Pojam i primjena Due Diligence-a

Maravić, Tamara

Master's thesis / Diplomski rad

2016

Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Josip Juraj
Strossmayer University of Osijek, Faculty of Economics in Osijek / Sveučilište Josipa Jurja
Strossmayera u Osijeku, Ekonomski fakultet u Osijeku

Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:145:253328

Rights / Prava: In copyright

Download date / Datum preuzimanja: 2022-12-01

Repository / Repozitorij:

EFOS REPOSITORY - Repository of the Faculty of

Economics in Osijek
 Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
Ekonomski fakultet u Osijeku
Diplomski studij (Financijski menadžment)

Tamara Maravić
POJAM I PRIMJENA DUE DILIGENCE-A
Diplomski rad

Kolegij: Financijsko odlučivanje

Broj indeksa autora: 02740
e-mail: tmaravic@efos.hr
Mentor: doc. dr. sc. Dubravka Pekanov Starčević

Osijek, 2016. godina

SAŽETAK

U ovom diplomskom radu obrađen je pojam i primjena due diligence analize koja se najčešće
prevodi kao dubinska analiza, a može se promatrati u užem i širem smislu. U užem smislu
predstavlja analizu poslovnog plana, a u širem smislu cjelokupnu analizu poslovanja poduzeća
prilikom svih vrsta poslovnih kombinacija poput spajanja, pripajanja ili kupovine.

Jedna od najčešćih pogrešaka u due diligence procesu je uplitanje naručitelja due diligence-a u
posao tima za provedbu. Svaki due diligence predstavlja nešto novo te je samim time potrebno
različito vrijeme provođenja i nov skup procesa i procedura. Vrijeme provedeno u planiranju i
osmišljavanju procesa nešto je što će se svakako isplatiti kada se due diligence proces provede.

Due diligence se provodi kao sigurnosni proces kako ne bi došlo do namjernog ili nenamjernog
pogrešnog informiranja potencijalnih kupaca, poslovnih partnera, vlasnika, dioničara, ulagača
ili drugih zainteresiranih strana. Sudionici due diligence-a obično su prodavatelj, tj. vlasnik,
kupac, trgovačko društvo čija se vrijednost i potencijal ispituje te poslovni savjetnici. Due
diligence proces iziskuje aktivnost, vrijeme i troškove pa ga se mora provesti što brže kako ne
bi ometao redoviti posao. U praksi obično traje od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, a za
učinkovit i brz due diligence poslovanja posebno su važni pripremljenost, iskustvo i
organiziranost svih sudionika.

Postoje različite klasifikacije podjele due diligence-a, a najčešće su sljedeće vrste: due diligence
menadžmenta, mirovinski due diligence, porezni due diligence te due diligence osiguranja.

Ključne riječi: due diligence, akvizicije, dubinsko snimanje, dubinska analiza

 SADRŽAJ
1. UVOD .................................................................................................................................... 1

2. METODOLOGIJA RADA .................................................................................................. 2

3. POJMOVNO ODREĐENJE DUE DILIGENCE-A ......................................................... 3

3.1. Područja due diligence-a poduzeća ................................................................................. 6

3.2. Razlozi za provođenje due diligence-a ............................................................................ 8
3.3. Problemi u realizaciji due diligence-a ........................................................................... 11
4. FAZE METODOLOGIJE DUE DILIGENCE-A ........................................................... 12

4.1. Pripremna faza ............................................................................................................... 12

4.2. Izvedbena faza ............................................................................................................... 15
4.3. Zaključna faza ................................................................................................................ 18
5. POSEBNA PODRUČJA DUE DILIGENCE-A .............................................................. 20

5.1. Financijski due diligence ............................................................................................... 20

5.1.1. Razlike između financijskog due diligence-a i revizije ........................................... 24
5.2. Tržišni due diligence...................................................................................................... 25
5.3. Pravni due diligence ...................................................................................................... 28
6. VRSTE DUE DILIGENCE-A ........................................................................................... 31

6.1. Due diligence menadžmenta .......................................................................................... 31

6.2. Mirovinski due diligence ............................................................................................... 32
6.3. Porezni due diligence..................................................................................................... 33
6.4. Due diligence osiguranja ............................................................................................... 33
7. PRIMJER PRIMJENE DUE DILIGENCE-A U FINANCIRANJU POSLOVANJA
FONDOVIMA RIZIČNOG KAPITALA............................................................................. 35

7.1. Primjena due diligence-a na primjeru specijalne bolnice za ortopedsku kirurgiju

Akromion .............................................................................................................................. 39
8. ZAKLJUČAK ..................................................................................................................... 41

9. LITERATURA ................................................................................................................... 42

Popis slika ................................................................................................................................ 45

Popis tablica ............................................................................................................................. 45

1. UVOD

Due diligence predstavlja dubinsko snimanje, odnosno dubinsku analizu s financijskog,

tržišnog i pravnog stajališta, u cilju ispitivanja i istraživanja određenog poduzeća od strane
potencijalnog kupca koji je ujedno i naručitelj due diligence procesa. Cilj due diligence-a je
olakšati razumijevanje poslovanja društva koje se preuzima, spaja ili pripaja, potvrditi
pretpostavljene činjenice, ali i otkriti sve bitne rizike prilikom svih vrsta poslovnih kombinacija
te spriječiti loše poslovne kombinacije.

Problematika rada usmjerena je na opisivanje pojma due diligence-a, pregled faza, posebnih
područja primjene due diligence-a, kao i vrsta due diligence-a i uočavanje važnosti primjene
due diligence-a u financiranju poslovanja fondovima rizičnog kapitala (private equity).

Rad je podijeljen na osam poglavlja kroz koja je detaljno opisan pojam i primjena due diligence-
a. Prvo poglavlje odnosi se na pojmovno određenje due diligence-a, a detaljno je razrađeno kroz
tri potpoglavlja u kojima su opisana područja primjene due diligence-a, razlozi za provođenje
te problemi koji se mogu dogoditi u realizaciji procesa due diligence-a. U drugom poglavlju
prikazane su faze metodologije due diligence procesa: pripremna faza, izvedbena faza i
zaključna faza. Sadržaj trećeg poglavlja obrađuje posebna područja due diligence-a, a dijele se
na financijski, tržišni i pravni due diligence. Četvrto poglavlje donosi podjelu vrsta due
diligence-a, pa tako razlikujemo due diligence menadžmenta, mirovinski due diligence, porezni
due diligence i due diligence osiguranja. Peto poglavlje opisuje primjenu due diligence-a u
financiranju poslovanja fondovima rizičnog kapitala, a u završnom poglavlju je zaključena
tema.

1
2. METODOLOGIJA RADA

Prilikom pisanja diplomskog rada korištene su metode koje možemo pronaći u djelima autora
Zelenika (2000) te Šundalić, Mesarić i Zekić-Sušac (2014), a koje su primjenjive u svim
područjima znanosti. Korištena je metoda analize koja objašnjava stvarnost putem razdvajanja
složenih i misaonih tvorevina na jednostavne dijelove, kao i proučavanje svakog dijela zasebno
u odnosu na cjelinu. Zatim je korištena povijesna metoda koja je primijenjena u praćenju
razvoja due diligence-a kroz povijest. Za utvrđivanje sličnosti i razlika između pojava i procesa,
poput utvrđivanja razlike između due diligence-a i revizije, korištena je metoda komparacije.
Osim navedenih metoda korišteni su i podaci koji su dobiveni iz sekundarnih izvora poput
stručne literature, kao što su knjige, časopisi, članci te internet stranice.

Cilj ovog rada je opisivanje pojma due diligence-a, pregled faza, posebnih područja primjene
due diligence-a, kao i vrsta due diligence-a i uočavanje važnosti primjene due diligence-a u
financiranju poslovanja fondovima rizičnog kapitala (private equity).

2
3. POJMOVNO ODREĐENJE DUE DILIGENCE-A

Due diligence se kao pojam u stručnoj literaturi prvi puta spominje u 80-im godinama prošlog
stoljeća. U skraćenim ili izvedenim oblicima provodi se otkad se pojavljuju i poslovne
kombinacije, odnosno spajanja, pripajanja, kupovanja drugih poduzeća. Iako je teško due
diligence opisati jednoznačnom i jednostavnom definicijom, on se najčešće definira kao niz
postupaka i procedura koje osiguravaju informacije o poduzeću koje je predmet due diligence-
a, a koje su stjecatelju potrebne za donošenje poslovnih odluka, prilikom svih vrsta poslovnih
kombinacija poput spajanja, pripajanja, kupovine (Šulj, 2015).

Ne postoji jedinstvena definicija koja bi obuhvatila sva područja uz koja je vezan due diligence,
ali se većina autora slaže oko činjenice da je due diligence osnova za donošenje poslovnih i
financijskih odluka u poduzeću.

Karatović i Trošelj (2007) smatraju da due diligence predstavlja temelj za cjelovito i realno
sagledavanje pozicije i stanja poduzeća, a izvješće o dubinskoj analizi poslovanja poduzeća
odličan je izvor objektivnih i nepristranih informacija o poduzeću. Svrha i cilj due diligence-a
je osigurati razumljiv i jasan pregled poslovanja i vrijednosti poduzeća kao pomoć u njegovoj
procjeni. Due diligence se provodi kao sigurnosni proces kako ne bi došlo do namjernog ili
nenamjernog pogrešnog informiranja potencijalnih kupaca, poslovnih partnera, vlasnika,
dioničara, ulagača i drugih zainteresiranih strana te zbog toga investitor neovisno istražuje,
provjerava i utvrđuje informacije o predmetnom poslodavcu.

Sudionici due diligence-a obično su prodavatelj, tj. vlasnik, kupac, trgovačko društvo čija se
vrijednost i potencijal ispituje te poslovni savjetnici. Due diligence proces iziskuje aktivnost,
vrijeme i troškove pa ga se mora provesti što brže kako ne bi ometao redoviti posao. U praksi
obično traje od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, a za učinkovit i brz due diligence
poslovanja posebno su važni pripremljenost, iskustvo i organiziranost svih sudionika,
prvenstveno savjetnika. Tijekom analize otkriva se mnoštvo podataka strankama izvan
poduzeća i potrebno je maksimalno zaštititi njihovu povjerljivost (Karatović i Trošelj, 2007).

Prije samog provođenja due diligence procesa trebaju se postaviti konkretni ciljevi te napraviti
plan kako bi se mogli kontrolirati dobiveni rezultati ili spriječiti eventualne pogreške u radu.
Osim toga, vrlo je korisno da se prije početka provođenja analiziraju dostupni izvori informacija
i podataka nakon čega ih je potrebno diseminirati.

3
Za pravodobno provođenje due diligence-a potrebno je identificirati najznačajnije stavke i
izvore za prikupljanje podataka i informacija te odabrati odgovarajuće članove tima, jer je
vremenski okvir za provedbu due diligence-a ograničen raspoloživim vremenom te najčešće
nije moguće cjelokupno poslovanje pregledati detaljno. Informacije i podatci mogu se prikupiti
analizirajući interno pripremljene podatke (soba s podatcima, razgovori s menadžmentom i
zaposlenicima, obilasci objekata) i podatke iz vanjskih izvora (javno dostupni podaci, novine,
internet, konkurencija, revizori i dr.) (Pretnar Abičić, 2015).

Due diligence se najčešće prevodi kao dubinsko snimanje, a često se opisuje kao dosadan, skup
i vremenski vrlo zahtjevan postupak. Due diligence se može promatrati kao dio procesa
akvizicije, odnosno potencijalnog investiranja u određeni projekt, a sam proces akvizicije se
provodi kroz četiri faze (Slika 1). Dakle, može se zaključiti kako se due diligence uklapa u opći
proces akvizicije.

Slika 1. Proces akvizicije

•Strateški •Pregovori
pregled •Nacrt o prodaji i
Faza •Sustavna
Faza uvjeta Faza kupnji
Faza Nakon
zaključenja
1 potraga 2 •Due
diligence
3 •Zaključenje 4
•Pristup

Izvor: Andrašec, D. (2010). Due diligence. Financijski klub.

Prva faza donosi identificiranje cilja akvizicije i plan pristupa što se može razborito napraviti
nakon temeljitog strateškog pregleda tijekom kojeg je akvizicija identificirana kao logično
strateško sredstvo. Ukoliko pristup dovede do sporazumnog nastavka razgovora sklapanje posla
prelazi u drugu fazu gdje dvije strane grubo skiciraju uvjete sklapanja posla i kupac počinje
proces due diligence-a. Uspješan due diligence vodi ka pregovorima i ukoliko sve prođe glatko
posao je sklopljen, završava se treća faza i ulazi u četvrtu koja je najvažnija, budući da cijela
akvizicija mora biti dobro razrađena da bi na kraju bila isplativa (Howson, 2006).

Iz svega prethodno navedenog vidljivo je kako je due diligence važan dio procesa akvizicije,
odnosno prijelomna točka u kojoj kupac odlučuje odgovara li ciljno poduzeće njegovim
planovima te u konačnici hoće li uopće doći do pregovora o sklapanju posla ili će se odustati.

