Predmet: INFORMACIONI SISTEMI

Tema: GRAFIKA - Photoshop

Travnik, decembar 2008.

2
Uvod

Photoshop CS je najnovija i najbolja verzija programa koji predstavlja standard u

oblasti obrade slika još od 1987. godine. Verzija CS ima mnogo novih
mogućnosti i dugoočekivanu funkciju postavljanja peksta na putanju, poboljšan
prikazivač slika (File Browzer), alatku za brzu zamjenu izabrane boje  (Color
Replacement), dodatni program Photomerge za dobijanje panoramskih slika i
mnogo suptilnih poboljšanja koja će vam pomoći da radite lakše i efikasnije. Ako
ste koristili starije verzije Photoshopa, bićete zadivljeni koliko je ova moćnija. S
druge strane, ukoliko je ovo vaš prvi susret s Photoshopom, bićete potpuno
oduševljeni. Toliko je dobar! Novi korisnici će se iznenaditi jer Photoshop nije
tako komplikovan kao što izgleda. Ako ste koristili bilo koji drugi Adobeov
program, Photoshopovo radno okruženje biće vam poznato. Svi koji nemaju
nikakvog iskustva s digitalnom grafikom, mogu u ovom radu da se upoznaju sa
najosnovnijim funkcijama Photoshopa CS. U tome će vam pomoći brojne
animacije, slike, objašnjenja....

3
Digitalna tamna komora ili iluzija?
 
Već od nekad vrijedi, da fotografija nije gotova pritiskom na okidač, nego da se
tek od onda stvara. U analognom svijetu još danas mnogo fotografa misli da je
ono što su snimili na film konačna fotografija ili otisak. To je mišljenje uvijek bilo
krivo jer je tada nastala samo "latentna", nevidljiva slika. Put do vidljive, te
nadasve kvalitetne slike je bio još dug. Istina je da im mi profesionalni
"pripravljači" fotografija za konačan izgled slika iz filma ili papira nismo to nikada
objašnjavali. Ako se za fotolaboratorij znalo da se tamo nešto napravilo u smislu
korekture boje, za grafičku tehniku, posebice za obradu dijapozitiva preko izrade
izvadaka boje i skeniranja, nikada nisu razmišljali da su tu te osobe koje koje
završavaju i odlučuju kakav će biti fotografov konačni proizvod. I u toj fazi obrade
fotografije se moglo dosta uticati na konačni proizvod, fotografiju. Čak u toj mjeri
da smo se mogli upitati tko je uopće autor konačne, obrađene fotografije.
I u doba kemijske fotografije, mnogi smo sami izrađivali crno-bijele, kao i
fotografije u boji. Samo tako smo mogli svoju ličnu početnu misao završiti nakon
pritiska na okidač. Razne tehnike obrade fotografije u klasičnoj tamnoj komori su
danas već zaboravljene. Samo rijetki još osvjetljavaju papir osjetljiv na svjetlo,
odabiru njegovu gradaciju, paze na vrijeme osvjetljavanja, osjenčavaju određene
dijelove slike, pripremaju kemikalije, razmišljaju o temperaturi i brzini razvijanja
itd. Istina je da smo tom tehnikom prepravljali original da bi bio ljepši. Ne treba
misliti da se u analognoj tehnici nije moglo ništa mijenjati od motiva, pritiska na
okidač pa do konačne fotografije.
Vrlo malo nas je koji smo fotografije sa papira ili filma još prije 20 godina
digitalizirali i mogli ih dodatno obrađivati. Tada se o digitalnoj obradi slike još nije
govorilo. Prije 10 godina samo su rijetki primjetili da je većina naslovnica u
revijama, plakatima i prospektima posve nešto drugo od onoga što pokazuje
realni svijet i ono što je fotograf predao uredniku. Danas se za svaku "čudnu"
fotografiju misli da je "digitalno obrađena"! Novi digitalni fotografi niti ne znaju da
se solarizacija, meko crtanje, kontrast slike, razni efekti i efekt zoomiranja može
postići i drugačije, a ne samo digitalnom obradom. Klasična tamna komora, gdje
se slika obrađuje u potpunoj tami ili kod zelene, crvene ili žute svjetlosti, posve
gubi svrhu. Danas fotografi iz "tame" dolaze na "svjetlo". Snaga digitalne tamne
komore je izvanredna i kada jednom vidimo njezine mogućnosti, spoznamo da
fotografija može ponovo oživjeti.

