PLAMEN

"Svijet ovaj, isti za sve, nije stvorio ni jedan bog ni jedan ovjek, nego je on uvijek bio, jest i bit e PLAMEN vjeno iv, koji se po odreenim zakonima pali i gasi" (Heraklit)
za slobodu, mir i socijalnu pravdu GODINA I OUJAK/MART 2007.

novi

BROJ 1

NOVI GLAS NARODA

5 USD

80 DIN

2 KM 4 EURA

BUENJE JEDNOG KONTINENTA SVJETSKI RAT PROTIV DJECE SOCIJALIZAM I DEMOKRATIJA Razgovor s Anom Kneevi, predsjednicom SSSH: "RADNIK NE SMIJE BITI ROB(A)"
EK ZIV KLU S NO
I SSN 1846 - 386X

15 KN
ERUPCIJA ETNE NOU

PETNAEST GODINA HRVATSKE DRAVNOSTI

PLAMEN
novi

GASI LI SE CRVENI PLAMEN?

9 771846 386009 >

ALTERNATIVNI ABECEDARIJ ALTERNATIVNI ABECEDARIJ

ABC Komunizma; naziv knjige Buharina i Preobraenskog, objavljene 1918. godine, u vrijeme II. Internacionale, s ciljem populariziranja komunistikih ideja meu irim slojevima (neto poput Manifesta komunistike partije, ali u revizionistikom duhu!) Abadiev, Georgi (1910. 1963.), knjievnik. Obrauje motive iz ivota i borbe makedonskog naroda pod turskim jarmom. Knjige pripovijedaka: "Izgrev"(1949.) i "Posljednji susret"(1953.); roman: "Hajduko gnijezdo". About, Edmond (1828.-1885.), francuski knjievnik i novinar. Duhovit satiriar, odlian stilist, otar kritiar buroaskog i aristokratskog drutva, antiklerikalni polemiar. Pisao romane, pripovijetke, drame, putopise i dr. Prevoen kod nas ("Nos jednog notara" i dr.). Abraevi, Kosta (1879. - 1898.), pjesnik; jedan od prvih izrazito proleterskih pjesnika Srbije ("Pesme", 1903.) s klasnim buntom i socijalistikim tendencijama. Adami, Louis (1898. - 1951.), ameriki knjievnik i publicist. Porijeklom Slovenac, iselio u USA 1913, a pisao na engleskom od 1924. Napisao 20-ak razliitih knjiga socijalne proze, i napredne politike publicistike ("Dinamit", "Smijeh u dungli", "Veera u bijeloj kui", "Nacija nacija" i dr.). Prije rata napisao "Povratak domoroca" o estojanuarskoj diktaturi u Jugoslaviji. Za vrijeme II. svjetskog rata irio istinu o NOB-u, te bio predsjednik Komiteta Amerikanaca jugoslavenskog porijekla. Prilikom pisanja knjige "Orao i korijenje" o novoj Jugoslaviji (koju je posjetio 1949/50.) naen mrtav pod nerazjanjenim okolnostima, pa je knjiga izala 1952. prilino osakaena. Adams, istaknuta amerika obitelj, dala je vie istaknutih dravnika i pisaca: Brooks (1848.-1918.), historiar, autor Teorije socijalne revolucije. Adler, Max (1873.-1940.); jedan od predstavnika austromarksizma. Urednik lista Arbeiter Zeitung. Kao profesor bekog sveuilita, za potrebe studenata, izdao Udbenik marksistikog shvaanja historije. Nastojao povezati materijalistike osnove Marxove nauke s Kantovim spoznajno-teorijskim nazorima, to ga posredno odvodi u idealizam. Ponovo je postavio marksizam na glavu, tvrdei da psihiko ne moe proizai iz fizikog: drutveni odnosi, smatrao je, nisu nita drugo, nego psihiki odnosi. ovjek moe ivjeti u drutvu, jer je ve neposredno u svojoj samosvijesti socijalan. Meu prvima je ukazao na razlike izmeu politike i socijalne demokracije, dokazujui, da se politika demokracija kvalitativno ne razlikuje od diktature; pritom je dobro uvidio, i da diktatura proleterijata ne osigurava socijalnu demokraciju. Pozdravio Bauerovu inicijativu za stvaranje tvornikih savjeta u Austriji (1919.) Djela: Kant i marksizam, Marksistiki problemi idr. Ady, Endre (1877.-1919.); maarski pjesnik, romantik i buntovnik, jedan od najznaajnijih maarskih knjievnika 20. st. Poinje kao novinar u Debrecinu i Velikom Varadinu, gdje pie prve zbirke pjesama u akademskom stilu: Stihovi (1899.) i Jo jednom (1903.). Poslije e, nakon boravka u Parizu (1904.-05.), pod utjecajem francuske moderne poezije, napustiti akademski stil,

