanja definirane su komponentama triju vektora naprezanja koji
djeluju na površinama orijentiranim normalama u
x3 smjeru osi koordinatnog sustava, kao na slici. Svaki
vektor naprezanja ima jednu normalnu komponentu
σ33
(okomitu na površinu) i dvije tangencijalne (smične)
σ32 komponente. Tablični zapis komponenti tenzora
σ31 σ23 naprezanja
→i
σ13 σ22 σ11 σ12 σ13
↓
σ 21 x2 σ ji = σ21 σ22 σ23
σ12 j
σ11 σ31 σ32 σ33
Prvi indeks označuje redak, tj. smjer normale na
x1 površinu, a drugi stupac odnosno pravac djelovanja
komponente tenzora naprezanja.
Slika uz definiciju komponenti
Tenzor naprezanja je simetričan σij = σ ji (osim
tenzora naprezanja
ako postoje maseni i površinski momenti).
Veza između vektora i tenzora naprezanja:

σi (n j ) = n jσ ji (vektor naprezanja je projekcija tenzora naprezanja na smjer normale)
Dogovor o predznacima naprezanja:

1. Pozitivna naprezanja na površinama orijentiranim normalama u pozitivnom smjeru
koordinatnih osi također gledaju u pozitivne smjerove tih osi i obrnuto, pozitivna
naprezanja na površinama orijentiranim normalama koje gledaju u negativnom smjeru
koordinatnih osi, također gledaju u negativne smjerove tih osi.
Stanje naprezanja u fluidu
Slučaj Tenzor naprezanja Vektor naprezanja

σij = − pδij + Σ ji
Realni fluid u gibanju σi = n j σ ji = − pni + σif
Σ ji = viskozna naprezanja
(postoje viskozne sile) σif = n jΣ ji
p = tlak
- Realni fluid u mirovanju
ili relativnom mirovanju σij = − pδij σi = n jσ ji = − pni
- Idealni fluid (neviskozan)
U newtonskim fluidima viskozna naprezanja su linearno razmjerna brzini deformacije

fluida. Koeficijent razmjernosti se naziva (dinamička) viskoznost fluida μ ,
[ μ ] = ML−1T -1 ; [ μ ]SI = Pa ⋅ s . Viskoznost je fizikalno svojstvo fluida, i zavisi od
termodinamičkog stanja fluida. Kod plinova s porastom temperature raste i viskoznost, a
kod kapljevina opada. Viskoznost pokazuje otpor fluida ka tečenju.
μ m2
Kinematička viskoznost υ = , [υ ] = L2T -1 ; [υ ]SI = .
ρ s
Fluid relativno miruje kada se giba poput krutog tijela (nema pomicanja čestica jednih
prema drugima). U relativnom mirovanju nema deformacije, što znači da nema ni
viskoznih sila.
Površinska sila (vektor naprezanja) za slučaj stanja tlačnog naprezanja: σi = − pni
Iz Gaussove formule slijedi

− pni dS ∂p
Fi = − ∫ pni dS = −∫ dV = −∫ gradpdV
∂ xi
nj S V V
da se površinske sile mogu prikazati
volumenskim integralom.
V
x3
∂p
Za p = konst. je = 0 (gradp = 0) pa
∂xi
S je rezultirajuća sila konstantnog tlaka na
zatvorenu površinu jednaka nuli.
Rezultirajuća sila tlaka na česticu fluida se

O x2 dobije smanjivanjem volumena V na
x1 infinitezimalni volumen dV, pri čemu se
konačna sila Fi smanji na infinitezimalnu
Slika uz definiciju sile tlaka silu dFi tj. vrijedi.
∂p
dFi = − dV = −gradpdV
∂xi
Osnovna jednadžba gibanja (II. Newtonov zakon) čestice idealnog fluida i realnog fluida u
relativnom mirovanju
∂p G G
ρ ai = ρ f i − ili ρ a = ρ f − gradp
∂xi
Osnovna jednadžba statike (slučaj ai = 0 )
∂p G
ρ fi = ili ρ f = gradp (izražava ravnotežu masenih sila i sila tlaka).
∂xi
Iz osnovne jednadžbe statike imajući na umu svojstva gradijenta zaključuje se:
1) Ako nema masenih sila ( f i = 0 ) slijedi da je tlak p konstantan,

2) Tlak najbrže raste u smjeru gradp tj. u smjeru masene sile, a najbrže opada u smjeru
– gradp tj. u smjeru suprotnom od masene sile,
3) Budući da je gradp okomit na površinu p=konst. promjena tlaka u okomitom smjeru na
vektor masene sile je jednaka nuli. Drugim riječima, vektor masene sile je okomit na
površine konstantnog tlaka (izobare).
Također vrijedi:
4) Granica dvaju fluida u mirovanju poklapa se s izobarom, te je vektor masene sile u
svakoj točki okomit na razdjelnu površinu,
5) Vektor masene sile je usmjeren od razdjelne površine prema fluidu veće gustoće,
6) Na granici dvaju fluida tlak je neprekidan, ako se zanemare učinci površinske
napetosti.
Promjena tlaka između dvije točke (uz ρ = konst. i fi = konst. )

Iz osnovne jednadžbe statike sljedi:
1 p2 = p1 + ρfi xi
ili
G G G G
α p2 = p1 + ρf ⋅ r = p1 + ρ f r cos (α )
Iz svojstva skalrnog produkta je jasno da se pri
određivanju promjene tlaka može ili put
fi xi projicirati na silu ili silu na put.
Očito je da ako se poveća tlak p1 u točki 1, da
će se on povećati i u točki 2, odnosno u svim
2 drugim točkama, što je bit Pascalova zakona
koji kaže da se tlak narinut izvana na fluid u
mirovanju širi jednoliko u svim smjerovima.
Promjena tlaka u mirujućem fluidu u polju sile teže ( fi = − gδ i 3 , g = 9,80665 m/s 2 )

p p
p = p0 − ρ gz = p0 + ρ gh ili + z = 0 = konst.
ρg ρg
gdje z označuje visinu, h dubinu, a p0 tlak u ishodištu koordinatnog sustava.
p ⎡ p ⎤ ⎡ p ⎤
= visina tlaka, ⎢ ⎥ = L, ⎢ ⎥ = m stupca fluida,
ρg ⎣ ρg ⎦ ⎣ ρ g ⎦ SI
p
+ z = piezometrička visina.
ρg
Princip spojenih posuda
Ako homogena kapljevina

miruje u više međusobno
spojenih posuda, tada će
slobodne površine otvorene
p0 p0 p0 prema istom atmosferskom
. z=konst. tlaku p ležati u istoj
0
O izobari (za mirujući fluid to
g
je horizontalna ravnina).
Hidrostatski manometri
Postupak za postavljanje jednadžbe manometra (jednadžbe promjene tlaka između dviju
točaka koje se mogu međusobno spojiti kroz fluid)
Polazi se s tlakom u jednoj točki i tom se tlaku dodaju sve promjene tlaka oblika ρ gh ,
(idući od meniskusa do meniskusa) i to s pozitivnim predznakom ako se ide prema dolje, a
s negativnim ako se ide prema gore. Kada se dođe do druge točke tako dobiveni izraz se
izjednačuje s tlakom u toj točki.
Primjer diferencijalnog manometra:

A
- jednadžba od točke B do točke A
B
h1 pB + ρ 2 gh2 − ρ0 gh0 − ρ1 gh1 = pA
ρ1 h2 - jednadžba od točke A do točke B

h0
ρ2 pA + ρ1 gh1 + ρ 0 gh0 − ρ 2 gh2 = pB
ρ0
Apsolutni tlak se mjeri od apsolutne nule (100% vakuum).

Manometarski tlak je razlika apsolutnog i atmosferskog tlaka (mjeri se u odnosu na
atmosferski tlak). Pozitivni manometarski tlak se naziva pretlak, a negativni podtlak.
Sila tlaka na ravne površine
O p0
g
ϑ
h F0= p0 A
n hC
yC
Fh=pC A
= s
hC ϑ
x
C
in
p=p0+ρgh
H
C ρ=konst.
H
x
Δ
y
Δ
y
ξ
A
• Sila F0 uslijed konstantnog tlaka p0 okomita je na ravnu površinu A i djeluje u
njenom težištu, a po veličini je: F0 = p0 A
• Sila Fh uslijed promjenjivog hidrostatskog tlaka ph = ρ gh okomita je na ravnu
površinu A i djeluje u točki H, a po veličini je: Fh = pC A = ρ ghC A gdje je hC
dubina na kojoj se nalazi težište C površine A .
• Položaj točke H je u odnosu na težište C površine A definiran pomacima Δx i Δy za
I Iξη
koje vrijedi: Δy = ξξ i Δx = gdje je yC = hC sin ϑ udaljenost
yC A yC A
težišta C od slobodne površine, mjereno u ravnini u kojoj se nalazi površina
(udaljenost OC prema slici), a I ξξ i Iξη su glavni i centrifugalni moment inercije
površine A u odnosu na osi ξ i η kroz težište, prema slici. Pomak Δx je za površine
s barem jednom osi simetrije jednak nuli (vidjeti kao primjer tablicu koja prikazuje
podatke o centrifugalnom momentu inercije Iξη ).
• Za vertikalno uronjenu površinu prema slici vrijedi yC=hC. Za horizontalno
uronjenu površinu ( ϑ = 0 ) yC → ∞ pa su prema gornjim izrazima Δx=Δy=0, te će
sila Fh djelovati u težištu površine, kao i za slučaj konstantnog tlaka p0.
p0 g p0 g
O
ϑ
y C =h C ρ hC
Fh= ρghC A
C
Δh
H C
Fh= ρghC A ρ A
A
Momenti Mx i My sile hidrostatskog tlaka u odnosu na težište C površine ne zavise od

dubine na kojoj se težište nalazi
I
M x = Fh ⋅ Δ y = ρ ghC A ⋅ ξξ = ρ gI ξξ sinϑ
yC ⋅ A
I
M y = Fh ⋅ Δ x = ρ ghC A ⋅ ξη = ρ gI ξη sinϑ
yC ⋅ A
Geometrijska svojstva nekih površina
Geometrijski lik Površina Iξξ Iηη Iξη
C
a ξ ba 3 ab3
η A = ab 0
12 12
b/2 b/2
R
C ξ πR 4 πR4
A= R π2
0
4 4
η
C ξ
4R 1 2
3π A= Rπ 0,1098R 4 0,3927 R 4 0
R R 2
a C ξ ab ba 3 ba 2
η
a A=
2
( b − 2d )
3 36 72
b+d
3
b
4R
3π
4R 1 2
3π C ξ A= Rπ 0 ,05488 R 4 0,05488R 4 −0,01647 R 4
4
R
η
Položaj rezultantne sile FR=Fh+F0 za slučaj istosmjernih i mimosmjernih sila F0 i Fh.
Δ
yR
yR
y
Δ
y
F0 F0
Fh
FR= Fh+F0 C FR= Fh -F0
C
Fh
H H Fh
Fh ΔyR=Δy
ΔyR=Δy Fh -F0
Fh+F0
a) istosmjerne sile b) mimosmjerne sile
Fiktivna slobodna površina

Ako je tlak s obje strane površine isti (slučaj otvorenog spremnika), sile konstantnog tlaka
se poništavaju. Za slučaj zatvorenog spremnika rezultatntna sila konstantnog tlaka se
računa s manometarskim tlakom pM0 u spremniku. Računanje sile konstantnog tlaka (u
slučaju da je površina potpuno uronjena u fluid) može se izbjeći uvođenjem fiktivne
slobodne površine. Fiktivna slobodna površina je udaljena od stvarne slobodne površine za
visinu manometarskog tlaka hf = pM0 ρ g (za slučaj pretlaka je iznad, a za slučaj podtlaka
ispod stvarne slobodne površine). Ako fiktivna slobodna površina padne ispod težišta C
površine, dubina h postaje negativna, a svi izrazi i dalje vrijede.
Fiktivna slobodna površina se može uvesti i za slučaj mirovanja dvaju fluida različitih
gustoća prema slici.
g
pa
ρ0<ρ fiktivna
h p=pa+ρ0gh slobodna
površina
h1
O h ρ
hf = h1 ρ1
pM0=ρ0gh
pa
A p = pa+ρ0gh1+ρg (h -h1)
p = pa+ρgh
Sila tlaka na zakrivljene površine
Sila tlaka na zakrivljenu površinu se razlaže na komponente u smjerovima osi. Zakrivljena

površina S se projicira na koordinatne ravnine. Projekcija površine je pozitivna ako je kut
između vektora normale i pozitivnog smjera osi manji od 90° (fluid je ispred površine S
gledano iz pozitivnog smjera osi).
z
g
O y
a
ršin
a pov dSz Sz
n
bo d
slo
hx
x
dV=hdSz Sx
V
Cx h
Hx Δhxh
hy
Sy n
Cy Δhxy
dS
x Hy S z
Δhyh z Δh yx
h=-z
• Izrazi za komponente Fx0 , Fy0 , Fz0 sile F 0 uslijed konstantnog tlaka

Fx0 = − p0 S x ; Fy0 = − p0 S y ; Fz0 = − p0 Sz
• Izrazi za horizontalne komponente Fx i Fy sile uslijed promjenjivog hidrostatskog

tlaka ph = ρ gh i za pomake hvatišta tih komponenti u odnosu na težišta projekcija
su:
Fx = − pCx ⋅ S x = − ρ ghx S x Fy = − pCy ⋅ S y = − ρ ghy S y
Iηη Iξξ
Δhxh = Δhyh =
hx ⋅ S x hy ⋅ S y
Iηξ Iξς
Δhxy = Δhyx =
hx ⋅ S x hy ⋅ S y
• Vertikalna komponenta Fz sile hidrostatskog tlaka na površinu S je po veličini

jednaka težini fluida koji se nalazi u volumenu V između površine S i slobodne
površine. Sila Fz prolazi težištem volumena V. Predznak komponente sile Fz ovisi o
predznaku projekcije Sz, te se može pisati da je
Fz = ∓ ρ gV
Negativni predznak se odnosi na slučaj pozitivne projekcije površine Sz (fluid je
iznad površine S), a pozitivni predznak za slučaj negativne projekcije Sz (fluid je
ispod površine S).
Primjer: Vertikalna i horizontalna komponenta sile na zakrivljenu površinu ABDEF (prema slici) širine B
(okomito na ravninu slike). Fluid je označen sivom bojom, a točke G, H i I su na slobodnoj površini.
H I G I G H
A
= +
B B B
D E F D F
E
Vertikalna komponenta jednaka je po veličini težini fluida u osjenčanom volumenu V, djeluje prema dolje i
prolazi težištem tog volumena. Na dijelu površine BDEF fluid je iznad površine, te sila djeluje prema dolje, a
po veličini je jednaka težini fluida u volumenu BDEFIGB. Na dijelu površine AB fluid je ispod površine pa
sila djeluje prema gore, a po veličini je jednaka težini fluida u volumenu AHGBA.
Horizontalne komponente sile tlaka na dijelovima površine EF i ED se međusobno poništavaju. Projekcija
površine s kojom se računa horizontalna sila tlaka je dakle jednaka umnošku visine AD sa širinom B
površine.
Sila uzgona
Sila uzgona je rezultat djelovanja sila tlaka po površini tijela uronjenog u fluid. Sila
uzgona je jednaka težini fluida istisnutog tijelom (težini istisnine), djeluje vertikalno u vis i
prolazi težištem istisnine.
Sila uzgona na granici dvaju fluida

Slika prikazuje slučaj plivanja tijela mase m , gustoće ρ 0 na razdjelnoj površini dvaju
fluida gustoća ρ1 i ρ2. Točke C1 i C2 su težišta volumena istisnine V1 i V2, a T je težište
tijela.
g ρ1 Fb1
V1
T Fb2
ρ0
V2
C2
mg
Sila Fb uzgona je zbroj Fb = Fb1 + Fb2 = ρ1 gV1 + ρ 2 gV2

Uvjet plivanja (ravnoteže) je da su rezultantna sila (tj. Fb = mg ) i rezultantni moment na
tijelo jednaki nuli (tj. suma momenata sila Fb1 i Fb2 u odnosu na težište tijela mora biti
jednaka nuli). Jasno je da vrijedi ρ 2 > ρ 0 > ρ1 . Za slučaj ρ 2 >> ρ1 sila Fb2 se zanemaruje.
KINEMATIKA FLUIDA
• Prema hipotezi kontinuuma vrijedi pravilo da svaka čestica fluida (materijalna

točka) zauzima samo jednu točku prostora, a u jednoj točki prostora se može
nalaziti samo jedna čestica kontinuuma.
• Materijalni volumen VM (fluidno tijelo) je uočeni dio prostora ispunjen fluidom koji
se tijekom gibanja sastoji stalno od jednih te istih čestica. Materijalni volumen je
od okoline odijeljen materijalnom površinom SM koja se također sastoji stalno od
jednih te istih čestica. Jasno je da je brzina gibanja materijalne površine jednaka
brzini gibanja čestica fluida, koje čine materijalnu površinu.
• U općem slučaju materijalni volumen tijekom gibanja mijenja svoj položaj, oblik i
veličinu, pa je za opis njegova gibanja, potrebno opisati gibanje svake njegove
čestice.
Lagrangeov opis gibanja fluida
G
• Položaji točaka prostora i položaji čestica fluida opisuju se radijus vektorom r
(čije su komponente prostorne ili Eulerove koordinate xi ). U apsolutnom
koordinatnom sustavu je položaj točke prostora je stalan u vremenu (prostorne
koordinate xi nisu funkcije vremena), a položaj gibajuće čestice fluida se mijenja s
vremenom, što znači da su komponente xi radijus vektora (vektora položaja) koje
opisuju položaj čestice fluida jesu funkcija vremena. Gibanje čestice definirano je
vremenskom promjenom njena vektora položaja u obliku xi = xi (t ) (jednadžba
gibanja čestice fluida).
• Brzina čestice fluida jest vremenska derivacija vektora položaja vi = xi (t ) (točkica
označuje vremensku derivaciju), a ubrzanje čestice fluida jest vremenska derivacija
brzine ai = vi (t ) = xi (t ) .
t0
VM(t0)
t
VM(t)
xi=xi(yj,t)
x3 A
y j = x j (t0 )
xi ( y j , t )
O x2
x1
Slika uz opis gibanja čestica fluida
• Materijalni volumen se sastoji od beskonačnog broja čestica fluida, a koje su to