Naša šetnja kroz program poduzeća Adobe za obradu fotografija PhotoShop

CS2, će biti opisana kroz nekoliko nastavaka i namijenjena je u prvom redu
onima koji znaju postupke u klasičnoj tamnoj komori ili pak programe za obradu
fotografija već poznaju.

4
ADOBE PHOTOSHOP

Nešto o korištenju programa

Adobe Photoshop CS se starta iz start menija jednostavno klikom na polje u

kojem piše Adobe Photoshop CS. Ako često koristite Photoshop onda će vam
kompjuter ponuditi brži način da otvorite program, tako što polje Adobe
Photoshop staviti na osnovnu površinu start menija.

Ako nemate spomenutu prečicu, onda kliknite na All Programs i onda među
svim programima potražite Adobe Photoshop CS.
Konačnom pojavljivanju startnog prozora programa Photoshop CS prethodi
prikupljanje početnih parametara rada u toku kojeg se pokazuje zaštitni znak i
poduži spisak svih autora koji su stvarali program.

Započinjanje nove slike

File → New je prva stavka u prvom Photoshopovom meniju. Kada je izaberete,

otvoriće se okvir za dijalog New. U polje Name upišite ime nove datoteke - na
primjer, Moja slika, a možete ga i ostaviti prazno. Na sljedećoj animaciji možete
vidjeti kako se otvara prozor New i mijenja naziv datoteke.

VELIČINA SLIKE

Veličinu slike ćete najlakše izabrati iz padajuće liste Preset. U njoj su navedene
uobičajene veličine papira u SAD i Evropi, veličine monitora i veličine ekrana
DVD uređaja. U Photoshop CS dodat je i širok spektar TV i video formata,
uključujući PAL i HDTV. Naravno, možete i sami da odredite veličinu slike - širinu
i visinu - u pikselima (pixels), centimetrima (cm), inčima (inches), tačkama
(points), pajkovima (picas) ili broju kolona koje slika zauzima. Ovo se postiže na
taj način da iz padajuće liste Preset izaberete opciju Custom, a zatim unesete 
dimenzije za koje se odlučite. Navedenim mijernim jedinicama pristupate preko
odgovarajućih padajućih lista, koje otvarate pritiskom na dugme sa strelicom
pored mijerne jedinice.

REZOLUCIJA

Termin rezolucija se odnosi na broj tačaka boje po inču (ako štampate), odnosno
broj piksela po inču (ako sliku gledate na ekranu. Rezolucija slike je važna zato
što određuje njen kvalitet. Veće rezolucije daju kvalitetniju sliku, ali zauzimaju
više memorije računara. Rezolucija većine slika, koje viđate u štampi, iznosi od
150 do 300 dpi (tačaka po inču, engl. dots per inch )

S druge strane, rezolucija računarskog monitora je mnogo manja - 72 dpi. Prema

tome, rezoluciju uvijek podešavajte u zavisnosti od izlasnog medija. Zasad

5
možete zadržati rezoluciju na 72 dpi zato što ćemo sliku gledati samo na ekranu.
Iz istog razloga, podesite opciju Color Mode na RGB Color, kao što ćete vidjeti
na sljedećoj animaciji. U padajućoj listi Background Contens može se izabrati
vrsta podloge na kojoj se pravi slika. Ona se u padajućoj listi može izabrati da
bude bijela, transparentna ili u nekoj boji.

Napomena:

Ako namjeravate da slike objavite na Webu, potpuno zanemarite rezoluciju.