4
Osim kao dio procesa akvizicije, due diligence se može promatrati i kao iterativan proces
(Tablica 1) koji se mora provoditi i ponavljati na dubljoj razini detalja i sa sve više ljudi, počevši
od početne verifikacije ciljanog društva preko pisma namjere pa sve do konačnog sporazuma i
potpune integracije (Pretnar Abičić, 2015).

Tablica 1. Due diligence kao iterativan proces

FAZA ODGOVORNA STRANA SVRHA

Prikupljanje detaljnih
Menadžment, odjel
informacija iz eksternih
VERIFIKACIJA akvizicija, odjel za strateško
izvora i analiza tržišta kako
CILJNOG DRUŠTVA planiranje ili tim za razvoj
bi se utvrdilo je li društvo
poslovanja.
kvalificirano za akviziciju
Detaljno prikupljanje ideja,
Menadžment, odjel
planiranje, istraživanje i
IDENTIFIKACIJA I akvizicija, odjel za strateško
procjenjivanje potencijalne
VREDNOVANJE planiranje ili tim za razvoj
sinergije uslijed akvizicije
SINERGIJE poslovanja, često i „tim za
što dovodi do pripreme
posao“.
pisma namjere.
Provedba detaljnog pregleda
i analize imovine, obveza,
procesa i programa na
DETALJNO Timovi za akvizicije,
temelju kojih se obavlja
ISPITIVANJE stručnjaci, savjetnici.
pouzdana procjena troškova
i identifikacija spornih
pitanja integracije.
Sveobuhvatna analiza
Timovi za akvizicije,
poslovnog procesa ciljnog
PLANIRANJE stručnjaci, savjetnici,
društva kako bi se dale
INTEGRACIJE operativne skupine za
preporuke najbolje prakse za
integraciju.
provedbu integracije.

Izvor: Prilagođeno prema Pretnar Abičić, S. (2015). Uloga revizora u procesu financijskog
due diligencea. Računovodstvo, revizija i financije, str. 120

5
3.1. Područja due diligence-a poduzeća

S obzirom na različitu svrhu ispitivanja, kao i očekivane rezultate, razlikuju se različita područja
due diligence-a, poput financijskog due diligence-a, pravnog due diligence-a, tržišnog due
diligence-a, due diligence-a ljudskih potencijala i kulture, due diligence-a menadžmenta, due
diligence-a mirovina, due diligence-a poreza, due diligence-a okoliša, due diligence-a
informatike, due diligence-a tehnike, due diligence-a proizvodnje, due diligence-a
intelektualnog vlasništva, due diligence-a vlasništva, due diligence-a antimonopola i due
diligence-a osiguranja – rizika, a koja su prikazana u Tablici 2.

Tablica 2. Područja due diligence-a

PODRUČJE SVRHA ISPITIVANJA OČEKIVANI REZULTATI

Provjera povijesnih podataka,
FINANCIJSKI
pregled menadžmenta i sistema osigurati osnovu procjene
PRAVNI Ugovori, uočavanje problema
Dinamika tržišta, konkurentski
TRŽIŠNI položaj ciljanog poduzeća,
komercijalni izgledi poduzeća
Sustav radne snage, uvjeti
LJUDSKI
zapošljavanja, stupanj
POTENCIJALI I
odgovornosti i motivacije,
KULTURA
organizacija
Kvaliteta upravljanja,
MENADŽMENT
organizacijska struktura
Potvrditi postojeći profit,
Jamstva i odšteta, provjera svih
postojećih sporazuma,
kupoprodajni ugovor
Budući profit, razvoj strategije
spojenog poslovanja, input za
procjenu
Otkrivanje obveza pri
zapošljavanju, procjena
potencijalnih troškova ljudskih
potencijala i rizici pri sklapanju
posla, naglasak na pitanja
ljudskih potencijala tijekom
integracije, procjena kulture,
troškova i planiranje kadrovskih
promjena nakon sklapanja posla
Identifikacija ključnih pitanja kod
integracije, prikaz nove strukture
spojenog poslovanja

6
 Različiti mirovinski planovi i
MIROVINE
procjene planova
Postojeći porezi, obveze i
POREZ
aranžmani
Obveze koje proizlaze iz
OKOLIŠ sjedišta i procesa, usklađenost
s propisima
Poslovanje, vlasništvo i
INFORMATIKA
primjerenost tehnologije
Poslovanje, vlasništvo i
TEHNIKA
primjerenost tehnologije
Tehnike proizvodnje, valjanost
PROIZVODNJA
postojeće tehnologije
Valjanost, trajanje i zaštita
INTELEKTUALNO
patenata i ostalog
VLASNIŠTVO
intelektualnog vlasništva
Isprave, zemljišne knjige,
VLASNIŠTVO
sporazumi o najmu
Različito propisano
ispunjavanje zahtjeva – na
ANTIMONOPOL državnoj razini, stupanj tržišta
i razmjena informacija s
konkurentima
OSIGURANJE – Sadašnja, buduća i prošla
RIZIK izloženost poslovanja
Izvor: Prilagođeno prema Howson, P. (2006). Due diligence. str. 19-20
7
Smanjenje rizika od nedostataka
financija
Izbjeći sve nepredviđene porezne
obveze, optimalna pozicija
spojenog poslovanja
Potencijalne obveze, priroda i
trošak dionica za ograničavanje
obveza
Mogućnost integracije sistema, s
time vezani troškovi, planovi za
operativnu učinkovitost i
konkurentnost
Vrijednost i održivost tehnologije
proizvodnje
Tehničke prijetnje, zadržavanje
postojećih metoda, mogućnost
poboljšanja, potrebne investicije
Istek, utjecaj i trošak
Potvrda nositelja prava
vlasništva, procjena i troškovi
imovine
Kontrola spajanja i deklaracija o
nadležnosti, procjena
antimonopolskog rizika
Troškovi i koristi zadržavanja
rizika u odnosu na njegov prinos
Posljednjih godina sve su češća restrukturiranja poduzeća putem spajanja i preuzimanja, a ovaj
trend vezan je uz proces transformacije vlasništva, tj. privatizaciju državne imovine. S obzirom
na intenziviranje ovih procesa, važno je donijeti odluku (Buble, 2010:203):

 integrirati ili ne integrirati – integracija je gotovo uvijek pitanje stupnja, a može biti
potpuna, djelomična ili minimalna.
 potpuna integracija – kada poduzeće koje se preuzima prihvaća sve osobine poduzeća
koje ga preuzima, uključujući stil poslovanja, infrastrukturu, identitet i brendove.
 djelomična integracija – kada poduzeće koje se pripaja preuzima samo neke prakse,
pravila i procedure poduzeća koje ga preuzima.
 minimalna integracija – kada preuzeto poduzeće djeluje kao samostalno portfeljno
poduzeće.

Kao što je vidljivo iz navedene podjele, prije donošenja odluke o provođenju due diligence-a
utvrđuje se vrsta integracije kojom će se poduzeće spojiti ili preuzeti, a ona može biti potpuna
integracija, djelomična integracija ili minimalna integracija. Posebno je važno provesti due
diligence kod djelomične integracije gdje će poduzeće koje se pripaja većim dijelom nastaviti
sa svojim poslovanjem kao i prije pripajanja te kod minimalne integracije gdje poduzeće
nastavlja djelovati kao zasebno i samostalno poduzeće sa svim svojim prednostima i
nedostacima.

3.2. Razlozi za provođenje due diligence-a

Due diligence se kod poslovnih kombinacija može, ali i ne mora provesti. Ipak, provođenjem
se stječe detaljan uvid u poslovanje ciljnog poduzeća, sprječavaju se prevare i otkrivaju
eventualni prikriveni dugovi koje ciljno poduzeće može pokušati sakriti u svojim financijskim
izvještajima. Kod manjih poslova due diligence se može izbjeći bez većih posljedica, ali
ukoliko se radi o većim akvizicijama, onda se svakako preporučuje obaviti detaljnu due
diligence analizu.

Poduzeće se može kupiti i bez obavljenog due diligence-a, dakle provođenje due diligence-a
nije neophodno, ali je poželjno. Informacija koju će otkriti prodavač da bi potkrijepio svoja
jamstva je jedini službeno dostupan dokument za kupca, kojim on može potvrditi svoju odluku
o kupovini poduzeća. Nema ništa loše s tim u određenim okolnostima, ako se uzme u obzir da

8
se radi o prilično standardnim jamstvima i odštetama koje se inače koriste za pravnu zaštitu,
zapravo uobičajeno je da se ne provodi due diligence ako je posao prilično malen u usporedbi
s kupcem ili ukoliko kupac jako dobro poznaje ciljano poduzeće (Buble, 2010).

Od već spomenutih sudionika due diligence procesa, za obavljanje due diligence-a mogu biti
zaduženi investitor, kreditor ili rijetko, ciljno poduzeće.

Prema Buble (2010) due diligence u pravilu obavlja investitor, odnosno poduzeće koje je akter
spajanja ili preuzimanja. Osim toga, due diligence može raditi i kreditor, najčešće banka kao
depozitarno – kreditna financijska institucija. Nadalje, due diligence u nekim slučajevima radi
i prodavač, odnosno ciljano poduzeće, a ta mogućnost se odnosi i na zajmoprimca koji svoj
kreditni zahtjev obrazlaže investicijskim projektom ili business planom.

Uz razloge za provođenje due diligence-a nemoguće je ne spomenuti i način pregleda dostupnih

podataka i informacija koji utječe na donošenje ocjene korisnosti pretpostavljene poslovne
kombinacije za društvo kojem će se pripojiti ciljno poduzeće.

Osim važnosti provođenja due diligence-a, bitno je i objasniti kako se pregledavaju podaci i
isprave prikupljeni u samom due diligence procesu jer se prilikom pregleda ocjenjuje njihova
pravna valjanost i zakonitost, a u slučaju da se uoče neke nepravilnosti, potrebno je ocijeniti
koje posljedice za društvo bi mogle iz njih proizaći te mogu li one imati bitan negativan učinak
na društvo. Nadalje, razlog za provođenje due diligence postupka može se pronaći i u činjenici
da se pregledom podataka provjeravaju navodi o društvu koji će biti sadržani u prospektu,
odnosno potrebno je utvrditi jesu li izjave i jamstva koje stoje u ugovoru o prodaji istiniti i
potpuni (Veršić Marušić, 2000).

Razlozi provođenja due diligence-a (Slika 2) proizlaze iz strateških odluka suvremenog

menadžmenta ako se radi o (Karatović, Trošelj, 2007:354):

 odluci o kupnji, odnosno prodaji dijela ili cijelog poduzeća,

 izboru poslovnog partnera u smislu praćenja i zadovoljenja očekivanja,
 spajanju, akviziciji, ulasku u strateški savez i
 izboru razvojne strategije (daljnje širenje poslovne aktivnosti uz zadržavanje
dosadašnjeg razvoja, uvođenje strateškog partnera, koncentriranje, diferencijacija,
diversifikacija, prodaja tvrtke)

9
 Slika 2. Potreba provođenja due diligence-a

Odluka o
kupoprodaji
poduzeća

Izbor Izbor
razvojne poslovnog
strategije partnera

Due
diligence

Strateški
Spajanje
savez

Akvizicija

Izvor: Prilagođeno prema Karatović, Trošelj (2007). Dubinska analiza poslovanja i zaštita na
radu, Sigurnost, vol. 49, br. 4, str. 355

Karatović i Trošelj (2010) smatraju da je za dobro provođenje dubinske analize poslovanja

potrebna sustavna koordinacija multidisciplinarnih i visokospecijaliziranih timova stručnjaka
na koje se prenose pojedini dijelovi ovlasti i odgovornosti menadžmenta, što analizu poslovanja
čini jednim od najkompleksnijih i najsloženijih postupaka u procesima spajanja i akvizicija.
Iako gotovo nikad ne postoji potpuna sigurnost da u naizgled „zdravim“ i dobrostojećim
tvrtkama nema prikrivenih problema stvorenih namjerno ili nenamjerno, niti je moguće
zakonskom regulativom ili nekim pravilima analizirati sva poduzeća na isti način, svakako je
korisno i potrebno znati opće smjernice kako postupati i za čime tragati kad se trebaju donositi
odluke poput provedbe uvijek riskantnih spajanja i akvizicija.

Bez obzira na obujam due diligence analize, ona treba uključivati povezanost i suradnju svih
sudionika kako bi zajedničkim djelovanjem stekli što realniju i objektivniju sliku poslovanja.
Svaka due diligence analiza je drugačija, odnosno jedinstvena jer se i poduzeća koja se
analiziraju razlikuju po svojim karakteristikama i vrsti poslovne djelatnosti, ipak kako se ne bi
otišlo u krajnosti, dobro je imati temelj, okvirni plan ili smjernice što i kako analizirati u procesu
due diligence-a.

10
3.3. Problemi u realizaciji due diligence-a

U svim poslovnim aktivnostima i poslovnim analizama postoje problemi s kojima se učestalo

susreću sudionici ovih procesa, a teško ih je ili gotovo nemoguće izbjeći. Zbog toga je važno
prepoznati sve potencijalne prijetnje te nastojati umanjiti njihov negativan utjecaj.