čestice definirano je uočenom konfiguracijom VM ( t0 ) u početnom vremenskom
trenutku t0 . Za potrebe opisa njihova gibanja nužno ih je razlikovati. S obzirom da
se u jednoj točki prostora može nalaziti samo jedna čestica fluida, Čestice će se
razlikovati po položaju kojeg zauzimaju u početnoj konfiguraciji. Za koordinate
početnog položaja čestica fluida se uvodi posebna oznaka y j = x j (t 0 ) i te se
koordinate nazivaju materijalnim ili Lagrangeovim koordinatama. Jasno je da su
materijalne koordinate vremenski nezavisne.
• Gibajući materijalni volumen će u trenutku t zauzeti novi položaj, a budući da se
radi o materijalnom volumenu u tom trenutku će se u njemu nalaziti iste čestice
koje su u njemu bile i u trenutku t0 . Na primjer točka A koja je u početnoj
konfiguraciji bila na položaju definiranom koordinatama y j , će u trenutku t biti u
točki s koordinatama xi . Jasno je da će vrijednosti koordinata xi zavisiti i od
vremena i od točke u početnoj konfiguraciji, tako da vrijedi
x1 = ξ1 ( y1 , y 2 , y 3 , t )
xi = xi ( y j , t ) , odnosno x 2 = ξ 2 ( y1 , y 2 , y 3 , t )
x3 = ξ 3 ( y1 , y 2 , y 3 , t )
Gornje jednadžbe opisuju vremenski promjenljivi položaj one čestice fluida koja je
u trenutku t 0 bila na poziciji opisanoj vektorom položaja y j . Mijenjajući vektor
y j dobivaju je jednadžbe gibanja različitih čestica materijalnog volumena.
• Brzina čestice fluida jest vremenska derivacija vektora položaja
∂x ( y , t ) Dxi
vi ( y j , t ) = i j y j =konst. =
∂t Dt
U mehanici se ona naziva materijalnom derivacijom, a zbog posebne važnosti se
D
označuje s . Materijalnom derivacijom se izražava vremenska promjena
Dt
fizikalnog svojstva čestice fluida, onako kako bi to osjećao promatrač koji se giba
zajedno s česticom. Gornji izraz opisuje promjenu brzine čestica fluida izraženu
Lagrangeovim koordinatama. Promjenom koordinata y j dobiju se brzine različitih
čestica materijalnog volumena.
• Ubrzanje čestice fluida jest materijalna derivacija brzine
∂v ( y , t ) Dvi
ai ( y j , t ) = i j y j =konst. =
∂t Dt
Ponovo se promjenom Lagrangeovih koordinata dolazi do ubrzanja različitih
čestica kontinuuma, u bilo kojem trenutku.
• U Lagrangeovom opisu strujanja fluida se funkcijama Lagrangeovih koordinata i
vremena mogu opisati i druga fizikalna svojstva čestica fluida. Ako se sa Φ
označi neko fizikalno svojstvo kontinuuma (gdje za Φ može stajati skalarno
fizikalno svojstvo poput gustoće i temperature, vektorsko poput položaja, brzine i
ubrzanja ili tenzorsko svojstvo), općenito se može pisati:
Φ = ΦL ( y j , t)
Riječima bi se reklo da gornja jednadžba opisuje vremensku promjenu fizikalnog
svojstva Φ čestice yj. Nadindeks L u oznaci funkcije ukazuje da je fizikalno
svojstvo izraženo Lagrangeovim koordinatama.
Eulerov opis gibanja fluida
• U mehanici fluida se uglavnom koristi Eulerov opis strujanja fluida, koji se temelji
na poljima fizikalnih veličina. Ako se svakoj točki prostora u svakom vremenskom
trenutku pridruži fizikalno svojstvo one čestice fluida koja se u promatranom
trenutku nalazi u promatranim točkama prostora dobije se polje fizikalne veličine
izraženo prostornim (Eulerovim) koordinatama
Φ = Φ E ( xi , t )
• Za polje koje nije funkcija vremena kaže se da je stacionarno, inače je
nestacionarno.
• Vezu među Lagrangeovim i Eulerovim opisom nekog fizikalnog svojstva u
strujanju fluida definiraju inverzne jednadžbe gibanja1:
y1 = y1 ( x1 , x2 , x3 , t )
y2 = y2 ( x1 , x2 , x3 , t ) ili kraće y j = y j ( xi , t )
y3 = y3 ( x1 , x2 , x3 , t )
Gornje jednadžbe daju početni položaj (u trenutku t 0 ) one čestice fluida koja se u
trenutku t nalazi na poziciji definiranoj prostornim koordinatama xi. Uvrštavanjem
gornjeg izraza u Lagrangeov zapis fizikalnog svojstva Φ slijedi Eulerov zapis
polja Φ
Φ = ΦL ( y j , t) = ΦE ( y j ( xi , t ), t) = ΦE ( xi , t )
• Bez obzira što su fizikalna svojstva izražena prostornim koordinatama jasno je da
su nositelji fizikalnih svojstava čestice fluida, a ne točke prostora. U točkama
prostora u kojima nema čestica fluida polje fizikalne veličine nije definirano.
Materijalna derivacija
• Materijalna derivacija izražava brzinu promjene fizikalnog svojstva čestice fluida,
tj. promjenu koju bi osjetio promatrač koji bi se gibao zajedno s česticom. Za
fizikalno svojstvo zapisano Lagrangeovim koordinatama ona je definirana kao
DΦ ∂Φ ( y j , t )
L
=
Dt ∂t
y j =konst.
Materijalna derivacija istog tog fizikalnog svojstva zapisanog u Eulerovim

koordinatama glasi
DΦ ∂Φ ( xi , t ) ∂Φ E ( xi , t )
E
E
= xi = konst . + v ( x , t ) t = konst .
∂t ∂xi
i i
Dt
Prvi član desne strane gornjeg izraza označuje lokalnu promjenu fizikalnog
svojstva, koju bi osjetio promatrač u fiksnoj točki prostora, dok drugi član desne
strane označuje konvektivnu ili prijenosnu brzinu promjene fizikalnog svojstva,
uslijed pomicanja čestice fluida u polju Φ. Ispuštajući oznaku E za Eulerovsko
polje i izbjegavajući eksplicitno navođenje zavisnosti polja Φ od prostornih i
vremenske koordinate, gornji izraz u razvijenom obliku poprima oblik:
1
Nužan i dovoljan uvjet za postojanje inverzne funkcije je da je determinanta ∂xi / ∂y j
različita od nule i konačna.
DΦ ∂Φ ∂Φ ∂Φ ∂Φ
= + v1 + v2 + v3
Dt N∂t ∂x1 ∂x 2 ∂x
lokalna

3
promjena konvektivna promjena
Moguće je definirati i operator materijalne derivacije, koji glasi:

D• ∂• ∂•
= + vj
Dt ∂t ∂x j
Gdje umjesto oznake • može stajati skalarno, vektorsko ili tenzorsko polje izraženo
u funkciji prostornih koordinata i vremena.
• Dok se u Lagrangeovom opisu strujanja fluida polazi od jednadžbi gibanja (čijim se
deriviranjem dolazi do brzine i ubrzanja), u Eulerovom se opisu polazi od polja
brzine (jer se polje brzine pojavljuje u operatoru materijalne derivacije).
Primjer: Polje ubrzanja. Prema definiciji ubrzanje čestice fluida je materijalna derivacija njene brzine, te za
polje ubrzanja ai , vrijedi:
Dvi ∂vi ∂v
ai = = + vj i
Dt ∂t ∂x j
odnosno raspisano po komponentama:
∂v ∂v ∂v ∂v
a1 = 1 + v1 1 + v2 1 + v3 1
∂t ∂x1 ∂x2 ∂x3
∂v2 ∂v ∂v ∂v
a2 = + v1 2 + v2 2 + v3 2
∂t ∂x1 ∂x2 ∂x3
∂v3 ∂v ∂v ∂v
a3 = + v1 3 + v2 3 + v3 3
∂t ∂x1 ∂x2 ∂x3
Trajektorije, strujnice i krivulje obilježenih čestica
• Trajektorija je prostorna krivulja koju svojim gibanjem opisuje čestica fluida.

Jednadžbe gibanja čestice fluida zapisane u Lagrangeovim koordinatama označuju
parametarski zapis jednadžbe trajektorije. U Eulerovom opisu strujanja, gdje se
polazi od polja brzine, do jednadžbe trajektorija se dolazi, polazeći od definicije
brzine čestice kontinuuma. Ako je dxi usmjereni infinitezimalni element puta kojeg
prevali čestica kontinuuma gibajući se po svojoj trajektoriji za infinitezimalno
vrijeme dt, tada za taj usmjereni element luka trajektorije, iz same definicije brzine
slijedi: dxi = vi ( x j , t ) ⋅ dt , što se može prikazati i u obliku sustava diferencijalnih
jednadžbi:
dx1 dx 2 dx 3
= = = dt
v1 ( x1 , x 2 , x3 , t ) v 2 ( x1 , x 2 , x3 , t ) v 3 ( x1 , x 2 , x 3 , t )
čijim se rješavanjem uz početne uvjete za t=t0, xi(t0)=yi, dolazi do jednadžbi
trajektorija.
• Strujnice su zamišljene krivulje kojima se u svakoj točki smjer tangente poklapa sa

smjerom vektora brzine. Na strujnicama se ucrtava smjer strujanja kao što
prikazuje slika. Za nestacionarno polje brzine, slika strujnica se mijenja od trenutka
do trenutka, pa se slika strujnica odnosi na jedan izabrani vremenski trenutak, npr.
t=t1. Ako se pravac vektora brzine poklapa s tangentom na strujnicu, tada je
usmjereni element luka strujnice dxi paralelan vektoru brzine vi, te je njihov
vektorski produkt jednak nuli, odnosno pripadajuće komponente im se razlikuju
istim faktorom, tako da vrijedi:
dx1 dx 2 dx 3
= =
v1 ( x1 , x 2 , x3 , t1 ) v 2 ( x1 , x 2 , x3 , t1 ) v 3 ( x1 , x 2 , x 3 , t1 )
• Osnovno svojstvo strujnica je da se one ne mogu presijecati, jer bi to značilo da u

točki presjeka vektor brzine ima dva različita smjera, što je nefizikalno. Izuzetak
čine točke zastoja u kojima je brzina jednaka nuli.
• Krivulja obilježenih čestica u danom vremenskom trenutku spaja sve čestice fluida
koje su prošle zadanom točkom prostora.
• U stacionarnom strujanju trajektorije, strujnice i krivulje obilježenih čestica se
poklapaju.
vektori brzine za strujanje u blizini točke strujnice za strujanje u blizini točke

zastoja zastoja
Strujnice pri optjecanju cilindra slika strujnica za slučaj naglog proširenja

Protok
Volumenski protok ili jednostavno protok Q jest volumen čestica fluida koje u jediničnom
vremenu prođu kroz promatranu površinu S orijentiranu jediničnim vektorom normale ni .
Ako se čestice fluida gibaju brzinom vi , a točke površine brzinom ui , tada je relativna
brzina gibanja čestica fluida u odnosu na površinu wi = vi − ui , a protok Q je definiran
izrazom
Q = ∫ wi ni dS = ∫ ( vi − ui ) ni dS .
S S
Primjer 1: Protok kroz mirujuću površinu ( ui = 0 ) je prema

općoj formuli Q = ∫ vi ni dS .
Mirujuća površina S S
Čestica fluida T se u trenutku t nalazi na površini dS , a u trenutku

t+dt će zauzeti novi položaj u prostoru, pri čemu će prevaliti put
G
vdt , odnosno svojim gibanjem opisati kosu prizmu, kojoj je
G
n visina jednaka projekciji vektora puta na smjer normale
T(t+dt) G G
dh = n ⋅ vdt = vi ni dt . Volumen čestica fluida koje u vremenu dt
T(t) G prođu kroz površinu dS jednak je volumenu prizme
vdt
dS dV = dS ⋅ dh = vi ni dS ⋅ dt . Elementarni protok kroz površinu dS
jednak je po definiciji omjeru volumena dV i vremena dt , tj.
dV
dQ = = vi ni dS , a ukupni protok kroz površinu S jednak je
dt
zbroju svih elementarnih protoka, što se opisuje integralom
Q = ∫ vi ni dS .
S
Poseban slučaj (brzina okomita na ravnu površinu) Brzina je okomita na ravnu površinu i konstantna
Q = ∫ vi ni dA = ∫ vdA Q = ∫ vdA = vA
A A A
v v
dA A
Gibajuća površina S Primjer 2: Protok kroz površinu koja se giba brzinom u j u

mirujućem fluidu ( vi = 0 ) je prema općoj formuli
Q = ∫ −ui ni dS .
G S
n Gibanjem površine S, element dS opisuje kosu prizmu kojoj je
S(t) G
duljina brida udt , a volumen dV = ui ni dS ⋅ dt . Dakle gibanjem
G
udt površine S mirujuće čestice fluida prelaze s desne na lijevu
dS stranu površine, pa gledano relativno u odnosu na površinu to
G
S(t+dt) je isto kao da je površina mirovala, a čestice brzinom −u
prolazile kroz površinu. Zato je protok definiran izrazom
Q = ∫ −ui ni dS .
S
Primjer 3: Protok kroz materijalnu površinu ( ui = vi )

Q = ∫ ( vi − ui ) ni dS = 0 . Jasno je da kroz materijalnu površinu nema protoka čestica fluida jer se ona sastoji
S
stalno od jednih te istih čestica.

Strujna površina i strujna cijev
Strujna površina je sastavljena od strujnica koje

prolaze točkama neke krivulje C.
Vektor brzine je tangencijalan na površinu
vi ni = 0 , pa kroz strujnu površinu nema protoka
Q = ∫ vi ni dS = 0 .
S
Ako je krivulja C zatvorena, strujna površina

prelazi u plašt strujne cijevi, kroz kojeg nema
protoka fluida, kao i kroz plašt neke fizičke
cijevi.
Ako je površina poprečnog presjeka cijevi dS
infinitezimalna, govori se o elementarnoj
strujnoj cijevi. U graničnom prijelazu dS → 0
elementarna strujna cijev prelazi u strujnicu.
Protok fizikalne veličine
Čestice fluida osim volumena imaju masu, energiju, količinu gibanja, itd. Prolaskom
čestice fluida kroz neku površinu, ona pronosi fizikalne veličine, pa se govori o protocima:
volumena (što je gore definirano jednostavno kao protok), mase, energije, količine gibanja
i sl. Ako se sa F označi fizikalna veličina, a sa Φ volumensku gustoću te fizikalne
veličine, koja je definirana izrazom
ΔF dF
Φ = lim = ,
ΔV →0 ΔV dV
odnosno sadržaj fizikalne veličine unutar čestice fluida (unutar infinitezimalnog volumena
dV ) jest dF = Φ dV , a sadržaj te fizikalne veličine unutar određenog volumena V je
definiran integralom
F = ∫ Φ dV
V
1 2 1
Primjeri: F = V ⇒ Φ = 1 ; F=m ⇒ Φ =ρ; F = mvi ⇒ Φ = ρ vi , F= mv ⇒ Φ = ρ v 2
2 2
Dakle za slučaj gibajuće površine u gibajućem fluidu, volumenski protok kroz elementarnu
površinu dS će biti dQ = ( vi − ui ) ni dS , a protok fizikalne veličine pronesene kroz tu
površinu je dQF = Φ ( vi − ui ) ni dS , odnosno protok fizikalne veličine kroz ukupnu površinu
je
QF = ∫ Φ ( vi − ui ) ni dS
S
Primjeri:
a) Maseni protok: Qm = m = ∫ ρ ( vi − ui ) ni dS ; [ m ] = MT −1 , [ m ]SI = kg/s . Za slučaj mirujuće površine:
S
m = ∫ ρ vi ni dS . Za ρ = konst. vrijedi m = ρQ .
S
b) Težinski protok QG = G = ∫ ρ g ( vi − ui ) ni dS ; ⎡⎣G ⎤⎦ = MLT −3 , ⎡⎣G ⎤⎦ = N/s . Za slučaj mirujuće

SI
S
površine: G = ∫ ρ gvi ni dS . Za ρ = konst. i g = konst. vrijedi G = mg

= ρ gQ .
S
c) Protok količine gibanja: ( QKG )k = ∫ ρ vk ( vi − ui ) ni dS ; ⎣⎡( QKG )k ⎦⎤ = MLT −2 , ⎣⎡( QKG )k ⎦⎤ = N . Za

SI
S
slučaj mirujuće površine: ( QKG )k = ∫ ρ vk vi ni dS . (Protok količine gibanja je vektorska veličina!)

S
1
d) Protok kinetičke energije: QEK = ∫ ρ v 2 ( vi − ui ) ni dS ; [QEK ] = ML2 T −3 , [QEK ]SI = W .
S 2
Brzina promjene veličine volumena
a) Opći slučaj volumena V čija se granica S giba

brzinom ui
Brzina promjene volumena je po definiciji
dV V ( t + dt ) − V ( t )
= , a element površine dS
dt dt
opisuje element volumena d (dV ) = ui ni dtdS , što
integrirano po površini S daje razliku volumena
V ( t + dt ) − V ( t ) , te je konačno:
dV ∂u
= ∫ ui ni dS = ∫ i dV .
dt S V
∂xi
Za granični prijelaz V → dV vrijedi
d ( dV ) ∂ui
= dV
dt ∂xi
b) Slučaj materijalnog volumena VM čija se granica SM pomiče brzinom vi gibanja čestica

dV DVM
( ui = vi ), pa vremenska derivacija postaje materijalnom derivacijom → , te se
dt Dt
može pisati
DVM ∂v
= ∫ vi ni dS = ∫ i dVM
Dt SM VM
∂xi
Pri graničnom prijelazu kada se materijalni volumen sažima u točku ( VM → dVM ) odnosno
česticu fluida, vrijedi
D ( dVM ) ∂vi ∂vi 1 D ( dVM ) D ( dVM )
= dVM ili = , gdje označuje brzinu promjene
Dt ∂xi ∂xi dVM Dt Dt
obujma čestice fluida.
c) Slučaj volumena s nepomičnom granicom ( ui = 0 ) čiji je obujam konstantan, pa vrijedi
dV
= 0 , što se dobije i iz općeg izraza uz ui = 0 .
dt
Brzina promjene sadržaja fizikalne veličine unutar volumena
a) Opći slučaj gibajućeg volumena

d ∂Φ ⎛ ∂Φ ∂Φ ui ⎞
∫
dt V
Φ dV = ∫
∂t
dV + ∫ Φ ui ni dS = ∫ ⎜
V⎝
∂t
+
∂xi
⎟dV
⎠

V

S

lokalna promjena promjena uslijed

gibanja volumena
d D
b) Materijalni volumen ( ui = vi , → )
dt Dt
D ∂Φ ⎛ ∂Φ ∂Φ vi ⎞
Dt V∫M ∫V ∂t ∫S ∫V ⎜⎝ ∂t + ∂xi ⎟⎠dV
Φ dV = dV + Φ vi ni dS =
M M M
c) Mirujući volumen ( ui = 0 )
d ∂Φ
∫
dt V
Φ dV = ∫
V
∂t
dV
Koncept kontrolnog volumena
Svi zakoni mehanike i termodinamike bit će primjenjivi na materijalni volumen (u

mehanici je to materijalno tijelo ili sustav materijalnih točaka, a u termodinamici je to
zatvoreni termodinamički sustav). U mehanici fluida nije interes pratiti što se događa sa
samim fluidom (dakle neće se pratiti gibanje materijalnog volumena, kao što se u mehanici
prati gibanje tijela), nego je potrebno odrediti posljedice strujanje fluida u blizini neke
konstrukcije. U tom smislu će se definirati kontrolni volumen čije se granice poklapaju s
površinom konstrukcije za koju se želi istražiti utjecaj strujanja fluida. Budući da će svi
zakoni mehanike fluida biti formulirani za materijalni volumen potrebno ih je
preformulirati za kontrolni volumen. Kontrolni je volumen u većini slučajeva s mirujućim
granicama ( ui = 0 ), a u analizi konstrukcija s pomičnim dijelovima koristi se i formulacija
kontrolnog volumena s pomičnim granicama.
Brzina promjene sadržaja fizikalne veličine unutar materijalnog volumena izražena

promjenom u kontrolnom volumenu
U trenutku poklapanja materijalnog i kontrolnog volumena brzina lokalne promjene im je

ista, kao što su isti i površinski integrali, u gornjim izrazima, iz kojih slijedi:
a) slučaj kontrolnog volumena KV koji je ograđen mirujućom kontrolnom površinom KP