Razmišljajte o dimenzijama slike u pikselima, a ne kao o nečemu što ima "toliko i
toliko centimetara na 72 dpi". Mislite o tome koliko će prostora na Web stranici
slika zauzeti. S druge strane, ako dokument štampate na visokokvalitetnom
mlaznom ili laserskom štampaču u boji, podesite rezoluciju na 200 dpi.
Rezolucija 300 dpi trebaće vam samo ukoliko pripremate rad za profesionalnu
štampu u boji.

Kada pritisnete OK u okviru za dijalog New, otvoriće se nov prozor. To je aktivni

prozor, a platno je veliki bijeli pravougaonik u njemu. U Photoshopu može
istovremeno biti otvoreno više prozora, ali samo jedan može da bude aktivan.
Aktivni prozor je uvijek u prednjem planu. U njemu pravite i obrađujete slike.

Šta photoshop sve može

Grafički formati

Photoshop može da otvori i snimi sliku u mnogim formatima. Formati su načini

čuvanja informacija u datoteci, tako da se one mogu koristiti u drugim
aplikacijama, štampati, ili postaviti na Web stranu i koristiti na Internetu. U svetu
operativnog sistema Windows, formati datoteka su definisani troslovnim
oznakama tipa datoteka (tj. nastavcima imena datoteka), kao što su .doc za
dokumente iz programa za obradu teksta i .bmp , za rasterske slike (bit mape). U
Windowsu možete da isključite prikazivanje oznaka tipova datoteka, tako da ih
možda nećete vidjeti, ali, ne brinite, one su tu.

Najčešće korišten format datoteke u Photoshopu jeste njegov matični format.

Oznaka tipa je .psd (Photoshopov dokument). Mana korištenja Photoshopovog
matičnog formata jeste to što druge aplikacije možda neće moći da ga otvore. Da
biste prenosili datoteke između aplikacija, da biste ih štampali ili objavljivali na
Webu, morate ih sačuvati u kompatibilnom formatu. U Photoshopu CS postoji
nov format datoteke – Large Document Format ( .psb – lakše ćete ga zapamtiti
kao “Photoshop Big”). Namijenjen je za vrlo velike datoteke. Razvijen je da bi se
zadovoljile potrebe korisnika moćnih, multimegabitnih digitalnih fotoaparata, i da

6
biste mogli da obrađujete i snimate velike dokumente s više slojeva. Pošto je
nov, ovaj format nije kompatibilan sa starijim verzijama. Datoteke koje snimite u
formatu .psb moći ćete da otvorite samo u Photoshopu CS. Format .psb
uključujete i isključujete u okviru za dijalog Preferences → File Handling. Ako
dijelite datoteke s korisnicima starijih verzija Photoshopa, isključite ovu opciju.

Slijedi spisak i kratak opis uobičajenih formata. Photoshop može da radi i sa

mnogim drugim grafičkim formatima.

o Bitmap (.bmp) – Standardni grafički format u Windowsu.

o GIF (.gif) – GIF je akronim od Graphics Interchange Format . To je jedan
od tri uobičajena grafička formata koje možete koristiti za objavljivanje
radova na Webu. Pošto je komprimovan, brže se prenosi modemom.

o JPEG (.jpg) – JPEG je akronim od Joint Photographic Experts Group.

JPEG je takođe popularan format za Web.

o PDF (.pdf) – Portable Document Format iz Adobeovog programa Acrobat

daje dokumente koji se mogu čitati na različitim platformama.

o PNG (.png) – Akronim od Portable Network Graphic. Noviji i, vjerovatno,

bolji format za Web grafiku, koji kombinuje dobru kompresiju GIF-a sa
JPEG-ovom neograničenom paletom boja. Međutim, stariji čitači Weba ga
ne podržavaju.

