Sarf in 0222

Zdenko Marić, Bruno Grgić, Žarko Pehar, Bojan Šunjić,
Damir Bilić, Toni Matijević, Enis Šikalo
POTRAGA I SPAŠAVANJE
(Search And Rescue)
- Priručnik za spašavatelje tragače -
Mostar, 2021.
Prvo izdanje
Nakladnik:
Savez gorskih službi spašavanja u Bosni i Hercegovini
POTRAGA I SPAŠAVANJE (SEARCH AND RESCUE)

- PRIRUČNIK ZA SPAŠAVATELJE TRAGAČE -
Autori: Zdenko Marić, Bruno Grgić, Žarko Pehar, Bojan Šunjić, Damir Bilić,
Toni Matijević, Enis Šikalo
Recenzent: Zdenko Marić
Lektura i korektura: Miladinka Vladić
Grafička priprema: Bojan Šunjić
Naslovna strana: Žarko Pehar
Tisak: FRAM ZIRAL Mostar
Naklada: 1000 primjeraka
2021. godina, Mostar

Prvo izdanje
© Savez gorskih službi spašavnja u Bosni i Hercegovini
Priručnik je izdan u sklopu projekta “Jačanje kapaciteta i razvoj gorskih službi

spašavanja u Bosni i Hercegovini” koji uz potporu Češke Razvojne Agencije provode
Gorska služba Češke Republike, Savez goriskih službi spašavanja u Bosni i Hercegovini
i Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine
CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
356.13:796.52(035)
POTRAGA i spašavanje = Search and rescue : priručnik za spašavatelje tragače /

Zdenko Marić ... [et al.]. - 1. izd. - Mostar : Savez gorskih službi spašavanja u Bosni i
Hercegovini, 2021. - 117 str. : ilustr. ; 25 cm
ISBN 978-9926-8642-1-7
1. Marić, Zdenko
COBISS.BH-ID 46890758
Značka spašavatelja tragača Saveza gorskih službi spašavanja u Bosni i Hercegovini
SADRŽAJ
PREDGOVOR ......................................................................... 3
I - OSNOVE SUVREMENE TEORIJE POTRAGE ............... 5
1. UVODNO O POTRAGAMA ................................................ 6

2. DR - DETECTION RANGE ................................................ 10
3. BRZINE KRETANJA TRAGAČA ................................. 13
4. NAJČEŠĆE KATEGORIJE NESTALIH OSOBA ................... 15
II - ORGANIZACIJA I IZVOÐENJE POTRAŽNIH AKCIJA ........ 25
5. TIJEK POTRAŽNE AKCIJE ................................................ 27

6. PROCJENA HITNOSTI ................................................ 30
7. TRAGOVI I DOKAZI ................................................ 32
8. BRIFING I DEBRIFING ................................................ 35
9. TAKTIKE TRAGANJA ................................................ 37
10. KORIŠTENJE SENZORA ................................................ 47
11. PROCEDURE U TERENU ................................................ 52
12. PLAN PRETRAGE SEGMENTA ................................. 55
13. RADIO VEZE .............................................................. 56
III - ORIJENTACIJA I KARTOGRAFIJA U POTRAŽNIM

AKCIJAMA ............................................................. 59
14. OSNOVE ORIJENTACIJE I TOPOGRAFIJE ................... 60

15. OSNOVE KARTOGRAFIJE ................................................ 68
16. RAD SA GPS-om .............................................................. 87
IV - KORIŠTENJE RESURSA U POTRAŽNIM AKCIJAMA ....... 89
17. RAD SA PSIMA .............................................................. 90

18. RAD SA DRONOVIMA ............................................... 95
19. RAD SA HELIKOPTEROM ............................................... 97
20. MISIJA I ORGANIZACIJA GSSUBIH .................. 106
21. ODNOSI S JAVNOŠĆU U KRIZNIM SITUACIJAMA ... 112
PREDGOVOR
Potreba za priručnikom za SAR obuke datira od kada je i prva SAR obuka održana u
Mostaru 2012. godine u organizaciji HGSS Hrvatske, HGSS Mostar kao domaćinom i
pod vodstvom ( pok.) Dr. Hrvoja Dujmića. Tečaj se odvijao tri dana, sa 14 polaznika iz
Posušja, Tomislavgrada i Mostara.
Tijekom 2020. godine, u sklopu projekta Češke razvojne agencije „Jačanje kapaciteta
gorskih službi spašavanja u BiH“ kreće se u realizaciju ideje izrade stručne literature na
temu SAR koja bi pomogla tečajcima na obukama i vježbama te svima onima koji imaju
potrebe za podsjetnikom i potporom u svom spašavateljskom razvoju.
Jedna od ideja izrade priručnika je svakako i predstavljanje inovativnih rješenja u SAR

praksi koje su instruktori i instruktorski kandidati GSSuBiH uspjeli postići kroz proteklo
vrijeme u kojem se razvijala ideja implementacije modernih metoda traganja u našem
području, općeprihvaćenih u razvijenom svijetu spašavanja i traganja.
Zajedno sa obukama uskoro dolazi i narastanje potreba za primjenom SAR znanja i

prakse. Povećani broj nestanaka, a samim tim i organiziranih potražnih akcija dovelo
je do toga da se kroz 2014. godinu opredjeljujemo za SAR kao posebnu kategoriju
spašavanja uz već postojeće usvojene kategorije spašavanja na vodi i pod vodom, na
kopnu i pod zemljom, u Savezu GSSuBiH. Upravo je ta odluka potaknula snažan razvoj
SAR prakse u našem Savezu.
Uz veliku potporu HGSS Hrvatske unaprjeđujemo naša znanja koja potvrđujemo i

dograđivamo iskustvima kroz sve učestalije potrage na našim prostorima. Uvodimo
naše samostalne programe obuka za SAR tragače, licencu SAR, a vremenom i obuku i
licencu za vođe grupa u terenu potrage. Samo u 2019. godini održavamo 14 osnovnih
SAR obuka za tragače-spašavatelje, polaganja ispita za licence, čime dobivamo preko
600 obučenih tragača i 50-tak licenciranih tragača-spašavatelja. Usporedno obučavamo
i naše kartografe i voditelje potraga, uz pomoć HGSS Hrvatske.
Nije izostala ni inovativna misao naprednog dijela naše SAR populacije u Savezu te
smo, ponukani potrebama u praksi i trenutnim nedorečenostima u prakticiranju te-
orije modernog traganja razvijali nova rješenja u taktikama i metodama traganja za
nestalim i izgubljenim osobama. Razvijamo također i praćenje uspješnosti potrage
putem matematičkih alata u Excel programu, a odmah zatim razvijamo i našu soft-
versku aplikaciju praćenja i rangiranja uspješnosti potrage kroz segmente. Na svjet-
skom kongresu spasilačkih službi ICAR 2019. godine, održanom u Zakopanima u
Poljskoj, predstavljamo praćenje uspješnosti potrage kroz Excel, da bi već 2020.
godine na on-line kongresu ICAR-a predstavili našu aplikaciju za praćenje uspjeha
u potragama EROSAR koja pomaže u donošenju odluka vođama potrage na temu:
GDJE TRAŽITI.
1
U zadnjem periodu (2020.-2021.) počinjemo sa nizom eksperimenata na terenu iz kojih
dobivamo ohrabrujuće brojeve za uvođenje u praksu nadzora nad brzinama kretanja
tragača u terenu.
Teme naših razvojnih promišljanja i prakse su također eksperimenti na terenu koji služe
za praćenje i pospješivanje utvrđivanja POD potražnih pasa i bespilotnih letjelica, kao
i terenska eksperimentiranja sa ciljem utvrđivanja pada koncentracije tragača kroz vri-
jeme trajanja izvršenja zadatka u segmentu potrage.
Istraživački duh i inovativnost voditelja potraga našeg Saveza su nam ujedno i garan-
cija da će naša SAR zajednica sačuvati trend napretka i razvoja SAR prakse te je realno
očekivati da će ovaj priručnik uskoro doživjeti unaprijeđeno reizdanje.
Teorija traganja sa svojom primjenom u kopnenim potragama je relativno mlada disci-

plina u svijetu i sigurni smo da još možemo doprinijeti razvoju njene primjene, a u korist
cjelokupne svjetske SAR zajednice, a prije svega onih potrebitih koji od nas očekuju
pronalazak i spas.
Ako ovaj priručnik pomogne našim tragačima da pronađu i spase makar jedan ljudski
život bit ćemo sretni da smo mi autori ovih tekstova koji slijede, ostvarili našu misiju.
Zdenko Marić
2
OSNOVE SUVREMENE
TEORIJE POTRAGE
3
UVODNO O POTRAGAMA
Od, ne tako davne 2012. godine kada smo svi još bili u ranim počecima učenja o mod-
ernom i naprednom traganju koje se potvrdilo u svjetskoj praksi kao učinkovitije i
uspješnije, efikasnije i brže od onog, svima nam poznatog klasičnog traženja, nije
prošlo puno vremena. Vrlo smo brzo razumjeli potrebu za učenjem i napredovanjem,
što je dovelo do unapređenja i naših potražnih akcija.
Naši tragači, koji su u počecima bili neorganizirani, nevješti i oskudno educirani, u novije
vrijeme postaju sve odgovorniji, vještiji, bolje fokusirani i organizirani, što naše potrage
čini sve efikasnijim, sa sve bržim pronalascima.
POTREBA ZA UČENJEM
Početci
IIako teorija traganja kao osnova suvremene SAR prakse datira još iz vremena II svjet-
skog rata, kroz sve ovo vrijeme je dobila puni zamah razvoja u primjeni kod zračnog i
pomorskog SAR-a, dok je u kopnenoj potrazi za izgubljenim i nestalim osobama još
uvijek u zaostatku.
Pored općepoznate, prirođene ljudske sklonosti neprihvaćanju novih praksi, pred prim-
jenom teorije traganja u praksi na kopnenom SAR-u ispriječila se i činjenica da je, za
razliku od traganja na moru i iz zraka, na kopnu vrlo teško riješiti osnovni problem, a
to je optimalni RAZMAK između tragača, jer se vidljivost - preglednost u terenu često
mijenja iz metra u metar.
Efikasnost uočavanja u zračnom i pomorskom traganju bazira se na jednostavnom po-

datku – TRENUTNA VIDLJIVOST, na osnovu koje se brzo i lako došlo do podataka i tabli-
ca o zadanom razmaku pri traganju, ovisno o dimenzijama nestalog objekta u moru,
kao i o visini, razmacima i algoritmu kretanja potražne letjelice iz zraka.
Razmak tragača u terenu je ostao nedorečeni problem duže vremena radi promljeniv-
osti vegetacije i neravninama koje vladaju na kopnenom terenu.
Razmak tragača u terenu potrage
Teoretičari potrage su se dugo bavili ovim problemom na kopnu. Rađeni su mnogi eks-
perimenti i došlo se do zaključaka koji su temelji današnje kopnene potrage :
SW (Sweep width) - širina prebrisavanja je temelj teorije traganja koja nam služi za
izračun uspješnosti traganja.
4
Širina prebrisavanja je onaj pojas koji tragač u datom terenu može optimalno prebrisati
- uočiti ono što traži.
Do ove vrijednosti se dolazilo eksperimentima, međutim problem je što tu vrijednost treba

utvrditi za svaki zasebni zadatak u traganju, koji se zove Segment potrage a za to nemamo
vremena u terenu. Prilično dobra zamjena za vrijednost SW je podatak skraćenog naziva
DR (Distance Range). Određujemo ga direktno u terenu i to traje maksimalno par minuta.
Postupak određivanja DR
Tragači pri ulasku u segment (na brižljivo odabranom mjestu koje ima najveću gustoću
raslinja - najslabiju preglednost) postave uzorak za utvrđivanje DR-a (plastična boca od
vode - 0.5 l). Udaljavaju se od uzorka u 8 pravaca razmaknuti pod 45°, sve dok prestanu
vidjeti uzorak. Nakon toga se počinju približavati prema uzorku dok ga ne ugledaju. Od
tog trenutka počinje brojanje koraka – sa koje razdaljine su uočili uzorak. Svi rezultati se
zbroje i podjele sa 8, dobiveni broje jeste vrijednost DR.
Određivanje razmaka između tragača na osnovi podatka DR:
Iako bi bilo logično da bi razmak trebao biti dvostruka vrijednost izmjerenog DR-a, pos-
toje još i faktori korekcije koji ovise od uvjeta na terenu. Te faktore korekcije zadaje vođa
potrage vođi grupe u terenu.
TEORIJA TRAGANJA
Teorija vjerojatnosti, statistika, matematika, modeliranje, su znanstvene discipline na

kojima je utemeljena teorija traganja.
Vođe potrage se bave pretpostavkama - vjerojatnostima u kojem se području nalazi

nestala osoba koju tražimo. Ta pretpostavka se izražava podatkom POA (Probability Off
Area) – vjerojatnost područja.
Vjerojatnost da ćemo uočiti objekt koji tražimo (ako se on zaista tamo nalazi) izražava se
podatkom POD (Probability Off Detection) - vjerojatnost detekcije.
Množenjem ove dvije vjerojatnosti dobićemo rezultat POS (Probability Off Success) –
vjerojatnost uspjeha.
1) POA x POD = POS
Nakon obavljenog zadatka pretrage jednog segmenta, iako nismo pronašli traženu
osobu, zanima nas koliko smo smanjili vjerojatnost da se osoba još uvijek nalazi u tom
segmentu, tj. kolika je nova vjerojatnost da se tamo nalazi.
2) POA (nova) = POA (početna) – POS

5
Iz formule 1) vidljivo je da je naša vjerojatnost uspjeha ovisna o tome koliki smo napor
uložili u traganje u datom segmentu (POD) i kolika je vjerojatnost da se subjekt našeg
traženje uopće tamo i nalazi (POA). Uloženi napor ovisi o senzoru - resursu koji smo
poslali u taj segment. Ako su to bili ljudi - tragači, onda je bitno koliko su oni vremena
ostali u segmentu tragajući (koliko dugi trag su napravili), koliko je je bilo tragača u
segmentu i kolika je bila mogućnost njihovog uočavanja obzirom na preglednost u ter-
enu (SW), dakle kolika je njihova efektivna širina prebrisavanja bila. Množenjem ove
tri vrijednosti dobit ćemo površinu koju su tragači uspjeli prebrisati. Ako ta površina
odgovara površini segmenta onda govorimo o 100% pokrivenosti segmenta. C (Cover-
age) = 100% (1)
Pokrivenost C može biti manja ili veća od 100% (1), ovisno o uloženom trudu.
Iz krivulje (sl. 1) , na osnovu pokrivenosti C nalazimo vrijednost vjerojatnosti detekcije POD.
slika 1 - Odnos pokrivenosti i vjerojatnosti detekcije (POD)
Vjerojatnost područja POA – vjerojatnost da se subjekt nalazi u području koje procjenjujemo

ovisi o nekoliko elemenata koje uglavnom utvrđujemo iz intervjua kojeg radimo sa svjedo-
cima i svima koji nam mogu pružiti korisne informacije. Odredimo kategoriju nestale osobe
te iz literature nastale iz svjetske baze podataka o nestalim i pronađenim osobama crpimo
podatke o ponašanju izgubljenih osoba i onda pravimo pretpostavke gdje bi se mogao nal-
aziti subjekt kojeg tražimo. Unutar područja potrage kojeg odredimo, definiramo zone kojima
pridjeljujemo pretpostavljene vjerojatnosti područja. Ako imamo više vođa potrage (kako je
uobičajeno), svaki vođa potrage napravi svoje pretpostavke vjerojatnosti zona i do krajnjeg re-
zultata se dolazi konsenzusom (slika 2). Tu nam je još važna i površina zone jer nam od nje ovisi
gustoća vjerojatnosti Pden (Probability of density) koja nam pomaže u odlučivanju gdje tražiti
na samom početku potrage - u područjima koja imaju najveću gustoću vjerojatnosti Pden
6
slika 2 - Primjer konsenzusa
Mnogi se još uvijek pitaju: zašto sva ova računanja, prije je ovo sve bilo jednostavnije?
Odgovor se krije u temeljnom sloganu teorije traganja koji glasi:
“INTUITIVNA ALOKACIJA RESURSA, RIJETKO JE OPTIMALNA”
Što znači da, ako naše potrage temeljimo na intuiciji, rijetko ćemo postići optimalne
rezultate.
Puno je bolje, efikasnije, odluke temeljiti na osnovi brojeva dobivenih izračunima.
7
DR - RASPON DETEKCIJE
DR (Detection Range) je podatak iz terena potrage koji nam govori o (ne)pregled-

nosti terena u kojem tragamo (Segment).
To je zapravo temeljni podatak iz kojeg možemo izračunati kolika je efektivna širina

prebrisavanja jednog tragača u zadanom terenu (Segmentu).
Efektivna širina prebrisavanja ESW - Effective Sweep Width (u literaturi se pojavljuju

i skraćenice SW ili samo W) je podatak na kojem se temelji Teorija modernog traganja.
On nam govori o širini pojasa u terenu kojeg jedan tragač efektivno prebrisava pri
svom kretanju u potrazi.
Taj nam podatak služi za izračunavanje uspješnosti traganja, a također i za određivanje

razmaka tragača u terenu traganja.
Definiranje podatka o širini prebrisavanja je dugo godina bilo kamen spoticanja raz-
voja i primjene modernog traganja na kopnu. Dok je u pomorskoj i zračnoj potra-
zi taj podatak relativno lako definirati, obzirom na trenutnu vidljivost na terenu, u
kopnenom traganju je to daleko teže jer je na kopnu prisutna intenzivna promjena
preglednosti terena, ovisno od konfiguracije terena i intenziteta vegetacije.
Naprednije zemlje (SAD) su riješile taj problem na način da su podijelile područja

u nekoliko kategorija terena po preglednosti i za svaku kategoriju definirale DR,
olakšavajući time definiranje podatka koji govori o očekivanoj širini prebrisavajna
jednog tragača – SW.
U našoj zemlji ne možemo očekivati da će to biti moguće riješiti na taj način, pa

smo primorani za svaki zadatak u terenu (Segment), na licu mjesta uraditi postupak
utvrđivanja DR-a. Ta nam metoda ujedno omogućava veću preciznost i pouzdanost
pri utvrđivanju tako važnog podatka koji je temelj svih daljnjih izračuna.
Utvrđivanje širine prebrisavanja (SW) standardnom metodom nije moguće učiniti u

realnoj situaciji obzirom da postupak zahtjeva puno vremena, zato je dosta dobra me-
toda koju je potvrdila praksa - utvrđivanje DR-a, postupkom koji traje par minuta i na
terenu je lako izvodljiv.
Grupa tragača postavi uzorak traga na mjesto koje je tipično za zadati teren (ako je
teren neujednačen uzorak postaviti na gušće obraslom dijelu terena), u 8 pravaca se
udaljuju od predmeta dok ga ne izgube iz vida, zatim krenu u pravcu uzorka i kad ga
primjete, počinju odbrojavati korake (približno 1m), mjereći udaljenost do postavlje-
nog uzorka. Rezultati mjerenja se zbroje, zbroj se podijeli sa 8 i dobijemo vrijednost
DR-a.
8
Slika br.1 - Procedura određivanja DR-a
Veličina uzorka
Postojale su dugo vremena dileme oko veličine uzorka na osnovu kojeg se radi
utvrđivanje DR-a. Vjerovalo se da to mora biti predmet za koji očekujemo da bi nestala
osoba mogla ostaviti (izgubiti) u terenu. Još i danas postoje takve tvrdnje u literaturi.
Naša praksa je pokazala da da je takav stav nerealan i nemoguće ga je primjeniti u ter-
enu. Naime, ako je nestala osoba imala na sebi jaknu u nekoj boji i očekujemo da ju je
mogla ostaviti ili izgubiti (što jeste realno očekivanje), ali nije moguće osigurati da sve
grupe u terenu potrage imaju istu takvu jaknu za mjerenje DR-a, a to je najbitnije od
svega, da se sva mjerenja DR-a u segmentima rade na istovjetnim uzorcima. Time dobi-
vamo univerzalnost i tipičnost, tj. usporedivost težinskih karakteristika Segmenata što
rezultira realnom skalom prioriteta u vrednovanju uspjeha u segmentima te preostalim
vjerojatnostima u istim. Naša praksa je pokazala da je odabir vrste uzorka koji smo us-
vojili kroz urađene eksperimente – prazna providna boca od ½ l vode dobra odluka.
Odabirom manjeg uzorka pri određivanju vrijednosti DR-a sugeriramo manji prirast
vjerojatnosti uspjeha (POS), ali i veću preciznost tj. temeljitost traganja. Pošto temelji-
tost traži ujedno više vremena, a vrijeme nam je važan faktor u potrazi (cilj potrage je
9
USPJETI ŠTO PRIJE PRONAĆI NESTALU OSOBU), u ranim fazama traganja po segmentima
vrijeme traganja u segmentu skraćujemo povećanjem brzine kretanja tragača.
Nakon provedenog metoda izračuna DR-a u Segmentu potrage, Vođa grupe u Seg-
mentu pomnoži vrijednost DR-a sa faktorom korekcije kojeg je prethodno zadao Vođa
potrage. Faktor korekcije može biti x 1, x 2 ili x 3 (ovisno o fazi potrage i uvjetima koji
vladaju na terenu). Na ovaj način dobijemo vrijednost u metrima - koliki je razmak
između tragača koji trebaju zauzeti. Razmak tragača nije u direktnoj sprezi sa širinom
prebrisavanja (SW) koja se ne mijenja sa razmakom, nego ostaje ista bez obzira koliko
su tragači udaljeni međusobno.
Iz navedenog je jasno da je uzimanje vrijednosti DR-a iz konkretnog segmenta presu-

dan čin za kvalitetno odvijanje i praćenje potrage. On nam daje podatak o širini pre-
brisavanja tragača i na osnovu njega određujemo razmak između tragača. Ako nema-
mo podatak DR iz segmenta, padaju u vodu svi pokušaji izračunavanja vjerojatnosti
detekcije, vjerojatnosti uspjeha, preostalih vrijednosti vjerojatnosti područja te nam
preostaje jedino da našu potragu vodimo po intuiciji, a to se nikako ne slaže sa postula-
tima vođenja potrage po modernoj Teoriji traganja i vraća nas u davno prošla vremena
klasičnih, prevaziđenih metoda traganja za nestalim i izgubljenim osobama.
Mjerenje raspona detekcije u terenu je postala rutina koju smo ustanovili u proteklom
periodu i pokazalo se da dobro uvježbane vođe grupa na terenu brzo i lako primjenjuju
ovu metodu u konkretnim akcijama traganja.
Ništa manje bitna nije ni uvježbanost tragača koji ovu metodu primjenjuju u terenu
potrage. Redoviti treninzi i vježbe su zasigurno neophodan preduvjet da se vođe
potrage u bazi mogu pouzdati u vjerodostojnost podataka koje dobivaju iz terena
potrage.
U početnim fazama razvoja SAR prakse u našem Savezu nailazili smo na otpor i nevoljkost
da se na terenu ustanovi vrijednost DR-a, očekivano i tipično za svaku novinu koja se
uvodi, ljudi u terenu imaju podsvjesni otpor. Vrijeme je pokazalo opravdanost uvođenja
mjerenja DR-a u terenu potrage i sami tragači su prihvatili ovu praksu kao rutinu.
Ova nam je metoda, zapravo postala ključni temelj izračuna u našoj novorazvijenoj
aplikaciji EROSAR koja nam je uveliko olakšala sortiranje prioriteta po segmentima
potrage u promišljanju i planiranju na temu GDJE TRAŽITI.
10
BRZINE KRETANJA TRAGAČA
Razvijajući SAR praksu, stručni tim instruktora za vođenje potraga GSSuBiH je u prote-
klom periodu razvio nekolicinu inovativnih rješenja u potragama.
Path grid i Wave grid taktike traganja izvedene iz osnovne taktike Loose grid su novine
u potražnoj praksi, nadalje - metoda praćenja uspjeha u segmentima, u početku kroz
Excelove alate, a zatim i razvojem vlastite aplikacije za praćenje uspješnosti traganja i
sortiranje segmenata po prioritetima - EROSAR je također novina u svjetskoj SAR praksi,
i na kraju – metoda upravljanja brzinama kretanja tragača u potrazi je novitet kojim se
počela baviti potražna komisija GSSuBiH.
Ideja je temeljena na razmišljanju: kako skratiti vrijeme traganja tj. ubrzati pronalazak
nestale osobe i time povećati šansu za njeno preživljavanje.
S obzirom da smo se u samom startu opredijelili za vrlo mali uzorak za određivanje po-
datka DR (Detection range - raspon detekcije) u terenu potrage, te smo time i pospješili
temeljitost traganja, ali istovremeno i povećali vrijeme provedeno u segmentu, tražili
smo rješenje kako ubrzati potragu u ranim fazama traganja po segmentima kad nam
jako stalo da pretražimo što više segmenata u što kraćem vremenu.
Rješenje smo pronašli u dva načina. Jedan je svakako da u tim „brzim“ fazama traganja
povećamo razmak između tragača, a drugi je da im zadamo i veću brzinu kretanja. Sa
ova dva elementa dobivamo na brzini pretraživanja segmenta tj. skraćujemo vrijeme
potražne grupe provedeno u jednom segmentu. Naravno da to ima za cijenu – uma-
njenu temeljitost traganja, ali nam je vrlo važno da u početnim fazama traganja po seg-
mentima imamo što veću brzinu - efikasnost traganja. Pretpostavljeni POD (Probability Of
Detection - vjerojatnost detekcije) je za očekivati da bude pospješen dozivanjem nestale
osobe (uz pretpostavku odaziva), jer smo u početnoj fazi traganja i očekujemo pronalazak
i odaziv žive osobe.
Metoda određivanja razmaka između tragača putem korektivnog faktora kojim