D ∂Φ
∫
Dt VM
Φ dV = ∫
KV
∂t
dV + ∫ Φ vi ni dS (Reynoldsov transportni teorem)
KP
∂Φ d
uz napomenu da vrijedi: ∫
KV
∂t
dV = ∫ Φ dV
dt V
b) slučaj promjenjivog kontrolnog volumena V čija se granica S giba brzinom ui
D d
∫ Φ dV = ∫ Φ dV + ∫ Φ ( vi − ui ) ni dS
Dt VM dt V S
Zakon očuvanja mase (jednadžba kontinuiteta) kao primjer primjene Reynoldsovog

transportnog teorema
Materijalni volumen se tijekom gibanja sastoji stalno od jednih te istih čestica fluida, što
znači da mu je masa konstantna, što se može izraziti riječima: «Brzina promjene mase
materijalnog volumena jednaka je nuli» tj. matematički:
D
Dt V∫M
ρdV = 0
Primjenom Reynoldsovog transportnog teorema uz Φ = ρ zakon se formulira za kontrolni

volumen
d
dt V∫
ρdV = − ∫ ρ vi ni dS

KP

m
Lijeva strana označuje brzinu promjene mase fluida unutar kontrolnog volumena, a desna
ukupni maseni protok kroz kontrolnu površinu. Na dijelu kontrolne površine kroz koju
fluid ulazi u kontrolni volumen vektor vanjske normale i vektor brzine čine kut veći od
90°, te je vi ni < 0 i maseni protok je negativan, a negativni predznak ispred integrala
ukazuje da će taj protok povećavati sadržaj mase unutar kontrolnog volumena. Na izlaznoj
granici je vi ni > 0 , pa negativni predznak ispred integrala ukazuje na istjecanje fluida iz
kontrolnog volumena tj. označuje smanjenje sadržaja mase unutar kontrolnog volumena.
Kroz nepropusnu stijenku nema protoka, što znači da je brzina ili jednaka nuli ili je
tangencijalna na stijenku. Ako se sa m U označi ukupni maseni protok kojim fluid ulazi u
kontrolni volumen, a sa m I maseni protok kojim fluid iz njega izlazi, tada vrijedi:
d
dt V∫
ρdV = m U − m I .
a) Slučaj stacionarnog strujanja. U stacionarnom strujanju fluida se slika strujanja ne

mijenja s vremenom, što znači da se neće mijenjati niti sadržaj mase unutar
kontrolnog volumena pa vrijedi jednakost ulaznog i izlaznog masenog protoka
m U = m I
b) Slučaj nestlačivog (stacionarnog ili nestacionarnog) strujanja homogenog fluida
( ρ = konst. ). S obzirom da je gustoća konstantna u kontrolnom volumenu će se u
svakom trenutku nalaziti jednaka masa fluida, a maseni protok je m = ρQ , te
vrijedi
QU = QI
Primjer: Strujanje kroz račvastu cijev

Q1 Q3 Na slici je uočen kontrolni volumen koji obuhvaća
unutarnjost račvaste cijevi. Kroz dva presjeka nestlačivi
fluid ulazi u kontrolni volumen protocima Q1 i Q2 , a
kroz dva izlazi protocima Q3 i Q4 . Kroz plašt račve
nema protoka fluida.
Prema jednadžbi kontinuiteta vrijedi
Q1 + Q2 = Q3 + Q4 .
Q2 Q4
DINAMIKA FLUIDA
• Materijalni volumen (fluidno tijelo) je ekvivalentno sustavu materijalnih točaka u

mehanici, te zatvorenom termodinamičkom sustavu u termodinamici, pa će svi
zakoni mehanike i termodinamike biti direktno primjenjivi i na materijalni
volumen.
• U mehanici su definirani Newtonovi zakoni gibanja, od kojih se drugi Newtonov
zakon, može zapisati u obliku zakona količine gibanja, zakona momenta količine
gibanja ili zakona kinetičke (mehaničke) energije, a u termodinamici su definirani
prvi zakon termodinamike (zakon očuvanja energije) i drugi zakon termodinamike.
Svi su ti zakoni, kao i zakon očuvanja mase, osnovni za klasičnu fiziku pa tako i za
mehaniku fluida.
• U termodinamici se uvodi koncept topline, unutarnje energije i entropije, a radni
medij je uglavnom plin, kojemu se djelovanjem sile tlaka može mijenjati volumen.
Za smanjivanje volumena plina unutar termodinamičkog sustava (kada se govori o
kompresiji), potrebno je ulagati mehanički rad, a pri širenju plina (ekspanziji) plin
vrši rad u odnosu na okolinu. U procesima pri konstantnom volumenu korisni
mehanički rad jednak je nuli.
• Osim tlačnih sila u sustavu djeluju i sile trenja (u fluidu su to viskozne sile). Budući
su sile trenja uvijek suprotne pomaku, njihovim se djelovanjem uvijek mehanička
energija pretvara u unutarnju, a nikad obrnuto. Iz rečenog se zaključuje da se u
sustavima s konstantnim volumenom ne može povećati mehanička energija na
račun unutarnje. Zato se u mehanici krutog tijela (sustava materijalnih točaka,
kojima je volumen konstantan) ne razmatraju termodinamički zakoni, odnosno
unutarnja energija, jer se iz unutarnje energije ne može dobiti mehanička energija,
odnosno ne može se djelovati na gibanje tijela. U mehanici se rad sila trenja, kojim
se mehanička energija (zbroj kinetičke i potencijalne energije) pretvara u unutarnju
označuje kao gubitak mehaničke energije (jer je jasno da je ta pretvorba
jednosmjerna).
• U mehanici fluida se bitno razlikuje stlačivo od nestlačivog strujanja. U stlačivom
strujanju se gustoća fluida u strujanju mijenja, dok je u nestlačivom strujanju
(najčešće se radi o strujanju kapljevina) gustoća fluida (dakle i volumen čestica)
konstantna. S obzirom na gore rečeno u nestlačivom strujanju se neće moći
unutarnju energiju iskoristiti u gibanju fluida, te će se gibanje fluida opisati samo
Newtonovim zakonima, kao i u mehanici krutog tijela, dok će za opis stlačivog
strujanja biti nužno uzeti i termodinamičke zakone, što je dano u sljedećoj tablici.
Nestlačivo strujanje ( ρ = konst. ) Stlačivo strujanje

1) Zakon očuvanja mase
2) Zakon očuvanja količine gibanja
3) Zakon očuvanja momenta količine gibanja
4) Zakon kinetičke energije 4) Zakon očuvanja energije (I. zakon
termodinamike)
5) II. zakon termodinamike
Zakon očuvanja količine gibanja
Definicija zakona očuvanja količine gibanja za materijalni volumen:

Brzina promjene količine gibanja materijalnog volumena jednaka je zbroju vanjskih sila
(masenih i površinskih) koje djeluju na materijalni volumen.
Matematički zapis zakona očuvanja količine gibanja za materijalni volumen:
σi dS U strujanju fluida u polju masene

nj sile fi uočen je materijalni
dS volumen VM koji je od okolnog
VM fluida odijeljen materijalnom
x3 vi površinom S M . Na svaku česticu
fluida djeluje elementarna masena
dm=ρdV
fi sila ρ fi dV , a na svaki djelić
SM
površine SM elementarna
ρ fi dV površinska sila σi dS , pri čemu je
O x2 vektor naprezanja σi definiran s
pomoću tenzora naprezanja
x1
relacijom σi = n j σ ji . Količina
Slika uz definiciju zakona količine gibanja gibanja čestice fluida je ρvi dV .
D ⎛ ∂σ ji ⎞
Dt V∫M ∫ ∫ ∫⎜
ρ v d V = ρ f d V + n σ d S = ⎜ ρ f + ⎟dV
∂x j ⎟⎠
i i j ji i
VM SM VM ⎝

Brzina promjene ukupna masena ukupna površinska

količine gibanja VM sila na VM sila na VM
Pri graničnom prijelazu VM → dV (materijalni volumen se sažima u česticu fluida) slijedi

Dvi ∂σ ji
ρ dV = ρ f i d V + dV
D t
∂ x

ukupna masena j

Brzina promjene sila na česticu

količine gibanja ukupna površinska
čestice fluida = sila na česticu fluida
dm⋅ai
Dijeljenjem gornje jednadžbe s dV slijedi diferencijalni oblik zakona količine gibanja (II.
Newtonov zakon ili jednadžba gibanja fluida izražena naprezanjima)
∂σ
ρ ai = ρ fi + ji
∂x j
∂σ ji ∂p ∂p
Primjer: idealni fluid ili stanje relativnog mirovanja: σ ji = − pδ ji , pa je =− δ ji = − , a jednadžba
∂x j ∂x j ∂xi
∂p G G
gibanja prelazi u prije definirani oblik ρ ai = ρ f i − ili ρ a = ρ f − gradp . Za slučaj apsolutnog
∂xi
G
mirovanja ai =0 slijedi osnovna jednadžba statike ρ f = gradp .
Bernoullijeva jednadžba
(kao integral jednadžbe gibanja fluida po putu u smjeru strujnice)
Pretpostavke:
1. Nestlačivo strujanje ( ρ = konst. )
2. Stacionarno strujanje (strujnice se poklapaju s trajektorijama).
3. Inercijski koordinatni sustav (jedina masena sila je sila gravitacije), kojemu je os z
usmjerena vertikalno prema gore.
4. Idealni fluid (nema viskoznosti, odnosno smičnih naprezanja), što znači da će
Bernoullijeva jednadžba biti primjenjiva za slobodna strujanja, dalje od stijenke i u
kratkim cjevovodima, u kojima se utjecaj viskoznih sila može zanemariti).
5. Bernoullijeva jednadžba vrijedi duž strujnice.
Oblici Bernoullijeve jednadžbe:

Oblik Dimenzijski sadržaj jedinica
v 2 energija snaga J
ρ + p + ρ gz = konst. =
2 volumen protok m3
v 2
p energija snaga J
+ + gz = konst. =
2 ρ masa maseni protok kg
v2 p energija snaga J
+ + z = konst. = = m stupca fluida
2g ρg težina težinski protok N
Promjena tlaka okomito na strujnice

(integral jednadžbe gibanja fluida po putu okomitom na strujnice)
Izraz za promjenu tlaka okomito

na strujnice je:
2
2
x3 v2
n vi p2 = p1 − ρ g ( z2 − z1 ) + ∫ ρ
dn
1
R
g
udaljenost n se mjeri od središta
1 zakrivljenosti strujnice.
R=radijus
O x2 zakrivljenosti
x1
Slika uz definiciju promjene tlaka okomito na strujnice
1. U strujanju fluida s ravnim strujnicama ( R = ∞ ) promjena tlaka okomito na

strujnice ista je kao u fluidu u mirovanju.
2. U strujanju fluida u horizontalnoj ravnini sa zakrivljenim strujnicama tlak raste od
središta zakrivljenosti strujnica.
Ilustracija sadržaja Bernoullijeve jednadžbe
v2 p
+ + Nz = konst.
2g
N ρ
N g geometrijska
visina =geodetska
visina brzine visina tlaka
linija

piezometrička visina =
hidraulička gradijentna linija

visina ukupne energije = energetska linija
Visina ukupne energije ostaje konstantna duž strujnice.

Za strujanje u cijevima sadržaj Bernoulijeve jednadžbe se prikazuje za strujnicu koja
prolazi simetralom cijevi, tako da simetrala označuje geodetsku liniju (GL). Hidrauličku
gradijentnu liniju (HGL) se dobije oduzimanjem visine brzine od energetske linije (EL).
Primjeri ilustracije sadržaja Bernoullijeve jednadžbe:
2 2
v v v3
2
2g 2g E.L. 2g 2g 2g
H.G.L. H.G.L.
p1
ρg p3
p2 p1 p2 ρg
1 ρg ρg ρg
2 1 2 3
z1 G.L.
z2 z z z
z=0 z=0
- Promjer cijevi je konstantan, pa je prema - Visina z je konstantna, pa dolazi do
jednadžbi kontinuiteta konstantna i brzina. preraspodjele između visine brzine i visine
- Dolazi do preraspodjele visine tlaka i tlaka.
geodetske visine, a promjena tlaka je ista - Iz jednadžbe kontinuiteta Q=vA=konst., slijedi
kao u fluidu u mirovanju. da će u presjeku manje površine A biti veća
- Smjer strujanja neodređen (slika je ista za brzina, a iz Bernouulijeve jednadžbe je jasno
oba smjera struajnja). da će pri većoj brzini biti niži tlak.
- Položaj z=0 se odabire proizvoljno. - Minimalna vrijednost tlaka je dakle u najužem
- Energetska linija se može definirati ili s presjeku, a ne može biti manja od tlaka para
apsolutnim tlakom ili s pretlakom (ako je (tlaka kod kojeg fluid pri zadanoj temperaturi
definirana s apsolutnim tlakom, tada visina počinje isparavati).
tlaka ne može biti negativna, tj. HGL ne - Minimalnim tlakom je definirana i maksimalna
može biti ispod GL, kao ni EL). brzina strujanja, odnosno maksimalni protok
Q.
pa
pa
pa
B pa
A A
- Geodetska visina izlaznog kraja cijevi je - Skraćivanjem priključne cijevi, dolazi do

previsoka, pa nema strujanja fluida. strujanja fluida, a visina mlaza jednaka je visini
- Bernoulijeva jednadžba se svodi na fluida u velikom spremniku. (za slučaj
osnovnu jednadžbu hidrostatike (princip viskoznog strujanja, ta bi visina bila nešto
spojenih posuda). manja zbog pretvorbe mehaničke energije u
unutarnju).
Pojave i principi rada nekih uređaja koji se mogu objasniti
Bernoullijevom jednadžbom
Kavitacija
Povećanjem protoka uz istu ukupnu
E.L.
energiju strujanja dolazi do
2g Q smanjenja tlaka u najužem presjeku
2g (na slici je prikazan pomak HGL
kada se protok poveća od Q na Q1)
Q1>Q
Kada se tlak u najužem presjeku
p1 p2
ρg ρg snizi na vrijednost tlaka isparavanja
pojavljuju se mjehurići pare
v1 (kavitacija), čime se smanjuje
v2 G.L.
poprečni presjek te dolazi do
1 2
zagušivanja strujanja. Protok pri
p kojem se pojavljuje kavitacija je
p1 2
A A2 maksimalno mogući protok za

1
zadanu visinu energije.
Mjehurići pare bivaju nošeni u područje višeg tlaka, gdje implodiraju (ponovo se
pretvaraju u kapljevitu fazu). Pojava kavitacije je popraćena vibracijama i bukom, a pri
imploziji mjehurića pare u blizini stijenke dolazi i do njena oštećenja. U nestacionarnom
strujanju se kavitacija može pojaviti uslijed naglog ubrzavanja fluida.
Ejektor
Strujanje primarnog fluida protokom Q1 u

suženom presjeku izaziva smanjenje tlaka, koje
ima za posljedicu usisavanje sekundarnog fluida,
protokom Q2, tako da je na izlazu iz ejektora
protok Q1+Q2.
Ovaj se princip koristi npr. u uređajima za
bojanje, u kojima se u struju zraka uvlači boja.
Istjecanje iz velikog spremnika
Slika prikazuje zamišljenu strujnicu unutar

spremnika. Ako se pretpostavi veliki spremnik,
brzina fluida na slobodnoj površini unutar
spremnika će biti vrlo mala. Brzina se povećava
približavanjem ulazu u cijev. Za potrebe crtanja
hidrauličke gradijentne linije će se pretpostaviti da
je u svakoj točki spremnika brzina jednaka nuli, pa
će visina ukupne energija u spremniku biti jednaka
piezometričkoj visini (koja je za slučaj mirovanja
jednaka u svim točkama spremnika).
Prema tome Bernoullijevu jednadžbu može se postavljati od bilo koje točke u spremniku, a
obično se bira točka na slobodnoj površini. Bernoullijeva jednadžba postavljena od točke 0
na slobodnoj površini do točke 1 na izlazu iz cijevi glasi
pa v2 p
+H = + a ili v = 2 gH
ρg 2g ρg
iz koje je jasno da se potencijalna energija fluida u spremniku pretvorila u kinetičku
energiju mlaza na izlazu iz cjevovoda, što prikazuje i slika. (Iz mehanike je poznato da bi
kuglica u slobodnom padu puštena iz stanja mirovanja na putu H postigla brzinu
v = 2 gH ).
Gubitak utjecanja u veliki spremnik
U prethodnom primjeru je mlaz

pa 1 fluida istjecao u atmosferu, pa je
g u njemu vladao atmosferski tlak,
H=h1-h2
pa a ovdje mlaz istječe u mirujući
2
h1 fluid u velikom spremniku, a
h2 eksperimenti pokazuju da će u
Q v mlazu vladati tlak definiran
jednadžbom hidrostatike
3 4
p4 = pa + ρ gh2
Bernoullijeva jednadžba postavljena duž strujnice između točaka 1 i 4 (gdje je z4=0) glasi
pa v2 pa v2
+ h1 = + + h2 ili uz h1 − h2 = H : H =
ρg 2g ρg 2g

p4 / ρ g
Ponovo je jasno da će brzina biti funkcija razlike visina u spremnicima. Ako se za desni
spremnik usvoji model mirujućeg fluida onda će energija desnog spremnika biti jednaka
piezometričkoj visini i bit će manja od energije lijevog spremnika. Dakle u cijevi će prema
Bernoullijevoj jednadžbi visina ukupne energije biti jednaka energiji lijevog spremnika, a
ulaskom u desni spremnik energetska linija skokovito opada za visinu H, odnosno za
visinu brzine, te se govori o gubitku utjecanja (ili istjecanja) u veliki spremnik.
Bernoullijeva jednadžba se formalno postavlja od slobodne površine lijevog spremnika do
slobodne površine desnog spremnika, s tim da se pri ulasku u spremnik obračuna gubitak
visine ukupne energije koji je jednak visini brzine. Tako bi Bernoullijeva jednadžba
između točaka 1 i 2, prema prethodno slici, (uz z2=0), glasila:
pa p v2
+H = a +
ρg ρg
N 2g
N

energija u točki 1 energija gubitak

u točki 2
v2 =H E.L. Lijeva slika prikazuje energetsku

pa liniju (EL) za strujanje između dva
2g
ρg velika spremnika. Oduzimanjem
H.G.L. pa visine brzine od EL dobije se HGL.
ρg Prema prije rečenom pretpostavlja
se da su brzine u spremnicima
jednake nuli, te se HGL skokovito
mijenja pri ulazu u cijev, u kojoj je
brzina za slučaj konstantnog
3 4 promjera cijevi konstantna.
Sifon
Strujanje kroz sifon će se ostvariti ako je cijev u
1 početnom trenutku bila ispunjena fluidom ili je
potrebno stvoriti podtlak na izlaznom kraju
cijevi (točka 2) tako da se fluid podigne preko
h
točke 1. Iz Bernoullijeve jednadžbe od 0 do 2 je
pa 0 d=konst
v2
H= ili v = 2 gH
2g
r
Spuštanjem izlaznog kraja povećava se brzina
istjecanja. Iz Bernoullijeve jednadžbe od 1 i 2
H p1 = pa − ρ g ( H + h)
Spuštanjem izlaznog kraja ili podizanjem točke
2 1 smanjuje se tlak p1, koji mora biti veći od
pa tlaka para pv da ne bi nastupila kavitacija, čijom
bi se pojavom strujanje prekinulo.
Maksimalna visina usisavanja pumpe