o TIFF (.tif) – Akronim od Tagged Image File Format. Datoteke ovog tipa
mogu da se snime tako da se mogu koristiti ili pod Windowsom ili na
Macintoshu. To je često i optimalan format za aplikacije namijenjene
pripremi za štampu, kao što su PageMaker i QuarkXPress. Poboljšani
TIFF (engl. enhanced TIFF) jeste sličan format koji podržava snimanje
slojeva, ali možda nije kompatibilan sa svim programima za pripremu
štampe. Ako imate problema sa otvaranjem datoteka, držite se osnovnog
formata TIFF.

o EPS (.eps) – Encapsulated PostScript je još jedan format koji se često

upotrebljava u pripremi za štampu. On koristi jezik PostScript za
opisivanje izgleda strane, a kompatibilan je i sa Windowsom i sa Mac
računarima.

o PICT (.pct) – Format prvenstveno namijenjen Macintoshu, a takođe se

koristi u pripremi za štampu.

o Raw (.raw) – “Sirovi” format koji čuva informacije o slici u obliku

najfleksibilnijem za prenošenje datoteka između aplikacija i računarskih
platformi.

7
Opisani formati, zajedno s nekim rijeđe korištenim – kao što su Targa i Scitex
CT – dostupni su u okvirima za dijalog Save: File → Save i File → Save As.
Samo potražite padajuću listu.

Otvaranje datoteka

Datoteke se u Photoshopu otvaraju lako kao i u ostalim aplikacijama. Možete da

otvorite onoliko slika koliko želite ili koliko može da stane u memoriju. Ako je
datoteka odgovarajućeg tipa (tj. formata koji Photoshop prepoznaje), dovoljno je
da je dvaput pritisnete da biste je otvorili i istovremeno pokrenuli Photoshop. Ako
je Photoshop već pokrenut, možete ili dvaput pritisnuti datoteku ili izabrati
komandu File → Open. Treći način je da prevučete kompatibilnu datoteku koju
hoćete da otvorite na ikonicu programa Photoshop CS.

Snimanje datoteke

Najvažnije je da svoj rad snimate često. Računari su skloni neočekivanim

otkazima i greškama. Snimanje traje samo nekoliko sekundi, a sigurno vam nije
svejedno da li ćete morati da radite sve iz početka ili ćete samo ponovo otvoriti
datoteku ako računar padne. Kada prvi put snimate sliku, vidjećete okvir za
dijalog Save As. Imenujte datoteku, izaberite odgovarajući format iz padajuće
liste i pritisnite dugme Save. Da biste snimali datoteku tokom rada, izaberite File
→ Save ili pritisnite Ctrl+S.

Smanjivanje datoteke

Kada počnete da radite s različitim Photoshopovim datotekama, primjetićete da

vam se disk ubrzano puni. Photoshopove datoteke veoma lako i brzo mogu da
postanu vrlo velike, a možete ih smanjiti na nekoliko načina:

o smanjite rezoluciju ili fizičke dimenzije slike

o smanjite broj boja na paleti korištenoj za sliku
o koristite format koji komprimuje sliku
o koristite uslužni program za komprimovanje poslije snimanja datoteke
o spojite slojeve u matičnim Photoshopovim datotekama
o obrišite alfa kanale koji vam više ne trebaju
Smanjivanje rezolucije nije preporučljivo ako namjeravate da štampate sliku.
Ukoliko ćete sliku gledati samo na monitoru ili na Webu, smanjite rezoluciju na
72 dpi. Ipak, budite svjesni da ćete ponovnim povećanjem rezolucije – ako se

8
predomislite – smanjiti kvalitet slike. Rezoluciju možete da promijenite u okviru za
dijalog Image → Image Size. Neka ne bude manja od 72 dpi.

