HISTORIJSKA (DIJAKRONIJSKA) LINGVISTIKE – proučava povijest nekog jezika, odnosno

kako se jezik mijenja u vremenu osim tipološkog (opisnog) vida jezičnog identiteta, povijest
zanima i genetski, tj. rodoslovni kriterij
Hrvatski jezik pripada skupini ZAPADNO JUŽNOSLAVENSKIH PRAJEZIKA
BALKANSKOM SUPSTRATU pripadaju romanski, latinski, grčki, ilirski, trački
Dijalekti štokavskog narječja – slavonski, novoštokavski, istočnobosanski, novoštokavski
ijekavski, zetski, novoštokavski ekavski
Dijalekti kajkavskog narječja – zagorsko-međimurski, križevačko-podravski, turopoljsko-
posavski, prigorski, goranski, donjosutlanski
Dijalekti čakavskog narječja – sjevernočakavski, srednjočakavski, južnočakavski, lastovski,
buzetski, jugozapadni istarski
MONOFTONGIZACIJA – regresivna asimilacija prvog diftonškog člana (e, a o) prema drugom
(i, u), dok je monoftongizacija vodila težnji za otvorenosti artikulacije preko progresivne
asimilacije naprije do ae, a onda do e_ (au, eu > u)
-nastupila nakon prve palatalizacije
VK/KV – HETEROSILABIČKI POLOŽAJ
V/KKV – TAUTOSILABIČNI POLOŽAJ
NAGLASAK je razlikovna jedinica jer je samo jedno od zvukovnih obilježja izraza koja
pokazuju sadržaj
METATONIJA – promjena naglaska na istom slogu
METATAKSA – promjena mjesta naglaska
CIRKUMFLEKS – dug i otegnut naglasak, pri kojem se glas najprije diže, a onda pada, silazni
naglasak
AKUT – naglasak koji počinje od niskog glasa, a završava visokim u okviru istog sloga, uzlazni
naglasak
PRASLAVENSKI NAGLASNI SUSTAV – kratki, cirkumfleks, akut
INICIJALNI, MEDIJALNI, OKSITONALNI
U staroslavenskom su jeziku postojala TRI broja, PET deklinacija za sva tri roda, 21 padež za
sva tri roda = 315 mogućih oblika
Hrvati su latinicu preuzimali iz dvaju pravaca – JUŽNOGA (LATINSKOG I TALIJANSKOG),
A IZ SJEVERNOG MAĐARSKI
Prvi sačuvani hrvatski tekstovi pisani latinicom – RED I ZAKON SESTARA DOMINIKANKI,
1345., ŠIBENSKA MOLITVA, 14.ST., FRAGMENT KORČULANSKOG LEKCIONARA,
14.ST.
Šime Budinić prvi u hrvatsku latiničku grafiju uveo dijakritičke znakove
Grafem Đ u grafijski sustav uvodi ĐURO DANIČIĆ
TRANSLITERACIJA – prenošenje znakova iz jednog grafijskog sustava u drugi, pri čemu ne
vodimo računa o izgovoru, već za svaki znak iz jednog sustava tražimo odgovarajuću zamjenu u
drugom
TRANSKRIPCIJA – prenošenje znakova iz jednog grafijskog sustava u drugi, ali vodimo računa
o izgovoru, tj. želimo rekonstruirati izgovor
Autor, naslov i godina tiskanja prvog službenog hrvatskog pravopisa – IVAN BROZ,
HRVATSKI PRAVOPIS, 1892.
Starohrvatski vokalni sustav: a, eu, i, u, y, ej, o., - DUGI
A, o, e, b, b, - KRATKI
CIRKUMFLEKS i KRATKI su bili pomični akcenti, a AKUT nepomičan
Kratkouzlazni naglasak se razvio na PREDAKCENTSKOJ KRAČINI, a dugouzlazni na
PREDAKCENTSKOJ DULJINI