Da bi se uključivanjem pumpe uspostavilo strujanje, usisna
pumpa cijev mora biti ispunjena fluidom.
Da bi se izbjegla pojava kavitacije tlak u točki 1 mora biti
viši od tlaka para. Iz Bernoullijeve jednadžbe od 0 do 1 je
1
pa p1 v12
pa h = h + +
0 ρg ρg 2g
p1 v2
Uz pretpostavku da su visine + 1 zanemarive,
ρg 2g
teorijski maksimalna visina usisavanja je jednaka visini
atmosferkog tlaka, a stvarno je to i manje.
Korekcije brzine i protoka pri istjecanju kroz otvore

Strujnica ne može biti slomljena crta, jer bi u točki loma radijus
zakrivljenosti strujnice bio jednak nuli, te bi derivacija tlaka
okomito na strujnicu bila beskonačna, što ne bi bilo fizikalno.
Zbog toga pri istjecanju fluida kroz otvor površine A0 s oštrim
rubom dolazi do suženja mlaza. Slika prikazuje presjek 1 u
1 kojemu su strujnice paralelne, a tlak konstantan. U tom presjeku
A0
A pa se mjeri površina A poprečnog presjeka mlaza.
Faktor kontrakcije mlaza je Cc = A / A0 .
Realni fluidi su viskozni te će se dio mehaničke energije na putu od točke 0 do točke 1

uslijed djelovanja viskoznih sila pretvoriti u unutarnju energiju, što znači da će mehanička
energija (odnosno brzina) za slučaj realnog fluida biti manja. To se uzima u obzir
iskustvenim faktorom korekcije brzine Cv (koji se određuje eksperimentalno) prema
formuli v = Cv vid = Cv 2 gH . Jasno je da je faktor brzine uvijek manji od jedan.
Protok Q fluida kroz otvor će biti jednak umnošku stvarne brzine i stvarne površine mlaza:
Q = vA = CvCc vid A0 = CdQid , gdje je Cd = CvCc faktor korekcije protoka (često se
NN
Cd Qid
označuje i s CQ )
Primjeri faktora brzine i faktora kontrakcije za neke tipične slučajeve:
Tanka stijenka-oštri rub: Cc=0.62 Cv=0.98 Lijepo zaobljeni rub: Cc=1 Cv=0.98
Ispust: Cc=1 Cv=0.82 Ispust: Cc=1 Cv=0.74
Formula za izračunavanje vremena pražnjenja posude

Pretpostavke:
A(z) pa 1. Posuda je otvorena prema
0 t=t0 atmosferi.
g dz 2. Visina z se mjeri od presjeka mlaza
v0=-
dt u kojem su strujnice paralelne
t=t1 H0 (vena contracta).
3. Površina poprečnog presjeka
H1 z posude A(z), je puno veća od
A0 Cd površine A0 otvora na dnu
1 pa (kvazistacionarno strujanje
vid = 2 gz ).
v
Vrijeme Δt potrebno da se razina fluida spusti s visine z = H 0 na z = H1

H1
1 A( z )
t1 − t0 = Δt = −
Cd A0 2 g ∫ z
dz
H0
Mjerenje brzine
pa pa Slučaj otvorenog strujanja s ravnim strujnicama
g
z Cjevčica A (piezometrička cijev) mjeri visinu tlaka u
A Δh B točki 1. Promjena tlaka okomito na ravne strujnice ista je
pa
kao u fluidu u mirovanju, pa će razina fluida u cjevčici
v1 h biti u slobodnoj površini.
Cjevčica B (Pitotova cijev) mjeri visinu tlaka u točki 2, u
1 2 kojoj je brzina jednaka nuli (zaustavna točka). Prema
Bernoullijevoj jednadžbi visina zaustavnog tlaka p2 / ρ g
ρ je veća od visine tlaka p1 / ρ g u točki 1 za visinu brzine
Δh = v12 / 2 g .
Članovi Bernoullijeve jednadžbe se mogu tumačiti i na sljedeći način

1 2
Np + ρv + ρN
gz = kost.
2
statički tlak dinamički tlak

hidrostatski tlak
zaustavni tlak

totalni tlak
Bernoullijeva jednadžba kaže da totalni tlak ostaje konstanatan duž strujnice.
Mjerenje brzine strujanja fluida u cijevima

Δh
Lijeva cjevčica mjeri statički tlak u točki 1, a
Pitotova cijev zaustavni tlak u točki 2. Razlika ta dva
v1 tlaka je visina brzine, pa vrijedi v1 = 2 gΔh . Očito
je da se brzina računa iz mjerene razlike tlakova,
1 2
koja se obično mjeri diferencijalnim manometrom.
ρ0 < ρ
ρ
1 Δh 1 2
x v1
R
R x
v1
Δh
1 2
ρ ρ0 > ρ
Slučaj kada je diferencijalni manometar Slučaj kada je diferencijalni manometar ispunjen fluidom veće
ispunjen fluidom manje gustoće od fluida gustoće od fluida koji struji u cijevi
koji struji u cijevi
⎛ ρ ⎞ ⎛ρ ⎞
v1 = 2 gΔh ⎜1 − 0 ⎟ v1 = 2 gΔh ⎜ 0 − 1⎟
⎝ ρ ⎠ ⎝ ρ ⎠
Prandtl-Pitotova cijev
Sastoji se od dvije koaksijalne cijevi, pri čemu je unutarnja cjevčica svojim otvorom
suprotstavljena strujanju i mjeri zaustavni tlak (točka 2 na slici). Vanjska cijev ima po
obodu rupice s otvorima preko kojih čestice fluida prolaze tangencijalno kojima se mjeri
statički tlak (točka 3 na slici). Donja slika kvalitativno prikazuje promjenu tlaka duž
strujnice 1-2-3. U točki zastoja je brzina jednaka nuli, a tlak je maksimalan. Od točke
zastoja fluid se ponovo ubrzava, a tlak opada. U području između točaka 2 i 3 brzina na
nekim mjestima premašuje brzinu v1 , te tlak opada ispod tlaka p1 , ali se na određenoj
udaljenosti od točke 2 tlak ponovo vraća na vrijednost tlaka p1 . Ako se zanemari učinak
viskoznih sila u neograničenom strujanju fluida tlak p3 će biti jednak tlaku p1 , pa će se iz
⎛ρ ⎞
mjerene visine Δh moći izračunati brzina v1 , pri čemu vrijedi izraz v1 = 2 gΔh ⎜ 0 − 1⎟ .
⎝ ρ ⎠
tlak
p1
v1 3
1 2
p3=p1
ρ
Δh
ρ0 > ρ
Mjerenje protoka u strujanju kroz cijevi
1 2 Slika shematski prikazuje tri različita

mjerna uređaja za mjerenje protoka u
strujanju kroz cijevi, redom mjerna blenda,
mjerna sapnica i Venturijeva cijev. U svim
uređajima je princip mjerenja isti: u
suženom presjeku tlak je zbog povećanja
brzine niži. Razlika tlaka u presjecima 1 i 2
raste s porastom protoka, te se iz mjerene
razlike tlaka može zaključiti o protoku kroz
cijev. Primjenom Bernoullijeve jednadžbe
se dolazi do protoka idealnog fluida, a
uvođenjem faktora korekcije brzine i
kontrakcije tlaka se dolazi do protoka
realnog fluida.
1 2
Venturijeva cijev
Slika shematski prikazuje Venturijevu cijev

postavljenu u kosom cjevovodu, u kojoj se
ρ, μ diferencijalnim manometrom mjeri razlika
D2
2 tlaka u dva presjeka. Iz jednadžbe
D1
kontinuiteta, Bernoulijeve jednadžbe i
1 h z=0 jednadžbe manometra slijedi izraz za protok
x idealnog fluida
Q ⎛ρ ⎞
2 gh0 ⎜⎜ 0 −1⎟⎟⎟
h0 Dπ2 ⎜⎝ ρ ⎟⎠
Qid = 2 4
4 ⎛D ⎞
1− ⎜⎜ 2 ⎟⎟⎟
⎜⎝ D1 ⎟⎠
Protok realnog fluida viskoznosti μ je
ρ0 Q = CcCvQid .
Venturijeva cijev se izvodi tako da je faktor kontrakcije mlaza Cc = 1 , a faktor korekcije
ρv D
brzine Cv je funkcija Reynoldsova broja Re = 1 1 . Primjer zavisnosti faktora Cv o
μ
Reynoldsovu broju Re je dan na sljedećoj slici.
Primjena zakona količine gibanja za kontrolni volumen
Primjenom Reynoldsova transportnog teorema na lijevu stranu jednadžbe količine gibanja

za materijalni volumen, koja glasi
D
Dt V∫M
ρ vi dV = ∫ ρ fi dV + ∫ σ i dS
VM SM
slijedi jednadžba količine gibanja za kontrolni volumen s mirujućim granicama

d
∫ ρ vidV + KP∫ ρ viv j n j dS = KV∫ ρ fidV + KP∫ σ idS
dt KV

brzina promjene protok količine gibanja ukupna masena ukupna površinska

količine gibanja KV -a kroz kontrolnu površinu sila na KV sila na KV
gdje se kontrolna površina može općenito prikazati zbrojem ulaznog dijela S u kontrolne
površine (kroz koji fluid utječe u kontrolni volumen), izlaznog dijela S i (kroz koji fluid
napušta kontrolni volumen) i površine stijenke S w (koja je dio nekog uređaja, stroja ili
konstrukcije, kroz koju nema strujanja fluida v j n j = 0 )
KP = S u + S i + S w
Uz pretpostavku nestlačivog strujanja, uzimajući da je masena sila jednaka sili težine

( fi = − gδ i 3 ) jednadžba količine gibanja se može napisati i u obliku
d
∫ ρ vidV = − ρ gδ i3 KV∫ dV − u∫ i ( ρ viv j n j − σ i )dS + ∫w σ idS
dt KV

S +S
S
brzina promjene Gi =težina fluida u KV
količine gibanja KV -a - Fiw =sila stijenke
na fluid
Posljednji integral u gornjoj jednadžbi daje ukupnu površinsku silu između stijenke i fluida
i to silu kojom okolina (stijenka) djeluje na fluid. Ta je sila po trećem Newtonovom
zakonu jednaka negativnoj vrijednosti sile Fi w kojom fluid djeluje na stijenku. Vektor
površinske sile se može prikazati zbrojem sile tlaka i viskoznih sila
σ i = − pni + σ i f
pri čemu se viskozne sile na ulaznoj i izlaznoj površini obično zanemaruju (tangencijalne
viskozne sile se obično međusobno poništavaju, a normalne komponente viskoznih sila su
male u odnosu na tlačne sile), tako da zakon količine gibanja za kontrolni volumen prelazi
u oblik
d
∫ ρ vi dV = Gi − ∫ ( ρ vi v j n j + pni )dS − Fi w
dt KV

Su +Si
brzina promjene
količine gibanja KV -a
U uvjetima stacionarnog strujanja (kada se slika strujanja ne mijenja s vremenom) brzina

promjene količine gibanja kontrolnog volumena (lijeva strana jednadžbe) je jednaka nuli,
te će zakon količine gibanja izražen za kontrolni volumen služiti za određivanje sile kojom
fluid djeluje na stijenku
⎛ ⎞
Fi w = Gi − ∫ ⎜ ρ vi v j n j + pni ⎟dS
⎜ N ⎟
Su +Si
⎝ vn ⎠
Očito je da će za određivanje sile kojom fluid djeluje na stijenku biti potrebno poznavanje
profila brzine i tlaka na ulaznom i izlaznom dijelu kontrolne površine.
Primjena jednadžbe količine gibanja za određivanje sile fluida na plašt cijevi
Slika prikazuje jedan

p1,vi(1) kontrolni volumen koji
p3,vi(3)
obuhvaća unutrašnjost rač-
fi =gi 1 vaste cijevi, a na kontrolnoj
3
x3 površini se mogu uočiti dva
ulazna presjeka (presjeci 1 i
4 2) i dva izlazna presjeka (3 i
O x2
2 p4,vi(4) 4). U tim su presjecima
x1 p2,vi(2) strujnice međusobno para-
lelne, a vektori brzine su
okomiti na presjek, pri čemu
vrijedi
Za ulazni presjek Za Izlazni presjek
ni vi ni
vi
u i
S S
vi = −vni vi = vni
v j n j = −v v jn j = v
⎛ ⎞ ⎛ ⎞
− ∫ ⎜ ρ vi v j n j + pni ⎟dS = − ni ∫ ( ρ v 2 + p )dS − ∫ ⎜ ρ vi v j n j + pni ⎟dS = − ni ∫ ( ρ v 2 + p )dS
⎜ N ⎟ ⎜ N ⎟
Su
⎝ vn ⎠ Su Si
⎝ vn ⎠ Si
Pri strujanju viskoznog fluida brzina po poprečnom presjeku cijevi nije konstantna, ali se
integral kvadrata brzine po presjeku može prikazati pomoću kvadrata srednje brzine i
faktora ispravka količine gibanja u obliku ∫ v 2dS = β vsr2 S gdje je faktor ispravka količine
S
1
gibanja definiran izrazom β = 2 ∫
vsr S S
v 2dS . Vrijednosti faktora β su:
Strujanje idealnog fluida – jednoliki profil brzine po presjeku: β =1

Laminarno strujanje u okruglim cijevima polumjera R – postoji
⎛ r2 ⎞ β = 1,33
analitičko rješenje za profil brzine v = vmax ⎜⎜1− 2 ⎟⎟⎟ :
⎜⎝ R ⎠⎟
Turbulentno strujanje u okruglim cijevima – profil brzine zavisi od
ρvD
Reynoldsova broja Re = , a koeficijent β se kreće u rasponu
μ β = 1,01−1,03
6
β = 1,01 (pri višim vrijednostima Re>10 ) do β = 1,03 (pri nižim
vrijednostima Re)
U praksi je strujanje najčešće turbulentno pa se uzima da je β = 1 (bez da se bitno naruši
točnost rezultata)
U strujanju fluida kroz cijevi strujnice su paralelne, pa će promjena tlaka po presjeku biti
ista kao u fluidu u mirovanju, tj. bit će linearna. Ako se promatra strujnica koja prolazi
težištem poprečnog presjeka cijevi, tada je integral tlaka po površini poprečnog presjeka
jednak umnošku tlaka na strujnici i površini poprečnog presjeka ∫ pdS = pS .
S
Konačan izraz za izračunavanje sile kojom fluid djeluje na plašt cijevi jest
(k ) G G G
Fi w = Gi + ∑ ⎡⎣ −ni ( βρ v 2 + p ) S ⎤⎦ = Gi + ∑ I i( k ) ili F w = G + ∑ I ( k )
k
k k
( k ) = imulsna funkcija
Ii
gdje je k broj ulaznih i izlaznih dijelova kontrolne površine.
Impulsna funkcija je vektor, koji je po veličini jednak I = ( βρ v 2 + p ) S , okomit je na

površinu S i gleda suprotno od vanjske normale (uvijek gleda u kontrolni volumen bez
obzira radi li se o ulaznom ili izlaznom dijelu kontrolne površine), kao na sljedećoj slici.
Ako se impulsne funkcije
Ii (1) shvate kao sile, tada se
Ii(3)
problem određivanja sile
fi =gi kojom fluid djeluje na plašt
x3 cijevi svodi na problem statike
tj. određivanje suma sila.
Zakonom količine gibanja
Ii(4)
O x2 definirana je veličina i smjer
Ii(2) Gi
x1 sile fluida na plašt, a hvatište
je definirano zakonom
momenta količine gibanja.
Postupak izračuna sile:
• Primjenom jednadžbe kontinuiteta i Bernoullijeve jednadžbe odrede se brzine i
tlakovi na ulaznim i izlaznim dijelovima kontrolne površine.
• Iz izračunatih brzina i tlakova računaju se vrijednosti impulsnih funkcija na
ulaznim i izlaznim dijelovima kontrolne površine.
• Vektorskim zbrajanjem (u analitičkom postupku sumiranjem komponenti sila u
smjerovima osi) impulsnih funkcija i sile težine se dobije sila kojom fluid djeluje
na plašt cijevi.
Treba naglasiti da gornja formula vrijedi za bilo kakav oblik kontrolnog volumena, jedino
je važno da na ulaznim i izlaznim presjecima strujnice budu međusobno paralelne i da su
vektori brzine okomiti na pripadajuće presjeke.
Impulsne funkcije računate s apsolutnim tlakom definiraju silu fluida na stijenku (dakle
silu na plašt samo s unutrašnje strane). Ako s vanjske strane plašta djeluje atmosferski tlak,
onda bi rezultantna sila na plašt bila jednaka zbroju unutarnje sile i vanjske sile
atmosferskog tlaka. Do rezultantne sile se dolazi tako da se u impulsnu funkciju umjesto
apsolutnog tlaka uvrštava manometarski tlak, dakle vrijedi
Fi = Gi + ∑ − ni ( βρ v 2 + pM ) S
gdje je Fi rezultantna sila na plašt cijevi.
Primjena jednadžbe količine gibanja za određivanje sile mlaza fluida na lopatice

Slika prikazuje mlaz fluida površine poprečnog

presjeka A1 , koji brzinom v1 i protokom Q1 = v1 A1 ,
nailazi na ravnu lopaticu (ploču jedinične širine)
koja na sebi ima razdjelnik strujanja (nosić) kojim
se mlaz dijeli na dvije grane označene indeksima 2
i 3. Ako je površina mlaza mala u odnosu na
površinu lopatice mlaz će tangencijalno napuštati
lopaticu. Mlaz struji u atmosferi, a s druge strane
lopatice vlada atmosferski tlak. Na slici je ucrtan
odabrani kontrolni volumen (crta-točka linija) na
čijoj se kontrolnoj površini može uočiti ulazni
presjek mlaza, dva izlazna presjeka, rub mlaza i površina lopatice. Ako se pretpostave
jednoliki profili brzine po presjecima i linearnu promjenu tlaka, tada će se impulsne
funkcije računati po istim formulama kao i pri određivanju sile fluida na plašt cijevi. Ako
se traži rezultantna sila na lopaticu (uzimajući u obzir i silu atmosferskog tlaka s vanjske
strane, impulsne funkcije se računaju s manometarskim tlakom, koji je u svim presjecima
jednak nuli, te za veličinu impulsne funkcije vrijedi
I = ρv 2 A = ρQv
Na ulaznim i na izlaznim dijelovima

kontrolne površine impulsne funkcije
gledaju u kontrolni volumen, a okomite su
na površine. Po rubu mlaza također treba
izračunati impulsnu funkciju, jer ta površina
nije dio površine lopatice na kojoj se želi
odrediti silu. Međutim budući da kroz tu
površinu nema strujanja, a na njoj je pretlak
jednak nuli, zaključuje se da je i impulsna
funkcija jednaka nuli, te preostaju samo
impulsne funkcije kao prema slici. Tražena
sila jednaka je vektorskom zbroju impulsnih
funkcija i sile težine.
Ako bi strujanje bilo neviskozno (nema smičnih naprezanja), a ploča bila ravna (nema
razdjelnika strujanja) sila fluida bi bila okomita na ploču (jer postoje samo sile tlaka), a
protoci Q2 i Q3 bi bili upravo takvi da nema tangencijalne komponente sile na ploču.
Zakon očuvanja momenta količine gibanja
Definicija zakona očuvanja momenta količine gibanja za materijalni volumen:

Brzina promjene momenta količine gibanja materijalnog volumena jednaka je zbroju
momenata vanjskih sila (masenih i površinskih) koje djeluju na materijalni volumen1.
Matematički zapis zakona očuvanja momenta količine gibanja za materijalni volumen:
σk dS U strujanju fluida u polju masene

nr sile f k uočen je materijalni
xj SM
fluida odijeljen materijalnom
x3 vk površinom S M . Na svaku česticu
fluida djeluje elementarna
VM xj
fk dm=ρdV masena sila ρ f k dV . Udaljenost
čestice fluida od ishodišta je
G
ρ f k dV definirana radijus vektorom r ,
čije su komponente x j , a
O x2 moment masene sile u odnosu na
x1 ishodište koordinatnog sustava je
G G
εijk x j ρ f k dV (ili r × ρ fdV ). Na
Slika uz definiciju zakona momenta količine gibanja
svaki djelić površine SM djeluje
elementarna površinska sila
σk dS , pri čemu je vektor naprezanja σk definiran s pomoću tenzora naprezanja relacijom
σk = nr σrk . Moment elementarne površinske sile u odnosu na ishodište je εijk x j σk dS (ili
G G G G
r ×σdS ). Moment količina gibanja čestice fluida je εijk x j ρvk dV (ili r × ρvdV ).
⎛ ⎞
⎜ ⎟
⎜ ⎟
∂ ( x jσ rk ) ⎟
σk
D ⎜
Dt V∫M
ε ijk x j ρ vk dV = ∫ ε ijk x j ρ f k dV + ∫ ε ijk x j nrσ rk dS = ∫ ε ijk ⎜ x j ρ f k + ⎟dV
⎜ ∂xr

VM SM

VM
⎟
Brzina promjene momenta ukupni moment masenih ukupni moment površinskih ⎜ ∂σ ∂x j
⎟
x j rk + σ rk
količine gibanja VM sila na VM sila na VM ⎜⎜ ∂xr ∂xr

⎟
⎟
⎝ σ jk ⎠
Gornji izraz se može preurediti u oblik

D ( x j vk ) ⎛ ∂σ ⎞
∫V ε ijk ρ D t
dV = ∫ ε ijk ⎜ x j ρ f k + x j rk + σ jk ⎟dV
VM ⎝ ∂xr ⎠
M
Dx j Dvk
vk + x j
Dt
N Dt
vj
1
Pretpostavlja se da u fluidu nema momenata raspodijeljenih po materijalnom volumenu ili materijalnoj
površini.
tj.
⎛ ⎞
⎜ Dv ∂σ rk ⎟
∫ ijk j ⎜ Dt
ε x ⎜ ρ k
− ρ f k −
∂xr ⎟
⎟dV = ∫ ε ijkσ jk dV ili ε ijkσ jk = 0
VM
⎜
⎟ VM
⎝ ≡ 0 jednadžba količine gibanja ⎠
što znači da je tenzor naprezanja simetričan ( σ jk = σ kj )2.
Napomena: Relacija simetričnosti tenzora naprezanja σ jk = σ kj na koju se svodi zakon

momenta količine gibanja se pretpostavlja unaprijed (vidjeti fizikalne osnove) što znači da
je ova jednadžba već zadovoljena (može se tvrditi da je iskorištena i da ne nosi nikakvu
novu informaciju, u odnosu na jednadžbu količine gibanja, koja je iskorištena u gore
prikazanom izvodu). U diferencijalnom pristupu se ona neće uzimati u skup osnovnih
jednadžbi (naravno ako se pretpostavi simetričan tenzor naprezanja), a u integralnom
pristupu ova će jednadžba za slučaj stacionarnog strujanja služiti za određivanje momenta
sile fluida na stijenku (nepromočivi plašt) kontrolnog volumena.
Primjena zakona momenta količine gibanja za kontrolni volumen
Primjenom Reynoldsova transportnog teorema na lijevu stranu jednadžbe momenta

količine gibanja za materijalni volumen, slijedi jednadžba momenta količine gibanja za
kontrolni volumen s mirujućim granicama
d
∫ ε ijk x j ρ vk dV + KP∫ ε ijk x j ρ vk vr nr dS = KV∫ ε ijk x j ρ f k dV + KP∫ ε ijk x jσ k dS
dt KV

Brzina promjene momenta Protok momenta količine ukupni moment masenih ukupni moment površinskih
količine gibanja KV gibanja kroz KP sila na KV sila na KP
Uz sljedeće pretpostavke:
1. strujanje je nestlačivo i stacionarno
2. masena sila je sila težine
3. kontrolna površina se sastoji od ulaznog, izlaznog dijela i površine plašta,
KP = S u + S i + S w
4. vektor naprezanja σ k = − pnk + σ kf
jednadžba momenta količine gibanja primjenjena na kontrolni volumen, služi za

određivanje momenta sile kojom fluid djeluje na plašt
⎛ ⎞
M i ( Fkw ) = M i ( Gk ) − ∫ ε ijk x j ⎜ ρ vk vr nr + pnr − σ kf ⎟dS

u i ⎜ N ⎟
moment sile moment sile S +S ⎝ vn ⎠
fluida na plašt težine
2
Slijedi iz pravila da je dvostruki skalarni umnožak antisimetričnog i simetričnog tenzora
jednak nuli. Budući da je εijk antisimetričan u odnosu na indekse j i k, tenzor naprezanja
mora biti simetričan.
Primjena jednadžbe momenta količine gibanja za određivanje momenta sile fluida na plašt
cijevi
Slika prikazuje jedan

kontrolni volumen koji
obuhvaća unutrašnjost rač-
p1,vk(1) p3,vk(3) vaste cijevi, a na kontrolnoj
fi =gi površini se mogu uočiti dva
xj(1) 1 3
ulazna presjeka (presjeci 1 i
x3
2) i dva izlazna presjeka (3 i
4 4). U tim su presjecima
x2
2 p4,vk(4) strujnice međusobno para-
O
lelne, a vektori brzine su
x1 p2,vk(2)
okomiti na presjek.
Na gornjoj slici je također ucrtan radijus vektor do težišta prvog presjeka. Ako se
zanemare momenti viskoznih sila na ulaznim i izlaznim presjecima, tada bi jednadžba
momenta količine gibanja za prikazani kontrolni volumen (uzimajući u obzir da je na
ulaznom presjeku vektor brzine orijentiran suprotno od vanjske normale, a na izlaznom u
smjeru normale) glasila
M i ( Fkw ) = M i ( Gk ) − ∑ ∫( ) ε ijk x j nk ( ρ v 2 + p )dS

k k
moment sile moment sile A
fluida na plašt težine
Ako su površine poprečnih presjeka male u odnosu na veličinu radijus vektora, tada se
mogu zanemariti promjene radijus vektora po površini poprečnog presjeka i zamijeniti ga u
gornjem integralu s konstantnim radijus vektorom do težišta presjeka. U tom se slučaju
umnožak ε ijk x j nk može izlučiti ispred integrala, pa integral označuje impulsnu funkciju
definiranu u zakonu količine gibanja, te vrijedi
G G G G G
G
( ) ( )
M i ( Fkw ) = M i ( Gk ) + ∑ ε ijk x j I k( k ) ili M F w = M G + ∑ r ( k ) × I ( k )
k k
Dakle za slučaj strujanja kroz cijevi, na svakom ulazno/izlaznom presjeku se postavlja

impulsna funkcija, koja se za potrebe proračuna sile fluida na plašt cijevi i momenta te sile
u odnosu na odabranu točku (obično je to ishodište koordinatnog sustava), tretira kao
vanjska sila. Prema jednadžbi količine gibanja sila fluida na plašt jednaka je sumi vanjskih
sila koje djeluju na kontrolni volumen (impulsne funkcije i sila težine), a moment sile
kojom fluid djeluje na plašt cijevi je jednak sumi momenata vanjskih sila na kontrolni
volumen (sumi momenata impulsnih funkcija i momentu sile težine). Problem se dakle
svodi na primjenu uvjeta ravnoteže sila i momenata, kao u klasičnoj mehanici, odnosno
statici fluida.
Zakon kinetičke (mehaničke) energije
Definicija zakona kinetičke energije za materijalni volumen:

Brzina promjene kinetičke energije materijalnog volumena jednaka je zbroju snaga
vanjskih sila (masenih i površinskih) koje djeluju na materijalni volumen, te snazi
unutarnjih sila koje djeluju u materijalnom volumenu3.
Matematički zapis zakona kinetičke energije za materijalni volumen:
σi dS U strujanju fluida u polju masene

nj sile fi uočen je materijalni
VM fluida odijeljen materijalnom
x3 vi površinom SM . Na svaku česticu
fluida, kojoj je kinetička energija
dm=ρdV
fi 1 2 ρv 2dV , djeluje elementarna
SM
masena sila ρ fi dV , a snaga te sile
ρ fi dV je ρ f i vi dV . Na svaki djelić
O x2 površine SM elementarna
površinska sila σi dS , a njena
x1
snaga je σi vi dS , pri čemu je
Slika uz definiciju zakona količine gibanja vektor naprezanja σi definiran
zbrojem tlačnih i viskoznih sila
σ i = − pni + σ i f .
Površinske sile koje djeluju po materijalnoj površini su za materijalni volumen vanjske sile
(sile dodira između čestica materijalnog volumena i okoline), a unutar materijalnog
volumena (među česticama materijalnog volumena) djeluju unutarnje površinske sile. U
nestlačivom strujanju je snaga sila tlaka jednaka nuli (jer nema promjene obujma čestica
fluida), te snagu unutarnjih sila definiraju samo viskozne sile. Viskozne sile uvijek
pretvaraju mehaničku energiju u unutrašnju, te će uvijek voditi smanjivanju mehaničke
energije. Ako se snaga unutarnjih sila označi s PF i definira kao pozitivna veličina, tada će
se u jednadžbi kinetičke energije ona pojavljivati s negativnim predznakom, jer smanjuje
kinetičku energiju materijalnog volumena. Matematički zapis zakona je:
D v2
Dt V∫M 2
ρ dV = ∫ ρ fi vi dV + ∫ σ i vi dS − N PF
VM SM

unutrašnjih
snaga
Brzina promjene snaga masenih snaga vanjskih sila unutar
kinetičke energije VM sila na VM površinskih VM
sila na VM
3
U zakonima količine gibanja i momenta količine gibanja se unutarnje sile i njihovi momenti međusobno
poništavaju po Trećem Newtonovom zakonu (princip akcije i reakcije). Budući je snaga skalarni umnožak
vektora sile i vektora brzine, snage sile akcije i reakcije na dvije čestice neće biti jednake, budući da se
čestice mogu gibati različitim brzinama.
Primjena zakona kinetičke energije na jednodimenzijsko strujanje u cjevovodu
Formulacija zakona za kontrolni volumen

d 1 2 1
∫ ρ v dV + ∫ ρ v 2 ( v j n j ) dS = ∫ ρ fi vi dV + ∫ σ i vi dS − PF
dt KV 2 KP
2 KV KP
Formulacija za jednodimenzijsko strujanje

Pretpostavke:
x3 1. Fluid je nestlačiv
A2 2. Masena sila je sila
vj=vnj
gravitacije fi = − gδ i 3
3. Vektori brzine
A1 A okomiti na presjeke, a
Sw uvodi se faktor
vj=-vnj korekcije kinetičke
dsj=dsej energije u obliku
dV=Ads 1
α = 3 ∫ v3dS
vsr A A
Integracijom jednadžbe kinetičke energije, po kontrolnom volumenu prema slici, dobije se

d 1 2 1
∫ ρ v dV + ∫ ρ v 2 ( v j n j ) dS = ∫ ρ fi vi dV + ∫ σ i vi dS − PF
dt KV 2 2

KP

KV

KP

( ) − Q ( p2 − p1 )
1
( ) − ρ −
2 Qg z z
∂v ρ Q v 2
− v 2 2 1
ρ Q ∫ ds 2
2 1
∂s
1
gdje su v1 i v2 prosječne brzine na presjecima A1 i A2 , a Q protok kroz cijev. Zakon

kinetičke energije za jednodimenzijsko strujanje označuje modificiranu Bernoullijevu
jednadžbu, koja glasi
⎡⎛ v 2 ⎞ ⎤ ⎡⎛ v 2 ⎞ ⎤ 2
∂v
⎢⎜
⎣ ⎝
αρ
2
+ p + ρ gz Q
⎟ ⎥ ⎢⎜
⎠
=
⎝
⎦ 2
⎣
αρ
2
+ p + ρ gz Q
⎟ ⎥
⎠ ⎦1
− PF − ρ Q ∫ ∂s
ds

1
snaga na izlazu iz cijevi snaga na ulazu u cijev brzina promjene

kinetičke energije KV
Ako u cjevovodu između presjeka postoji stroj (pumpa koja predaje snagu PP fluidu ili
turbina koja oduzima snagu PT od fluida), onda se modificirana jednadžba može poopćiti u
sljedeći oblik
⎡⎛ v 2 ⎞ ⎤ ⎡⎛ v 2 ⎞ ⎤ 2
∂v
⎢⎜ αρ + p + ρ gz ⎟ Q ⎥ = ⎢⎜ αρ + p + ρ gz ⎟ Q ⎥ − PF − ρQ ∫ ds + PP − PT
⎝
⎣ 2 ⎠
⎣⎝
⎦ 2 2 ⎠
⎦1 ∂s
1
snaga na izlazu iz cijevi snaga na ulazu u cijev brzina promjene

kinetičke energije KV
Pumpa je pogonjena motorom, pri čemu motor predaje pumpi snagu PM , pa je faktor
P
korisnosti pumpe η P = P . Turbina obično pogoni generator, pri čemu generatoru predaje
PM
P
snagu PG , pa je faktor korisnosti turbine definiran odnosom ηG = G .
PT
U gore prikazanom obliku modificirane Bernoullijeve jednadžbe, svaki član ima dimenziju
snage, a koriste se i sljedeći oblici te jednadžbe
Oblik Dimenzija
⎛ v 2
⎞ ⎛ v ⎞ PF
2
∂v PP PT
2 snaga
⎜ αρ + p + ρ gz ⎟ = ⎜ αρ + p + ρ gz ⎟ − − ρ ∫ ds + − volumenki protok
⎝ 2 ⎠2 ⎝ 2 ⎠1 Q 1
∂s Q Q
⎛ v2 p ⎞ ⎛ v2 p ⎞ PF
2
∂v P P snaga
⎜ α +
⎝ 2 ρ
+ gz =
⎟ ⎜ α +
⎠2 ⎝ 2 ρ
+ gz ⎟ − − ∫
⎠1 ρ Q 1 ∂s
ds + P − T
ρQ ρQ
maseni protok
⎛ v2 p ⎞ ⎛ v2 p ⎞ PF
2
1 ∂v P P snaga
⎜α + + z ⎟ = ⎜α + + z⎟ − − ∫ ds + P − T težinski protok
⎝ 2g ρ g ⎠2 ⎝ 2 g ρ g ⎠1 ρ gQ g 1 ∂s ρ gQ ρ gQ
U zadnjem obliku modificirane Bernoullijeve jednadžbe obično se uvode oznake
P
hP = P =visina dobave pumpe,
ρ gQ
P
hT = T =pad visine energije u turbini
ρ gQ
P
hF = F =visina gubitaka mehaničke energije (energije pretvorene u unutarnju energiju)
ρ gQ
Za slučaj račvanja cjevovoda oblici modificirane Bernoullijeve jednadžbe iz gornje tablice
postavljaju se duž strujnice.
Primjer:
Slika prikazuje račvastu cijev s dva ulazna presjeka (1 i 2)
te dva izlazna presjeka (3 i 4). Između točaka 5 i 6 se nalazi
pumpa koja predaje fluidu snagu PP. Prema jednadžbi
kontinuiteta ukupni protok kroz pumpu je
Q = Q1 + Q2 = Q3 + Q4 . U točkama 5 i 6 visina energije je
jednoznačno definirana, bez obzira s koje strane se u te
točke dolazi.
Integralni oblik zakona kinetičke energije za stacionarno strujanje fluida kaže da je snaga na izlazu iz KV
(presjeci 3 i 4) jednaka snazi na ulazu (presjeci 1 i 2) uvećanoj za snagu pumpe i umanjenoj za snagu
viskoznih sila, tj.
⎛ 2 ⎞ ⎛ 2 ⎞ ⎛ 2 ⎞ ⎛ 2 ⎞
⎜⎜α ρ v3 + p + ρ gz ⎟⎟ Q + ⎜⎜α ρ v4 + p + ρ gz ⎟⎟ Q = ⎜⎜α ρ v1 + p + ρ gz ⎟⎟ Q + ⎜⎜α ρ v2 + p + ρ gz ⎟⎟ Q + P − P
⎜⎜ ⎟ ⎜⎜ ⎟ ⎜⎜ ⎟ ⎜ ⎟ 2
⎠⎟ ⎠⎟ ⎠⎟ ⎠⎟
3 3 3 3 4 4 4 4 1 1 1 1 2 2 2 P F
⎝ 2 ⎝ 2 ⎝ 2 ⎝⎜ 2
Modificirana Bernoullijeva jednadžba postavljena između točaka 1 do5 je:
⎛ v2 ⎞ ⎛ 2 ⎞
⎜⎜α 5 + p5 + z ⎟⎟ = ⎜⎜α v1 + p1 + z ⎟⎟ − h , gdje je h = PF15
⎜⎜ 5 2 g ρ g 5⎟ ⎜ 1 1⎟
⎠⎟
F15 F15
⎝ ⎠⎟ ⎜⎝ 2 g ρ g ρ gQ1
Modificirana Bernoullijeva jednadžba između točaka 5 i 6 glasi
⎛ v2 ⎞ ⎛ 2 ⎞
⎜⎜α 6 + p6 + z ⎟⎟ = ⎜⎜α v5 + p5 + z ⎟⎟ + h − h , gdje su h = PF56 i h = PP ,
⎜⎜ 6 2 g ρ g 6⎟ ⎜ 5 5⎟ P
⎝ ⎟⎠ ⎝⎜ 2 g ρ g ⎟⎠ P F56 F56
ρ gQ ρ gQ
a između točaka 6 i 3
⎛ v2 ⎞ ⎛ 2 ⎞
⎜⎜α 3 + p3 + z ⎟⎟ = ⎜⎜α v1 + p6 + z ⎟⎟ − h , gdje je h = PF63
⎜⎜ 2 g ρ g3 3 ⎟
⎟⎠ ⎜⎝⎜ 2 g ρ g
6 6 ⎟⎟ F63 F63
⎝ ⎠ ρ gQ3
Iz kombinacije prethodnih jednadžbi dobije se modificirana Bernoullijeva jednadžba između presjeka 1 i 3
⎛ v2 ⎞ ⎛ 2 ⎞
⎜⎜α 3 + p3 + z ⎟⎟ = ⎜⎜α v1 + p1 + z ⎟⎟ + h − h − h − h
⎜⎜ 3 2 g ρ g 3⎟ ⎜ 1 1⎟⎟⎠ P F15 F56 F63
⎝ ⎟⎠ ⎜⎝ 2 g ρ g
Dakle modificirana Bernoullijeva jednadžba vrijedi duž strujnice. Analogno se dobije izraz za modificiranu
Bernoullijevu jednadžbu između presjeka 1 i 4 ili između presjeka 2 i 3 ili između presjeka 2 i 4. Važno je
zapamtiti da se snaga viskoznih sila dobije množenjem visine gubitaka hF s pripadajućim težinskim
protokom, kao i snaga pumpe (u ovom primjeru PP = ρ g (Q1 + Q2 ) hP ).
Primjena osnovnih zakona dinamike fluida na strujanje u turbostrojevima