Poništavanje i ponavljanje operacija

Počevši od Photoshopa 5, Adobeovi programeri su konačno udovoljili zahtjevima

korisnika i uveli paletu History i alatku History Brush. Paleta History čuva
spisak svih alatki koje ste koristili i svih izmjena koje ste unijeli, a broj prethodnih
operacija koje se čuvaju zadajete u meniju opcija palete History. Osim toga,
možete napraviti i “snimke” dokumenta tokom rada i koristiti ih kao snimljena
stanja (faze) na koja možete da se vratite. Možete da pritisnete bilo koji prethodni
korak da biste se vratili na njega ukoliko vam se ne sviđa ono što ste u
međuvremenu uradili. Paleta History je na neki način korisnija od zadavanja
komande Undo više puta, zato što omogućava da se vratite na određeni korak i
selektivno poništavate i ponavljate operacije. Što je još važnije, ona omogućava
da snimate dokument tokom rada, a da ipak poslije možete da se vratite na
prethodno stanje. U prethodnim verzijama Photoshopa, kao i u nekim drugim
programima, komanda Undo nije bila dostupna nakon što ste snimili dokument.
O paleti History i istorijskoj četkici (koja omogućava da poništite proizvoljan dio
izmjena) biće više riječi u lekciji , “Četkice i umjetničke alatke”.

podešavanje boja pomoću alatke Variations

Najočigledniji način podešavanja boja jeste poređenje izgleda slike prij i poslije
podešavanja. To u Photoshopu radi alatka Variations - posljednja stavka u
podmeniju Image → Adjustments. Alatka Variations kombinuje nekoliko alatki
za podešavanje slike u jedan sistem koji se lako koristi i koji daje umanjene
prikaze varijacija originalne slike. Samo pritisnite onu koja vam deluje najbolje.
Možete izabrati varijacije tona i svjetloće, a zatim pogledati rezultat (koji
Photoshop zove Current Pick - tekući izbor) i uporediti ga s originalom.

Kada  prvi put otvorite okvir za dijalog Variations, sličica Current Pick je ista
kao originalna slika zato što još niste ništa izmijenili. Pomjerite klizač ulijevo
(Fine) ili udesno (Coarse) da biste zadali u kojoj meri će svaka varijacija delovati
na originalnu sliku. Pomijeranje klizača za jedan podiok udvostručuje, odnosno
prepolovljava prethodno izabranu vrednost. U krajnje lijevom položaju klizača
(Fine) promene su tako suptilne da ih je teško i primijetiti. Krajnji desni položaj
(Coarse) koristite samo ako hoćete da dobijete specijalne efekte tako što ćete
sve boje na slici pretvoriti u jednu. Podrazumijevani, srednji položaj klizača
najbolje odgovara normalnom podešavanju boja. Sedam umanjenih prikaza u
donjem lijevom dijelu služe za podešavanje tona (boje), dok se tri slike s desne
strane koriste za podešavanje svjetloće.

PODEŠAVANJE TAMNIH, SREDNJIH I SVIJETLIH TONOVA, I ZASIĆENJA

9
Kada za podešavanje boja na slici koristite alatku Variations, imate mogućnost i
da pojedinačno podesite tamne (engl. shadows), srednje (engl. midtones) i
svIJetle tonove slike (engl. highlights), kao i zasićenost (engl. saturatiori) cijele
slike. Na slici u sivim tonovima, to su crne, sive i bijele površine slike. Kada
koristite alatku Variations, mijenjate boju (ton) tamnih, srednjih ili svijetlih
površina slike. Izborom opcije Saturation, podešavaju se sve površine
odjednom, tako što se povećava ili smanjuje intenzitet boje, dok se sama boja ne
mijenja.

Kada izaberete opciju Shadows, Midtones ili Highlights, podešavate ton i

svjetloću samo takvih dijelova slike. Prednost je to što možete podesiti srednje
tonove na jedan način, a najsvjetlije ili najtamnije dijelove slike na drugi način.
Svaka opcija je nezavisna od ostale dvije; možete, na primjer, podesiti da srednji
tonovi budu plavlji - čime ćete pojačati nebo - a zatim izabrati opciju Shadows i
pojačati žutu boju na tamnijim dijelovima slike da biste kompenzovali plavičaste
tonove kojima ti dijelovi inače naginju.

