EVROPSKI UNIVERZITET BRČKO DISTRIKT

EKONOMSKI FAKULTET
MENADŽMENT I PREDUZETNIŠTVO

BANKARSTVO

VRSTE KREDITA I UGOVORI O KREDITU

Profesor: Kandidat:
Anka Bulatović Sara Glibić

Brčko, novembar, 2022.

SADRŽAJ
UVOD.........................................................................................................................................1
1.POJAM KREDITA..................................................................................................................2
2.VRESTE KREDITA................................................................................................................3
3.POJAM UGOVOR O KREDITIMA.......................................................................................6
4.POSTUPAK ODOBRAVANJA I KORIŠĆENJA KREDITA................................................7
4.1.ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O KREDITU...............................................................7
ZAKLJUČAK.............................................................................................................................9
LITERATURA.........................................................................................................................10
UVOD

Kredit je jedan od najvažnijih bankarskih poslova, kako danas tako I u prošlosti. U uslovima
kada banke nisu ni postojale, razne institucije koje nisu su bile preteča savremenih banaka
bavile su se kreditnim poslovima, odnosno pozajmljivanje novca uz naplaćivanje kamata.
Postupak odobravanja kredita, njegovi ulovi, struktura, način otplate, zaštita I dr. vremenom
su ,ijenjali svoje forme uz postepeno poboljšavanje.

Kreditni poslovi su najčešći i najznačajniji bankarski poslovi u privredi, jer se savremene

privredne aktivnosti u najvećoj mjeri zasnivaju na kreditima. Oni predstavljaju oblik
plasmana novčanih sredstava, koji omogućuju vršenje privrednih aktivnosti preduzeća i
drugih privrednih organizacija kao i građana.

Odobravanje kredita klijentima suština je poslovanja banaka i oni su osnovna komponenta

aktive većine banaka koje odobravaju zajmove stanovništvu. Za njih, zajmovi su osnovni
izvor prihoda od poslovanja, ali i glavni izvor izloženosti riziku.

Kod uzimanja kredita,sa strane debitora treba biti jako oprezan. Treba biti svjestan obveze
vraćanja glavnice, ali i kamate na posuđenu glavnicu. Svi uslovi se trebaju unaprjed
analizirati, kako bi se što je moguće više smanjio rizik kojeg sa sobom nosi obveza kredita.
Takođe, oprez je potreban i sa strane bankara jer u današnjem dinamičkom gospodarstvu
prisutan je veliki broj preduzeća koja nisu sposobna vraćati svoje obveze ili uskoro neće biti
sposobna, te se stoga treba pravovremeno zaštiti.

Ugovor o kreditu je pisani dokument u kojem se utvrđuju prava i obveze obaju strana
ugovornog odnosa, iznos kredita, uvjeti dobivanja, korištenja i vraćanja kredita.
1.POJAM KREDITA

Pojam kredita kao oblika finansijskog ulaganja vezuje se prije svega za povjerenje koje
predstavlja jedan od najvažnijih momenata pri zasnivanju kreditnog odnosa. Naziv kredit
potiče od latinske riječi creditum, što znači kredit ili zajam, odnosno od riječi credo, credere
što znači vjerovati. U širem smislu reči pojam kredita se vezuje za pojam uživati kredit, u
smislu uživanja poslovnog ugleda u određenoj sredini. Međutim, za svaki oblik kredita je
karakteristično da se utvrdi da li je uživalac kredita od povjerenja. U slučaju da jeste, to znači
da je novac uložen na sigurno mesto i da će on biti na vrijeme naplativ po dospijeću. Uzevši u
obzir da se kredit najčešće izražava u novcu tj. nastaje i gasi se u novcu, u teoriji i praksi
finansiranja ove dve kategorije se najviše povezuju i posmatraju. Kreditni odnos se zasniva
između banke (davaoca kredita) i dužnika (tražioca kredita) u uslovima kada banka želi svoja
raspoloživa sredstva da iskoristi na najbolji mogući način, a dužnik ima potrebu za sredstvima
kako bi finansirao određenu privrednu aktivnost.

Kredit predstavlja robu koja ima svoju cijenu I svoje tržište. Kredit predstavlja jedan od
osnovnih oblika finansijskog ulaganja I omogućava zadovoljavanje najširih potreba građana,
privrede I društva. Takođe, ima veliki uticaj na sve ekonomske transakcije I predstavlja jedan
od najvažnijih regulatora procesa reprodukcije. Bez kredita, process reprodukcije bi bio
značajno usporen I smanjen.

Pored ovih pozitivnih strana efekata, krediti imaju I neke negativne efekte. Prekomjerna
ekspanzija kreditnog finansiranja privrednih subjekata dovodi do prezaduženosti, što značajno
slabi njihov reproduktivni kapacitet.