G
Koordinatni sustav koji se giba konstantnom brzinom u (konstantnom po veličini i
smjeru) je inercijski koordinatni sustav. Promatrač iz apsolutno mirujućeg koordinatnog
G
sustava mjeri apsolutnu brzinu v , a promatrač koji se giba zajedno s koordinatnim
G G G G
sustavom mjeri relativnu brzinu w , pri čemu vrijedi v = u + w . Svi zakoni mehanike fluida
u koordinatnom sustavu koji se giba konstantnom brzinom su istog oblika kao i za
apsolutno mirujući koordinatni sustav uz uvjet da se umjesto apsolutne brzine uzme
relativna brzina.
Primjer: sila mlaza na pomičnu lopaticu
Lopatica se giba konstantnom brzinom u, a
y
fluid u mlazu površine A poprečnog presjeka
pa
z=konst. struji brzinom v. Za promatrača iz
ρ koordinatnog sustava Oxy koji se giba
v β
zajedno s lopaticom, fluid nailazi na lopaticu
x
relativnom brzinom w = v − u (sve su brzine
nepomična A O
u horizontalne pa vrijedi algebarski zbroj).
mlaznica
pomična lopatica
w1 Slika lijevo prikazuje kontrolni volumen koji
y obuhvaća fluid koji je u dodiru s lopaticom, s
A1
pa Sa ucrtanim relativnim brzinama. Kontrolna
β
w x površina se sastoji od ulaznog dijela A,
A
izlaznog A1, ruba mlaza Sa, te površine Sw na
V Sw kojoj se ostvaruje sila dodira mlaza i lopatice.
Bernoullijeva jednadžba od ulaznog do izlaznog presjeka uz pretpostavku da je lopatica u horizontalnoj
ravnini glasi
pa w2 p w2
+ + z = a + 1 + z iz koje je jasno da vrijedi w1 = w
ρg 2g ρg 2g
Jednadžba kontinuiteta glasi Qrel = wA = w1 A1 iz koje je jasno da je A1 = A . Treba naglasiti da je Qrel
relativni protok kojim fluid struji preko lopatice i da je taj manji od apsolutnog protoka Q = vA kojim fluid
izlazi iz mlaznice, jer se razmak između mlaznice i lopatice stalno povećava, te se dio apsolutnog protoka
troši na popunjavanje mlaza u prostoru između mlaznice i lopatice.
I Sila fluida na lopaticu definirana je
jednadžbom količine gibanja. Veličine
impulsnih funkcija na ulaznom i
A izlaznom presjeku su jednake, tj vrijedi
pa Sa I = ρ w2 A = ρQrel w , dok je na površini
I β
V x Sa impulsna funkcija jednaka nuli. Sila
fluida na lopaticu je jednaka vektorskom
A zbroju impulsnih funkcija.
S w
Komponenta sile u smjeru osi x definirana je izrazom:
Fx = I − I cos β = ρ w2 A(1− cos β ) = ρ wQrel (1− cos β )
Kad bi to bila jedina sila na lopaticu u smjeru osi x, lopatica bi se po II. Newtonovom zakonu ubrzavala, što
je protivno pretpostavci da se lopatica giba konstantnom brzinom u. Dakle zaključuje se da za održavanje
konstantne brzine na lopaticu mora izvana djelovati sila −Fx koja će ju kočiti (uravnotežiti silu fluida na
lopaticu). Tim kočenjem se dobiva rad (lopatica djeluje poput turbine), a snaga tog kočenja je definirana
izrazom
PT = Fx ⋅ u = ρ uwQrel (1 − cos β )
Jasno je da će snaga biti maksimalna za β = 180D i jednaka nuli za β = 0D
(fluid je neviskozan pa nema sile u x smjeru, tj.

snaga je jednaka nuli)
β = 180D β = 0D
Pad visine energije definiran je izrazom

PT uw
hT = = (1− cos β )
ρ gQrel g
Do istog se rezultata moglo doći promatranjem problema iz apsolutnog koordinatnog sustava. Slika prikazuje
G
kontrolni volumen koji miruje, te trokut brzina na izlazu kojim se definira apsolutna brzina v1 .
w
v1=u+w
β
u
v
PT
Budući da se kroz kontrolnu površinu izmjenjuje snaga s okolinom (odvodi se snaga PT ), snaga na izlazu će
biti manja od snage na ulazu za odvedenu snagu, tj. prema Bernoullijevoj jednadžbi (uzimajući u obzir da su
tlak i visina konstantni) vrijedi
v12 v2
= − hT ,
2g 2g
G G G G G G G G
a budući da vrijedi v12 = v1 ⋅ v1 = w ⋅ w + 2 w ⋅ u + u ⋅ u = w2 + 2 wu cos β + u 2 i v = u + w , što uvršteno u
uw
Bernoullijevu jednadžbu daje hT = (1− cos β ) .
g
Primjena jednadžbe količine gibanja na Pelton turbinu

R
v u=ωR
A
β
u
w=v-u
Kada se usporedi slučaj lopatice Pelton turbine, koja se giba obodnom brzinom u = ω R s
pomičnom lopaticom u prethodnom primjeru, jasno je da će trokut brzina na izlazu mlaza s
lopatice biti isti, pa će i izraz za pad visine energije biti isti. Međutim bitna je razlika u
tome što je razmak između mirujuće mlaznice i pokretnih lopatica stalno jedan te isti, pa se
apsolutni protok ne gubi na popunjavanje prostora između mlaza i lopatica, nego sav
protok fluida prijeđe preko lopatica (pri čemu mlaz može biti u zahvatu s više lopatica),
tako da je snaga turbine jednaka PT = ρ gQhT = ρQuw(1− cos β ) . Uzimajući u obzir da na
Pelton turbinu može djelovati više mlazova (npr. n mlazova), te da je w = v − u = v − ω R ,
teorijski izraz za snagu Pelton turbine je
⎛ ⎞
PT = nρu vA ⎜ − u ⎟⎟(1− cos β )
N ⎜⎜vN ⎟⎠
Q⎝ w
v
Maksimalna snaga PT max turbine je pri β = 180D i pri obodnoj brzini u = , pri čemu je
2
1 3
PT max = ρv A , što odgovara raspoloživoj snazi mlaza, tako da je teorijski faktor
2
korisnosti jednak jedinici. U tom bi slučaju apsolutna brzina mlaza na izlasku s lopatice
bila jednaka nuli, dakle sva snaga mlaza bi bila pretvorena u snagu turbine.
Primjena jednadžbe momenta količine gibanja na centrifugalni stroj
Pretpostavke:
z
g
1. Rotor se okreće konstantnom kutnom
Q
brzinom ω .
2. Strujanje između lopatica je u
kućište radijalnom smjeru (visina lopatice na
ulazu je b1 , a na izlazu iz rotora b2 ).
b1
lopatica b2
3. Kontrolni volumen obuhvaća prostor
između lopatica. Kontrolna površina se
rotor sastoji od ulaznog dijela veličine
u2
S1 = 2 R1πb1 , izlaznog dijela veličine
v2
S2 = 2 R2πb2 te plašta, kroz kojeg nema
n2
w1
v1 protoka.
4. Na rotoru se pretpostavlja beskonačno
β1
w2 u1
puno beskonačno tankih lopatica, što znači
β2
n1
da će se oblik strujnica gledano iz
lopatica
ω=konst. koordinatnog sustava koji rotira zajedno s
R2
rotorom poklapati s oblikom lopatica, a da
će strujanje fluida biti punim presjekom.
1
R
5. Strujanje je neviskozno i nestlačivo

6. Utjecaj sile težine se zanemaruje
G
Promatrač iz koordinatnog sustava koji rotira zajedno s rotorom mjeri relativnu brzinu w
G G G
koja je tangencijalna na lopatice. Obodna brzina u = ω × r je na ulazu u rotor po veličini
G
jednaka u1 = ω R1 , a na izlazu u2 = ω R2 i okomita je na radijus. Apsolutna brzina v je
G G G
zbroj obodne i relativne brzine v = u + w , što se prikazuje trokutom brzina. Kut β je kut
G
lopatice, a označuje kut između vektora relativne brzine w (tangenta na lopaticu) i
G
negativne obodne brzine −u . Sljedeće slika prikazuje primjer trokuta brzina, na kojem je
označen i kut α definiran kao kut između obodne i apsolutne brzine.
G G
v w Jasno je da vrijede relacije:
vn v 2 = u 2 + w2 − 2uw cos β
vθ = u − w cos β
α β vn = w sin β
G
vθ u
Apsolutna brzina se može rastaviti u radijalni i obodni smjer, gdje je radijalna komponenta
okomita na ulazni i izlazni presjek, pa se označuje s vn , a obodna s vθ . Ako se jedinični
G G
vektori u radijalnom i obodnom smjeru označe s er i eθ (neka uvijek gleda u smjeru
G G G
obodne brzine) tada vrijedi v = vn er + vθ eθ .
Jednadžba kontinuiteta za kontrolni volumen kaže da je protok kroz ulaznu i izlaznu
površinu jednak
Q = 2 R1πb1vn1 = 2 R2πb2vn 2
Primjenom zakona momenta količine gibanja za komponentu momenta sile fluida u
odnosu na os rotacije (kojoj ne doprinose sile tlaka, a viskozne sile su zanemarene) slijedi
izraz za moment kojim fluid djeluje na rotor, što je po definiciji moment turbine M T
M T = −ρQ ( R2vθ 2 − R1vθ1 )
Moment pumpe je dakako suprotnog predznaka, pa vrijedi
M P = ρQ ( R2vθ 2 − R1vθ1 )
Uobičajeno je uvijek raditi s izrazima za pumpu, a ako se dobije negativan rezultat, to
ukazuje da se radi o turbini. Snaga pumpe je definirana izrazom
PP = M P ω = ρQ (u2vθ 2 − u1vθ1 )
Visina dobave pumpe je
P 1 1
hP = P = (u2vθ 2 − u1vθ1 ) = ⎡⎣u2 (u2 − w2 cos β2 )− u1 (u1 − w1 cos β1 )⎤⎦
ρ gQ g g
što se naziva osnovnom Eulerovom jednadžbom za turbostrojeve. Iz te je jednadžbe jasno
da će visina dobave pumpe biti maksimalna pri vθ1 = 0 (što znači da je apsolutna brzina na
ulazu u lopatice okomita na obodnu brzinu), a pad visine energije u turbini pri vθ 2 = 0 .
Bernoullijeva jednadžba duž strujnice od ulaza do izlaza iz pumpe kaže da će se energija

na izlazu povećati za visinu dobave pumpe, tj. vrijedi
v22 p v2 p
+ 2 + z2 = 1 + 1 + z1 + hP
2g ρg 2g ρg
Ako se u Bernoullijevoj jednadžbi apsolutne brzine prikažu preko obodne i relativne brzine
( v 2 = u 2 + w2 − 2uw cos β ), te uvrsti izraz za visinu dobave pumpe, slijedi Bernoullijeva
jednadžba za rotirajuću strujnicu
w22 − u22 p2 w12 − u12 p
+ + z2 = + 1 + z1
2g ρg 2g ρg
Primjena osnovnih zakona dinamike fluida na rotirajuću cjevčicu
Osnovna Eulerova jednadžba za turbostrojeve i Bernoullijeva jednadžba za rotirajuću

strujnicu se mogu primijeniti i na strujanje u rotirajućoj cjevčici. Naravno i dalje vrijede
pretpostavke o neviskoznom nestlačivom strujanju, uz dodatnu pretpostavku da je promjer
cjevčice mali u odnosu na njenu duljinu. Svinuta cjevčica može raditi poput primitivne
pumpe, koja podiže fluid na visinu H (slika lijevo) ili poput turbine, koja pretvara
raspoloživu visinu H u mehanički rad (slika desno). Ako se cjevčici snaga niti dovodi niti
odvodi govori se o slobodnorotirajućoj cijevi (ako se zanemare učinci trenja to bi bio
slučaj poljevača trave). Jasno je da za slučaj pumpe cjevčica prije početka rotacije mora
biti ispunjena fluidom, inače se strujanje ne bi uspostavilo.
ω=konst. pa
g pa 1
2 ρ
D
H
ω=konst. H
g
pa D
2
ρ
1 pa
ω
u
u v
ω
R vq v
w
β
β=90
o
w
R
Primitivna pumpa Primitivna turbina

Bernoullijeva jednadžba za rotirajuću strujnicu: Bernoullijeva jednadžba za rotirajuću strujnicu:
P u2 P u2
2 2
w2 − (ω R ) w 2 − (ω R )
0= H + H=
2g 2g
Iz trokuta brzina je: vθ = u = ω R Iz trokuta brzina je: vθ = u − w cos β
(brzina vθ je uvijek pozitivna tj. gleda u smjeru (ako je brzina vθ pozitivna radi se o pumpi, ako
G
brzine u pa će moment i snaga biti pozitivni, je negativna radi se o turbini, a ako je jednaka
odnosno radi se o pumpi). nuli o slobodnorotirajućoj cijevi)
D 2π
Jednadžba kontinuiteta: Q = w = konst.
4
uvθ
Visina dobave pumpe: hP = (kod turbine će se dobiti negativna visina dobave)
g
Snaga koja se predaje fluidu: PP = ρ gQhP (za turbinu negativno)
P
Moment sile kojom cjevčica djeluje na fluid: M P =
ω
Primitivna teorija propelera
Ova se teorija temelji na idealiziranoj slici strujanja uz pretpostavku neviskoznog strujanja

fluida i definira samo okvirne odnose među integralnim veličinama karakterističnim za
propeler, pa se ovom teorijom propeleri ne mogu projektirati. Analizirat će se slučaj
avionskog propelera koji se giba konstantnom brzinom v∞ u mirujućem zraku. Iz
koordinatnog sustava vezanog na propeler izgledat će kao da fluid nailazi na propeler
brzinom v∞ . Sljedeća slika shematski prikazuje propeler i odabrani kontrolni volumen.
Površina A1 kroz koju fluid ulazi u kontrolni volumen je dovoljno daleko ispred propelera,
tako da je profil brzine jednolik, a u tom presjeku vlada neporemećeni tlak p∞ .
Neposredno ispred i neposredno iza propelera (presjeci A2 i A3 ) površine su jednake
A2 = A3 = AP , a prema jednadžbi kontinuiteta i brzine su jednake v2 = v3 = vP , a zbog
snage koju propeler predaje fluidu tlak p3 iza propelera će biti veći od tlaka p2 ispred
propelera. Dovoljno daleko iza propelera tlak će se smanjiti na vrijednost neporemećenog
tlaka p∞ , a brzina će narasti na vrijednost v4 = v∞ + Δv . U izlaznom presjeku A4
pretpostavlja se jednoliki profil brzine. Preostali dio kontrolne površine čini strujna
površina kroz koju nema protoka i na kojoj se pretpostavlja neporemećeni tlak p∞ .
Prema jednadžbi kontinuiteta protok Q kroz propeler je
Q = v∞ A1 = vP AP = v4 A4 = (v∞ + Δv ) A4
Komponenta sile fluida na propeler u pravcu gibanja propelera je F = ( p3 − p2 ) AP i
G
djeluje suprotno od vektora brzine v∞ . Prema jednadžbi količine gibanja, ta je sila jednaka
zbroju impulsnih funkcija na ulaznoj i izlaznoj površini, gdje se impulsne funkcije
računaju s pretlakom u odnosu na tlak p∞ , te vrijedi: I 4 = ρv42 A4 = ρQv4 i
2
I1 = ρv∞ A1 = ρQv∞ , dok je impulsna funkcija po plaštu kontrolnog volumena jednaka nuli
(vidjeti sliku gore desno). Sila F je dakle po veličini jednaka
F = ( p3 − p2 ) AP = ρQ (v4 − v∞ )
Bernoullijeve jednadžbe između presjeka 1 i 2, odnosno presjeka 3 i 4 glase
1 2 1 1 1
p∞ + ρv∞ = p2 + ρvP2 i p3 + ρvP2 = p∞ + ρv42
2 2 2 2
čijom kombinacijom se dobije
1
p3 − p2 = ρ (v42 − v∞2
) , što uvršteno u izraz za silu F daje relaciju
2
v + v4 Δv
vP = ∞ = v∞ +
2 2
Snaga P koju propeler predaje fluidu je definirana Bernoullijevom jednadžbom između
presjeka 1 i 4 između kojih je propeler, te vrijedi
v42 v2 P
= ∞+
2 g 2 g ρ gQ
1
odakle je P = ρQ (v42 − v∞ 2
) = ρQvPΔv .
2
Korisna snaga propelera je ona snaga koja se troši na potisak aviona, a definirana je
izrazom
Pk = Fv∞ = ρQ (v4 − v∞ ) v∞ = ρQv∞Δv ,
a faktor korisnosti propelera
P ρQ (v4 − v∞ ) v∞ v∞ 2v∞ 1
η= k = = = =
1 2v∞ + Δv 1 + Δv
P ρQ (v42 − v∞
2
) vP
2 2v∞
Primjer: Avion leti brzinom v∞ = 320 km/h kroz mirujući zrak gustoće ρ = 1, 22 kg/m3, pri čemu kroz
njegova dva propelera promjera D = 800 mm protječe Q = 100 m3/s zraka. Odredite teorijski faktor
korisnosti propelera, potisnu silu, skok tlaka kroz propeler i snagu potrebnu za pogon propelera.
Rješenje: Brzina aviona je v∞ = 88.9 m/s, a brzina zraka kroz propeler kroz koji je protok Q / 2
Q
4
vP = 22 = 99,5 m/s
D π
v∞
Teorijski faktor korisnosti propelera je η = = 0.894 ,
vP
a brzina v4 iza propelera je v4 = 2vP − v∞ = 110.1 m/s.
Potisna sila od oba propelera je F = ρQ (v4 − v∞ ) = 2,58 kN,
F
A skok tlaka kroz propeler p3 − p2 = 2 = 2.57 kPa.
D 2π
4
1
2
(
Snaga koju propeler predaje fluidu je P = ρQ v42 − v∞2
)
= 256.8 kW.
DIMENZIJSKA ANALIZA
Dimenzijska analiza i teorija sličnosti predstavljaju znanstveni temelj eksperimentalnom

istraživanju složenih fizikalnih pojava kako u mehanici fluida, tako i u ostalim područjima
fizike. Primjenom dimenzijske analize minimizira se potrebni broj mjerenja za istraživanje
neke pojave, a olakšavaju se prikaz i tumačenje rezultata mjerenja. Teorija sličnosti daje
podlogu za primjenu modelskih istraživanja i primjenu analogija u fizici.
Dimenzija [Q ] odnosno jedinica [Q ]SI svake fizikalne veličine Q u mehanici fluida se
može prikazati produktom potencija osnovnih dimenzija odnosno jedinica u obliku
[Q ] = M a LbT cΘ d ⎡Q⎤ a b c d
⎢⎣ ⎥⎦ = kg m s K
SI
gdje su osnovne fizikalne veličine (čije su dimenzije osnovne) u mehanici fluida
Veličina Oznaka Dimenzija Jedinica u SI sustavu
duljina L L m
vrijeme t T s
masa m M kg
temperatura T Θ K
a eksponenti a, b, c i d tipični za fizikalnu kategoriju Q. Nisu uvijek potrebne sve četiri
osnovne dimenzije. Tako se dimenzije svih fizikalnih veličina u kinematici fluida mogu
opisati s dvije dimenzije: duljine i vremena. U dinamici nestlačivog strujanja fluida gdje
temperatura fluida ne igra ulogu dovoljne su tri dimenzije: duljine, vremena i mase, a tek u
dinamici stlačivog strujanja taj skup se proširuje dimenzijom temperature.
Oznake, dimenzije i jedinice nekih izvedenih fizikalnih veličina u mehanici fluida

