Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 67

Međunarodna zajednica

Karizmatska episkopalna crkva

Katekizam

Copyright ©ICCEC februar 2014


Sadržaj
UVOD: ................................................................ ................................................................ ...................... 5

O međunarodnom zajedništvu Karizmatske episkopalne crkve................................................. .. 5


O katekizmu ICCEC. ................................................................ ................................................................ ......... 5

O katekizmu ................................................................. ................................................................ ................................................................ ................................................................ ...5

O Božijem samootkrivenju ................................................. ................................................................ ................................................................ ................................................6

O vjeri koja je potrebna za primanje otkrivenja ................................................ ................................................................ ................................................................ ................6

O Svetom pismu i svetom predanju................................................ ................................................................ ................................................................ ................7

O Svetom pismu................................................. ................................................................ ................................................................ ................................................................ ...8

PRVI DIO: VJERA Crkve je naš identitet. ................................................. 12


O vjerovanjima ................................................. ................................................................ ................................... 12

Apostolska vera ................................................................ ................................................................ .......................... 12

Nikejski simvol ................................................................. ................................................................ ................................. 13

O člancima Nikejske vere.................................................. ................................................................ ...... 14


O prvom članku .............................................................. ................................................................ ................................................................ ................................................ 14

O drugom članku ................................................................ ................................................................ ................................................................ ............................................... 20

O trećem članku.................................................................. ................................................................ ................................................................ ................................................. 22

O četvrtom članku .............................................................. ................................................................ ................................................................ ................................................ 25

O petom članku ................................................................ ................................................................ ................................................................ ................................................ 26

O šestom članku................................................. ................................................................ ................................................................ ................................................ 28

O sedmom članku.................................................................. ................................................................ ................................................................ .............................................. 28

O osmom članku.................................................................. ................................................................ ................................................................ ................................................. 30

O devetom članku .............................................................. ................................................................ ................................................................ .............................................. 34

O desetom članku................................................. ................................................................ ................................................................ .............................................. 35

Sakramenti ................................................................ ................................................................ ........................ 35

O sakramentu svetog krštenja.................................................. ................................................................ ...... 35

O sakramentu svete Euharistije ................................................ ................................................................ .... 36

O sakramentu krizme ................................................................. ................................................................ ...... 38

O sakramentu pomirenja ili ispovijedi ili pokore ........................................ ................. 38


O sakramentu svetog reda ................................................ ................................................................ ........ 39

O sakramentu svadbe .............................................................. ................................................................ 41

O sakramentu svetog pomazanja. ................................................................ ................................................. 42

O jedanaestom članku .............................................................. ................................................................ ................................................................ ........................................ 42

O dvanaestom članku ................................................................ ................................................................ ................................................................ .............................................. 43

2
DRUGI DEO: NADA definiše našu uključenost u delo Božjeg Kraljevstva ................... 44
O molitvi ................................................................ ................................................................ ........................................ 44

O molitvi Gospodnjoj .............................................................. ................................................................ .......................... 45

Invokacija („Oče naš, koji si na nebesima...) ........................................ ................................................................ ................................................. 45

O prvoj molbi („Sveti se ime tvoje;“) ........................................ ................................................................ ................................................. 45

O Drugoj molbi („Dođi Carstvo Tvoje;“)......................................... ................................................................ ................................................................ 46

O Trećoj molbi („Budi volja Tvoja i na zemlji kao i na nebu.“)................................. ................................................................ ............... 47

O Četvrtoj molbi („Hleb naš nasušni daj nam danas ;“) ................................. ................................................................ .............................. 47

O petoj molbi („I oprosti nam grijehe naše, kao što i mi opraštamo onima koji nam prijestupe;“) ........................... ....... 48

O Šestoj molbi („I ne uvedi nas u iskušenje ;“)................................... ................................................................ ................................. 49

O sedmoj molbi („Ali izbavi nas od zla.“) ................................. ................................................................ ............................................... 49

O završetku molitve Očenaša ................................................. ................................................................ ................................................................ ............................... 50

O doktrini blaženstva.................................................. ................................................................ ........ 50


Prvo blaženstvo („Blaženi siromašni duhom...“) ................................. ................................................................ ........................................ 51

Drugo blaženstvo („Blago onima koji tuguju...“) ................................... ................................................................ .................................... 52

Treće blaženstvo („Blaženi krotki...“)................................. ................................................................ ................................................................ ... 52

Četvrto blaženstvo („Blago onima koji su gladni i žedni pravednosti...”) .............................. .......................... 52

Peto blaženstvo („Blaženi milostivi...“)................................. ................................................................ ................................................. 53

Šesto blaženstvo („Blaženi čisti srcem:...”) ................................. ................................................................ ........................................ 54

Sedmo blaženstvo („Blago mirotvorcima...“) ................................. ................................................................ ................................ 54

Osmo blaženstvo („Blaženi progonjeni pravde radi...“) .............................. ................................. 55

Deveto blaženstvo („Blago tebi, kad te ljudi pogrde...“) .............................. ................................................................ .............. 55

TREĆI DEO: LJUBAV je naše ulaganje u Crkvu, kroz hrišćanski život


učeništva ................................ ................................................................ .............................. 57
Deset zapovesti ................................................................. ................................................................ ................ 57

O podjeli zapovijesti na dvije ploče ........................................ ........................ 58


Prva zapovest ................................................................ ................................................................ .................. 58

Druga zapovest ................................................................. ................................................................ .............. 59

Treća zapovest ................................................................. ................................................................ ................. 60

Četvrta zapovest ................................................................. ................................................................ ............... 61

Peta zapovest ................................................................. ................................................................ .................. 61

Šesta zapovest ................................................................. ................................................................ ................. 62

Sedma zapovijest ................................................................. ................................................................ ............. 63

Osma zapovest ................................................................. ................................................................ ............... 63

Deveta zapovest.................................................................. ................................................................ ................. 64

3
Deseta zapovest ................................................................ ................................................................ ................ 65

ČETVRTI DIO: POSLUŠNOST put povećanja Božjeg Kraljevstva. Definiranje jedinstvenog poziva
ICCEC-a................................................ ................................................................ ... 66
ICCEC prakticira “Tri toka” ILI Konvergencijalno obožavanje ........................................ ............. 66
Prvi "Potok", SAKRAMENTALNO-LITURGIJSKI:........................................ ................................... 67
Drugi “Strim”, EVANĐELSKI: .............................................. ................................................................ .... 67

Treći “Strim”, KARIZMATIČAN:........................................ ................................................................ ........ 67

4
UVOD:

O međunarodnoj zajednici Karizmatske episkopalne crkve

Naš identitet:
Mi smo muškarci i žene vjere okupljeni iz različitih sredina koji traže izraz crkve koja je potpuno
sakramentalna i liturgijska, evanđeoska i karizmatična; crkva koja je podvrgnuta autoritetu Svetog
pisma kako ga tumači kontinuirano svjedočanstvo drevne crkve i kojom se upravlja konsenzusom.
Naše bogosluženje je biblijsko, liturgijsko i duhom ispunjeno, drevno i savremeno, sveto i radosno.
Posvećeni smo unapređenju Božjeg kraljevstva objavljujući Evanđelje najmanjima, izgubljenima i
usamljenima.

Crkva potpuno sakramentalna i liturgijska:


U središtu bogosluženja je sakrament Svete Euharistije (Večere Gospodnje) u koju
vjerujemo da je Pravo Kristovo prisustvo. Slavimo žive povijesne oblike crkvenih
liturgija i sedam sakramenata krštenja, krizme, pričesti (ili euharistije), pomirenja,
miropomazanja za ozdravljenje, rukopoloženja i ženidbe.

Crkva potpuno evangelička:


Mi smo crkva koja se drži visokog pogleda na Sveto pismo Starog i Novog zavjeta, vjerujući da
ono sadrži sve što je potrebno za spasenje; ništa se ne može podučavati kao neophodno za
spasenje što nije sadržano u njemu: Predani smo propovijedanju evanđelja da bismo ispunili
veliko povjerenje. Vjerujemo da smo spašeni samo milošću i opravdani vjerom u Krista koji nas
poziva na lični odnos sa Njim.

Crkva potpuno harizmatična:


Mi smo crkva otvorena za istorijsko djelovanje Duha Svetoga. Vjerujemo da su kroz
krštenje Svetim Duhom svi vjernici osposobljeni da sudjeluju u punini službe. Krštenje
Duhom Svetim oslobađa u vjerniku i plod i darove Duha za izgradnju crkve i napredak
Kraljevstva.

Crkva konsenzusne vlade:


Mi smo crkva kojom upravljaju biskupi u apostolskom naslijeđu koji su ponizno
podređeni vodstvu Svetoga Duha i jedni drugima. Mi smo dom molitve na svim
nivoima vlasti i želimo čuti Božji glas. Odluke se donose u vijeću nakon postizanja
konsenzusa. Crkvom se upravlja po redovima episkopa, sveštenika, đakona i laika. Svi
kršteni kršćani su službenici Crkve.

O katekizmu ICCEC.

O katekizmu
Q-1. Šta je katekizam?
O. Katekizam je pouka u kršćanskoj vjeri, naučena svim kršćanima, koja ih osposobljava da
slijede Krista kao Gospodina i Spasitelja.

5
Q-2. Šta znači riječ katekizam?
O. To je grčka riječ, koja označava pouku ili usmeno učenje, koja se koristi još od
vremena apostola da označi onu primarnu pouku u pravoslavnoj vjeri, koja je
potrebna svakom kršćaninu.
Luka 1:4. Jovan 20:31. II Petrova 1:15-16. Dela 18:25. Postanak 18:19. Psalam 119:1

O Božijem samootkrovenju
Q-3. Kako se Bog otkriva svima koji bi Ga primili?
O. Bog se otkriva općim otkrivenjem kroz svoje divno stvorenje i posebnim
otkrivenjem kroz Sveto pismo. Konačno Božje otkrivenje je Isus Hrist.

Postanak 1:1. 2:4. Priče 16:4. Jovan 1:1-3. Jevrejima 1:10. Rimljanima 1:19, 20. Psalam
19:1-6. Isaija 40:26. Djela 17:23-30.

Q-4. Ko se Bog otkriva?


O. Bog se otkriva da ima jednu jedinu prirodu, ali u Svetoj Zajednici od troje
(3) lica; po imenu Otac, Sin i Sveti Duh. Ova istina nam je otkrivena, ali je iznad
ljudskog razumijevanja.
Ponovljeni zakoni 6:4. Matej 28:10. Jovan 8:54-59; 14:25-26; 15:26. Efežanima 4:4-6. 1.
Petrova 1:2.

Q-5. Šta Bog otkriva o sebi u djelima svog stvaranja?


O. Bog otkriva mnoge svoje osobine svojim zadivljujućim stvaranjem svih stvari, ali uglavnom
svojom vječnom moći i Božanstvom, kao i navođenjem svoje zajednice osoba. Postanak 1:1,
31. Rimljanima 1:18-20.

Q-6. Može li čovjek onda imati neko znanje o Bogu bez posebnog otkrivenja od Njega?
O. Čovjek može imati određeno znanje o Bogu kontemplacijom o onim stvarima koje
je Bog stvorio; ali ovo znanje je nesavršeno i nedovoljno za spasenje, i može poslužiti
samo kao priprema za vjeru i kao pomoć u spoznaji Boga iz Njegovog posebnog
otkrivenja.
Rimljanima 1:20; Djela 27:26-27.

O vjeri koja je potrebna za primanje otkrivenja


Q-7. Šta je potrebno da bismo ugodili Bogu i živeli hrišćanski?
O. Prvo spoznaja pravog Boga kroz ispravnu vjeru u Njega; Drugo, život koji se živi po
milosti kroz vjeru koja se izražava dobrim djelima.
Jevrejima 11:6. Efežanima 2:8-10. Galatima 5:6 Jakovljeva 2:14-23.

Q-8. Zašto je vera uopšte neophodna?


O. Vjera je neophodna jer, kako svjedoči Sveto Pismo,bez vere je nemoguće ugoditi
Bogu.Hebrejima 11:6; 3:12. Jovan 3:18-19.

6
Q-9. Šta je vjera?
O. Prema definiciji apostola, vjera je suština onoga čemu se nadamo, dokaz
stvari koje se ne vide. To je poverenje u nevidljivo, kao da je viđeno, vera u ono
čemu se nada i čeka, kao da je prisutno.
Jevrejima 11:1

Q-10. Zašto takva spasonosna vjera mora biti neodvojiva od života dobrih djela?
O. Ona je neodvojiva jer, kao što svjedoči Sveto pismo, vjera bez djela je mrtva.
Jakovljeva 2:18, 20

Q-11. Koja je razlika između znanja i vjere?


A. Znanje ima za cilj stvari vidljive i shvatljive; vjera se, s druge strane, tiče stvari
koje su nevidljive, pa čak i neshvatljive. Znanje se zasniva na iskustvu i
ispitivanju njegovog predmeta; već vera, na verovanju svedočenja istine. Znanje
pripada intelektu, iako može djelovati i na srce; vjera prvenstveno pripada srcu,
iako se prenosi putem intelekta.
1. Korinćanima 14:15-19 i 40. Jovan 4:23-24. Efežanima 5:17; 6:19. Kološanima 3:16. Juda
20. Psalam 47:7. Rimljanima 12:1-2.

O Svetom pismu i svetom predanju


Q-12. Kako Bog daje posebno otkrivenje o sebi čovječanstvu?
O. U prošlosti je Sveti Duh davao pojedincima vizije, snove i privatne
komunikacije; ali sada, u punini vremena, Bog nam govori u Riječi Božjoj koja je
ovaploćena, Isus Hristos naš Gospod i Spasitelj; i pisanom Božjom Rečju, Svetim
pismom.
Rimljanima 1:19, 20. Jevrejima 1:1-3. 2. Korinćanima 3:18. 1. Timoteju 3:15, 16. 2. Timoteju
3:15-17. II Petrova 1:18-20.

Q-13. Kako se Božansko otkrivenje širi u ovom svijetu i čuva u Kristovoj Crkvi?
O. Božansko otkrivenje se širi i čuva prisustvom Duha Svetoga u Crkvi, izraženo
prvenstveno autoritetom Svetog pisma, a svjedoči i potvrđuje zajednica vjernika
kroz vjekove.
Jovan 14:26 1. Timoteju 3:15, 16 2. Timoteju 2:1-2 i 3:15-17

7
Q-14. Šta se podrazumeva pod „svetim predanjem“?
O. Sveto predanje je život Duha u Crkvi koji vjernici žive u kontinuitetu s
molitvom, bogosluženjem, savjetima, vjerovanjima i učenjima o kojima su se
složili ljekari i oci koji nam pomažu u tumačenju Svetog pisma.
Deuteronomy 31:23 1. Letopisa 22:13 Dela 1:2 1. Petrova 2:5

Q-15. Koja je knjiga koju zovemo Sveto pismo?


O. Određene knjige su napisane od strane Duha Božijeg preko onih koje je Bog posvetio,
zvanih Patrijarsi, Proroci i Apostoli. Ove knjige se obično nazivaju Svetom Biblijom.
2. Timoteju 3:15-17 Jevrejima 1:1-2 II Petrova 1:18-20.

Q-16. Šta znači riječ Biblija?


O. To je grčka riječ koja znači “Knjiga” ili “Biblioteka knjiga”. Ime znači da ove
svete knjige zaslužuju pažnju prije svih ostalih.

Q-17. Kako je dato Sveto pismo?


O. Sveto pismo je dato Božanskim Otkrivenjem da bi se tačnije i
nepromjenljivo sačuvalo Božije otkrivenje o sebi. U Svetom pismu čitamo riječi
Patrijaraha, Proroka i Apostola upravo kao da živimo s njima i slušamo ih, iako
su najnovije svete knjige napisane mnogo prije našeg vremena.
Jovan 20:30-31. 2. Timoteju 3:15, 16. 2. Petrova 1:19-20.

Q-18. Zašto se Biblija naziva i napisanom Božjom riječju?


A-Šezdeset i šest (66) knjiga Svete Biblije su u samim svojim rečima, Reč Božja data u
različitim književnim oblicima celoj Hristovoj Crkvi za sva vremena.
2. Timoteju 3:15, 16. 2. Petrova 1:19-20.

O Svetom pismu
Q-19. Kada su napisane svete knjige Biblije ili Svetog pisma?
O. Napisane su u različito vrijeme: neke prije Hristovog rođenja (Stari
zavjet), a druge poslije (Novi zavjet).

Q-20. Šta su Stari i Novi zavjet?


O. Zajedno su oni jedini savez milosti koji je Bog sklopio sa čovječanstvom, dat prvo u
Starom zavjetu, a zatim potpunije otkriven u Novom zavjetu.
Postanak 12:1-3; 15:1-6; 17:1-7. Galatima 3:15-18. Rimljanima 4:1-8, 21-25. Psalam 32:1-2.
Rimljanima 4:6-8. Jevrejima 1:1-3.

Q-21. Šta u sažetku kaže Stari zavjet?


O. Ukratko, Stari zavet kaže da je Bog obećao svim ljudima Božanskog Spasitelja i
pripremio ih da Ga prime.
Postanak 12:1; 15:1-6. Galatima 3:16. 2. Samuilova 7:16. Izaija 40:3-5, 10-11; 53:4-12;
61:1-3. Jeremija 31:31-34. Jovan 1:19-23, 29-35, 51. Jevrejima 1:1-3.

8
Q-22. Kako je Bog pripremio ljude da prime Spasitelja?
O. Bog ih je pripremio kroz postepeno i progresivno otkrivenje, po proročanstvima i
tipovima.
Galatima 3:16. 2. Samuilova 7:16. Izaija 40:3-5, 10-11; 53:4-12; 61:1-3. Jeremija 31:31-34.
Jovan 1:19-23, 29-35, 51. Jevrejima 1:1-3. Postanak 12:1; 15:1-6.

Q-23. Kakvo je učenje Novog zavjeta i veza sa Starim zavjetom?


O. Novi zavjet uči da nam je Bog zapravo dao Božanskog Spasitelja, svog
jedinorođenog Sina Isusa Krista, u direktnom ispunjenju svega što je naznačio i
obećao iz Rajskog vrta i kroz cijeli Stari zavjet.
Isaija 7:7:14. Matej 1:18-25; 26:63-65. Marko 14:61-63. Luka 3:23-38.

Q-24. Koliko knjiga Starog zaveta postoji?


O: U Starom zavetu postoji trideset devet (39) knjiga.

Q-25. Postoji li neka podjela starozavjetnih knjiga koja nam može pomoći da razumijemo njihovu svrhu
i sadržaj?
O: Da, mogu se podijeliti u sljedeće četiri klase:
1. Knjige zakona, koje su osnova Starog zavjeta.
2. Istorijske knjige, koje uglavnom sadrže istoriju Božjeg starozavetnog
zavetnog naroda, plemena i konačno nacije Izrael.
3. Poetske knjige, koje sadrže doktrinu o Bogu u starom savezu.
4. Proročke knjige, koje sadrže proročanstva: objave obećanja Božjeg
Saveza i predviđanja budućih stvari, posebno Isusa Krista.

Q-26. Koje su knjige Zakona?


O: Prvih pet knjiga koje se obično nazivaju Mojsijevim knjigama su: Postanak,
Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi i Ponovljeni zakon. Sam Isus Hrist daje ovim
knjigama opšti naziv Mojsijev zakon.
Luka 24:44. Jovan 3:14; 5:46. Djela 3:22-24.

Q-27. Šta je sadržano u prvih pet (5) Mojsijevih knjiga?


O: Prvih pet Mojsijevih knjiga sadrži izvještaj o stvaranju svijeta i čovjeka, a
zatim o istoriji i obredima religije u prvim vijekovima čovječanstva. Nakon toga
slijedi istorija Božije otkrivene religije u vrijeme proroka Mojsija, a Zakon je
kroz njega dat od Boga.

Q-28. Koje su istorijske knjige Starog zaveta?


O. Istorijske knjige su Knjige Isusa Navina, Sudije, Rute, I i II Samuilo, I i II
Kraljevi, I i II Letopisi, i knjige Ezre,Nehemija i Estera.

Q-29. Koje su knjige poetske?


O. Knjige o Jovu, Psalmi, Izreke, Propovjednik i Pjesma Solomonova su
poetske knjige.

9
Q-30. Šta je posebno korisno u Knjizi psalama?
O. Ova knjiga sadrži aluzije na istoriju naroda Božjeg saveza, mnoga proročanstva o
našem Spasitelju Hristu, i daje nam izraz živog odnosa sa Bogom, našim Stvoriteljem. To
je savršen priručnik za molitvu i hvalu, i tako bi trebao biti u stalnoj upotrebi u
Božanskoj službi Crkve.

Q-31. Koje su knjige proroka?


O. Knjige proroka su Isaija, Jeremija i njegove Tužaljke, Jezekilj, Danilo i
dvanaest manjih proroka.

Q-32. Koliko knjiga Novog zaveta postoji?


O: Ima dvadeset sedam (27) knjiga Novog zaveta.

Q-33. Ima li među njima bilo kakvih koji su paralelni sa knjigama Zakona i čine osnovu
Božjeg saveza otkrivenog u Novom zavjetu?
ODGOVOR: Da. Jevanđelja, koja se sastoje od četiri knjige jevanđelista Mateja, Marka, Luke i
Jovana, paralelna su sa knjigama Zakona.

Q-34. Šta znači riječ Jevanđelje?


O. Evanđelje je grčka riječ koja se prevodi kao: dobra i radosna vijest.

Q-35. Koja je dobra vijest u knjigama koje se zovu Jevanđelje?


O. Dobra vest je da je Kraljevstvo Božije blizu. Otkriva se u inkarnaciji, životu,
smrti, uskrsnuću i uznesenju Isusa Krista. To će se u potpunosti ostvariti u
Njegovom Drugom dolasku.

Q-36. Zašto se ove knjige zovu Jevanđelje?


O. Zovu se Jevanđelje jer čovjek ne može imati bolju ili radosniju vijest od one o Božanskom
Spasitelju i o vječnom spasenju koje nam je besplatno dato.

Q-37. Šta nam kaže Knjiga Dela?


O. Knjiga Dela apostolskih je istorijski izveštaj o silasku Svetog Duha na
apostole i na celu Crkvu, koji daje izveštaj o proširenju Hristove Crkve kroz
njih.

Q-38. Šta je apostol?


O: Riječ apostol znači glasnik. To je ime dato onim učenicima našeg Gospoda Isusa Hrista,
koje je poslao da propovedaju Jevanđelje sa znacima i čudima, posebno onima koji su bili sa
našim Gospodom za vreme Njegovog života ovde na zemlji i koji su lično bili svedok
Njegovog telesnog vaskrsenja.
Matej 10:2-4. Marko 3:14-19.

10
Q-39. Koje su knjige Novog zavjeta doktrinarne?
O. Poslanice Novog zaveta su: Rimljanima, I i II poslanicima Korinćanima, Galatima,
Efescima, Filipljanima, Kološanima; I i II Solunjanima, I i II Timoteju, Titu, Filemonu,
Jevrejima; i sedam opštih poslanica; Jakov, I, II Petar, I, II i III Jovan i Juda.