a
a zbirka Novi stihovi, donosi mu svjetsku slavu. Njegova lirika je impresionistika, sugestivna i ekstravagantna. Poznat je po upotrebi neobinih rijei, po raspjevanom stihu i stilskim vratolomijama. Proniknuo u duu maarskog ovjeka, izvanredno oslikao maarski pejza. Protivnik konzervativne graanske kulture, napada politiku Austro-Ugarske i zastupa revolucionarne ideje. Zbirke pjesama: Krv i zlato (prev. 1907.), Volio bi da me vole (prev. 1909.), Pjesme sviju tajni (1910.), ivot koji izmie (1912.), Na elu mrtvih (1918.), Tko je mene vidio? (1914.), Posljednji brodovi (1932.); eseji: Proroanstva u Maarskoj (1936.), Jueranji Pariz (1942.), Sumrak nacionalizma (1959.). Imao veliki utjecaj na Miroslava Krleu, koji mu posveuje i jedan svoj poznati esej! Adija, Boidar (1890.-1941.), publicist i revolucionar. Pravo uio u Pragu, gdje je i doktorirao. Povjerenik za socijalnu politiku u Zemaljskoj vladi Hrvatske u Zagrebu, 1919, zatim radi u SUZOR-u i Radnikoj komori gdje je organizirao Radniku biblioteku (i danas u Zagrebu postoji biblioteka pod tim nazivom). Od 1919. lan Glavnog odbora Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije, izdava i urednik socijaldemokratskih asopisa i publikacija. Pristupio Komunistikoj partiji 1935. i sudjelovao u organiziranju Narodnog fronta. Neko vrijeme predsjednik Inicijativnog odbora Jedinstvene radnike stranke (poslije Stranke radnog naroda), suraivao u partijskoj tampi i bio urednik "Naih novina". Zbog revolucionarne djelatnosti hapen 1936. i 1938, a 1939. s veim brojem komunista interniran u kaznionicu u Lepoglavi. Puten iz logora kao teak bolesnik krajem 1940, ali ga policija ponovo hapsi u oujku 1941, pa ga Maekova zatita predaje ustaama; otjeran u koncentracijski logor Kerestinec, a 9. VII. zajedno s O. Pricom i O. Kerovanijem strijeljan u umi iza Maksimira. Proglaen 1947. Narodnim herojem. Glavna djela: "Meunarodna organizacija rada", "Deset godina ruske revolucije", "Od Platona do Marxa", "K. Marx". Afri, Vjekoslav (1906.- 1980.); glumac i redatelj. Igrao na raznim jugoslavenskim i hrvatskim pozornicama, napose u Zagrebu, istakao se u ulogama Hamleta, kneza Mikina, Raskoljnikova, Fausta i dr. Odlazi u partizane s grupom zagrebakih glumaca 1942. i igra u partizanskim kazalitima. Poslije osloboenja radi i kao profesor na Akademiji za kazalinu umjetnost. Pie i scenarije. Redatelj je prvog poslijeratnog igranog filma Slavica (1947.). Ostali filmovi: Barba vane, Hoja! Lero! idr. AF; skraenica od: Antifaistiki front ena; masovna organizacija jugoslavenskih ena, osnovana na inicijativu KPJ, 6. 12. 1942. u Bosanskom Petrovcu, s ciljem okupljanja i organiziranja ena u borbi protiv faizma. (Prva predsjednica je Kata Pejnovi). Rauna se, da je oko 100.000 ena sudjelovalo u NOB-u, od ega je poginulo oko 25.000. Odbori AF-a skupljali su hranu, odjeu i obuu, sanitetski materijal i dr. za vojsku, brinuli se za djecu, nemone i ranjene, vodili analfabetske kursove i dr. Organizacija je ukinuta 1953. na IV kongresu. Agrarna reforma; promjena vlasnikih