Najveću prijetnju kvalitetnom due diligence-u predstavljaju financijske prevare i obmane koje
su po definiciji namjerno nerealno, odnosno iskrivljeno, prikazivanje osnovnih elemenata
financijskih izvještaja poduzeća. Mogu biti bezazlene, umjerene promjene računovodstvenih
procjena, ali i vrlo opasna pretjerivanja u iskazivanju lažne dobiti (Buble, 2010).

U postupku due diligence-a potrebno je posebnu pažnju obratiti na dvije osnovne strategije
manipuliranja računovodstvom (Buble, 2010:207):

 iskazivanje višeg iznosa, odnosno napuhavanje dobiti u tekućem periodu. Ovom

taktikom se postiže da se prihodi prikazuju višim od stvarnih – precjenjivanjem prihoda
ili prikazivanjem troškova nižim od stvarnih – podcjenjivanjem troškova.
 iskazivanje nižeg iznosa dobiti tekućeg perioda. Ovom taktikom namjerno se prikazuju
niži prihodi tekućeg perioda – podcjenjivanjem prihoda ili prikazivanjem viših troškova
od stvarnih – precjenjivanjem troškova.

Osim grešaka koje su rezultat manipuliranja računovodstvenim vrijednostima u kojima

poduzeća najčešće pokušavaju prikriti visoke troškove kako bi poslovanje djelovalo pozitivno
ili prikriti dobit kako bi izbjegli plaćanje poreza, često problem stvaraju i pogreške prilikom
samog provođenja due diligence-a.

Najčešće pogreške prilikom provođenja due diligence analize su (Šulj, 2015:18):

 nedostatak planiranja i pripreme za due diligence analizu, te nepripremljena pitanja za

prodavatelja. Treba se fokusirati na postavljanje pravih pitanja, a ne velikog broja
pitanja. Bitna je kvaliteta dobivenih informacija, a ne kvantiteta.
 nedovoljno vrijeme posvećeno financijskim i poreznim pitanjima. I prodavatelj i kupčev
tim trebaju zajedno pregledati financijske i porezne izvještaje iz prošlih razdoblja.
 ignoriranje stvarnog stanja iza brojeva. Kupac i njegov tim moraju proučiti sva
financijska i druga izvješća, ali ne smiju zanemariti i činjenice koje nisu vidljive u
izvještajima, poput pristupa tržištu, lokacija i slično.

11
4. FAZE METODOLOGIJE DUE DILIGENCE-A

Predmet due diligence-a je, prema Buble-u (2010), najčešće poduzeće i njegovo poslovanje kao
sistem međusobno povezanih sastojaka poslovanja, koji utječu na sadržaj poslovnih odluka, a
potencijalni poslovni partneri i investitori moraju biti sposobni identificirati, razumjeti i
procijeniti različite faktore koji su u konačnici za i protiv određene strateške odluke. Due
diligence predstavlja metodu kojom se formiraju potrebne informacije za prihvaćanje strateških
poslovnih odluka, a kvaliteta dobivenih informacija ovisi o iskustvu i stručnosti onoga tko
obavlja due diligence proces. Due diligence dakle, obavljaju za to osposobljeni izvršitelji, a
najčešće su to revizori, odvjetnici, porezni savjetnici ili procjenitelji vrijednosti.

Za formiranje strateške odluke koja će imati pozitivan utjecaj na oba poduzeća koja su sudionici
poslovne kombinacije, od presudne je važnosti proći kroz sve faze metodologije due diligence
procesa i detaljno ih provesti.

Sama metodologija due diligence procesa može se opisati kroz tri faze (Buble, 2010:235):

 pripremna faza,
 izvedbena faza i
 zaključna faza.

4.1. Pripremna faza

Kao preduvjet za kvalitetnu izvedbu due diligence procesa pretpostavlja se njegovo detaljno
planiranje. Planiranje predstavlja aktivnost kojoj se posvećuje posebna pažnja zbog toga što je
vremenski, sadržajno i stručno vrlo zahtjevna. Ukoliko se due diligence proces ne planira
detaljno može doći do pogrešaka u zaključcima ili pogrešnim tumačenjima (Buble, 2010).

Pripremna faza je možda i najvažnija faza metodologije jer predstavlja temelj za daljnje
provođenje due diligence procesa. U njoj se postavlja plan provođenja due diligence procesa
koji konkretno opisuje osnovne aktivnosti koje moraju biti provedene za kvalitetnu i sadržajnu
due diligence analizu.

Dakle, za kvalitetno planiranje due diligence procesa bitno je postaviti plan koji mora
obuhvaćati sljedeće osnovne aktivnosti (Buble, 2010:236):

12
 1. oblikovanje ekipe – izvođača
2. procjenu rizika
3. vođenje due diligence procesa
4. ocjenu posljedica greške
5. ocjenu prepreka
6. definiciju ciljeva due diligence procesa
7. definiranje opsega
8. vrijeme provedbe i cijenu.

Kako se aktivnosti due diligence procesa obavljaju većinom timski i potrebna su različita
stručna znanja, poput prava, financija, tehnologije i slično, ekipa za provedbu due diligence
procesa oblikuje se upravo u postupku planiranja te je njen sastav i stručnost u velikoj ovisnosti
od ostalih čimbenika planiranja, posebice ciljeva i rizika (Buble, 2010). Osobe koje su dio tima
za provedbu due diligence procesa moraju biti visoko stručne te poznavati djelatnost i proces
stvaranja nove vrijednosti u poduzeću nad kojim se provodi due diligence proces, poznavati
djelovanje i sadržaj informatičkog sustava poduzeća (naglasak na računovodstvu), poznavati
organizaciju poduzeća i djelovanje poslovnih funkcija, razumjeti gospodarske prilike, strukturu
moći, privrednu kulturu i odnose među zaposlenicima te znati kako se realiziraju sami ciljevi
due diligence procesa (Buble, 2010).

Tim za provođenje due diligence procesa odgovoran je za dobivene rezultate stoga mora biti
stručan, objektivan i pouzdan, odnosno uključivati osobe različitih znanja koje zajedničkim
djelovanjem nadopunjuju jedni druge i dolaze do konkretnih rezultata te daju objašnjenje
dobivenih rezultata.

Procjena rizika, kao dio aktivnosti planiranja, usko je povezana s dubinom procesa. Naručitelj
i izvođač procesa opredjeljuju se za prihvatljiv opseg poslovnog i pravnog rizika, a od
opredijeljenog rizika ovisi i dubina samog procesa – rizik se povećava ukoliko u pregledu nisu
obuhvaćeni svi ključni činitelji poslovanja. Prema tome, iako je ovo bitan element planiranja
due diligence procesa, naručitelji se često odlučuju na veći rizik zbog što nižih troškova procesa
(Buble, 2010).

Rizik je prisutan u svim segmentima poslovanja, stoga je važno posvetiti dužnu pažnju procjeni
rizika u pripremnoj fazi metodologije due diligence-a.

13
Osim definiranja tima za provođenje due diligence procesa i procjene rizika, u pripremnoj fazi
određuje se način na koji će se provesti sam proces. Početni korak je svakako izbor odgovorne
osobe koja mora imati sve bitne karakteristike vođe, a najbitnije su disciplina, odgovornost i
iskustvo.

Kod vođenja due diligence procesa, prema Buble-u (2010:237), koriste se sljedeći zadaci vođe
projekta:

 izrada programa procesa,

 pregled i sistematična obrada vrste informacija, presuda potrebe dokumenata i odluka
o potrebnim podacima,
 izbor tima,
 organiziranje i vođenje svih aktivnosti te njihov završetak,
 pregled i analiziranje svih podataka, uključujući ekspertize specijalista,
 predstavljanje podataka i izrada finalnog izvještaja.

Plan izvedbe procesa uzima u obzir i mogućnost pojave greški te predviđa njihove posljedice.
Bitno je da sustav provedbe nastoji onemogućiti nastanak grešaka, a ukoliko do grešaka dođe,
njihovo pravovremeno otkrivanje. Zbog toga je vrlo bitno poznavati razloge koji uzrokuju
nastanak određenih grešaka, a upravo ti razlozi moraju biti opredijeljeni u planu procesa te se
time omogućava pravovremeno otkrivanje greške i njeno otklanjanje (Buble, 2010).

Nakon što se u obzir uzme svaka mogućnost pojave pogreške i predvide posljedice, pristupa se
planu procjene i ocjene razine prepreka za uspješnu izvedbu due diligence procesa.

S obzirom da postoji velik broj mogućih prepreka koje mogu onemogućiti provedbu procesa,
važno je u planu definirati i ocjenu prepreka. Neke prepreke su vezane za predmet pregleda,
dok su ostale vezane na naručitelja, a moguće su i neke na izvođača procesa. Kako do prepreka
ne bi došlo, u vrijeme planiranja je potrebno predvidjeti moguće prepreke i mjere za otklanjanje
što većeg broja prepreka koje mogu nastupiti (Buble, 2010).

Cilj due diligence-a također mora biti definiran u pripremnoj fazi metodologije due diligence-
a, a dio je plana izvedbe u kojem su osim svih bitnih ciljeva navedene i različite povezanosti
ciljeva sa rizikom, ali i dubinom procesa, odnosno obujmom due diligence analize.

Ciljeve due diligence procesa definira naručitelj te su oni povezani s definiranjem rizika i
dubinom procesa. Ciljevi su mnogobrojni, a najčešće se opredjeljuju kao: „Da li je stvarno

14
stanje u analiziranom poduzeću kao što je bilo prikazano?“ ili „Da li investicija odgovara
investicijskim kriterijima?“ (Buble, 2010:238).

Zadnji korak u planu pripremne faze metodologije due diligence procesa je vrijeme provedbe.
U poslovnom svijetu vrijedi pravilo da je vrijeme novac pa tako naručitelj due diligence procesa
očekuje da će on biti završen u što kraćem roku, često ne uzimajući u obzir kompleksnost i
zahtjevnost ovog posla.

Vrijeme provedbe procesa usko je povezano s opredijeljenim ciljevima, dubini i kompleksnosti

procesa. Naručitelj najčešće odabere vremenski okvir, odnosno rok završetka due diligence
procesa, a prije prihvaćanja posla trebaju se uskladiti vrijeme potrebno za izvedbu due diligence
procesa s vremenskim okvirom – početkom i krajem procesa. Cijena provedbe procesa ovisi o
njegovom opsegu i dubini, a opredjeljuje se kao iznos potrebnog vremena pojedinih aktivnosti
vrednovanih prema cijeni izvođača. Općenito, vrijedi da je trošak due diligence procesa u
usporedbi s ostalim savjetodavnim uslugama veći jer su za provedbu potrebna specijalistička
znanja na ekspertnoj razini (Buble, 2010).

4.2. Izvedbena faza

Izvedbena faza metodologije due diligence-a započinje nakon što se definira i utvrdi plan
provedbe prema koracima opisanim u prethodnom poglavlju. Svi sudionici započinju sa
prikupljanjem informacija i slaganjem dokumentacije na temelju koje će se moći doći do
određenih zaključaka.

Provedba, odnosno izvedbena faza procesa odvija se u skladu s prethodno pripremljenim

planom, a sam postupak započinje s dobivanjem potrebnih podataka i informacija čiji su izvori
mnogobrojni. Prema izvoru dijelimo ih na one koje su dobivene od naručitelja procesa i na one
koje su dobivene od subjekta procesa. Posebno je važno da su dobivene informacije kvalitetne,
ali i provjerljive što može biti problematično kod informacija koje se ne temelje na
dokumentiranim osnovama, stoga se kod provedbe najčešće koriste različiti dokumenti.
Razlikuju se dokumenti dobiveni u postupku planiranja due diligence procesa i dokumenti
dobiveni u postupku provedbe due diligence procesa (Buble, 2010).

Planiranje procesa temelji se na opredijeljenim ciljevima i ograničenom opsegu dokumentacije.

Dokumentaciju u većini slučajeva osigurava naručitelj procesa, a ista se upotrebljava i prilikom

15
same provedbe. Za vrijeme provedbe dobivaju se dokumenti većinom od subjekta procesa, a
dobivene informacije se provjeravaju i vrednuju. Često se ustanovi da je na osnovu dobivenih
informacija oblikovana drugačija prezentacija od one koja se ustanovi u procesu due diligence-
a. Upravo to je i svrha due diligence procesa – otkriti krive pretpostavke (Buble, 2010).

Bit due diligence analize je utvrditi nelogičnosti u dokumentima koji su dobiveni od strane
ciljnog poduzeća. To se postiže paralelnom usporedbom s drugim dokumentima koji su
dobiveni od vanjskih, objektivnih izvora. Na taj način dobiva se šira slika poslovanja poduzeća
i sprječavaju pokušaji raznih manipulacija.