Q-40. Šta nas uči Knjiga Otkrivenja?


O. Knjiga Otkrivenja je vizija pobjeda Krista i Njegove Crkve otkrivene apostolu
Ivanu i daje nam obrazac obožavanja, ustrajnosti i nade. To je konačno
otkrivenje ispunjenja Božjeg kraljevstva na nebu i na zemlji. Otkrivenje 21:1-7;
22:12-13.

Q-41. Kako treba da čitamo Sveto pismo?


O. Trebali bismo čitati Sveto pismo uz molitvu tražeći vodstvo Duha Svetoga,
razumijevajući ga u životu zajednice vjere kroz sve vijekove, i sa željom da se
pokoravamo Božjoj volji u skladu sa Njegovim putevima.

P-42: Šta su apokrifi?


O. ICCEC vjeruje da su 66 univerzalno prihvaćenih knjiga Starog i Novog zavjeta
Riječ Božja koja sadrži sve što je potrebno za spasenje. Što se tiče tih nekoliko djela
koja se obično nazivaju apokrifima ili Deutero-kanonskim knjigama, mi dalje
potvrđujemo stav da se, iako su korisni za obrazovanje i poučavanje, ne smatraju
dijelom Kanona Svetog pisma. Stoga se mogu čitati u javnom bogosluženju, ali ne i
koristiti za utvrđivanje dogme za doktrinu.

11
PRVI DIO: VJERA Crkve je naš identitet.

On the Creeds

Q-43. Koje su vjeroispovijesti?


O. Vjerovanja su izjave naših osnovnih vjerovanja o Bogu. Oni pružaju
zajednički jezik i temelj vjere za sve članove Crkve, a koriste se od davnina
konsenzusom cijele Crkve.

Q-44. Koje vjeroispovijesti koristi ICCEC za doktrinu?


A. Apostolska vera, Nikejska vera i Atanasijska vera.

Q-45. Šta je Atanasijevo vjerovanje?


O. Atanasijevo vjerovanje je drevno vjerovanje koje definira Trojstvo.

Apostolski simbol vjerovanja

Q-46. Šta je Apostolsko vjerovanje?


O. Apostolski simbol vjerovanja je naš krsni savez s Bogom i koristi se u javnom
bogosluženju. Ona glasi kako slijedi:

Vjerujem u Boga, Oca svemogućeg, stvoritelja neba i zemlje. I u Isusu Hristu


njegovom jedinom Sinu Gospodu našem.
Začet je od Duha Svetoga i rođen od Djevice Marije. Patio je
pod Pontije Pilatom, bio je razapet, umro i sahranjen. Spustio
se do mrtvih (ili pakla).
Trećeg dana je ponovo uskrsnuo.
On je uzašao na nebo, i sjedi s desne strane Oca. On će ponovo
doći da sudi živima i mrtvima.
Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu sabornu Crkvu,
zajednicu svetih,
oproštenje grijeha,
vaskrsenje tijela i život
vječni, Amen.

12
Nikejski simbol vjerovanja

Q-47. Šta je Nikejski simbol vere?


O. Nikejski Simvol vere je vera univerzalne Crkve i koristi se u našoj Euharistijskoj
Liturgiji. Nikejski simbol vjerovanja je vjera univerzalne Crkve.

Vjerujem u jednog Boga,


svemogući otac,
tvorac neba i zemlje,
i svega vidljivog i nevidljivog; I u
jednog Gospoda Isusa Hrista,
jedinorođeni Sin Božji, rođen od Oca
svoga prije svih svjetova, Bože Božji,
Svjetlo od svjetlosti,
veoma Bog od Boga,
rođen, ne stvoren,
biti jedne supstance sa Ocem; po
kome je sve stvoreno;
koji je radi nas ljudi i radi našeg
spasenja sišao s neba,
i utjelovio se od Duha Svetoga i Djevice Marije, i
postao čovjekom;
i bio je razapet za nas pod Pontije Pilatom;
Patio je i bio sahranjen;
i trećeg dana je ponovo uskrsnuo u skladu sa Svetim
pismom i uzašao na nebo,
i sjedi zdesna Ocu;
i On će opet doći, sa slavom, da sudi živima i mrtvima; Čijem
kraljevstvu neće biti kraja.
I vjerujem u Duha Svetoga Gospoda i Životvornog,
Koji ishodi od Oca;
Koji je sa Ocem i Sinom zajedno obožavan i slavljen; Koji je
govorio kroz proroke.
i vjerujem u jednu svetu Katoličku i Apostolsku
Crkvu; Priznajem jedno krštenje za oproštenje
grijeha; i čekam vaskrsenje mrtvih,
i život budućeg sveta. Amen.

13
O člancima Nikejske vere

Q-48. Šta je dvanaest članova Nikejske vere?


O. Prvi član Simvola vere govori o Bogu kao prvobitnom poreklu, tačnije o prvoj
Lici Svete Trojice, Bogu Ocu i Bogu kao stvoritelju sveta; Drugi članak govori o
Drugoj osobi Svetog Trojstva, Isusu Hristu, Sinu Božijem;

treći član, o inkarnaciji Sina Božjeg; četvrti članak, o


muci i smrti Isusa Krista; peti članak, o uskrsnuću
Isusa Krista;
šesti član, o vaznesenju Isusa Hrista na nebo; sedmi član, o
drugom dolasku Isusa Krista na zemlju;
osmi član govori o trećem licu Svetog Trojstva, Duhu Svetom: deveti
član, o Crkvi;
deseti članak, krštenja, preko kojeg imamo pristup svim ostalim sakramentima
Crkve;
jedanaesti član, o budućem vaskrsenju mrtvih;
dvanaesti članak, o večnom životu.

O prvom članku
(„Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućeg, Tvorca neba i zemlje, i
sve vidljivo i nevidljivo ;”)
Q-49. Šta znači vjerovati u Boga?
O. Vjerovati u Boga znači živo vjerovati u Njegovo biće, Njegove osobine i svim
srcem primiti Njegovu otkrivenu riječ za spas ljudi.
Efežanima 3:16-19. Jevrejima 11:6.

Q-50. Šta je neposredni i stalni dokaz čvrste vere u Boga?


A. Rimljanima 10:9-13 kaže se da je dokaz čvrste vjere ispovijedati svojim ustima
Gospodina Isusa i vjerovati u svom srcu da ga je Bog podigao iz mrtvih, [tako]
da ćete biti spašeni. Jer se srcem vjeruje u pravednost, a ustima se ispovijeda za
spasenje. Jer Pismo kaže: “Ko vjeruje u Njega neće se postideti.” Jer nema razlike
između Jevreja i Grka, jer je isti Gospod nad svima bogat svima koji Ga prizivaju.
Jer "ko god zazove ime Gospodnje biće spašen."

Takvo svjedočanstvo otvoreno pokazuje cijelom svijetu da držimo kršćansku vjeru s takvom
iskrenošću i čvrstoćom, da nas ni sila, ni prijetnje, ni mučenja, ni sama smrt ne mogu natjerati da
odreknemo svoju vjeru u pravog Boga i u naše Gospode Isuse Hriste. Ovo svjedočanstvo nam
također omogućava da svima spremno priznamo da je Isus Gospodar svega i da se volimo
slobodno i vjerno.
Matej 10:32-33. Jovan 13:34-35. Rimljanima 10:9-13. 1. Jovanova 5:4-5.

14
Q-51. Zašto je ispovedanje vere neophodno?
A. Apostol Pavle svjedoči da je vjera neophodna za spasenje, kao što piše u
Rimljanima 10:9-10. “Ako svojim ustima ispovijedaš Gospodina Isusa i vjeruješ
u svom srcu da ga je Bog podigao iz mrtvih, bit ćeš spašen. Jer se srcem
vjeruje u pravednost, a ustima se ispovijeda za spasenje.”

Q-52. Šta nas Sveto pismo uči o jedinstvu Boga kada kaže Simvol verevjerujem u
jedan bog..?
O. Same riječi Simvola vjerovanja o ovoj tački preuzete su iz sljedećeg odlomka apostola
Pavla: „Nema drugog Boga osim jednog. Jer čak i ako postoje takozvani bogovi, bilo na
nebu ili na zemlji (kao što ima mnogo bogova i mnogo gospodara), ipak za nas postoji
jedan Bog, Otac, od koga je sve, a mi za Njega; i jednog Gospoda Isusa Hrista, kroz
koga je sve i kroz koga živimo.” 1. Korinćanima 8:4-6.

Q-53. Možemo li spoznati „samu suštinu“ Boga, ili Boga kakav jeste?
O. Mi ne možemo spoznati Boga kakav je On u „sobitoj suštini“. Takvo je prije svega znanje
o svakom stvorenju. Apostol Pavle kaže da je Bog „koji jedini ima besmrtnost, prebivajući u
nepristupačnoj svetlosti, koga niko nije video niti može videti, kome je čast i večna moć.
Amen.” (1. Timoteju 6:16.)
I Da, mi možemo upoznati Boga zbog Hristove Ličnosti, Sina Božijeg inkarniranog. Jovan
1:18; 6:69; 16:30; 17:30. Dela 22:14. 1. Korinćanima 8:3. Efežanima 1:17. Kološanima
1:26-27. Jevrejima 1:1-3. 1. Jovanova 2:5, 14; 3:14; 4:7; 5:19.

Q-54. Koje su neke od osobina Boga?


O. Bog je Duh, vječan, sav dobar, sveznajući, sav pravedan, svemoguć, sav
prisutan, nepromjenjiv, sav sebi dovoljan, sav blagosloven; Bog je ljubav.

Q-55. Ako je Bog Duh, zašto ga Sveto pismo opisuje delovima tela, kao što je srce,
oči, uši, ruke?
A. Sveto pismo prilagođava božanske koncepte zajedničkom jeziku čovečanstva koji su stvoreni
na Božju sliku; pa bismo takve izraze trebali razumjeti u višem i duhovnijem smislu. Na primjer,
"srce" Boga odnosi se na Njegovu dobrotu ili Njegovu ljubav; “oči i uši” Boga znače Njegovo
sveznanje: “ruka” se odnosi na Njegovu svemoguću moć. Deuteronomy 11:12; 13:18. 1.
Samuilova 26:24. 2. Samuilova 15:25. 1. Kraljevima 15:5; 16:25. Jezdra 5:5. Psalam 33:18; 34:15.
Jeremija 24:6. Proverbs 5:21; 15:3; 22:12. Amos 9:8. Zaharija 4:10. Jakovljeva 5:4. 1. Petrova 3:12.
Izlazak 9:3; 16:3, 8. Ponovljeni zakoni 2:15. Joshua 4:24; 22:31. Sudije 2:15. Ruta 1:13. 1. Samuilova
5:9; 12:15. 2. Samuilova 24:14. 1. Kraljevima 18:46. 2. Kraljevima 3:15. Jezdra 7:6, 28. Job 12:9.
Psalam 75:8; 118:15, 16. Priče 21:1. Isaiah 41:20; 62:3; 66:4. Ezekiel 1:3; 3:22. Luka 1:66. Djela
11:21; 13:11.

15
Q-56. Ako je Bog posvuda, zašto ljudi kažu da je Bog na nebu ili u crkvi?
A. Bog je svuda; ipak na nebu On ima posebnu prisutnost manifestovanu u vječnoj
slavi blaženih duhova; također u crkvama On ima, kroz milost i sakramente, posebnu
prisutnost koju vjernici pobožno prepoznaju i doživljavaju, a ponekad se manifestira
izvanrednim znakovima, simbolima i darovima Duha Svetoga.
Postanak 18:14; 28:16. II Ljetopisa 2:6. Job 42:2. Psalam 139:3, 5, 7-10. Isaija 26:4.
Jeremija 23:23-24. Matej 19:26. Djela 7:48-49; 17:24, 27-28.

Q-57. Kako treba da razumemo ove reči Simvola vere: „Verujem u jednog Boga Oca“?
O: Ovo je referenca na misteriju Svetog Trojstva jer je Bog jedan po supstanciji i
prirodi, ali u tri osobe, Ocu, Sinu i Svetom Duhu.
Matej 28:19. Luka 1:35; 3:22; 4:1. Jovan 3:34-35; 14:26; 15:26; 16:13-15. Dela 10:36-38.
Rimljanima 1:3-4. 2. Korinćanima 1:21-22; 13:14. Jevrejima 9:14. 1. Petrova 3:18. 1. Jovanova
5:7.

Q-58. Kako je Bog jedan u suštini, a ipak tri osobe?


O. Ne možemo razumjeti ovu unutrašnju misteriju Božanstva; ali mi vjerujemo u to na
nepogrešivom svjedočanstvu Božje riječi.
1. Korinćanima 2:11. 2. Korinćanima 13:14. Matej 28:19. 2. Korinćanima 1:21-22.
Efežanima 2:18. Rimljanima 1:3-4; 8:9-11. Hebrejima 1:1-3; 9:14. 1. Petrova 1:2; 3:18.

Q-59. Kako razumijemo razlike između osoba Svetog Trojstva?


A. Sveto pismo opisuje različite osobe koje preuzimaju različite vodeće uloge u različitim
božanskim akcijama kao što su stvaranje, spasenje, pomirenje, osnaživanje i darivanje
Crkve.
Matej 28:19. Luka 1:35; 3:22; 4:1. Jovan 3:34-35; 14:26; 15:26; 16:13-15. Dela 10:36-38.
Rimljanima 1:3-4. 2. Korinćanima 1:21-22; 13:14. Jevrejima 9:14. 1. Petrova 3:18. 1. Jovanova
5:7. 1. Korinćanima 2:11. 2. Korinćanima 13:14. Matej 28:19. 2. Korinćanima 1:21-22.
Efešanima 2:18. Rimljanima 1:3-4; 8:9-11. Hebrejima 1:1-3; 9:14. 1. Petrova 1:2; 3:18.

Q-60. Jesu li sve tri osobe Svetog Trojstva jednake veličine kao Bog?
ODGOVOR: Da. Svi su podjednako Bog. Bog Otac nije rođen, niti proizlazi od
bilo koje druge osobe: Sin Božji je oduvijek rođen od Oca, Duh Sveti oduvijek
ishodi od Oca. Otac je pravi Bog; jednako je Sin pravi Bog; i Sveti Duh je takođe
pravi Bog. Međutim, u tri osobe postoji samo jedan Bog. Ovo je natprirodna
činjenica koju nam je otkrio Bog, i kao takva je misterija za naš ljudski um.

Matej 16:17; 28:20. Luka 3:21-11. Jovan 1:1; 4:10, 14; 7:38; 14:15-17, 26; 16:13-15. Djela
5:3-4. Rimljanima 5:5; 8:9, 14-17; 39. 1. Korinćanima 3:16' 6:19;12:13. 2. Korinćanima 13:14.
Galatima 4:6; 5:22. Efežanima 2:18, 22; 4:4-6. Filipljanima 2:1. Jevrejima 1:8. I Jovanova 1:3;
3:16; 3:24. I Matej 28:19. Luka 1:35; 3:22; 4:1. Jovan 3:34-35; 14:26; 15:26; 16:13-15. Dela
10:36-38. Rimljanima 1:3-4. 2. Korinćanima 1:21-22; 13:14. Jevrejima 9:14. 1. Petrova 3:18. 1.
Jovanova 5:7. 1. Korinćanima 2:11. 2. Korinćanima 13:14. Matej 28:19. 2. Korinćanima
1:21-22. Efežanima 2:18. Rimljanima 1:3-4; 8:9-11. Hebrejima 1:1-3; 9:14. 1. Petrova 1:2;
3:18.

16
Q-61. Zašto se Bog naziva svemogućim?
O. Bog je nazvan svemogućim jer On sve održava svojom snagom i svojom voljom koja je
božanska proviđenja.
Postanak 17:1; 18:11. Job 42:2. Isaija 26:4. Matej 19:26. Luka 1:37. Dela 26:8.
Rimljanima 1:20. Jevrejima 1:3. Otkrivenje 4:11; 19:6; 21:22.

Q-62. Šta je božansko proviđenje?


O. Božansko proviđenje je stalna svrha svemoguće moći, mudrosti i dobrote Božje,
kojom On čuva biće i sposobnosti svih svojih stvorenja i kreacije, usmjerava ih ka
dobrim ciljevima i pomaže svemu što je dobro. Ali zlo koje izvire odstupanjem od
dobre i otkrivene volje Božje od strane grešnog čovjeka može se ili odsjeći ili ispraviti, i
okrenuti dobrim rezultatima u suradnji s dobrom voljom ljudi. Bog vrši opću
providnost nad svim stvorenjima i Svoju posebnu providnost nad čovjekom. Matej
6:26. Postanak 50:20. Job 38-41. Psalam 19:1-6. Priče 16:33. Dela 14:7. Rimljanima 1:20.

Q-63. Ono što je izraženo riječima Simvola vjerovanja, „Tvorac neba i zemlje, i svega
stvari vidljive i nevidljive”?
ODGOVOR: Ove riječi pokazuju da je sve stvorio Bog i da ništa ne može biti bez
Boga. Sveto pismo to uči od svog početka i nastavlja ovu doktrinu kroz cijeli
Novi zavjet.
Postanak 1:1; 2:3. Izlazak 20:11. Nehemija 9:6. Psalam 33:6; 95:5. Isaiah 40:28; 45:12. Djela
4:24; 17:24. Kološanima 1:16-17. Rimljanima 11:33-36. Jevrejima 11:3.

Q-64. Šta se u Simvolu vere znači rečju „nevidljivi“?


O. Riječ “nevidljivi” se odnosi na duhovni svijet, kojem pripadaju anđeli i cijelo
nebo. Rani kršćani su koristili ovaj svijet da razlikuju Boga iz Biblije od bogova
drugih naroda koji su viđeni u fizičkim idolima. Djela 17:24-31.
Isaiah 40:25; 43:15; 45:5-8. Psalam 46:10; 83:18; 102:15-16. Ezekiel 38:23; 39:21.
Malahija 1:11.

Q-65. Šta znači ime “anđeo”?


O. “Anđeo” znači glasnik.
Job 1:14. 1. Samuilova 11:3. Postanak 16:7; 18:2, 22; 19:1; 32:24, 30. Jevrejima 1:14, Jovu 1:6.

Q-66. Šta su anđeli?


O. Anđeli su duhovi koji imaju inteligenciju, volju i moć, ali ne i materijalna tijela; oni
su zastupnici i glasnici Božiji.
Postanak 19:15; 28:12. Psalam 8:5; 78:25; 104:4; 148:2. Matej 4:6, 11; 24:31. Marko 12:25.
Luka 2:13, 15; 15:10. Jovan 1:51; 20:12. Jevrejima 1:4-5. 1. Petrova 1:12. Otkrivenje 5:11;
7:1-2, 11.

17
Q-67. Zašto se tako zovu?
O. Oni se tako zovu zato što ih Bog šalje da objave Njegovu volju. Na primjer,
anđeo Gabrijel je poslan da objavi Djevici Mariji začeće Spasitelja. Luka
1:26-38.

Q-68. Gdje se u Svetom pismu spominju anđeli čuvari?


O. Anđeli se spominju u Psalmu 91:11“Jer On će svojim anđelima zapovjediti nad tobom, da te čuvaju
na svim tvojim putevima.”

Q-69. Da li svako od nas ima anđela čuvara?


ODGOVOR: Da. U to možemo biti sigurni iz sljedećih riječi Isusa Krista:“Pazite da ne
prezrete nijednog od ovih malih, jer vam kažem da anđeli njihovi na nebesima
uvijek vide lice Moga Oca koji je na nebesima.” Matej 18:10

Q-70. Da li su svi anđeli dobri i zaštitnički nastrojeni?


O: Ne. Postoje i zli anđeli, inače zvani đavoli ili demoni.
Otkrivenje 9:7-9. 2. Korinćanima 12:7. 2. Petrova 2:4.

Q-71. Kako su postali zli?


O. Oni su stvoreni dobri, ali su odstupili od svoje dužnosti savršene poslušnosti
Bogu, i tako su otpali od Njega u samovolju, gordost i zlobu. Prema riječima
apostola Jude,“A anđele koji nisu zadržali svoju vlastitu vlast, nego su napustili
svoje prebivalište, On je u vječnim okovima pod tamom sačuvao za sud velikoga
dana…” Juda 6.
Isaija 14:12-15.

Q-72. Šta znači ime đavo?


O. “Đavo” znači klevetnik ili varalica.

Q-73. Zašto se zli anđeli nazivaju đavolima (demoni), klevetnicima i prevarantima?


O. Zovu se tako zato što stalno postavljaju zamke ljudima, nastojeći da ih prevare i
dovedu u zabludu lažnim predstavama i zlim željama; u svom palom stanju mrze
dobro delo Božje u stvaranju i otkupljenju.
1. Letopisa 21:1. Zaharija 3:1-2. Matej 4:10. Luka 13:16; 22:3, 31. Jovan 1:6-12. Dela
5:3. Rimljanima 16:20. 2. Korinćanima 2:11; 11:14. 2. Solunjanima 2:9.

Q-74. Šta nam je Sveto pismo otkrilo o stvaranju svijeta?


O. Pismo kaže da je Bog u početku stvorio nebo i zemlju iz ničega, a isto
tako i sve što oni sadrže.
Postanak 1 i 2.

Q-75 Da li su stvorenja ovog svijeta stvorena onakvima kakvima ih sada vidimo?


O: Ne. Prilikom stvaranja sve je bilo jako dobro, odnosno čisto, lepo i
bezopasno. Postanak 1:10, 12, 18, 21, 25. Postanak 1:31- „tada je Bog vidio sve
što je stvorio, i bilo je vrlo dobro. Tako je veče i jutro bilo šesti dan.”

18
Q-76. Šta je posebno jedinstveno u stvaranju ljudskih bića?
ODGOVOR: Čovečanstvo je stvoreno na sliku Božiju, odnosno muško i žensko. Božja slika znači da
muškarci i žene imaju inteligenciju, izbor, etički smisao, kreativnost, sposobnost rasuđivanja i
odnose: stvoreni smo da budemo voljeni i da volimo Boga i jedni druge. Kao rezultat čovjekovog
pada od Boga u grijeh (Postanak 3) slika Boga u čovjeku je izopačena i iskrivljena, ali nije
izgubljena, tako da cijelo čovječanstvo žudi za odnosom sa svojim Stvoriteljem i drugim ljudima.
To je za nas učinio Bog u Isusu Kristu, u kojem smo pozvani da budemo suobličeni Njegovom
liku. Tako njegovo savršenstvo počinje, kako je objasnio apostol Pavle, „u novom čoveku koji je
stvoren po Bogu, u pravoj pravednosti i svetosti“, u Isusu Hristu, našem Gospodu i Spasitelju.

Efežanima 4:24. Postanak 1:26-28. i 2:7. i 2:21-22.

Q-77. Zašto je Bog stvorio muškarca i ženu?


