Marko 4: 26-34

26Isus je takođe rekao: „Carstvo Božije je slično čoveku koji je posejao seme na svojoj
njivi. 27On leže noću i ustaje danju, a seme niče i raste ni sâm ne zna kako.  28Zemlja
sama po sebi čini da donosi rod. Prvo se pojavi stabljika, zatim klas, onda klas pun
žita. 29 A kada usev sasvim dozri, čovek brže-bolje uzima srp u ruke, jer je žetva
prispela.“
30 Isus ponovo prozbori: „S čim ćemo uporediti Carstvo Božije? Kakvom pričom da ga
objasnimo? 31Ono je slično gorušičinom zrnu, najmanjem od svih koja se seju u
zemlju. 32Ali kada se poseje, izrasta i postaje veće od sveg ostalog rastinja, pa razvija
toliko velike grane da se pod njegovom senkom gnezde ptice nebeske.“
33Isus je narodu pripovedao mnogo ovakvih priča, onoliko koliko su mogli da
razumeju. 34Bez priča im ništa nije govorio. Ipak, svojim učenicima je sve objašnjavao
kada su bili sami.

Kada idete na audiciju za hor, često će od vas dirigent tražiti da izaberete note iz akorda. Evo
akorda od tri, četiri ili pet nota; u akordu ih čujete sve zajedno, ali da li možete da ih
identifikujete pojedinačno, i pevate svaku za sebe? To je pravi test. Tako nešto je uključeno i u
veštini čitanja Isusovih parabola.

Svi možemo da vidimo površinski smisao priča koju Isus priča.

Koji je površinski smisao ovih dve parabola koje je Isus ispričao?

(Tajni rast semena, i malo seme koje rađa veliki grm)

Ali možete li videti pojedinačne note koje čine ove akorde? Pretpostavljam da su se Isusovi
prvi slušaoci takođe borili sa tim; zato Marko kaže da je sve nasamo objasnio svojim učenicima.

Zašto je Isus pričao priče/poruke koje nije mogao svako da razume? Isus nije bio namerno
težak radi toga. Njegova poruka je bila toliko eksplozivna da je to bio jedini način na koji je to
mogao da kaže.

Prvi akord - priča o semenu koje raste u tajnosti. (26-29)

Toliko je jednostavno da izgleda sasvim bezazleno. Seme raste tajno, radeći ono što seme radi
nezapaženo u zemlji. I na kraju se pojavljuju stabljika, klas, i kukurus nabubri unutar klipa.
Zatim, naravno, dolazi žetva. Izgleda dovoljno jednostavno. I kakve veze to ima sa Carstvom
Božjim. Ali slušajte dve note unutar ovog akorda koje mu daju svoj neobičan i opasan prizvuk.

 Prva nota: 29 A kada usev sasvim dozri, čovek brže-bolje uzima srp u ruke, jer je
žetva prispela.“ To je citat iz proroka Joila (3.13). “Latite se srpa jer je žetva zrela.
Dođite, muljajte, muljare su pune i kace se prelivajujer je velika njihova zloba.“
14Mnoštva su, mnoštva su u dolini odluke jer je blizu dan Gospodnji u dolini
odluke. 15Pomračuju se sunce i mesec, a zvezde gasnu sjajem svojim. 16Riknuće

1
 Gospod sa Siona i iz Jerusalima; povikaće glasom svojim i potrešće se i nebo i
zemlja. Ali Gospod je utočište narodu svome i zaštita deci Izrailjevoj.”

Nalazimo ga pri kraju Joilove kratke knjige, koja govori o nadolazećem Danu Gospodnjem.
Vremenu kada će, nakon strašne pustoši koja je pala na Božji narod, Bog povratiti njegovu
sreću, izliti svoj duh na njih i požnjeti žetva suda nad narodima okolo. To je vizija dolazećeg
Dana koju su itekako voleli mnogi Isusovi savremenici.
Isus im govori da Božji obećani trenutak zaista dolazi – ali neće izgledati kao ono što su
očekivali. Bog neće samo “osvetiti” Izrael i osuditi one izvan njega. Kada dođe presuda,
izgledaće prilično drugačije. Ali doći će.

 Druga nota: Ovaj naizgled naivan opis kako seme počinje da klija i raste.

Seljak, kaže Isus, ide u krevet i ustaje, ide u krevet i ustaje, noć i danj ... i još ne zna kako
seme niče i raste. Odgovor je, da seme radi ono što čovek radi. Spava u zemlji, a zatim ustane
(niče). Ovako funkcioniše Božija kreacija: noć i dan, vreme setve i žetva, ciklusi dana i godina
koji se ogledaju jedno u drugom, unutar Božijeg obećanog stabilnog poretka (1.Moj1.4-13;
8.22).
Rast semena u stabljiku, pa glavicu, a zatim u puno zrno sugeriše određeni redosled
razvoja koji se ne sme žuriti ili preskakati, niti se može odlagati.

Kakav je značaj ovoga za dolazak kraljevstva? Seme je položeno u zemlju i onda jednog
dana “ustaje”. Reč za „ustani“ je jedna od uobičajenih reči za vaskrsenje. A vaskrsenje, do ove
faze u jevrejskom razmišljanju, nije se odnosilo na to kako će pojedinci pronaći „život posle
smrti“. Već kako će Bog dramatično obnoviti bogatstvo Izraela, čak i podići svete iz starog doba
da bi učestvovali u novom blagoslovu.

Prva parabola – govori ljudima tada o Isusovoj službi. Isusova služba u Galileji ne izgleda kao
neki pokreta obnove Carstva Božijeg koju su ljudi dugo očekivali. Već je bilo vreme semena i
zasejavanja u Božije davno obećane i dugo očekivana žetva. Ljudi nisu mogli da vide kako će iz
ovog semena izrasti Božja obećana biljka; ali sigurno će rasti i žetva sigurno dolazi.