Vrsta i sadržaj dobivenih dokumenata u vrijeme procesa provedbe ovise o ciljevima procesa.
Najčešće se odnose na sljedeća područja djelovanja (Spedding, 2005:40): pravna pitanja,
dijagnosticiranje stanja poduzeća, prodajne poslove i ključne kupce, pitanja menadžmenta, opis
proizvoda i proizvodnje, razvojno istraživačku djelatnost, nekretnine i prava, tržišni položaj i
konkurenciju, metode trženja, cjenovnu politiku i cijene, politike reklamiranja, propagande i
odnose s javnosti, politiku nabavke i ključne dobavljače, poduzetničku kulturu, informacijski
sistem, politike i metode planiranja, položaj zaštite okoliša, dugove i kreditiranja, investicije i
politike investiranja, kadrove i prednosti, politiku računovodstva, sredstva i njihove izvore,
izdatke, troškove, rashode, prihode te unutrašnje transakcije.

Vrijeme provedbe due diligence-a ovisi o dubini pregleda. Nije isto detaljno pregledavati
dobivenu dokumentaciju, usporediti ju s vanjskom dokumentacijom, tražiti uzroke problema,
promatrati vjerojatnost i učestalost nastanka pogrešaka i jednostavno pregledati dobivenu
dokumentaciju usmjeravajući se na informacije iz ciljnog poduzeća ne tražeći pritom područja
izvan poduzeća koja mogu biti uzrok problema.

Dubina pregleda definirana je u planu procesa, a unutar opredijeljenih ciljeva je tijekom

provedbe procesa potrebno obuhvatiti, odnosno otkriti (Buble, 2010:241):

 važnost pojedinih stavki,

 važnost problema (koji problemi će se lakše, odnosno teže riješiti te koji se uopće neće
riješiti),
 generatore dobiti (proizvodi, tehnologija, prodajno osoblje, ugovori),
 područja koja mogu generirati probleme (rizici) i vjerojatnost njihovog nastanka.

Prema Spedding-u (2005:45-50), ključne dokumentacijske osnove koje moraju dobiti izvođači
procesa ovise o ciljevima procesa, a najčešće obuhvaćaju sljedeće dokumente: računovodstvene

16
politike, izvještaje, sporazume i ugovore, kapitalne obveze, novčani tok, usklađenost, dozvole,
potencijalne obveze, dokumentaciju o poduzeću i strukturi, dokumentaciju o klijentima,
zaduženosti, iznimkama, sporovima, distribuciji, podaci o zaposlenima (uključuju vrhovni
menadžment), informacije o svim zaposlenicima, povijesna dokumentacija, dokumentacija o
nesolventnosti, osiguranjima, transakcijama unutar grupe, intelektualnom vlasništvu, sudskim
parnicama, marketingu, tržištu i konkurentima, poslovanju i proizvodnji, mirovinama, podaci
o proizvodu, projekcije i prognoze, podaci o imovini, kupnji i nabavi, razne regulative, podatke
o istraživanju i razvoju, informacije o prodaji, dionicama i dioničarima, dokumentacija o
strategiji, dugotrajnoj materijalnoj i financijskoj imovini, dokumentacija o povijesnim
rezultatima trgovanja, tekućim rezultatima trgovanja, informacije o radnom kapitalu.

Izvori informacija koji se koriste u izvedbenoj fazi due diligence-a dijele se na unutrašnje izvore
informacija i vanjske izvore informacija. Oba izvora informacija jednako su bitna jer
predstavljaju osnovu za donošenje zaključaka, a usporedba unutrašnjih i vanjskih izvora
informacija predstavlja ključ uspješnog provođenja due diligence-a jer se na taj način mogu
spriječiti pogreške uzrokovane subjektivnim stavovima zaposlenika.

Prema Buble-u (2010), izvori informacija u programu due diligence-a mogu se podijeliti na
unutrašnje izvore informacija i vanjske izvore informacija. U unutrašnje izvore informacija
ubrajaju se dokumenti koji se osiguravaju u arhivi poduzeća nad kojim se vrši pregled te zbog
toga izvođači moraju dobiti uvid u sve arhive. Osim toga, koristi se i metoda razgovora u četiri
oka1 kod koje se preferiraju zaposlenici koji su dugo u poduzeću. „Ključne informacijske grupe
u poduzećima su: članovi uprave i vođe odjela, glavni financijaši, računovođe, kontrolori, vođe
razvojno istraživačkih odjela, vođe prodaje i marketinga, vođe planske i razvojne službe, vođe
proizvodnje, zaposlenici u pravnom odjelu, vođe pogona, proizvoda, grupa, vanjski revizori,
pravni savjetnici i razni ostali savjetnici poduzeća.“ (Buble, 2010:244). Vanjski izvori
informacija dobivaju se uglavnom u razgovoru, odnosno intervjuu s vanjskim suradnicima.
Važno je uzeti u obzir da su ti izvori u slučaju spora neobjektivni te je potrebno tako dobivene
informacije provjeriti, a ponekad i čitati između redova. Pored vanjskih suradnika, bitni su i:
„ključni kupci, bivši kupci, prošli i sadašnji dobavljači, prošli i sadašnji konkurenti, posrednici,
prekupci, kooperanti, predstavnici i sadašnji bankari, kreditori i agenti osiguranja, protekli
konzultanti, bivši revizori, nekadašnji zaposlenici s osobnim poznanstvima, bivši vlasnici, lične
reference ključnih vlasnika, činovnici i ostali zaposlenici državnih institucija koje nadziru

1
Mnogobrojne informacije se dobiju upravo u razgovoru s zaposlenicima u poduzeću nad kojim se vrši pregled.

17
poslovanje, javno dostupni izvještaji, marketinška istraživanja, elektronske baze, javna glasila.“
(Buble 2010:244).

4.3. Zaključna faza

Zaključna faza je završni korak u due diligence procesu. U njoj se analiziraju dobiveni podaci,
zapisuju i procjenjuju te dostavljaju naručitelju due diligence-a koji će na temelju dobivenih
rezultata donijeti stratešku odluku.

Due diligence proces predstavlja jedan od najznačajnijih postupaka dobivanja informacija koje
trebaju investitori za oblikovanje konačne odluke o investiciji. Obuhvaća cjelokupan sadržaj
poduzeća – unutarnje i vanjske čimbenike poduzeća, a vremenski informacije crpi iz prošlosti,
usmjerava se na budućnost jer provjerava i poslovne prilike. Postupci procesa zahtijevaju
mnogo interdisciplinarnih specijalističkih znanja pa je zbog toga izvedba najčešće povjerena
stručnim timovima koji raspolažu s potrebnim znanjem i iskustvom, a kako znanje zastarijeva
stručni izvođači moraju pratiti razvoj područja na kojima provode due diligence proces (Buble,
2010).

Nakon što se prikupe svi relevantni podaci i dokumentacija od unutarnjih i vanjskih izvora,
stručni tim koji je zadužen za provođenje zaključne faze prelazi na zapisivanje dobivenih
rezultata u obliku izvještaja, procjenjuje rezultate i dostavlja ih naručitelju due diligence
procesa. Od posebne je važnosti da tim koji sudjeluje u zaključnoj fazi bude iznimno stručan,
da konstantno uči i usavršava svoja znanja te ih nastoji proširiti.

Zaključna faza due diligence procesa obuhvaća (Buble, 2010:262):

 pisanje izvještaja,
 dostavljanje rezultata due diligence-a,
 procjenu rezultata,
 aktivnosti nakon due diligence-a.

Nakon provedenog due diligence-a, pristupa se pisanju pismenog izvještaja koji treba
obuhvatiti sve relevantne informacije vezane za tijek procesa, kao i eventualne poteškoće s
kojima se susreo tim koji je provodio due diligence (Buble, 2010). Pisanje izvještaja
podrazumijeva dostavljanje pisanog izvještaja o tijeku procesa due diligence-a te dostavljanje
pisanog izvještaja o eventualnim poteškoćama procesa due diligence-a. Dostavljanje rezultata

18
due diligence-a pretpostavlja odluku o tome na koji način će savjetnici dostaviti svoje preporuke
i zaključke te provjeru točnosti zaključaka prije nego se proslijede drugima koji su zaposleni u
poduzeću. Procjena rezultata obuhvaća analizu dobivenih informacija – da li su informacije u
traženom obliku i ima li to vrijednosti za donošenje konačne odluke te razgovor o izvještaju sa
savjetnicima i o njegovim implikacijama, pregovori o amandmanima ili dodacima na mjesta
gdje izvještaj nije u skladu s prethodno dogovorenim planom. Završni dio zaključne faze su
aktivnosti nakon due diligence-a gdje se odlučuje trebaju li dodatni savjeti ili upute i uz koju
financijsku kompenzaciju te odobrenje i provođenje svake specifične preporuke (Buble,
2010:262-265).

Ponekad su nakon provedenog due diligence-a potrebne dodatne konzultacije naručitelja sa

timom za provedbu due diligence procesa. One predstavljaju dio zaključne faze due diligence-
a, ali dodatni savjeti i preporuke mogu biti i dodatno naplaćeni što predstavlja dodatan trošak
za naručitelja pa se ovaj korak najčešće preskače.

19
5. POSEBNA PODRUČJA DUE DILIGENCE-A

Mnogi autori financijski, pravni i tržišni due diligence svrstavaju u posebna područja due
diligence-a. Upravo ovi pojmovi predstavljaju tri najznačajnija aspekta obavljanja due
diligence-a te se za svakog od njih formira poseban stručni tim ljudi koji paralelno rade i
međusobno surađuju razmjenjujući pritom sve bitne informacije.

Područja istraživanja su međusobno blisko povezana, a posebno se to primjećuje kod

financijskog i tržišnog due diligence-a jer je veći dio tržišnog due diligencea obuhvaćen
financijskim due diligence-om. Osnovna razlika je u činjenici da se za financijski due diligence
koristi dokumentacija2 ciljanog poduzeća, a kod tržišnog se informacije većinom traže izvan
ciljanog poduzeća (Buble, 2010).

Financijski i tržišni due diligence usko su povezani pa prema tome i njihovi timovi moraju
blisko surađivati kako bi se stvorila jasna i realna slika ciljanog poduzeća. Kako bi znali
interpretirati dobivene informacije, važno je da su svi sudionici due diligence-a upoznati i s
pravnim i s financijskim i s tržišnim procesima.

Buble (2010) smatra da ekspertni timovi moraju surađivati, posebno je to značajno za tim za
financijski due diligence jer je on središnja točka due diligence-a i svaka se činjenica iz tržišnog,
pravnog ili bilo kojeg drugog aspekta reflektira u financijskom due diligenceu što od
financijskih eksperata zahtijeva da su upoznati sa metodologijom istraživanja i sadržajem svih
drugih aspekata due diligence-a.

5.1. Financijski due diligence

Financijski due diligence ima najveću težinu i iskazuje sve činitelje poslovanja poduzeća. On
se dominantno zasniva na financijskim izvještajima ciljanog poduzeća iz kojih se izvode
osnovni pokazatelji poslovanja poduzeća kojima se nadalje dijagnosticira njegova poslovna i
financijska pozicija. Ključni koeficijenti se dobivaju iz odnosa pojedinih veličina bilance
(likvidnost, zaduženost, profitabilnost i efikasnost). Financijski due diligence uključuje detaljnu
analizu poslovanja, uz razgovore s ključnim ljudima. Područja istraživanja konzultanta šira su
nego ona koja su relevantna za revizora, ali stupanj verifikacije je znatno niži. Također,

2
Financijski izvještaji

20
konzultantske procedure šire su od ispitivanja knjiga i knjigovodstvenih zapisa pa stoga one
pokrivaju sve relevantne podatke područja od interesa za due diligence provjeru (Buble, 2010).

Svoje uporište financijski due diligence pronalazi u financijskim izvještajima. Upravo oni često
su skloni manipulacijama pa je potrebna stručnost tima za provedbu kako bi uočili eventualne
pogreške i spriječili njihov negativan utjecaj. Jedan od glavnih financijskih izvještaja koji timu
za financijski due diligence donosi većinu potrebnih podataka je bruto bilanca.

Šulj (2015) smatra da je financijski due diligence fokusiran prvenstveno na financijske

probleme, financijske transakcije iz prošlosti, financijske izvještaje, te financijske pokazatelje
prodavatelja. Zadatak financijskog dijela tima ujedno je i pronaći najprihvatljiviji način
financiranja cijelog postupka spajanja i pripajanja. Ključni financijski izvještaji za obavljanje
due diligence analize su bilanca te račun dobitka i gubitka, a novije due diligence analize veliku
pažnju poklanjaju i izvještaju o novčanim tijekovima. Novčani tijek može biti pozitivan ili
negativan. Pozitivan novčani tijek predstavlja dobar pokazatelj, ali je za analizu stanja još
važniji novčani tijek od poslovnih aktivnosti poduzeća.

U teoriji i praksi due diligencea postoji nekoliko metodičkih pristupa obavljanju financijskog
due diligence-a. Metodika Petera Howsona uzima se kao najprihvatljivija jer uzima u obzir
elemente koji su neophodni da bi se kvalitetno obavio financijski due diligence. Prema tome,
metodika financijskog due diligence-a uključuje (Buble, 2010:218):

 sažetak,
 povijest i tržišne aktivnosti,
 organizacijsku strukturu i zaposlenike,
 računovodstvene politike i sisteme informacija,
 rezultate trgovanja,
 neto sredstva,
 oporezivanje,
 financijske projekcije, i
 ostalo.