O. Bog je stvorio muškarca i ženu jer ovo odražava sliku Boga, trojstveni karakter
Boga i Njegov obrazac za razmnožavanje. Muško i žensko odražavaju jedinstvo
ljubavi više od jedne osobe, kao u jedinstvu Trojstva.
Postanak 1 i 2. [Sv. Grgur,Pod dahom života , Ivan Pavle II, Teologija tijela.]

Q-78. Šta je dah života?


O. Dah života je davanje života čovečanstvu Božjim stvaralačkim činom kao što je
zabeleženo u Postanku 2:7. Ali ljudski život se razlikuje od ostatka stvorenja jer je
stvoren na Božju sliku i priliku i obdaren je dušom. Duša je supstancija i duhovna i
besmrtna.
Postanak 35:29; 49:33, Job 11:20. Jeremija 15:9. Matej 27:50. Jovan 19:30. Rimljanima 7:22.
2. Korinćanima 4:16; 5:5, 17. Efešanima 3:16-19.

Q-79. Za koju svrhu je Bog stvorio čovjeka?


O. Bog je stvorio čoveka da on upozna Boga, da bude voljen od Boga, da voli i slavi Boga, i da živi
u radosti sa Njim zauvek.

19
O drugom članku
(„I u jednog Gospoda, Isusa Hrista, Jedinorodnog Sina Božijeg, rođenog od Oca svoga
pre svih svetova, Boga od Boga, Svetlosti od svetlosti, Boga samog od Boga samoga,
rođenog, nestvorenog, koji je od jedne supstance sa Otac; Po kome je sve stvoreno;...”)

Q-80. U kom smislu se Isus Hrist naziva Gospodom?


O. Isus Hrist je nazvan Gospodom po tome što je On zaista Bog, jer je ime Gospod jedno od
Božijih imena.
Dela 4:12. Dela 10:36. Rimljanima 10:9-10. Isaija 40:3. Matej 3:3. Psalam 24:7. 1.
Korinćanima 2:8. Jakov 2:1. Jeremija 23:5-6. 1. Korinćanima 1:30. Isaiah 44:6; 48:12-16.
Otkrivenje 1:7; 22:13. Zaharija 13:7. Filipljanima 2:6. Isaija 6:1-3. Jovan 12:41.
Psalam 110:1. Matej 22:42-45. Filipljanima 2:11. 1. Jovanova 4:2-3. II Jovanova 7. Joilo 2:32. 1.
Korinćanima 1:2. Isaija 40:28. Jovan 1:3. Kološanima 1:16. Psalam 102:24-27. Jevrejima 1:8, 10-12.
Postanak 2:3. Matej 12:5. 1. Korinćanima 15:6-7. 1. Jovanova 5:20. Titu 2:11-13.

Q-81. Šta znači ime Isus?


O: Ime Isus znači spasitelj, onaj koji spašava.
Matej 1:21. Postanak 3:15; 22:18. Galatima 3:16. Isaiah 7:14; 11:1-4, 10; 49:6.

Q-82. Šta znači ime Krist?


O. Na grčkom ime Hrist znači Pomazanik.
Luka 1:46-55; 68-80. Isaiah 12:1-2; 45:21-22. Jeremija 23:6. Djela 3:26; 4:12; 13:23,
38-39. Kološanima 1:20-23.

Q-83. Zašto se Isus, Sin Božji, zove Pomazanik?


O. Isus se zove Pomazanik jer je bez mjere primio sve darove Svetoga Duha, i
tako u najvišem stepenu posjeduje znanje proroka, svetost prvosveštenika i
moć kralja. I tako je On postao Spasitelj svijeta koji je iskupio naše grijehe i u
potpunosti nas pomirio s Bogom.
Jovan 3:34-36. Hebrejima 1:2; 2:1-4. Postanak 12:3. Job 33:23-24. Isaiah 53:10-11; 61:1-3.
Jezekilj 34:23. Malahija 4:2. Matej 18:11-13. Luka 1:68-77; 15:1-10; 19:10. Jovan 1:9, 29;
3:16-17; 4:14, 42; 5:26, 33-34, 40.

Q-84. Zašto je ovo ime Isus dao Sinu Božijem prilikom njegovog začeća i rođenja na zemlji?
O. Zato što je začet i rođen da spasi čovječanstvo i iskupi svo Kreaciju. Matej 1:21.
Postanak 3:15; 22:18. Galatima 3:16. Isaiah 7:14; 11:1-4, 10; 49:6. Luka 1:46-55; 68-80.
Isaiah 12:1-2; 45:21-22. Jeremija 23:6. Djela 3:26; 4:12; 13:23, 38-39. Kološanima 1:20-23.
Jovan 6:27, 32-33, 35, 37, 39, 51, 53-58. 7:37-39; 8:12; 16:33. Dela 3:26. Rimljanima
3:24-26; 4:25; 5:1, 6, 8-11, 15. Efešanima 1:10-11; 2:13-18, 20; 5:2, 14, 23, 25-26.
Filipljanima 3:20. Kološanima 1:12-14. Titu 2:13-14. Jevrejima 2:3, 17; 7:22, 25; 13:20. 1.
Petrova 1:18-19; 2:4-7, 25. 1. Jovanova 4:9-10, 14; 5:11-13, 20. Otkrivenje 5:5-14; 7:10.

20
Q-85. Zašto se Isus naziva Jedinorodnim Sinom Božjim?
O. Zato što je On jedini Sin Božiji rođen od supstancije Boga Oca, i tako je od
jedne supstance sa Ocem.
Jovan 1:14,18.

Q-86. Zašto Simvol vere dalje dodaje da je Sin Božiji rođen od Oca?
O. Ovo dalje razjašnjava Njegovu Ličnost, po čemu se On razlikuje od ostalih
Lica Svetog Trojstva.
Efežanima 3:18.

Q-87. Zašto Simvol vere kaže da je On rođen pre svih svetova?


ODGOVOR: Ovo je učinjeno da niko ne može pomisliti da je ikada postojalo vreme kada On
nije bio. Drugim riječima, ovaj izraz objavljuje da je Isus Krist Božji Sin od cijele vječnosti,
kao što je Bog Otac oduvijek.
Jovan 17:24-26.

Q-88. Čemu nas uči fraza „Bog Božji“?


O. Izraz “Bog Božji” nas uči da se Sin Božiji zove Bog u istom pravom smislu
kao što se Bog Otac zove Bog.
Titu 2:11-13 1. Jovanova 5:20. [St. Ambrozije, Izlaganje Sina Božjeg, Knjiga I].

Q-89. Šta znače riječi “Svjetlo svjetlosti” u Simvolu vjerovanja?


O. Pod simbolikom vidljive svjetlosti, izraz “Svjetlost svjetlosti” pokušava
objasniti neshvatljivo generiranje Sina Božijeg od Oca. Vidimo svetlost sunca, iz
koje se generiše svetlost svuda ispod. I sama svjetlost sunca i njegova vidljiva
manifestacija posvuda su u suštini jedne nedjeljive prirode. Na sličan način,
Bog Otac, vječna svjetlost (1. Jovanova 1:5), “rađa” ili rađa Sina Božjeg, koji je
isto tako vječna svjetlost. Dakle, Bog Otac i Bog Sin su jedno te isto večno,
nedeljivo svetlo, i oboje su jedne te iste božanske prirode.

Q-90. Čemu nas uči fraza „svaki Bog, od samog Boga“?


O: Da Hristos nije samo Bog, već zaista Bog, sam Bog od samog Boga utoliko da je
On sam istina. Jovan 14:6 [Sv. Ambrozije, Izlaganje kršćanske vjere, Bop I, xvii, 108]

21
Q-91. Zašto Simvol vere dalje dodaje da je On „rođen, a ne stvoren“?
O. Učiti da Sin Božji nije stvoren niti stvoren.
Jovan 1:1-2, 14; 3:34-35; 5:19-31, 47; 10:15, 18, 25, 29-30, 32-33, 36-38; 12:49-50; 14:9-14, 20, 24,
28, 31. Djela 2:33, 36; 10:38. Rimljanima 1:4. 1. Korinćanima 1:30; 15:24, 27-28. 2. Korinćanima
4:4-6. Hebrejima 1:1-3; 5:5-10. 1. Petrova 1:21. 2. Petrova 1:17. 1. Jovanova 4:9-10, 14. Otkrivenje
3:12, 21.
Riječi "rođeni" naglašavaju jedinstvo u prirodi svake od tri osobe Božje, Oca, Sina i
Svetoga Duha, uz održavanje porodičnog reda koji se vidi u Bibliji. Matej 28:19. 2.
Korinćanima 13:14. Postanak 1:26. Brojevi 6:23-27. Isaija 48:16. Matej 3:16-17. Jovan
1:16-17. Rimljanima 1:7; 16:20, 24. 1. Korinćanima 12:4-6; 16:23. Efežanima 2:18. 1.
Jovanova 5:7. Otkrivenje 1:4-6.

Q-92. Šta znače riječi “jedna supstanca s Ocem”?


O. Reči “jedna supstancija sa Ocem” znače da je Sin Božiji isti Bog kao Bog
Otac.
Jovan 9:30.

Q-93. Šta se uči u sledećim rečima u Simvolu vere, „po kome je sve stvoreno“?
O. Riječi “po kome je sve stvoreno” znače da je Bog Otac sve stvorio po svom
Sinu.
Jovan 1:3. Priče 8:22-31. [St. Ambrozije, O Duhu Svetom, knjiga III, xi, 83]

O trećem članku
([1] „Koji je radi nas ljudi i radi našeg spasenja sišao s neba, [2] i
utjelovio se od Duha Svetoga i Marije Djeve, i postao čovjekom;...”)

Q-94. Šta mislimo kada kažemo da je “sišao s neba”, kada je, kao Bog, On
svuda?
O. Istina je da je Bog svuda i tako je uvek na nebu i uvek na zemlji; ali na
zemlji je u početku bio bez ljudskog tela; nakon utjelovljenja Bog Sin se
pojavio u tijelu.
Filipljanima 2:5-10. Jovan 3:13.

Q-95. Zašto je Sin Božiji sišao s neba?


O: Sin Božiji je sišao s neba da izvrši volju Očevu, da spase čovečanstvo i da
iskupi sve stvorenje.
Jovan 6:38. Luka 13:23-24; 22:28-30. Jovan 1:12; 14:1-3, 19. Marko 13:13. Rimljanima 4:26-5:2;
8:12-17. 2. Korinćanima 4:13-14; 6:18. Galatima 3:26. Efežanima 3:15. Kološanima 2:11-14. 1.
Solunjanima 4:14. I Jovanova 3:1. Otkrivenje 21:7. Matej 20:28. Luka 18:26-27. Jovan 10:28;
14:1-3, 19. Rimljanima 4:22-25. 2. Korinćanima 4:13-14; 5:18-19, 21. 1. Jovanova 5:13. Jovan
1:12; 3:16, 18. Luka 13:3. Djela 2:37-39; 4:12. Jovan 14:6. Efežanima 2:8-9. Titu 3:5-7. 1.
Jovanova 5:11-12.

22
Q-96. Šta to znači kada Simvol vere kaže da je Sin Božiji sišao s neba „jer
nas”?
O: Ova fraza nas uči da je On došao na zemlju radi spasenja čitavog čovječanstva i ne radi
jednog naroda niti samo za neke ljude, nego za cijelo čovječanstvo univerzalno i radi spasenja
svakog pojedinca.
Luka 13:23-24; 22:28-30. Jovan 1:12; 14:1-3, 19. Marko 13:13. Rimljanima 4:26-5:2; 8:12-17. 2.
Korinćanima 4:13-14; 6:18. Galatima 3:26. Efežanima 3:15. Kološanima 2:11-14. 1.
Solunjanima 4:14. I Jovanova 3:1. Otkrivenje 21:7. Matej 20:28. Luka 18:26-27. Jovan 10:28;
14:1-3, 19. Rimljanima 4:22-25. 2. Korinćanima 4:13-14; 5:18-19, 21. 1. Jovanova 5:13. Jovan
1:12; 3:16, 18. Luka 13:3. Djela 2:37-39; 4:12. Jovan 14:6. Efežanima 2:8-9. Titu 3:5-7. 1.
Jovanova 5:11-12. JOVAN 6:38

Q-97. Šta je spasenje?


O. Spasenje je duhovno spasenje i iskupljenje od moći grijeha i od vječne smrti u život
vječni. Spasenje uključuje obiteljski odnos s našim Bogom koji počinje u ovom životu i
usavršava se u budućem životu. Ovo spasenje je prošlost, sadašnjost i budućnost.

Luka 13:23-24; 22:28-30. Jovan 1:12; 14:1-3, 19. Marko 13:13. Rimljanima 4:26-5:2; 8:12-17. 2.
Korinćanima 4:13-14; 6:18. Galatima 3:26. Efežanima 3:15. Kološanima 2:11-14. 1.
Solunjanima 4:14. I Jovanova 3:1. Otkrivenje 21:7.

Q-98. Zašto čovečanstvo mora biti spaseno?


O. Čovječanstvo mora biti spašeno jer je od početka čovječanstvo odlučilo da se
pobuni protiv Božjih zapovijesti i protiv Njegove volje za Njegovo stvorenje. Ova
neposlušnost je odvojila čovečanstvo od Boga i donela patnju, nepravdu, nemoral i
smrt u ceo svet.
Postanak 2:15-17 i 3:9-19.

Q-99. Šta je grijeh?


O. Grijeh je pobuna protiv Boga i Njegovih zapovijesti. Grijeh se može počiniti ili aktivno,
po nalogu (ono što činimo sa svojim životom u mislima, riječima ili djelima) ili pasivno,
propuštanjem (što znači ono što ne radimo mislima, riječima ili djelima).
1. Jovanova 3:8

Q-100. Šta znači reći da smo svi grešnici?


O. Svi smo mi grešnici jer je naša ljudska priroda sklona da bira sebično uzvišenje, moći i
zadovoljstva radije nego Božju volju ljubavi prema sebi i jednih prema drugima. Rimljanima
3:23. Efežanima 2:1-3.

Q-101. Koje su posljedice i rezultati grijeha?


O. Grijeh nas odvaja od Boga i Njegovih obećanja, zaštite i opskrbe. Grijeh nas
također razdvaja jedne od drugih, što rezultira štetom i sebi i drugima. Grijeh dovodi
do smrti i sada i zauvek.
Rimljanima 6:23. Efežanima 2:10.

23
Q-102. Od čega nam je potrebno da se spasimo?
O. Budući da je naša pala ljudska priroda da izabere pobunu i neposlušnost, naša ljudska
priroda mora biti spašena od svog grijeha, svijeta i đavola i postati nova kreacija u Kristu
Isusu. U Hristu će naša nova priroda želeti da bude poslušna Bogu i da ga zauvek voli. 2.
Korinćanima 5:16-21. Kološanima 3:1-11. Titu 2:11-15.

Q-103. Koje su posljedice i rezultati spasenja?


O. Kako je smrt posljedica grijeha, život sada i život u izobilju za svu vječnost s Bogom je
posljedica našeg spasenja. Ovo je besplatni dar od Boga koji nam je dat u životu, smrti i
uskrsnuću Isusa Krista koji je živio u poslušnosti s ljubavlju volji svog Oca. Na ovaj besplatni
dar milosti odgovaramo vjerom.
Jovan 10:10.

Q-104. Kako je došlo do našeg spasenja?


O. Naše spasenje od grijeha i smrti za nas je zadobijeno Isusovim radom pomirenja u Njegovom
savršenom životu, Njegovom dobrovoljnom žrtvenom smrću na križu i Njegovim vaskrsenjem iz
mrtvih.
Matej 20:28. Luka 18:26-27. Jovan 10:28; 14:1-3, 19. Rimljanima 4:22-25. 2.
Korinćanima 4:13-14; 5:18-19, 21. 1. Jovanova 5:13.

Q-105. Šta moramo učiniti da bismo bili spaseni?


O. Vjerom moramo odgovoriti na milost Božju koja je besplatno data u Isusu Kristu iu Njegovom djelu
pomirenja.
Rimljanima 10:9. Luka 13:3. Jovan 1:12; 3:16, 18. Luka 13:3. Djela 2:37-39; 4:12. John
14:6. Efežanima 2:8-9. Titu 3:5-7. 1. Jovanova 5:11-12.

Q-106. Kako je ostvareno naše spasenje?


O: Naše spasenje je ostvareno rođenjem, životom, smrću, vaskrsenjem i vaznesenjem Isusa
Hrista.
Luka 18:26-27. Jovan 10:28; 14:1-3, 19. Rimljanima 4:22-25.
2. Korinćanima 4:13-14; 5:18-19, 21. 1. Jovanova 5:13. Matej 20:28.

Šta Simvol vere znači pod „i ovaplotio se od Duha Svetoga i Djevice


Marije i postao čovekom“?

Q-107. Šta razumemo pod rečju „inkarnacija“?


O. Riječ “inkarnacija” znači da je Sin Božji uzeo na sebe našu ljudsku prirodu, a ipak
je bio bez grijeha. Biblija kaže da je Riječ postala tijelo i nastanila se među nama.
Inkarnacija nas uči da je Bog bio i jeste s nama u Isusu Hristu, koji je i Gospod i Bog.

Jovan 1:14. Jevrejima 1:1-3.

24
Q-108. Zašto Simvol vere dodaje sledeću frazu „On je postao čovek“?
O: Ova fraza je dodata da bismo znali da je Isus u potpunosti čovjek kao što je On u
potpunosti Bog. Isus je kao svaka osoba na zemlji, osim što je bez grijeha. To jest, On je uvek
bio poslušan Očevoj volji.
Matej 1:23. Luka 2:10-11. Jovan 1:14 i 4:6. 1. Korinćanima 15:45-47. Filipljanima
2:5-11. 1. Timoteju 2:5. Jevrejima 4:14-16 i 5:7-10. Isaija 53:2-10. Rimljanima 8:3.
Galatima 4:4. Filipljanima 2:7-9. Jevrejima 2:5-9.

Q-109. Da li to znači da je Utjelovljeni Sin Božiji dvije Ličnosti, božansko i ljudsko?


O. Ne, Isus Krist je jedna osoba – Bog i čovjek zajedno bez razdvajanja ili zabune. Ni u jednom trenutku u
prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti Njegova Ličnost nije podijeljena. Kada vidimo Njegovu božansku ličnost,
vidimo i Njegovu ljudskost, a kada vidimo Njegovu ljudskost, isto tako vidimo Njegovo božanstvo. Luka
1:34-35. Filipljanima 2:6-8. Jevrejima 2:6-13. Otkrivenje 1:13.

Q-110. Ko je Djevica Marija?


O. Djevica Marija je mlada djevica, porijeklom Abrahama i Davida, iz čije je loze
trebao doći Mesija. Bila je verena za Josepha, stolara, čoveka iz iste porodične
loze. Ona je sa poniznošću i vjerom odgovorila na Božji poziv da rodi Mesiju.

Luka 1:26-28.

Q-111. Kojim naslovom Crkva odaje počast Mariji?


O. Crkva počasti Mariju titulom „Blažene Djevice“. Zbog svoje poniznosti i poslušnosti
Marija je nazvana blaženom i tako je postala majka Isusa Krista, Gospodina i Boga
našega.
Luka 1:42-45.

O četvrtom članku
(„I bio je razapet za nas, pod Pontije Pilatom; stradao je i bio
pokopan;...”)

Q-112. Zašto je Isus Hrist razapet?


O. Istorijski gledano, Isus je razljutio jevrejsko vodstvo jer su ga vidjeli da čini
bogohuljenje tvrdeći da je bio jedno sa Ocem i da je Mesija. Budući da ga sami
nisu mogli pogubiti, predstavili su ga Pontiju Pilatu, rimskom namjesniku Judeje,
koji je potom razapeo Isusa pod lažnom optužbom za ustanak jer su ga drugi
nazivali “kraljem Židova”.
Jovan 15:24-25.

Q-113. Zašto se kaže da je Isus Hrist razapet pod Pontijom Pilatom, rimskim namjesnikom
Judeje?
O: Ovo se kaže da demonstrira i dokazuje istorijsko vreme njegovog raspeća.
Matej 27.

25
Q-114. Zašto se u Simvolu vere kaže da je Isus Hrist ne samo razapet, već se to i dodaje
On je patio?
O: Ovo se dodaje da pokaže da Njegovo raspeće nije bilo samo sličnost patnje i smrti,
kao što su neki rekli, već stvarna,fizičke patnje i smrti, kako je prorečeno u prorocima.

Izaija 53, 55. Psalam 22. Marko 15:21-41.

Q-115. Zašto Simvol vere takođe kaže da je bio sahranjen?


O: Ovo se kaže da potvrđuje da je Isus zaista umro.
Matej 27:57-61. Marko 15:42-47. Luka 23:50-56. 1. Korinćanima 15:2-4.

Q-116. Kako je Isus Krist mogao patiti i umrijeti kada je bio Bog?
O. Isus je bio jedna osoba, potpuno Bog i potpuno čovjek; Patio je i umro kao
ljudsko biće. Dok je kao Bog imao moć da izbjegne patnju i smrt, Isus je postao
poslušan Očevoj ljubavi, čak do smrti na križu, da odnese grijehe svijeta, da
nas pomiri s Ocem i donese naše spasenje.
Matej 26:53. Jovan 10:17-18 i 18:33-37.

Q-117. Šta znači reći 'Isus Hrist je razapet za nas'?


O: Zbog naše buntovne i neposlušne ljudske prirode postali smo podložni zlu i smrti. Otac je
u svojoj ljubavi i milosrđu poslao Isusa Krista da prebiva među nama i dijeli našu ljudsku
prirodu, da živi i umre kao jedan od nas i da nas pomiri sa Ocem svih nas. Iz poslušne ljubavi
Isus je postao jedna savršena i dovoljna žrtva za naše grijehe i grijeh cijelog stvorenja,
donoseći tako život svijetu.
Efežanima 1:7. Galatima 3:13. Jevrejima 2:14-15. Rimljanima 7:1-4.
Rimljanima 6:3. Galatima 2:19-20; 5:24. 1. Korinćanima 11:26. Filipljanima 3:10. Kološanima
3:1-17. Galatima 5:16, 24. Rimljanima 8:3-6, 12-13. Efežanima 4:25-32. Kološanima 3:1-11.

Q-118. Da li je Isus Krist patio i umro za cijelo čovječanstvo?


O: Da, Isus je prinio Sebe kao žrtvu za sve, i dobio milost i spas za sve.

Filipljanima 3:10.

O petom članku
(“I trećeg dana je uskrsnuo po Svetom pismu,...”)

Q-119. Koji je dokaz dao Isus Krist da su donijele Njegove patnje i smrt
spas za nas?
O. Njegovo vlastito tjelesno vaskrsenje iz mrtvih dokazuje Bogu da Otac prihvata Kristovu
žrtvu na Krstu za nas, a Njegovo vlastito vaskrsenje pokazuje da će se isto dogoditi i nama
koji smo u Kristu.
1. Korinćanima 15:20 .Djela 26:23. Rimljanima 8:11. Jevrejima 2:10, 14-18. 1. Petrova 1:3.
Otkrivenje 1:5.