Fizikalna veličina Oznaka Dimenzija Jedinica u
SI sustavu
brzina, brzina zvuka v, c LT-1 m/s
-2
sila F MLT N
gravitacija g LT-2 m/s2
težinski protok G MLT-3 N/s
-1 -2
volumenski modul elastičnosti K ML T Pa
-1
maseni protok m MT kg/s
moment sile M ML2T-2 Nm
2 -3
snaga P ML T W
tlak p ML-1T-2 Pa
volumenski protok Q L3T-1 m3/s
plinska konstanta R L2T-2Θ-1 J/kgK
2 -2
potencijal masene sile U LT m2/s2
specifična unutrašnja energija u L2T-2 J/kg
2 -2
rad sile, energija W, E ML T J
-3
gustoća fluida ρ ML kg/m3
kinematička viskoznost ν L2T-1 m2/s
dinamička viskoznost μ ML-1T-1 Pas
-1
Kutna brzina ω T rad/s
naprezanje τ, σi , σij ML-1T-2 N/m2
kut α - rad
površinska napetost σ MT-2 N/m
Treba naglasiti da je izbor skupa osnovnih fizikalnih veličina u principu proizvoljan, te se

može koristiti bilo koji skup od četiri dimenzionalno nezavisne fizikalne veličine.
Dimenzionalna nezavisnost osnovnog skupa fizikalnih veličina podrazumijeva da se
dimenzija niti jedne od fizikalnih veličina izabranog skupa ne može prikazati dimenzijama
preostalih fizikalnih veličina u tom skupu, što je sadržano u teoremu o dimenzionalno
nezavisnom skupu koji glasi:
Ako samo trivijalno rješenje a1=a2= ...=an=0, čini produkt potencija Q 1a1 ⋅ Q 2a2 ⋅ Q nan
bezdimenzijskim, onda je skup n fizikalnih veličina Q 1 ,Q 2 , ... ,Q n dimenzionalno
nezavisan. Ako je n>k, gdje je k broj osnovnih dimenzija (mjernih jedinica) u skupu,
tada skup n fizikalnih veličina ne može biti dimenzionalno nezavisan.
Primjeri:
1. Sila, masa i ubrzanje su dimenzionalno zavisne veličine, jer su vezane drugim Newtonovim zakonom.
2. Skup od n=3 veličine: brzina, ubrzanje i kutna brzina čije su dimenzije opisane s dvije osnovne dimenzije
duljine i vremena (k=2), zbog n>k ne mogu biti dimenzionalno nezavisne.
3. Ispitati dimenzionalnu nezavisnost skupa veličina ρ, v, L
Prema teoremu o dimenzionalno nezavisnom skupu traži se rješenje za eksponente a, b, c, koji čine produkt
potencija veličina bezdimenzionalnim, tj.
a b c
[ ρ ] [v ] [ L ] = M 0 L0T 0
Ako se dimenzije ρ, v, L izraze pomoću M, L, T, gornja jednadžba prelazi u oblik:
⎡ ML-3 ⎤ a ⎡ LT -1 ⎤ b [ L ]c = M 0 L0T 0
⎣⎢ ⎦⎥ ⎣⎢ ⎦⎥
Izjednačavanjem eksponenata nad istim bazama lijeve i desne strane gornje jednadžbe, slijedi sustav
linearnih algebarskih jednadžbi
M: a =0
L: -3a +b +c =0
T: -b =0
kojeg je rješenje trivijalno (a=b=c=0), što znači da je skup veličina ρ, v, L dimenzionalno nezavisan.
Ključno značenje u dimenzijskoj analizi ima Pi-teorem koji glasi:

Svaki fizikalni zakon između n fizikalnih veličina Q 1 ,Q 2 , ... ,Q n , izražen funkcijom
G(Q 1 ,Q 2 , ...,Q n )=0, neovisnom o promjeni mjerila (veličinska jednadžba), može se
izraziti kao funkcija n-k bezdimenzijskih varijabli u obliku Γ( Π1 , Π2 , ... Πn- k ) = 0,
gdje je k broj osnovnih veličina čijim se dimenzijama mogu opisati dimenzije čitavog
skupa n fizikalnih veličina.
1
Ilustracija: Promjena puta pri pravocrtnom gibanju konstantnim ubrzanjem s = v0t + at 2 je fizikalni zakon
2
između n=4 fizikalne veličine u čijim se dimenzijama pojavljuje samo put i vrijeme (k=2), pa se zakon može
prikazati pomoću dvije bezdimenzijske varijable. Dijeljenjem gornje jednadžbe s v0t dobije se
s 1 at 1 s at
= 1+ ili Π1 = 1 + Π 2 , gdje su Π1 = i Π2 = .
v0t 2 v0 2 v0t v0
Primjenom Pi-teorema se smanjuje broj varijabli u pojavi, čime se smanjuje potrebni broj
mjerenja i olakšava analiza rezultata. Pi-teorem se općenito realizira kroz sljedeće korake:
1) Pretpostavlja se skup n fizikalnih veličina za koji se smatra da upravlja fizikalnom

pojavom, te se sastavi tablica s njihovim simbolima i dimenzijama ili mjernim
jedinicama, iz koje se odredi broj k, dimenzionalno nezavisnih veličina.
2) Iz skupa od n fizikalnih veličina izabere se k dimenzionalno nezavisnih veličina i
dokaže dimenzionalnu nezavisnost izabranog skupa prema danom teoremu.
3) Od svake fizikalne veličine izvan skupa dimenzionalno nezavisnih veličina formira se
bezdimenzijski Π parametar na način da se njena dimenzija prikaže dimenzijama
fizikalnih veličina iz dimenzionalno nezavisnog skupa, u obliku
Π k +i = Qk +i ⋅ Q1a1 ⋅ Q2a2 ⋅ ... ⋅ Qkak , i=1, n-k
Na taj način skup od n fizikalnih veličina zamijenjen je skupom od n-k bezdimenzijskih Π

parametara. Pri tome vrijede sljedeća pravila:
a) ako je n-k ≤ 0, što znači da se ne može formirati niti jedan Π parametar, ukazuje da je
skup od n utjecajnih veličina nepotpun;
b) ako je n-k=1, moguće je sačiniti samo jedan Π parametar, a problem se svodi na Γ(Π)=0
ili Π=konst, što znači da je problem principijelno moguće riješiti samo jednim
mjerenjem.
c) Funkcija među bezdimenzijskim Π parametrima, identičnog je oblika za beskonačnu
obitelj geometrijski, kinematički i dinamički sličnih pojava. Sličnost dvaju pojava
podrazumijeva da se iz rezultata dobivenih na jednoj pojavi mogu odrediti rezultati na
drugoj pojavi jednostavnim množenjem rezultata prve pojave s konstantnim
koeficijentom (koeficijentom sličnosti). Posebno, ona je jedna i ista funkcija za
modelsku i prototipnu pojavu.
d) Bezdimenzijska veličina (npr. kut) već je sama po sebi Π parametar i ne može biti
uključena u skup dimenzionalno nezavisnih fizikalnih veličina.
e) Postoji više mogućnosti izbora skupa dimenzionalno nezavisnih veličina, a u taj skup se
ne stavljaju fizikalne veličine čiji se utjecaj želi promatrati izolirano (cilj je da se
pojavljuje u samo jednom Π parametru).
f) Svaki Π parametar se smije potencirati i množiti proizvoljnom konstantom.
g) Ukoliko je neka od utjecajnih fizikalnih veličina ispuštena iz polaznog skupa, rezultati
mjerenja neće ležati na krivulji nego će biti rasuti po čitavom dijagramu.
Primjer: Treba istražiti zavisnost sile otpora R hidraulički glatke kugle promjera D potopljene u fluid
(gustoće ρ, koeficijenta dinamičke viskoznosti μ) kroz koji se ta kugla giba stalnom brzinom v u
horizontalnoj ravnini.
Pretpostavlja se dakle da je sila otpora definirana nekom funkcijom G ( R, D, ρ, μ, v ) = 0 među n=5 fizikalnih
veličina.
Prvi korak je formiranje tablice s dimenzijama svih fizikalnih veličina u pojavi.

Veličina D v ρ R μ
Dimenzija L LT-1 ML-3 MLT-2 ML-1T-1
Iz tablice je vidljivo da se od osnovnih dimenzija pojavljuju M, L, T, dakle k=3, što omogućuje izbor skupa
od tri dimenzionalno nezavisne fizikalne veličine, odnosno mogu se formirati dva Π parametra.
Drugi korak je izbor skupa dimenzionalno nezavisnih veličina, za što postoji više mogućnosti. Ako se traži
zavisnost sile otpora R, ona se neće uključiti u taj skup, a obzirom da je ona posljedica viskoznosti čiji se
utjecaj želi posebno analizirati, koeficijent dinamičke viskoznosti također neće ući u taj skup, te ostaje skup
ρ, v, D čija je dimenzionalna nezavisnost već dokazana u prethodnom primjeru (gdje je uzeto L umjesto D)
U trećem koraku formiraju se bezdimenzijski Π parametri, jedan od sile F, a drugi od koeficijenta dinamičke
viskoznosti μ u obliku
Π1 = R ρ a vb D c
ili pomoću dimenzija
a b
M 0 L0 T 0 = MLT -2 ⎡⎢ ML-3 ⎤⎥ ⎡⎢ LT -1 ⎤⎥ [ L ]
c
⎣ ⎦ ⎣ ⎦
Nakon izjednačavanja eksponenata nad istim bazama na lijevoj i desnoj strani gornje jednadžbe slijedi sustav
tri linearne algebarske jednadžbe
M: 0= 1 +a
L: 0= 1 -3a +b +c
T: 0= -2 -b
kojeg je rješenje a=-1, b=-2, c=-2, što uvršteno u definicijsku jednadžbu za parametar Π1 = R ρ a vb D c daje
R
Π1 =
ρv 2 D 2
Pozivajući se na pravo množenja Π parametara proizvoljnom konstantom parametar Π1 se može preurediti u
oblik koeficijenta sile (koeficijenta otpora)
R
CD =
1 D 2π
ρ v2
2 4
gdje je (1 2) ρv 2 dinamički tlak, a D 2π 4 površina presjeka kugle suprostavljenog strujanju fluida.
Analogno se definira drugi Π parametar u obliku

Π 2 = μ ρ a vb D c
iz kojeg slijedi sustav tri linearne algebarske jednadžbe:
M: 0= 1 +a
L: 0= 1 -3a +b +c
T: 0= -1 -b
Rješenje kojega je a=-1, b=-1, c=-1, što uvršteno u definicijsku jednadžbu Π 2 = μ ρ a vb D c daje
μ
Π2 =
ρvD
koji označuje recipročnu vrijednost Reynoldsova broja
1 ρvD
Re = =
Π2 μ
Prema tome, funkcija G među pet fizikalnih veličina, prevodi se u funkciju među dva Π parametra oblika
1 D 2π ⎛ ρvD ⎞⎟
CD = Φ ( Re) ili R = ρv 2 Φ ⎜⎜ ⎟⎟
2 4 ⎝⎜ μ ⎠⎟
Jednom određena bezdimenzijska funkcija Φ(Re) može poslužiti za određivanje sile otpora R pri gibanju
kugle bilo kojeg promjera, bilo kojom brzinom u bilo kojem fluidu. Ako bi se raspolagalo samo jednim
mjerenjem CD1=Φ(Re1), ono bi još uvijek moglo poslužiti za određivanje sile R u velikom broju situacija
kojima je zajednička vrijednost Reynoldsova broja Re1 iz koje slijedi jedna te ista vrijednost koeficijenta sile
CD1, dakle padaju u istu točku prostora bezdimenzijskih varijabli. Općenito za pojave koje su opisane istim
fizikalnim jednadžbama i koje su karakterizirane istom točkom u prostoru bezdimenzijskih varijabli kaže se
da su fizikalno slične. Tako bi se npr. iz sljedećih podataka mjerenih u vodi: ρ = 999,8 kg/m3,
μ = 1,03 ⋅10−3 Pas, D = 300 mm, v = 0.142 m/s, R = 0,3 N, mogao izračunati koeficijent otpora
R ρvD
CD = 2
=0.421, pri Reynoldsovom broju Re = = 4.135 ⋅104 . Iz tih se podataka može
1 D π μ
ρ v2
2 4
izračunati sila na kuglu promjera D1 = 50 mm, koja se giba u ulju gustoće ρ1 = 820 kg/m3, viskoznosti
Reμ1
μ1 = 0.08 Pas, brzinom v1 = = 80.7 m/s pri kojoj će sila otpora biti
ρ1D1
1 D 2π
R1 = ρ1 v12 1 CD = 2207 N .
2 4
Bezdimenzijski Π parametri u mehanici fluida se mogu svrstati u nezavisne parametre ili

kriterije sličnosti koji potječu od nezavisnih veličina u pojavi, te zavisne parametre koji
potječu od rezultata. Tako na primjer sila otpora u prethodnom primjeru zavisi od veličina
s kojima se formira Reynoldsov broj kao nezavisni parametar, a sila otpora se prikazuje
pomoću bezdimenzijskog koeficijenta sile, koji je zavisni parametar. Sljedeće tablice daju
pregled najčešćih nezavisnih i zavisnih bezdimenzijskih parametara u nestlačivom
strujanju fluida.
Nezavisni bezdimenzijski parametri (kriteriji sličnosti)

Naziv Oznaka Definicija
ρvL ρvD 4ρQ
Reynoldsov broj Re, Rn , ,
μ μ π Dμ
v v2
Froudeov broj Fr , Fn ,
gL gL
L ωD
Strouhalov broj Sh ,
vt v
p0
Eulerov broj Eu 1
ρv 2
2
Neki zavisni bezdimenzijski parametri

Naziv Oznaka Definicija
p − p∞ τ τw
C p , C f , Cτ , ,
Koeficijent tlaka, trenja 1
ρv 2 1
ρv 2 1
ρv 2
2 2 2
F FD FL
, ,
Koeficijent sile (otpora, uzgona) C F , CD , CL 1 1 1
ρv 2 A ρv 2 A ρv 2 A
2 2 2
M
Koeficijent momenta CM 1
ρv 2 AL
2
Δp f Δh f
Faktor trenja za strujanje u ,
λ 1
ρv 2
L v2 L
cijevima 2 D 2g D
Doprinos dimenzijske analize je u smanjenju broja varijabli kojima je opisana neka pojava,
a ona ne može dati odgovor o funkciji koja povezuje bezdimenzijske parametre. U
pojedinim slučajevima se razmišljanjem može doći do nekih zaključaka o nepoznatoj
funkciji, koja povezuje bezdimenzijske parametre. Tako bi se u prethodnom primjeru
moglo pretpostaviti, da su pri gibanju kugle malom brzinom v (točnije pri niskim
vrijednostima Reynoldsova broja Re ≤ 1 ), inercijske sile zanemarive u odnosu na viskozne
sile, pa u tom slučaju sila otpora neće zavisiti od gustoće ρ fluida (koja je predstavnik
mase, odnosno inercijskih sila). Uzimajući u obzir da je sila otpora pri mirovanju kugle
jednaka nuli, zaključuje se da zavisnost koeficijenta otpora o Reynoldsovu broju mora biti
konst
oblika CD = , odnosno sila otpora je R = konst ⋅ vDμ . Ovo je potvrđeno
Re
eksperimentima i vrijedi ne samo za kuglu nego za optjecanje bilo kojeg tijela (vrijednost
konstante ovisi o obliku tijela), a donja tablica daje neke primjere.
Gornja slika prikazuje u logaritamskom mjerilu zavisnost koeficijenta otpora kugle u širem
rasponu Reynoldsova broja. Uočava se područje Reynoldsova broja u kojem je koeficijent
otpora približno konstantan, i područje u kojem dolazi do pada koeficijenta otpora zbog
promjene slike strujanja (pomicanja točke odvajanja prema stražnjem dijelu kugle, što će
se objasniti u MF II).
Tijela drugačijeg oblika imaju slične funkcionalne zavisnosti koeficijenta otpora o

Reynoldsovu broju. Slijedeća slika prikazuje dijagram koeficijenta otpora za različite
profile (od ravne ploče do kružnog cilindra) i to pri višim vrijednostima Reynoldsova
broja, koje se u praksi češće pojavljuju. U svim slučajevima se može uočiti područje
konstantne vrijednosti koeficijenta otpora, a što je profil tanji to je područje pomaknuto
prema višim vrijednostima Reynoldsova broja.
Sljedeće tablice daju vrijednosti koeficijenata otpora za različite oblike profila i tijela i to u
području Reynoldsova broja gdje su one približno konstantne. Pri višim vrijednostima
Reynoldsova broja strujanje prelazi iz režima laminarnog strujanja u režim turbulentnog
strujanja. U režimu laminarnog strujanja čestice se gibaju pravilno u slojevima, a putanje
čestica su glatke krivulje. Turbulentno strujanje je izrazito nestacionarno strujanje u kojem
se čestice fluida gibaju po vrlo nepravilnim putanjama i intenzivno se miješaju, a brzina,
tlak i ostale veličine pokazuju slučajne pulzacije. U turbulentnom strujanju sila otpora je
funkcija i hrapavosti površine pri čemu s povećanjem hrapavosti u pravilu sila otpora raste.
Povećanjem hrapavosti se smanjuje i vrijednost Reynoldsova broja pri kojoj laminarno
strujanje prelazi u turbulentno.
Pri opstrujavanju nesimetričnih tijela, ili pri opstrujavanju simetričnih tijela kod kojih se
pravac vektora brzine ne poklapa s osi simetrije pojavljuje se i sila u okomitom smjeru na
smjer brzine, koja se naziva silom uzgona (za razliku od sile otpora čiji se pravac
djelovanja poklapa s pravcem brzine). Avioni lete upravo zahvaljujući sili uzgona. Sila
uzgona povećava se povećanjem kuta između vektora brzine i skeletne linije krila (napadni
kut α ), a sljedeće slike prikazuju zavisnost sile uzgona i sile otpora o napadnom kutu. Pri
određenoj vrijednosti kuta α koeficijent uzgona doživljava maksimum, nakon čega s
povećanjem napadnog kuta sila uzgona naglo opada jer se na gornjoj strani profila
pojavljuje odvajanje strujanja.
Oba se dijagrama mogu prikazati na jednoj slici s kutom α kao parametrom, kao što
prikazuje sljedeća slika za područje kuta α do 8°. Optimalna točka je ona u kojoj je odnos
sile uzgona spram sile otpora maksimalan (crtkani pravac s najvećim nagibom koji tangira
krivulju).
HIDARAULIČKI PRORAČUN CJEVOVODA
Hidraulički proračun cjevovoda se temelji na jednadžbi kontinuiteta Q = vA = konst. i

modificiranoj Bernoullijevoj jednadžbi, koja za strujanje od presjeka 1 prema presjeku 2
cijevi glasi
p1 v12 p2 v22
+ α1 + z1 + hP − hT = + α2 + z2 + hF
ρg 2g ρg 2g
gdje je hP visina dobave pumpe, hT pad visine energije u turbini, a hF ukupna visina
gubitaka između promatranih presjeka. Visina hF gubitaka mehaničke energije (pretvorbe
mehaničke energije u unutarnju) se dijeli na linijske gubitke hf i lokalne gubitke hfm, tj.
vrijedi hF = hf + hfm .
Modeliranje linijskih gubitaka