odnosa u poljoprivredi. U veini zemalja nastala je kao posljedica naglog razvitka kapitalistike privrede. U Hrvatskoj se poeci javljaju u XVIII. st. (Urbar Marije Terezije koji 1767. odreuje maksimalne obveze kmetova, ali su tek nakon revolucije 1848. "Zakonom o ukinuu kmetstva" seljaci, koji su imali svoja gospodarstva na posjedima feudalaca, postali vlasnici tih gospodarstava). Akademija; znanstvena ustanova, drutvo, zavod ili kola najvieg stupnja. Naziv potjee iz IV st. p.n. e. kada je Platon blizu . Atene (u vrtu mitskog heroja Akademosa) osnovao svoju kolu. U doba humanizma u Italiji javlja se niz akademija u kojima se prouava knjievnost, filologija, filozofija, arheologija idr., a potom i po ostaloj Evropi (u Weimaru 1617, u Parizu 1635. uvena Acadmie de sciences 1666, a u Londonu 1662. Royal Society of London). Kod nas je u novije doba osnovano tri akademije, od kojih je najpoznatija Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (osnovana 1866. zalaganjem J. J. Strossmayera), danas Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Akmeizam (od gr. akme = iljak, vrh, zrelost, gl. snaga), pravac u ruskoj predrevolucionarnoj poeziji iji se utjecaj kod nekih sovjetskih pjesnika (N. Tihonov, O. Mandeltam, A. Ahmatova) osjeao i nakon revolucije. Nastao 1912. kao reakcija na simbolizam, teei za jasnoom, jednostavnou i zgusnutou pjesnikog izraza. Osniva S. Gorodecki, a glavni predstavnik N. Gumiljov i A. Ahmatova. Akselrod, Pavel B. (1850.-1928.), ruski publicist i politiar. Prvo anarhist, pa marksist. S Plehanovim sudjelovao u stvaranju ruske socijaldemokratske organizacije "Osloboenje rada", te bio jedan od osnivaa i prvih urednika socijaldemokratskog organa "Iskra". Poslije postao ideolog menjevika, jedan od voa II. internacionale i neprijatelj Oktobarske revolucije, nakon koje je emigrirao i zagovarao intervenciju protiv Sovjetskog Saveza. Akumulacija, u ekonomiji: proces pretvaranja vika vrijednosti u kapital. Kapitalistika proizvodnja je proizvodnja vika vrijednosti, koji kapitalist upotrebljava za zadovoljenje osobnih potreba, a moe ga dodati starom kapitalu, pa se taj stalno uveava (akumulacija kapitala). U stvarnosti, dakle, kapitalisti ostvareni viak vrijednosti dijele na fond potronje i fond akumulacije. Alarcn Y Ariza, (1833.-1891.), panjolski pjesnik i romanopisac. Otar satiriar suvremenog panjolskog drutva. Liberalan politiar, borac protiv apsolutizma i klerikalizma, proslavio se ratnim Dnevnikom jednog svjedoka. Priredio F.E. Napomena: Od prvog broja, Novi Plamen e u nastavcima objavljivati Alternativni abecedarij. Rije je o razliitim pojmovima, ljudima i dogaajima, selektiranim po abecednom redu, koji su posredno ili neposredno vezani za lijevu misao ili pokret. Neke enciklopedijske jedinice popraene su autorovim komentarima, iza kojih ipso facto ne stoji i samo urednitvo!