26
Q-120. Šta podrazumevamo pod rečima Simvola vere, „i uskrsnuo treći dan“?
O: Sam Isus je tri puta prorekao da će ustati iz mrtvih. Bog je potvrdio Isusa tako što ga je
vaskrsao trećeg dana, potvrđujući istinu Jevanđelja. Ovo također ispunjava proročke riječi
koje se nalaze u Starom zavjetu, na primjer, priča o Joni koji je tri dana proveo u trbuhu
morskog čudovišta. Ovo takođe uverava čitaoce da je Isus zaista bio mrtav, kao i
omogućava Njegovim sledbenicima da iskuse sopstveni očaj i nađu radost u uskrsnuću.

Marko 8:31 i 9:31 i 10:33-34. Djela 2:22-24 i 2:32-33. 1. Korinćanima 15:3-4.

Q-121. Zašto su riječi “u skladu sa Svetim pismom” tako snažno važne za naše
Kršćansko vjerovanje?
O. Ove riječi pokazuju da je Isus Krist umro i uskrsnuo, upravo onako kako je o Njemu
proročki napisano u knjigama Starog zavjeta. Oni potvrđuju autoritet Svetog pisma, kao
i Božju vjernost da ispuni obećanja Svetoga pisma. Na taj način pokazuju da Sveto
pismo nije zbirka bajki i mitova, već sama riječ Božja. Izaija 42:1 i dalje i 52:13-15;
53:1-12. 1. Korinćanima 15:3-4.

Q-122. Koji su neki biblijski i historijski dokazi da je Isus Krist zapravo i tjelesno uskrsnuo
od mrtvih?
O. Mnogi istorijski događaji zabeleženi u Bibliji pružaju dokaze o važnosti izraza „u
skladu sa Svetim pismom“. To uključuje Hristovo javljanje apostolima u gornjoj sobi,
učenicima na putu za Emaus, Njegovo pojavljivanje tokom četrdeset dana pre Njegovog
vaznesenja i konačno, svetom Pavlu na putu za Damask. Također, svjedočanstvo Crkve
kroz vjekove, kao i svjedočanstvo današnje Crkve u životima muškaraca i žena koji
poznaju Njegovo vaskrsenje i okupljaju se oko Njegovog vaskrslog prisustva u Svetoj
Euharistiji, potvrđuju Njegovo tjelesno vaskrsenje „po sa Svetim pismom.”

1. Korinćanima 15:1-11. Matej 28:1-6. Marko 9:31; 10:33-34; 16:2-7. Luka 24:5-7; 13-27.
Jovan 20:1-9. Dela 2:23-24, 32. Jevrejima 13:20.

27
O šestom članku
(“I uzašao na nebo, i sjedi zdesna Ocu;...”)

Q-123. Šta znači da je Gospod uzašao na nebo?


O. Uznesenje znači da se Isus vratio svom Ocu, nakon što je izvršio svoju zemaljsku misiju
ljubavi, spasenja i otkupljenja koja se sada nastavlja u njegovim sljedbenicima kroz Crkvu
koja je Njegovo tijelo, Njegova porodica i Njegov hram ovdje na zemlji. On se uzdiže na
nebo u svom tjelesnom vaskrsenju, ostajući potpuno božanski i potpuno ljudski, uzimajući
našu ljudskost na nebo i prisustvo Boga Oca. Stoga sjedimo s Njim na nebeskim mjestima.
On nam sada nastavlja svoju službu kao vladajući Gospodar nad svim stvorenjem i daje
nam sigurnost da će Njegovo kraljevstvo jednog dana biti potpuno uspostavljeno na zemlji
kao što je sada na nebu.
Jovan 17:4-5. Efežanima 2:4-7. Psalam 110:1. Matej 22:43-45; 26:64; 28:18. Marko 14:62;
16:19. Jovan 17:1-5. Djela 1:9, 11; 5:31; 7:55-56. Rimljanima 8:34. Efešanima 1:20-23.
Kološanima 3:1. 1. Timoteju 3:16. Jevrejima 10:12. Otkrivenje 5:11-14

Q-124. Šta znači da Isus Krist „sjedi s desne strane Boga Oca“?
O. Pošto je Isus poslušno ispunio i dovršio Očevo delo na zemlji, sada mu je
dana sva vlast i na zemlji i na nebu. Biti “zdesna Ocu” govori o ovom položaju
časti i autoriteta ne kao geografskoj lokaciji, već kao o položaju vrhovne vlasti
nad svim stvorenjima.
Matej 28:20. Marko 14:58 i 16:19. Jovan 17:21. Djela 3:33 i 5:31 i 7:56. Galatima
4:4. Hebrejima 1:3; 2:10, 14; 4:14; 7:26; 8:1; 9:23-24; 10:12.

O sedmom članku
(“I opet će doći u slavi, da sudi živima i mrtvima; čijem kraljevstvu
neće biti kraja...”)

Q-125. Kako Sveto pismo govori o Hristovom ponovnom dolasku?


O. U vrijeme Gospodnjeg vaznesenja anđeo je rekao apostolima da će Isus ponovo
doći.
Djela 1:11.

Q-126. Gdje Sveto pismo govori o budućem sudu?


A. Sam Isus uči (u Jovanu 5:28-29) “Ne čudite se ovome; jer dolazi čas u kojem će
svi koji su u grobovima čuti Njegov glas i izaći – oni koji su činili dobro, u
vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo, u vaskrsenje osude.” Naš Gospodin
također podučava ovu doktrinu na mnogim drugim mjestima.
Daniel 12:2-3. Matej 25:31-46. Djela 17:31; 24:15. Otkrivenje 20:11-20.

28
Q-127. Šta to znači da će Isus suditi svima prilikom svog drugog dolaska?
O. Pošto je sva vlast za suđenje data Hristu od Oca, svi ćemo stati pred Hrista i
biti osuđeni za naše misli i postupke prema Bogu i bližnjima.

Matej 22:37-40. 2. Korinćanima 5:10. Matej 25:31-46. Matej 28:18-20. Jovan


13:34-35

Q-128. Šta to znači da će Isus suditi živima i mrtvima?


O. Kada se Isus vrati, sve osobe žive i mrtve će se pojaviti pred Hristovim sudom. Svi koji se
nalaze u Isusu Hristu će večno uživati u Njegovom prisustvu u Njegovom Kraljevstvu, a oni koji
se ne nalaze u Njemu suočiće se sa večnom odvojenošću od Boga.
Otkrivenje 20:11-15. 2. Solunjanima 1:9-10. 1. Korinćanima 3:11-15. 1. Solunjanima 5:8-10.

Q-129. Kada će Isus doći da sudi živima i mrtvima?


O. Mi ne znamo dan ni čas Njegovog dolaska; stoga, treba da živimo uvek u njegovom
prisustvu.
Dela 1:7. Marko 13:32. II Petrova 3:9-10

Q-130. Šta to znači da Njegovom Kraljevstvu neće biti kraja?


O. Budući da sam Bog nema početak ni kraj, Njegovo kraljevstvo isto tako nema ni početka ni
kraja.
Propovjednik 3:11. Luka 1:32-33. Psalam 89:35-37. 1. Korinćanima 15: 24-25. Isaija 9:6-7.
Jovan 6:27. Jevrejima 1:8. Otkrivenje 22:1-5.

Q-131. Šta je Carstvo Božije?


O. Carstvo Božije je sadašnja i vječna vladavina i vladavina Boga Živoga. To je prvo
radnja, to jest, ono što Bog čini kao Kralj; a onda i vrijeme, kako sada tako i u
budućnosti. Međutim, to nije „mjesto“ poput neba ili Crkve. Crkva je pozvana da
naviješta evanđelje Kraljevstva.
Matej 12:28. Marko 4:1-34; 4:35-5:43. Luka 4:31-41; 5:12-26. Djela 1:4-8.
Prirodu i etiku Kraljevstva Isus poučava u Mateju 5-7; misija Kraljevstva u
Mateju 10 i Luki 10; Prispodobe o Kraljevstvu poučavaju se u Mateju 13; Mark 4;
i Luke 8; i zajednica Kraljevstva u Mateju 18:1-35; 20:20-28; Marko 9:33-37 i
42-48; 10:35-45; Luka 15:1-7; 22:24-27. Buduća svršetak Kraljevstva je potvrđena
u Mateju 24:1-25:46; Marko 13:1-36; Luka 21:5-37.

29
Q-132. Postoji li razlika između “Kraljevstva Božjeg” i “Kraljevstva nebeskog”?
O. Ne. Izraz “Kraljevstvo nebesko” je još jedan način da se govori o “Kraljevstvu Božjem”.
Jevreji iz prvog veka često su koristili reč „nebo“ za označavanje Boga, tako da su
izbegavali upotrebu božanskog imena. Pisci jevanđelja koriste te dvije fraze naizmjenično.

Matej 4:17; 5:3; 7:21; 8:11; 10:7; 11:11-12; 13:31, 33; 21:43. Marko 1:15; 4:30-31. Luka
6:20; 7:28; 9:2; 13:29; 13:18-19 i 20-21; 16:16. 1. Korinćanima 5:5. Galatima 5:19-22.

Na osmom članku
(“I vjerujem u Duha Svetoga Gospoda i Životvornog, Koji od Oca ishodi;
Koji se sa Ocem i Sinom zajedno klanja i slavi Koji je govorio kroz
proroke...”)

Q-133. Kako Sveto pismo podržava nazivanje Svetog Duha „Gospodinom“?


O. Svet je Gospod u istom smislu kao što se Isus naziva Sinom Božijim, to jest, On je
zaista Bog. Isto tako, Sveti Duh je takođe Bog.
Djela 5:3-4. Matej 28:9. Marko 3:29. Luka 12:10.

Q-134. Šta treba da razumemo kada se Sveti Duh naziva “Davaocem života”?
O. Treba da shvatimo da On, zajedno sa Bogom Ocem i Sinom, daje život svim
stvorenjima, a posebno čoveku duhovni život.
Jovan 3:5. Jovan 1:13. Rimljanima 8:2. Rimljanima 8:12-17. 1. Korinćanima 2:12; 6:11. 1. Jovanova
2:29; 5:1, 6-93

Q-135. Kako znamo da Duh Sveti izlazi od Oca?


O. Isus je rekao da Duh Istine dolazi od Oca.
Jovan 15:26. Nehemija 9:30. 1. Solunjanima 4:8; 5:8. 1. Petrova 1:12. 2. Petrova 1:21. 1. Jovanova
3:24.

Q-136. Zašto se u Simvolu vere kaže da je Sveti Duh govorio kroz proroke?
O. Od stvaranja do pomazanja proroka i novozavjetnih događaja, Sveti Duh je
uvijek bio aktivan u Božjem planu spasenja.
2. Petrova 1:21. 2. Timoteju 3:16-17. Matej 5:17. Luka 24:25-27.

Q-137. Koja je bila uloga Duha Svetoga na događaju zvanom Pedesetnica?


O: Duh Sveti je sišao na apostole u obliku ognjenih jezika, pedesetog dana
nakon vaskrsenja Isusa Hrista, dana koji se zove Pedesetnica. Zbog toga su
mogli govoriti ljudskim i anđeoskim jezicima i najjasnije i najsnažnije objaviti da
je Isus Krist uskrsnuo iz mrtvih i put spasenja za sve. Djela 2:1-4; 14-36; 4:8-12.

30
Q-138. Da li Sveti Duh boravi s hrišćanskim učenicima čak i sada?
O: Da, On obitava u svim hrišćanima.
Rimljanima 8:9. 1. Korinćanima 3:16. Luka 11:13. Djela 2:4 i 38; 10:44.

Q-139. Kako sada prebivamo u Svetom Duhu?


O. Sada prebivamo u Svetom Duhu na mnogo različitih načina, ali posebno kroz
sakramente i njegovu Riječ, ljubeći jedni druge i kroz molitvu.
Luka 11:13. Jovan 7:37-39; 14:16-17; 16:7. Titu 3:4-6. Rimljanima 8:2, 32; 12:2. Djela
2:23. Priče 1:23. Isaija 44:3-4. Jezekilj 36:27. Joil 2:28.

Q-140. Kakvo je djelo i služba Duha Svetoga u Crkvi?


O. Djelo Duha Svetoga je da dovede pojedince u odnos sa Ocem i Sinom i da
osnaži pojedince unutar života Crkve za službu Kraljevstva.

Rimljanima 8:14-17. 1. Korinćanima 12:3, 12-13. Galatima 4: 6-7. Efežanima 4:8-13.

Q-141. Kako Sveti Duh osnažuje pojedine kršćane u Crkvi?


O. Duh Sveti svojim prisustvom osnažuje kršćane za služenje i daje darove za
službu u Crkvi i svijetu.
Djela 1:8. Efežanima 4: Rimljanima 12: 1. Petrova 4:7-11. Rimljanima 5:5

Q-142. Šta znači "harizmata"?


O. “Charismata” je grčka riječ koja znači “darovi milosti”.

Q-143. Šta to znači da smo mi “harizmatični” kršćani?


O. Riječ “harizmatičan” je preuzeta od grčke riječi “charismata”. Postao je termin koji se
koristi za opisivanje onih kršćana koji vjeruju da su natprirodne manifestacije Svetog
Duha, viđene u kršćanskoj crkvi prvog stoljeća (na primjer, čuda, proročanstva i
govorenje u jezicima) dostupne savremenim kršćanima. Ovi darovi se ne mogu samo
doživjeti i prakticirati danas, već ih treba očekivati.
1. Korinćanima 12:13, 27-31; 14:1-25. Jovan 7:37-39; 14:16-17; 16:7. Titu 3:4-6.
Rimljanima 8:2, 32; 12:2. Djela 2:23. Priče 1:23. Isaija 44:3-4. Jezekilj 36:27. Joil 2:28.

Q-144. Kojih je sedam općih darova Svetog Duha spomenutih u Starom zavjetu?
O. Postoji sedam opštih darova kao što je rekao prorok Izaija, u 11. poglavlju
svog proročanstva: duh straha Božijeg, duh znanja, duh moći, duh saveta,
duh razumevanja, duha mudrosti, duha Gospodnjeg i dara pobožnosti i
nadahnuća.
Isaija 11:2-3 i dalje.

Q-145. Kako ulazimo u odnos sa Svetim Duhom?


O. U ovaj odnos ulazimo kroz kršćansko krštenje, krizme i krštenje u Duhu
Svetom.
Jovan 1:32. Dela 19:6.

31
Q-146. Šta podrazumijevamo pod krštenjem u Duhu Svetom?
O. Pod krštenjem u Duhu Svetom podrazumijevamo i trenutak i proces kroz život
kršćanina kada on ili ona doživljava oslobađanje Svetog Duha koji uranja i dušu i tijelo u
Njegovu prisutnost do te mjere da Njegov život teče iz njih. Ovo oslobađanje je
dokazano upotrebom Njegovih darova.
Joil 2:28. Matej 3:11. Marko 1:7-8. Luka 1:41. Jovan 14:26; 20:22. Djela 2:1-4; 4:8, 31;
6:3, 5, 8; 7:55 9:17; 13:9, 52. Rimljanima 15:13. Efežanima 3:19; 5:18.

Q-147. Koji su neki od darova Duha Svetoga dodani u Novom zavjetu?


O: Postoji nekoliko spiskova darova u Bibliji. Sveti Pavle predstavlja nekoliko
darova Duha Svetoga u svojoj Prvoj poslanici Korinćanima. To su riječi mudrosti,
riječi znanja, vjere, darovi iscjeljenja, činjenja čuda, proročanstva, razlikovanja
duhova, različitih vrsta jezika i tumačenja jezika.
1. Korinćanima 12:1-15. (I Korinćanima 12-14) Rimljanima 12. Efešanima 4. 1. Timoteju 3:1-13.
Titu 1:7-9.

Q-148. Šta je riječ mudrosti?


O. Riječ mudrosti je znati šta učiniti sa prirodnim ili natprirodnim znanjem koje
vam je Bog dao.
1. Korinćanima 12:7-9; 1:30; 2:6-10. Postanak 41:38-39. Izlazak 31:3. Job 32:8. Priče 2:6.
Dela 6:3. Efežanima 1:17-18.

Q-149. Šta je riječ znanja?


O. Riječ znanja je natprirodno otkrivanje prošlih, sadašnjih ili budućih činjenica
koje nisu naučene naporima prirodnog uma.
1. Korinćanima 2:8-13.

Q-150. Šta je dar vjere?


O. Dar vjere, prema Svetom Pavlu, “je suština onoga čemu se nadamo, dokaz stvari
koje se ne vide”. To je kršćansko povjerenje u Riječ Božju u okolnostima kada bi
drugi odustali u očaju.
Jevrejima 11:1, 7, 27. Rimljanima 4:1-32. Psalam 27:13; 42:11. Rimljanima 8:24-25. 2.
Korinćanima 4:18. 1. Petrova 1:8.

Q-151. Šta je dar iscjeljivanja?


O. Dar iscjeljivanja je natprirodno liječenje povreda i bolesti, fizičkih, mentalnih i
duhovnih, bez pomoći ljudskih vještina ili prirodnih sredstava.
1. Korinćanima 12:9, 28. Matej 10:18. Marko 6:13. Luka 9:2; 10:9. Djela 3:6-9; 5:15;
19:11-12. Jakovljeva 5:14-15.

32
Q-152. Šta je djelovanje čuda?
O. Djelovanje čuda je natprirodna moć Boga koja nadilazi moć prirode.

1. Korinćanima 12:10. 2. Kraljevima 6:5-7. Luka 24:49. Jovan 14:12. Djela 1:8. Rimljanima 15:19.
Galatima 3:5. Jevrejima 2:4.

Q-153. Šta je dar proroštva?


O. Dar proroštva je izgovaranje Božjeg uma, ne iz naših vlastitih misli, već iz
nadahnuća i smjera Svetog Duha.
1. Korinćanima 2:10. Jovan 14:26; 16:13. I Jovan 2:20, 27. Joilo 2:28-29. Djela 2:16-21.

Q-154. Šta je dar razlikovanja duhova?


O. Dar razlučivanja duhova je sposobnost da se odmah sazna šta motiviše
pojedinca ili situaciju, i sposobnost da osetite duhovna stvorenja, bila dobra ili zla.

1. Korinćanima 1:20-25. 1. Jovanova 4:1-5. Dela 5:3. Rimljanima 16:19. 1. Korinćanima 14:29. 1.
Solunjanima 5:21. Otkrivenje 2:2.

Q-155. Koji je dar govorenja na različitim jezicima?


O. Dar govorenja na različitim jezicima je Sveti Duh koji pokreće i osnažuje
osobu da govori na jeziku nepoznatom pojedincu koji govori. Bog može koristiti
dar jezika kao proročku poruku datu crkvi ili da ohrabri pojedinca. To je također
govorenje na nepoznatom jeziku anđela, koje Bog daje da pomogne prenijeti
emocije i stenjanje naših srca Bogu u molitvi.
Djela 2:4-12. 1. Korinćanima 12:10. Rimljanima 8: 26-27. 1. Korinćanima 13:1; 14:2-4, 18, 27, 39.
Marko 16:17. Djela 10:46-47; 19:6.

Q-156. Šta je dar tumačenja jezika?


O. Dar tumačenja jezika se javlja kada Bog koristi dar govorenja u jezicima kao
proročku poruku crkvi i postoji neko ko može objasniti poruku na jeziku koji
slušaoci razumiju.
1. Korinćanima 14: 5-13, 29. Rimljanima 16:19. 1. Solunjanima 5:21. Otkrivenje 2:2.

Q-157. Jesu li neki darovi Duha važniji od drugih?


O. Ne, svaki dar je demonstracija sile Svetog Duha koji djeluje među nama. 1.
Korinćanima 12:7, 11, 31 i 14: 1-5. 2. Korinćanima 12:12. Djela 3:6-10; 14: 8-18.
Rimljanima 15:18-19. 2. Korinćanima 6:4-10. 1. Korinćanima 1:5-7; 9:2.

Q-158. Šta je plod Duha?


O. Sveti Pavle navodi plodove Duha kao ljubav, radost, mir, strpljenje, blagost, dobrotu,
vjeru, poniznost i disciplinu. Glavni plod je ljubav, bez koje drugi ne mogu postojati.

Galatima 5:22-23; 1. Korinćanima 13.

33
Q-159. Koja je razlika između darova Duha i ploda Duha?
O. I darovi Duha i plodovi Duha nalaze svoj izvor u Duhu Svetom koji živi u
nama. Plod Duha se usredsređuje na naš odnos s Bogom, drugima i naš lični
karakter. Plod Duha odražava Božju svetost u našim životima.
Darovi Duha daju se za izgradnju Crkve u cjelini i kao svjedok ili potvrdni znak za
svijet evanđelja. Crkva bi trebala imati ravnotežu ekstatičnih, upravljajućih i
služećih darova u djelovanju, i manifestovat će sve plodove Duha, čiji je vrh
ljubav.
1. Korinćanima 13. Galatima 5:22-26.

O devetom članku
(“Vjerujem u Jednu, Svetu, Katoličku i Apostolsku Crkvu...”)

Q-160. Šta je Crkva?


O. Crkva je božanski ustanovljena zajednica vjernika ujedinjenih vjerom u Isusa
Krista, ljubavlju i zakonom Božjim. Crkva se naziva tijelom Hristovim, hramom
Božjim, stubom i temeljom istine, domom Božjim i nevjestom Hristovom.

Matej 16:18. Dela 20:28. Efežanima 1:18-23; 3:21. 1. Timoteju 3:15. Jevrejima 12:22-23.

Q-161. Šta znači vjerovati u Crkvu?


O. Isus Krist zaređuje Crkvu i boravi u životu Crkve. Stoga, vjerovati u Krista
znači da moramo vjerovati i u Crkvu.
Efežanima 1:19-23; 2:16; 4:4; 5:23-32. 1. Korinćanima 12:12-27. Kološanima 1:18, 24.

Q-162. Šta to znači da je Crkva „jedna“?


O: Crkva je jedna jer ima jednu Glavu, Isusa Hrista, i ona je njegovo Telo. Crkva je
oživljena jednim Duhom, a sjedinjena je našim jednim krštenjem u Hrista. Efežanima
4:4-6. Efežanima 1:22-23. Dela 20:28.

Q-163. Šta to znači da je Crkva „sveta“?


O. Crkva je sveta jer je svet Hristos koji u njoj prebiva. On je čisti,
posvećuje i predstavlja sebi kao svetu i neporočnu.
Kološanima 1:21-23. Efežanima 5:25-27. Jovan 17:17-19.

Q-164. Šta znači da je Crkva “katolička””


O. Crkva je katolička jer Krist kroz Crkvu donosi radosnu vijest spasenja svim ljudima,
plemenima i nacijama. Crkva je prisutna u svim vremenima i na svim mjestima, pa je
tako i univerzalne prirode. Crkva se čvrsto drži istine vjere koja se prenosi kroz historiju.