Izrada sažetka prvi je korak metodike financijskog due diligence-a, a u njemu bi trebali biti
navedeni glavni financijski rizici i prilike za kupca kod sklapanja posla, uz procjenu
vjerojatnosti ostvarenja tih rizika i troškova ako zaista budu materijalizirani. Povijest i tržišne

21
aktivnosti uključuju kratki prikaz povijesti i razvoja ciljanog poduzeća te provedenih aktivnosti
uz opis djelatnosti skupine i njezinih tržišnih ciljeva i politika (Buble, 2010).

U sažetku su ukratko prikazani svi bitni pokazatelji za procjenu vrijednosti poduzeća, kao i
rizika. On ujedno uključuje i sve ostale dijelove metodike financijskog due diligence-a.

Kratki prikaz povijesti i razvoja ciljanog poduzeća uključuje (Buble, 2010:219):

 prikaz korporativne strukture ciljanog poduzeća,

 prikaz prihoda po kategorijama za zadnje tri godine i gdje je to moguće, procjenu
veličine i razvoja glavnih tržišta na kojima posluje ciljano društvo,
 odnose ciljanog poduzeća s dobavljačima, procjenu važnosti svakog važnog izvora
nabave i detalje o svim posebnim tržišnim odnosima,
 prikaz kako ciljano poduzeće financira svoje aktivnosti, uključujući sve posebne
financijske aranžmane,
 kratak prikaz svih novih planiranih aktivnosti koje su nedavno počele ili koje su
završene,
 detalje o trgovačkim udruženjima, carinskim skladištima,
 detalje vezane za odnose s bilo kojim drugim poduzećem u vlasništvu ili u kojem
dioničari ili direktori poduzeća imaju udjele, a koji imaju trgovačke ili druge odnose s
poduzećem,
 procjenu osjetljivosti ciljanog poduzeća na promjene stanja na tržištu, kamate ili druge
bitne čimbenike,
 poveznicu s pravnim due diligence-om i detalje o imovini ciljanog poduzeća,
uključujući lokaciju, oblik i uvjete vlasništva, trenutačnu uporabu, trošak i tekuću
procjenu, planirani budući rashod, neto knjigovodstvenu vrijednost imovine i u slučaju
iznajmljene imovine, detalje o zakupcima, uvjete iznajmljivanja, prihod od najma.

Prikaz povijesti i razvoja poduzeća posebno je važan dio metodike financijskog due diligence-
a jer se na temelju povijesnih podataka može predvidjeti kako će se kretati poslovanje poduzeća
u budućnosti, kao i učestalost pojave pogrešaka. Na temelju tih podataka utvrđuje se ovisnost
poduzeća o tržišnim promjenama i sprječavaju neplanirani troškovi.

Buble (2010:219) smatra da „organizacijska struktura ovisi o strukturi upravljanja, direktorima

i višem menadžmentu, uvjetima zapošljavanja, uključujući ugovore o uslugama, bonus ili
plaćene naknade, mirovine, beneficije, zajmove i troškove, ako je moguće“. Osim toga trebala

22
bi uključivati komentar o planiranim promjenama nakon predložene strateške odluke, procjenu
planova o sukcesiji, povezivanje s pravnim due diligence-om i due diligence-om za
zapošljavanje, komentar o raspoloživosti osoblja, politiku zapošljavanja novih djelatnika i
obrazovanje, povezivanje i detalje o mirovinskoj shemi i naznake o povezanoj financijskoj
situaciji te kratak prikaz svih bitnih odnosa s vanjskim djelatnicima i savjetnicima (Buble,
2010).

Organizacijska struktura je svakako je važan dio metodike financijskog due diligence-a, ali još
je važnije da ekspertni tim uoči važnost organizacijske kulture na poslovanje poduzeća. Upravo
organizacijska kultura može biti presudni čimbenik u ocjeni poduzeća, naročito ako se radi o
jakoj organizacijskoj kulturi koja donosi prepoznatljiv identitet poduzeću na tržištu.

Prikaz računovodstvenih politika trebao bi opisati i procijeniti (Buble, 2010:220):

 financijske izvještaje koje je izradilo ciljano poduzeće i sustave interne kontrole,

 evidentiranje troškova ciljanog poduzeća, kontrolu proračuna i sustav prognoza,
 informacije za menadžment koje prosljeđuje ciljano poduzeće, uključujući procjenu
revizorskih dopisa za menadžment.

Buble (2010) također smatra da bi u rezultatima trgovanja trebali biti prikazani konsolidirani
rezultati ciljanog poduzeća za zadnje tri godine, analiza bruto dobiti za svaku aktivnost, popis
usklađivanja, analiza indirektnih troškova te objašnjenje trendova u rezultatima. Za neto
sredstva bitno je navesti izvještaje konsolidirane bilance ciljanog poduzeća za zadnje tri ili pet
godina te analizirati glavnu imovinu i obveze u bilanci, kao i usporedbu bilješki s pravnim
ugovorima. Novčani tok ciljanog poduzeća mora biti prikazan za zadnje tri ili pet godina, a
nakon razgovora s poreznim savjetnicima potrebno je sažeto prikazati detalje o trenutačnoj
poziciji vezano uz sporazum o poreznim obvezama. Potrebno je pregledati financijske
projekcije te napraviti analizu osjetljivosti vezano uz ključne pretpostavke prema kojima su
pripremljene. U ostale metodike financijskog due diligence-a uključen je „razgovor sa
savjetnicima za pravni due diligence te je potrebno sažeto prikazati detalje o svim sadašnjim,
budućim ili potencijalnim parnicama ili pravnim procesima protiv ciljanog poduzeća ili koji
uključuju ciljano poduzeće, detalje o svim potencijalnim obvezama te sažeti prikaz
osiguravajućeg pokrića ciljanog poduzeća“ (Buble, 2010:221).

Rezultati poslovanja najčešće se navode za zadnjih tri do pet godina i predstavljaju dobar temelj
za procjenu poslovanja poduzeća. Kroz taj period može se analizirati utjecaj tržišnih prilika na

23
odnos prihoda i rashoda te pretpostaviti kako će se poduzeće nositi sa događajima u budućnosti.
Razgovor i konzultacije sa stručnjacima za pravni due diligence završni su korak financijskog
due diligence-a u kojem se usuglašavaju financijski i pravni stručnjaci te donosi konačna
ocjena.

5.1.1. Razlike između financijskog due diligence-a i revizije

Postupci koji se provode u financijskom due diligence-u podsjećaju na ono što revizori redovito
rade svake godine. Ipak, postoje bitne razlike. Financijski due diligence ne bavi se isključivo
pregledom brojki nego ih analizira i nudi objašnjenje kakve su brojke te navodi zašto su takve.

U sporazumu o angažmanu navedeno je prilično kategorično da su financijski due diligence i

revizija dvije različite stvari. Howson (2006:69) navodi da se radi o sljedećoj klauzuli: „Naše
procedure kod pripreme prezentacije i izvještaja neće obuhvatiti reviziju, te nećemo biti u
poziciji dati službeno mišljenje o financijskoj informaciji koju ćemo pregledati.“

Howson (2006) smatra da je cilj revizije verificiranje rezultata dok due diligence nastoji
objasniti rezultate. On počinje s informacijom dobivenom od društva, nakon čega slijede
razgovori s ključnim menadžerima i pregled radnih papira revizora, uzima rezultate izvještaja i
dolazi do profitabilnosti nakon što se izoliraju izvanredni prihodi i troškovi. Najčešće ne
uključuje neovisnu verifikaciju financijske informacije provjerom izvornih dokumenata. Prikaz
svih bitnih razlika između revizije i due diligence-a vidljiv je u Tablici 3 (Howson, 2006).

Tablica 3. Razlike između revizije i financijskog due diligence-a

REVIZIJA FINANCIJSKI DUE DILIGENCE

Verificirati rezultate i prezentirati Utvrditi dobit,
CILJ
„istinitu i pravu“ sliku izvući „crne rupe“ i stavke za pregovore
Prošlost, Prošlost i budućnost,
neovisna verifikacija brojki radi razumjeti zašto su rezultati takvi kakvi jesu,
ŽARIŠTE
potvrđivanja povijesne financijske usredotočiti se na ključne pokretače
informacije poslovanja
OPSEG Definiran u statutu i propisu Često ograničen na ključne stavke
PRISTUP Neograničen Moguća ograničenja
Testiranje usklađenosti, prava i
DOKAZ Na temelju razgovora
dužnosti

Izvor: Prilagođeno prema Howson (2006:14). Due diligence. Zagreb. Masmedia.

24
Iz Tablice 3 je vidljivo kako je revizija širi pojam od financijskog due diligence-a. Ona ima
neograničen pristup i opseg definiran statutom dok je financijski due diligence često ograničen
na ključne stavke i moguća su određena ograničenja u pristupu. Također, vrlo je bitna razlika u
žarištu jer je revizija usmjerena isključivo na prošlost i povijesne podatke, dok financijski due
diligence promatra prošlost, nastoji shvatiti uzrok rezultata i usmjerava se na budućnost.

Tim za financijski due diligence nastoji u svojem radu razgovarati s revizorima i pregledati
revizorsku dokumentaciju zadnje dvije ili tri godine i ukoliko se gleda i porez, poreznu
dokumentaciju za zadnjih šest godina. To će napraviti na početku istraživanja kako bi dobili
cijelu sliku o tome koliko su detaljno brojevi pregledani. Opseg revizijskog pregleda može
poprilično varirati, a pregled revizijske dokumentacije predstavlja dobro polazište za uspješan
due diligence, ali nije i zamjena (Howson, 2006).

5.2. Tržišni due diligence

Tržišni due diligence predstavlja proces istraživanja poduzeća i njegovog tržišta, zapravo je
oblik procjene budućeg poslovanja i za razliku od ostalih oblika due diligence-a, traži
informacije izvan poduzeća. On dolazi do informacija iz javno objavljenih izvora, razgovorom
s ljudima koji su na istom tržištu kao i poduzeće te može postati komplementaran i s drugim
oblicima due diligencea – financijskim i pravnim. Najvažnija je povezanost s financijskim due
diligence-om jer financijski due diligence ima pristup listi dužnika koja sadržava i identitet
bivših klijenata, a tržišni due diligence razgovorom s bivšim klijentima može pronaći i ponuditi
širi raspon procjena za veličinu tržišta i buduće stope porasta koje zatim financijski due
diligence može uključiti u svoje prognoze i scenarije (Buble, 2010).

Može se reći da je tržišni due diligence usmjeren na buduće događaje i istraživanje tržišnih
događaja koji će se ili bi se mogli dogoditi. Kao što je već spomenuto, povezan je s financijskim
due diligenceom i uz njega stvara kompletnu sliku poslovanja poduzeća u prošlosti, sadašnjosti
i budućnosti. Dakle, kao što je vidljivo iz prethodno navedenog, svi oblici due diligence-a su
usko povezani i blisko surađuju kako bi osigurali točne, potpune i pouzdane informacije na
temelju koji se mogu donijeti potrebni zaključci.

25
Za tržišni due diligence bitno je da (Buble, 2010:223):

 je fokusiran na mogućnost postizanja porasta prodaje nakon implementacije strateških

odluka u poduzeću, odnosno na povećanje cijene ili povećanje prodaje ili oboje,
 ne treba biti koncentriran samo na poziciju poduzeća prije implementiranih strateških
odluka, već bi trebalo procijeniti i eventualnu stratešku poziciju nakon implementirane
strateške odluke – bilo da će poduzeće poslovati spojeno sa drugim ili će izabrati da
samostalno posluje.

Trajanje tržišnog due diligence-a je od tri do četiri tjedna, a ukoliko potraje duže mogao bi
izgubiti svoju suštinu. Može trajati i kraće, ali tada postoji opasnost, odnosno rizik da se neće
uspjeti obaviti svi razgovori s najboljim kontaktima što se može negativno odraziti na kvalitetu
analize. Tržišni due diligence ne predstavlja intelektualni zadatak nego izvodi zaključke na
temelju saznanja o samom tržištu, stoga je pogrešno očekivati od tržišnog due diligence-a da
sadrži savršenu i verificiranu analizu tržišta i poziciju unutar njega (Buble, 2010).

Rezultati tržišnog due diligence-a mogu se svesti na tri dijela (Spedding, 2005:11):

 činjenice i analize,
 mišljenja temeljena na činjenicama i analizama,
 zaključke i prijedloge.

Na temelju dobivenih saznanja o samom tržištu i položaju poduzeća na njemu, tržišni due
diligence kao rezultate donosi činjenice i analize. Osim toga, on nudi mišljenja i procjene
temeljene na dobivenim činjenicama i analizama te donosi zaključke uz koje obavezno idu i
prijedlozi i savjeti.