PLAMEN

novi

UVODNIK

PLAMEN
list za slobodu, mir i socijalnu pravdu GODINA I VELJAA 2007. BROJ 1

novi

IMPRESSUM Novi Plamen list za politika, drutvena i kulturna pitanja List izlazi jedanput mjeseno Izdava: Demokratska misao d.o.o. Pavla Hatza 14, 10 000 Zagreb tel: 01/483-5340 fax: 01/6679-518 Urednici: Filip Erceg Mladen Jakopovi Goran Markovi Redakcija: Filip Erceg, Mladen Jakopovi, Goran Markovi, Andrija Jerkov, Tadej Kurepa, Miklo Olajo Na, Petar Pavlovi, Jasna Tkalec, Vladimir Unkovski Korica, Nikola Vukobratovi Urednik sekcije stranih medija: Sreko Pulig Urednik znanstvene sekcije: Neven Jakopovi Kolumnist: Drago Pilsel Grafika obrada: Ksenija Perokovi Tisak: Reprint, Maksimirska 128, Zagreb web: www.noviplamen.org e-mail: redakcija@noviplamen.org iro-raun: 2484008-1103959884 (Reiffaeisen banka) Pretplate iz inozemstva mogu se vriti na: Zagrebaka banka d.d., Savska 66, SWIFT ZABA HR 2x, broj deviznog rauna: 25000-0662-330 Urednitvo prima stranke svakim radnim danom, od 10 do 14 sati. Rukopisi se ne vraaju.

vo vrijeme treba narodne tribune. Na naim je prostorima poinjena neviena pljaka drutvenog vlasnitva, u dimu bratoubilakog rata. Kako se to moglo dogoditi? Trebalo je ii prema humanom, demokratskom, slobodarskom socijalizmu 21-og stoljea, drutvu meuljudske solidarnosti, mira i boljitka, a ne natrag u kapitalizam, u sistem pljake i eksploatacije, gdje smo postali sluge stranog i domaeg kapitala, gdje su politiari lanovi istog interesnog bloka ujedinjeni protiv vlastitog naroda a koncept politike kao aktivnosti za ope dobro je unakaen. Moramo obnoviti nae drutvo na osnovi svijeta rada i svijeta kulture i znanja, na osnovi meunacionalne tolerancije i ostvarenja najirih demokratskih prava. Moramo se opirati marginalizaciji svih naprednih i plemenitih ideja u suvremenom drutvu, obnoviti kul-

Mi koji imamo Glas moramo biti Glas onih koji ga nemaju! Oscar Romero, sveenik i nadbiskup u El Salvadoru, borio se za potlaene, ubijen tijekom amerike intervencije
turni krug koji je pokidan u zvjerskome ratu. Bit emo referentna toka za progresivne snage na naim prostorima, odluan odgovor fragmentaciji naprednih ideja i pokreta. elimo posluiti kao demokratski laboratorij novih ideja, promicati slobodoumlje, otvorenost i miroljubivu suradnju, i biti glas onih koji u ovom drutvu nemaju glasa. Neemo da nas gaze i iskoritavaju korumpirani politiari, grabeljivi poslodavci i zatupljeni birokrati. elimo pravdu i napredak, mir i socijalnu sigurnost za sve, te punu, neposrednu politiku, socijalnu i ekonomsku demokraciju. elimo drutvo istinskog nenasilja, istinske slobode, drutvo neposredne demokracije - slobodnu i humanu, demokratsku atmosferu i praksu u javnom i privatnom ivotu. Svi koji s nama dijele ova uvjerenja i ciljeve, po prirodi e stvari biti nai itaoci i suradnici.