Juda 3.

34
Q-165. Šta znači da je Crkva “apostolska”?
O. Crkva je apostolska zato što je Hristos predao istinu Jevanđelja apostolima
koji su kroz istoriju tu istinu preneli ljudima koji su u apostolskom nasleđu tim
istim apostolima i po veri i po redu. Krist šalje Crkvu u svijet da propovijeda
radosnu vijest o Kristu.
Matej 16:15-19; 18:18; 28:18-20. Jovan 17:17-19. Dela 20:28. Efežanima 1:22-23.
Kološanima 1:24-26. II Timoteju 3: 5̀. Jevrejima 12:1-2. Otkrivenje 5:8; 8:4.

O desetom članku
(“Priznajem jedno krštenje za oproštenje grijeha;...”)

Sakramenti

O sakramentu svetog krštenja


Q-166. Šta je krštenje?
A. Krštenje je sakramentalno i inkarnativno učešće u životu, smrti i vaskrsenju
Hristovom. To je naša inicijacija u sakramentalni život Njegove Crkve koja je Njegovo
Tijelo i Nevjesta.
Rimljanima 6:1-7. Kološanima 2:11-12. itd.

Q-167. Zašto se krštenje naziva sakramentom?


O. Sakrament krštenja je vanjski znak unutrašnje i duhovne milosti. U sakramentu
krštenja postajemo djeca Božja i baštinici Carstva Božjeg. Milost Božja u
sakramentu nas u potpunosti dovodi u sudjelovanje u Kristovom životu. Stoga smo
stvoreni novim stvorenjem i iznova rođeni odozgo Duhom Svetim. Titu 3:4-7. Jovan
3:1-6. Kološanima 2:12-13.

Q-168. Šta se dešava kada se osoba krsti?


O. Svi njihovi grijesi su oprani regeneracijom i obnovom Duha Svetoga, kojeg je
On obilno izlio na nas kroz Isusa Hrista, našeg Spasitelja. Hristovo delo u
krštenju ne zavisi od lične zrelosti, intelektualnog razvoja ili od dostignutog
stepena vere, već je sveti, nezasluženi dar milosti.
Titu 3:5-6. Rimljanima 6:3-5. Galatima 3:27

Q-169. Kako smo kršteni?


ODGOVOR: Kršteni smo vodom u ime Svetog Trojstva. Ova aplikacija se
može izvršiti potapanjem, prskanjem ili izlivanjem. U normalnim
okolnostima krštenje u Crkvi obavlja zaređeno sveštenstvo. U hitnim
situacijama krštenje može obaviti svaki kršteni kršćanin.
Matej 28:18-19. Djela 2:38-39, 41; 8:12-16, 36-38; 9:18; 10:47-48; 16:15; 19:3-5. 1. Petrova
3:21.

35
Q-170. Zašto osobu pomazujemo krizmom (uljem) na krštenju?
O: Mi zapečaćujemo osobu Duhom Svetim i označavamo je na njenom čelu kao
Hristovu zauvek. Ovo se obično naziva krizmanjem.
Psalam 23:5; 45:7. Isaija 61:1. Luka 4:18. Dela 10:38. 2. Korinćanima 1:21-22. Jevrejima 1:9. 1.
Jovanova 2:20; 4:13. Otkrivenje 7:3

Q-171. Zašto krstimo bebe?


O. Kao i sa Izraelom, Bog poziva sav svoj narod da mu bude blizu i želi da imaju potpuni
pristup njegovoj milosti i prisustvu, bez obzira na godine. Naša djeca su punopravni
sudionici našeg života i bogoslužja, jer ih sam Isus poziva bliske svojoj osobi i svom
Kraljevstvu. Slijedeći jevrejsku praksu, bio je dosljedan obrazac rane kršćanske crkve (o
čemu je obilno dokazano u NZ-u i starohrišćanskoj literaturi) da krštava cijele porodice
kada roditelji dođu pod Božji savez, Stari ili Novi.

Matej 18:1-4. Djela 10:47-48. Efežanima 4:5. Kološanima 2:11-12. Postanak 17:9-14. 1.
Korinćanima 10:1-11.

Q-172. Šta je potrebno za krštenje?


O. Da bi se krstio potrebna je vera u Isusa Hrista kao Gospoda i Spasitelja. U slučaju
dojenčadi, ova vjera se nalazi u njihovim roditeljima ili starateljima. I ova vjera je dar, tako da
niko ništa ne donosi u vode krštenja osim njih samih.
Djela 2:37-39. Titu 3:5-6. 1. Petrova 3:21.

Q-173. Može li se kršćanin ponovo krstiti?


ODGOVOR: Ne, ali neko može ponovo potvrditi svoje zavete krštenja. Krštenje je duhovno rođenje i
pošto je osoba rođena samo jednom, ona je također krštena samo jednom. Crkva na svakom krštenju
i krizmi iznova potvrđuje svoje krsne zavjete.
Efežanima 4:4-6. Jovan 3:5. Matej 3:11. Marko 16:16. Efežanima 5:26.

Q-174. Koliko ima sakramenata?


O. Postoji najmanje sedam sakramenata: 1) krštenje; 2) Potvrda; 3) Sveta Evharistija;
4) priznanje; 5) Sveti red; 6) sveti brak; 7) Sveto pomašćenje.

Q-175. Ali zašto Simvol vere ne spominje svaki od sakramenata, umesto da pominje
Samo krštenje?
O. To je zato što je krštenje uvodna i inicijacijska sakramenta našeg
kršćanskog života i iskustva, što ukazuje na ostalih šest sakramenata koji
slijede kroz život.

O sakramentu svete Euharistije


Q-176. Šta je sveta Euharistija?
O. Sveta Euharistija je središnji čin bogosluženja u Crkvi koju je odredio sam
Hristos, u kojem je On tajanstveno i stvarno prisutan pod elementima kruha i vina.

Jovan 6:27; 33-34; 41-59. 1. Korinćanima 10:16-17; 11:24-25. Izreke 9:4-6. Isaija
55:1-3. Galatima 2:20. Filipljanima 3:7-10.

36
Q-177. Koja se druga imena daju Svetoj Euharistiji?
O. Sveta Euharistija se naziva sa nekoliko naziva koji se međusobno zamjenjuju: Večera
Gospodnja, Sveto Pričešće, Misa ili Božanska Liturgija.

Q-178. Koji je vanjski znak sakramenta svete Euharistije?


ODGOVOR: Spoljašnji znak je hleb i vino.
Matej 26:26-29. Marko 14:22-25. Luka 22:14-20. Jovan 6:52-58. 1. Korinćanima 10:16;
11:17-32.
Q-179. Šta je milost primljena u Svetoj Euharistiji?
O. Sveta Euharistija je sredstvo milosti kojim primamo oproštenje grijeha, život
u izobilju u kojem se zadovoljava naša glad i žeđ za Bogom, i predokus i nada
gozbe u nebeskom kraljevstvu.
Matej 6:19-21; 25-33; 7:7-11. Otkrivenje 19:6-10. Marko 14:22-25. Matej 26:28. Jovan
6:43-58.

Q-180. Kako hljeb i vino postaju Tijelo i Krv Hristova?


O. Misterija da hljeb i vino postaju tijelo i krv Hristova je djelovanje Duha Svetoga
koje se događa kada ponovo predstavljamo (anamnezu) obrok Gornje sobe u
skladu sa Hristovom zapovijesti. Molimo u molitvi da Duh Sveti učini ovaj kruh i vino
Tijelom i Krvlju Kristovom (epikleza). Krist je zaista prisutan u kruhu i vinu, na isti
način na koji je Riječ postala tijelo (inkarnacija) i nastanila se među nama u Isusu.

Jovan 6:27; 33-34; 41-59. 1. Korinćanima 10:16-17; 11:17-32. Matej 26:26-29. Marko
14:22-25. Luka 22:14-20. Hebrejima 7:22-28; 9:11-15. Levitska poglavlja 1-7.

Q-181. Ko se može pričestiti?


O. Kršćani bilo koje dobi koji su kršteni vodom u ime Svete Trojice mogu se
pričestiti.
Djela 2:38-42; 20:7-12. 1. Korinćanima 10:14-21; 11:17-34.

Q-182. Ko ne treba da se pričesti?


O. Oni koji nisu kršteni vodom u ime Trojstva, oni koji žive u zloglasnom i
nepokajanom grijehu i oni koji ne razaznaju ispravno Tijelo i Krv Hristovu ne
treba da se pričešćuju.
1. Korinćanima 10:21; 11:26-32. Levitska 10:1-3. II Ljetopisa 30:18-20. Matej 22:11.
Jovan 6:51, 63-64. Jovan 13:18-27. Hebrejima 7:22-28; 9:11-15.

37
O sakramentu potvrde
Q-183. Šta je potvrda?
O. Krizma je sakrament u kojem oni koji su kršteni kao dojenčad, a odgojeni i
poučeni u vjeri od svojih roditelja i Crkve, dolaze pred biskupa na polaganje
ruku da bi primili okrepljenje i oslobađanje darove Duha za službu u Crkvi i
svijetu. Za odrasle koji su kršteni, to je i ponovna potvrda njihove vjere u Krista i
za isto jačanje i oslobađanje Duha.

Rimljanima 1:11-12. 1. Jovanova 2:20-27. 2. Korinćanima 1:21-22.

Q-184. Koji je vanjski znak Potvrde?


O. Polaganje ruku od strane biskupa i pomazanje svetim uljem (krizma) je
vanjski znak Potvrde.
Djela 8:14-17; 19:5-6.

Q-185. Šta je unutrašnja milost saopštena u Potvrdi?


O. Jačanje i oslobađanje darova Duha je unutrašnja milost Potvrde.

Djela 8:14-17; 19:5-6

Q-186.Ko treba da primi sakrament potvrde?


O. Oni koji su kršteni u ime Trojstva i koji su propisno poučeni u vjeru Crkve
trebaju primiti sakrament potvrde.
1. Jovanova 2:20-27. Djela 8:14-17; 19:5-6.

O sakramentu pomirenja ili ispovijedi ili pokore


Q-187. Šta je sakrament ispovijedi?
O. Ispovijed je sakrament u kojem oni koji su počinili grijeh dolaze pred
svećenika Crkve tražeći oproštenje, pomirenje i promjenu života. U ispovijedi
svećenik objavljuje odrješenje, oproštenje grijeha pokajniku i daje pobožni
savjet za promjenu života. Dakle, pokajnik koji primi oproštenje Krista i
njegove Crkve biva vraćen u pravednost i zajedništvo u Tijelu Kristovom.

Jovan 20:22-23. Matej 16:19; 18:15-18. Marko 1:4-5.

Q-188. Koji je vanjski znak sakramenta ispovijedi?


O. Vanjski i vidljivi znak sakramenta ispovijedi je izricanje odrješenja od strane
svećenika, čime se potvrđuje oproštenje grijeha koje je Bog dao u Kristu. Jovan
20:22-23. Matej 16:19; 18:15-18. Marko 1:4-5

Q-189. Šta je unutrašnja milost saopćena u sakramentu ispovijedi?


O: U ličnosti sveštenika, Hristos nudi oprost, oproštenje greha i obnovu. Jezekilj
33:19. Matt. 11:28. Jovan 6:37-39. 2. Korinćanima 7:10

38
Q-190. Ko treba da primi sakrament ispovijedi?
O: Svi mogu, neki bi trebali, a neki moraju. I
Jovanova 1:9. Rimljanima 3:23. Jakovljeva 5:16.

Q-191. Ko ne bi trebao primiti sakrament ispovijedi?


O. Oni koji žive u ozloglašenom grijehu koji se ne pokaju i ne namjeravaju
promijeniti život.
II Petrova 2:9-10. Rimljanima 1:22-23, 28. Ponovljeni zakon 17:12-13. 2. Solunjanima 3:8-9.

O sakramentu svetog reda


Q-192. Čemu nas uči Simvol vjerovanja, kada Crkvu naziva apostolskom?
O. Uči nas da se čvrsto držimo vjere jednom predate svecima, apostolske
doktrine i tradicije, i da ne slušamo takvu doktrinu i takve učitelje koji nisu
u skladu sa doktrinom apostola.
Matej 18:17. 2. Solunjanima 2:15. 1. Timoteju 4:1-5. 2. Timoteju 1:13. Titu 1:10-11;
3:10. 1. Jovanova 2:18-23.

Q-193. Kako se u ovom svijetu čuva sukcesija apostolske službe?


O. Slijed apostolske službe se čuva u ovom svijetu kroz sakrament
rukopoloženja koji se daje Crkvi, posebno u redovima biskupa, sveštenika i
đakona.
Dela 20:28. Efežanima 4:11-12. 1. Timoteju 3:1-13. Titu 1:5-9. Jakovljeva 5:14, 19-20.

Q-194. Gdje počinje ovaj niz apostolskog ređenja za službu u Crkvi?


O. Slijed apostolskog zaređenja počinje od samog Isusa Krista i od silaska
Svetog Duha na apostole; od tog vremena nadalje nastavlja se neprekidnim
nizom, kroz polaganje ruku, u sakramentu svetog reda. Efežanima 4:11-12. 1.
Korinćanima 12:28. Otkrivenje 21:14.

Q-195. Šta je sakrament svetog reda?


O. Svi službenici Crkve su kršteni članovi. Međutim, u Crkvi je Krist uspostavio
svete redove, koje je Bog dao za propovijedanje Riječi, vjerno i uredno
obavljanje sakramenata i upravljanje Crkvom. Ovi redovi su: đakonski,
sveštenički i biskupski.
Jeremija 3:15. 1. Korinćanima 12:29. Filipljanima 1:1. 1. Petrova 5:1-3.

Q-196. Koji je vanjski znak sakramenta svetog reda?


SVEDOk bErIŠA – ODgOVOr: Spoljni znak svetog reda u slučaju đakona i sveštenika je polaganje
ruku od strane episkopa. U slučaju biskupa, to je polaganje ruku od strane najmanje tri biskupa
u istorijskom i apostolskom slijedu.
Djela 13:2-3. Dela 20:28.

39
Q-197. Šta je unutrašnja milost data đakonu?
O. Unutrašnja, nevidljiva milost data đakonima je da učine vidljivim srce sluge
Hristovo i moć služenja siromašnima, udovicama, siročadi i siročadi. Đakon je
ovlašten da propovijeda jevanđelje i da krsti, da pomazuje bolesnike svetim uljem
i, u odsustvu sveštenika, da predvodi sveti brak.
Jakovljeva 1:27. 1. Timoteju 3:8-13. Djela 6:3-6. Titu 1:5-9.

Q-198. Ko može biti đakon?


O. Đakon je čovjek pozvan i izabran od Boga i Crkve njegove, koji je pobožan,
nije dvojezičan, ne dava se puno vina, nije pohlepan za novcem i čiste savjesti
drži tajnu vjere. Ako je oženjen, muž je jednoj ženi. Takođe dobro vodi svoje
domaćinstvo i djecu.
1. Timoteju 3:8-13.

Q-199. Šta je unutrašnja milost saopštena svešteniku?


O. Sveštenik (prezviter) je čovjek pozvan i izabran od Boga i njegove crkve, i
njemu je dana milost da učini vidljivim požrtvovni život Kristov koji je proživljen
u spremnosti da umre sebi zarad naroda Božjeg. On treba da pomaže biskupu,
a biskup mu daje ovlast da propovijeda evanđelje i dijeli sakramente Crkve, osim
potvrde i uvođenja svetih redova koji su rezervirani za red biskupa. On je
također pozvan i izabran da pomaže biskupu u upravljanju Crkvom.

Djela 14:23; 15:4, 6, 23. 1. Korinćanima 11:20-26. 1. Solunjanima 5:14. 2. Timoteju 2:2.

Q-200. Ko može biti sveštenik?


O. Čovjek koji ima isti stil života kao đakon i koji se pokazao vjeran
požrtvovnom životu Kristovu i spreman je živjeti taj život za druge. Titu 1:5-9.
Jakovljeva 1:19-20. Efežanima 5:18. 1. Timoteju 3:3. 2. Timoteju 2:24-25.

Q-201. Šta je unutrašnja milost data biskupu?


O. Biskup je čovjek koji je pozvan i izabran od Boga i njegove Crkve i kome je
dana milost da učini vidljivim pastirsko srce Kristovo. On to čini u brizi, zaštiti i
sigurnosti stada. On prima milost da bude otac crkve i svojih ljudi u svetom
redu. On je ovlašten braniti vjeru od svake jeresi, zabluda i raskola. On zajedno
sa svojom braćom episkopima, i uz pomoć sveštenika (prezbitera) upravlja
Crkvom. Episkop stoji u apostolskom naslijeđu prvih apostola koje je Krist
pozvao i izabrao za misiju Kraljevstva.
O. 1. Timoteju 3:1-7. Dela 20:28. Jevrejima 12:15. 1. Petrova 5:2.

40
Q-202. Ko može biti biskup?
O. Da bi bio biskup, muškarac mora biti besprijekoran i, ako je oženjen mužem jedne
žene, mora biti umjeren, trezven, dobrog ponašanja, gostoljubiv i sposoban poučavati.
Nije dat puno vina, nije nasilan, nije pohlepan za novcem, već blag, nije svadljiv i nije
pohlepan. On je onaj koji dobro vlada svojom kućom. Ako ima djecu, ima ih u punoj
pokornosti i sa punim poštovanjem. On nije početnik, da se ne bi nadimao i ne bi pao
na istu osudu kao i đavo. On mora imati dobro svedočanstvo sa onima izvana, da ne bi
upao u sramotu i đavolsku zamku.
1. Timoteju 3:1-10. Efežanima 5:18. 1. Timoteju 3:3. 2. Timoteju 2:24-25.

Q-203. Koja je služba svih krštenih kršćana (laika)?


O. Služba krštenih je milost koja je dana da postanemo kraljevsko sveštenstvo, Božji
narod i sveta nacija. Oni treba da naviještaju evanđelje u svojim domovima, u svijetu i
u Crkvi.
1. Petrova 2:9-10. 1. Petrova 3:15-17. Efežanima 6:1-9. Kološanima 3:21-25.

O sakramentu svetog braka


Q-204. Šta je sveti brak?
O. Sveti brak je savez koji je Bog uspostavio u stvaranju, i sakramentalni znak
otajstva jedinstva i ljubavi između Krista i Njegove Crkve. To je zajednica jednog
muškarca i jedne žene u srcu, tijelu i umu. Ovo je za njihovu zajedničku radost, za
njihovo zdravlje, za utjehu koja se daje jedni drugima u blagostanju i nevolji i za
rađanje djece koju će odgajati u spoznaji i ljubavi Gospodnjoj.
Postanak 2:24. Matej 19:5. Marko 10:7-8. Efežanima 5:21-33. 1. Korinćanima 6:16-20;
7:1-16.

Q-205. Kako se uspostavlja sveti brak?


O. Brak se uspostavlja u razmjeni zavjetnih zavjeta da se voli i čuva, u dobru i u
zlu, za bogatije ili siromašnije, u bolesti i zdravlju sve dok ih ne rastavi smrću.

1. Korinćanima 6:16-20; 7:1-16.

Q-206. Šta je spoljašnji znak svetog braka?


O. Vanjski znak svetog braka je razmjena zavjeta između jednog muškarca i
jedne žene, i blagoslov svećenika dat u ime Trojstva.
Jovan 2:1-10. Efežanima 5:31-32.

Q-207. Šta je unutrašnja milost saopštena u svetom braku?


O. Unutrašnja milost koja se daje u svetom braku daje se muškarcu da voli ženu
kao što Hristos voli Crkvu i da je predstavi sebi svetom i neporočnom spremnošću
da položi svoj život za nju. Blagodat koja je data ženi je da se pokori muškarcu kao
Gospodu i da ga poštuje i poštuje u njegovoj službi Hristu i njegovoj porodici.
Obojici je data milost da vole, oproste i da predstave Hristovo jedinstvo ljubavi
slomljenom i otuđenom svetu.
Efežanima 5:20-33.

41
O sakramentu svetog pomazanja.
Q-208.Šta je sveto pomazanje?
O. Sveto pomašćenje, opšte poznato kao poslednja prava, je sakrament u
kojem sveštenik blagosilja telo umirućeg, da ga pripremi za smrt i prijem u
večno prisustvo Boga. U odsustvu sveštenika sakrament može davati đakon, a
u slučaju nužde može ga deliti bilo koja krštena osoba.
Jovan 19:39. Luka 23:56

Q-209. Zašto onda nezaređene osobe mažu bolesne uljem?


O: Pomazanje uljem za iscjeljenje bolesnika nije sakrament nego sakramental.
Pomažemo uljem za iscjeljenje bolesnika u skladu s biblijskom naredbom iz Jakovljeve
knjige. Bolesničko pomazanje poznato je kao sakramentalno, poput svete vode, palmi,
pepela i drugih predmeta koji nam pomažu da učinimo prisutnim i vidljivim Carstvo
Božje. Sakrament je vanjski, vidljivi znak unutrašnje milosti. Sakramental je vanjski i
vidljivi simbol prisustva Kraljevstva i ne prenosi nužno određenu milost.

Jakovljeva 5:13-18. Marko 6:13.

Na jedanaestom članku
("I vaskrsenje mrtvih čekam...")

Q-210. Na šta se Simvol vere odnosi rečima „uskrsnuće mrtvih“?


O. “Uskrsnuće iz mrtvih” znači da kao što je Bog tjelesno uskrsnuo Isusa Krista iz mrtvih,
tako ćemo i mi u Kristu biti tjelesno uskrsnuti s njim.
1. Korinćanima 15:44. 1. Korinćanima 15:53-58. Jovan 6:39-40, 54.

Q-211. Kako tijelo može ponovo ustati nakon što se raspadne u zemlji?
O. Pošto je Bog formirao tijelo pri stvaranju, Bog će obnoviti tijelo prilikom vaskrsenja
mrtvih svojom svemogućom silom i sveznanjem.
1. Korinćanima 15:36. Jovan 5:21, 25-29.

Q-212. Hoće li svi ljudi biti tjelesno uskrsnuti iz mrtvih?


ODGOVOR: Da, svi koji su umrli, bez izuzetka, biće tjelesno vaskrsnuti. 1.
Korinćanima 15:51-52.

Q-213. Kada će biti vaskrsenje mrtvih?


O: Biće telesnog vaskrsenja prilikom Drugog Hristovog dolaska.
Rimljanima 8:21. 2. Petrova 3:13.

42
Q-214. Šta se dešava sa osobom između smrti i vaskrsenja mrtvih?
O. Kada naša zemaljska tijela umru, mi smo “odsutni iz tijela i prisutni smo s
Gospodinom”. U ovom životu kršteni sada sede sa Hristom Isusom na nebesima, tako
da kada naša zemaljska tela umru mi ćemo nastaviti u Njegovom prisustvu na mestu
večne nagrade i radosti. Doživjet ćemo dublju i dublju svijest o Božjoj ljubavi, tako da
više neće biti tuge i bola nego života u izobilju, i vidjet ćemo lice Božje. 2. Korinćanima
3:10-15; 5:8; 15:49. Efežanima 1:3-14. Kološanima 1:9-18.

