Barbarinjska pučka pjesma

Lijepa je sveta Barbara,

a još ljepša Marija,
koja je Isusa rodila.
Barbara ga je zibala.

Zibli ga, zibli, Barbara,

nek se ga zipka nazible,
nek se ga ljudi naglede,
tog maloga našega Isusa.

(pjesma sv. Barbari iz Mraclina u Turopolju)

 Sveta Barbara živjela je u 3. stoljeću. U to je vrijeme još bilo opasno
biti kršćanin: to se strogo kažnjavalo, čak i mučenjem i smrću. Njezin
otac je prezirao kršćane. Barbara je bila lijepa i pametna, pa ju je otac
želio udati za nekog bogatog mladića. No, ona je sve odbijala. Sve više joj
se sviđalo kršćanstvo. Otac je Barbaru, kada bi odlazio na put, zatvarao u
kulu, tj. toranj. No, ona je ipak postala kršćanka. Zbog toga su je gradske
vlasti okrutno mučile, a njen otac ju je usmrtio zbog svoj prijezira prema
kršćanstvu.
Sveta Barbara je zaštitnica u životnim nevoljama. Također,
zaštitnica je dobre smrti (tj. od smrti za koju duhovno nismo spremni),
zaštitnica od groma, požara i nevremena. Njoj se obraćaju i topnici,
vojnici, ljevači, vatrogasci, zatvorenici, a osobito rudari. Svi oni se u
molitvi obraćaju njoj da ona na nebu moli Boga za njihove potrebe i spas
u nevolji.

Uz svetu Barbaru vežu se dva poznata narodna

običaja: jedan običaj je da se na spomendan sv.
Barbare zrna pšenice stave na tanjur ili posudu kako
bi pšenica izrasla do Božića.
Drugi običaj je da se taj dan u vodu stavi grana
trešnje ili neke druge voćke, kako bi do Božića
procvala kao što je procvala i kršćanska vjera sv.
Barbare. Taj je običaj češći u zemljama gdje se govori
njemačkim jezikom ili srodnim jezicima.

Ako želiš znati više,

skeniraj QR kod!