Kao i kod financijskog due diligence-a, kao općeprihvaćena u teoriji i praksi nametnula se
Howsonova metodika jer uzima u obzir sve elemente neophodne za kvalitetno obavljanje
tržišnog due diligence-a. Prema tome metodika tržišnog due diligence-a uključuje (Buble,
2010:224):

 sažetak,
 analizu tržišta za svaki proizvod i uslugu,
 klijente (po segmentu),
 ciljano poduzeće,
 konkurente i
 vanjski pogled na menadžment.

26
Buble (2010:226-228) smatra da je u sažetku potrebno sažeti glavna saznanja, uključujući
procjenu trendova na tržištu ciljanog poduzeća, tržišnu poziciju i opću procjenu budućih
prodaja za poduzeće. Osim toga, potrebno je definirati ulogu proizvoda ciljanog poduzeća u
lancu vrijednosti te identificirati sve komplementarne proizvode i usluge, kao i sve alternativne
primjene, procijeniti veličinu tržišta, procijeniti ciklus opticaja na tržištu i utjecaj ekonomskih
varijabli, opisati strukturu tržišta, na koji je način struktura promijenjena tijekom vremena i
odrediti što utječe na promjenu, kvantificirati relevantni rast u prošlosti i budući vjerojatni rast
te ocijeniti atraktivnost industrije. Vezano za klijente potrebno je odrediti zašto klijenti
favoriziraju određene dobavljače i odrediti važnost ključnih kupovnih kriterija klijenata te
rangirati kriterije i prikazati poslovanje ciljanog poduzeća vezano uz tržišno natjecanje. Kod
segmenta ciljano poduzeće bitno je opisati i procijeniti poziciju ciljanog poduzeća na tržištu u
odnosu na konkurente, procijeniti izvore konkurentske prednosti ciljanog poduzeća, pregledati
reference klijenata, procijeniti tržišnu strategiju ciljanog poduzeća te komentirati jake i slabe
strane ključnih proizvoda i usluga ciljanog poduzeća.

U sažetku tržišnog due diligence-a se ukratko sažimaju podaci iz prošlosti i sadašnjosti te vrši
usporedba sa pretpostavljenim budućim podacima i procjenom uloge poduzeća na tržištu.
Nastoji se dati odgovor na pitanje zašto su neki dobavljači poželjniji od drugih i procijeniti kako
će se poduzeće snaći u tržišnim natjecanjima u odnosu na konkurente.

Profil konkurenata trebao bi obuhvaćati: vlasništvo, veličinu, kratku financijsku informaciju,

glavne djelatnosti, klijente i uslužene segmente, predanost svakom tržišnom području, izvore
konkurentske prednosti, poslovanje povezano s ključnim kriterijima akvizitera te jake i slabe
strane. Na kraju se provodi vanjski pogled na menadžment koji bi trebao utvrditi kako tržište
gleda na sposobnost i učinkovitost vrhovnog menadžmenta ciljanog poduzeća, pojedinačno i
kao tim (Buble, 2010:226).

Stvaranje profila konkurenata važan je korak tržišnog due diligence-a jer se na taj način
detaljnom analizom upoznaju sve snage i slabosti konkurenata, ali i prilike i prijetnje na tržištu.
Završni korak je vanjski pogled na menadžment koji prikazuje koliko je zapravo jaka
organizacijska kultura poduzeća, kako se ono snalazi u tržišnoj trci te kakvu sliku ima javnost
o kvaliteti vrhovnog menadžmenta tog poduzeća.

27
5.3. Pravni due diligence

Pravni due diligence odnosi se na osiguranje od eventualnih sudskih sporova nakon

implementiranih strateških odluka u poduzeću. Svrha njegova provođenja je minimiziranje
mogućih pravnih problema, putem sklapanja sporazuma o spajanju, analize postojećih pravnih
sporova i analize suglasnosti poslovanja druge strane sa zakonskim propisima. Pokriva niz
specijalističkih područja, uključujući i očita pravna područja poput vlasništva, dopuštenja,
oprosta te regulatornih pitanja. U proces su uključeni stručnjaci i odvjetnici koji moraju usko
surađivati jer ono što pronađu može biti vrlo bitno za buduće poslovne poteze (Buble, 2010).

Bit pravnog due diligence-a je u analizi vlasništva te regulatornih pitanja. Nastoje se otkriti i
analizirati postojeći sporovi, ali i predložiti način njihova rješavanja. Upravo due diligence služi
kako bi se detaljnom analizom došlo do rješenja za sva potencijalna pravna pitanja i
nesuglasice.

„Pravni due diligence sadrži regulatorni okvir financijskog i tržišnog due diligence-a. U njemu
se posebno tretiraju imovinski odnosi i vlasnička struktura kapitala ciljanog poduzeća,
eventualna intelektualna prava, ugovori sa poslovnim partnerima, prava zaposlenih“ (Buble,
2010:227).

Promatrajući pravni i druge oblike due diligence-a, može se primijetiti velika sličnost. Buble
(2010) smatra da je izloženost pravnim rizicima veća nego financijskim što dovodi do toga da
mogući propusti u pravnom due diligence-u mogu imati teže i veće posljedice. Stoga je važno
da se financijski eksperti upoznaju sa metodikom i sadržajem istraživanja drugih aspekata due
diligence-a. Može se reći da pravni due diligence tretira pravnu formu organiziranosti,
vlasničku strukturu, imovinske odnose, prava zaposlenih, a financijski tretira financijske
izvještaje ciljanog poduzeća. Prema tome, metodika pravnog due diligence-a uključuje (Buble,
2010:227):

 sažetak,
 podatke o poslovanju poduzeća,
 dionice,
 iznimke,
 zaduženost,
 insolventnost,
 imovinu,

28
  intelektualno vlasništvo,
 sporazume,
 zapošljavanje,
 usklađenost,
 sudski spor i
 osiguranje.

Sažetak obuhvaća kratki prikaz glavnih pravnih rizika i mogućnosti prilikom sklapanja posla, s
tržišnog stajališta kupca, uz procjenu vjerojatnosti ostvarenja tih rizika i troškova ako budu
ostvareni. U podacima o poslovanju poduzeća potrebno je odrediti točan naziv i adresu
poduzeća, navesti memorandum, statut, verificirati gdje su svi akti ciljanog poduzeća, prikazati
pravnu strukturu poduzeća te napraviti pregled svih zapisnika sa sastanaka organa upravljanja
i bitnih informacija ili dokumenata dostavljenih dioničarima i direktorima. Za dionice je bitno
dostaviti opis dionica, sažeti prava svake klase dioničkog kapitala te odrediti kapitalizaciju i
odobrene, odnosno izdane dionice ciljanog poduzeća. Iznimke se odnose na to je li ciljano
poduzeće donijelo rješenje o iskorištavanju prednosti bilo kakvih iznimki sadržanih u Zakonu
o trgovačkim društvima, a vezano za zaduženost potrebno je istražiti zaduženost ciljanog
poduzeća, uključujući pregled sporazuma o zajmu, mjenicama, hipotekama i sporazumima o
osiguranju (Buble, 2010).

Pravni due diligence nastoji spriječiti pravne rizike prilikom poslovnih kombinacija kroz
njihovu analizu. Nastoje se obraditi sve informacije o poslovanju poduzeća, analiziraju se
izdane dionice, njihova vrijednost i opis. Posebno je važno analizirati zaduženost poduzeća i
pregledati dokumentaciju o kreditima i hipotekama jer na temelju tih podataka će naručitelj due
diligence procesa odlučiti želi li ulaziti u poslovnu kombinaciju s ciljnim poduzećem ili ne.

Vezano za insolventnost Buble (2010) smatra da je potrebno provjeriti je li donesen nalog ili
rješenje za likvidaciju ciljanog poduzeća, a kod imovine je potrebno sastaviti popis relevantne
imovine, uključujući opis funkcije, je li u vlasništvu ili iznajmljena te napraviti pregled
vlasničkih dokumenata za imovinu i najmova – uvjeti, prava na obnavljanje, iznajmljivanje,
prenosivost. Nadalje, potrebno je potvrditi jesu li sustavi poduzeća, softver i tehnologija
isključivo u vlasništvu ciljanog poduzeća i ugrožavaju li prava bilo koje druga strane, a kod
sporazuma je potrebno pregledati glavne ugovore, uključujući ugovore o kojima se trenutačno
pregovara. Vezano za zapošljavanje provodi se popis službenika, direktora i zaposlenih u
poduzeću koji zarađuju više od specificiranog stupnja te pregledati ukupan broj zaposlenih,

29
kvalifikaciju radnih mjesta, prosječnu kompenzaciju i lokaciju gdje su zaposleni. Kako bi se
provela usklađenost potrebno je zatražiti i komentirati sve licence i dozvole potrebne za
provođenje poslovanja, sve vladine dozvole i sve presude i naloge koji se odnose na poduzeće
te kopije izvještaja ili drugih dokumenata predanih vladinim agencijama nadležnima za
poduzeće ili njegovu podružnicu. Osim toga, navode se sve potencijalne ili očekivane bitne
pravne radnje, stečajni postupci, vladina istraživanja ili službene istrage protiv ili koje uključuju
poduzeća te pregledava dokumentacija i analiziraju sve rasprave s dobavljačima, konkurentima
ili klijentima. Na samom kraju se sažeto navode i komentiraju sve bitne police osiguranja
poduzeća koje pokrivaju imovinu, obveze i poslovanje, uključujući obveze prema proizvodu i
sve druge police osiguranja na snazi kao što su police osiguranja za direktora.

30
6. VRSTE DUE DILIGENCE-A

U literaturi postoje različite klasifikacije vrsta due diligence-a, koje imaju za svrhu osigurati
jasan, konkretan i razumljiv pregled poduzeća, koji će ujedno pomoći kvalitetnoj procjeni tog
istog poduzeća. U nastavku su opisane i objašnjene sljedeće vrste due diligence-a: due diligence
menadžmenta, mirovinski due diligence, porezni due diligence te due diligence osiguranja.

6.1. Due diligence menadžmenta

Menadžment može dati više vrijednosti akviziciji nego bilo što drugo, ali due diligence
menadžmenta ne provodi se u prevelikom opsegu jer se često provodi neformalno, podsvjesno
te se menadžment najviše procjenjuje prema referencama. Procjenom menadžmenta nastoji se
dati objektivna slika sposobnosti višeg menadžmenta, individualno i kolektivno. Procjenjuje se
sposobnost menadžmenta da se suoči s izazovima u poslu. Po pitanju pristupa odabiru
menadžmenta, sve ovisi o vrsti integracije. Primjerice, kod društava koja su kupljena jer su bila
loše vođena i koja će biti samostalna, iskustvo pokazuje da će stupanj uspjeha biti bolji ako
menadžment bude zamijenjen, dok kod potpuno integriranih društava vrijedi suprotno
(Andrašec, 2010).

Due diligence menadžmenta vrlo je kompleksan, ali kako se provodi neformalno često se ne
obavi do kraja. Ipak, to ne bi trebalo biti tako jer loš menadžment može upropastiti perspektivno
poduzeća, a isto tako dobar menadžment može od poduzeća sa slabijim financijskim
pokazateljima napraviti solidno poduzeće koje će u budućnosti dobro poslovati. Zbog toga bi
bilo dobro prilikom svake poslovne kombinacije provesti due diligence menadžmenta kako bi
se mogla donijeti odluka o zadržavanju postojećeg menadžmenta ili uvođenju novog.

Neke od karakteristika due diligence-a menadžmenta su (Howson, 2006:159):

 često se provodi neformalno. Više se provodi podsvjesno, a ne kao posebno prihvaćen

i zaseban dio due diligence procesa.
 teško je razumljiv. U žargonu se često govori kako je poput crne magije koju je teško
razumjeti.
 često kupac dobije odgovarajući pristup menadžmentu tek kada je posao već sklopljen.
 prisutan je osjećaj da ga treba napraviti samo kada se radi o fuziji ili reorganizaciji posla.

31
  često se obavlja napola. Kupci radije izaberu menadžment s referencom, primjerice
zapošljavajući „lovce na stručnjake“ koji će pročešljati prošlost ključnog menadžmenta.

6.2. Mirovinski due diligence

Mirovinski due diligence temelji se na shemi mirovinskog fonda. Iznimno je važno proučiti sve
mirovinske obveze poduzeće koje se preuzima jer velike, neplanirane mirovinske obveze mogu
dovesti poduzeće do financijskih problema.

Kvalitetna shema mirovinskog fonda može biti vrjednija od društva koje se kupuje. Pod
pretpostavkom normalnih uvjeta, kupac može lako predvidjeti potencijalne obveze, a
prodavatelj otkriti previše informacija, a s obzirom na brojke koje su uključene, posljedice
mogu biti goleme. Mirovinske obveze mogu trajati godinama nakon što zaposlenici prestanu
raditi pa iz tog razloga dok ne postoji dokaz za suprotno, treba se pretpostaviti da pitanja vezana
za mirovine mogu dovesti do velikih financijskih problema (Howson, 2006).