Q-215. Kakva će biti sudbina onih koji su odbacili Jevanđelje i poruku blagodati
nalazi u Isusu Hristu?
O. Nikada nije Božja volja da osoba propadne ili bude odvojena od Njega i Njegove ljubavi.
Međutim, oni koji su odbacili Hrista Isusa i Njegovu milost će se, nakon smrti svojih
zemaljskih tela, naći odvojeni od Boga. To rezultira vječnim mukama.
II Petrova 3:9. Jovan 3:16-17. Otkrivenje 20:14-15. Matej 18:14; 25:41, 46. Marko
9:47-48. Rimljanima 2:12-16. 2. Solunjanima 2:8-10.

O dvanaestom članku
(“I život budućeg svijeta...”)

Q-216. Šta je život budućeg sveta?


O. Život budućeg svijeta je dovršetak, završetak ili ispunjenje novog neba i nove
zemlje gdje Krist sjedi na prijestolju i mi koji sada sjedimo s Njim zauvijek ćemo
ostati u Njegovoj prisutnosti. Njegovo kraljevstvo, koje je bilo zauvek, čak i pre
vremena, biće prisutno ovde na zemlji kao i na nebu i ostaće za sva vremena.

Otkrivenje 11:15-18. Efežanima 1:15-13.

Q-217. Kakva je nada života budućeg svijeta?


O. Zapravo, nada u život budućeg svijeta već je prisutna u onima koji su novo stvorenje
u Kristu Isusu i u Njegovoj Crkvi. To doživljavamo u sakramentima, u našoj ljubavi jedni
prema drugima i u pronalaženju Krista u siromašnima. Ova nada se također raduje
Kristovom dolasku i svršetku novog stvorenja. Mi treba da živimo stvarnost ovog
života koji sada dolazi u vjeri, nadi i, iznad svega, ljubavi.
2. Korinćanima 5:12-21. Matej 25:31-46. Rimljanima 6:4-5. Otkrivenje 21, 22.

43
DRUGI DEO: NADA definiše našu uključenost u delo Božjeg
Kraljevstva

Q-218. Koje su prakse koje utjelovljuju kršćansku nadu?


O. Hrišćanski život je otelotvoren u molitvi i proživljavanju vrlina hrišćanskog života kako ga
je Hrist poučavao u onome što se obično naziva blaženstvima Propovedi na gori.

Rimljanima 8:14-18. 2. Korinćanima 8:16. Galatima 3:26. Efežanima 1:5. 2. Solunjanima 2:13-17.
I Jovanova 3:1. Otkrivenje 21:7.

On Prayer

Q-219. Šta je molitva?


O. Molitva je odgovor na Božju ljubav, oproštenje, milost i milosrđe,
prinoseći Mu sebe – tijelo, um, srce i dušu. Euharistija je konačna molitva
Crkve.
Postanak 4:26. Psalam 116:17. Sofonija 3:9. Djela 2:21. Isaija 56:7. Rimljanima 12:1.
Jevrejima 13:15. 1. Petrova 2:5. Psalam 141:2. Luka 1:10. Jevrejima 4:15-16. Otkrivenje
8:3-4. Rimljanima 8:27. Job 8:5. Matej 7:7-8. Osija 14:1-2. Joil 2:17. Luka 18:1-7. Psalam
55:16-17. Jovan 16:23-24. Efežanima 1:16-17; 6:18-19. 1. Solunjanima 3:11-13. Daniel
6:10. Filipljanima 4:6. Matej 6:6. 1. Timoteju 2:8.

Q-220. Zašto je molitva tako važan čin i aspekt kršćanskog života?


O. Molitva je od primarne važnosti jer molitva oblikuje ono što vjerujemo o Bogu.
Rimljanima 6:26-30. Filipljanima 1:19-23. I Solunjanima: 16-22. Jakovljeva 5:13-18. Daniel
2:19-23; 9:21-23. Djela 4:11-12. Psalam 20, 91, 102, 103. Izaija 58:9-11. 1. Letopisa 7:14-18.
Luka 11:9-13. Jeremija 29:13-14. 1. Jovanova 3:19-24; 5:13-15.

Q-221. Kako se molimo?


O. Postoji mnogo modela molitve, ali sve molitve uključuju ispovijed, pokajanje,
klanjanje, molbu i zahvalnost. Isus nam je dao model molitve koji se obično naziva
Očenaš.
Matej 6:9-15. Luka 11:1-4.

44
O molitvi Gospodnjoj
Q-222. Šta je Očenaš?
O. Gospodnja molitva je i sama molitva (Luka 11) i model molitve (Matej 6) koju je Isus dao
svojim učenicima kao odgovor na njihov zahtjev da ih nauči kako da se mole.
To je molitva koju su kršćani koristili kroz vjekove.

Q-223. Kao model kako možemo podijeliti Očenaš?


O. Očenaš se može podijeliti na uvod (ili zaziv) i sedam molbi:

Invokacija: Oče naš, koji si na nebesima;


1. Neka se sveti ime Tvoje.
2. Neka dođe kraljevstvo tvoje.
3. Budi volja Tvoja, kako na zemlji tako i na nebu.
4. Hljeb naš nasušni daj nam danas.
5. I oprosti nam grijehe naše, kao što i mi opraštamo onima koji nam prijestupe.
6. I ne uvedi nas u iskušenje.
7. Ali izbavi nas od zla. Amen.

Invokacija („Oče naš, koji si na nebesima...)


Q-224. Zašto Boga možemo nazvati „naš otac“?
O. Bog se otkrio na mnogo načina, ali najviše lično kao naš Otac. Isus nas poziva da
se vratimo i uđemo u ovaj lični i korporativni odnos s Bogom. Isus nas uči da smo
mi Očeva porodica. Kako je Bog Otac, tako smo i mi njegova djeca, a naš odnos
jedni prema drugima je braća i sestre.
Jovan 1:12-13. Rimljanima 8:15-16. Galatima 4:6-7. Efežanima 3:14-21. Jevrejima 2:11-12 i
17-18.

Q-225. Zašto onda kažemo: “Ko si na nebu”?


O. Iako je Bog sveprisutan s nama i Njegova slava pokriva zemlju, mi također objavljujemo
da On prebiva na nebu gdje ćemo na kraju prebivati s Njim za cijelu vječnost. Psalam 11:4.
Psalam 72:19. Isaija 11:9. Habakuk 2:14. Efežanima 1:20. Kološanima 3:1-4. Jevrejima 8:1;
9:24. Jakovljeva 3:17. Otkrivenje 15:5.

O prvoj molbi („Sveti se ime tvoje;“)


Q-226. Zašto se Božje Ime naziva svetim?
O. Bog se otkrio kao naš Otac, a takođe i kao svet. Stoga cijelo nebo neprestano izjavljuje
da je Bog svet. Iako nas je Bog stvorio na svoju sliku i postao čovjek u Kristu Isusu, Bog je
također potpuno drugačiji od čovjeka. On je naš tvorac dok mi ostajemo njegova
stvorenja. U Hristu je on jedno, i potpuno ljudsko i potpuno božansko. Stoga je On u sebi
potpuno drugi i stoga je dostojan našeg obožavanja i naše hvale. Leviticus 11:44-45; 19:2.
Isaija 6:3. Luka 1:49. Efežanima 2:20. 1. Petrova 1:13-16. Otkrivenje 4:8-11.

45
O Drugoj molbi („Da dođe Kraljevstvo Tvoje;“)
Q-227. Šta je Isusovo centralno učenje tokom Njegove zemaljske službe?
O. Centralno Isusovo učenje bila je dobra vijest da je Kraljevstvo Božje prisutno u
Njegovom životu i službi iu nama. Naučio je svoje učenike da traže Kraljevstvo Božje
prije svega. Isusove riječi i djela pokazali su stvarnost Božje vladavine među njegovim
narodom.
Matej 4:23; 5-7, 6:33; 8-9, 9:35. Marko 1:15. Luka 12:31.

Q-228. Šta je Carstvo Božije?


O. Carstvo Božije je vladavina Boga Živoga u sadašnjosti kao iu budućnosti. To je
prvenstveno akcija koju Bog čini kao Kralj. Takođe, to je vrijeme, i sada i
budućnost. To, međutim, nije “mjesto” kao što je nebo ili Crkva. Sama Crkva nije
Carstvo Božije, ali čini vidljivim i objavljuje Carstvo Božije. Matej 12:28. Marko
4:1-34; 4:35-5:43. Luka 4:31-41; 5:12-26. Djela 1:4-8.
Matej 5-7; Matej 10 i Luka 10; Matej 13; Mark 4; i Luke 8; Matej 18:1-35; 20:20-28;
Marko 9:33-37 i 42-48; 10:35-45; Luka 15:1-7; 22:24-27; Matej 24:1-25:46; Marko
13:1-36; Luka 21:5-37.

Q-229. Kako je Carstvo Božije već prisutno iu isto vrijeme tek dolazi?
O. Sveto pismo uči da je Božje Kraljevstvo već inaugurirano ili započeto
životom, smrću, uskrsnućem i uzašašćem Isusa Krista, a ipak treba da se završi
na Drugom dolasku Gospodnjem.
Galatima 1:3-5. 1. Jovanova 3:1-3.

Q-230. Kako je Isus poučavao ovu „već, ali još ne“ prirodu Božjeg Kraljevstva?
O. Isusove parabole o kraljevstvu nas poučavaju ovoj „već, ali još ne“ prirodi Kraljevstva.
Kraljevstvo je kao malo zrno gorušice koje raste u veliko drvo; to je kao kvasac koji prolazi
kroz testo. Isus također daje parabole kako bi poučio svoj Drugi dolazak koje ilustriraju
ovu karakteristiku Kraljevstva „još“ ili „koja tek dolazi“.
Matej, poglavlja 24-25. Luka 13:18-21. Rimljanima 5:1; 8:1, 14-17, 19-23. 1. Korinćanima
15:20, 23, 50-57. Efežanima 1:14. 1. Petrova 2:24. Otkrivenje 21:1-7.

Q-231. Kako se Kraljevstvo Božje čini vidljivim?


O. Kraljevstvo Božje je vidljivo u sadašnjosti kroz kontinuirano djelovanje Duha Svetoga u
svijetu, ali posebno u Njegovom radu u Njegovoj Crkvi i Njegovom narodu. To je vidljivo u
Euharistiji, u crkvenom životu služenja siromašnima i u njegovom iscjeljujućem i
preobražavajućem radu u životima ljudi.
Luka 17:20-21; 22:14-18. Marko 14:22-25. 1. Korinćanima 15:24-28. Filipljanima 1:23; 2:9-11.
Otkrivenje 21:1-7. Rimljanima 14:17. Luka 17:20-21. Mihej 4:1-4. Malahija 1:11. Jovan 10:15;
12:31-32. Efežanima 1:10. Filipljanima 2:10-11. Hebrejima 1:8; 10:27-28. Otkrivenje 11:15.

46
O Trećoj molbi („Neka bude volja Tvoja, i na zemlji kao i na nebu.“)
Q-232. Kakva je volja Božja prema molbi „da bude volja tvoja“?
O. Savršena volja Božja je volja Oca otkrivena u Sinu. Isus je došao jer je Očeva
ljubav prema Njegovom narodu toliko velika da želi da ne propadnemo, već da
imamo vječni život s Njim.
Jovan 3:16-17; 5:19-20. Rimljanima 5:5-11. Efežanima 2:8-10. 1. Jovanova 3:1-3, 16.

Q-233. Šta znači molba „Budi volja Tvoja“?


O. U peticiji se traži da se ljubav Očeva prema čovječanstvu i svemu stvorenom u nama
izvrši Duhom Svetim, tako da budemo načinjeni na sliku Krista, koji je jedini izvršio volju
Božju u svom životu, smrti i vaskrsenju. .
Rimljanima 5:5-11; 8:29. Jevrejima 5:5-11. Matej 26:36. Marko 14:32. Luka 22:42.

Q-234. Zašto tražimo da se vrši Božja volja i na zemlji kao i na nebu?


O. Savršena volja Božija se vrši na nebu. Tražimo da sve stvorenje bude u skladu s
Njegovom voljom ovdje i sada u Njegovom narodu, Crkvi i u svijetu. Rimljanima 8:18-28.
16:19-20. Efežanima 3:20-21. Jakovljeva 3:13-18.

Q-235. Kako dolazi Kraljevstvo na zemlju kao što je na nebu?


O. Carstvo Božije svakako dolazi po molitvama naroda Božijeg, ali posebno u Svetoj
Euharistiji, gdje su nebo i zemlja mistički sjedinjeni, a mi se spajamo sa svim anđelima,
arhanđelima, svecima, patrijarsima i mučenicima pred prijestoljem Hristovim. . To se
također postiže dok ovo živimo u svijetu, vršeći Božju volju na Njegov način. Odnosimo
Kraljevstvo u sebi u svijet. Mi smo njegovo prisustvo.
Otkrivenje 5:6-14; 11:16-18; 15:2-4; 21:1-7.

O četvrtoj molbi („Hljeb naš nasušni daj nam danas ;“)


Q-236. Šta je “hljeb naš nasušni” za koji se molimo?
O. Naš nasušni hleb je sam Hristos, Euharistija i Božja opskrba za nas.
Jovan 6:35. Luka 22:19. Luka 11:9-13.

Q-237. Kakav je Hristos naš nasušni hleb?


O. Hristos, koji jedini ispunjava našu glad i gasi našu žeđ, naš je hleb nasušni. Pošto
čitavo Sveto pismo ukazuje na Hrista, kada čitamo, proučavamo i razmišljamo o Svetom
pismu, nalazimo Hrista koji je Hleb života. Sam Isus je učio da čovjek ne živi samo o
kruhu nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta. Bog sada govori kroz Hrista koji je
Reč Božja.
Matej 4:4. Jovan 6:32-35, 48, 54-56. Jevrejima 1:1-12.

47
Q-238. Kako je Euharistija naš nasušni kruh?
O. Hrist je stvarno i mistično prisutan u hlebu i vinu Euharistije. Sveto pismo i vjera
Crkve nas uči da kada jedemo Njegovo tijelo i pijemo Njegovu krv, darujemo nam
život. Oni koji jedu euharistijski hljeb napajaju se ne samo privremeno nego i
duhovno za vječni život.
Jovan 6:53-58. Marko 145:22-25. Luka 24:32-25. Matej 26:26-29.

Q-239. Zašto je Božja opskrba naš nasušni kruh?


O: Božja opskrba je naš nasušni kruh jer sve što imamo i što ćemo imati dolazi iz Njegove
ruke. Bog otvara svoju ruku i ispunjava sve žive stvari izobiljem. On ne samo da zna naše
potrebe, već ih zna i prije nego što zatražimo. Kada tražimo Božju opskrbu, prepoznajemo
da je samo On izvor svega što imamo i što želimo. Budući da je on naš opskrbljivač, možemo
hodati po vjeri, znajući da smo pod Njegovom brigom.
Jovan 6:57-58. Filipljanima 4:6-7, 19. Matej 6:25-33. Izlazak 16:13-21. Marko 8: Luka
11:5-8. Psalam 23. Ponovljeni zakon 8:1-11. Postanak 22:14. Filipljanima 4:11-13. Jovan
6:55.

O petoj molbi („I oprosti nam grijehe naše, kao što i mi opraštamo onima koji
nam prijestupe;“)
P- 240. Šta se misli u Očenašu pod “našim prijestupima”?
O. “Naši prijestupi” se odnose na naše grijehe prema Bogu i bližnjemu.

Q-241. Zašto se naši grijesi nazivaju prestupima?


O. Naši grijesi se nazivaju prijestupima jer grijeh za nas nije samo prijestup protiv Božjeg
zakona (počinjenjem ili propustom). To je i lična uvreda za Božije veličanstvo, ljubav i
dobrotu prema nama, kao i za sliku Božiju u našem bližnjem.
Ponovljeni zakoni 25:16. Psalam 5:4-6. Priče 6:16-19. Isaija 59:1-2. Habakuk 1:13.
Matej 25:41. Luka 13:27. Rimljanima 8:7. Jevrejima 12:14.

Q-242. Ko su “oni koji nas prestupe”?


O. Oni su ljudi koji su zgriješili protiv nas umom, tijelom ili imovinom, i nisu nas poštovali
kao Božija druga stvorenja stvorena na Njegovu sliku.
Matej 11:25. Luka 11:4; 17:4. Efežanima 4:32. Kološanima 3:13.

Q-243. Ako je Bog pravedan, kako nam mogu biti oprošteni naši prestupi?
O. Možemo biti oprošteni uz posredovanje Isusa Krista dok priznajemo svoje grijehe
Bogu i jedni drugima.
1. Timoteju 2:5-6. Isaija 53:6. Matej 20:28. Jovan 6:51. Efežanima 1:7; 5:2.
Jevrejima 9:12. Jakov 5:15:16. 1. Petrova 1:18-19. 1. Jovanova 4:10.

Q-244. Šta će biti posljedica ako zamolimo Boga da nam oprosti grijehe bez nas samih
opraštati drugima?
ODGOVOR: U tom slučaju nam neće biti
oprošteno. Matej 6:14-15.

48
Q-245. Zašto nam Bog neće oprostiti ako mi ne opraštamo drugima?
O. Bog nam neće oprostiti jer se time pokazujemo nepokajani i tako odbacujemo i
odbacujemo Božju dobrotu i milost.
Psalam 95:8. Jeremija 7:13. Osija 7:10. Agej 2:17. Matej 11:20. Efežanima 4:19. 1.
Timoteju 4:2. Jevrejima 12:5. Otkrivenje 16:9, 11.

Q-246. Kakav stav i duhovno stanje moramo tražiti kada se molimo „kao što im opraštamo
ko nam prestupi”?
O: Ove riječi apsolutno zahtijevaju da ne nosimo nikakvu zlobu ili mržnju prema drugima, već da
budemo mirni, da volimo sve ljude onoliko koliko smo u mogućnosti sa naše strane.
Matej 5:23-24. Luka 12:58. 2. Korinćanima 5:18. Efešanima 2:16. Kološanima 1:20.
Jevrejima 2:17.

Q-247. Šta da radim ako ne mogu pronaći osobu koja gaji zlobu prema meni, ili ako ta osoba jeste
ne žele da se pomire?
O. U takvom slučaju dovoljno je da se pomirite sa takvom osobom u svom srcu, pred
očima svevidećeg Boga.
Rimljanima 12:17-18; 14:19-20. 2. Korinćanima 13:11-12. Efežanima 4:13.

O Šestoj molbi ("I ne uvedi nas u iskušenje ;")


Q-248. Šta se u Očenašu podrazumijeva pod „iskušenjem“?
O. Iskušenje je svaka okolnost u kojoj postoji neposredna opasnost od gubitka vjere, pada
u veliki grijeh ili odricanja od Gospoda Isusa Hrista.
1. Korinćanima 10:12-13. Jevrejima 12:1-2. Luka 11:46. 1. Petrova 1:6-7.

Q-249. Koji su izvori iskušenja?


O. Postoje tri glavna izvora iskušenja: svijet, tijelo i đavo. Marko 14:38.
Rimljanima 6:12-14. 1. Timoteju 6:9-10. Jakovljeva 1:12-16. 1. Jovanova 2:16.
Efežanima 6:12-13.

Q-250. Šta tražimo u ovim riječima molitve: “Ne uvedi nas u iskušenje”?
O. Tražimo da nas Bog vodi u vremenima iskušenja, daje nam milost da vidimo grijeh
kakav jeste, i milostivo nas ohrabruje da donesemo ispravne odluke i ne odstupimo od
Krista.
Efežanima 6:11-12. Jakovljeva 1:2-4; 4:7. 1. Petrova 1:6-7; 4:12; 5:8-9. 1. Jovanova 2:26. Luka
11:46. Djela 20:29-30. Kološanima 2:8, 18.

O sedmoj molbi („Ali izbavi nas od zla.”)


Q-251. Šta tražimo u ovim riječima molitve „izbavi nas od zla“?
O. U ovoj peticiji tražimo oslobođenje od svakog zla, posebno od đavolske
prevare koja nas udaljava od ljubavi Božje i ljubavi jednih prema drugima.
1. Petrova 5:8-9. 1. Jovanova 5:19. Otkrivenje 12:10-11, 17. Efežanima 4:27; 6:11.

49
Po završetku molitve Očenaša

Q-252. Šta znači riječ “Amen”?


O. “Amen” dolazi od hebrejske riječi koja znači “tako je” ili “neka bude tako”, a koja
je izvedena od glagola koji znači “biti čvrst ili, biti siguran ili stajati”. To je formalni
način prihvaćanja zavjetnog odnosa i priznavanja posljedica tog odnosa.

Jakovljeva 1:6-8; 5:12. Efežanima 4:14. Jevrejima 10:23. 2. Korinćanima 1:17-20.

O doktrini blaženstva

Q-253. Pored toga što živimo životom u vjeri i molitvama, kako moramo živjeti da bismo pokazali da smo Hristovi
sopstveni i tako imamo poverenja u naš život sa Hristom u Njegovom Kraljevstvu?
O. Uvek treba da težimo da vršimo volju našeg Gospoda pokušavajući da oblikujemo svoje živote po
Njegovom savršenom životu, kako bismo iskusili blagoslov Njegovog Kraljevstva sada kao i na nebu.

Matej 7:21-23; 12:50. Luka 6:46. Jovan 6:40; 7:17. Rimljanima 12:2. Efežanima 6:6.

Q-254. Ono što nas biblijsko učenje vodi u oblikovanju naših života prema životu Gospodina Isusa
Hriste?
O. Učenje našeg Gospoda Isusa Hrista u blaženstvima (ili rečenicama o blaženstvu) vodi nas da
živimo život poput Hrista.
Matej 5:2-11. Luka 6:20-26. Matej 13:35.

Q-255. Koliko ima takvih rečenica?


O. Ima ih devet:
1. Blago siromasima duhom, jer je njihovo kraljevstvo nebesko.
2. Blago onima koji tuguju, jer će se utješiti.
3. Blaženi su krotki, jer će naslijediti zemlju.
4. Blago onima koji su gladni i žedni pravednosti, jer će se nasititi.
5. Blago milostivima, jer će oni biti pomilovani.
6. Blaženi su čisti srcem, jer će Boga vidjeti.
7. Blago mirotvorcima, jer će se sinovima Božjim zvati.
8. Blago onima koji su progonjeni radi pravde, jer je njihovo kraljevstvo
nebesko.
9. Blago vama kada vas ljudi pogrde i progone, i lažno govore protiv vas
svakovrsno zlo radi Mene. Radujte se i veselite se, jer je velika nagrada vaša
na nebesima... Matej 5:3-12.
Psalam 149:4. Matej 23:12. Luka 14:11; 18:14. Efežanima 4:1-2. Jakovljeva 4:6-7.