Šta nama govori? Da li je mozda upozorenje?

Priča je upozorenje da ne gledamo sa visine na male početke, u Isusovoj maloj Galilejskoj
službi krila su se velika dela koje je Bog radio i trebalo da uradi. Upozorenje da ne gledamo sa
prezirom na male početke - trenutak poziva, dvoje ili troje ljudi koji sastaju da se mole i planiraju
– često to je najava početka neke velike nove inicijative koju Bog ima na umu .

Drugi akord: seme koje raste u nešto neočekivano

Druga parabola, takođe, ima nekoliko nota unutar svog akorda koje joj daju svoj poseban ukus.

 Prva nota: dolazi u pitanju koje Isus postavlja: Šta ćemo da kažemo, kakvo je Božje
kraljevstvo? Kako ćemo ga opisati?

2
Prorok Isaija postavlja isto pitanje o Bogu. 40.18 Kome ćete Boga sličnim učiniti i s kakvim ćete ga
likom uporediti? Ovaj odlomak govori o novoj viziji Boga, Stvoritelja, koji dolazi da spase
svoj narod, dolazi da obnovi Izrael nakon njegovog vremena razaranja. Izrael ne sme da misli
da je njen Bog nesposoban, nemoćan, na nivou paganskih idola koji obećavaju mnogo, a
ne rade ništa.

Niko ne bi trebao da pogleda Isusa u Galileji, okružen lokalnom gomilom, i da kaže: 'Kako ovo
može biti početak carstva Božijeg?' Seme gorušice je u početku najmanje, ali na kraju izraste u
veliki žbun. To je Isusova slika o tome kakav je Božji način rada, Božji način rasta carstva.
I na kraju će to biti veličanstveno kraljevstvo poput onih o kojima se govori u Svetom
pismu.

 Druga nota: ptice nebeske sviju svoja gnezda u njegovoj senci. I Jezekilj i Danilo
koriste ovo kao sliku velikog kraljevstva, koje raste kao drvo sve dok se svi oko njega ne
skloniti pod njim (Jezekilj 17.23; 31.6; Danilo 4.12, 2.1).

Ne brini, kaže Isus. Zapamtite ko je vaš Bog i šta je obećao. Shvatite da je ovaj mali početak
početak Božjeg predviđenog kraljevstva – kraljevstva koje će na kraju ponuditi hlad celom
svetu.

Isus je pričao skriveno u parabolama? Da li i mi treba tako da pričamo i zašto?

Kako mi danas prikazujemo, objašnjavamo Bozje carstvo?

Koje sveže akorde mi trebamo da odsviramo da bi ljudi bili zaintigirani da odkriju note iza
akorda i da se možda pridruže našoj pesmi?

Kako me u mojoj hriscanskoj sluzbi ohrabruju elementi ovih parabola o carstvu?

Kako me ohrabruje farmer? “On leže noću i ustaje danju

The detail of the farmer’s rising and sleeping as an evidence of his patience while the seed
bears fruit and the blade pushes through the earth, forms a stalk, and then the ear full of grain.
The parable encourages those who excitedly await the kingdom of God to have the same
unhurried patience as the farmer.

As the harvest is God-given—the earth produces of itself, the farmer does not know how
—so it is with the kingdom of God. The growth of plants cannot be forced.

All the farmer can do is leave everything to God while continuing his daily routine,
waiting patiently until the grain is ready to be harvested. The seed has been sown by God’s
agent, and now listeners can only wait for God to do what God is sure to do ”

A farmer is confident that there will be a harvest simply because the seed has been sown and
will germinate in the soil and find the sun. ”

3
Kako me ohrabruje seme?

The seed planted in the earth carries its own future in its bosom, and its growth to
maturity is irresistible and certain. This certitude could encourage downcast disciples who
may have been dismayed by apparent rejections and failures.”

The hiddenness of the process. The parable may teach that it does not matter that the
kingdom is hidden to so many; something is taking place underground that will become
fully visible in due course. The kingdom has begun to work even though its significance is yet
to be appreciated by all because the growth is so imperceptible.
- Something is occurring underground with the seed that may be overlooked.
- When it is in its blade stage, only the practiced eye can see what it will become.
- When the field is fully ripe, however, it cannot be overlooked.

Kako me ohrabruje transformacija neznatnog semena?

The seed holds within itself the power to transform itself dramatically into something else. One
cannot make a judgment about its potential based on empirical evidence when it is in the seed
stage. One could dismiss the microscopic seed as something inconsequential, but it has a
power within itself to evolve into something that one cannot ignore and that eventually attracts
the birds of heaven”

Kako me ohrabruje iznenado ispunjenje celog procesa (29)?

The inactivity of the farmer while the wheat was growing contrasts with the sudden rush of
activity at harvest time when the wheat is ripe. Some suggest that Jesus intended to announce
that the eschatological harvest has begun: “The time has come” (1:15). The long history of
God’s dealings with Israel has reached its climax. The routine of life must be broken by the
urgency of the hour, which will not wait. Others interpret it as a call to action at harvest time.

Kako me ohrabruje “čovek sa srpom”?

A call to action at harvest time. The farmer might not know how the seed grows, but he does
know how to reap, and he needs to spring into action when the critical harvest time arrives. If
the disciples plan to join in the harvest work, they must first recognize that the kingdom is being
realized in Jesus’ ministry.
Koji je vas pogled na crkvu?
Na ulogu vernika izmedju krstenja i upokojenja
Koji je vas pogleda na eshatologiju
Ne lenjirem vec zidarskim viskom (Zah.2.1-11,4.1-13)
Posejao seme

Da li smo crkva sa srpom?

4
5