Linijski gubici hf se modeliraju s pomoću izraza Darcy-Weissbacha koji glasi
Δ pf L v2 8 LQ 2
hf = =λ =λ 2 5
ρg D 2g π Dg
gdje je λ faktor trenja koji je određen eksperimentalno, a u općem je slučaju funkcija
Reynoldsova broja
ρ vD 4 ρ Q vD 4Q
Re = = ili Re = =
μ π Dμ υ π Dυ
i relativne visine k/D hrapavosti stijenke cijevi. U gornjim izrazima: L je duljina
cjevovoda; D je promjer cjevovoda; v je srednja brzina strujanja fluida; Q je protok; μ je
dinamička viskoznost fluida, a υ = μ / ρ kinematička viskoznost.
Za strujanje u okruglim cijevima se uzima da je ono laminarno do Re=2300, a pri višim
Reynodsovim brojevima se uzima da je turbulentno, iako je u području Reynoldsova broja
od 2300 do približno 4000 faktor trenja vrlo nepredvidiv, te je pouzdanost proračuna slaba.
Za laminarno strujanje postoji analitičko rješenje za faktor trenja
64
λ= , za Re<2300
Re
iz kojeg je jasno da faktor trenja u laminarnom strujanju ne zavisi od hrapavosti stijenke
cijevi. U području turbulentnog strujanja najtočnijom se smatra formula Colebrooka koja
glasi
1 ⎛ k 2,5119 ⎞
= −0,86859 ⋅ ln ⎜ 0, 2698 +
λ ⎝ D Re λ ⎟⎠
Iz koje bi se faktor trenja odredio iterativnim postupkom, što je nepraktično, te se
preporuča koristiti eksplicitnu formulu Swamee-Jain, koja je dovoljno točna, a primjenjiva
praktički za čitavo područje Moodyjeva dijagrama uz Re>5000, a koja glasi
1,325
λ= 2
⎡ ⎛ k 5, 74 ⎞ ⎤
⎢ln ⎜ 3, 7 D + Re0 ,9 ⎟ ⎥
⎣ ⎝ ⎠⎦
Ovaj izraz vrijedi i za hidraulički glatke cijevi (k/D=0) i za područje potpuno izražene
turbulencije ( Re → ∞ ).
Zavisnost faktora trenja λ od Reynoldsova broja Re i relativne visine k/D hrapavosti
stijenke cijevi je prikazana grafički Moodyevim dijagramom, prema sljedećoj slici. Uz
dijagram su dane neke tipične visine hrapavosti stijenke.
Moodyjev dijagram
Treba imati na umu da prikazani model linijskih gubitaka vrijedi za strujanje ustaljenim
(izobraženim) profilom brzine, gdje je pad tlaka uslijed trenja linearno razmjeran duljini
cjevovoda. U određenim dionicama cjevovoda, npr. ulazni dio cjevovoda priključen na
veliki spremnik, strujanje iza koljena, ventila, naglog proširenja i slično, strujanje neće biti
ustaljenim profilom. U realnim cjevovodima je duljina dionica u kojima je strujanje
ustaljenim profilom brzine obično puno veća od duljine dionica s neustaljenim profilom te
se prikazani model s dovoljnom točnošću može primijeniti na čitavu duljinu cjevovoda.
Modeliranje lokalnih gubitaka

Lokalni gubici strujanja nastaju pri strujanju kroz koljena, ventile, zasune, filtre, nagla
proširenja i slično. Gledajući lokalno u svim nabrojanim situacijama, strujanje je
trodimenzijsko, ali se pretpostavlja da su dimenzije prostora u kojem se to strujanje događa
zanemarivo male u odnosu na ukupnu duljinu cjevovoda pa se takav prostor može smatrati
točkom cjevovodnog sustava, a nastali gubitak lokalnim ili mjesnim. Jasno je da je gubitak
mehaničke energije vezan uz strujanje pa će i visina lokalnih gubitaka biti razmjerna visini
kinetičke energije u obliku
v2 8Q 2
hfm = K =K 2 4
2g π D g
gdje je K koeficijent lokalnog gubitka. Usporedbom Darcy-Weissbachove formule s
gornjim izrazom može se reći da se i linijski gubici mogu izraziti koeficijentom gubitka
K = λ L D . U općem je slučaju koeficijent K funkcija Reynoldsova broja i relativne visine
hrapavosti stijenke. Kao što i faktor trenja λ pri visokim vrijednostima Reynoldsova broja
postaje konstantnim tako se i koeficijent lokalnog gubitka može smatrati konstantnim pri
visokim vrijednostima Reynoldsova broja. Za slučaj da ulazna i izlazna brzina nisu
jednake uz koeficijent lokalnog gubitka mora točno stajati na koju visinu kinetičke energije
se on odnosi, iako se najčešće koristi najveća visina kinetičke energije. Tako je na
sljedećoj slici definiran koeficijent lokalnog gubitka naglog proširenja (koji se može dobiti
teorijskim razmatranjima), a s obzirom da ulazna i izlazna brzina nisu jednake definiran je
i izraz za visinu lokalnih gubitaka da se zna uz koju visinu kinetičke energije se gubici
računaju.
2
⎛ D2 ⎞
K = ⎜ 1 − 12 ⎟
⎝ D2 ⎠
D2
D1
v1 v12
v2 =
hfm K ⋅
2g
Posebni slučaj naglog proširenja je utjecanje u veliki spremnik gdje se može uzeti da je
D2 >> D1 te vrijedi da je K=1, kao što je i prije prikazano. Sljedeća tablica daje pregled
nekih tipičnih lokalnih gubitaka.
Lokalni gubitak Koeficijent lokalnog gubitka K
Ulaz iz spremnika u cijev: oštri rubovi 0,50
lijepo zaobljeni rubovi 0,04
Koljeno 90° - veliki radijus luka 0,20
- mali radijus luka 0,70
Kuglasti ventil: potpuno otvoren 0,05
1/3 zatvoren 5,50
Ventil s pladnjem – potpuno otvoren 10,00

Veza među faktorom brzine i koeficijentom lokalnog gubitka
Pri analizi istjecanja kroz otvore uveden je pojam faktora brzine Cv kojim se uzima u obzir
gubitak mehaničke energije uslijed trenja. Isti se ti gubici mogu obuhvatiti koeficijentom
lokalnog gubitka K.
pa Gledajući sliku može se pisati izraz za brzinu istjecanja
0
v = Cv 2 gh , a modificirana Bernoullijeva jednadžba od
točke 0 to točke 1 uz postojanje lokalnih gubitaka glasi
v2 v2
h= +K⋅
h 2g 2g
pa Usporedbom tih izraza slijedi veza između koeficijenta brzine
1
Cv i koeficijenta lokalnog gubitka K, oblika K = 2 − 1
1 Cv
Očito je da za Cv=1 (strujanje bez gubitaka), slijedi K=0.
Ekvivalentna duljina cjevovoda
Kod strujanja kroz cijev konstantnog promjera lokalni gubici se mogu zamijeniti
ekvivalentnom duljinom cjevovoda. Sljedeća slika prikazuje energetsku liniju za strujanje
kroz cijev konstantnog promjera s ugrađenim ventilom, koja ima skokoviti pad visine
energije na mjestu lokalnog gubitka.
E.L.
E.L.
L L Le
Lue
Na desnoj slici je lokalni gubitak ventila zamijenjen ekvivalentnom duljinom Le cjevovoda,

tj. cijev je fiktivno produljena da bi pad tlaka u oba slučaja bio isti. Jasno ja da vrijedi
v2 Le v 2 k
K =λ iz čega je Le = D
2g D 2g λ
Postupci proračuna jednostavnih cjevovoda

Kategoriji hidraulički jednostavnih cjevovoda pripadaju svi cjevovodi jednostavne
topološke strukture kod kojih se problem proračuna svodi na postavljanje jedne
modificirane Bernoullijeve jednadžbe, a koja se za slučaj postojanja pumpe u cjevovodu
može svesti na oblik
L 8Q 2 8Q 2
hP = Δh21 + ∑ λ +∑K 4 2 (a)
D D 4π 2 g Dπ g

hf h fm
gdje je Δh21 razliku visina energija na kraju i početku cjevovoda (razlika geodetskih
visina, razlika visina tlakova i razlika visina brzina). Ovom se izrazu pridodaje izraz za
faktor trenja
1,325
λ= 2
(b)
⎡ ⎛ k 5,74 ⎞ ⎤
⎢ln ⎜ 3, 7 D + Re0 ,9 ⎟ ⎥
⎣ ⎝ ⎠⎦
i izraz za Reynoldsov broj
4 ρQ
Re = (c)
π Dμ
što čini osnovni sustav jednadžbi za hidraulički proračun jednostavnih cjevovoda. Iz ovog
sustava triju jednadžbi mogu se izračunati tri nepoznanice. S obzirom da se radi o sustavu
nelinearnih jednadžbi one će se u većini slučajeva rješavati iterativnim postupkom.
Ako su npr. zadani protok Q i promjer D cjevovoda proračun se svodi na određivanje

Reynoldsova broja, prema (c) iz kojeg slijedi faktor trenja λ, prema (b), nakon čega se
direktno izračuna tražena visina gubitaka mehaničke energije, odnosno visina dobave
pumpe iz (a). U otvorenim cjevovodnim sustavima visinom dobave pumpe se svladava
razliku energija Δh21 i gubitke trenja, dok u zatvorenim (cirkulacijskim) sustavima pumpa
svladava samo gubitke trenja. Uz pretpostavku da su gubici razmjerni kvadratu protoka,
potreba za visinom dobave pumpe može se općenito prikazati funkcijom h = Δh21 + rQ 2
što označuje parabolu koja se naziva karakteristikom cjevovoda. Sljedeća slika lijevo
prikazuje primjer dijagrama koji označuje karakteristiku pumpe (plava krivulja) s
ucrtanom karakteristikom cjevovoda (crna krivulja). Crtkana plava krivulja označuje faktor
korisnosti pumpe. Visina dobave pumpe je maksimalna kod nultog protoka, a maksimalni
je protok pri nultoj visini dobave pumpe. Radna točka pumpe definirana je presjekom
karakteristike pumpe i karakteristike cjevovoda. Pumpu treba izabrati tako da radna točka
padne u područje maksimalnog faktora iskoristivosti pumpe.
100 1 200
180
80 0.8 160
140
60 0.6 120
h/m
h/m
η
100
40 0.4 80
60
20 0.2 40
20
0 0 0
0 0.2 0.4 0.6 0.8 1 0 0.5 1 1.5 2
Q / m3/s Q / m3/s
Često se u praksi radi s paralelno ili serijski spojenim pumpama. U paralelnom radu
jednakih pumpi visina dobave je zajednička za sve pumpe, a ukupni protok je jednak
zbroju protoka kroz sve pumpe. U serijskom radu pumpi protok je kroz svaku pumpu
jednak, a ukupna visina dobave jednaka je zbroju visina dobava svih pumpi. Slika gore
desno prikazuje karakteristiku jedne pumpe (plava krivulja), te karakteristike serijskog
rada (zelena krivulja) i paralelnog rada (crvena krivulja) dviju takvih pumpi.
Ako je poznata geometrija cjevovoda i raspoloživa visina energije za svladavanje gubitaka,

a potrebno je odrediti protok, sustav jednadžbi (a) do (c) se rješava iterativnim postupkom.
Iterativni postupak započinje pretpostavkom o faktoru trenja. Obično se pretpostavlja
turbulentno strujanje u režimu potpuno izražene hrapavosti (vrijednost faktora trenja se
očita iz Moodyjeva dijagrama ili izračuna iz formule Swamee-Jaina uz pretpostavku
Re=∞). S tom vrijednošću λ se ulazi u izraz (a) te se izračunava protok. S tako izračunatim
protokom se računa Reynoldsov broj iz izraza (c), te se ponovo računa nova vrijednost
faktora trenja λ iz izraza (b). Nakon toga se postupak ponavlja. Iterativni postupak se
smatra završenim kada se vrijednost protoka Q prestane mijenjati u prve tri signifikantne
znamenke, a najčešće su potrebne svega dvije ili tri iteracije. Iterativni postupak se
prikazuje kroz sljedeću tablicu, koja se popunjava redak po redak
Broj iteracije λ Q Re
0
1
…
Ako je potrebno odrediti promjer D cjevovoda, ponovo se zahtijeva iterativni postupak.

Iterativni postupak započinje pretpostavljanjem promjera D. Tako se promjer D može
pretpostaviti na način da uz zadani protok brzina strujanja bude u preporučenim
granicama. Za vodovodne sustave je to u granicama od 0,5 do 2 m/s. Iterativni postupak
završava kada se vrijednost promjera D prestane mijenjati u prve tri signifikantne
znamenke. Iterativni postupak se prikazuje kroz sljedeću tablicu, koja se popunjava redak
po redak.
Broj iteracije D , iz (a) Re, iz (c) k D λ, iz (b)

0
1
…
Hidraulički proračun cjevovoda nekružnog poprečnog presjeka

Opisani postupak za hidraulički proračun cjevovoda kružnog poprečnog presjeka se može
primijeniti i za proračun cjevovoda nekružnog poprečnog presjeka. Proračun se temelji na
ekvivalentnom promjeru De, a vrijedi za slučaj turbulentnog strujanja fluida. Ekvivalentni
promjer je definiran kao
S
De = 4 RH = 4 T
O
gdje je ST ploština poprečnog presjeka toka, a O oplakani opseg (duljina linije dodira fluida
i stijenke cijevi). Odnos ST O = RH se naziva hidrauličkim radijusom. Na sljedećoj slici su
definirani ekvivalentni promjeri za neke tipične situacije strujanja fluida.
Slučaj strujanja Ekvivalentni promjer
Strujanje punim pravokutnim presjekom
2ab
b De =
a+b
a
Strujanje u otvorenom pravokutnom kanalu
4ac
c De =
a + 2c
a
Strujanje između dvije koaksijalne cijevi
De = D2 − D1
1
D
D2
Faktor trenja λ za ustaljeno strujanje kroz cijevi nekružnog presjeka se također očitava iz
Moodyjeva dijagrama ili računa iz formule Swamee-Jaina s tim što su Reynoldsov broj
v ⋅ De
Re = i relativna visina hrapavosti k definirani na temelju ekvivalentnog
υ De
promjera.
Srednja brzina v u svim izrazima se definira omjerom protoka i stvarne ploštine poprečnog
Q L v2
presjeka toka v = . Izraz za visinu linijskih gubitaka glasi hf = λ u kojem v
ST De 2 g
ponovo označuje stvarnu srednju brzinu strujanja fluida.

Sto Valja Zapamtiti - Spojeno

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Sto Valja Zapamtiti - Spojeno

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

MEHANIKA FLUIDA I – Što valja zapamtiti 1

Pravila indeksnog zapisivanja vektorskih i tenzorskih veličina

1. Izotropni tenzor drugog reda ima svojstvo da mu se rotacijom koordinatnog sustava

Računske operacije s tenzorima

1. Zbrajanje: Aij = Bij + Cij (za vektore ci = ai + bi )

λ = Aij Bij (dvostruki skalarni produkt tenzora).

5. Pravilo skalarnog množenja s Kroneckerovim delta:

Geometrijska interpretacija skalarnog umnoška vektora:

Geometrijska interpretacija vektorskog umnoška vektora:

Opis Polje operator oznaka Ineksni zapis

Geometrijska interpretacija gradijenta na primjeru funkcije dviju varijabli

Prostorni prikaz polja Φ = Φ ( x1 , x2 ) Dvodimenzijski prikaz polja izolinijama

Polje gradijenta je vektorsko polje.

Povezuje volumenski integral s površinskim

S gdje umjesto točkice može stajati skalarno,

Slika uz Gaussovu formulu ∂v j G G G

Osnovne dimenzije u mehanici fluida

Veličina Oznaka dimenzije Jedinica u SI sustavu

A) Masene sile su posljedica položaja mase u polju fi masene sile. ( fi je specifična

fi Masena sila dFi na česticu fluida:

V Sila Fi na ukupnu površinu S

x1 (čitaj vektor naprezanja na površini

Veza između vektora i tenzora naprezanja:

Dogovor o predznacima naprezanja:

Stanje naprezanja u fluidu

Slučaj Tenzor naprezanja Vektor naprezanja

U newtonskim fluidima viskozna naprezanja su linearno razmjerna brzini deformacije

Površinska sila (vektor naprezanja) za slučaj stanja tlačnog naprezanja: σi = − pni

Iz Gaussove formule slijedi

Rezultirajuća sila tlaka na česticu fluida se

1) Ako nema masenih sila ( f i = 0 ) slijedi da je tlak p konstantan,

Promjena tlaka između dvije točke (uz ρ = konst. i fi = konst. )

Promjena tlaka u mirujućem fluidu u polju sile teže ( fi = − gδ i 3 , g = 9,80665 m/s 2 )

Princip spojenih posuda

Ako homogena kapljevina

Primjer diferencijalnog manometra:

ρ1 h2 - jednadžba od točke A do točke B

Apsolutni tlak se mjeri od apsolutne nule (100% vakuum).

Sila tlaka na ravne površine

Momenti Mx i My sile hidrostatskog tlaka u odnosu na težište C površine ne zavise od

Položaj rezultantne sile FR=Fh+F0 za slučaj istosmjernih i mimosmjernih sila F0 i Fh.

Fiktivna slobodna površina

Sila tlaka na zakrivljene površine

Sila tlaka na zakrivljenu površinu se razlaže na komponente u smjerovima osi. Zakrivljena

• Izrazi za komponente Fx0 , Fy0 , Fz0 sile F 0 uslijed konstantnog tlaka

• Izrazi za horizontalne komponente Fx i Fy sile uslijed promjenjivog hidrostatskog

• Vertikalna komponenta Fz sile hidrostatskog tlaka na površinu S je po veličini

Sila uzgona na granici dvaju fluida

Sila Fb uzgona je zbroj Fb = Fb1 + Fb2 = ρ1 gV1 + ρ 2 gV2

• Prema hipotezi kontinuuma vrijedi pravilo da svaka čestica fluida (materijalna

Lagrangeov opis gibanja fluida

• Materijalni volumen se sastoji od beskonačnog broja čestica fluida, a koje su to

Eulerov opis gibanja fluida

Materijalna derivacija istog tog fizikalnog svojstva zapisanog u Eulerovim

Moguće je definirati i operator materijalne derivacije, koji glasi:

Trajektorije, strujnice i krivulje obilježenih čestica

• Trajektorija je prostorna krivulja koju svojim gibanjem opisuje čestica fluida.

• Strujnice su zamišljene krivulje kojima se u svakoj točki smjer tangente poklapa sa

• Osnovno svojstvo strujnica je da se one ne mogu presijecati, jer bi to značilo da u

vektori brzine za strujanje u blizini točke strujnice za strujanje u blizini točke

Strujnice pri optjecanju cilindra slika strujnica za slučaj naglog proširenja

Primjer 1: Protok kroz mirujuću površinu ( ui = 0 ) je prema

Čestica fluida T se u trenutku t nalazi na površini dS , a u trenutku

Gibajuća površina S Primjer 2: Protok kroz površinu koja se giba brzinom u j u

b) Težinski protok QG = G = ∫ ρ g ( vi − ui ) ni dS ; ⎡⎣G ⎤⎦ = MLT −3 , ⎡⎣G ⎤⎦ = N/s . Za slučaj mirujuće

površine: G = ∫ ρ gvi ni dS . Za ρ = konst. i g = konst. vrijedi G = mg