50
Q-256. Šta možemo uočiti u svim ovim blaženstvima?
O. Možemo primijetiti da nas je naš Gospodin naučio kako da živimo naš spaseni život
blaženstva u ovim rečenicama. Po svojoj milostivoj prirodi, postavio ih je pred nas, ne kao
zapovijesti, već kao blagoslove koje primamo kada slobodno ulazimo u njih i ispunjavamo
ih. Dakle, u svakom blaženstvu treba prvo uočiti čin vjere, a zatim blagoslov koji slijedi.

Prvo blaženstvo („Blaženi siromašni duhom...”)

Q-257. Šta znači biti „siromašan duhom“?


O. Biti “siromašan duhom” znači imati duhovno uvjerenje o potpunom predanju Bogu;
ne zahtevajući ništa svoje, osim onoga što nam Bog daje. To je uvjerenje da ne možemo
učiniti ništa dobro bez Božje pomoći i milosti, tako da se bez Njega smatramo ništavnim
i u svemu se prepuštamo milosti Božjoj. Kako to objašnjava Sveti Jovan Zlatousti:
„Duhovno siromaštvo je poniznost“.
II Ljetopisa 7:14. Psalam 34:18; 51:17. Priče 16:19. Isaija 57:15. Mihej 6:8.
Jakovljeva 4:9-10. Jovan 15:5.

Q-258. Mogu li i bogati biti siromašni duhom?


O. Bogati sasvim sigurno mogu biti “siromašni duhom” ako u svojim životima i
postupcima pokažu da su vidljiva bogatstva kvarljiva i da ubrzo nestaju. Ne smiju im se
pouzdati niti po njima mjeriti svoju vrijednost i moraju razumjeti da svjetovna bogatstva
nikada ne mogu nadoknaditi nedostatak duhovnih dobara.
Matej 16:26. Marko 8:36. Luka 9:24-25. Djela 2:23-24. Matej 5:29. Job 2:4.

Q-259. Može li tjelesno siromaštvo pomoći duhovnom savršenstvu?


O. U zavisnosti od toga kako hrišćanin reaguje na tjelesno siromaštvo, ono može pomoći u
duhovnom savršenstvu. Kršćanin može dobrovoljno odlučiti da živi u siromaštvu radi
kraljevstva. O ovoj temi je sam Isus Hrist poučavao bogataša.
Matej 19:21. Rimljanima 14:20-21. Luka 12:33-34.

Q-260. Šta naš Gospod obećava siromašnima duhom?


O. Siromašnima duhom, Isus obećava kraljevstvo nebesko, kao što uči u Mateju
5:3. Takođe, Jakovljeva 2:5. 1. Petrova 5:5.

Q-261. Kako je njihovo kraljevstvo Božje ili kraljevstvo nebesko?


O. Carstvo Božje pripada kršćanima u sadašnjem životu iznutra kroz vjeru i
nadu, ali i u životu koji dolazi na kraju ovog doba.
Matej 3:2; 5:10, 19-20; 6:33; 10:7; 11:11-12; 25:1, 14. Luka 7:20-21; 9:2. Jovan 3:3-5.
Kološanima 1:13. Otkrivenje 21:1-8; 22:1-5.

51
Drugo blaženstvo („Blago onima koji tuguju...”)

Q-262. Šta Gospod misli kada kaže da „žalimo“?


O. Blagosloveni smo kada smo pojedinačno i kolektivno opterećeni u srcu i duši
efektima grijeha, svijeta i đavola. Ovi učinci padaju na nas i druge i rezultirali su
duhovnom i fizičkom smrću čovječanstva i cjelokupnog stvorenja. Naša žalost nas
tjera da činimo djela milosrđa saosjećanja i molitve.
2. Korinćanima 7:10. Jeremija 3:22. Joil 2:13. Luka 15:7. Dela 2:38.

Q-263. Koji je blagoslov koji dolazi onima koji tuguju?


A. Oni koji tuguju "biće utješeni".
Matej 5:4. Isaija 66:2. Zaharija 2:10. 2. Korinćanima 7:10.

Q-264. Šta znači biti “utješen”?


O. Biti utješen znači da će sveci shvatiti pravdu i milost Božiju u uspostavljanju
Njegovog kraljevstva sada i zauvijek.
2. Korinćanima 1:4-7; 7:9-10. Jakovljeva 1:12. Otkrivenje 7:14-17; 21:4; 21:1-8.

Treće blaženstvo („Blaženi krotki...“)

Q-265. Šta znači biti krotak?


O. Biti krotak znači imati srce i dušu koji su po vjeri primili Božju milost da žive život
discipliniran i kontroliran Njegovom ljubavlju.
Matej 5:5. Efežanima 4:2. Jakovljeva 1:21. 1. Petrova 3:4, 15. Titu 3:2.

Q-266. Koji je blagoslov koji dolazi onima koji su krotki?


A. Oni koji su krotki „naslijediće zemlju“. Ponovljeni zakoni
33:12. Proverbs 1:33; 19:23. Jezekilj 24:25-28.

Q-267. Kako da shvatimo ovu blaženost?


O. Da će sveci vladati sa Hristom i da će videti novo nebo i novu zemlju. Psalam
25:13; 27:14; 37:9, 11, 22, 29, 34. Isaija 60:21. Rimljanima 4:13.

Četvrto blaženstvo („Blago onima koji su gladni i žedni


pravednosti...”)

Q-268. Šta znači “gladiti i žeđati pravednosti”?


O. „Gladovati i žeđati pravednosti“ znači živjeti život koji želi zajedništvo ljubavi s
Kristom i jedni s drugima. To je život milosti koji želi srce Božje i koji se ogleda u
životu ljubavi, mira i radosti u Duhu Svetom. Pravednost takođe odbacuje greh,
bira Božju volju i puteve, i dolazi protiv zla delima milosrđa i saosećanja.
Najznačajniji način na koji se možemo hraniti ovim životom

52
pravednost je kroz učešće u Hristovom životu primanjem misterije
Njegovog tela i krvi u Euharistiji.
Matej 5:6. 1. Korinćanima 10:16. Psalam 42:1-2; 63:1-2; 65:4. Isaija 25:6. Matej
26:26-28. Marko 14:22-25. Luka 22:19-20.

Q-269. Koji je blagoslov koji dolazi onima koji su gladni i žedni za pravednošću?
O. Oni će biti ispunjeni vrlinama i karakterom samog Hrista, To je Njegova pravednost,
tako da im se vrati dostojanstvo života koje je Bog namijenio cijelom čovječanstvu. Oni
će zaista postati učenici kroz učešće u Njegovom životu u nama i sada i u vječnosti.

Daniel 9:24. Apostol Pavle pojašnjava u Rimljanima 3:22-26


Jovan 6:47-58. Galatima 2:20. Kološanima 3:3. Psalam 42:1-2; 63:1-2; 84:2. Rimljanima 8:1-11.
Psalam 17:15. Jovan 4:14; 6:48-58. Rimljanima 5:21; 8:10; 14:17. Galatima 3:6. Efežanima
6:14. Otkrivenje 7:37.

Peto blaženstvo („Blaženi milostivi...“)

Q-270. Šta znači "biti milostiv"?


O. Biti milostiv znači voljeti i opraštati drugima kao što nam je oprošteno i voljeno od
Krista Isusa. Krajnji čin milosrđa je Hristov krst. To znači vidjeti druge više ne s ljudske
tačke gledišta, već ih vidjeti kao one stvorene na njegovu sliku. Pozvani smo da
uzmemo svoj križ i svakodnevno se odreknemo sebe živeći požrtvovnim životom kroz
fizička i duhovna djela milosrđa i milosti prema drugima.
Matej 15:1-20; 25:31-46. 2. Korinćanima 9:7. Jevrejima 13:2, 6. Jakovljeva 1:27; 2:14-17. 1.
Petrova 4:9-10. Isaija 58:7, 10.

Q-271. Koja su fizička djela milosrđa?


O. Fizička djela milosrđa su:
1. Hranjenje gladnih. Matej 25:37. Rimljanima 12:20.
2. Davanje pića žednom. Matej 25:37. Rimljanima 12:20.
3. Oblačenje golih, odnosno onih koje nemaju potrebnu i pristojnu odjeću.
Matej 25:38.
4. Obilazak onih koji su u zatvoru. Matej 25:36.
5. Posjećivati bolesne, služiti im i, ako je potrebno, pomagati im u
kršćanskoj pripremi za smrt. Matej 25:39.
6. Pokazivanje gostoprimstva prema strancima. Jevrejima 13:2.
7. Sahranjivanje onih koji su umrli u siromaštvu. Postanak 1:26-27; 2:7.

Q-272. Koja su duhovna djela milosrđa?


O. Duhovna djela milosrđa su:
1. Evangeliziranje i podsticanje:.Jakovljeva 5:20.
2. Učenje istine i poučavanje u vrlini. 1. Korinćanima 4:17; 14:19. 1.
Timoteju 3:2; 6:2. 2. Timoteju 2:2.

53
3. Savjetovanje susjeda u teškim trenucima. 2. Korinćanima 9:5.
1. Solunjanima 4:1. I Timoteju 2:1. 2. Timoteju 2:2. Titu 1:9; 2:15. Jevrejima
3:13.
4. Molitva Bogu za bližnje i druge. Dela 12:12. Efežanima 6:18. 1. Solunjanima
5:17. 2. Solunjanima 3:1. 1. Timoteju 2:1. Jevrejima 13:18. Jakovljeva 5:14.

5. Utješiti pogođene. Job 2:11. Psalam 35:13-14. Jovan 11:19, 31. Rimljanima 12:15.
2. Korinćanima 11:22. Jevrejima 13:3.
6. Ne vraćanje zla koje su nam drugi možda učinili. Rimljanima 12:14, 17-19,
21.
7. Opraštanje naših srčanih povreda koje su nam drugi nanijeli. Matej 11:25-26. Luka
23:34. 2. Korinćanima 2:7, 10. Rimljanima 13:1-4. 1. Petrova 2:13-14. Matej 6:14. Luka
6:36. Djela 3:19; 26:18. 2. Korinćanima 1:3. Efežanima 2:4-7. Titu 3:5. Jevrejima 4:16. 1.
Petrova 1:3. I Jovanova 1:9.

Šesto blaženstvo („Blaženi čisti srcem:...”)

Q-273. Šta je „čistoća srca“?


O. Čistoća srca je kada smo po milosti postali otvoreni za djelo Duha Svetoga koji
oblikuje naše živote na sliku i priliku Krista, tako da svijet doživljavamo onako kako ga
Bog vidi. Po istoj milosti navedeni smo da tugujemo za svojim grijehom i tražimo
pomirenje i obnovu s Bogom. To se postiže kroz dosljedno samoispitivanje, pokajanje,
ispovijed (sakramentalno ako je potrebno) i promjenu života. Matej 5:8. Rimljanima
12:1-2. Psalam 24:4; 51:10. Jezekilj 36:25-27. 2. Korinćanima 7:1. Titu 1:15

Q-274. Kakav blagoslov doživljavaju čisti srcem?


O. Čista srca "videće Boga".Vjerom oni čista srca mi Bog u stvaranju, jedni u
drugima, u licu siromaha i u sakramentima, posebno u Euharistiji. Oni u
Hristu će ga videti licem u lice u Njegovom večnom prisustvu.
Matej 5:8. Postanak 32:30. 1. Korinćanima 13:12. Jevrejima 12:14. 1. Jovanova 3:2-3. Job
19:26-27.

Sedmo blaženstvo („Blaženi mirotvorci...“)

Q-275. Šta je „mirotvorac“?


O. “Mirotvorci” su oni koji su pomireni sa Bogom kroz Isusa Hrista i radosno
žive u Njegovom prisustvu. Kao ambasadori Hristove službe pomirenja,
njeguju ljubav i mir između Boga i ljudi i olakšavaju pomirenje među ljudima
na zemlji.
2. Korinćanima 5:18-21. Rimljanima 5:6-11. Efežanima 2:11. Matej 5:9. Luka 6:35. Rimljanima
12:18. 1. Korinćanima 7:15. Efežanima 5:1-2. Jevrejima 12:14. Jakovljeva 1:19-20.]

54
Q-276. Kakav je blagoslov mirotvoraca?
O. Mirotvorci će se „zvati sinovima Božjim“, što označava veličanstvenu transcendenciju
Božjeg kraljevstva, poziv i nagradu. Budući da u svojim životima mirotvorci oponašaju
jedinorođenog Sina Božjeg koji je došao na zemlju da pomiri palog čovjeka s Bogom, dato
im je milosno ime Sinovi Božiji i bez sumnje visok stepen blaženstva.

Rimljanima 8:14-17. Galatima 4:4-7. Marko 9:50. Jovan 14:27; 16:33. Rimljanima 5:1; 14:19;
15:13. 1. Korinćanima 3:11-16.

Osmo blaženstvo („Blaženi progonjeni pravde radi...”)

Q-277. Šta se „progoni radi pravednosti“?


O. U slomljenom, palom i raskomadanom svijetu osoba koja živi životom u pravu s
Bogom, čineći djela pravednosti i hodeći u istini, razotkriti će razornost grijeha,
đavolske prevare i nepravdu svijeta, time što je svetlost usred tame. Često će se ovaj
život susresti sa iskušenjima, klevetama, progonima, pa čak i smrću radi Hrista i
Njegovog evanđelja. Cilj neprijatelja je da ugasi svjetlost, ali neće uspjeti, jer je Krist
pobjednik čak i nad smrću. Dok učestvujemo u životu Onoga koji je stradao za nas,
učestvujemo u Njegovom vaskrsenju, jer samo Hristos je naš cilj.
Dela 14:22. Jovan 15:20. Rimljanima 8:35-39. 2. Korinćanima 4:8-12, 17; 11:22-29. Filipljanima
3:7-11. Jevrejima 11. 1. Petrova 3:13-17; 4:12-16. Filipljanima 1:28. 2. Timoteju 2:12; 3:11.
Jakovljeva 1:2-5. 1. Petrova 3:11. Otkrivenje 2:10.

Q-278. Koji je blagoslov obećan onima koji su progonjeni radi pravednosti?


O. “Kraljevstvo nebesko” (koje se još naziva i kraljevstvo Božije) je i prisutno sada i
biće u potpunosti ostvareno u budućnosti kada Hristos ponovo dođe.To je
blagoslov progonjenih, koji je obećan i siromašnima duhom da ih ohrabri pred
progonom.
2. Solunjanima 1:4-7. Jakovljeva 1:12.

Deveto blaženstvo („Blago vama, kad vas ljudi pogrde...”)

Q-279. Šta znači biti „proklet“ i lažno optužen?


O. Oni koji žele da budu blagoslovljeni moraju biti spremni da ustraju sa svetom radošću
kroz svaki prijekor, patnju ili lažnu optužbu zbog poistovjećivanja s Isusom i za njihovo
utjelovljenje kršćanske vjere.
Matej 10:25. Jovan 9:2-8; 15:18; 16:33. 2. Korinćanima 4:17. Kološanima 1:24. 1. Petrova
2:23; 4:13.

55
Q-280. Šta je blagoslov ovog blaženstva?
O. Kao i oni koji su zbog njega progonjeni, vređani i klevetani, oni će primiti svoju
nagradu u kraljevstvu nebeskom. “Velika nagrada na nebu”; odnosno poseban i
visok stepen blaženstva.
2. Solunjanima 1:4-7. Jakovljeva 1:12.

56
TREĆI DIO: LJUBAV je naše ulaganje u Crkvu, kroz kršćanski
život učeništva

Deset zapovesti

Q-281. Šta su deset zapovesti?


O. Bog je dao Deset zapovesti Izraelu, saveznoj naciji koja potiče od Abrahama, Isaka i
Jakova (Izlazak 20:1-20, Ponovljeni zakoni 5:6-21) kao moralni zakon za sve stvorenje za sva
vremena.
I Bog reče sve ove riječi govoreći: Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo
zemlju egipatsku, iz kuće ropstva.
1. Nećeš imati drugih bogova osim Mene.
2. Ne pravite sebi izrezbarenog lika – bilo kakvog obličja bilo čega što je gore na
nebu, ili što je na zemlji dolje, ili što je u vodi ispod zemlje; nemoj im se klanjati
niti im služiti. Jer ja, GOSPOD, Bog vaš, Bog sam ljubomoran, koji nanosim
bezakonje očeva na djecu do trećeg i četvrtog koljena onih koji Me mrze, ali
pokazujem milost hiljadama, onima koji Me ljube i drže moje zapovijesti.

3. Ne uzimaj uzalud ime Gospoda, Boga svoga, jer Gospod neće smatrati nevinim onoga
koji uzalud izgovara ime Njegovo.
4. Zapamtite subotnji dan, da ga svetite. Šest dana radi i radi sve svoje poslove, a
sedmi dan je subota Jahvi, Bogu svom. U njemu nemoj raditi nikakav posao: ti,
ni tvoj sin, ni tvoja kćer, ni tvoj sluga, ni tvoja sluškinja, ni tvoja stoka, ni tvoj
stranac koji je na tvojim vratima. Jer za šest dana stvori Jahve nebo i zemlju,
more i sve što je u njima, a sedmoga dana odmori. Zato je Gospod blagoslovio
subotni dan i posvetio ga.
5. Poštuj oca svoga i majku svoju, da ti budu dugi dani na zemlji koju ti daje
Gospod Bog tvoj.
6. Ne smijete ubijati.
7. Ne smijete činiti preljubu.
8. Nećeš krasti.
9. Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga.
10. Ne poželi kuće bližnjega svoga; ne poželi žene bližnjega svoga, ni sluge njegovog,
ni sluškinje njegove, ni vola njegovog, ni magarca, niti bilo čega što je bližnjega
tvoga.Izlazak 20:1-17.
Postanak 3:15; 12:3; 18:18; 22:18; 26:4; 2814. Psalam 72:17. Djela 3:25-26. Rimljanima 4:11. 1.
Korinćanima 1:30. Galatima 3:8, 16, 28. Efešanima 1:3. Kološanima 3:11. Otkrivenje 7:9.
Izlazak 20:1-17; 31:18. Deuteronomy 4:12-13; 5:1-22. Deuteronomy 5:32-33.
Jovan 14:15, 24. Jakovljeva 2:10.

57
Q-282. Da li se od kršćana traži da se pridržavaju Deset zapovijedi?
O: Da, od kršćana se traži da drže Deset zapovijesti. Naš Gospod Isus nas je naučio da
poštujemo Božje zapovesti koje su ispunjene u Njemu.
Matej 5:17-20; 1. Jovanova 2:3-10; i 1. Jovanova 5:1-5.

O podjeli zapovijesti na dvije ploče

Q-283. Koje su dvije podjele Deset zapovijesti?


O. Zapovijedi 1-4 nam pokazuju ljubav prema Bogu i ponekad se nazivaju Prva
tablica Zakona, a Zapovijedi 5-10 nam pokazuju ljubav prema bližnjemu i nazivaju
se Drugom tablicom Zakona.

Q-284. Da li nas je Isus Krist naučio ove dvije tablice?


O. Da, Isus je sažeo dvije podjele zapovijesti u sljedećim stihovima: Matej
22:36-40. Matej 5:43-44. Luka 10:29-37. Levitska 18:1-5.

Q-285. Da li se kršćani također moraju pokoravati obrednim, žrtvenim, dijetalnim i nacionalnim zakonima Izraela
u Starom zavjetu?
O. Od kršćana se ne traži da se povinuju tim zakonima jer su ti propisi ispunjeni u
požrtvovnom životu, smrti i uskrsnuću Isusa Krista u novom savezu. Kološanima
2:16-23. Efežanima 2:11-18. Hebrejima 6:1-3; 7:22-28; 8:8-13. 9:1-15; 10:1-10.

Q-286. Da li se neko drugo moralno učenje Starog zavjeta odnosi na nas danas?
O. Da, Isus nam pokazuje kako da razumijemo i koristimo Stari zavjet u svom učenju, u
pisanju Njegovih apostola iu svjedočanstvu Crkve i prirodnog zakona.
Jevrejima 1:1-3. Rimljanima 1:18-23. Dela 16:3. Galatians. Marko 7:1-8; i 7:9-13.
Levitska 27:16-24. Marko 7:14-23.

Prva zapovest

Q-287. Koja je prva zapovest?


O. Prva zapovest je:Ja sam Gospod Bog tvoj… nemoj imati drugih bogova osim
mene.Izlazak 20:1-3; Ponovljeni zakon 5:6-7

Q-288. Šta prva zapovest zahteva od nas?


O. U prvoj zapovesti Bog zahteva od nas da poštujemo, slušamo i obožavamo Boga i samo
Njega, kao Stvoritelja neba i zemlje.
Ponovljeni zakoni 6:4-5. Jovan 4:21-24. Luka 10:25-28. Otkrivenje 1:17. Dela 17:?? 1.
Korinćanima 8:6 Efežanima 4:??. John

58
Q-289. Kako da prekršimo ovu zapovest?
O. Ne poštujemo prvu zapovest idolopoklonstvom stavljanja bilo koje osobe, mesta ili stvari
pred Boga. Ovo uključuje traženje istine lično ili korporativno iz bilo kojeg drugog izvora osim
Boga (kao što je proricanje sudbine, spiritualizam, sekularni humanizam, materijalizam,
hedonizam i slično).
Levitska 26:1. Matej 6:24. Otkrivenje 21:8. Isaija 42:8. Jovan 4:22, 24. 1.
Korinćanima 10:17-27; 11:17-32.

Druga zapovest

Q-290. Šta je druga zapovest?


A.Izlazak 5:8-10,Ne praviš sebi klesanog lika ili bilo kakvog obličja bilo čega što
je gore na nebu, ili što je na zemlji dolje, ili što je u vodi ispod zemlje. Ne klanjaj
im se niti im služi; jer ja, GOSPOD, Bog vaš, Bog sam ljubomoran, koji nanosim
bezakonje očeva na djecu trećeg i četvrtog koljena onih koji me mrze, ali
pokazujem nepokolebljivu ljubav prema hiljadama onih koji me ljube i drže
moje zapovijesti.

Q-291. Šta druga zapovest zahteva od nas?


O: Druga zapovest zahteva da obožavamo samo Boga, jer samo Bog zaslužuje
naše obožavanje.
Izlazak 32:1-6.

Q-292. Šta je ibadet?


O. Obožavati znači predstavljati svoja tijela, duše i duhove (cijelo naše biće) u krajnjem
poštovanju, obožavanju, vrijednosti, časti i poslušnosti Bogu i samo Bogu.
Jovan 4:24. Rimljanima 12:1-2. 1. Korinćanima 8:6 Kološanima 2:18-23. Hebrejima 4:14-16;
10:9-24.