NOVI GLAS NARODA

Dragi itatelji, drei se one Krleine, da su hrvatski i srpski jedan jezik, samo to ga Hrvati zovu hrvatski, a Srbi srpski, "Novi Plamen" e tekstove svojih autora objavljivati u izvornom obliku, bez prijevoda na bilo koji od naih jezika, smatrajui, da svi ljudi dobre volje razumiju, na primjer, da je demokratija isto to i demokracija, i obrnuto, potujui tako jezini pluralizam i ravnopravnost slubenih i standardnih junoslavenskih knjievnih jezika!

IZ SADRAJA IZDVAJAMO... Ana Kneevi, predsjednica SSSH:

Samoupravljanje je bilo dobra ideja, na alost nije izvedena do kraja, a bilo je na tragu onogo to se danas zove radnika participacija. 2004. godine sluala sam u Sloveniji jednog njemakog profesora, koji je rekao, da je poetkom 80-ih godina prolog stoljea u Jugoslaviji izuavao samoupravljanje kao model, a danas dolazi u zemlje bive Jugoslavije drati seminare o radnikom suodluivanju.

Str. 35

PLAMEN

novi

SAVJET NOVOG PLAMENA

Dragi prijatelji,
drago mi je to mogu pozdraviti prvi broj vaeg asopisa Novi Plamen. Inicijativa za pokretanjem lista progresivne i antiimperijalistike orijentacije hrabra je i donosi nadu. To je hrabra odluka, jer su posljedice imperijalistikih intervencija SAD-a za radne ljude zaista veoma teke, i posljedice politike podijeli pa vladaj svjee su rane nacionalistikih konflikata koje su raspalile sile kapitala. To je takoer odluka koja donosi nadu, jer prua dokaz da nacionalizam i neoliberalizam nisu uspjeli pokoriti narode. Nadamo se da e va asopis prerasti u plamen buduih drutvenih i klasnih borbi. Mirovni pokret Grke, kao i Svjetski mirovni savjet, stajat e uz sve napredne snage koje se bore da transformiraju podruje Balkana u zonu mira i suradnje meu ljudima i narodima; stajat e uz svaki pokret koji se bori protiv imperijalizma, nacionalizma i rata, koji se bori protiv NATO-a i stranih vojnih baza i trupa na Balkanu. elim da va asopis ima kljunu ulogu u tim borbama. Thanasis Pafilis, generalni sekretar Svjetskog mirovnog savjeta, lan Evropskog parlamenta i UN-ove Komisije za ljudska prava

Prvoklasni intelektual laboratorij demokrats

INTERNACIONALNI

Noam Chomsky

Ken Coates

David Graeber

Michael Albert

Bogdan Denitch

John McD

Noam Chomsky - prof. emeritus, lingvist i politiki pisac, najistaknutiji ivui javni intelektualac, prema anketi britanskog asopisa Prospect, slobodarski socijalist; Ken Coates - vodei svjetski strunjak za samoupravljanje, predsjednik Bertrand Russell Peace Foundation, 10 godina bio lan Evropskog parlamenta, a 5 godina predsjednik Komisije za ljudska prava Evropskog parlamenta; David Graeber - profesor na Yaleu, vodei svjetski

antropolog, slobodarski socijalist; Rosie Kane - lanica kotskog parlamenta za kotsku socijalistiku partiju ; Michael Albert vodei svjetski strunjak za participativnu demokraciju, urednik ZNeta; Chris Ford - britanski humanistiko-socijalistiki filozof i sindikalni aktivist; prof.dr.Bogdan Denitch - prof.emeritus sveuilista u New Yorku, predsjednik udruge Tranzicija u Demokraciju i su-predsjednik Demokratskih socijalista Amerike;