Isijecanje (engl. clipping) opisuje šta se dešava kada se vrijednosti Highlights ili
Shadows toliko pojačaju da najsvjetliji dijelovi slike postanu potpuno bijeli,
odnosno, najtamniji dijelovi potpuno crni. Ako potvrdite opciju Show Clipping,
Photoshop će fluorescentnim bojama prikazati oblasti slike koje će biti
"odsječene" takvim podešavanjem. Podešavanjem srednjih tonova ne dolazi do
isijecanja.

Ton (engl. hue) predstavlja boju objekta ili selekcije. Svjetloća (engl. brightness)
mjera je količine bijele ili crne koja je dodata toj boji.

Kada izaberete opciju Saturation, promijeniće se intenzitet boja na slici; postoje

samo dvije mogućnosti: da povećate ili smanjite intenzitet. Ne zaboravite da istu
korekciju možete primijeniti i više puta. Na primjer, ako ste pritisli sličicu Less
Saturation, a boje su još uvijek prejake, ponovo pritisnite istu sličicu da biste
dodatno smanjili zasićenost.

SNIMANJE I UČITAVANJE KOREKCIJA

Okvir za dijalog Variations, kao i ostali okviri koji služe za podešavanje, ima još
dva dugmeta - Load i Save. Ona vam mogu uštedeti dosta vremena kada imate
niz slika koje treba podesiti. Na primjer, možda ste digitalnim fotoaparatom
snimili nekoliko slika eksterijera pri istom, nepovoljnom osvetljenju. Možda vaš
skener daje slike na kojima sve ispada žuće nego što želite. Kada ustanovite koji
parametri idealno popravljaju određenu sliku, možete ih snimiti a zatim učitati kad
god budete željeli da ih primenite na neku drugu sliku.

10
Pritisnite dugme Save; otvoriće se tipičan okvir za dijalog koji omogućava da
izabranom skupu parametara dodelite ime. Možete ih zvati „maglovit dan" ili
„korekcija skenera". Kasnije, kada budete htjeli da ih primijenite na neku drugu
sliku, pritisnite dugme Load i otvorite datoteku s odgovarajućim parametrima.
Korekcije će biti primenjene kada pritisnete OK u okviru za dijalog.

MIJENJANJE VELIČINE VEĆ POSTOJEĆEG PLATNA

Postavite pokazivač miša u donji desni ugao prozora pa pritisnite i povucite.

Prozor se povećava, ali veličina platna ostaje ista. Pošto otvorite novu datoteku,
veličinu platna možete promijeniti samo ako izaberete Image → Canvas Size.
Ova komanda omogućava da zadate novu visinu i širinu platna. Pritiskanjem
jednog od osam bijelih kvadrata u oblasti Anchor, zadajete oblast u odnosu na
koju se platno širi ili skuplja. (Naravno, ako promijenite veličinu slike, mijenja se i
veličina platna. Međutim, promjenom veličine platna možete da podesite prostor
oko postojeće slike.)

Opcija Relative je veoma korisna. Ako je potvrdite, platno se povećava tako da

se dobija okvir oko slike. To je zgodno ako imate nekoliko fotografija različite
veličine, a želite da ih smjestite u identične okvire za Web stranicu ili štampani
dokument. Odaberite odgovarajuću veličinu - na primjer 2mm za uzan okvir - i
povećajte sve slike za istu vrijednost.

Podešavanje parametara programa

Kako budete bolje upoznavali Photoshop, poželićete da promijenite način na koji

on obavlja određene poslove. Na primjer, koristićete sistemski birač boja umesto
Photoshopovog, ili ćete u jednom projektu koristiti centimetre, a u drugom
piksele. Možda ćete htjeti da promijenite boju vođica zato što je suviše slična boji
pozadine fotografije. Sve ove izmjene, i mnoge druge, obavljaju se u okviru za
dijalog Preferences, koji se otvara kada izaberete Edit → Preferences.

Pritiskajte dugme Next da biste pregledali sve okvire za dijalog Preferences.

Možda ćete naići na parametre koje ne razumijete. Zasad ostavite
podrazumijevane (ponuđene) parametre. Kada naučite više o programu, možete
se vratiti i promijeniti parametre po potrebi.

11