Ukoliko kupac stječe mirovinske sheme u sklopu transakcije, biti će potrebno provesti detaljan
due diligence. Kupcima se nikako neće svidjeti ako moraju dati velike, jednokratne doprinose
shemi, stoga će najveća briga biti financiranje deficita, a ostala pitanja mogu uključivati
sljedeća područja (Howson, 2006:177):

 Postoje li bitna potraživanja od sheme?

 Nasljeđuje li kupac mirovinska obećanja izvan uvjeta prihvaćene sheme društva?
 Hoće li kupac nastaviti davati definirane beneficije?
 Želi li kupac uopće davati mirovine društva ili želi prijeći na osobne mirovinske sheme?

Nakon provedenog mirovinskog due diligence-a poduzeće će odlučiti hoće li preuzeti

mirovinske obveze ciljnog poduzeća ili će ponuditi vlastiti prijedlog, odnosno prijeći na osobne
mirovinske sheme. Često se zapravo na taj način izbjegava nastavak davanja definiranih
beneficija uvođenjem novih mirovinskih shema koje su za poduzeće povoljnija opcija od
preuzimanja postojećih mirovinskih shema ciljanog poduzeća.

32
6.3. Porezni due diligence

Porezni se due diligence odnosi na provjeru prethodnih godina s poreznog stajališta, ali i
utvrđivanje poreznih rizika u budućnosti. Cilj poreznog due diligence-a je otkriti moguće rizike
i obveze prema državnom proračunu, te također utvrditi porezne rizike što prije te za njih
smanjiti cijenu prilikom pregovora. U poreznom sustavu nekih zemalja se uz imovinu vezuju
određeni rizici, kao npr. naknada ekološke štete koja je uzrokovana imovinom. Ukoliko je
poslovna kombinacija strukturirana kao kupnja ciljanog društva, stjecatelj mora utvrditi
eventualne rizike koje se odnose na prijašnje poslovanje. U okviru toga se razmatra
ispunjavanje poreznih obveza, skrivene isplate dobiti, poslovanje između povezanih strana
(Šulj, 2015).

Provođenje poreznog due diligence-a posebno dolazi do značaja kada se radi o kupnji poduzeća.
Države imaju različite porezne sustave pa o poreznom due diligence-u ovisi hoće li poslovna
kombinacija, odnosno kupnja imati određene rizike za postojeće poslovanje poduzeća koje je
naručitelj due diligence-a. Važno je, dakle, analizirati i ispunjava li ciljano poduzeće na vrijeme
svoje porezne obveze te ima li kakvih poreznih dugova.

Howson (2006) smatra da je porezni due diligence iznimno složeno područje koje je vrlo teško
u potpunosti obuhvatiti, a ukoliko se dobro obavi može biti od velike koristi za transakciju. Za
kupca nije važno samo razumjeti što su porezni rizici i prilike, nego i njihov mogući učinak. I
ovdje je od presudne važnosti, možda više nego bilo gdje drugdje, bitna suradnja savjetnika za
due diligence. Porez se preklapa s pravnim i financijskim due diligence-om, što znači da onaj
tko radi na porezima mora biti povezan i s pravnim i s financijskim savjetnicima radi razmjene
informacija kako se posao ne bi udvostručio.

6.4. Due diligence osiguranja

Due diligence osiguranja temelji se na osnovnoj pokretačkoj filozofiji upravljanja rizikom koja
kaže da: „budući da su rizici financirani izravno ili putem isplata osiguravajućih premija, treba
ih promatrati kao trošak koji može biti smanjen (Howson, 2006:265)“. On obično nije prioritet
u gustom rasporedu due diligence procesa, ali tema upravljanja rizikom sve više dobiva svoj
zamah te je to tema koju bi trebalo predvidjeti tijekom istraživanja prije akvizicije, a zauzimanje

33
pozitivnog stava prema upravljanju rizikom u due diligence fazi indirektno će dovesti do koristi
kada posao bude sklopljen (Howson, 2006).

Osiguranje i rizik usko su povezani pa je tako i due diligence osiguranja povezan sa

upravljanjem rizikom. Ova vrsta due diligence-a još uvijek nije prioritet, ali sve više dolazi do
izražaja važnost upravljanja rizikom kako bi se spriječili razni financijski izdaci.

Područja koja bi trebao pokriti due diligence osiguranja su (Howson, 2006:265):

 sadašnju, buduću i prošlu izloženost poslovanja,

 strukturu i trošak postojećeg programa i
 stvaranje strukture upravljanja rizikom.

Polazište due diligence-a osiguranja je detaljna analiza onoga čime se ciljano društvo bavi te se
na taj način utvrđuje gdje postoji stvarni rizik, može li biti smanjen adekvatnim upravljanjem
rizikom te koji je najbolji način korištenja osiguranja.

Oblik u kojem je osiguranje organizirano vrlo je značajan, a postoje dvije različite police
osiguranja (Howson 2006:267):

 pojava ili mogućnost tužbe – polica osiguranja pokriva samo incidente koji se dogode
tijekom vremena trajanja te police.
 predane tužbe – da bi neka tužba bila stavljena pod policu osiguranja za predane tužbe,
mora biti predana tijekom trajanja te police, a ukoliko je polica istekla, daljnje tužbe ne
mogu biti podnesene.

34
7. PRIMJER PRIMJENE DUE DILIGENCE-A U FINANCIRANJU
POSLOVANJA FONDOVIMA RIZIČNOG KAPITALA

Brojni su prijevodi za termine private equity i venture capital pa se tako u literaturi najčešće
opisuju kao rizični kapital, pothvatni kapital, strpljivi kapital ili poduzetnički kapital. U suštini
private equity je fond nekog društva koje upravlja znatnim kapitalom namijenjenim
prvenstveno srednjoročnom i dugoročnom investiranju u poduzeća koja u pravilu ne kotiraju
na burzi3, a imaju visok potencijal rasta. Pod pojmom private equity fondova podrazumijeva se
društvo koje njime upravlja. Private equity fondovi pribavljaju kapital privlačeći kvalificirane
ulagače da im povjere svoj kapital koji kasnije ulažu u posebno odabrana poduzeća i projekte
(Cvijanović, Marović i Sruk, 2008).

Cvijanović, Marović i Sruk (2008) smatraju da je razvoj private equity fondova, odnosno
industrije doveo i do visokog stupnja institucionalizacije procesa private equity ulaganja te su
ulagači postali visoko sofisticirani u odabiru strukture i načina ulaganja. Danas je gotovo
nemoguće zamisliti osnivanje private equity fonda bez brojnih savjetnika, pravnih, poreznih te
ostalih. U private equity fondove ulažu investitori, odnosno partneri s ograničenom
odgovornošću čije su obveze prema fondu ograničene na iznos vlastitog uloga te ne sudjeluju
u vođenju poslova fonda već imaju samo nadzornu ulogu.

Jedna od glavnih karakteristika fonda rizičnog kapitala je da kao institucionalni investitor ulaže
vlasnički kapital na određeno vrijeme4, iz koje proizlaze sve ostale osobine koje ga čine
drugačijim od ostalih financijskih investitora na tržištu. Ulaganje vlasničkog kapitala znači da
fond postaje suvlasnikom u trgovačkom društvu u koje ulaže bilo stjecanjem, odnosno kupnjom
vlasničkog udjela/dionica od postojećih vlasnika ili putem dokapitalizacije čime fond od dana
ulaska u vlasničku strukturu dijeli poslovnu sudbinu tog društva. Zbog toga je fond iznimno
zainteresiran aktivno sudjelovati u poslovanju društva te doprinijeti rastu i razvoju poslovanja
u svim segmentima u kojima za to ima kompetencije (Marović, 2011).

Ipak, ne ulažu svi fondovi na jednak način. Ulaganja se razlikuju prema veličini investicije,
veličini udjela, fazi ulaganja, industriji, zemlji i ostalom. Velika većina fondova specijalizirana
je, najčešće prema fazi razvoja poduzeća. Ciljana veličina investicije i minimalni iznos koji

3
Iznimka su private equity fondovi koji se koriste za otkup svih dionica poduzeća na burzi, a time ista poduzeća
postaju privatna
4
srednje do dugoročno razdoblje koje je uobičajeno 3 – 7 godina

35
private equity fond ulaže u poduzeća povezan je i s fazom razvoja poduzeća. Može se uočiti
kako private equity fondovi koji ulažu u ranu fazu razvoja poduzeća obično ulažu minimalno
500 000 eura, a fondovi koji su fokusirani na ekspanziju imaju za cilj uložiti u poduzeće
minimalno 10 milijuna eura. Fondovi koji su posvećeni transakcijama buyouta5 često imaju
minimalni prag investiranja i na nekoliko desetaka milijuna eura (Cvijanović, Marović i Sruk,
2008).

Marović (2011:7) definira tri vrste rizičnog kapitala:

 Venture Capital - kategorija rizičnog kapitala koja se odnosi na ulaganja, tipično, u

mlada društva, za pokretanje i rani razvoj ili ekspanziju mladog poslovanja. Venture
Capital se uobičajeno dijeli na potkategorije u odnosu na fazu razvoja društva, od
kapitala za rani razvoj kojim se financira pokretanje poslovanja pa sve do kasnije faze i
kapitala za rast koji se koristi za financiranje ekspanzije postojećeg poslovanja koji
generira prihode, no još uvijek nije profitabilan ili ne generira potreban novčani tok za
financiranje budućeg rasta društva.
 Growth Capital - odnosi se na ulaganja u vlasničke vrijednosne papire, uglavnom
manjinske udjele, u već zrelija društva koja traže kapital za širenje ili restrukturiranje
poslovanja, za ulazak na nova tržišta ili za financiranje većih akvizicija bez promjena u
kontroli nad tvrtkom.
 Leveraged buyout (LBO) ili Buyout - odnosi se na strategiju ulaganja u vlasničke
vrijednosne papire kao dijela transakcije u kojoj se aktivira drugo društvo, poslovna
jedinica ili imovina od postojećih vlasnika tipično koristeći financijsku polugu. Društva
koja sudjeluju u ovakvim transakcijama su tipično zrelije tvrtke koje generiraju dostatni
operativni novčani tok.

Kada se fond rizičnog kapitala odluči na financiranje poslovanja ili poduzetničkih projekata, on
započinje svoju analizu poduzeća s grubom procjenom isplativosti ulaganja koja uključuje
analizu tržišta, industrije i ciljane tvrtke (Marović, 2011). Primjer postupka ulaganja opisan je
u slici 3.

5
otkup svih dionica poduzeća na burzi

36
 Slika 3. Proces ulaganja fonda rizičnog kapitala

Analiza tržišta, industrije i ciljanih

tvrtki

Prethodna odluka o mogućnosti

ulaganja Povjereničkom odboru

Komunikacija s aktualnim vlasnicima

i menadžmentom ciljane tvrtke

Due dilligence (dubinsko snimanje)

ciljane tvrtke

Procjena vrijednost ciljane tvrtke i

razmatranje načina ulaganja

Donošenje odluka o investiciji i

investiranje – odluka o ulaganju

Odlučivanje o prijedlogu ulaganja na

Povjereničkom odboru

Ulaganje u tvrtku

Izvor: Marović, M. (2011). Kako financirati poslovanje fondovima rizičnog kapitala?

Hrvatska Private Equity i Venture Capital Asocijacija (HVCA), str. 13

Preliminarnom fazom započinje proces ulaganja fonda rizičnog kapitala, a ona uključuje
analizu ciljane kompanije te tržišta i industrije u kojoj posluje. U analizi fond zapravo
procjenjuje sadašnju vrijednost kompanije te njezinu sposobnost da kontinuirano stvara dodanu
vrijednost.

37
Ukoliko nakon provedene preliminarne faze postoji interes fonda za ulaganje u ciljnu
kompaniju, fond i prodavatelj pristupaju pregovorima o transakciji i izradi predugovora o
ulaganju koji definira sve bitne elemente transakcije. Temeljem sklopljenog predugovora kupac
dobiva vrijeme u kojem se prodavatelj obvezuje da neće pregovarati sa drugim potencijalnim
kupcima, a za to vrijeme kupac provodi financijski i pravni due diligence ciljane kompanije
koristeći vanjske savjetnike – za financijski revizorske kuće, a za pravni odvjetnički ured
(Marović, 2011).

U procesu due diligence-a fond rizičnog kapitala o ciljnoj kompaniji mora saznati sljedeće
(Marović, 2011:24):

 provjeru prošlih financijskih i poslovnih rezultata, tzv. „track record“ koji govori da li
povijesni financijski podaci točno prikazuju poslovanje ciljne kompanije,
 procjenu sadašnjeg i budućeg novčanog toka, koja govori o tome koliko novca ciljna
kompanija generira jer fond zanima projekcija novčanih tokova ciljnog društva kao i
bilo kakve razlike između operativne dobiti i novčanog toka,
 procjenu menadžmenta poduzeća i mogućnosti buduće suradnje, koja govori o tome
kakav je menadžment ciljne kompanije jer fondovi rizičnog kapitala, za razliku od
strateških kupaca, najčešće nemaju na raspolaganju menadžere koji bi odmah došli raditi
u ciljnu kompaniju,
 postojeće ili prethodne obveze i rizike poslovanja, koji govore o tome postoje li kakvi
„kosturi u ormaru“, odnosno mogu li postojati porezne obveze, garancije dane trećim
stranama ili obveze po sudskim sporovima koje nisu prikazane u bilanci ciljne
kompanije, i
 projekcije poslovanja, koje govore da li je poslovni plan ostvariv, odnosno da li su
ključne pretpostavke korištene u pripremi poslovnog plana realne.