množimo podatak DR sa 1x, 2x ili 3x s obzirom na fazu potrage i uvjete u kojima se ona
odvija je već uspješno zaživjela u našoj praksi, dok je metoda kontrole brzine kretanja
nešto složenija i zahtjevnija i traži temeljitiju pripremu.
Naime, prvi je problem kako uspjeti da tragači postignu i održavaju zadanu brzinu kre-
tanja u terenu, a drugi je problem dobiti egzaktne pokazatelje očekivanog POD (vjero-
jatnost detekcije) za zadanu brzinu.
Prvi dio problema rješavamo treninzima tragača, obukama, pogotovu edukacijama

vođa grupa u terenu, Tim lider-a. Cilj treninga je da tragači steknu osjećaj (uz povre-
menu provjeru na GPS uređaju) kojom se brzinom kreću u potrazi.
11
Drugi dio problema je nešto složeniji, a odnosi se na pitanje: koliko opada vrijednost
POD-ja sa povećanjem brzine traganja.
U proteklih godinu dana napravili smo niz eksperimenata u terenu s različitim brzinama
traganja u različitim uvjetima na terenu i prvi rezultati govore da povećanje brzine kre-
tanja u terenu potrage za dvostruku vrijednost rezultira približno 30% manjom vjero-
jatnosti detekcije.
U narednom periodu planiramo nastaviti s eksperimentima ove vrste kako bismo dobili
što pouzdanije rezultate, a već krajem 2022. godine namjeravamo uvrstiti ovu metodu
u našu svakodnevnu praksu i primijeniti je u našoj aplikaciji EROSAR.
To ujedno podrazumijeva daljnji rad na razvoju aplikacije EROSAR, prilagodba softvera

inovativnim praksama koje razvijamo.
slika 1. - Primjer sa eksperimenta
12
NAJČEŠĆE KATEGORIJE NESTALIH OSOBA
Određivanje kategorije nestale osobe jedna je od ključnih aktivnosti u cijelom procesu

potrage i spašavanja. Kategorija nestale osobe ima iznimno velik utjecaj kako na odgo-
vor na pitanje gdje tražiti tako i na odgovor na pitanje kako tražiti.
Od 2008. godine kao standard kategorizacije nestalih osoba u akcijama potrage i

spašavanja na nepristupačnim terenima uzima se Koesterova1 kategorizacija od 42 kat-
egorije nestalih osoba. Prema istoj kategorizaciji uređena je i Međunarodna baza poda-
taka o incidentima nestanka osoba – ISRID2.
Prema Koester-ovoj kategorizaciji, nestale su osobe kategorizirane prema mentalnom stan-

ju, dobu i aktivnosti. U slučaju kada prikupljene informacije svrstavaju nestalu osobu u više
kategorija, primarna se kategorija određuje prvo po mentalnom stanju, potom po dobi i tek
na kraju po aktivnosti.
Statistički podaci (udaljenosti mjesta pronalaska od početne točke planiranja, udaljenost

mjesta pronalaska od cesta i linijatura, kut rasipanja od mjesta zadnjeg viđenja, vrijeme
preživljavanja, scenarij, mjesta pronalazaka) pomažu voditeljima potrage u planiranju
potražnih akcija (određivanju područja potrage, rasporedu resursa i metodama tragan-
ja), a tragačima daju smjernice za mjesta koja je potrebno pažljivije pretražiti.
Obzirom na demografsku strukturu stanovništva (veliki broj starijih osoba koje žive u ru-
ralnim područjima, često bez stalne skrbi), te iskustva Saveza gorskih službi spašavanja
u Bosni i Hercegovini, najčešće se u našoj zemlji traga za nestalim osobama iz kategorije
dementnih osoba, mentalno oboljelih osoba i očajnika (despodenata).
Dementne osobe
U ovu kategoriju osoba svrstavaju se osobe oboljele od Alzheimerove bolesti i nekoliko drugih
sličnih poremećaja (vaskularna demencija, parkinsonova bolest, demencija s Lewijevim tije-
lima). S gledišta potrage i spašavanja nema razlike između ovih stanja i sve se osobe oboljele
od jedne od ovih bolesti svrstavaju u istu kategoriju.
Demencija utječe na široki spektar promjena ponašanja i sposobnosti razmišljanja, u rasponu

od blagih poremećaja kada je osoba sposobna izvršavati svakodnevne rutine do teških. Što
je demencija više uznapredovala, to oboljele osobe doživljavaju češće i dublje halucinacije i
psihoze. Demencija uzrokuje gubitak pamćenja, rasuđivanja, govora, orijentacije... Demencija
uzrokuje i promjene u osjetilima. Vid postaje usmjeren isključivo prema naprijed (tunelski vid).
Nedostatak perifernog vida uzrokuje gubitak sposobnosti orijentacije. Upravo zbog toga, de-
mentne se osobe kreću po pravcu do trenutka nailaska na prepreku. Kako nemaju sposobnost
rasuđivanja na tom mjestu se najčešće „zaglave“.
1 Robert J. Koester Lost persons Behaviour, dbS Productions Charlottesville Virginia 2008.
2 ISRID – International Search and Rescue Incidents Database
13
Slika 1. – Kategorizacija nestalih osoba po Koesteru
14
Iako individualnost ima veliki utjecaja na predviđanje kretanja nestalih osoba s demen-
cijom, one često nemaju određen cilj kretanja.
Karakteristike kretanja dementnih osoba:

- Kreću se dok ne naiđu na prepreku
- Ako se okreću pri nailasku na prepreku često se znaju kretati od jedne
prepreke do druge (ping pong)
- Drže se pravca kretanja zbog „tunelskog vida“
- Misli su im orijentirane u prošlost. Što je više demencija uznapredovala to više
žive u prošlosti. Mjesta stanovanja ili aktivnosti iz prošlosti su im česte destinacije.
Prema statističkim podacima ISRID baze podataka dementne osobe najčešće nestaju jer su
se izgubile (96% prijavljenih slučajeva). Najčešće su pronalaženi u objektima (uključujući
ruševine, skloništa, napuštene objekte), na cestama, u šumi i na otvorenom prostoru (polja,
ledine...). U nešto manjem postotku dementne osobe pronađene su uz linijature (zidovi,
ograde, dalekovodi, rubovi šume...), drenaže, u vodi i u grmlju. (vidi sliku 2.).
Slika 2. – Statistički podaci o mjestima pronalaska nestalih osoba iz kategorije demencija

prema ISRID bazi podataka
Koristan statistički podatak pri provedbi akcija potrage i spašavanja za nestalim osobama
je udaljenost mjesta pronalaska od staza i puteva (track offset). Četvrtina nestalih osoba iz
ove kategorije pronađena je samo 4 metra od staza, a polovica 15 metara od staze. Upravo
iz tog razloga path grid taktika u prvim fazama traganja pokazala se veoma uspješnom.
Slika 3. – Statistički podaci o udaljenostimjesta pronalaska od staze (track offset) i udaljenosti mjesta
pronalaska od inicijalne točke planiranja (IPP)3 nestalih osoba iz kategorije demencija
3 IPP - Initial planing point - inicijalna točka planiranja
15
Do sada prikupljeni statistički podaci o kutu rasipanja4 (dispersion angle) kretanja nestalih
dementnih osoba zbog malog broja uzoraka (samo 11) ne mogu se uzeti s pouzdanošću.
Slika 4. – Statistički podaci o kutu rasipanja nestalih osoba iz kategorije demencija

U 73% slučajeva nestale dementne osobe pronađene su neozlijeđene, a registriran broj prona-
lazaka sa smrtnim ishodomom je 8%. U 2% slučajeva nestale osobe nisu nikad pronađene.
Slika 5. – Statistički podaci o ishodima potraga za nestalim osobama iz kategorije demencija

Iako je postotak preživljavanja ove kategorije nestalih osoba relativno visok, iznimno je
važno znati kako on ovisi o vremenu proteklom od trenutka nestanka. Protokom vre-
mena postotak preživljavanja se smanjuje. Stopa preživljavanja od 95% u okviru prva 24
sata od nestanka pokazuje važnost brze reakcije i pravovremenog pokretanja potrage.
Slika 6. – Stopa preživljavanja nestalih osoba iz kategorije demencija u odnosu na vrijeme proteklo od nestanka
Pri izvedbi akcija potrage i spašavanja za nestalim dementnim osobama posebno

se preporuča detaljan pregled cesta i drenaža, objekata i gustog grmlja te mjesta na
kojima bi ove osobe lutajući mogle „zapeti“.
4 Kut rasipanja (dispersion angle) - kut čija je simetrala posljednji poznati pravac kretanja nestale osobe.
16
Despodenti
Kategorija despodent (očajnik) uključuje nestale osobe koje su depresivne, osobe kod
kojih je mogućnost samoubojstva velika i osobe s iskazanom namjerom u počinjenje
samoubojstva.
Svi despodenti ne pokušavaju samoubojstvo i teško je u početku potrage pretpostaviti

je li osoba samo očajna ili ima i suicidalne namjere.
Dugoročni rizični faktori koji utječu na postojanje suicidalnih namjera su suicidalna

obiteljska povijest, prijašnji pokušaji samoubojstva, čak i spol. Više pokušaja samoubo-
jstva sa smrtnim ishodom počine muškarci, a njihove metode su više nasilne. Osob-
nosti koje povećavaju rizik za samoubojstvo su crno-bijelo ili nikakvo razmišljanje,
nemogućnost promjene razmišljanja, pretjerani perfekcionizam, visoki standardi,
pesimističan pogled u budućnost, impulzivna narav, nedostatak samopoštovanja i/ili
slaba sposobnost rješavanja problema.
Kratkoročni rizični faktori nedavni su događaji poput razvoda, razdvajanja, gubitka

bračnog druga, umirovljenje te nezaposlenost, dob starija od 65 godina ili mlađa od
25 godina, loše materijalno stanje. Psihološka stanja povezana sa samoubojstvom
su depresija, uporaba droga i šizofrenija. Nešto manje utjecaja imaju poremećenost
ličnosti, opsesivno - kompulzivni poremećaj i panični napadi.
Iznimno velik utjecaj na pokušaj samoubojstva imaju bolesti u terminalnoj fazi. Hun-
tingtonova bolest, karcinom i demencija najčešći su primjeri. U slučaju kada je uzrok
pokušaja samoubojstva terminalna bolest, nije rijetkost da suicidalne osobe počine i
ubojstvo i samoubojstvo.
Istovremeno, postoje faktori koji smanjuju mogućnost samoubojstva poput pozitivnog po-
gleda na budućnost, psihološke pomoći, briga o maloljetnicima i jaka socijalna potpora.
Trenutačni rizični faktori (okidači) za pokušaj samoubojstva su lišavanje slobode (ili pri-
jetnja lišavanjem slobode), događaji ponižavanja u društvu, nedavni događaji poput
gubitka posla, promjene prebivališta, smrt člana obitelji ili bračnog druga, obljetnice
smrti dragih osoba, problemi na poslu ili u školi i neželjena trudnoća.
Pouzdani pokazatelji suicidalnih namjera su razmišljanje o samoubojstvu, određen

način samoubojstva, pozdravljanje s okolicom, dodjeljivanje nasljedstva i oproštajna
poruka.
Despodente najčešće nalazimo na stazama na ili prema njihovom odredištu. Često, jed-
nostavno samo odšetaju.
Postoje dva glavna obrasca njihova kretanja od zadnjeg mjesta viđenja (PLS-a) ili zad-
nje poznate pozicije (LKP-a), koji su nam ujedno i Inicijalna Točka Planiranja (IPP):
17
- Većina nestalih osoba ove kategorije traže mjesta „tek toliko da se ne vide“.
Na udaljenosti od 300 metara od IPP-a pronađena ih je četvrtina, a polovina na
udaljenosti od 1,1 km od IPP-a. Mjesto pronalaska najčešće je rub urbane zone
ili rub šume.
- Despodenti često traže lokacije s pogledom ili lokacije bitne u njihovom životu.
Metoda samoubojstva određuje te lokacije (litice, mostovi, voda).
Vidikovci su česta mjesta gdje se pronalaze. Kada dođu do lokacije i dalje traže da se
sklone „tek toliko da se ne vide“. Nijedan despodent nije stvarno izgubljen.
Većina preživjelih vrate se sami. Ostatak se pronalazi najčešće u objektima. Zbog onih koji
se odluče na vješanje tragači moraju stalno pretraživati (gledati) iznad sebe. Najčešće ih
pronalazimo na prelazima između različitih vrsta terena (šiblje i ledina, polje i šuma).
Bitno je istaći kako od područja do područja postoje kulturološke razlike u metodama

samoubojstava. Iskustvo GSSuBiH govori kako se u našem podneblju ženske osobe
češće odlučuju za vodu (rijeke, čatrnje), a muškarci na vješanje ili vatreno oružje. Ova
kategorija nestalih osoba najčešće se ne odaziva na pozive tragača.
Posebnu pozornost prilikom akcija potrage i spašavanja za despodentima treba obratiti

na sigurnost i sebe i nestale osobe. Mnogi despodenti namjeravaju počiniti „samoubo-
jstvo policajcem“ – natjerati nekoga drugoga da ih ubije u samoodbrani i sl. Rizični
faktori koji ukazuju na ovakvo ponašanje nestale osobe su da su muškarci, da imaju
između 16 i 35 godina, da su pretrpjeli nasilje u obitelji, imaju ranije pokušaje samoubo-
jstva, da se nalaze na svom imanju i da posjeduju vatreno oružje.
Prema statističkim podacima ISRID baze podataka despodenti su najčešće pronalaženi

u objektima (uključujući ruševine, skloništa, napuštene objekte), u šumi, u vodi i na ces-
tama. Nešto rjeđe pronalaženi su u drenažama, na otvorenom prostoru, uz linijature
(zidovi, ograde, dalekovodi, rubovi šume..), na stijenama i u grmlju.
Slika 7. – Statistički podaci o mjestima pronalaska nestalih osoba iz kategorije despodent

18
Statistički podaci o udaljenosti mjesta pronalaska nestalih osoba ove kategorije poka-
zuju kako despodente pronalazimo na većim udaljenostima nego dementne osobe, a
to je posebno izraženo kod podataka o udaljenosti od staza (track offset).
Slika 8. – Statistički podaci o udaljenosti mjesta pronalaska od inicijalne točke planiranja (IPP) i
udaljenosti mjesta pronalaska od staze (track offset) nestalih osoba iz kategorije despodent prema
ISRID bazi podataka
Kut rasipanja (dispersion angle) od posljednjeg poznatog pravca kretanja iznimno je

mali i u čak 95% registriranih slučajeva iznosi samo 30 stupnjeva. Valja napomenuti
kako je ovaj podatak izveden iz iznimno malog broja uzoraka.
Slika 9. – Statistički podaci o kutu rasipanja nestalih osoba iz kategorije despodent

Za razliku od dementnih osoba postotak preživljavanja despodenata je niži. U 54%

slučajeva nestale osobe despodenti pronađene su neozlijeđene, a registriran broj pronala-
zaka sa smrtnim ishodomom je 36%. U 5% slučajeva nestale osobe nisu nikad pronađene.
Slika 10. – Statistički podaci o ishodima potraga za nestalim osobama iz kategorije despodent
19
Utjecaj proteklog vremena od nestajanja do pronalaska također je iznimno velik. Stopa
preživljavanja u prva 24 sata od trenutka nestajanja je 75%, a već nakon toga smanjuje
se na 43% do 72 sata nakon nestanka.
Slika 11. – Stopa preživljavanja nestalih osoba iz kategorije despodent u odnosu na vrijeme pro-
teklo od nestanka prema ISRID bazi podataka
Mentalno oboljele osobe
U kategoriju mentalno oboljelih osoba svrstavamo osobe sa šizofrenijom, psihotičkim

poremećajima i poremećajima ponašanja (bipolarni poremećaj). S kliničkog gledišta,
psihotički poremećaji i poremećaji ponašanja ne promatraju se jednako.
Simptomi mentalno oboljelih osoba, posebno psihotički poremećaji, mogu se provlačiti

i kroz druge kategorije nestalih osoba. Nestale osobe koje se predoziraju lijekovima za
kontrolu psihotičkih poremećaja tako se svrstavaju u kategoriju zlouporabe droga (sub-
stance abuse) ali se pri planiranju potraga uzimaju u obzir statistike obje kategorije. Oso-
be oboljele od demencije također mogu imati i psihotičke simptome ali ih svrstavamo u
kategoriju dementnih osoba. Mentalno zaostale osobe mogu imati psihotičke probleme
ali ih prioritetno svrstavamo u kategoriju mentalno zaostalih osoba (mental retardation).
Psihoze imaju nekoliko različitih simptoma uključujući deluzije, istaknute halucinacije,

neorganizirani govor, depresivno ponašanje.
Šizofrenija uključuje najmanje dva ili više od simptoma deluzija, halucinacija, neor-
ganiziranog govora, neorganiziraog ili depresivnog ponašanja, nedostatka normalnih
emocija ili ciljeva.
Deluzija je netočno, ali ukorijenjeno, vjerovanje koje se održava unatoč objektivnim doka-
zima u suprotno. Osnovne vrste su deluzija veličine i proganjanja. Javlja se u različitim
oblicima, a najčešći su paranoje. Osoba koja pati od paranoje proživljava tjeskobu i strah
uzrokovan iracionalnim idejama i nesposobnošću razlikovanja mašte od stvarnosti.
Deluzije mogu biti i referentne (poruke posebnim osobama putem masovnih medija ili
ljudi na ulici), somatičke (tjelesni osjećaji, npr. stotine pauka gmiže po tijelu), religiozne
ili grandiozne.
20
Klasificiraju se kao bizarne i nebizarne. Bizarne su deluzije iznad dosega ljudskih
mogućnosti (mozak im je „preuzela“ druga osoba). Nebizarne deluzije su npr. postav-
ljanje prislušnih uređaja za nadzor.
Halucinacije se mogu javiti u više formi, ali su najčešće glasovne halucinacije (priviđa
im se kako im netko nešto govori).
Nestale osobe s ovom dijagnozom najčešće bježe u nepristupačna područja vjerujući

kako im netko želi nauditi.
Bipolarni poremećaji vežu se za poremećaje ponašanja, a uključuju i epizode različitog

ponašanja i depresivni poremećaj. Bipolarni se poremećaj često naziva i manična depresi-
ja. Za razliku od osoba sa depresivnim poremećajima povezanim sa demencijom koje
primarnu svrstavamo u kategoriju dementnih osoba, osobe sa bipolarnim poremećajem
svrstavamo u kategoriju mentalno oboljelih osoba. Naravno, pri planiranju potrage, bez
obzira na primarnu kategoriju, u obzir moramo uzimati statističke podatke obje katego-
rije. Također, obzirom kako se kod osoba s bipolarnim pormećajem javljaju i depresivna
stanje, u obzir se moraju uzeti i podaci iz kategorije despodenata te pri planiranju potrage
računati na veliku vjerojatnost suicida. Bipolarni poremećaj uključuje cijeli spektar prom-
jena ponašanja od depresije do manije te psihotičkih simptoma.
Najveći broj incidenata izaziva prestanak korištenja terapije ili nedostatak lijekova za tera-
piju. Stoga je iznimno bitno utvrditi kada je nestala osoba posljednji put uzela lijekove.
Niti jedna osoba iz ove kategorije nije izgubljena u klasičnom smislu. Većina ih izbjegava
tragače bježeći ili skrivajući se. Većina osjeća strah ili paranoju od službenih osoba (polici-
je, liječnika,vojske,... uključujući i tragače. Stoga tragači moraju biti posebno oprezni!
Nestale osobe iz ove kategorije često se skrivaju u samoj kući, putuju na prepoznatljiva
odredišta, a često se pronalaze u ruševnim ili napuštenim objektima uz ceste. Rijetko ulaze
u gustiše ili neprohodan teren.
Slika 12. – Statistički podaci o mjestima pronalaska nestalih osoba iz kategorije mentalno oboljelih
osoba prema ISRID bazi podataka
21
Statistike pokazuju kako nestale osobe sa bipolarnim poremećajem se udaljavaju znatno
manje od IPP-a (50% je pronađeno na udaljenosti 1,8 km) od nestalih osoba sa psihotičkim
poremećajima (2,9 km). Kod onih sa depresijom ili elementima despodenata ta udaljenost je
još manja (0,5 km). Prikupljen je iznimno mali broj uzoraka udaljenosti od linijatura (track offset)
Za mentalno oboljele nestale osobe statistike udaljenosti mjesta pronalaska od IPP-a su:
Slika 13. – Statistički podaci o udaljenosti mjesta pronalaska od inicijalne točke planiranja (IPP)
nestalih osoba iz kategorije mentalno oboljelih osoba prema ISRID bazi podataka
Važno je imati na umu, kako za razliku od većine ostalih kategorija nestalih osoba, udaljenost
mjesta pronalaska od IPP-a mentalno oboljelih nestalih osoba je manja na ravnom terenu
od brdovitog. Udaljenost od linijatura istovremeno je relativno velika.
Preživljavanje mentalno oboljelih nestalih osoba znenađujuće je visoko. Čak 4 dana (96 sati)
nakon nestanka 80% ih je pronađeno živo.
Slika 14. – Stopa preživljavanja nestalih osoba iz kategorije mentalno oboljelih osoba
u odnosu na vrijeme proteklo od nestanka prema ISRID bazi podataka
Dvije trećine nestalih osoba iz ove kategorije pronađene su neozlijeđene. U samo 15% slučajeva
pronađeno je tijelo nestale osobe, a 10% osoba iz ove kategorije nikada nije pronađeno.
Slika 15. – Ishodi potraga zanestalim osobama iz kategorije mentalno oboljelih osoba
22
ORGANIZACIJA I IZVOĐENJE
POTRAŽNIH AKCIJA
23
TIJEK POTRAŽNE AKCIJE
Velik postotak intervencija GSSuBiH čine potrage za izgubljenim ili nestalim osobama.
Potrage su zahtjevne akcije koje zahtijevaju puno resursa, a često znaju trajati i više
dana.
Slika 1. - Grafički prikaz tijeka potražne akcije
1. Pripravnost
Svi članovi GSSuBiH su u pripravnosti 24 sata, 365 dana u godini. Za svakog tragača je
jako bitno da ima spremnu opremu uvijek, jer nikad ne znamo kada će nam stići poziv
za akciju. Optimalno bi bilo da svi imaju spreman ruksak sa opremom za potrage.
OPREMA TRAGAČA:
1. Ruksak sa vodom i nešto hrane (trebali bi biti samodostatni prva 24h potrage)
2. Kombinezon (pokazao se idealan jer štiti cijelo tijelo)
3. Čvrsta i stabilna obuća prilagođena terenu potrage i vremenskim prilikama
4. Mačeta,sjekirica ili preklopna pila (sredstvo za probijanje kroz guste terene)
5. Rukavice (medicinske i radne) i zaštita od vremenskih nepogoda (kapa, kabanica,
sunčane naočale i sl.)
6. Čeona lampa sa rezervnim baterijama, power bank
7. Osobni komplet prve pomoći
U samoj bazi potrage pri polasku na zadatak vođa tima će dobiti GPS uređaj i radio
stanicu.
24
2. Dojava
Dežurni broj za dojave u Savezu GSSuBiH je: 063/11 22 33.
Pored dežurnog broja za dojave Saveza GSSuBiH postoje i stanični dežurni brojevi te-
lefona.
Samu dojavu o akciji možemo dobiti iz raznih izvora: policija, civilna zaštita, hitna
pomoć, obitelj, rodbina, prijatelji, direktna dojava (izgubljena osoba).
Izuzetno je bitno da dežurni koji zaprima dojavu, inzistira na direktnom kontaktu sa

dojavljivačem. U direktnom kontaktu sa dojavljivačem treba uzeti podatke o dojavljivaču
kao i podatke o nestaloj osobi.
Podatci o dojavljivaču:
- ime, prezime i adresa,
- stanje baterije mobitela,
- što se dogodilo,
- što je do sada učinjeno,
- dati kratke preporuke (npr. ako je slaba baterija mobitela da je čuva i da
ćemo mi kontaktirati njega i da ne odgovara na druge pozive).
Podatci o nestaloj osobi:

- broj nestalih osoba i okolnosti nestanka,
- mjesto i vrijeme zadnjeg viđenja ili poznate lokacije,
- ime, prezime i nadimak (puno osoba se prije odazove na nadimak), adresa, starost,
- slika nestale osobe (što novijeg datuma),
- tjelesni opis i konstitucija nestale osobe (visina, težina, kosa, frizura, brada i sl.),
- opis odjeće (svi slojevi), obuće (broj i izgled) i dodatnih
stvari (kapa, torba, ruksak, štap i sl.),
- zdravstveno stanje, pokretljivost, lijekovi koje koristi,
- poznavanje terena na kojem je nestao, opremljenost za teren i vremenske
uvjete,
- plan nestale osobe(ako se zna gdje je krenula i koje su bile namjere),
- predmeti koje je osoba imala sa sobom (mobitel - marka i model, naočale,
boca vode, i sl.).
Sljedeći postupak primatelja dojave ja da obavijesti voditelja stanice (službe) o incidentu.
Voditelj stanice (službe) prvo obavještava i određuje vođu potrage i upućuje ga na teren.
Vođa potrage radi procjenu hitnosti,određuje profil i kategoriju nestale osobe, te

nastavlja sa intervjuom i istragom.
Voditelj stanice u dogovoru sa vođom potrage mobilizira stanicu i po potrebi dodatne

resurse(okolne stanice ili cijeli Savez).
25
3. Baza
Po dolasku na mjesto potrage, potrebno je što prije formirati samu bazu potražne akcije.
Za samu bazu je bitno da njena lokacija omogućava što efektniji rad svih sudionika
potrage.
Ovisno od trajanja i obujma akcije potrage za bazu nam mogu poslužiti razne lokacije:
(izbjegavati kuću nestalog), domovi, škole, šumski objekti i sl.
Za lokaciju baze je bitno da ispunjava neke osnovne kriterije: struja, voda, po mogućnosti
pristup internetu, odvojeni prostor za vođe potrage da mogu raditi neometano od ostalih
tragača, prostor gdje se radi brifing i debrifing, prostor za prihvat novih tragača, kao i
tragača iz terena, sanitarni čvor i sl.
U bazi vođa potrage formira tim (obično voditelji potrage i digitalni kartografi, pomoćno
osoblje…) i dodjeljuje im zadatke. Bitno je naglasiti da je u svakom momentu potrage,
vođa potrage samo jedan i on je glavna osoba koja vodi akciju i sa timom u bazi koor-
dinira svim zadatcima u tijeku akcije.
Svi tragači koji dolaze na potragu se prvo prijavljuju u bazu potražne akcije.
Poslovi koje obavlja tim u bazi i hijerarhija su prikazani su na slici 2.
STRATEŠKA RAZINA Koordinacija s drugim službama

Voditelj stanice/službe
Analiza
Planiranje
Istraga
TAKTIČKA RAZINA –
Upravljanje resursima
Voditelj potrage
Evidentiranje
Logistika
Odnosi s javnošću
OPERATIVNA RAZINA – Vođenje grupe u terenu

Team leader
Slika 2. - Poslovi u bazi potrage
Vođa grupe je zadužen za provedbu zadataka dobivenih u bazi potražne akcije. Postup-
ci i procedure koje treba provesti vođe grupe obrađeni su u poglavlju o postupcima u
terenu.
26
4. Brifing – obrađen u poglavlju brifing i debrifing
5. Zadatci – način na koji tragači provode zadatke dobivene u bazi potražne akcije je
obrađen u poglavljima postupci u terenu, taktike traganja, korištenje senzora i način
pretrage segmenta.
6. Debrifing – obrađen je u poglavlju brifing i debrifing
7.Odjava i završetak akcije
U slučaju pronalaska nestale osobe, svi tragači se vraćaju u bazu.
Tada se u bazi radi kratki osvrt na potragu i debrifing te se svi tragači odjavljuju iz baze.
Iza toga slijedi povratak u svoje stanice-službe. Pošto nam potrage često znaju završiti
u kasnim noćnim satima bitno je naglasiti svima da vode računa o osobnoj sigurnosti i
faktoru umora.
Na kraju želimo naglasiti potrebu analize same akcije potrage (obično je obavljamo
na prvom staničnom sastanku). Informacije iz stanične analize akcije, voditelj stan-
ice upućuje voditelju potrage. Analize nam, iz dosadašnje prakse, puno pomažu u
unapređenju postupaka i procedura u budućim akcijama.
27
PROCJENA HITNOSTI
Većina potraga je hitna.
Potrage su nam hitne iz više razloga i na prvom mjestu nam je ugroženost nestale oso-
be, kategorija nestale osobe, vremenske prilike, vrsta terena… Brzim odzivom smanju-
jemo područje potrage.
O samoj procjeni hitnosti potrage ovisit će nam brzina reakcije i broj angažiranih resur-
sa. Jedino potrage za mrtvim osobama nam nisu hitne, a i one nekada znaju biti.
U samoj procjeni hitnosti nam pomaže obrazac za procjenu hitnosti potrage. Obrazac
procjene hitnosti popunjavamo samo ako nismo sigurni jeli potraga hitna.
Obrazac za procjenu hitnosti popunjavamo na osnovu podataka koje dobijemo u do-

javi i intervjuu. Podatke popunjavamo i ocjenjujemo u 5 kategorija, s tim da prva kate-
gorija (opis) ima 3 podkategorije. Za svaku kategoriju ili podkategoriju može dati samo
jedna ocjena.
Kroz popunjavanje obrasca dajemo ocjene od 1 do 3 za svaku kategoriju:
A. Opis–starost, zdravstveno stanje i broj nestalih osoba,

B. Opremljenost nestale osobe za teren i uvjete u kojima je nestala.
C. Iskustvo osobe i poznavanje terena,
D. Vremenske prilike – u vrijeme nestanka, trenutne i očekivane,
E. Teren – konfiguracija terena, opasnosti koje vrebaju, da li se često događaju
nesreće na tom području.
Kad smo ocijenili sve kategorije, sve zbrojimo i dobijemo ukupnu ocjenu. Ukupna suma
nam može biti između 7 i 21. Zbog toga smo razdvojili brzinu i snagu odziva na 3 razine.
Zbroj 7-11 zahtjeva hitan odziv

Zbroj 12-16 zahtjeva odmjereno hitan odziv
Zbroj 17-21 zahtjeva dodatne procjene i daljnju istragu
Moramo napomenuti da ako je pri ocjenjivanju bilo koja kategorija dobila ocjenu 1
potragu smatramo HITNOM.
Ako nismo sigurni u stupanj hitnosti, potragu smatramo hitnom.
28
Slika 1. - Obrazac za procjenu hitnosti
29
DOKAZI I TRAGOVI
Tragovi su jedan od ključnih elemenata svake potrage. Njihovim kvalitetnim i konstant-

nim prikupljanjem te klasifikacijom potragu usmjeravamo ka pravom cilju odnosno ka
pronalasku. Jedan nestali napravi mnogo tragova a njihov pronalazak nam usmjerava i
ubrzava potragu.
Definicija traga:
TRAG je činjenica, stvar, informacija ili neka vrsta dokaza koja pomaže riješiti zagon-
etku problema.
Definicija traganja:
TRAGANJE je proces ili pokušaj pronalaženja odnosno ulaženja u trag.
Klasifikacija dokaza i tragova
Tragovi su svi predmeti ili promjene u prostoru u kojem tragamo a nisu nastali prirod-
nim putem odnosno ostavila ih je ili napravila ljudska prisutnost.
Dokazi su samo oni predmeti ili promjene (tragovi) koje dovedemo u vezu sa našom
nestalom osobom
Potraga za tragovima sama po sebi je eliminacijski proces, eliminacija mogućnosti i

eliminacija tragova.
Fizičko traganje na terenu je samo jedno od alata ovog procesa. Ostali alati traganja
mogu biti:
- istraga, intervju, oglas (mediji), plakat

- privlačenje
- blokada ceste (puta staze)
- osmatranje (IR, FLIRC i sl.)
Konstantno prikupljanje tragova traje cijelim tijekom potrage. U tom procesu slijedimo
i poštujemo elemente orijentacije prema tragovima a to su:
1. Tko je ostavio trag?

2. Tko je pronašao trag?
3. Kako izgleda trag?
4. Gdje je trag (gdje je ostavljen)?
5. Kada je ostavljen?
30
Zašto nam je bitno tražiti tragove?
Osobe kretanjem ostavljaju za sobom mnogo tragova te samim tim postoji više tragova
nego samih nestalih osoba koje tražimo. Samim otkrivanjem tragova bitno smanjujemo
složenost potrage.
U traženje tragova bitno je ući savjesno te ne dopustiti da niti jedan trag u terenu
ne bude kvalificiran kao nebitan bez detaljne provjere samog traga. Samo traganje
za tragovima je kontinuirani postupak koji započinje pripremom (brifing), a završava
zaključnim osvrtom (debrifing). Bitno je napomenuti da je kvalitetno traganje za trago-
vima vještina koja se mora neprekidno uvježbavati.
Također je važno znati da klasično traganje u samom terenu nije jedini način na koji
dolazimo do tragova, do jako bitnih tragova dolazimo i tokom istrage i intervjuiranja.
Tijekom čitave potrage klasifikacija tragova i prosuđivanja moraju biti uobličena i

temeljena isključivo na raspoloživim podacima. Voditi računa i izbjeći prethodno
zaključivanje i prosudbe, a onda naknadno tražiti podatke koji to potkrepljuju. U potrazi
je bitno dopustiti da cjelovita slika nestale osobe daje smjernicu za traganje.
U svakoj potražnoj akciji bitno je ustanoviti kronologiju i metode razmjene informacija

potražne baze prema tragačima i obrnuto, to radimo pomoću dvije metode koje nazi-
vamo Brifing i Debrifing.
Svaki pronađeni trag trebaju evidentirati, obilježiti točnu poziciju traga (GPS koordi-
nata), zaštititi trag te ga uz konzultacije sa bazom potrage pažljivo izuzeti sa terena i
ponijeti u bazu potrage.
Primjer 1.:
Izuzimanje traga sa terena:
U potražnoj akciji na dosta nepristupačnom terenu potražni tim našao je noktaricu, prona-
lazak je evidentiran, zabilježena je pozicija traga te je potražni tim o svemu vezom obavi-
jestio bazu potražne akcije. Iz baze su dobili naputak da trag pažljivo pospreme te ponesu
u bazu da bi isti bio predočen rodbini nestale osobe radi eventualnog povezivanja traga i
nestale osobe, rezultat sve ga bio je da je taj trag nakon prepoznavanja od rodbine postao
dokaz te potragu usmjerio u pravom smjeru.
Primjer 2.:
Izuzimanje traga sa terena:
U potražnoj akciji za nestalim svećenikom u terenu je pronađen komad svećeničkog habita,

pronalazak je evidentiran, zabilježena je pozicija traga te je potražni tim o pronalasku ve-
zom obavijestio bazu potražne akcije. Iz baze su dobili naputak da trag pažljivo pospreme
te ponesu u bazu potrage. Navedeni trag je predan policiji radi daljnje obrade te pokušaja
31
dovođenja u vezu traga za nestalom osobom. Naknadno je utvrđeno da trag ne pripada
nestaloj osobi te je isti u evidenciji ostao klasificiran samo kao trag koji ne utječe na daljnji
tijek potrage.
Primjer 3.:
Trag se ne izuzima sa terena:
U potražnoj akciji za nestalom osobom u terenu je pronađen džemper kroz koji je prorasla
trava, nakon što je potražni tim detaljno opisao pronađeni predmet te stanje istog nedugo iza
toga su iz baze dobili informaciju da predmet ne pripada nestaloj osobi te da nema potrebe
da se predmet izuzima sa terena, potražni tima je nastavio sa pretragom…
Iz navedenih primjera možemo zaključiti koliko je bitan odnos tragača prema tragovi-
ma te koliko je bitna komunikacija između tragača i baze potražne akcije, a sve u svrhu
pronalaska, evidentiranja I klasifikacije tragova (dali je pronađeni trag u stvari i dokaz)
koji nas u konačnici vode prema pronalasku nestale osobe.
Samu potragu za nestalom osobom odnosno traganje za tragovima možemo shvatiti

kao jednu zagonetku u kojoj su tragovi odnosno dokazi jako bitan faktor - slagalice te
bitno pomažu u rješavanju iste. Na tragu toga važno se držati općeg „recepta“ koji nas
vodi ka uspjehu:
- Procijeniti početne tragove
- Razviti početne scenarije koji su dosljedni tragovima
- Aktivno tragati za novim tragovima
- Procijeniti i rangirati tragove u skladu s relevantnošću i pouzdanošću
- Eliminirati prijašnje scenarije koji više nisu u skladu s nagomilanim
informacijama, te razviti nove scenarije koji su potkrijepljeni tragovima
odnosno dokazima
- Ponavljati ovaj proces do konačnog uspjeha
32
BRIFING I DEBRIFING
1.Brifing
U brifingu dobivamo informacije i saznanja o svim važnim informacijama vezanim za nesta-

lu osobu, kao i upute kako da izvršimo dobiveni zadatak. Brifing mora biti jasan i sažet.
SVI moraju biti uključeni u brifing. Zato brifing radimo na dva načina, direktno i indirektno.
Kod direktnog načina brifing radimo sa manjom skupinom (20-30) tragača, na način da
vođa potrage radi brifing sa svim sudionicima odjednom.
Indirektni način (u slučaju većih potraga) radimo tako da u bazu pozovemo vođe timo-
va i obavimo brifing sa njima, a kasnije vođe timova obave brifing sa svojim timovima.
Na taj način opet svi učestvuju u brifingu.
Brifing radi vođa potrage (ili osoba zadužena za brifing). Obavlja ga najčešće u bazi ili
na bilo kojem zaklonjenom mjestu gdje nema ometanja od ostalih sudionika potrage.
Brifing se uvijek radi nakon rasporeda tragača u timove, a prije polaska u teren potrage.
Brifing izvodimo usmeno, pismeno ili kombiniranim načinom.
U brifingu dobivamo više vrsta informacija: generalne informacije o okolnostima

nestanka, informacije o nestaloj osobi, informacije o terenu, naš zadatak i način proved-
be, zapovjedna struktura i način komunikacije.
- Generalne informacije – šta se dogodilo i kada,šta je do sada poduzeto i šta
se trenutno radi.
- Informacije o nestaloj osobi –ime i prezime, nadimak, fizički opis (obično
dobijemo i sliku), fizičko, psihičko i zdravstveno stanje, odjeća (svi slojevi),
obuća, ostali predmeti koje je imao sa sobom, kategorija nestale osobe (sa
kratkim opisom), LKP (posljednja poznata pozicija).
- Informacije o terenu – vrsta terena, opasnosti i rizici, vegetacija, moguće
fizičke prepreke (npr. širi potok prolazi kroz segment). Obično dobijemo i
printanu kartu terena sa našim zadatkom.
- Zadatak i provedba – jasan opis našeg zadatka, područje koje pretražujemo,
oznaka tima, ulazna i izlazna točka, taktika traganja, način postupanja u
slučaju pronalaska traga, postupci u slučaju pronalaska osobe, očekivani
vremenski okvir za provedbu zadatka.
- Zapovjedna struktura i način komunikacije – tko je vođa akcije, tko je
vođa grupe, tragači u grupi. Radio kanali u komunikaciju kao i broj telefona
vođe potrage (ili osobe zadužene za komunikaciju), način komunikacije (šifra u
slučaju javljanja pronalaska radio vezom).
33
2. Debrifing
U debrifingu tragači iz terena prenose informacije vođi potrage o obavljenom zadatku.

Prvo vođa tima obavlja debrifing sa svojom grupom, a onda radi debrifing sa vođom
potrage.
Na taj način SVI sudjelujemo u debrifingu.
Debrifing se kao i brifing obavlja na zaklonjenom mjestu bez ometanja ostalih sudi-
onika potrage. Možemo ga raditi usmeno, pismeno ili kombinirano.
Bitno je da vođa tima obavi debrifing sa svojom grupom odmah po završenom zadatku,
jer nekad preuzmu drugi zadatak, pa se informacije zaborave prenijeti.
Informacije koje prenosimo u debrifingu su:
- opis pretraženog terena i obavljenih aktivnosti,

- DR – (Detection Range) raspon detekcije,
- D – (distance) razmak između tragača,
- efektivno vrijeme provedeno u pretraživanju,
- podatci o pronađenim tragovima,
- dijelovi segmenta koji su slabo ili nikako pretraženi,
- eventualne poteškoće i opasnosti u segmentu,
- primjedbe, preporuke i prijedlozi za buduća traganja u tom segmentu.
Debrifing nam je ključan u određivanju POD-a i zato ima ključnu ulogu u računanju
POS-a. Donosi nam informacije sa terena i pomaže nam da odaberemo najoptimalniju
taktiku traganja za buduće pretrage tog segmenata. Također nam omogućava davanje
preporuka za kvalitetnije buduće traganje.
34
TAKTIKE TRAGANJA
Dva glavna problema u svakoj potrazi su GDJE tražiti i KAKO tražiti.
Problemom GDJE tražiti – rješenjem se bave se vođe potrage.
Problemom KAKO tražiti – rješenjem tj. provedbom rješenja se bave tragači u terenu.
Slika 1. - Faze potražne akcije
Kao što vidimo iz slike, imamo tri faze potrage (početnu,srednju i formalnu).
U početnoj fazi potrage:

- vrijeme preživljavanja nestale osobe je još veliko,
- u terenu imamo manje resursa (obučenih za potrage),
- teren pretražujemo brzo,
- nije nam toliki naglasak na temeljitosti pretrage terena (očekujemo odziv žive osobe).
U srednjoj fazi potrage:

- smanjuje nam se vrijeme preživljavanja nestale osobe,
- u terenu dobivamo više resursa (obučenih i neobučenih za potrage),
- smanjujemo brzinu pretraživanja terena ali je to još uvijek brzo traganje,
- povećavamo temeljitost pretrage terena (još uvijek očekujemo odziv).
U formalnoj fazi potrage:

- istekli su nam sati očekivanog preživljavanja nestale osobe za tu kategoriju,
- u terenu imamo puno resursa (obučenih i neobučenih za potrage),
- teren pretražujemo sporo,
- naglasak je na temeljitosti pretrage terena.
Obučeni resursi su pripadnici GSS-a i svi su prošli SAR obuke.
Neobučeni resursi su ostali sudionici u potrazi (rodbina, prijatelji, mještani, lovci, pri-
padnici drugih službi) koji nisu prošli obuke GSS-a.
35
1. PODJELA TAKTIKA TRAGANJA
Taktike traganja su sve tehnike koje primjenjujemo kako bi pronašli nestalu osobu
ili neki trag. Koju taktiku traganja će tragači primjenjivati u terenu određuje vođa
potrage i ona se prenosi tragačima u brifingu.
Taktike traganja dijelimo na: indirektne i direktne.
Indirektne taktike su:

- istraga, intervju, plakat i oglas,
- privlačenje,
- osmatranje,
- blokada,
- zatvaranje.
Direktne taktike su:

- pathgrid,
- pretraživanje „u strijelce“,
- presijecanje,
- zamke.
2. INDIREKTNE TAKTIKE
2.1. ISTRAGA – istraga o nestaloj osobi i okolnostima nestanka traje cijelo vrijeme potrage.
Često nam se desi da obitelj i prijatelji o nestalom„pričaju sve najbolje“, a tek nakon nekog vre-
mena steknu povjerenje i kažu pravu istinu. Puno puta nam se dogodilo da neke ključne infor-
macije dobijemo od susjeda i ostalih mještana, te da na osnovu njih možemo ubrzati potragu.
2.2. INTERVJU – prvi intervju radimo sa osobom koja je dojavila nestanak. Intervjue
radimo i sa ostalim osobama za koje se procjeni da imaju relevantne informacije vezane
za nestalu osobu ili okolnosti nestanka.
2.3. PLAKAT – izrađujemo „standardni“ plakat sa slikom nestale osobe, opisom nestale
osobe i okolnostima nestanka. Na plakatu mora biti naglašen kontakt broj za prijave
(obično to bude broj voditelja potrage i najbliže policijske stanice). Plakate postavljamo
na mjesta gdje je veća posjećenost (lokalne trgovine, oglasne ploče i sl.). Na taj način
upoznajemo i lokalnu javnost sa informacijama o nestaloj osobi.
2.4. OGLAS – oglas je u biti isto što i plakat, samo objavljen na raznim portalima,
društvenim mrežama, TV i radio postajama.
2.5. PRIVLAČENJE – je taktika koju koristimo kako bi nestalu osobu naveli da dođe
do tragača. Za privlačenje koristimo zvučne i svjetlosne signale. Jako bitno je da kod
primjene ove taktike izvor signala (zvučnog ili svjetlosnog) mora biti stacionaran. Ne
smije nam se desiti da se izvor signala pomjera, jer tim postupkom zbunjujemo nestalu
osobu. Ova taktika nije primjenjiva na svim kategorijama nestalih osoba.
36
2.6. OSMATRANJE – kao što samo ime kaže kod ove taktike osmatramo neki dio terena
kako bi uočili nestalu osobu. Osmatranje vršimo raznim pomagalima: dalekozor, infrac-
rvene i termovizijske kamere i sl.
2.7. BLOKADA – u primjeni ove taktike nastojimo blokirati neki dio terena da nam
nestala osoba ne prođe. Samim time sužavamo područje potrage. Blokirati možemo
razne putove i staze i sl. Kod primjene ove taktike je bitno da smo sigurni da nam osoba
ne može proći naše blokade.
Slika 2. - Blokada
2.8. ZATVARANJE – kod ove taktike poduzimamo korake da nam nestala osoba ne bi
izašla iz područja koje zatvaramo. Izvodimo je tako da tragače postavimo na vanjske
rubove područja koje zatvaramo i onda sužavamo to područje. Kod zatvaranja je velika
odgovornost jer moramo biti 100% sigurni da nam nestala osoba nije prošla između
tragača. U zatvaranju nam mogu pomoći i objekti za koje smo sigurni da ih nestala
osoba nije mogla prijeći neprimijećena: most, prometna cesta, otvoreno polje, strme
litice i sl. Zatvaranje ne mora nužno biti sa svih strana, zatvaranje i samo jedne strane
područja potrage nam smanjuje područje koje trebamo pretražiti.
37
Slika 3. - Zatvaranje
3. DIREKTNE TAKTIKE
3.1. Path grid – najčešće je koristimo u početnoj fazi potrage. Po potrebi je možemo
ponavljati i u kasnijim fazama potrage. Radimo ga u području gdje je velika vjerojatnost
pronalaska za određenu kategoriju nestale osobe. Brzo pretraživanje zahtjeva manje
resursa. Najčešće su to pripadnici lokalne i susjednih stanica stanice GSS-a, ali su nam ti
resursi obučeni i iskusni (pripadnici GSS-a). Formiramo timove od 3-5 tragača.
U ovoj taktici nemamo strogo zadanih granica područja koje pretražujemo. Pretražujemo
po raznim linijaturama i specifičnim i očiglednim mjestima. Linijature su nam putevi,
staze, potoci, dalekovodi, rubovi šume i sl. Specifična i očigledna mjesta nam predstavl-
jaju razne točke koje bi mogle privlačiti nestalu osobu, bunari i čatrnje, napušteni objekti,
jame, odvodi i drenaže, opasna mjesta i sl.
U pravilu pretražujemo tamo gdje nitko nije tražio tj. nitko od pripadnika GSS-a.
Ova metoda pretrage se može usporediti sa kotačem od bicikla pa se tako i zove: prin-
cip kotača bicikla ili bike wheel metoda (Slika 4.).
Osovinu kotača nam predstavlja posljednja poznata lokacija nestale osobe (LKP).
Prvi crveni krug (manji) na slici (naba na kotaču) nam predstavlja statističku udaljenost od
LKP u kojem je pronađeno 25% nestalih osoba iz određene kategorije prema podacima
ISRID baze podataka (npr. za dementnu osobu u brdskom području ta udaljenost je 300m).
Drugi crveni krug (veći) na slici (obruč na kotaču) nam predstavlja statističku udaljenost
od LKP u kojem je pronađeno 50% nestalih osoba iz te kategorije, po podacima ISRID
baze podataka (npr. za dementnu osobu u brdskom području ta udaljenost je 900 m).
38
Plave linije koje idu od LKP prema liniji 50% (žbice na kotaču) nam predstavljaju linija-
ture u terenu (putevi, staze, suhozidi i sl.).
Crvene linije koje idu od LKP prema liniji 50% (žbice na kotaču) nam predstavljaju lini-
jature koje je zadao vođa potrage i nacrtao ih digitalni kartograf (dobijemo ih zadane u
GPS-u ili u mobilnim aplikacijama koje koristimo). Oznake X na slici (reflektori na kotaču)
nam predstavljaju točke privlačenja.
Slika 4. - Bike Wheel
Sam način kretanja tragača-taktika u terenu prilikom pretrage je prikazana na slici 5. i

nazivamo je Path grid taktikom.
Uzmimo za primjer da nam je zadana linijatura neki put. Vođa tima je srednji tragač koji
se kreće po samoj linijaturi, a ostala dva (ili četiri) tragača u timu su lijevo i desno od nje-
ga. Razmak lijevog i desnog tragača od vođe tima je zadan u bazi na brifingu i definiran
je kao track offset. Naime u statističkim podatcima o nestalim osobama imamo i po-
datak koliko su se te osobe udaljile od puta ili neke druge linijature kada su pronađene.
Zadatak vođe grupe u našem slučaju nije samo da hoda po putu i pazi poravnanje
ostala dva tragača, nego je i da provjeri oba ruba puta (odvodni kanali), provjeri sve
drenažne ispuste ispod puta i sl. Ostali tragači se kreću lijevo i desno od puta, poštujući
track offset i kreću se vijugavo. Izbjegavaju i obilaze prepreke.
39
Kod taktike path grid sloboda kretanja
tragača je dosta velika. Ovom meto-
dom u kratkom vremenu pretražimo
dosta veliko područje. No, zbog velike
slobode u kretanju tragača, lako je zal-
utati (naročito na nepoznatom terenu)
te je bitno održavati glasovni ili vizualni
kontakt između tragača u timu.
Ne smijemo zaboraviti dozivati. Ne

tražimo samo nestalu osobu nego i
obraćamo pažnju na tragove.
U slučaju pretraživanja otvorenog

prostora npr. njiva – njih prelazimo
brzo, ali objekte i sl. pretražujemo
temeljito. Bitno je da zadatak obavi-
mo savjesno i da se uvijek pretraže
očigledne stvari (kuća, bunar, ispusti
i sl.)
Ova taktika nam također služi i za

dobivanje pouzdanih informacija sa
terena, koje nam pomažu u kasnijem
planiranju potrage.
Slika br.5 - kretanje tragača u path-grid taktici
Slika br. 6 - Primjena path grid metode u potražnoj akciji kod Sanskog mosta
40
3.2. PRETRAŽIVANJE U STRIJELCE
Kod ovih taktika radi se o pretraživanju određenog i ograničenog prostora (segmenta).

Dijelimo je na tri slične taktike:
- LOOSE GRID – labavo pretraživanje
- WAVE GRID – terenu prilagođeno pretraživanje
- TIGHT GRID – čvrsto pretraživanje
3.2.1. LOOSE GRID (labavo pretraživanje) - je najčešće korištena taktika pretraživanja

u segmentu. Koristimo obučene (pripadnici GSS-a) i ostale resurse (ostali sudionici
potrage – rodbina, mještani i sl.). Formiramo timove sa 5 - 7 tragača. Timovi pretražuju
točno određeno područje (npr. segment A2).
Tragači se kroz segment kreću

vijugavo, obilazeći prepreke a
sam razmak između tragača je
definiran faktorom korekcije DR-a.
Faktor korekcije za određivanje raz-

maka između tragača pri dobrim
vremenskim uvjetima je DR x 3.
U slučaju kad potragu radimo

u uvjetima smanjene vidljivosti
(noć, kiša, magla i sl.) faktor kore-
kcije smanjujemo i razmak između
tragača je DR x 2.
I kod ove taktike naglasak je više

na brzini pretrage terena nego na
temeljitosti.
Pokrivenost (C) u segmentu nam je

manja od 1. U ovoj taktici pretrage
segmenta vođe potrage svjesno
žrtvuju pokrivenost (C) većim raz-
makom tragača, ali dobivamo na
brzini pretrage segmenta. Ne smi-
jemo zaboraviti dozivati nestalu
osobu. Tražimo nestalu osobu, ali i
tragove, koji nam mogu usmjeriti i
olakšati potragu.
Slika br. 7. - Način kretanja tragača u loose grid taktici
41
3.2.2. TIGHT GRID (čvrsto pretraživanje) - je taktika pretrage koju koristimo samo
u formalnoj fazi potrage. Koristimo je na preglednijem terenu i kad imamo puno
resursa većinom neobučenih za potrage (vojska, mještani, lovačke udruge i sl.).
Ovu taktiku koristimo kad ne očekujemo pronalazak žive osobe.
Naglasak nam je na temeljitosti a brzinu zanemarujemo.
Kretanje kroz teren je sporo i zahtjeva veliku koordinaciju, zbog toga je velika odgo-
vornost na vođi tima. Formiramo timove sa 5 do10 tragača koji pretražuju u točno
određenom segmentu.
Težimo velikoj pokrivenosti C = 1 - 2. Razmak između tragača nam je jednaka vrijednosti

DR.
Slika br. 8. - Način kretanja tragača u tight grid taktici
42
3.2.3. WAVE GRID (terenu prilagođeno pretraživanje) – je taktika traganja koju koristi-
mo u formalnoj fazi potrage. Nastala je iz potrebe da se temeljito pretražuje u gušćim
terenima.
I kod ove taktike naglasak je na temeljitosti pretrage, a brzina pretrage segmenta je

mala. Ne očekujemo pronalazak žive osobe.
Za primjenu taktike wave grid nam treba veći broj resursa (obučenih i neobučenih) i
formiramo mješovite timove sa 5 do 7 tragača. Vođa tima ima veliku odgovornost u
koordinaciji kretanja tragača kroz segment. Tragači se kreću vijugavo, ali se prolazi i kroz
najgušće obrasle terene.
Slika br. 9. - Način kretanja tragača u wave grid taktici
Težimo minimalno pokrivenosti C = 1. Razmak između tragača nam je DR x 1,5.
43
3.3. PRESIJECANJE – se može koristiti ciljano ili kao dio brzog pretraživanja.
Pri primjeni ove taktike tražimo tragove uzduž prirodnih barijera i linijatura kao što su
ceste, obale, putovi i sl.
Radimo je kao kružnice ili kao poligone.
Slika br. 10. - Način kretanja tragača u taktici presjecanja
4. ZAMKE – koristimo ih na bilo kojem području gdje smo sigurni da će ostati očigledan
trag ako netko stane na njega. Prirodne zamke su nam mravinjaci, blato, polje usjeva,
obala rijeke, snijeg i sl.
Zamke možemo i sami napraviti ili možemo očistiti postojeće.
Slika br. 11. - zamke
44
KORIŠTENJA SENZORA
Senzori su osjetila tragača koje koriste u potragama. Ti senzori su: njuh, sluh i vid.
1. NJUH
Njuhom možemo osjetiti miris koji ostavlja nestala osoba. To može biti miris dima ciga-
rete, urina ili izmeta ili dezodorans ili parfem. Realno, kada osjetimo ove mirise mi smo
već pronašli nestalu osobu ili trag. Možemo osjetiti i miris dima ako je nestala osoba
zapalila vatru da se ugrije, ali prije bi primjetili dim i svjetlost vatre. Najrealnije je da će
nam se u potrazi desiti je da osjetimo miris raspadnutog tijela.
2. SLUH
Kod sluha je bitno da poštujemo par pravila u terenu. Mi kao tragači vršimo dozivanje
nestale osobe (standard je 3 puta u minuti). Dozivanje ne radimo na način da svi u timu
dozivaju, nego se odredi jedna osoba koja će dozivati. Kad ta osoba vrši dozivanje, svi ostali
tragači u grupi zastanu na par sekundi i osluškuju. Ako nismo čuli odziv, nastavljamo kretan-
je. Bitno nam je da zapamtimo ime na koje se nestala osoba odaziva. Često to ne bude ime
nestale osobe nego nadimak. Na jednoj potrazi smo imali slučaj da se ženska nestala osoba
nije odzivala na dozivanje muških tragača, a kada je dozivala kolegica iz tima odmah se
odazvala. Kod dozivanja je bitno obratiti pažnju i na smjer i jačinu vjetra. Tragači trebaju izb-
jegavati da međusobno razgovaraju u terenu jer dok razgovaraju ne traže, tj. neće čuti odziv
osobe. Moramo imati na umu i da su nestale osobe često narušenog zdravlja, iscrpljene i
onemoćale te da je njihov odziv često tanjušan glas, koji se ne čuje na velikoj udaljenosti.
Imamo par primjera gdje su tragači upravo pridržavajući se pravila dozivanja uspješno čuli
odziv nestale osobe koja je već bila na izmaku snaga i spašen im je život.
Slika 1. - Potraga u Tomislavgradu gdje su tragači pravilnom primjenom dozivanja i slušanja odziva
pronašli nestalu osobu.
45
3. VID
Vid nam je najviše korišten senzor u potragama. Svi primamo istu vizualnu informaciju,
ali ne vidimo svi isto.
Pokušajte u kratkom vremenskom roku pronaći strelicu na slici kombija (Slika 2.)
Slika 2. - Pronađite strelicu na slici
To nam je sindrom „gledati a ne vidjeti“
Kod korištenja vida bitno nam je da gledamo 360 stupnjeva oko sebe. Gledamo gore,
dolje, naprijed, iza sebe, lijevo i desno.
Slika 3. - gledajte na šest strana
46
Najlakše nam je da zamislimo kao da gledamo u kocku, tj. da pogledamo oko sebe u
svaku stranicu kocke.
Slika 4. - gledajte kroz zamišljenih svih 6 strana kocke
Bitno je da ne gledamo samo svoju širinu prebrisavanja (sweepwith) nego da gledamo i dalje.
Slika 5. - prikaz idealnog traženja
Na slici 5. je prikazano kako bi izgledalo idealno traženje. Naravno da ovakav način nije
uvijek moguć ni efikasan. Troši nam puno vremena. Trebamo naći pravi omjer, da smo
dovoljno efikasni a da ne gubimo puno vremena.
Idealno tražimo tako da se zaustavimo na par sekundi i „uslikamo fotografije“ terena oko
nas. Bitno je da radimo fotografije, a ne video, jer na fotografijama uočimo više detalja.
Slika 6. - gledajte kao da radite fotografije, a ne video

47
Tipične greške kod korištenja vida su:
- Ne gledati iza sebe
- U terenu snimati „video“, a ne zaustaviti se i slikati „fotografije“
- Ne tražiti dalje od širine prebrisavanja
- Ne nastaviti tražiti odmah nakon nekog prekida (skok preko potoka, nailazak
na životinje i sl.). trebamo se svjesno prisiliti da odmah nastavimo traganje.
- Ne sagnuti se i pogledati ispod, kada to treba
- Ne nositi naočale za vid kome trebaju
- Pričati za vrijeme traženja – obično gledamo u sugovornika
- Noću svijetliti kolegi u oči
- Tražiti samo jednu stvar, sve drugo će nam promaknuti.
Primjer: na brifingu smo dobili informaciju da je nestala osoba imala crnu jaknu. Mi se fokusiramo samo
na crnu jaknu, a dan je bio topao i osoba je skinula jaknu i zaboravila je. Ispod je imala kariranu košulju.
Može nam se desiti da u terenu nećemo primijetiti kariranu košulju jer tražimo crnu jaknu.
Slike 7. i 8. - Uočavanje tragova u konturama raslinja bez predrasuda o tomu što je nestala osoba
nosila na sebi u trenutku nestanka
48
4. INTUICIJA
Intuicija je rezultat našeg cijeloživotnog iskustva.
Ponekad se stvari ne mogu kvantificirati. Ako imaš osjećaj da nešto treba provjeriti –
provjeri.
Zbog intuicije ne smijemo zanemariti ostale činjenice.
Slika br. 9. - Pronalazak zahvaljujući intuiciji.
49
PROCEDURE U TERENU
Usvojene standardne procedure GSSuBiH nastale su empirijskim metodama

zaključivanja savezne komisije za potrage te iste doživljavaju promjene i nadograd-
nje kroz proces svakodnevnog usavršavanja SAR prakse. Obzirom da ishod potrage
ovisi od njenog kvalitetnog vođenja te pravilnog ponašanja tim lidera (vođe grupe) i
samih tragača u terenu u smislu poštovanja operativnih procedura, od načina kako to
oni rade, neposredno ovisi rezultat potrage. Procedure opisuju radnje koje je potrebno
primjenjivati u cilju podizanja kvalitete traganja. Od svih sudionika potrage očekuje se
pridržavanje standardnih procedura. Ukoliko se ukaže potreba za eventualnim odstu-
panjem od standardnog postupka, ono treba biti odobreno od strane vođe potrage.
Procedure u terenu promatramo kroz pet osnovnih zadataka koji sadrže niz propisanih
postupaka. Za provedbu procedura u terenu odgovoran je tim lider (vođa grupe).
Osnovni zadatci su:

1. zadatci u bazi potrage,
2. zadatci po polasku iz baze potrage,
3. zadatci po dolasku na rub segmenta,
4. zadatci za vrijeme traganja po segmentu,
5. zadatci po izlasku iz segmenta potrage.
1. Zadatci u bazi potrage
- tim lider okuplja i upoznaje se sa svojom potražnom grupom prema

popisu tragača koji mu je dodijeljen od strane vođe potražne akcije;
- radi detaljni brifing (ako to vođa potrage nije već uradio sa svima),
upoznajući svoju grupu o svim bitnim detaljima o nestaloj osobi te o terenu
na kojemu će tragati;
- tim lider provjerava spremnost i opremljenost svoje grupe uzimajući u
obzir obučenost, psiho fizičko stanje svih članova grupe te njihovu tehničku
opremljenost za obavljanje zadataka u segmentu koji im je dodijeljen
uzimajući u obzir i vremenske uvjete koji trenutno vladaju ili se očekuju na
području potrage;
- potrebno je znati broj ljudi koji su u potražnoj grupi, zapisati njihova imena i
brojeve mobitela da bi po završetku pretrage segmenta tim lider mogao
ustanoviti jesu li svi ljudi na broju ili da nekoga od njih može po potrebi
pozvati na mobilni telefon za vrijeme traganja;
- tim lider također treba zadužiti GPS i radio-uređaj u bazi te provjeriti
ispravnost zaduženih uređaja te provjeriti dali zadatak koji je dobio od strane
vođe akcije ima uredno snimljen na GPS uređaju;
50
- vođa grupe dužan je upoznati se sa zadatkom (segmentom potrage) te pitati
u bazi potrage sve ono što mu se čini nedovoljno jasno a vezano je za sami
segment koji je povjeren njegovoj grupi;
- vođa grupe treba preuzeti upute i sugestije od strane vođe potrage, vezane
za zadatak koji mu je dodjeljen:
- taktiku traganja koju će primijeniti pri traganju (path grid, loose grid,
wave grid),
- faktor korekcije vrijednosti DR-a koji će koristiti pri izračunima
razmaka među tragačima;
- vođa grupe se treba pobrinuti za transport do segmenta i povratak u Bazu
nakon obavljenog zadatka.
2. Zadatci po polasku iz baze potrage
- pri polasku iz baze potrebno je provjeriti radio vezu na kanalu koji je ranije
dogovoren;
- provjeriti stanje baterije i ispravnost GPS uređaja, po potrebi ponijeti
rezervne baterije;
- aktivirati navigaciju u GPS uređaju koja će mu pomoći da izabere najlakši
pristup segmentu.
3. Zadatci po dolasku na rub segmenta
- odrediti DR te po zadanom faktoru korekcije izračunati razmak između

tragača u terenu;
- napraviti plan kretanja tragača po segmentu;
- rasporediti ljude na odabranom mjestu za početak traganja;
- aktivirati funkciju snimanje traga u GPS;
- javiti se radio vezom bazi i obavijestiti da njegova grupa kreće u pretraživanje
segmenta.
4. Zadatci za vrijeme traganja po segmentu
- tim lider nadzire pravilnost kretanja tragača prema dogovorenoj taktici

traganja i izračunatom razmaku tragača. Svojim autoritetom održava red i
disciplinu pri traganju;
- postavljeni zadatak treba izvršiti do kraja;
51
- u slučaju pronalaska traga izvjestiti bazu, markirati trag u GPS, po potrebi ga
zaštititi ili ponijeti u bazu;
- u slučaju pronalaska žive nestale osobe obavijestiti bazu, krenuti u postupak
medicinskog pregleda i zbrinjavanja, pripremiti osobu za transport, javiti
bazi o završenim fazama postupka zbrinjavanja i čekati daljnje upute od vođe
potrage. Markirati pronalazak u GPS, koordinate proslijediti u bazu;
- u slučaju pronalaska nežive osobe, javiti bazi, zaštititi mjesto pronalaska,
udaljiti grupu od njega, upozoravati grupu da nikome ne javljaju
pronalazak. Pristupiti nestalom da bi se ustanovilo radi li se o neživoj
osobi ili još ima mogućnosti za reanimaciju. Snimiti nekoliko fotografija za
potrebe arhiva GSS-a. Voditi računa o tome da se ne kontaminira područje oko
tijela suvišnim kretanjem. Markirati pronalazak u GPS, koordinate proslijediti
u bazu;
5. Zadatci po izlasku iz segmenta potrage
- deaktivirati funkciju snimanja traga u GPS-u, spasiti trenutnu trasu, dodijeliti

joj naziv;
- okupiti potražnu grupu, pobrojati ljude;
- izvijestiti bazu o završenom zadatku;
- napraviti i debrifing sa grupom, po potrebi napraviti pribilješke;
- provjeriti spremnost grupe za prihvatanje sljedećeg zadatka ili zatražiti
potreban odmor;
- organizirati povratak u bazu;
- po povratku u bazu napraviti debrifing sa vođom potrage, GPS uređaj pre-
dati digitalnom kartografu, radio uređaj vratiti terenskom oružaru.
Zaključak:
Vođenje grupe u terenu potrage je izuzetno zahtjevan i odgovoran posao od kojeg

direktno ovisi kvaliteta traganja.
Tim lider treba imati vještine upravljanja i vođenja, treba znati nametnuti svoj autoritet
grupi.
52
PLAN PRETRAGE SEGMENTA
Gdje započeti potragu u segmentu-zadatku, gdje izaći iz segmenta, kako se kretati
po segmentu, gdje mjeriti vrijednosti DR-a u segmentu, ključna su pitanja o kojima
razmišlja vođa grupe – tim lider na terenu potrage.
Priprema za donošenje ovih odluka počinje već u bazi potrage, pri dobivanju zadatka,
analizirajući segment na karti, upoznajući se sa njegovim karakteristikama (dimenzi-
jama, reljefom, nagibom, preprekama…) bitnim za razmišljanje o optimalnoj metodi
prolaska kroz segment prilikom traganja, vođenja grupe.
Digitalni kartograf u bazi može pomoći vođi grupe pri ovoj analizi koju je lakše i bolje
raditi na većem ekranu računala u bazi nego na samom GPS uređaju.
Poželjno je imati i print karte - zadatka u razmjeri radi eventualnih dodatnih analiza i
korekcija u terenu.
Digitalni kartograf u bazi prilikom crtanja segmenata svakako vodi računa o homogenosti
terena koliko je to moguće, mada postoje situacije koje se na karti i ne mogu potpuno
uočiti, stoga je neophodno plan pretrage segmenta prilagoditi stanju u samom terenu.
Dobro planiranje kretanja pri traganju rezultirat će kvalitetnijim traganjem, manjim

umorom tragača, a time i bržim pronalaskom.
Tri su osnovna pravila koje nas vode u planiranju:

- koliko god je moguće planirati kretanje po izohipsama - slojnicama
- uvijek nastojati planirati kretanje odozgo prema dolje
- nastojati izbjeći prepreke (suhozid, vododerina…)
Ostale situacije koje se mogu dogoditi su u domeni snalažljivosti, iskustva i procjene
tim lidera (npr. skupina ruševnih objekata u segmentu koje valja pretražiti)
Slika 1. - Plan pretrage segmenta (plava boja)
53
RADIO VEZA U GSSUBIH
Uobičajeni način komunikacije na terenu u GSSuBiH je putem radio veze. Odvija se brzo
i prilično je pouzdan način komunikacije.
Odvija se na VHF frekventnom području, na takozvanom 2 - metarskom opsegu (148-174 Mhz).
Za rad koristimo ručne mobilne i stacionarne uređaje, kao i repetitore. Uređaji mogu biti
kanalni, radioamaterski (sa displejem) ili kombinirani.
Svi uređaji koji se koriste u GSSuBiH koriste isti redoslijed kanala.
Razlikujemo dvije vrste rada:

1. Simpleksni rad – direktni rad
2. Repetitorski rad
Simpleksni rad
Simpleksni rad podrazumijeva dva ili više korisnika koji komuniciraju bez posrednika.
Njegova je prednost brzina komunikacije, dok mu je nedostatak osjetljivost na konfigu-
raciju terena koja može značajno smanjiti domet komunikacije. Najčešće se koristi u
GSS-u, naročito u početnim fazama traganja.
Slika 1. - princip simpleksnog rada
54
Repetirorski rad
Repetitorski rad se odvija preko posrednika - repetitora koji je obično postavljen na

povišenoj poziciji odakle je moguć prijem svih sudionika veze na terenu. Njegova je
specifičnost to što treba praviti stanku od 1 do 2 sekunde od trenutka stiskanja tastera
i predaje na uređaju do početka emitiranja. Koristimo ga kad simpleksna veza ne može
zadovoljiti pokrivenost radijskim signalom, gdje je udaljenost među ekipama u terenu
prevelika.
Slika 2. - Princip repetitorskog rada
GSSuBiH ima svoje frekvencije odobrene od Regulatorne agencije za komunikacije RAK.
Postoji nekoliko pravila u komunikaciji koja su pojednostavljena u odnosu na protokole

koje koriste radioamateri:
1. Kad ostvarujemo radio vezu mikrofon treba držati na udaljenosti od 20-tak
cm od usta.
2. Govorimo srednje jakim glasom, polako i razgovjetno izgovarajući riječi.
3. Stisnuti taster predaje, sačekati trenutak i onda početi govoriti
4. Ako je čujnost otežana koristimo spelovanje - slovkanje koristeći
međunarodni standard spelovanja.
5. Uređaj sa antenom (ako radimo ručnim uređajem) držimo u vertikalnom
položaju.
6. Ako je veza otežana ponekad je dovoljno pomjeriti se samo par metara i
ostvariti ćemo bolju vezu.
55
7. Prije emitiranja osmislimo što kraću i što koncizniju formulaciju onoga što
želimo reći. Po potrebi ponovimo relaciju. Ako postoji mnogo sudionika u
komunikaciji, važno je da što manje zauzimamo eter, da su naše relacije što
kraće.
8. Treba voditi računa u tome što treba, pogotovu što ne treba reći preko radio
valova koji se šire i čuju jako daleko. Ono što izgovorimo ne može se više vratiti.
9. Iz komunikacije treba biti potpuno jasno tko poziva i koga poziva, tako
počinjemo komunikaciju.
10. Standardne pozivne oznake u GSS-u su obično oznake koje govore o
zadatku koji smo dobili u terenu: grupa u segmentu - zadatku, vođa sidrišta,
vođa transporta, sanitet, vođa akcije, baza…
Primjer: „Grupa A1 poziva bazu“ ili “vođa potrage za sve ekipe na terenu“
sve ekipe iz terena se javljaju po rednim brojevima zadatka koji su dobili,
A1 na prijemu, A2 na prijemu…
11. U slučaju pronalaska nestale osobe u terenu a nemamo signala na

mobilnom telefonu, vođa potrage svim vođama grupa (tim liderima) na
brifingu odredi šifrovani način javljanja pronalaska radio vezom.
12. Izbjegavamo korištenje radio uređaja kad smo blizu drugih uređaja jer
mogu oštetiti (oglušiti) prijemnike.
13. Izbjegavamo držati ručni uređaj za antenu.
14. Izbjegavamo izlaganje uređaja niskim temperaturama
15. Čuvamo uređaje od vlage.
16. Pri polasku iz baze provjeravamo vezu, stanje baterije u uređaju.
56
ORIJENTACIJA I KARTOGRAFIJA
U POTRAŽNIM AKCIJAMA
57
OSNOVE ORIJENTACIJE
„orienter“ - smjer prema istoku ili izlazak sunca.
Do kasnog srednjeg vijeka zemljovidi moreplovaca bili su usmjereni prema ISTOKU. Od

tada, uvođenjem kompasa u uporabu, karte se orijentiraju prema SJEVERU.
Orijentacija je uopćeno određivanje svog položaja u odnosu na referentni pojam

ili općenito snalaženje u nekoj sredini. Pojam orijentacije ima primjenu u raznim
društvenim sferama, koristi se često u sociologiji (politička, seksualna, poslovna), no u
gorskim službama spašavanja koristi se isključivo kao snalaženje u prostoru (terenu).
Za snalaženje u ternu koristimo nekoliko vrsta orijentacije:

- intuitivnu orijentaciju i poznavanje terena
- zemljopisnu orijentaciju
- topografsku orijentaciju
1. ZEMLJOPISNA (GEOGRAFSKA) ORIJENTACIJA
Pod pojmom zemljopisne orijentacije podrazumijevamo određivanje glavnih stra-

na svijeta, posebice i najvažnije, SJEVERA.
Sjever (S) - North (N)

Istok (I) - East (E)
Jug (J) - South (S)
Zapad (Z) - West (W)
Na većini zemljovida, kompasa, GPS-

ova i smartphone uređaja koriste se
engleske skraćenice za strane svijeta.
Stoga treba posebno paziti ne pobr-
kati domaću skraćenicu za sjever (S) s
engleskom za jug (S).
Temelj zemljopisne i topografske ori-

jentacije određivanje je pravca sjevera.
Kompas pokazuje pravac sjevera, zem-
ljovidi se tiskaju orijentirani vrhom
prema sjeveru, koordinate se u našem
dijelu svijeta izražavaju kao udaljenost
od ekvatora prema sjeveru,...
Slika 1. - Glavne i pomoćne strane svijeta
58
1.1.GPS
GPS - Global Positioning System (sustav globalnog pozicioniranja) je navigacijski satelit-

ski sustav osmišljen za potrebe američke vojske. Od 2000. godine korištenje sustava
omogućeno je civilnim korisnicima u cijelom svijetu.
GPS sustav sastoji se od 3 segmenta: svemirskog, kontrolnog i korisničkog. Svemirski

segment sastoji se od 24-32 satelita u središnjoj Zemljinoj orbiti, na visini od oko 20.200
km te u orbitalnom radijusu od oko 26.600 km. Orbite satelita su raspoređene tako da
je najmanje 6 satelita uvijek u liniji vidljivosti s gotovo svake točke na Zemljinoj površini.
GPS sateliti emitiraju signale iz svemira koje GPS prijamnici na Zemlji koriste za prika-
zivanje trodimenzionalne lokacije (latitude, longitude i altitude ili zemljopisne duljine,
širine i nadmorske visine) i preciznog vremena.
Sateliti odašilju poruke koje sadrže:

- vrijeme transmisije
- preciznu orbitalnu informaciju
- stanje općeg sustava i grube orbite svih satelita GPS sustava
Iako je danas GPS sustav najpozdanije pomagalo za orijentaciju i on ima svojih nedostata-
ka. Da bi GPS uređaj na zemlji funkcionirao potrebno je da ima vezu s najmanje 3 satelita.
U šumama s gustim krošnjama, ispod dalekovoda ili u zatvorenim prostorima to često nije
moguće. Upotreba kompasa u gorskim službama spašavanja obrađena je u posebnom
poglavlju ovog priručnika.
1.2. Mobilni telefon (smartpone)
Zahvaljujući sve većem broju aplikacija, pametni telefoni našli su primjenu i orijentaciji.
- Mobilne aplikacije poput Google Mapsa, Google Eartha, Oruxa i sl. Izravno
nam pomažu u određivanju stojne točke (mjesta gdje se nalazimo)
- Uz pomoć mobilnih aplikacija možemo pre-
cizno odrediti položaj, pravac kretanja i orijentirati se
na zemljovidu ili satelitskom snimku terena.
- na mobilnim uređajima imamo sat pomoću
kojeg možemo pokušati odrediti strane svijeta
- ukoliko ima ugrađen kompas možemo se ori-
jentirati dosta precizno ukoliko se nalazima na otvore-
nom prostoru. U gradovima i objektima preciznost se
znatno smanjuje zbog inih utjecaja.
- GPS integriran u mobilnom telefonu ne
zaostaje za GPS uređajima i jedno je od najboljih
tehničkih pomagala koje možemo imati u svrhu ori-
jentacije u prirodi.
59
1.3. Orijetacija pomoću kompasa
Kompas (ili busola), tal.- bussola je najrašireniji navigacijski instrument za orijentaciju, a

funkcionira slijedeći zemljin magnetizam. Njegov osnovni dio je pokretna magnetna igla,
čiji se jedan pol (istaknut bojom i/ili oblikom strelice) uvijek okreće prema sjeveru.
Na kompasu su obilježene glavne strane svijeta - sjever (N), istok (E), jug (S) i zapad (W).
Kompas se u principu sastoji od:

- kućišta izrađenog od plastike ili nemagnetnog metala
- pokretnog limba
- namagnetiziranog pokazivača smjera (igle)
- podloge na kojoj je najčešće iscrtana “ruža kompasa“ (pokazuje osnovne i
sporedne strane svijeta) ili stupnjevi ili tisućiti punoga kruga.
- eventualno poklopca i vezice
Slike br. 3 i 4 - Kompas Recta (lijevo) i kompas M53 (desno)
Vojni kompas, (Kompas M-53), napravljen je od nemagnetnog metala. Na tijelu mu je

iscrtana milimetarska podjela za mjerenje udaljenosti. Poklopac sadrži vizir, ogledalo
i podjelu u tisućitima za mjerenje okomitih kutova i određivanje udaljenosti. Na limbu
se nalazi podjela za mjerenje azimuta u tisućitima, te su označene glavne strane svi-
jeta. Skala za mjerenje azimuta u stupnjevima nalazi se sa stražnje strane kućišta ovog
kompasa.
Osnovne operacije za koje koristimo kompas su određivanje pravca sjevera i mjerenje
azimuta pravca prema nekom orijentiru.
Pri određivanju pravca sjevera kućište kompasa (ili sebe) okrećemo dok se oznaka N
ne poklopi sa sjevernim polom magnetne igle (obojeni dio igle).
Pri određivanju azimuta, kompas držimo usmjeren prema orijentiru, a okrećemo limb
dok se obojeni dio magnetne igle ne poklopi sa oznakom N. Azimut traženog orijentira
potom čitamo sa skale kompasa. Kod vojnih kompasa M53 skala u stupnjevima nalazi
se sa stražnje strane kućišta kompasa.
60
1.4. Orijentacija pomoću Sunca i sata
Za orijentaciju u prirodi bez kompasa praktična i precizna je orijentacija pomoću Sunca

(Sunca i sata). Načelno, sunce je ujutro u 6 sati na istoku, u podne na jugu, a u 18 sati na
zapadu. Sunce se za jedan sat pomakne za 15º.
U ostala vremena može poslužiti sat s kazaljkom. Možemo ga i imitirati nacrtamo li ga

na papiru ili nečemu sličnom, čak i na tlu.
Sat stavimo u vodoravan položaj i okrenemo malu kazaljku sata u smjeru Sunca. Sime-
trala kuta između brojke 12 na satu i male kazaljke pokazuje smjer juga. Sjever je nara-
vno, u suprotnom pravcu.
Slika 5. - Orijentacija pomoću sata
OPREZ: LJETNO RAČUNANJE VREMENA
Moramo pripaziti kako za vrijeme ljetnog računanja vremena (od kraja ožujka do
kraja listopada) umjesto brojke 12 koristimo brojku 1. Jednako tako, za ljetnog
računanja vremena, sunce je ujutro u 7 sati na istoku, u 13 sati na jugu i u 19 na
zapadu.
61
1.5. Orijentacija pomoću zvijezda
Pomoću zvijezda možemo se orijentirati za vedrih noći. Za vedrih ljetnih noći pravac sje-
vera može se odrediti dovoljno točno po Sjevernjači ili Polarnoj zvijezdi (polaris). Ona se
nalazi u sazviježđu Malih kola (Mali medvjed), a najlakše ju je pronaći pomoću Velikih kola
(Veliki medvjed).
Velika kola se sastoje od sedam jasno vidljivih zvijezda, raspoređenih tako da daju sliku
zaprežnih kola gledanih sa strane. Stranice “kola” formiraju četiri zvijezde, a “rudu” tri
zvijezde. I Mala kola se sastoje od četiri zvijezde u “kolima” i tri zvijezde u “rudi”.
Zvijezda na samom vrhu rude Malih kola je Sjevernjača.
Slika 6. - Orijentacija pomoću zvijezde Sjevernjače
No pošto se Mala kola teže uočavaju, može se krenuti od zadnje stranice Velikih kola:
pet duljina te stranice se doda na njenu dužinu. Na kraju tako produžene stranice je
Sjevernjača.
Ponekad će nam Velika Kola biti prenisko, pa ih nećemo moći vidjeti. Tada tražimo
sazviježđe Kasiopeje za provjeru točnosti određivanja Sjevernjače.
Po zimi, kada je Sjevernjača prenisko, za orijentaciju može služiti sazviježđe Orion. Točka
u kojoj se pravac pravac kroz sredinu Oriona spušten prema dolje spaja s horizontom
(ne računamo uzvišenja) je otprilike smjer juga (slika 7.).
62
Slika 7. - Orijentacija pomoću zvijezde Orion
Osnovni nedostatak ove vrste orijentacije je što izravno ovisi o dobu dana (noć), vre-
menskim uvjetima (vedro nebo) i čulu vida pomatrača (precizan vid). Kratkovide osobe
teško se mogu orijentirati uz pomoć zvijezda.
1.6. Orijentacija pomoću mjeseca
Kod orijentacije pomoću Mjeseca možemo se približno orijentirati. U principu se kod

ove metode i dalje orijentiramo prema Suncu, odnosno koliko Sunce obasjava Mjesec.
Tako nastaju mjesečeve mijene: prva i zadnja četvrt, pun mjesec (uštap) i mlađak.
uštap zadnja četvrt mlađak prva četvrt
Mlađak je u smjeru Sunca, pa nam on nije interesantan jer se možemo orijentirati

pomoću Sunca. Pun mjesec je nasuprot Suncu. Tako ako znamo kako je Sunce u 18
sati na zapadu, u to vrijeme je Mjesec na istoku. Kod punog Mjeseca možemo raditi
kao i kod orijentacije pomoću Sunca i sata. Kod prve i zadnje četvrtine princip je nešto
drugačiji. Tu je Mjesec za 90° zamaknut od Sunca. Tako je u ponoć kod prve četvrtine
Mjesec za zapadu, a kod zadnje četvrtine na istoku.
63
1.7. Orijentacija pomoću vjerskih objekata
Po tradiciji Kršćanski grobovi pružaju se u pravcu istok - zapad, a muslimanski u pravcu

sjever – jug sa spomenikom (bašlukom) u pravcu juga.
Minaret kod džamija je na jugu, a ulaz na sjeveru. Katoličke crkve imaju oltar sa zapadne
strane, a ulaz s istočne. Kod pravoslavnih crkava raspored je suprotan. Oltar je s istočne,
a ulaz sa zapadne strane. Križ kod svih kršćanskih crkava je približno u smjeru sjever -
jug.
Ovo je približan i nepouzdan način orijentacije. Često, zbog konfiguracije terena ili
drugih utjecaja vjerski objekti nisu građeni usmjereni prema stranama svijeta na tradi-
cionalan način.
1.8. Ostali načini orijentacije
Ostali načini orijentacije su prilično nepouzdani. Pomoću njih možemo odrediti približno
strane svijeta, ali ponekad i to može biti uvjetovano lokalnim promjenama.
- orijentacija pomoću vjetra
Bura na moru puše iz pravca između sjeveroistoka i istoka (s kopna k moru), a u Herce-
govini i zaleđu Dalmacije iz pravca između sjevera i sjeveroistoka. Po nagibu drveća u
šumama u ovim krajevima možemo približno odrediti pravac izmešu juga i jugozapada.
Inje se nanosi na drveće s one strane s koje pušu lokalni vjetrovi. Smetovi se stvaraju
na strani grebena koja je u zavjetrini. Vjetar deformira i drveće, pa se pomoću nagiba
drveća možemo orijentirati iako ne puše vjetar (primjerice u Hercegovini su, zbog bure
kao najčešćeg vjetra, drveća nagnuta u suprotnom pravcu (jug-jugozapad).
- Orijentacija po sjevernoj strani
Sjevernu stranu objekata i drveća Sunce nikad ne obasjava, te znamo kako:

- na sjevernoj strani raste gušća mahovina
- sjeverna strana zgrade je vlažnija i stvara se salitra u obliku točkica
- na sjevernoj strani se snijeg zadržava duže
- na sjevernoj strani brda ima više raslinja i sporije raste, južna strana brda ima
više pašnjaka i sjenokoša
- kora drveta je hrapavija sa sjeverne strane
- mravinjaci su obično sa južne strane
- snijeg se brže topi s južne strane i slično.
- gušći su godovi drveća na sjevernoj strani;
* Kod ovih metoda radi se o približnim načinima orijentacije, te ne treba inzistirati na tim
metodama jer nisu precizne.
64
2. TOPOGRAFSKA ORIJENTACIJA
Topografska orijentacija podrazumijeva određivanje svoje stojne točke (položaja gdje

se nalazi promatrač) promatranjem i uočavanjem karakterističnih objekata na zemljištu
i topografskih elemenata koji nas okružuju.
Topografska orijentacija postiže se pomoću topografskih zemljovida, neposrednim

promatranjem okolnog zemljišta te usporedbom sadržaja topografskih zemljovida i
zemljišta...
Više u temi zemljovidi.
65
UVOD U KARTOGRAFIJU
Kartografija je vještina izrade karata i znanstvena disciplina koja se bavi poviješću, kon-
cepcijom i proučavanjem karata.
S obzirom na predmet i način proučavanja, kartografija se može podijeliti na opću,

matematičku i praktičnu. Opća kartografija proučava povijest kartografije, elemente
karte i način njihova prikazivanja na karti. Matematička kartografija obrađuje i
proučava matematičke osnove karte (kartografske projekcije), uporabu karata i kar-
tometriju. Praktična kartografija proučava tehniku izrade i način održavanja karata
(zemljovida).
Kartografija se od geografije i geodezije razlikuje po objektu istraživanja. Objekt

istraživanja geografije je izgled, sadržaj i značenje pojedinih dijelova površine Zemlje.
Objekt istraživanja geodezije je premjer Zemlje. Objekt istraživanja kartografije je pret-
vorba prostorne stvarnosti (trodimenzionalne) u grafički prikaz u ravnini (dvodimenzi-
onalni).
1. Matematički temelji kartografije
1.1. Oblik zemlje i odgovarajuće matematičko tijelo
Kako bi prostorni (trodimenzionalni) oblik i nepravilnu površinu zemlje prikazali na

dvodimenzionalno zemljovidu (karti) ona se najprije mora preslikati na neku pravilnu,
matematički određenu plohu. Matematička površina zemlje trebala bi odgovarati ili biti
što bliža stvarnoj površini zemlje.
Kako bi se do toga došlo potrebno je prvo odrediti i što preciznije znati oblik zemlje,
odrediti mu matematičko tijelo koje mu najviše odgovara, to matematičko tijelo
prikazati na zemljovidu (karti) putem najprikladnije matematičke projekcije sa što
manje odstupanja, te na kraju odrediti koordinatni sustav (mrežu) koji će svakoj
točci na zemlji dodijeliti određenu i jedinstvenu matematičku vrijednost (koordi-
natu).
OBLIK ZEMLJE MATEMATIČK PROJEKCIJA KOORDINATNI

O TIJELO SUSTAV
Slika 1. Matematički temelji kartografije – postupak prikaza oblika zemlje na zemljovidu
Zemlja kao nebesko tijelo ima nepravilan oblik geoida. Matematičko tijelo koje najviše
odgovara geoidu je rotacijski elipsoid.
66
Slika 2. Geoid (lijevo) i matematički elipsoid u odnosu na geoid (desno)
Matematičko tijelo rotacijski elipsoid najbolje ali ne i potpuno aproksimira oblik zemlje
niti je jednako precizan za svaki dio zemljine površine.
Kao referentni rotacijski elipsoid koji najbolje odgovara cijeloj zemljinoj površini us-
vojen je WGS 84
Za manje dijelove zemljine površine, radi veće preciznosti i manjeg odstupanja od

stvarnosti, često se koriste lokalni rotacijski elipsoidi. Lokalni rotacijski elipsoid koji na-
jbolje aproksimira dio zemljine površine na kojemu se nalazi Bosna i Hercegovine zove
se Bessel 1841.
Matematički podatak koji govori o matematičkoj razlici (pomaku) lokalnog od refer-

entnog rotacijskog elipsoida naziva se geografski datum. Geografski datum nosi ime
lokalnog rotacijskog elipsoida.
Slika 3. Lokalni rotacijski elipsoid u odnosu na referentni rotacijski elipsoid (WGS84).
67
Kada je određeno matematičko tijelo koje najbolje odgovara zemljinoj površini (cijeloj
ili nekom njenom dijelu) potrebno je to tijelo projicirati na dvodemnzinalni zemljovid
ili kartu.
1.2. Kartografske projekcije
Matematički postupci koji omogućuju preslikavanje (zakrivljene) Zemljine plohe (i plo-

ha drugih prostornih) tijela u ravninu nazivaju se kartografske projekcije.
Kartografske projekcije dijele se prema položaju i obliku kartografske mreže te prema

deformacijama (greškama) koje nose. Što je manje područje koje se prikazuje, to se
očekuju manje deformacije.
Prema položaju kartografske mreže projekcije se dijele na uspravne, poprečne i

kose, a prema obliku mreže na konusne, cilindrične, azimutne, pseudokonusne,
pseudocilindrične, polikonusne, kružne i dr.
Slika 4. Cilindrična, konusna i kružna projekcija
Prema vrstama deformacija dijele se na konformne (čuvaju kutove), ekvivalentne

(čuvaju površine), ekvidistantne (čuvaju duljine u određenom smjeru) i uvjetne.
Neke od projekcija dobile su imena po svojim izumiteljima. To su npr. Mercatorova

(obično uspravna ili poprečna cilindrična konformna), Lambertova (azimutalna ekviva-
lentna, ali i konusna konformna), Bonneova (pseudokonusna ekvivalentna), Mollwei-
deova (pseudocilindrična ekvivalentna), ...
Posebnu skupinu projekcija čine geodetske projekcije za potrebe državne izmjere i iz-
radu službenih topografskih karata. Najraširenije su univerzalna poprečna Mercatorjeva
projekcija (UTM), poprečna Mercatorjeva ili Gauss-Krügerova projekcija, polikonična i
Lambertova konformna konusna projekcija.
68
Google Maps trenutačno koristi Mercatorovu projekciju u svojim slikama karata. Unatoč
relativnim distorzijama mjerila, Mercator je prikladan za interaktivnu kartu svijeta na
kojoj je moguće zumiranje spojenih lokalnih karata.
U GSSuBiH u upotrebi je Gauss Krügerova ili transverzna Mercatorova (poprečna

cilindrična konformna) projekcija Besselova elipsoida.
Slika 5. - Gauss–Krügerovaili transverzna merkatorova projekcija
Preslikavanje na ravnu plohu u Gauss‐Krügerovoj projekciji vrši se tako da se oko elipsoida

omota valjak čija os leži u ravnini ekvatora a valjak dodiruje elipsoid po jednom meridijanu.
Deformacije ovise o udaljenosti točaka od dodirnog meridijana i rastu razmjerno

kvadratu udaljenosti
1.3. Koordinatni sustavi (mreže)
Koordinatni sustavi omogućuju da se točke na krivulji, pravcu, plohi, u ravnini ili pros-
toru opišu s pomoću brojeva, tzv. koordinata. U kartografiji se koriste zemljopisni (geo-
grafski) koordinatni sustavi kojima se sve točke na zemljinoj površini jednoznačno (ne
postoje dvije točke s istim koordinatama) označavaju zemljopisnim (geografskim) koor-
dinatama.
Postoji više vrsta zemljopisnih (geografskih) koordinatnih sustava ovisno matematičkim

temeljima, no većina njih za osnovu ima zemljopisnu (geografsku) koordinatnu mrežu
sastavljenu od meridijana i paralela. Obzirom kako je računanje sa sfernim vrijednosti-
ma (stupnjevi, minute, sekunde) kompleksno za većinu korisnika zemljovida, u upotre-
bi su i pravokutni koordinatni sustavi na sferi.
69
Zemljopisni koordinatni sustavi
Zemljopisna koordinatna mreža sastoji se od 365 meridijana i 180 paralela. Na jednoj

zemljinoj polutci, 89 paralela raspoređeno je na svakom stupnju kuta od središta zem-
lje, a 90-te su sjeverni odnosno južni pol. Nulta paralela je ekvator, a nulti meridijan
Greenwichki meridijan.
Slika 6: - Mreža meridijana i paralela – zemljopisna koordinatna mreža
Zemljopisna širina (lambda) je kut između neke točke na zemljinoj površini i ekva-
tora, mjeren u pravcu meridijana. Na sjevernoj polutki govorimo o sjevernoj zemljopis-
noj širini, a na južnoj polutki o južnoj zemljopisnoj širini.
Zemljopisna duljina (fi) je kut između neke točke na zemljinoj površini i početnog
meridijana, mjeren u pravcu paralela. Zapadno od početnog meridijana govorimo o
zapadnoj zemljopisnoj duljini, a istočno od početnog meridijana o istočnoj zemljopis-
noj duljini.
Slika 7. – Zemljopisni koordinatni ustav – zemljopisna širina i duljina
U zemljopisnim koordinatnim sustavima, svakoj točci na zemljinoj površini dodijeljene

su koordinate u obliku:
70
45° 23’ 45’’ - stupanj minuta sekunda
45° 23,75’ = 45° (23 + 45:60)’ - stupanj minuta, minuta
45,3958° = (45+23,75:60)° - stupanj,stupanj
Zemljopisni koordinatni sustav temeljen na univerzalnom datumu WGS 84 defaultni je

koordinatni sustav postavljen u GPS uređajima i smartphone aplikacijama.
Pravokutni koordinatni sustavi
Najčešće korišteni koordinatni sustavi pravokutne kilometarske mreže su TM (Trans-

verse Mercator) sustavi. Koriste se u 80% zemalja u svijetu ovisno lokalnom datumu
(elipsoidu).
Univerzalni, u cijelom svijetu primjenljiv, TM koordinatni sustav je UTM (Universal Trans-

verse Mercator) sustav temeljen na WGS 84 datumu.
TM sustavi dijele zemljinu površinu na 60 zona širine 6º od zapada prema istoku. Svaki
treći meridijan središnji meridijan neke od zona. Bosna i Hercegovina nalazi ze većim
dijelom u 6. zoni (središnji meridijan je 18. meridijan, a zona obuhvaća prostor od 15.
do 21. meridijana). Manjim, zanemarivim dijelom područje Bosne i Hercegovine nalazi
se i u 5. zoni (kod Velike Kladuše) i u 7. zoni (kod Rudog)
Vertikalna os svih zona je pomaknuta za 500.000 m lijevo u odnosu na centralni