U svim okolnostima kredit igra ključnu ulogu I postaje jedan od najvažnijih regulatora
procesa reprodukcije, jer obezbjeđuje likvidnost I kontinuitet proizvodnje, ubrzava I povećava
proizvodni process I uspostavlja ravnotežu robno-novčanih odnosa na tržištu.

4
2.VRESTE KREDITA

Krediti se mogu razvrstati na sljedeći način:1

1. Prema obliku u kojem se daju, moćemo ih podijeliti na:

 Naturalni - kredit koji se daje u nekom realnom obliku (žito, stoka…), on je

praoblik kredita I danas je veoma rijedak.
 Robnonovčani – kredit koji se daje u rubi, a vraća u novcu. Ovakav oblik se
najčešće ptaktikuje izmešu poslovnih subjekata.
 Novčani – organizovani kredit koji se daje I vraća u novcu.

2. Prema namjeni korišćenja kredita, krediti mogu biti:

 Potrošački- kredit koji se zaključuje radi povećanja potrošačke moći dužnika,

on je samo direktno neproduktivan, jer indirektno utiče na povećanje
proizvodnje.
 Proizvođački- krediti koji se koriste da bi se uvećala proizvodna moć dužnika,
i njegova svrha je da poveća potrošačku moć direktnim povećanjem
proizvodnje. Proizvođački krediti mogu biti:
o Obrtni
o Investicioni
3. S obzirom na rok odobravanja I naplate, krediti mogu biti:

 Kratkoročni- traju od jednog dana do dvije godine.

 Srednjoročni- dospijevaju u roku od 2 do 10 godina.
 Dugoročni- rok dospijeća prelazi 10 godina.

4. Sa gledišta povjerioca, subjekta koji daje kredit, mogu se podijeliti na:

 Private

1
Đukić, Đorđe, Vojin Bjelica i Života Ristić. 2003. Bankarstvo.Beograd: Ekonomski fakultet, str. 414

5
  Zadružne
 Javne
 Bankarske
 Domaće
 Inostrane

5. Sa gledišta dužnika, odnosno korisnika kredita, razlikujemo:

 Zemljoradniči
 Zanatski
 Trgovački
 Otkupni
 Industrijski
 Komunalni
 Drđavni krediti

6. Prema obezbjeđenju kredita, postoje:

 Lični (personalni)- kredit koji se daje jednom licu ili preduzeću bez specijalnog
pokrića. Ova vrsta kredita naziva se još i blanko-kredit, a u trgovini otvoreni
kredit. Tipični lični kredit je mjenični kredit.
 Pokriveni (realni)- kredit za čiju se podlogu ili pokriće uzimaju u zalogu realne
vrijednosti iz kojih se povjerilac može naplatiti ako dužnik ne ispuni svoje
obaveze. U grupu realnih kredita spadaju: hipotekarni, založni, garantni i
drugi.

7. U odnosu na plaćanje kamate, kredite dijelimo na:

 Kamatne
 Bezkamatne

8. S obzirom na uslove otplate, krediti se dijele na:

6
  Cijele – kredit se vraća u roku u cijelom iznosu
 Obročene – kredit se likvidira u ugovornim otplatnim sumama
 Amortizacione - otplaćuju se polugodišnje ili godišnje, u jednakim anuitetima
u kojima opada ukamaćenje, a raste otplata, i to prema utvrđenom planu za
unaprijed ugovoreni rok korišćenja i otplate kredita.

9. S obzirom na oblik u kome su dati, krediti mogu biti:

 Mjenični
 Založni
 Hipotekarni
 Krediti po tekućem računu
 Isplatni
 Garantni.

10. Za statističke svrhe važna je podjela na:

 Odobreni
 Iskorišćeni
 Planirani
 Neplanirani

U bankarskoj praksi koriste se još neka razvrstavanja kredita:

 Stalni kredit- kredit koji stalno stoji na raspolaganju

 Povremeni kredit- koristi se samo povremeno
 Namjenski krediti- krediti koji se daju isključivo za neku svrhu.
 Opšti krediti- krediti za koji ne postoji uslov korišćenja.
 Uvoznički
 lzvoznički
 Sanacioni
 Sezonski i dr.

7
8
3.POJAM UGOVOR O KREDITIMA

Ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni

iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez
utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos
novca vratit u vrijeme i na način kako je dogovoreno.

Pravni pojam ugovora o kreditu I ekonomski pojma kredita bitno se razlikuju. U ekonomskom
smislu pod kreditom se podrazumjeva „privatno – privredni akt“ kojim neki privredni subjekt
prepušta u vlasništvo drugome privrednom subjektu za određeno vrijeme i s pravom na kasniji
povrat, a uz određenu odštetu ( interes) izvjesna realna ekonomska dobra ili novac odnosno
pravo kojim on može da dođe do realnih ekonomskih dobara...ukoliko se kod toga prepuštaju
stvarna ekonomska dobra u pitanju je stvarni kredit, npr. Kad se daje u zajam žito, stoka, alat
itd., a kad se prepušta slobodna kupovna snaga predstavljena u bilo kojoj vrsti novca, dakle u
metalnom, notalnom, ili žiralnom novcu radi se o novčanom kreditu“ (Tomašević, Jozo:
Novac i kredit, 1938.,reprint 2004., str 187).