Q-293. Da li praksa posedovanja raspela, kipova, ikona, slika ili relikvija prekida drugi
zapovest?
O: Ne, njihova upotreba ne krši drugu zapovest, jer raspeća, kipovi, ikone, slike i relikvije
jednostavno predstavljaju osobe ili stvari koje su simbolizovane, kao pomoć u molitvi i sami
po sebi se niti obožavaju niti obožavaju. Prirodno je da ljudi koriste znakove i simbole kako
bi izrazili svoju odanost i na sekularan i na vjerski način (kao što su zastave, burme, simboli i
amblemi.) Međutim, mi ne obožavamo ove znakove i simbole, niti se pretplaćujemo
njihovim moćima koje pripadaju samo Bogu.
Izlazak 20:5. Brojevi 21:8.

59
Q-294. Šta je poštovanje?
O. Poštovanje se razlikuje od obožavanja. Poštovanje je iskazivanje, kroz tjelesne radnje ili
izgovorene riječi, poštovanje, čast, važnost, poštovanje ili odanost osobi ili objektu zato što je ta
osoba ili predmet ostavljen po strani da nas ukaže na jedinog pravog Boga kojeg jedino treba
obožavati. Stoga nam poštovanje pomaže u našem obožavanju Boga, vodeći nas da obožavamo
samo Boga. Izrazi štovanja uključujući klanjanje, ljubljenje, klečanje ili druge fizičke radnje
pomažu nam da predstavimo svoja tijela u činovima duhovnog obožavanja. (VIDETI Q-291 gore.)
Psalam 116:15. 2. Kraljevima 13:20-21. Matej 14:35-36. Djela 19:11-12.Jovan 6:50-71. Luka 1:48.
Otkrivenje 12:1-2. Kološanima 1:16-17. Filipljanima 3:17. 2. Solunjanima 3:7-9.

Polikarpovo mučeništvo. I, “Ako mošti mučenika nisu dostojne časti, kako to


da čitamo „dragocjena je u očima Gospoda smrt svetih njegovih?“ Jeronima
Pismo 109, 1,2

Q-295. Kako pozitivno poštujemo i poštujemo drugu zapovijed?


O. Mi to činimo obožavajući Boga svim svojim srcem, umom i dušom dok se On
otkriva kroz stvaranje i u posebnom otkrivenju Riječi Božje zapisane, u Svetoj Bibliji,
u kojoj On nastavlja da se otkriva u Osobi Utjelovljena Riječ Božja, Isus Krist, naš
Gospodin i Bog; Sve ovo obožavanje je ostvareno snagom, prisustvom i
prebivalištem Svetog Duha Božjeg.
Jovan 4:21-24. Rimljanima 1:18-25. Kološanima 2:18-23. Otkrivenje 19:10.

Treća zapovest

Q-296 Koja je treća zapovijest?


O. Treća zapovest je:Ne uzimaj uzalud ime Gospoda, Boga svoga, jer Gospod
neće smatrati nevinim onoga ko uzalud izgovara njegovo ime.
Izlazak 20:7. Jezekilj 36:20-21. Rimljanima 2:24.

Q-297. Kako uzalud uzimamo Božje ime?


O. Božje ime je odraz Njegovog karaktera i Njegova zapovest se krši kada zloupotrebljavamo
Njegovo ime na način koji ne odražava Njegov karakter. Druga zapovest zabranjuje blagosiljanje
onoga što ne treba da bude blagosloveno u Njegovo ime ili proklinjanje onoga što ne treba da bude
prokleto u Njegovo ime.
Levitska 5:4-5. II Ljetopisa 32:16-17. Matej 5:33-37. Jakovljeva 5;12.

Q-298. Koji su primjeri kršenja treće zapovijedi?


O. Sljedeći grijesi su zabranjeni trećom zapovijedi:
1. Bogohuljenje – izgovaranje riječi protiv Boga. Psalam 74:18.
2. Mrmljanje - žaljenje na Božije Proviđenje. 1. Korinćanima 10:9-10.
3. Vulgarnost – olako ili bez poštovanja govoriti o svetim stvarima. Malahija 1:10-12.
4. Krivokletstvo- zaklinjanje lažne zakletve u ime Boga. Matej 26:72.
5. Kršenje zakletve – kršenje obećanja datih u ime Boga. Levitska 5:1, 4.
Matej 5:33-37.
6. Lažno prorokuje u ime Boga. Otkrivenje 2:20. Jeremija [TEKSTOVI]
Propovjednik 5:1. 2. Korinćanima 1:17-22.

60
Četvrta zapovest

Q-299. Šta je četvrta zapovest?


ODGOVOR: Četvrta zapovest je;Zapamtite subotnji dan, da ga svetite…
Izlazak 20:8.

Q-300. Zašto je Bog naredio da se subota svetkuje?


A. Bog je naredio da se subota svetkuje jer se na ovaj dan Bog odmarao od svog dela
stvaranja. Izlazak 20:2. Također u Ponovljeni zakon 5:15 nam je rečeno da je Izrael
trebao zapamtiti svoje spasenje i kako ih je Bog otkupio iz egipatskog ropstva na dan
Svete subote.

Q-301. Zašto onda kršćani svetkuju prvi dan u sedmici (nedjelja) umjesto
Subota ili sedmi dan (subota)?
O. Isus je uskrsnuo iz mrtvih prvog dana u sedmici. U njegovom vaskrsenju mi
koji vjerujemo u Krista Isusa postali smo novo stvorenje i otkupljeni smo od
ropstva grijehu i smrti. U vaskrsenju ne samo mi, nego i sva tvorevina postala
je nova i otkupljena.
Matej 28:1. Jovan 20:1, 19, 26. Rimljanima 8:19-25. Dela 20:7. 1. Korinćanima 16:2.
Jevrejima 4:1-9. Djela 2:1-13. Otkrivenje 1:10, 17-18.

Q-302. Kako hrišćani svetkuju nedelju?


A. Hrišćani svetkuju nedelju tako što se okupljaju da se klanjaju Bogu, našem Stvoritelju i
Otkupitelju. Normativno bogoslužje Crkve usredsređeno je na Euharistiju koja slavi naše
novo stvaranje i otkupljenje u Kristu i predstavlja predokus nebeske gozbe.

Deuteronomy 5:13-14. Dela 20:7. Luka 24:35. Rimljanima 12:1-2. 1. Korinćanima 11:17-21,
33-34. Jevrejima 10:23-25.

Q-303. Kako drugačije kršćani mogu održati nedjelju svetom?


O. Nedjelja je uvijek dan slavljenja dobrote i opskrbe Božije. To je prilika za okupljanje
sa porodicom ili prijateljima. To je način da uživamo u životu koji nam je Bog dao i da
prepoznamo da je sav život i dobar i svet.
Matej 12:1-14. Marko 3:4, 5. Jevrejima 10:23-25.

Peta zapovest

Q-304. Šta je peta zapovest?


ODGOVOR: Peta zapovest je:Poštuj oca svoga i majku svoju da ti budu dugi dani
na zemlji koju ti daje Gospod Bog tvoj.Ponovljeni zakoni 5:16. Efežanima 6:1-2.
Marko 7:10.

61
Q-305. Šta peta zapovest zahteva od nas?
O: Peta zapovest zahteva da poštujemo, volimo i poštujemo svoje roditelje. Tu čast
nastavljamo odražavajući Božju ljubav prema njima kroz njihov život, osiguravajući sve
njihove potrebe kako stare i približavaju se prirodnoj smrti, koliko god možemo, slijedeći
primjer koji nam je Isus dao čak i s križa.
Jovan 19:26-27. Levitska 19:3. Priče 1:8-9; 15:5; 20:20; 23:22-25; 28:24; 30:4, 17.
Postanak 50. Matej 15:4-6. Efežanima 6:1-3. Kološanima 3:20.

Q-306. Na koje načine kršimo petu zapovest?


ODGOVOR: Petu zapovest kršimo tako što uskraćujemo čast, ljubav i poštovanje
naših roditelja i starijih članova našeg društva.
Levitska knjiga 19:32. 2. Kraljevima 2:12. Malahija 1:6. Marko 7:10. Rimljanima 13:1-7. Efežanima
5:21. 1. Petrova 2:13-17.

Šesta zapovest
Q-307. Šta je šesta zapovest?
ODGOVOR: Šesta zapovest je:Nećeš ubijati.
Izlazak 20:13. Ponovljeni zakoni 5:17. Matej 5:21-26. Rimljanima 13:9.

Q-308. Šta šesta zapovest zahteva od nas?


O. Šesta zapovijest nas obavještava da je sav život svet od začeća do prirodne smrti jer je sav
život stvoren od Boga i odražava Njegovu sliku i biće. Stoga zapovijest zahtijeva od nas da
poštujemo i štitimo život. Poštovati i štititi život znači potvrditi stvarnost Boga i Njegove
kreacije i priznati Njegovu vlast nad nama; dok s druge strane ubiti (naročito ljudski život)
znači pobuniti se protiv Boga, nepoštovati Ga i nastojati poreći Njegovo stvarno postojanje i
vladati nama.
Jovan 10:10. Kološanima 3:8-11. Rimljanima 13: 1-7, 9-10. Ponovljeni zakoni 6:12. Matej
7:15; 10:17; 19:18-19. Marko 12:31. Luka 18:20. Levitska 19:34. Galatima 5:13. Jakovljeva
2:8-10.

Q-309. Šta je zabranjeno šestom zapovesti?


SVEDOk bErIŠA – ODgOVOr: Zapovest nam zabranjuje da ikada oduzmemo ljudski život bez
odgovarajućeg pravnog postupka ili bez odgovarajuće pravde. Kao što nam je Bog Stvoritelj dao život
kroz svoj vlastiti dah, tako je Isus došao da mi imamo život i da ga imamo u izobilju. Stoga oduzimanje
ljudskog života nikada nije rješenje problema. Međutim, u slučaju pravednog rata ili u slučaju strašnih
ili ekstremnih djela nasilnog zločina protiv Božjih namjera za čovječanstvo, država može odrediti da je
ubistvo drugog prihvatljivo. Ni pod kojim okolnostima ne možemo oduzeti život nedužnom ljudskom
biću, posebno abortusom, eutanazijom ili bilo kojim oblikom etničkog čišćenja ili genocida.

Rimljanima 13:8-10. Matej 5:21-22. Kološanima 3:8-11. 1. Jovanova 3:15. I Samuilova


18:8-9 i 20:30-33. Levitska 19:16-18.

62
Sedma zapovest
Q-310. Šta je sedma zapovest?
O: Sedma zapovest je:Ne činite preljubu. Izlazak 20:14. Ponovljeni
zakoni 5:18. Matej 5:27. 1. Korinćanima 6:18-19.

Q-311. Šta zahteva sedma zapovest?


O. Prilikom stvaranja Bog je tako uredio svijet da postoje muško i žensko koji
zajedno čine vidljivim lik Božiji. Muškarci i žene su stvoreni da se udruže u
savezu i sakramentu braka i kroz čin seksualnog odnosa učestvuju u
stvaralačkom činu Boga, preuzimajući tako vlast nad zemljom. Seksualni čin koji
je Bog namijenio samo za muškarca i ženu u braku je stoga svet. Preljub je čin
kršenja svetosti bračnog saveza i sakramenta, čime se mijenja sama Božja svrha
života.
Postanak 1:26-28. Matej 5:28. Galatima 5:19-21. Efežanima 5:3-4.

Q-312. Šta je zabranjeno ovom zapoviješću?


O. Preljuba, odnosno seksualna nevjernost bračnom partneru, zabranjena je
jer kvari i skrnavi samu sliku Boga u braku. Takođe mijenja Božji vjerni odnos
života i praštanja za čovječanstvo. Svi seksualni činovi izvan bračnog saveza,
iako zadovoljavaju ljudsku požudu i samozadovoljavanje, štetni su ne samo za
individualnu dušu i psihu, već će također uzrokovati štetu i uništenje društva,
posebno žena i djece.
Efežanima 5:21-33. Filipljanima 3:18-19. Jevrejima 13:4.

Osma zapovest

Q-313. Šta je osma zapovest?


ODGOVOR: Osma zapovest je:Nećeš krasti. Ponovljeni zakoni 5:19.
Izlazak 20:15. Jeremija 22:13. Rimljanima 13:9.

Q-314. Šta osma zapovest traži od nas?


O: Ova zapovest uči da je sva zemlja Božije vlasništvo i sve stvari pripadaju
Bogu. Bog raspoređuje bogatstvo zemlje kako želi, i svaka osoba postaje
upravitelj tog imanja. Zapovijed nas uči da poštujemo ne samo Božji suverenitet
i dominaciju u raspodjeli tog bogatstva, već i pravilno i ispravno upravljanje
pojedinca nad tim bogatstvom. Prema tome, krasti od drugog znači krasti od
Boga. Poštivati tuđe upravljanje je sveto.
Amos 4:1. Mihej 6:8. Psalam 50:10-11. Izlazak 22:21-25. Ponovljeni zakon 15:9-11.
Jakovljeva 5:1-6.

63
Q-315. Šta zabranjuje osma zapovest?
ODGOVOR: Zabranjeno je uzimati bilo šta što s pravom pripada nekom drugom. Ovo uključuje:
1. traženje korupcije i mita
2. varanje i praktikovanje prevare
3. izbjegavanje poreza
4. izdržavanje izdržavanih osoba
5. gubljenje vremena ili materijala na poslu
6. odbijanje pravednih plata zaposlenima
Svako je dužan da poštuje i štiti pravedna prava drugih.
Izlazak 23:8. Levitska 19:15. Job 24:9. Levitska 19:11. Matej 22:21. Luka 3:12-14.
Ponovljeni zakon 24:13-15. Levitska 5:4. Ponovljeni zakon 29:11-13. Priče 29:24.
Propovjednik 5:10. Jezekilj 18:7. 2. Timoteju 1:16-18.

Deveta zapovest

Q-316. Šta je deveta zapovest?


ODGOVOR: Deveta zapovest je:Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga. Izlazak
20:16. Levitska 19:11. Ponovljeni zakoni 5:20.

Q-317. Šta zahteva deveta zapovest?


SVEDOk bErIŠA – ODgOVOr: Devetom zapovesti nam je zapoveđeno da govorimo istinu u
svemu, a posebno u onome što se tiče dobrog imena i časti drugih.
Levitska 19:15. Jakovljeva 4:11. 1. Petrova 2:1.

Q-318. Šta je zabranjeno devetom zapoviješću?


A. Deveta zapovest zabranjuje:
1. laganje
2. povrediti nečiju reputaciju
3. nepravedna kritika
4. trač
5. uvrede
6. narušavanje povjerenja
7. prosuđivanje tuđih radnji bez dokaza
8. objavljivanje tuđih grijeha
9. krivokletstvo.

Efežanima 4:25. Jakovljeva 1:26. 1. Petrova 3:10. Matej 18:15-19. Rimljanima 15:1.
Galatima 6:1. Matej 5:23-25. Luka 19:8.

64
Deseta zapovest

Q-319. Šta je deseta zapovest?


ODGOVOR: Deseta zapovest je:“Ne poželi kuće bližnjega svoga; Ne poželi ženu
bližnjega svoga, ni slugu njegovog, ni njegovu sluškinju, ni vola, ni magarca, ni
bilo čega što je bližnjega tvoga.”
Kološanima 3:5. Izlazak 20:17. Ponovljeni zakoni 5:21. Psalam 36:7. Matej 5:28.

Q-320. Šta deseta zapovest zahteva od nas?


O. Deseta zapovijest zahtijeva da budemo zahvalni za Božji poredak i opskrbu u
našim životima. Od Boga proizlaze svi blagoslovi i zato je samo On dostojan hvale.
Zapovijedi nam nalažu da se učimo zadovoljstvu u svim okolnostima dok radimo za
svoj napredak i napredak naših kolega.
Proverbs 15:27; 20:22; 21:25-26. Matej 6:19-21, 25-26. 1. Timoteju 6:10. Marko 7:20-23.
Rimljanima 7:7. Jevrejima 13:5. 1. Jovanova 2:15. Matej 20:1-16.

Q-321. Šta je zabranjeno desetom zapovesti?


O. Deseta zapovijest nam zabranjuje da zavidimo i požudimo za odredbama i
odnosima koje je Bog dao drugome.
Matej 5:28. Marko 7:21. Jakovljeva 1:14-15. Filipljanima 4:11. Jevrejima 13:5. 1. Timoteju
6:6-10. Priče 30:7-9. Propovjednik 5:10-17. Luka 12:15. Kološanima 3:5.

Q-322. Kako onda na kraju poslušati sve Božje zapovijesti?


O. Pokoravamo se svim Božjim zapovestima tako što volimo i slušamo Isusa, postajući tako njegovi
učenici.
Jovan 14:15, 21-24; 15:10-14; 21:15-17. 1. Petrova 1:8. 1. Jovanova 2:3-5; 4:19-20; 5:2-3.

Q-323. Šta moramo učiniti da postanemo Isusovi učenici?


1. Moramo voljeti Krista više od sebe i svih drugih. Luka 14:26
2. Moramo slijediti Isusa bez obzira na cijenu, čak i do smrti. Luka 14:27
3. Moramo se “odreći” (predati vlasništvo) nad svim našim posjedima, uključujući
vrijeme, novac, odnose i resurse. Luka 14:26-28.
4. Moramo biti poznati po našoj ljubavi prema drugim vjernicima, da ih volimo, požrtvovno i
bezuvjetno, kao što to čini Isus. Jovan 13:35.
5. Moramo ostati uvijek u inkarniranoj Riječi, bilo izgovorenoj ili napisanoj. Jovan 8:31.
6. Moramo postati poput Isusa u svemu. Matej 10:24-42.
7. Moramo živjeti u Isusu kako bi On mogao živjeti u nama. Jovan 15:5-8

65
ČETVRTI DIO: POSLUŠNOST put povećanja Božjeg Kraljevstva.
Definiranje jedinstvenog poziva ICCEC-a

ICCEC prakticira “Tri toka” ILI Konvergencijski bogoslužje

Q-324. Kako se može opisati ICCEC?


O: ICCEC je pokret za bogosluženje, a ne teološki pokret. Ono što molimo je ono u
šta vjerujemo.

Q-325. Kako bi se opisao obožavanje ICCEC-a?


O: Mi obožavamo u trojstvenom obliku. To znači da obožavamo Oca kroz Sina u
sili Duha Svetoga. Izraz ovog bogosluženja je sakramentalno-liturgijski,
evanđeoski i karizmatski. Ovo su tri velika toka historijskog kršćanstva spojena da
naprave jednu moćnu rijeku hvale i obožavanja. To se ponekad naziva i
“obožavanje konvergencije”.

Q-326. Kako bi se opisao “obožavanje konvergencije”?


O. Obožavanje Boga je otkucaj srca ICCEC-a jer spaja blago starog i novog (Matej 13:52) kroz konvergenciju tri
glavna toka kršćanske vjere: liturgijsko-sakramentalne, evanđeoske i karizmatske. Kroz ovu konvergenciju uživamo
u bogatstvu bogosluženja koje je cvjetalo i razvijalo se u različitim povijesnim tradicijama. Ipak, dok prakticiramo
ovo tradicionalno liturgijsko bogoslužje, koje može biti blistavo slavljem, procesijom, odjećom, te znakovima i
simbolima, držimo se otvorenim za djelovanje Duha Svetoga. Znamo da Duh Sveti kroz nas oživljava liturgiju, jer
Duh Sveti oživljava riječi liturgije među nama. Crkve u ICCEC-u željno očekuju manifestaciju Božje prisutnosti za
nas kroz biblijske darove i službe Svetog Duha, u, kroz i oko liturgije. Postoji živost u našem obožavanju, očekivanje
da će Bog posjetiti svoj narod i opremiti ga za život. Kada se okupljamo na bogoslužju da primimo tijelo i krv
Isusovu, činimo to u liturgiji punoj radosne hvale i pobožne molitve. Istinsko obožavanje konvergencije je
ravnoteža evanđeoske moći pročitane i izgovorene Riječi Božje. To je naš lični odnos sa Gospodom Isusom
Hristom, harizmatični pokret Duha Svetoga i istorijski stvorena lepota drevne liturgije. Istinsko obožavanje
konvergencije je ravnoteža evanđeoske moći pročitane i izgovorene Riječi Božje. To je naš lični odnos sa
Gospodom Isusom Hristom, harizmatični pokret Duha Svetoga i istorijski stvorena lepota drevne liturgije. Istinsko
obožavanje konvergencije je ravnoteža evanđeoske moći pročitane i izgovorene Riječi Božje. To je naš lični odnos
sa Gospodom Isusom Hristom, harizmatični pokret Duha Svetoga i istorijski stvorena lepota drevne liturgije.

66
Prvi "Potok", SAKRAMENTALNO-LITURGIJSKI:

ICCEC postoji da manifestuje bogat sakramentalno-liturgijski život


ranu i nepodijeljenu crkvu.
Q-327. Šta znači kada kažemo da je naše bogosluženje „sakramentalno-liturgijsko”?
O. Obožavanje ICCEC-a je zasnovano na Reči i Sakramentu. Mi obožavamo prema drevnim
obrascima istorijske crkve koji se nalaze i u Svetom pismu i u patrističkim ocima.

1. Korinćanima 10:14-22; 11:17-34. Diskursi gornje sobe. Matej 26:26-29, Luka


24:14-20. Marko 14:22-25.
Apostolske konstitucije, Didache, Prva apologija Justina Mučenika v.61-1. Hipolitova
apostolska tradicija

Q-328. Šta znači biti liturgijski?


O. Reč liturgija je transliteracija na engleski grčke reči koja znači „delo naroda“.
Sve crkve služe liturgijski. Obožavanje ICCEC-a je po uzoru na drevnu i povijesnu
crkvu.
Djela 2:42; 13:2, 1. Timoteju 2:1-3. Actinochene Liturgy; Aleksandrinska liturgija; Kyrie
Eliason. Justinovo izvinjenje I, xii, lxv.

Q-329.Šta znači biti sakramentalan?


O. Biti sakramentalan znači da je naše bogosluženje uvijek usredsređeno na Euharistiju.

Drugi "Strim", EVANGELIČKI:


ICCEC postoji da učini vidljivim Kraljevstvo Božje narodima
svijet kroz navještaj Božje riječi
Q-330. Šta znači kada kažemo da je naše bogosluženje „evanđeosko“?
O. Mi obožavamo Boga kroz čitanje i propovijedanje Biblije. Mi lično odgovaramo na
tu proročansku riječ koja se propovijeda i čita.
Djela 20:7-12. Luka 24:13-35. Luka 4:16-22.

Treći "Stream", KARIZMATIČAN:


ICCEC postoji da manifestuje moć Pedesetnice u današnjem svetu

Q-331 Šta znači da je naše obožavanje "karizmatično":


O. Karizmatsko obožavanje je u suštini otvorenost i očekivanje rada Svetog
Duha i Njegovih darova. Karizmatsko obožavanje često uključuje živopisne
himne i duhovne pjesme, te manifestacije darova Duha.
Rimljanima 12. 1. Korinćanima 12 i 14. Efežanima 5:19-20. 1. Petrova 4:7-11. 1. Korinćanima
2:6-16. 2. Korinćanima 4:11-15; 5:12-21.

67

You might also like