(središnji) meridijan zone kako bi se izbjegle negativne vrijednosti koordinata. Horizon-
talna os sjeverne zone nalazi se na ekvatoru.
Koordinate su izražene u metrima a ne stupnjevima, uvijek su u pozitivnim

vrijednostima,što omogućava lakše mjerenje udaljenosti. Koordinate se izražavaju kao:
E 6463404,8
N 4832154,2
Gdje je
- E (east -istok) koordinata istočne zemljopisne duljine. Prva znamenka predstavlja

oznaku zone (6), a ostalih pet znamenki predstavlja udaljenost od vertikalne osi zone u
metrima.
- N (north – sjever) koordinata sjeverne zemljopisne širine gdje šest znamenki pred-
stavlja udaljenost od ekvatora u metrima.
U Bosni i Hercegovini i susjednim zemljama u upotrebi je Gauss Krugerov koordinat-

ni sustav kao TM sustav na lokalnom elipsoidu Bessel 1841. To je službeni stand-
ardni kartografski koordinatni sustav Saveza gorskih službi spašavanja u Bosni i
Hercegovini.
71
Danas postoje računalni programi (Ocad, Arc Info, Arc View, Auto Cad map i dr.) koji
omogućuju automatsko računanje i crtanje kartografskih mreža za bilo koji dio Zem-
ljine sfere ili elipsoida u bilo kojoj projekciji i bilo kojem mjerilu.
NAPOMENA: Većina dojava koordinata od strane unesrećenih, svjedoka ili

drugih službi u obliku je zemljopisnih koordinata WGS84 sustava. Pretvaranje
koordinata iz jednog sustava u drugi rade digitalni kartografi posebni softver-
skim alatima.
Usporedba i razlikovanje zemljopisnih i pravokutnih koordinata
Po Gauss-Kruger-u (pravokutne koordinate) izražavaju se kao:
E 6463404,8
N 4832154,2
Po WGS84 (zemljopisne koordinate) izražavaju se kao:
E 17° 32´ 29,24˝ ili 17,54145549°
N 43° 37´ 58,38˝ ili 43,63288346°

Prednost geografskih (zemljopisnih) koordinata u odnosu na druge je to što se odnose
na jedinstven koordinatni sustav cijele Zemlje, a nedostatak je što se pri njihovoj
upotrebi računa s kutnim vrijednostima i složenim formulama
Pravokutne koordinate su najjednostavnije i najintuitivnije za orijentaciju na terenu

jer su izražene u metrima te je kretanje po terenu vrlo lako pratiti na topografskoj
karti.
72
2. Zemljovidi
Karta ili zemljovid je slika zemljine površine ili nekog njenog dijela prenesena na ravnu
plohu (papir, ekran i sl.) u određenom mjerilu.
Zemljovidi (karte) mogu biti topografski ili tematski.

- Topografski zemljovidi (karte) su zemljovidi na kojima su svi topografski ili
općegeografski objekti (reljef, vode, vegetacija, naselja, prometnice i područja) prika-
zani s jednakom važnošću
- Tematske karte (zemljovidi) su kartografski prikazi najrazličitijih tema iz prirodnog i
društvenog (prirodnog, socijalnog i kulturnog) područja(pojednostavljene i usmjerene
na temu)
U službenoj upotrebi u Savezu gorskih službi spašavanja u Bosni i Hercego-

vini su topografski zemljovidi Vojno-geografskog instituta (VGI) u mjerilu
1:25.000.
Društveni podaci na ovim zemljovidima su zastarjeli (posljednji ažurirani podaci iz

1974.g.) ali su ovi zemljovidi najprecizniji zemljovidi za nepristupačna i teško dostup-
na područja što se tiče reljefa, hidrologije i vegetacije te tako zemljovidi koji pružaju
najviše informacija za gorske službe spašavanja.
Topografski zemljovidi VGI 1:25.000 na sebi sadrže:

- mjerilo
- koordinatnu mrežu (zemljopisnu i pravokutnu)
- osnovne geodetske točke
- dopunske podatke (projekcija zemljovida, legenda, godina izdanja i sl.).
- Kartografski prikaz terena:
- fizičko-zemljopisni dio
- društveno-zemljopisni dio
- „ostatak“ (toponimi i brojčani podaci)
73
Slika 8. – Topografski zemljovid VGI 1:25.000
74
2.1. Mjerilo zemljovida
Mjerilo zemljovida je odnos između umanjenih udaljenosti na zemljovidu i stvarnih

udaljenosti u prirodi.
Mjerilo zemljovida 1:25.000 znači da je 1 m na karti prikazuje 25.000 metara (25 km) u
stvarnosti, 1 cm na karti prikazuje 25.000 cm (250 m) u stvarnosti ili 1 mm na karti prika-
zuje 25.000 milimetara ili 25 metara u stvarnosti.
Na zemljovidu je prikazano brojčano (numerički), grafički (linearno) i opisno (izravno).
Slika 9. - brojčani, grafički i opisni prikaz mjerila na topografskom zemljovidu VGI 1:25.000
2.2. Koordinatne mreže
Na topografskom zemljovidu VGI 1:25.000 prikazane su dvije koordinatne mreže: zeml-

jopisna (geografska) i Gauss Krugerova pravokutna mreža.
Brojčane vrijednosti koordinatnog sustava ispisane su na rubu zemljovida. Vrijednosti

zemljopisne koordinatne mreže u stupnjevima prikazani su na vanjskom dijelu ruba, a
vrijednosti pravokutnog koordinatnog sustava u metrima prikazani su na unutarnjoj
strani ruba.
Slika 10. - Položaj brojčanih vrijednosti koordinatnih sustava na zenljovidu VGI 1:25.000
75
Preko kartografskog prikaza terena iscrtane su koordinatne mreža (crna boja za
GaussKrugerovu pravokutnu i sivo plava za zemljopisnu mrežu).
Gauss Krugerova pravokutna mreža iscrtana je kvadratima dimenzija 4x4 cm na zeml-

jovidu koji odgovaraju dimenzijama 1x1 km u stvarnosti.
2.3. Kartografski prikaz terena
Kartografski prikaz terena na topografskom zemljovidu VGI 1:25.000 iscrtan je upotre-

bom pet boja, od kojih svaka ima svoje značenje.
- Smeđa (negdje i narančasta) boja prikazuje konfiguraciju terena (reljef )

- Plava boja prikazuje hidrološke objekte (rijeke, jezera, bare, bunari, čatrnje)
- Zelena boja prikazuje vegetaciju
- Crna boja prikazuje podzemne prirodne i sve umjetne objekte
(zgrade, zidove, mostove, ograde, ceste, pruge, ruševine,...)
- Crvena boja ističe dominantne objekte koji su očigledni orijentiri
(glavne ceste, nebodere, crkve ili džamije koje dominiraju visinom,
odašiljače...)
2.3.1. Prikaz reljefa
Za prikazivanje konfiguracije terena (reljefa) na topografskim zemljovidima koriste se

smeđe crte (linije) - izohipse, dodatna sjenčanja te visinske točke iscrtane crnom bojom
(kote).
Izohipsa je zamišljena crta koja povezuje točke iste nadmorske visine. Okomita razlika
u visini između dvije susjedne izohipse naziva se ekvidistanca, a vodoravni razmak
između dvije izohipse interval.
Ekvidistanca za zemljovid 1:25000 je 10 m, za 1:50000 i 1:100000 je 20 m itd.
Slika 11. – Izohipse i visinske točke
Prikaz strmog terena ima gušće izohipse. Kod blago ili nikako nagnutih terena koriste
se tzv. pomoćne izohipse.
76
Na prikazu terena, na vrhovima uzvišenja i na dnu udubljenja (depresije) u terenu, izo-
hipse zatvaraju krugove. Prikaz dna udubljenja ima označen znak – (minus) na mjestu dna,
a prikaz vrha uzvišenja ima iscrtanu oznaku visinske točke s brojčanom vrijednošću nad-
morske visine na važnijim vrhovima ili nema nikakvih oznaka na manje važnim vrhovima.
.
Slika 12. – Prikaz vrha uzvišenja (lijevo) ili dna udubljenja (desno)
Padnice su pomoćne crtice koje pokazuju smjer nagiba terena. Uvijek pokazuju smjer nizbrdo.
Slika 13. – Padnice na grebenu (lijevo) ili udolini (desno)
Izuzetno strme padine i ponore označavamo kombinacijom izohipsi i pomoćnih crteža

kao što je približan oblik ulegnuća, stijena.
Slika 14. – Prikaz terena sjenčenjem i pomoćnim crtežima

a.) Litice i stijene, b.) litice i sipari c.) škrape
77
Špilje i jame jedini su prirodni objekti koji su na topografskim zemljovidima prikazani
crnom bojom.
Slika 14. – Topografski znaci za označavanje spilja i jama
2.3.2. Prikaz raslinja (vegetacije)
Površine pod raslinjem (vegetacijom) prikazuju se ako su u mjerilu zemljovida veće od

4 mm2 (veće od 100 m u stvarnosti).
Površine obrasle niskim raslinjem prikazuju se zelenom oznakom na bijeloj podlozi.
Površine obrasle visokim raslinjem prikazuju se zelenom podlogom i pripadajućom

oznakom. Ispisane su i brojčane vrijednosti vezane za visoko ralinje. (sastav šume, visina
drveća, prosječni promjer i gustoća šume).
Kultivirano područje (plantaže, voćnjaci isl.) prikazuju se omeđeni crtom s posebnim

pravilno raspoređenim oznakama
Slika 15. – Topografski znaci za označavanje raslinja
78
2.3.3. Prikaz hidrografije
Povremene vode prikazane su isprekidanim linijama
Slika 16. – Topografski znaci za prikaz hidrografije
79
2.3.4. Prikaz objekata
Na topografskim zemljovidima većeg mjerila prikazana su sva naselja. Oblik naselja predstavljen
je približno obzirom na stvarnu veličinu objekata i mogućnost prikaza u mjerilu na zemljovidu.
U naseljima su posebnim topografskim znacima naglašeni objekti od posebnog značenja:

religijski objekti (crkve, džamije, groblja), ruševine, spomenici, stadioni, tvornice, soliteri,...
Izvan naselja naglašeni su pojedinačni objekti (salaši, lovačke kuće, planinarski domovi,
lovačke kuće, pastirske kolibe (katuni).
Slika 17. – Topografski znaci za prikaz važnijih objekata
Slika 18. – Topografski znaci za prikaz cesta
80
Važno je znati kako su se neke ceste mijenjale ili nestajale u razdoblju od posljednjih
ažuriranih podataka na zemljovidima VGI prije 50 godina.
2.3.5. Toponimi
Toponimi - Topografska imena - imena topografskih elemenata Zemljine površine, koji

se zbog svog značenja izdvajaju - od velike važnosti za orijentaciju.
Natpisi su u crnoj boji, a imena hidrografskih objekata su u plavoj boji. Veličina slova
naglašava važnost objekta.
3. Mjerenja na topografskom zemljovidu 1:25000
3.1. Mjerenje udaljenosti
Topografski zemljovidi čuvaju odnose (proporcije) udaljenosti u prirodi i na zemljovidu.

Odnos između stvarne i prikazane vrijednosti određen je mjerilom.
Kod topografskih zemljovida mjerila 1:25.000 1 mm udaljenosti na zemljovidu odgo-

vara stvarnoj udaljenosti od 25 metara zračnom linijom.
Primjerice, ukoliko je izmjerena udaljenost dviju točaka na zemljovidu 30 mm (3 cm),

stvarna udaljenost u prirodi je 750 metara. (30*25=750)
3.2. Mjerenje (čitanje) nadmorske visine
Za prikaz, a time i mjerenje nadmorske visine na topografskim zemljovidima koriste s

izohipse. Visinska razlika stvarnih objekata između dvije izohipse naziva se ekvidistanca
i određena je mjerilom zemljovida.
Kod topografskog zemljovida 1:25.000 ekvidistanca je 10 metara.
Radi lakšeg mjerenja nadmorske visine na zemljovidu VGI 1:25.000 osim osnovnih izo-
hipsa (10m) prikazane su i glavne izohipse (svakih 50 m) označene podebljanom crtom,
pomoćne izohipse (5 m) označene isprekidanom crtom te kote (visinske točke).
Slika 19. – Izohipse na topografskom zemljovidu VGI 1:25.000
81
3.3. Mjerenje pravokutnih koordinata
Brojčane vrijednosti pravokutne koordinatne mreže na topografskom zemljovidu VGI

1:25.000 prikazane su na unutarnjoj strani ruba karte. Prve i posljednje brojčene vrijed-
nosti od istoka ka zapadu i od juga ka sjeveru prikazane su kao četveroznamenkasti
brojevi, a ostale vrijednosti kao dvoznamenkasti brojevi (treća i četvrta znamenka).
Slika 20. – Položaj brojčanih vrijednosti pravokutne (Gauss Krugerove koordinatne mreže) na
topografskom zemljovidu VGI 1:25.000
Postupak određivanja koordinata
Slika 21. – Mjerenje pravokutnih (GaussKrugerovih) koordinata sa topografskog zemljovida VGI

1:25.000
82
Koordinata zemljopisne Širine (N - sjever)
1. prepisati prve dvije znamenke najbližeg četveroznamenkastog broja s lije

vog ili desnog unutarnjeg ruba zemljovida
N 47
2. prepisati velike znamenke uz najbližu crtu koordinatne mreže ispod tražene
točke
N 4734
3. izmjeriti na zemljovidu udaljenost od tražene točke do najbliže donje crte
koordinatne mreže u milimetrima i udaljenost pomnožiti sa 25
udaljenost = 6 mm
6 x 25 = 150
4. rezultat dopisati koordinati
N 4734150
Koordinata zemljopisne duljine (E – istok)
1. prepisati prve dvije znamenke najbližeg četveroznamenkastog broja s gorn

jeg ili donjeg unutarnjeg ruba zemljovida
E 73
2. prepisati velike znamenke uz najbližu crtu koordinatne mreže lijevo od
tražene točke
E 7388
3. izmjeriti na zemljovidu udaljenost od tražene točke do najbliže crte
koordinatne mreže s lijeve strane u milimetrima i udaljenost pomnožiti sa 25
udaljenost = 15 mm
15 x 25 = 375
4. rezultat dopisati koordinati
E 7388375
Koordinate tražene točke su:
N 4734150
E 7388375
83
3.4. Mjerenje kutova (azimut i kontraazimut)
Azimut je vodoravni kut između smjera sjevera i odabranog smjera (prema cilju) mjeren
u smjeru kazaljke na satu.
Kut koji je suprotan azimutu je obrnuti azimut ili kontraazimut. On je za pola kruga
(180°) veći odnosno manji od azimuta
Slika 21. – Mjerenje azimuta sa topografskog zemljovida
Ukoliko je azimut manji od 1800 njegov kontraazimut je azimut +1800

Ukoliko je azimut veći od 1800 njegov kontraazimut je azimut – 1800
Na primjer:
Ako je azimut 45°, obrnuti azimut je 225° (45+180=225).
Ako je azimut 250, obrnuti azimut je 70°. (250-180=70)
84
KORIŠTENJE GPS UREĐAJA
GPS (Global Positioning System) je skraćenica za sustav pozicioniranja koje je ustanovi-

la američka vojska i koristi se i u civilnom sektoru u cijelom svijetu. GPS uređaj prati i
dobiva signale sa 24-32 satelita koji kruže u orbiti oko zemlje i pokrivaju cijelu zemaljsku
kuglu (Geoid). Potrebno je da GPS uređaj „vidi“ najmanje 4 satelita da bi ispravno i pre-
cizno radio.
GPS uređaji novijih generacija mogu pratiti i satelite ruske mreže Glonass i europske
mreže satelita Galileo čime su postali još pouzdaniji i precizniji u radu.
U GSSuBiH se koriste uobičajeno uređaji manjih gabarita Garmin e-trex 20, 30, 32,
32x… koji su pokazali dugotrajnost rada baterija jer imaju ekran (display) malih dimen-
zija.Preporučljivo je koristiti baterije velikog kapaciteta bilo da su alkalne ili nadopun-
jive baterije (dimenzije AA). U postavkama GPS-a se izabere vrsta baterije koju koristimo
i time postižemo optimum iskorištenja.
GPS uređaji imaju jako puno mogućnosti, mi u gss-u koristimo samo neke o njih:
- navigacija,
- snimanje traga,
- snimanje točke.
Navigacija nam služi da nam pomogne doći do segmenta (zadatka u potrazi)

Snimanje traga koristimo kako bi snimili trag kretanja tragača u segmentu ili Path-u
Snimanje točke koristimo za snimanje točke pronalaska traga ili nestale osobe ili zadate
točke
Prije polaska iz baze potrage na zadatak, radi se obavezna provjera funkcija GPS uređaja.
Provjera stanja baterije i aktiviranje navođenja prema segmentu. Kratkim pritiskom na
dugme paljenja/gašenja uređaja provjerimo stanje baterija. Ako nam indikator stanja
pokazuje dvije (od ukupno 5) crtica, ponesemo rezervne baterije u teren. Uređaj valja
nositi u džepu blizu tijela koje štiti baterije od iscrpljivanja na hladnoći. Istovremeno
paziti da uređaj pri nošenju nema previše barijera prema otvorenom nebu odakle do-
biva signale satelita.
1) Navigaciju aktiviramo na način da uđemo u prozorčić navigacije „Kamo“ ,

pronađemo oznaku našeg segmenta i potvrdimo aktivaciju na „Idi“. Od tog trenutka na
ekranu uređaja nam se pokazuje strelica koja nam pokazuje usmjerenje prema našem
zadanom cilju, udaljenost od njega, brzinu kretanja i našu trenutnu poziciju.
2) Snimanje traga kretanja aktiviramo neposredno pred ulazak u segment (ili path), na
način da odemo u postavke uređaja, uđemo u postavke tragova i aktiviramo opciju
„Snimi i prikaži na karti“.
85
Snimanje traga isključujemo neposredno nakon završavanju zadatka i tada je poželjno
spasiti-memorirati trag u sami uređaj tako što ćemo ući u prozorčić „Upravljanje trago-
vima“, izabrati „Current track“, zatim izabrati opciju memoriranja te tragu dati ime koje
nosi segment (ili path) koji smo pretražili.
3) Snimanje trenutne lokacije je najjednostavnije uraditi na način da dugim

pritiskom na kursor otvorimo prozor koji nam nudi da spasimo točku, prikazujući
naše trenutne koordinate. Nudi nam se simbol i broj pod kojim će točka biti spašena
u memoriju uređaja. Simbol mijenjamo prema nahođenju ulaskom u njegovu ikonicu,
otvara nam se ponuda mnoštva drugih simbola. Na isti način možemo mijenjati i broj
koji nam je ponuđen, ili umjesto broja upisati naziv točke. Ako umjesto ponuđenih
koordinata mjesta na kojem se trenutno nalazimo, želimo spasiti koordinate točke
na koju želimo otići, selektirat ćemo polje sa koordinatama i ručnim unosom upisati
nove brojeve. Sve obavljene radnje na kraju potvrđujemo odabirom - selekcijom pol-
ja „Spremi“
GPS je nazamjenjivo pomagalo u potragama ali moramo znati da je za njegovo uspješno

korištenje poželjno poznavati i osnove topografije, prije svega – čitanje i tumačenje
karte.
86
UPOTREBA RESURSA U
POTRAŽNIM AKCIJAMA
87
OSNOVE RADA SA POTRAŽNIM PSIMA
Što su potražni psi/timovi?
Potražni psi su posebno školovani psi koji se koriste u potragama za unesrećenim,

nestalim osobama osobama u rusevinama, otvorenim prostorima, lavinama. Potražne
timove čine vodič i pas koji zajedno prolaze kompletnu socijalizaciju i trening -
usavršavanje.
Potražni tim u potrazi mijenja od 30 do 50 ljudi.
Povijest potražnih pasa:
Potražni psi se u povijesti spominju već od 1899. Njihova upotreba nije formalno doku-
mentirana do prvog i drugog svijetskog rata gdje su služili kao “medicinski psi”, odnos-
no pronalaženje ranjenih na bojištu. Potražni psi su također korišteni u Alpama gdje su
locirali unesrećene u laviništima.
Prvi službeni program za obuku pasa je predstavljen u Švicarskoj 1969. g. od Ursa

Ochsenbeina.
Vrste potražnih pasa:
- AirScenting dogs (Psi visokog nosa koji se koriste za pretragu otvorenih terena)

- Disaster dogs (Psi koji rade na ruševinama)