Nakon uspješno provedenog due diligence procesa, kupac i prodavatelj sklapaju kupoprodajni
ugovor u kojem su detaljno definirani svi uvjeti transakcije, a sam proces provođenja transakcije
od preliminarne faze do konačnog sklapanja kupoprodajnog ugovora je kompleksan i
dugotrajan te u pravilu traje od tri do šest mjeseci, a nerijetko i duže. Nakon stjecanja udjela u
ciljnoj kompaniji fond rizičnog kapitala, kroz nadzorni odbor i upravu, aktivno upravlja rastom
kompanije i pridonosi povećanju vrijednosti (Marović, 2011).

38
7.1. Primjena due diligence-a na primjeru specijalne bolnice za ortopedsku kirurgiju
Akromion

Iznimno važan doprinos private equity ulaganja u stvaranju konkurentnosti unutar određene
industrije, koji između ostalog doprinosi stvaranju konkurentnosti cjelokupnog gospodarstva
kroz efikasnije upravljanje njegovim resursima, najbolje se može uočiti na konkretnom
primjeru specijalne bolnice za ortopedsku kirurgiju Akromion (Marović, 2011).

PROFIL PODUZEĆA: Specijalna bolnica za ortopedsku kirurgiju AKROMION

Specijalna bolnica za ortopedsku kirurgiju Akromion osnovana je 2006., a sa radom je započela

2008. godine. Prva je bolnica u Hrvatskoj koju financijski podupire jedan private equity fond.
Trenutno zapošljava 40 osoba, a osnivači poduzeća su prikazani u Tablici 4.

Tablica 4. Osnivači specijalne bolnice za ortopediju i traumatologiju Akromion

Osnivači poduzeća Ulagač - investitor

Osteon d.o.o.
prof. dr. Miroslav Hašpl
prof. dr. Nikola Čičak Fond Quaestus Private Equity Kapital
dr. Denis Tršek
dr. Hrvoje Klobučar

Izvor: Marović, M. (2011). Kako financirati poslovanje fondovima rizičnog kapitala?

Hrvatska Private Equity i Venture Capital Asocijacija

Glavne značajke ortopedske bolnice Akromion:

 prva prava e-bolnica u Hrvatskoj,

 najveći broj vrhunskih stručnjaka u jednoj privatnoj ortopedskoj bolnici,
 najmodernija medicinska oprema – sadrži tehnologiju integriranih operacijskih sala,
 vrhunski smještaj,
 kompletna usluga na jednom mjestu (pregled, operacija, rehabilitacija),
 izuzetno povoljna lokacija (prirodan i miran okoliš).

Vodstvo bolnice uključuje ravnatelja bolnice gospodina Branimira Ćurića, dipl.ing., koji ima
dugogodišnje iskustvo u sektoru zdravstva temeljem višegodišnjeg rada u Plivi i Hospitalija
trgovini. Ravnatelj bolnice zadužen je za opće i financijsko poslovanje bolnice, a za medicinski

39
dio zadužen je prof. dr. Nikola Čičak. Akromion pruža osiguranicima Hrvatskog zavoda za
zdravstveno osiguranje (HZZO) određene operativne zahvate, artroskopiju koljena i ramena te
ugradnju umjetnih zglobova. Nakon određenog operativnog zahvata u Akromionu bolesnici
nastavljaju rehabilitaciju u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice.
Akromion nudi na jednom mjestu kompletnu uslugu - pregled, operaciju i rehabilitaciju.
Pregledi se obavljaju i u Zagrebu u Poliklinici Nemetovoj (Marović, 2011:39).

Ulaganje u specijalnu bolnicu za ortopedsku kirurgiju Akromion u Krapinskim Toplicama

predstavlja start-up ulaganje u kojem je ostvareno učinkovitije upravljanje resursima i
omogućavanje kvalitetnije razine usluge. Na izvrsnu ideju četvoro vrhunskih hrvatskih
ortopeda o osnivanju privatne bolnice, fond Quaestus Private Equity Kapital je 2007. godine
uložio sredstva u ovaj projekt. Ova bolnica započela je s radom u travnju 2008. godine te u tri
godine poslovanja uspjela postati treća bolnica u Hrvatskoj po broju obavljenih ortopedskih
operacija. Kada govorimo o efikasnosti pojedine tvrtke i sektora te u krajnjoj mjeri
konkurentnosti cijelog gospodarstva, ovo je odličan primjer jer po broju liječnika ortopeda
bolnica Akromion je daleko od broja tri u Hrvatskoj. Drugim riječima, doktori u Akromionu
nisu nikada izvodili više operacija u javnom sektoru nego što to čine sada u vlastitoj privatnoj
bolnici. Sve to zahvaljujući ulaganju private equity fonda Quaestus Private Equity Kapital koji
je nakon provedene due diligence analize uvidio potencijal ovog projekta (Marović, 2011).

Navedeni projekt pokazuje kako ovaj sektor ima veliki potencijal za daljnji razvoj te bi se
značajnijim ulaganjima private equity fondova u privatne zdravstvene projekte mogle ostvariti
bitne optimizacije i uštede u ovom sektoru, a koje bi u krajnjoj mjeri doprinijele većoj
konkurentnosti cjelokupnog gospodarstva.

40
8. ZAKLJUČAK

Due diligence je složen i zahtjevan proces te je za njegovo uspješno obavljanje potrebna

suradnja svih sudionika – vlasnika, kupca, trgovačkog društva čija se vrijednost i potencijal
ispituje te poslovnih savjetnika, kao i strpljenje budući da se ovisno o obujmu posla due
diligence proces može odužiti i do godine dana.

Iako je vrlo sličan, due diligence nije isto što i revizija. Dok se revizija bavi isključivo brojkama,
financijski due diligence ne prekopava po brojkama nego nudi objašnjenje kakve su brojke te
navodi zašto su takve. Cilj revizije je verificiranje rezultata, a due diligence nastoji objasniti
dobivene rezultate tako da počinje s informacijom dobivenom od društva, nakon čega slijede
razgovori s ključnim menadžerima i pregled radnih papira revizora, uzima rezultate izvještaja i
na kraju dolazi do profitabilnosti.

Za kvalitetno provođenje due diligence-a potrebna je identifikacija najznačajnijih stavki i izvora

za prikupljanje podataka i informacija te odabir odgovarajućih članova tima, jer ukoliko je
vremenski okvir za provedbu due diligence-a ograničen raspoloživim vremenom, najčešće nije
moguće cjelokupno poslovanje pregledati detaljno.

Due diligence je odličan izvor objektivnih i nepristranih informacija o poduzeću koje je predmet
poslovne kombinacije. Bavi se razumijevanjem poslovanja društva koje treba kupiti, i nastoji
dati odgovor hoće li društvo koje kupuje dobiti ono što misli da kupuje, otkrivajući svaki rizik
pri sklapanju poslova. Uz to pronalazi stavke za pregovore i pomaže u planiranju integracija
nakon sklapanja posla. Uspješno proveden due diligence proces dovodi do odluke o
preuzimanju, spajanju i pripajanju poduzeća koja ne mora nužno biti pozitivna. Upravo due
diligence služi kako bi se spriječile loše poslovne odluke i preuzimanje poduzeća koja
prikrivaju svoje loše poslovanje raznim neetičkim postupcima.

41
9. LITERATURA

Knjige:

1. Barbić, J. (2008). Korporativno upravljanje: osnove dobre prakse vođenja društva kapitala.
Zagreb: Hrvatsko udruženje menadžera i poduzetnika – CROMA.

2. Bertoncel, A. (2006). Akvizicije. Zagreb: Narodne novine, Ekonomska biblioteka.

3. Buble, M. (2010). Due diligence i procjena vrijednosti poduzeća. Sarajevo: Kemigrafika.

4. Cvijanović, V., Marović, M., Sruk, B. (2008). Financiranje malih i srednjih poduzeća.
Zagreb: Bionza press d.o.o. i Hrvatska Private Equity & Venture Capital Asocijacija.

5. Howson, P. (2006). Due diligence. Zagreb: Masmedia, Poslovni dnevnik.

6. Narayanan, M.P., Nanda, K.V. (2007). Financije za strateško odlučivanje. Zagreb: MATE
d.o.o.

7. Spedding, L.S. (2005). Due diligence and Corporate Governance. Butterworth-Heinemann,

Boston

8. Zelenika, R. (2000). Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela, Rijeka:

Sveučilište u Rijeci

Članci u časopisima:

7. Karatović, I., Trošelj, D. (2007). Dubinska analiza poslovanja i zaštita na radu. Sigurnost.
Vol. 49, br. 4, str. 353-363

8. Pretnar Abičić, S. (2015). Uloga revizora u procesu financijskog due diligencea.

Računovodstvo, revizija i financije. Br. 7, str. 118-124

9. Veršić Marušić, M. (2000). Due diligence postupak u trgovačkim društvima. Računovodstvo,

revizija i financije. Br. 12, str. 119-124

42
Online izvori:

10. Andrašec, A. (2010). Due diligence. Financijski klub. Dostupno na: www.finance.hr/wp-
content/uploads/2009/11/dadd.pdf, [pristupljeno 14.06.2016]

11. Grubišić, M. (2008). Parametri ocjene uspješnosti zajedničkih pothvata. Dostupno na:
https://bib.irb.hr/.../339042.Parametri_ocjene_uspjenosti_zajednikih_pothvata.pdf,
[pristupljeno 14.06.2016]

12. Marović, M. (2011). Kako financirati poslovanje fondovima rizičnog kapitala? Hrvatska
Private Equity i Venture Capital Asocijacija (HVCA). Dostupno na:
www.hbor.hr/lgs.axd?t=16&id=1853, [pristupljeno 14.06.2016]

13. Spasić, D. (2012). Nematerijalna imovina povezana sa kupcima – priznavanje i vrednovanje

u poslovnoj kombinaciji odvojeno od gudvila. Dostupno na:
http://www.researchgate.net/profile/Dejan_Spasic/publication/272485972_
Nematerijalna_imovina_povezana_sa_kupcima_priznavanje_i_vrednovanje_u_poslovnoj_ko
mbinaciji_odvojeno_od_gudvila/links/54e5c39d0cf2cd2e028b3001.pdf, [pristupljeno
15.06.2016]

14. Šulj, A. (2015). Važnost due diligence-a u financijskom restrukturiranju poduzeća.

Dostupno na: https://repozitorij.unin.hr/islandora/object/unin%3A96/datastream/PDF/view,
[pristupljeno 15.06.2016]

15. Šundalić, A., Mesarić, J., Zekić-Sušac, M. (2014). Pisanje studentskih radova. Dostupno
na: www.efos.unios.hr/wp-content/uploads/2014/04/Upute_za_pisanje_studentskih_radova-
EFO.pdf, [pristupljeno 15.06.2016]

43
 CONCEPT AND APPLICATION OF DUE DILIGENCE

ABSTRACT

This thesis handled concept and application of due diligence, which is usually translated as
depth analysis and can be seen in narrow and broad sense. In the narrow sense due diligence is
an analysis of the business plan, and in a broader sense it is the entire analyzing od business
during all types of business combinations such as merger, acquisition or purchase.

One of the most common errors in the due diligence process is interfering customer of due
diligence in the work team for implementation. Each due diligence represents something new
and therefore need a different time of implementation and the new set of processes and
procedures. Time spent in the planning and designing process is something that will definitely
pay off when the due diligence process is implemented.

Due diligence is a security process to avoid intentional or unintentional misinformation of

potential customers, business partners, owners, shareholders, investors and other interested
parties. Participants of due diligence are usually the seller, the owner, buyer, a company whose
value and potential are tested and consultants. Due diligence process requires activity, time and
costs, it has to be implemented as quickly as possible to prevent interfere with regular work. In
practice usually lasts from several weeks to several months. For effective and quick due
diligence process are particularly important: preparedness, experience and organization of all
the participants.

There are different classifications of due diligence, and the most common are the following
types: management due diligence, pension due diligence, tax due diligence and insurance due
diligence.

Key words: due diligence, acquisition, depth recording, depth analysis

44
Popis slika

Slika 1. Proces akvizicije ........................................................................................................... 4

Slika 2. Potreba provođenja due diligence-a ............................................................................ 10
Slika 3. Proces ulaganja fonda rizičnog kapitala ...................................................................... 37

Popis tablica

Tablica 1. Due diligence kao iterativan proces .......................................................................... 5

Tablica 2. Područja due diligence-a ........................................................................................... 6
Tablica 3. Razlike između revizije i financijskog due diligence-a........................................... 24
Tablica 4. Osnivači specijalne bolnice za ortopediju i traumatologiju Akromion ................... 39

45