HRVATSKA

Dragoljub Stojanov

Miodrag ivanovi

Inoslav Beker

Dorino Manzin

Predrag Matvejevi

Drago Pil

Dragi prijatelji,
fasciniran sam vaom inicijativom za novi asopis koji e pokrivati bive jugoslavenske republike. ast mi je biti u vaem Savjetu, i volio bih biti izvjetavan o vaim poduhvatima, koji su ohrabrenje mnogima od nas. Sa najboljim eljama i drugarski, Ken Coates, predsjednik Bertrand Russell Peace Foundation (10 godina bio lan Evropskog parlamenta, a 5 godina predsjednik Komisije za ljudska prava Evropskog parlamenta)

Multireligijska i multinacionalna pitanja; Josip Pejakovi - glumac; prof.dr. Dragoljub Stojanov - profesor ekonomije, bivi BiH ministar za vanjsku trgovinu prof. dr. Miodrag ivanovi - profesor Filozofskog fakulteta u Banja Luci HRVATSKA prof.dr.Inoslav Beker - novinar;prof. dr. Nadeda ainovi - prof. filozofije Filozofskog fakulteta u Zagrebu; Kasum Cana - predsjednik Centra kulture Roma Hrvatske i lan Internacionalnog Roma parlamenta u Beu; dr. Ivan Jakopovi, politolog; mr. Hrvoje Juri, asistent na Filozof-

PLAMEN

novi

SAVJET NOVOG PLAMENA

Dragi prijatelji,
s posebnim smo interesom primili vijest o vaoj inicijativi da pokrenete asopis Novi Plamen ; asopis koji eli postati plamen u borbama protiv NATO-a i ratova, protiv anti-radnike politike MMF-a, EU i kapitalistikih vlada, kao tribun nezavisnih sindikalnih aktivista i sila koje se bore za ouvanje prava radnika i za meunarodnu solidarnost, negirajui recepte o klasnoj kolaboraciji. Radnici i radnice vaih zemalja, militantne snage u vaem radnikom pokretu mogu se pouzdati u solidarnost grkog PAME-a i Svjetske federacije sindikata. elimo vam uspjeh, nadajui se da e va asopis posluiti borbama radnih ljudi i istinskim predstavnicima radnike klase u sindikalnom pokretu u naoj regiji, kao jo jedan komunikacijski kanal i putokaz ka solidarnosti. Sve najbolje, George Mavrikos generalni sekretar Svjetske federacije sindikata

lno-politiki i kulturni ske ljevice

SLOVENIJA BiH

Donnell MP

Sonja Lokar

Rastko Monik

Nerzuk urak

Marko Oroli

Josip Pejakovi

John McDonnell MP - lijevo-laburistiki lan britanskog parlamenta, kandidat za predsjednika Laburistike partije nakon Blaira; prof.dr. Dragan Plavi - profesor prava u Oxfordu SLOVENIJA dr. Sonja Lokar, predsjednica Gender Task Forcea Pakta za stabilnost, biva lanica predsjednitva SK Slovenije; prof.dr. Rastko Monik, istaknuti sociolog i profesor sociologije kulture, lan Foruma za levico

BiH prof. dr. Ivan Cvitkovi, profesor sociologije na Fakultetu politikih nauka; doc. dr. Nerzuk urak, profesor na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu, novinar; dr. Salmedin Mesihovi, predava na Filozofskom fakultetu u Sarajevu; Bratislav Napotnik, predsjednik sindikalne organizacije ROS ajavec, Banja Luka; prof.dr.fra Marko Oroli, bivi BiH ministar za