- Avalanche dogs (Psi koji rade na lavinama, odnosno “lavinski psi”)
- HRD (Psi za traženje tijela ili ostataka tijela)
- Trailing dogs (Psi niskog nosa, koji prate trag unesrećenog, star i po 3 dana)
- Explosive detection dogs (Detekcija ekspoziva)
- Drug detection dogs (Detakcija droge)
- Cadaver dog ( Pas za traženje kostiju/grobnica)
...
Od navedenih vrsta potražnih pasa možemo zaključiti da u gorskim službama
spašavanja treniramo prvenstveno tri vrste pasa: Airscenting, HRD i Avalanche, jer su
to tri neophodne vrste rada koji su nama potrebne u terenu u potrazi za unesrećenim
osobama. Psi također mogu tražiti unesrećene na vodi i u vodi.
88
Odabir psa
Zbog izdržljivosti, pljenskog nagona i motorike najčešće odabiremo ovčarske pasmine: Ma-
linois, German Shepard Dog, Border Collie, mada također se koriste Labradori, Retriveri i sl…
Važno je naglasiti kod odabira psa (pasmine) da znamo o toj pasmini te da smo se
posavjetovali kolegama koji rade iste pse za nama potrebne stvari.
Navedene pasmine imaju urođen plijenski nagon što znači da ih je lakše usmjeriti u
onu namjenu koja nam treba. Dobro je početi s povezivanje s štencom odmah nakon
odvajanja od majke.
Također kod odabira psa važno je voditi računa o karakteru vodiča kao i karakteru psa.
Recimo da sporiji ljudi odabiraju brže pse, a brzi ljudi - sporije pse.
Rad s psom
Kako smo rekli, kod pasa dosta je važan plijenski nagon i treniranje lovnog nagona.
Kod pasa koji imaju jak urođen plijenski nagon treba obratiti pažnju da se on njeguje
a ne podiže. Lovni nagon je jako bitan kod potražnih pasa zbog dugog i konstantog
trazenja, čak i do 8 sati odjednom.
Pas i vodič moraju biti u prijateljskoj vezi što znači da ne smiju biti u konfliktu. Pas sve
naredbe mora izvšavati sretan i što mu je to prijatno raditi (jer nakon toga slijedi nagra-
da) ni slučajno zbog strahopoštovanja.
Nagrada psu može biti hrana, može biti igračka odnosno “plijen” s kojim će se natezati/
boriti sa vodičem i UVIJEK ĆE PAS POBJEDITI.
Teorija Mirisa
Mi ne možemo namirisati što psi nanjuše, ali im možemo pomoći da “nađu miris”. Da bi
to mogli moramo znati o vjetru, vremenu i terenu.
Slike 1. i 2. Utjecaj terena na kretanje mirisa
89
Neki tvrde da pas se vodi tragovima “oštećene” vegetacije, mrtvim česticama kože (u
jednoj minuti sa čovijeka otpane 16 000 mrtvih stanica kože), dok neki tvrde oboje.
Smjer mirisa određuju vremenski uvijeti, temepratura zraka i sama morfologija terena
(slika br. 1 i slika br. 2).
Slika br. 3 - Smjer mirisa prilikom vrućina
Prilikom vrućina, miris ide visoko u zrak (slika br. 3), toliko da pas ne može nanjušiti
osobu koja točno iznad njega.
Noću, miris pada. “Teče” niz padine, s vrha ka dnu.. (slika br. 4)
Slika br. 4 - Smjer mirisa noću
90
Značaj potražnih timova
Potražni psi su jako važan resurs GSS.a, mjenjaju dosta ljudstva u potragama, brzi su,
imaju veliku moć detekcije.
Praksa je pokazala u svjetskim okvirima da je značaj potražnih pasa nemjerljiv u efi-

kasnom nalaženju nestalih-izgubljanih i zatrpanih osoba usljed prirodnih katastrofa.
Naime, jedan dobro obučeni pas može da zamjeni nekada i do stotinu ljudi u potrazi
po površini terena koji je sposoban obraditi u isto vrijeme, a pored toga, pas to radi
kvalitetnije, jer se služi njuhom, što gotovo isključuje mogućnost da prođe pored nesta-
log neprimjećeno ako se recimo radi o osobi bez svijesti ili mrtvoj osobi.
Markiranti i trening
Prije odabira psa, preporučuje se biti markirant i raditi treninge sa potražnim timovima
koji već imaju iskustva u radu sa psima. To nam pomaže da prije početka rada sa budućim
vlastim psom vidimo kako se stvari odvijaju te naučimo primjećivati greške. Pas nikada
grešku ne pravi, grešku pravimo mi koji psu ne znamo objasniti što želimo da pas uradi.
Kod mladih pasa markirant je jako bitan i uvijek ćemo izabrati najiskusnijeg vodiča/
markiranta dok sa psom počinjemo raditi neke prve korake. Jer takav markirant će pomoći
psu ukoliko ne uspijeva da uradi ono što želimo od njega, npr. zalajati na markiranta.
Prve vježbe sa psom nakon što smo psu usmjerili plijenski nagon u igru i da se za tu igru
mora “potruditi”.
Markirant uzima igračku, poziva psa, i otrči od psa i ćućne. Kada pas dođe do njega
zalaje - markirant mu daje igračku. (slika br. 5.)
Slika br. 5
Nakon što pas ima povjerenje u marikiranta i prethodno smo napravili vježbu više puta,
napravimo vježbu koja psa navodi da koristi nos.
91
Markirant ode i sakrije se, važno je reći da smijer kretanja mu ne smije biti kao smijer
puštanja psa. Pas sa puštamo u smijer vjetra tako da markirantov miris je konstantan i
pas tada ide “za nosom”. (slika br. 6.)
Slika br. 6
Vježbe se postepeno otežavaju i naravno - mjenjaju.
Kod slaganja samog treninga potrebno je taj trening pripremiti. Trening se priprema
tako što ćemo dolaskom na lokaciju obići lokaciju i odlučiti gdje će se koji segment
treninga raditi.
Prije same pripreme psa za trening (oprsnica i ostali rituali zbog kojih je pas motiviraniji)
potrebno je da se mi pripremimo i imamo sve što nam je potrebno.
Za kraj
Rad sa psom je jako zabavan i dosta zahtjevan. Vaš pas i Vi ste prijatelji, jednaki ste i Vaš pas u
GSS je član kao i svi ostali. U stanicama je važno da ljudi koji nisu vezani za rad sa psima, nisu
vodiči daju podršku potražnim timovima kroz treninge te da se educiraju na način koji psi
rade i kako da ne budu smetnja psima u akcijama, kada psa mogu pomaziti i sl.
92
BESPILOTNE LETJELICE – DRONOVI
1. Uvod
Dron je bespilotna letjelica je letjelica bez posade, kojom se može upravljati i nadzi-
rati neko područje na daljinu ili može letjeti samostalno uporabom unaprijed pro-
gramiranog plana leta .
U gorskim službama spašavanja bespilotne letjelice - dronove koristimo za potrage u

miniranim područjima, močvarama, strmim padinama, potresima, velikim poljanama,
rijekama i gdje god nam to teren dopušta, gdje nije veliko raslinje (šuma). Vremenske
prilike uvjetuju rad dronova.
2. Reguliranje upravljanja dronovima u BiH
Direkcija za civilno zrakoplovstvo Bosne i Hercegovine je objavila Pravilnik za izvođenje

letačkih operacija bespilotnim letjelicama u kome se uređuju pravila prema kojima se
bespilotna letjelica može koristiti. U pravilniku se navode i područja zabrane letenja be-
spilotnom letjelicom kao što su aerodromi, zatvori, vojni objekti itd. U pravilniku su na-
vedene kategorije operacija dronom: nekomercijalne operacije, komercijalne operacije
i radovi iz zraka. Dronovi su raspoređeni u nekoliko kategorija po veličini i masi letjelice:
A1 (0,249 kg – 1 kg) ; A2 (1 kg – 2 kg) ; A3 (2 kg – 5 kg) ; A4 (5 kg – 25 kg).
Za vrijeme potraga za nestalim i izgubljenim osobama i akcija spašavanja dozvoljeno

je korištenje bespilotnih letjelica – dronova bez najave leta ali sama letjelica mora biti
registrirana u BHDCA.
3. Metode traganja dronom
- Pretraga uz pomoć karte ili GPS-a .

Uz pomoć printane karte, gps uređaja ili mobilne aplikacije pilot drona
upravlja letjelicom i pretražuje segment koji su nacrtali digitalni kartografi.
Prilikom pretrage pilot drona pregleda teren te sva sumnjiva mjesta slika te
ih pregleda u bazi na laptopu, tv-u (većem monitoru). Ova metoda je dobra
jer svaki dron je može koristiti i nakon završenog leta moguće je skinuti s
drona trag leta snimljen GPS-om.
- Pretraga terena pomoću programa dronedeploy.

Korištenjem aplikacije dronedeploy pilot drona u dogovoru s digitalnim
kartografom crta segment pretrage te nakon toga pokreće dron koji sam
kroz aplikaciju određuje na koji način će pregledati segment te fotografije sa
preklapanjem koje se kasnije pregledaju u bazi. U aplikaciji se mogu postaviti
visina letjelice, brzina letjelice, broj fotografija koje će slikati...
93
- Pretraga uz pomoć termalne kamere.
Ova metoda omogućava korištenje letjelice i danju i noću te je dosta lakše
uočiti osobu u gustom rastinju u odnosu na dronove s običnom kamerom. U
svijetu se razvija softver koji će uz pomoć termalne kamere i drugih
parametara moći sam prepoznati da li se radi o osobi ili ne.
Napomene:
Visina leta letjelice prilikom pretrage terena treba biti iznad 20 metara od tla zbog
mogućih prepreka te na nižoj visini ispod 30 metara od tla zbog teže preglednosti ter-
ena sa veće visine.
Duljinu leta drona uvjetuju niska temperatura zraka i vjetar gdje se baterije letjelica
brže prazne i prilikom jakog vjetra i niskih temperatura zraka može doći do pada drona.
Vremeneske neprilike kao što su: magla, kiša, snijeg, led, vjetar su opasnost za same
letjelice te treba izbjegavati korištenje istih u takvim uvjetima.
94
HELIKOPTERSKO SPAŠAVANJE
1. Uvod
Helikoptersko spašavanje predstavlja skup radnji vezanih za zbrinjavanje i spašavanje

unesrećenih osoba na nepristupačnom terenu uz pomoć helikoptera. Korištenje he-
likoptera u Bosni i Hercegovini je limitirano, a gorskim službama spašavanja su na
ispomoći helikopteri Zračnih snaga u sastavu Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.
Zračne snage posjeduju tri tipa helikoptera za spašavanje: UH-1H, UH-2H i MI-8MTV.
U pitanju su višenamjenski helikopteri koji nisu isključivo specijalizirani za spašavanje.
Slika br. 1 - Helikopteri Oružanih snaga Bosne i Hercegovine UH-1H
Obuka pripadnika gorske službe za helikoptersko spašavanje se provodi prema pro-

gramu kojeg donosi nadležno tijelo gorske službe spašavanja. U ovom priručniku se
nalaze upute pripadnicima gorske službe zaobuku, usavršavanje i pravilno izvođenje
postupka spašavanja uz pomoć helikoptera Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.
2. Postupak spašavanja uz pomoć helikoptera
Postupak spašavanja uz pomoć helikoptera obuhvaća niz radnji na terenu i u helikopterskoj

bazi s kojima spašavatelj mora biti upoznat kako bi postupak uspješno izvršio. Zahtjeva do-
bru obučenost spašavatelja što, uz odgovarajuću tjelesnu pripremljenost, podrazumijeva
da spašavatelj raspolaže znanjem, vještinama i iskustvom, te da ima ulogu odgovornog lica.
Zbog toga procedure helikopterskog spašavanja ne mogu provoditi početnici, kao ni ne
pripremljeni spašavatelji. Procedure se izvode prema dogovoru na terenu utemeljenom na
znanju o načinu rada službi spašavanja, medicinskom zbrinjavanju unesrećenog lica, kar-
tografiji i elektronskoj navigaciji, meteorologiji i provođenju postupka spašavanja uz pomoć
95
helikoptera. Sva nužna znanja spašavatelj stječe kroz osnovne obuke, pa je njihovo pozna-
vanje osnova za usavršavanje obukom helikopterskog spašavanja.
Zbog lakšeg razumijevanja cijeli postupak je podijeljen u četiri procedure, a svaka pro-
cedura sadrži uputu za pravilno izvođenje radnji.
Helikoptersko spašavanje podrazumijeva sljedeće procedure:

1. Procedura pozivanja helikoptera na terenu
2. Procedura helikopterskog spašavanja iz baze
3. Procedura transporta unesrećene osobe
4. Procedura povratka u bazu
2.1. Procedura pozivanja helikoptera na terenu
Procedura pozivanja helikoptera na terenu obuhvaća:

- Raspolaganje osnovnim informacijama
- Pozivanje helikoptera
- Pripremu poletno-slijetnog mjesta
- Pripremu unesrećenog za transport helikopterom
- Prijem helikoptera
Raspolaganje osnovnim informacijama je prvi korak daljnje uspješne komunikacije i

koordinacije rada spasilačkih timova.
Raspolaganje osnovnim informacijama uključuje:

- Ime i prezime spašavatelja
- Funkciju spašavatelja
- Broj spašavatelja na terenu
- Identitet povrijeđenog i stepen povreda
- Lokaciju mjesta nesreće
- Vremenske prilike na terenu
Utvrđivanje tačne lokacije zahtjeva poznavanje postupaka određivanja stajne tačke

putem tehničkih uređaja GPS-a, uz pomoć karte utvrđivanjem koordinata na karti, kao i
raspolaganje informacijom o dostupnim (vidljivim) orijentirima na terenu.
Poznavanje vremenskih prilika podrazumijeva poznavanje i razumijevanje meteoroloških

podataka (vidljivost, temperatura, padavine) s posebnim osvrtom na ružu vjetrova,
određivanje smjera vjetra, utjecaj na prirodne resurse i mjerenje snage vjetra.
Zbrinjavanje unesrećene osobe je predmet medicine spašavanja, pa o tome neće biti

govora u ovom dijelu priručnika.
Pozivanja helikoptera je put komunikacije od mjesta nesreće do nadležne službe.

Interna i eksterna komunikacija prilikom pozivanja helikoptera podrazumijeva da je
spašavatelj upoznat s nadležnostima i ovlaštenjima sudionika postupka.
96
Pozivanja helikoptera uključuje:
- Izvještavanje odgovorne osobe GSS-a
- Kontakt s kantonalnim/županijskim štabom CZ 121
- Kontakt s Ministarstvom sigurnosti/bezbjednosti BiH 112
- Povratnu informaciju
Odgovorna osoba u gorskoj službi spašavanja će obavijestiti nadležne službe i zatražiti

pomoć u spašavanju putem helikoptera. Njoj će biti dostavljena povratna informacija
o odobrenju zahtjeva. Putem komunikacijskog kanala se utvrđuju kontakt telefoni pi-
lota u helikopteru i odgovorne osobe GSS-a. U slučaju da odgovorna osoba nije prisut-
na na terenu, dužna je dostaviti povratnu informaciju angažiranim spašavateljima, te
službama u postupku spašavanja dostaviti kontakt broj s terena kako bi se nesmetano
mogla obavljati komunikacija između helikopterske posade za spašavanje i gorskih
spašavatelja na terenu.
Priprema poletno-slijetnog mjesta
Priprema poletnog-slijetnog mjesta obuhvaća niz radnji u cilju sigurnog spuštanja he-
likoptera i preuzimanja unesrećene osobe ili sigurnog spašavanja unesrećene osobe
iz zraka. Poletno-slijetno mjesto je najbolja lokacija za slijetanja/manevar helikoptera
na najmanjoj udaljenosti od unesrećene osobe promjera 25x25m za helikoptere iz po-
rodice UH - 1H i 50x50m za helikoptere iz porodice MI8 - MTV.
Pripreme poletnog-slijetnog mjesta uključuje:

- Izbor najboljeg poletno-slijetnog mjesta
- Utvrđivanje tačne lokacije poletno-slijetnog mjesta
- Detaljno čišćenje terena od svih objekata koji mogu biti podignuti i usisani u
motor helikoptera
- Obilježavanje niskog rastinje koje se ne može ukloniti odgovarajućom
bojom, po mogućnosti crvenom vrpcom
- Obilježavanje smjera kretanja vjetra odgovarajućim markerom
U slučaju da postoji bolja lokacija, a koja se nalazi nedaleko od lokacije unesrećene oso-
be, potrebno je izvršiti premještanje na bolju lokaciju, ako povrede i konfiguracija tere-
na to dozvoljavaju. Ako se vrši promjena lokacije, odgovorna osoba će o tome obavijes-
titi posadu helikoptera (pilota). Uvijek se bira najbolja lokacija poletno-slijetnog mjesta
sukladno mogućnostima helikopterskog manevra i transporta unesrećene osobe za-
visno od prirode povreda i konfiguracije terena. Komunikacija odgovorne osobe GSS-a
s pilotom u helikopteru se vrši putem mobitela.
Pripreme unesrećenog za transport helikopterom
Pripreme unesrećenog za transport helikopteromobuhvaća:

- Zbrinjavanje povrijeđenog kod pronalaska
- Imobilizacija povrijeđenog u specijaliziranu opremu
- Priprema za transport
97
Prije dolaska helikoptera na poletno-slijetno mjesto povrijeđeni treba biti priprem-
ljen za transport helikopterom. Pripremanje povrijeđenog za transport je isti za
sve tipove helikoptera. Sva tri tipa helikoptera posjeduju dizalice za spašavanje
(varijanta A), kao i mogućnost spašavanje pomoću užeta (varijanta B).
Gorski spašavatelji se kroz praktičnu obuku usavršavaju za upotrebu individualne

i kolektivne spasilačke opreme namijenjene helikopterskom spašavanju i rad na
spasilačkim sistemima.
Prijem helikoptera
Prijem helikoptera predstavlja način komunikacije između pilota/posade helikoptera i

gorskih spašavatelja na terenu za sigurno izvođenje helikopterskog manevra.
Prijem helikoptera obuhvaća:

- Kontakt s pilotom putem komunikacije mobitelom
- Kontakt s pilotom putem sistema veze zemlja-zrak
- Vizualni kontakt s pilotom i članovima posade
Uspješnost komunikacije putem mobitela uvjetovana je tačnom i blagovremenom

razmjenom informacije između službi spašavanja uključenih u postupak spašavanja o
kontakt telefonima pilota i ovlaštene osobe GSS-a na terenu. Spašavatelj na trenu će
mobitelom dostaviti potrebne informacije pilotu za uspješno spuštanje i manevar he-
likopterom.
Sistem veze zemlja-zrak podrazumijeva upotrebu odgovarajućih tehničkih sredstava i

angažman ljudstva obučenog za ovaj sistem veze.
Vizualni kontakt s pilotom provodi se prilikom navođenja helikoptera na određeni

manevar i zahtjeva poznavanje signalizacije za navođenje i spuštanje helikoptera, te
izvođenje spašavanja sa zemlje i iz zraka. Prijem helikoptera vizualnim kontaktom vrši
osoba koju odredi vođa operacije GSS-a na terenu. Za vizualni kontakt s članovima po-
sade helikoptera GSS koristi četiri signala i to:
1. Vidiš me (slika 2)
2. Priđi (slika 3)
3. Zalebdi (slika 4)
4. Na zemlji (slika 5)

Na terenu pristup helikopteru je moguć samo podatom signalu instruktora ili vođe po-
sade. U ovim uvjetima postoji mogućnost da ne dobijemo signal za ukrcavanje u he-
likopter zbog kvara istog.
98
Slika br. 2 - VIDIŠ ME Slika br. 3 - PRIĐI
Slika br. 4 - ZALEBDI Slika br. 5 - NA ZEMLJI
99
2.2. Procedura helikopterskog spašavanja iz baze
Procedura helikopterskog spašavanja iz baze obuhvaća:

- Pristup heliodromu i poletno-slijetnoj pisti
- Ukrcavanje u helikopter
- Ponašanje u helikopteru i procedure kod izvanrednih situacija
Pristup helidromu (poletno-slijetnoj pisti) je moguće samo uz dozvolu dežurnog sta-

janke taj dan.Na stajanku mogu pristupiti samo ona lica koja taj dan izvršavaju misiju
(spašavanje, obuka, trenaža itd). Kada se pristupi pisti, treba poštovati naputak lica koja
izvodi određenu misiju ili dežurnog stajanke.
Ukrcavanje u helikopter slijedi nakon sigurnosnog brifinga na kojem se dobivaju infor-

macije o helikopteru potrebne za sigurno kretanje oko helikoptera i unutar helikoptera.
Vođa posade ili instruktor su zaduženi za sigurnosni brifing. Nakon brifinga, a po dobi-
vanju dozvole za ukrcavanje moguće je pristupiti helikopteru.
Ponašanje u helikopteru i procedure kod izvanrednih situacija podrazumijeva sve

radnje koje spašavatelji izvršavaju u suglasnosti s vođom posade, a posredstvom in-
struktora. Ulazak i izlazak iz helikoptera se izvodi po odobrenju vođe posade. S proce-
durama izvanrednih situacija prisutni se upoznaju na sigurnosnom brifingu posade, a
one se odnose na mogućnost otkaza motora i prinudnog slijetanja.Kod izvanrednih
situacija treba zaštititi sebe i pomoći posadi kod napuštanja helikoptera.Na nepo-
znatom i nepristupačnom terenu iz helikoptera treba iskoristiti sve što može pomoći u
preživljavanju do dolaska pomoći.
Slika br. 6 - Raspored spašavatelja u helikopteru
100
2.3. Procedura transporta povrijeđene osobe
Transport povrijeđene osobe podrazumijeva:

- Prihvaćanje unesrećene osobe na licu mjesta
- Transport do medicinske ustanove
- Predaja povrijeđenog medicinskoj ustanovi
Prihvaćanje unesrećenog na licu mjesta vrši se u koordinaciji između gorkih spašavatelji i

članova posade, a podrazumijeva poznavanje procedura pravilnog korištenja spasilačke
opreme i pristupa unesrećenog helikopteru sa zemlje i iz zraka.Odgovorna osoba GSS-a
na terenu će odrediti spašavatelje za izvođenje ovog zadatka.
Transport povrijeđenog do medicinske ustanove vrši se na dva načina i to kao podvjes-

ni teret i kao putnik u helikopteru. Transport povrijeđenog obavljaju lica obučena za
pružanje hitne medicinske pomoći ili prve pomoći, te raspolažu znanjem i vještinama
potrebnim za izvršavanje spašavanja uz pomoć helikoptera.
Slika br. 7 - Spuštanje užetom iz helikoptera
Prilikom predaje povrijeđenog medicinskoj ustanovi potrebno je raspolagati tačnim

medicinskim statusom povrijeđenog. Odgovorna osoba GSS-a na terenu će odrediti
spašavatelja zaduženog za vođenje zapisnika. Zapisnik treba sadržavati informacije o
medicinskom statusu povrijeđenog i radnjama poduzetim prilikom njegovog zbrinja-
vanja. Uvidom u tu dokumentaciju medicinari će lakše i brže zbrinuti povrijeđenu oso-
bu.Jedan primjerak tog zapisa treba ostaviti u arhivi GSS-a.
101
2.4. Procedura povratak u helikoptersku bazu
Procedura povratak u helikoptersku bazu obuhvaća:

- Određivanje lokacije povratka
- Dostavljanje izvještaja o izvršenoj akciji nadležnima u OS BiH
Povratak u helikoptersku bazu se vrši po završetku misije. Spašavatelji koji su bili ukr-
cani u helikopter u samoj bazi, bit će vraćeni u dogovoru s vođom posade na početnu
lokaciju ili na mjesto koje se dogovore spašavatelji i posada.
Po završetku misije vođi posade i komandantu baze se treba dostaviti izvještaj o

izvršenoj akciji spašavanja.Ovaj izvještaj služi zbog dalje suradnje civilnih institucija i
OS BiH.
3. Specifičnosti spašavanja uz pomoć helikoptera
Kao i ostale vrste spašavanje i helikoptersko spašavanje ima svoje specifičnosti čije
poznavanje i obuka za rad u tim uvjetima su nužne za izvođenje samog postupka.
Spašavatelji se kroz obuku upoznaju sa svim specifičnostima helikopterskog spašavanja,
a samo izvođenje akcije spašavanja zahtjeva dobru utreniranost.
Za helikoptersko spašavanje su specifični rad s dizalicom, priprema helikoptera za

korištenje užadi i postupak uporabe spasilačke opreme namijenjene helikopterskom
spašavanju.
Rad s dizalicama SGH 300 i LPG 150 je resursno ograničen. Sam naziv SGH 300 upućuje
na nosivost dizalice od 300kg jerje motor koji pokreće istu limitiran na tih 300kg, dok
sajla povezana s motorom ima daleko veću nosivost. Promjer čelične sajle je 6mm.Isti
slučaj je i s dizalicom LPG 150.
U slučaju otkaza rada motora dizalice, ako se nalazimo se u kabini, primjenjuje se

spašavanje pomoću užeta (varijanta B).Motor dizalice može otkazati kod uvlačenja
povrijeđenog i spašavatelja. U tom slučaju se transport vrši s podvjesnim teretom do
pogodne lokacije za spuštanje helikoptera gdje se vrši ukrcavanje, a zatim transport do
medicinske ustanove.
Priprema helikoptera za korištenje užadi podrazumijeva instaliranje čeličnog prstena

u helikopteru. Nosivost prstena je tri tone.Prsten se pričvršćuje karabinerima za alke u
podu helikoptera.Jedna alka nosi 250 kg.Na taj način povezujemo devet alki oblikujući
čelični prsten na kojem u jednom trenutku mogu biti zakačena četiri spašavatelja.Kad
trebamo transportirati povrijeđenog i spašavatelja kao podvijesni teret, pripremamo
mu statičko uže koje se nalazi u helikopteru.Na isti način prebacujemo povrijeđenog
do pogodne lokacije za slijetanje i ukrcavamo ga u helikopter, te transportiramo do
medicinske ustanove. Razlika je što u helikopteru MI-8MTV vežemo pet alki karabi-
nerom i spuštati se može više spasioca niz uže.
102
Slika br. 7 - Priprema užadi za izbacivanje iz helikoptera
Za sav rad u helikopteru prilikom izvođenja radnji spašavanja odgovorni su posada

i instruktor helikopterskog spašavanja. Za izvršenje bilo kojeg postupka potrebna je
dozvola vođe posade. Signal za spuštanje spašavatelja dobivamo od instruktora. Zbrin-
javanje i transport unesrećenog uključuje sljedeće radnje:
- Imobilizacija povrijeđenog u odgovarajuća nosila
- Pregled opreme koja se nalazi na nama
- Sav višak opreme spakovati u vreću ili nosila
- Dati odgovarajući signal za podizanje (okomit palac)
- Na metar iznad zemlje ponovo pregledati opremu
- Cijelo vrijeme transporta pratiti povrijeđenog
4. Zaključak
Transport helikopterom i helikoptersko spašavanje nezaobilazno je u akcijama spašavanja

koju provode gorske službe, pa je zato poznavanje procedura i specifičnosti helikopterskog
spašavanja nužno. Kako se helikoptersko spašavanje izvodi u različitim vremenski uvjetima i na
nepristupačnom terenu, obuku helikopterskog spašavanja uglavnom pohađaju spašavatelji
koji raspolažu znanjima i vještinama ljetnog, zimskog i stijenskog spašavanja, a priroda same
akcije može iziskivati i poznavanje drugih vrsta spašavanja. Poželjno je da za zbrinjavanje i
transport unesrećene osobe bude zaduženo medicinsko osoblje gorske službe, a ako takvo
što nije moguće, spašavatelji koji provode akciju spašavanja moraju vladati vještinama
medicinskog zbrinjavanja. Kako bi spašavanje uz pomoć helikoptera bilo uspješno izvedeno,
spašavatelji uz obuku moraju imati i mogućnost redovite trenaže. Helikoptersko spašavanje
jeste specifično i zahtjevno, ali se kao i sve drugo može naučiti i uspješno obavljati.
103
SAVEZ GORSKIH SLUŽBI SPAŠAVANJA U BOSNI I
HERCEGOVINI (GSSuBiH) - MISIJA I ORGANIZACIJA
Savez gorskih službi spašavanja u Bosni i Hercegovini (GSSuBiH) je nevladina, nepro-

fitna i volonterska organizacija koja okuplja spasilačke službe i klubove, koje se bave
potragom i spašavanjem na nepristupačnim i teško dostupnim područjima na
zemlji, pod zemljom, na vodi i pod vodom u Bosni i Hercegovini.
Registrirana je kao organizacija za zaštitu i spašavanja na cijelom teritoriju Bosne i Her-

cegovine od strane Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine.
Bavi se sa pet kategorija spašavanja:

- Kopneno spašavanje (na planinama i drugim teško dostupnim područjima)
- SAR – Potraga za nestalim i izgubljenim osobama i njihovo spašavanje
(na planinama i drugim teško dostupnim područjima)
- Speleospašavanje (spašavanje u podzemnim objektima)
- Spašavanje na vodi (spašavanje na brzim i mirnim vodama i u poplavama)
- Spašavanje pod vodom
Misija Saveza
Misija Saveza je Stvaranje uvjeta za razvoj kvalitete svih kategorija spašavanja u

nepristupačnim područjima i podizanje razine sigurnosti svih građana Bosne i Hercegovine
Svoju misiju Savez provodi kroz:

- MEĐUSOBNU POMOĆ I POTPORU
- pripravnost i angažiranje svih raspoloživih resursa
- izvještavanje o svim aktivnostima
- ZAJEDNIČKU OBUKU
- po istoj doktrini
- po istim programima obuke
- po istoj kvaliteti
- po istim standardima
- DJELOVANJE U TERENU
- po istim procedurama
- u istim topografskim sustavima
- radio veze na istim frekvencijama
- sa istom tehnikom i opremom
- ISTUPIMA U JAVNOSTI
- primjećivanje GSS a u javnosti
- istinito, kvalitetno i pravovremeno informiranje javnosti.
104
Organizacija Saveza gorskih službi spašavanja u Bosni i Hercegovini
Sukladno zakonskim propisima kao nevladina, neprofitna i volonterska organizacija

Savez gorskih službi spašavanja ima svoja upravna tijela:
- Skupštinu Saveza
- Upravni odbor Saveza
- Nadzorni odbor Saveza
- i Savjet stanica GSSuBiH
Upravna tijela Saveza, sukladno statutu formiraju komisije i službe Saveza i to:
- Komisije Saveza (za obuku, za svaku od kategorija spašavanja, za odnose s
javnošću)
- Stručnu služba saveza koju čine tajnik saveza i uposlenici
Skupštinu Saveza čine predstavnici članova , a broj predstavnika svakog člana određen
je kategorijom članstva. Kategorije članstva i broj predstavnika u Skupštini određene su
brojem stručnih zvanja pripadnika svakog od članova. Članovi mogu biti:
- Redovni članovi (A, B i C kategorije)
- Članovi posmatrači bez predstavnika u Skupštini Saveza s pravom glasa
- Počasni članovi (kolektivi ili pojedinci) bez predstavnika u Skupštini Saveza s
pravom glasa
Redovni članovi C kategorije imaju jednog predstavnika u Skupštini Saveza. Sudjeluju

u realizaciji svih programskih i planskih aktivnosti Saveza, provode odluke organa Saveza,
redovito ispunjavaju obveze prema Savezu, redovito informiraju i izvještavaju Savez o svo-
jim aktivnostima i promjenama u upravljačkim strukturama i drugim promjenama koje su
od bitnog značaja, te školuju i licenciraju svoje pripadnike prema programima i planovima
GSSuBiH.
Redovni članovi A kategorije imaju 4, a B kategorije 2 predstavnika u Skupštini

Saveza. Broj predstavnika i kategorija ovise od broja stručnih zvanja za svaku od kat-
egorija spašavanja (najmanje iz jedne kategorije za 2 člana i najviše 4 člana iz najmanje
4 kategorije)
Stručna zvanja potrebna za broj predstavnika u Skupštini Saveza određena su Statutom i to:
- za kategoriju kopnenog spašavanja:
- najmanje 3 licencirana gorska spašavatelja GSSuBiH
- najmanje 2 instruktora ili instruktorska kandidata u GSSuBiH.
- najmanje 5 spašavatelja sa statusom pripravnika.
- za kategoriju spašavanja na vodi i pod vodom
- najmanje 2 licencirana spašavatelja za spašavanje na vodi ili pod vodom
- najmanje 1 instruktora ili instruktorskog kandidata za spašavanje na vodi ili
pod vodom
- najmanje 2 kandidata sa statusom pripravnika
105
- za kategoriju speleo spašavanja
- najmanje 1 licenciranog speleo-spašavatelja
- najmanje 1 instruktora ili instruktorskog kandidata
- najmanje 2 kandidata sa statusom pripravnika
za kategoriju SAR
- najmanje 1 licenciranog voditelja potrage
- najmanje 1 obučenog digitalnog kartografa
- najmanje 5 licenciranih SAR spašavatelja
- najmanje 1 licencirani potražni tim sa psom
Sustav obuke i licenciranja
Sustav obuke i licenciranja Saveza gorskih službi spašavanja u Bosni i Hercegovini orga-
niziran je kroz opće i specijalističke tečajeve, instruktorske seminare u zemlji i inozem-
stvu te organizirana polaganja licenci za zvanja u gorskoj službi spašavanja. Obuke pro-
vode instruktori i instruktorski kandidati GSSuBiH i gostujući instruktori po usvojenim
planovima i programima obuke.
Ciklus obuke i licenciranja počinje osnovnim obukama, nastavlja se naprednim-

specijalističkim obukama, aktivnostima i licenciranjima po kategorijama i specijalnosti-
ma spašavanja i završava instruktorskim zvanjima.
Obavezna temeljna obuka sastoji se od tečaja potrage i spašavanja (SAR tečaj) i tečaja
medicine gorskog spašavanja.
Slika 1. – Doktrina obuke u GSSuBiH
Ciklus obuke u svakoj od kategorija podrazumjeva tečajeve (obuke), sudjelovanje u

vježbama, sudjelovanje u akcijama i završava licenciranjem za jedno od spašavateljskih
specijalističkih zvanja.
Instuktorska edukacija sadrži sudjelovanje u obukama u svojstvu instruktorskih kan-

didata ili demonstratora, sudjelovanje u vježbama i akcijama i završava polaganjem za
licencu instruktorskog zvanja.
106
Slika 2. - Ciklus edukacije unutar kategorija spašavanja
Slika 3. - Ciklus edukacije unutar kategorije potrage i spašavanja (SAR)
Instruktorska zvanja u GSSuBiH su:

- Instruktor kopnenog (gorskog) spašavanja
- Instruktor speleo spašavanja
- Instruktor za spašavanje na vodi
- Instruktor za spašavanje pod vodom
- Instruktor za vođenje potraga
- Instruktor za obuku potražnih pasa
- Instruktor za letačku obuku
- Instruktor medicine gorskog spašavanja
- Instruktor digitalne kartografije
107
Povijest
Gorsko spašavanje u Bosni i Hercegovini postoji od pedesetih godina prošlog stoljeća.

Posljedice rata su ga nazadovale i rascijepkale te dovele do zaostajanja za razvojem
službi u ostatku Europe i Svijeta.
Nekoliko stanica gorskog spašavanja iz cijele Bosne i Hercegovine 2012. godine osniva Savez
gorskih službi spašavanja u Bosni i Hercegovini (GSSuBiH) kako bi razvili gorsko spašavanje
po uzoru na ostatak svijeta, odvojili od amaterizma i hobizma planinarskih i drugih saveza,
te napravili interventnu, obučenu i ozbiljnu službu.
Od 2015.g. GSSuBiH punopravna je članica ICAR-a (International Commission for Al-

pine Rescue) A kategorije i članica ECRA-e (European Commission for Cave Rescue).
Savez je iznimno aktivan u aktivnostima tih organizacija i igra zamjetnu ulogu u radu i
napretku gorskog spašavanja.
Odnosi s drugim organizacijama u zemlji
I pored poteškoća u prepoznavanju uloge gorskih službi spašavanja od strane vlasti,

GSSuBiH ostvaruje i potiče dobru suradnja s vladinimm organizacijama, međunarodnim
organizacijama koje djeluju u Bosni i Hercegovini i nevladinim sektorom na jačanju sig-
urnosti svih građana BiH kroz:
- suradnju u operacijama spašavanja s hitnih službama (MUP, OS, lokalne CZ,

HMP, EUFOR)
- suradnju s pravosudnim institucijama
- obuku pripadnika specijalne policije
- osnovnu obuka iz potrage i spašavanja koju pruža pripadnicima i
institucijama civilne zaštite
- zajedničke obuke i vježbe s EUFOR-m
- obuke planinarskim društvima i savezima
- SAR obuke pod pokroviteljstvom OESS-a
Međunarodna suradnja
Savez gorskih službi spašavanja u BiH od svog osnutka uspješno surađuje sa gorskim
službama spašavanja iz drugih zemalja.
Suradnja se odvija prije svega kroz

- zajedničke međunarodne operacije spašavanja u drugim zemljama i u
Bosni i Hercegovini ostvarene neprekidnom primjenom međunarodnih
standarda i zajedničkim obukama i vježbama
- zajedničku edukaciju (HGSS, RSS, GSSCG...)
- razvoj gorskog spašavanja kroz međunarodne organizacije (ICAR, ECRA)
- sudjelovanje u zajedničkim međunarodnim projektima
108
2019/2020
209 operacija spašavanja
Stijensko spašavanje – 63
Potraga i spašavanje – 121
(14 kompleksnih SAR operacija)
Na vodi i pod vodom – 19
Speleo – 6
574 intervencije za vrijeme

osiguranja outdoor događaja i skijališta
- Red Bull cliff diving Mostar
- Međunarodne brdske utrke
- Okupljanja hodočasnika u Međugorju
Slika 4. - Statistički podaci i teritorijalni pregled akcija spašavanja članica GSSuBiH

2019/2020. godine
109
ODNOSI S JAVNOŠĆU
“Odnosi s javnošću (Public relations - PR) su svjesna, planirana i održiva aktivnost kojom se
uspostavlja i održava međusobno razumijevanje između organizacije i okoline.”
Institute of Public Relations,1978
Odnosi s javnošću nisu marketing, ali koriste marketing, oni nisu novinarstvo ali sadrže
novinarstvo, nisu oglašavanje ali sadrže oglašavanje, nisu ni promidžba ali sadrže i
promidžbu.
Pogrešno ih je shvatiti i pogrešno provoditi samo odnosima s medijima i generiranjem

što većeg broja objava u medijima. Pogrešno ih je vezati na samo publicitet, a pogrešno
ih je vezati i shvatiti samo kao puku komunikaciju. Oni su komuniciranje iza kojeg stoje
djela.
Odnosi s javnošću su vještina komuniciranja kojom se gradi željeni imidž iza koje stoje
djela.
Postoji pet vrsta javnosti:

- interna javnost - bilo koja javnost koja je iznutra uključena
- opća javnost - šira cjelokupna javnost
- mediji - novinari i medijske kuće (TV, radio, tisak, internet portali...)
- stručna javnost - ljudi iz struke, u našem slučaju zaštite i spašavanja
- utjecajna javnost- vlasti, oni koji financiraju i sl.
1. GSSuBiH i odnosi s javnošću
Odnose s javnošću Savez gorskih službi spašavanja uspostavlja, održava i razvija kroz
svoje resurse za odnose s javnošću ljudske i tehnološke.
Ljudski resursi za odnose s javnošću su Komisija za odnose s javnošću i osobe koje se,
ovisno o potrebama, ovlaste za istupe u javnosti.
Tehnološki resursi za odnose s javnošću su:
- Web stranica Saveza (www.gss.ba)

- Web stranice stanica
- Službene stranice na društvenim mrežama i online servisima
- Službeni komunikacijski kanali (službeni telefoni, službeni e-mail)
110
2. Odnosi s javnošću u kriznim situacijama
Krizne situacije zahtijevaju posebne odnose s javnošću, a krizna situacija za gorske

službe spašavanja akcije su potrage i spašavanja.
Najvažnije pravilo odnosa s javnošću u kriznim situacijama je odrediti jednu, određenu

osobu za odnose s javnošću. Osobu za odnose s javnošću u akcijama potrage i
spašavanja određuje voditelj akcije.
To može biti bilo koji pripadnik gorskih službi spašavanja koji ima vještinu komuniciranja s
javnostima bez obzira je li izravno uključen u akciju ili ne. To može biti i sam voditelj akcije uko-
liko nema na raspolaganju osobu kojoj bi mogao povjeriti zadaću komuniciranja s javnostima.
Osoba određena za komunikaciju s javnostima:

- organizira i provodi aktivnosti odnosa s javnošću (komunikacije s javnostima)
- prikuplja informacije (uključujući i foto i video)
- nastupa u javnostima ili priprema druge za nastupe u javnostima
- prati i analizira javnosti
Osoba zadužena za odnose s javnošću pri tome:

- određuje tri najbitnije vrste javnosti s kojima će komunicirati
- određuje komunikacijske ciljeve za svaku od tih vrsta javnosti
- određuje osnovnu poruku ili poruke prema tim vrstama javnostima
- neprekidno evaluira učinke odnosa s javnosti u kriznoj situaciji
Tri najbitnije vrste javnosti u akcijama potrage i spašavanja su interna javnost, mediji
i opća javnost.
Interna javnost u akcijama potrage i spašavanja su obitelj nestale (unesrećene) osobe

i ostali sudionici akcije (policija, vatrogasci, lovci, planinari, kinološke udruge, civilna
zaštita, volonteri, mještani...).
Pri komuniciranju s članovima obitelji zadaće osobe za odnose s javnošću su:

- uključit ih i pravodobno informirati,
- držati podalje od zapovjednog mjesta,
- ne podcjenjivati ih,
- ne davati obećanja koja se ne mogu ispuniti, biti realni,
- nastojati dislocirati problematične članove rodbine
Pri komuniciranju sa ostalim sudionicima akcije zadaće osobe za odnose s javnošću su:
- definirati osobu s kojom ćete komunicirati za svaku od uključenih službi
- nastojati dislocirati problematične osobe
111
Pri komuniciranju s medijima osoba određena za odnose s javnošću treba:
- držati ih dalje od zapovjednog mjesta u mjeri da ne ometaju rad,
- biti svjestan kamera i fotoaparata,
- pravodobno ih informirati radi smanjenja mogućnosti krivih informacija,
- odrediti isključivo jednu osobu komuniciranje sa medijima,
- nastojati komunicirati pismenim putem,
- nastojat zaštititi rodbinu nestale osobe,
- davati im po potrebi i mogućnosti dodatne sadržaje poput fotografija ili video
sadržaja,
- biti direktni, jasni i precizni u dostavi informacija
Pri komunikaciji s općom javnošću posebnu i najvažniju ulogu ima komunikacija s

lokalnom zajednicom. Pritom je važno:
- ne komunicirati direktno niti s pojedincima,
- informirati lokalnu javnost putem medija
- ne davati bitne/službene informacije,
- ne komentirati događanja
3. Pojedinci (pripadnici gorskih službi spašavanja) i odnosi s javnošću
Pojedinci, pripadnici gorskih službi spašavanja svakodnevno su u prilici svjesnog ili

nesvjesnog nastupa u javnosti. Svaki profil na društvenim mrežama istup je u javnosti.
Svaki komentar na društvenim mrežama istup je u javnosti. Razgovori s mještanima,
vlastitoj obitelji, poznanicima nastup je u javnosti.
Ukoliko pripadnik gorskih službi spašavanja na svom profilu na društvenim mrežama

ima fotografiju u kojoj je odjeven u obilježja gorskih službi spašavanja za široku javnost
on predstavlja GSS. Stoga se preporuča na društvene profile ne stavljati sliku s
obilježjima gorskih službi spašavanja!
Kodeksom ponašanja u javnosti Saveza gorskih službi spašavanja u BiH propisano je:
- Ne prenositi službene ni neslužbene informacije
- Ne dijeliti informacije i fotografije s novinarima bez konzultacije s osobama
zaduženim za PR
- Ne predstavljati GSS na društvenim mrežama
- Držati se bontona ponašanja na društvenim mrežama
- Izbjegavati “zamke” društvenih mreža
- Promovirati GSS
Svaki pojedinac u medijima može nastupati samo uz znanje osobe ovlaštene za odnose
s javnosti u Savezu, stanici ili akciji.
112
Pri nastupu u medijima treba se slijediti sljedeće preporuke:
- potrudite se razumjeti postavljeno pitanje
- držite se “svoje teme”
- budite jasni i precizni
- ne koristite izraz “Bez komentara”
- govorite sporije
- ne “muljajte”!
- izbjegavajte žargon
- ne koristite neslužbene izjave
113

Sarf in 0222

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Sarf in 0222

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Sarf in 0222

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Zdenko Marić, Bruno Grgić, Žarko Pehar, Bojan Šunjić,

Damir Bilić, Toni Matijević, Enis Šikalo

POTRAGA I SPAŠAVANJE (SEARCH AND RESCUE)

Recenzent: Zdenko Marić

Lektura i korektura: Miladinka Vladić

Grafička priprema: Bojan Šunjić

Naslovna strana: Žarko Pehar

Tisak: FRAM ZIRAL Mostar

Naklada: 1000 primjeraka

2021. godina, Mostar

© Savez gorskih službi spašavnja u Bosni i Hercegovini

Priručnik je izdan u sklopu projekta “Jačanje kapaciteta i razvoj gorskih službi

CIP - Katalogizacija u publikaciji

POTRAGA i spašavanje = Search and rescue : priručnik za spašavatelje tragače /

I - OSNOVE SUVREMENE TEORIJE POTRAGE ............... 5

1. UVODNO O POTRAGAMA ................................................ 6

II - ORGANIZACIJA I IZVOÐENJE POTRAŽNIH AKCIJA ........ 25

5. TIJEK POTRAŽNE AKCIJE ................................................ 27

III - ORIJENTACIJA I KARTOGRAFIJA U POTRAŽNIM

14. OSNOVE ORIJENTACIJE I TOPOGRAFIJE ................... 60

IV - KORIŠTENJE RESURSA U POTRAŽNIM AKCIJAMA ....... 89

17. RAD SA PSIMA .............................................................. 90

Jedna od ideja izrade priručnika je svakako i predstavljanje inovativnih rješenja u SAR

Zajedno sa obukama uskoro dolazi i narastanje potreba za primjenom SAR znanja i

Uz veliku potporu HGSS Hrvatske unaprjeđujemo naša znanja koja potvrđujemo i

Teorija traganja sa svojom primjenom u kopnenim potragama je relativno mlada disci-

Efikasnost uočavanja u zračnom i pomorskom traganju bazira se na jednostavnom po-

Razmak tragača u terenu potrage

Do ove vrijednosti se dolazilo eksperimentima, međutim problem je što tu vrijednost treba

Određivanje razmaka između tragača na osnovi podatka DR:

Teorija vjerojatnosti, statistika, matematika, modeliranje, su znanstvene discipline na

Vođe potrage se bave pretpostavkama - vjerojatnostima u kojem se području nalazi

1) POA x POD = POS

2) POA (nova) = POA (početna) – POS

Iz krivulje (sl. 1) , na osnovu pokrivenosti C nalazimo vrijednost vjerojatnosti detekcije POD.

slika 1 - Odnos pokrivenosti i vjerojatnosti detekcije (POD)

Vjerojatnost područja POA – vjerojatnost da se subjekt nalazi u području koje procjenjujemo

Odgovor se krije u temeljnom sloganu teorije traganja koji glasi:

“INTUITIVNA ALOKACIJA RESURSA, RIJETKO JE OPTIMALNA”

Puno je bolje, efikasnije, odluke temeljiti na osnovi brojeva dobivenih izračunima.

DR (Detection Range) je podatak iz terena potrage koji nam govori o (ne)pregled-

To je zapravo temeljni podatak iz kojeg možemo izračunati kolika je efektivna širina

Efektivna širina prebrisavanja ESW - Effective Sweep Width (u literaturi se pojavljuju

Taj nam podatak služi za izračunavanje uspješnosti traganja, a također i za određivanje

Naprednije zemlje (SAD) su riješile taj problem na način da su podijelile područja

U našoj zemlji ne možemo očekivati da će to biti moguće riješiti na taj način, pa

Utvrđivanje širine prebrisavanja (SW) standardnom metodom nije moguće učiniti u

Iz navedenog je jasno da je uzimanje vrijednosti DR-a iz konkretnog segmenta presu-

Metoda određivanja razmaka između tragača putem korektivnog faktora kojim

Prvi dio problema rješavamo treninzima tragača, obukama, pogotovu edukacijama

To ujedno podrazumijeva daljnji rad na razvoju aplikacije EROSAR, prilagodba softvera

slika 1. - Primjer sa eksperimenta

Određivanje kategorije nestale osobe jedna je od ključnih aktivnosti u cijelom procesu

Od 2008. godine kao standard kategorizacije nestalih osoba u akcijama potrage i

Prema Koester-ovoj kategorizaciji, nestale su osobe kategorizirane prema mentalnom stan-

Statistički podaci (udaljenosti mjesta pronalaska od početne točke planiranja, udaljenost

Demencija utječe na široki spektar promjena ponašanja i sposobnosti razmišljanja, u rasponu

Karakteristike kretanja dementnih osoba:

Slika 2. – Statistički podaci o mjestima pronalaska nestalih osoba iz kategorije demencija