Iz toga je vidljivo da u kreditu u ekonomskom smislu odgovara samo ugovor o kreditu, nego
i ugovor o zajmu, ali i pordaja s obročnim otplatama cijene. Ugovor o kreditu ekonomska
literatura naziva novčani kredit. Davanje kredita uzima Se kao aktivni bankarski posao kojim
banka plasira sredstva što joj stoje na raspolaganju i ujedno je jedna od najstarijih djelatnosti
banaka.

9
4.POSTUPAK ODOBRAVANJA I KORIŠĆENJA KREDITA

Postupak kreditiranja podrazumijeva sve pravne i ekonomske radnje koje preduzima tražilac
kredita, odnosno koje čini poslovna banka da bi se odobrio kredit. Svaki postupak kreditiranja
treba da ima sljedeće faze:

 podnošenje zahtjeva za kredit,

 razmatranje i obrada kreditnog zahtjeva,
 rješenje po kreditom zahtjevu,
 zaključivanje ugovora o kreditu,
 korišćenje i vraćanje kredita.

4.1.ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O KREDITU

Ugovor o kreditu je dvostrana izjava volje kreditora i kreditovanog, tako da obaveznomora

biti u pismenoj formi i obuhvata sve posebne uslove pod kojima se kredit odobrava. Ugovori
o kreditiranju kao i o sredstvima obezbjeđenja za odobreni kredit uglavnom predstavljaju
tipske ugovore koje banka prezentuje svojim komitentima na potpisivanje.

Ugovor o kreditu treba da sadrži:

 naziv davaoca i primaoca kredita

 iznos odobrenog kredita
 namjenu kredita
 vremenski rok korišćenja kredita
 vremenski rok vraćanja kredita
 vremenski rok u kome se može otkazati ugovor o kreditu
 kamatnu stopu
 kaznenu kamatu
 instrumente obezbjeđenja

10
  vremenski rok podnošenja naknadne dokumentacije
 namjensku kontrolu upotrebe kredita
 ugovorene kazne i naknade štete
 nadležnost u slučaju spora
 datum i mjesto zaključenja ugovora
 potpise ugovornih strana

Klauzule predstavljaju zaštitu i jednom i drugom partneru u slučaju neodgovornog izvršenja

ugovorenog posla. Ugovor postaje punovažan potpisivanjem banke davaoca kredita i
korisnika kredita. Uz potpise partnera, na ugovor o kreditu se obavezno stavlja pečat banke.
Ugovor o kreditu je najčešće sastavljen u dva identična primjerka. Radi lakšeg razumijevanja
sadržine ugovora o kreditu, bitno je istaći da se neće u svaki ugovor unijeti sve navedene
klauzule, nego samo one koje su se konkretno i ugovorile, u zavisnosti od vrste, namjene i
korisnika kredita.

11
ZAKLJUČAK
U savremenom gospodarstvu kreditiranje je neizostavan izvor novca, kojim se nadomješta
nedostatak vlastitog novca. Za kreditom posežu kako privatne, fizičke osobe, tako i pravne
osobe tj. poslovni subjetki. Zbog velike brzine razvoja gospodarstva velik je opticaj novca te
samim tim i ponuda novca, što kredit čini sve dostupnijim.

Ugovor o kreditu je formalno pravni posao koji mora biti sklopljen u pisanoj formi. Ugovor o
kreditu treba razlikovati od ugovora o zajmu. Ugovor o kreditu nastao je iz ugovora o zajmu.

Kredit je dvostrani odnos kod kojeg obje strane trebaju biti svjesne svojih obveza. Dužnik
treba biti svjestan da je svoje obveze dužan ispuniti na vrijeme kako je i dogovoreno, a
vjerovnik treba postupati kako je dogovoreno i ne smije imati nikakve skrivene namjere i
prećutati klijentu sve informacije koje su mu potrebne za donošenje prave odluke o ulasku u
kreditni odnos.

Dužnik je dužan vratiti posuđenu glavnicu uvećanu za određenu kamatu koja je utvrđena u
sklopljenom ugovoru o kreditu.

12
LITERATURA

1. Nićin N. (2009), Bankarstvo, Beogradska poslovna škola, Beograd.

2. Đukić, Đorđe, Vojin Bjelica i Života Ristić. 2003. Bankarstvo.Beograd: Ekonomski

fakultet

3. Vojin Bjelica, bankarstvo teorija I praksa, Stilos, Novi Sad

4. https://sh.wikipedia.org/wiki/Kredit

13