SRBIJA

lsel

Milorad Pupovac

Slobodan najder

Velimir Viskovi

Ratibor Trivunac

Stevan Mirkovi

skom fakultetu u Zagrebu; prof.dr. Svetozar Livada, sociolog; Dorino Manzin - predsjednik udruge Drugi iskorak; prof. dr.Predrag Matvejevi - pisac, profesor na rimskoj Sapienzi; Drago Pilsel novinar i teolog; prof.dr. Milorad Pupovac - saborski zastupnik; Boo Rude - direktor izdavake kue Prometej; Slobodan najder, pisac i kazalini redatelj; prof.dr. Slobodan Uzelac - pomonik ministra znanosti, obrazovanja i sporta - dravni tajnik za visoko obrazovanje ; prof.dr. Lino Veljak, profesor filozofije, predsjednik Foruma za slobodu odgoja ; Velimir Viskovi, predsjednik Drutva hrvatskih

pisaca, leksikograf, urednik Knjievne republike i Sarajevskih biljenica SRBIJA Vladimir Markovi - politiki pisac; Toma Nikoli - radniki voa, urednik lista "Oruari" iz Kragujevca; Mira Tokanovi aktivistkinja; Ratibor Trivunac - aktivist i politiki pisac; Stevan Mirkovi - umirovljeni general, politiki pisac; Ibrahim Huduti Rustemovi - ekonomist, predsjednik Muslimanskog kulturnog centra u Subotici; Duan Vukadinovi - politiki pisac.

PLAMEN

novi

FILIPIKE

PETNAEST GODINA HRVATSKE DRAVNOSTI

etnaest godina hrvatske dravnosti odzvonilo je tako brzo, kao petnaest glasnih udaraca o gong! Jedan, dva bin-bong petnaest godina, prolo je brzo kao petnaest snanih udaraca u bubanj, i sada, nakon tih petnaest godina, Hrvatska se doista licitira na bubanj! Petnaest godina otkucalo je kao petnaest sati na Jelai placu, a ispod tog sata (na kojem vie nije ni pet do dvanaest, ve pet poslije petnaest!), Nepoznat Netko (Mato, Imbra ili Duje, svejedno je!), vie iz sveg glasa, i daje na dobo: Navali narode, jo malo pa nestalo!. A to je to nestalo? Nekretnine, pokretnine, tvornice, banke, hoteli, jednom rijeju, obiteljsko srebro, sve se to prodaje, i sve je to jo malo pa nestalo! Kupujmo hrvatsko! po akcijskoj cijeni, kupujmo jeftino i kvalitetno, kupujmo za jednu kunu! Prodaje se u bescjene, ali kome? Narod je navalio, ali, osim mrvica (s kojima na Trgu hrane oerupane golubove!), nita nije dobio, jer, kao i obino, prvenstvo pri kupnji, imaju veliki i mali tajkuni, i domai i strani pekulanti. Petnaest godina hrvatske dravnosti odzvonilo je kao petnaest bronanih udaraca sa zvonika zagrebake katedrale. Da, Hrvatskoj je doista odzvonilo, a ta dva neogotika tornja na Kaptolu, stre kao dva podignuta prsta u znaku slova V (Viktorija iliti pobjeda, jer klerikalno je uistinu pobijedilo sekularno, pa tako danas imamo vie crkvenih, nego svjetovnih praznika!). Tamo sedamdesetih godina prolog stoljea, protivnici Hrvatskog proljea, poruivali su Savki i Miki, da e se cijela Hrvatska, prije ili kasnije, vidjeti sa tornja zagrebake katedrale!. Ta im se elja, naizgled, nije obistinila! Kaemo naizgled, ako zanemarimo injenicu, da je jedna etvrtina Hrvatske danas spaljena zemlja, koja zjapi prazna kao nekakav suvremeni postmodernistiki muzej humanog preseljenja (kroz koji prolaze strani turisti, kada odlaze na Jadran), i ako zaboravimo, da je Zagreb danas, sa svojim prstenom, doista jedan Gospodar prstenova, odnosno, Hrvatska u malom! Tih dana, prije petnaest godina, kada se na ulicama i trgovima slavilo odcjepljenje od Jugoslavije, i meunarodno priznanje i primanje u Organizaciju Ujedinjenih naroda, tih pijanih dana, kada su ljudi opijeni nacionalizmom pjevali i pucali, ispod ona dva tornja na Kaptolu (koja nas ve stoljeima gledaju von oben der olimpischen perspektive), i puk je podizao uvis svoja dva prsta u znaku slova V (a neki bogme i cijelu desnicu!), slavei pobjedu, pa to sada, nakon svega to se je dogodilo, izgleda upravo karikaturalno, kao jedna

Petnaest godina hrvatske dravnosti odzvonilo je kao petnaest bronanih udaraca sa zvonika zagrebake katedrale. Da, Hrvatskoj je doista odzvonilo, a ta dva neogotika tornja na Kaptolu, stre kao dva podignuta prsta u znaku slova V

loe organizirana srednjokolska norijada, kojoj se pridruila i masa sredovjenih ena i mukaraca, pa ak i staraca: krdo stoke sitnog zuba poredani jedno iza drugog, a svi jedni drugima dre magaree ui. Ba tako, jer Sudbina se po tko zna koji put poigrala sa Hrvatskom, a Hrvatice i Hrvati su i ovog puta prevareni! Ako ve Glupost nije planetarna pojava, onda je zasigurno hrvatski lex specialis, i ako ve Hrvati nisu glup narod, onda su nesumnjivo vrlo naivni. Za utjehu: naivnima se pola oprata! Dakle, prije petnaest godina, roena je na Ulici, ispod oblaka plavih kao krv njezinih plemenitaa, na otvorenom, kao i svako siroe, suverena i samostalna Republika Hrvatska. Na sred Trga bana Josipa Jelaia, to je novoroene lealo u kolijevci, okrueno poasnom gardom i Trenkovim pandurima. To je novoroene plakalo, kao i svako dijete nakon poroajnih muka, ali taj pla nitko nije uo, a kako bi i uo, kad su glasno zvonila zvona, i kada se pjevalo Danke Deutschland! To je trebalo biti sveano krtenje (a pokazalo se u domovinskom ratu, koji je ubrzo uslijedio, da je to bilo vatreno krtenje!), a sve je prije sliilo na seoski vaar: domoljubne pjesme u desetercu, djevojke u narodnim nonjama, i hrvatskonjemake zastave svezane u vor; jednom rijeju: ki! A oko te kolijevke, u kojoj lei i plae jedna djevojica, koju od milja zovu Lijepa naa, a koju bi sada trebalo krstiti u ime Hrvatska, stoje kum i krstitelj. A to, nota bene, nije nikakvo krtenje, nego prekrtavanje: iz Socijalistike Republike Hrvatske u Republiku Hrvatsku! Umjesto petokrake, na elo joj je stavljen kri kao sveti sakrament, a na zastavu ahovnica! Od tada je, eto, prolo punih petnaest godina, a u tih petnaest godina, Hrvatska je doista izrasla u jednu lijepu, ali delikventnu iparicu, koja ivi na kredit, i preivljava od danas do sutra, iako su ve odavno mrtvi i njezin kum Franjo Tuman, i njezin krstitelj Franjo Kuhari. I sada, petnaest godina nakon tog roenja i krtenja, odnosno prekrtavanja Lijepe nae, postavlja se jedno trivijalno pitanje: a to je to ostalo od te famozne hrvatske dravnosti? Doista, to je to, danas, 2007. godine, ostalo od te samoproglaene i samoizborene hrvatske dravnosti, koju su pozdravili i priznali svi, od Vatikana do Obale Bjelokosti? to je ostalo? Pa, ostala je sama gola injenica! To, da Hrvatska formalno postoji kao drava, to je, kak bi rekli purgeri, fakat! Da, to je faktiki tako: Hrvatska je de facto suverena i samostalna i meunarodno priznata drava. Ali, ta je drava jedna gola injenica! Sa te esne divojke, skinuli su sve do gola: suknju, podsuknju, koulju izvezenu svilenim koncem, prsluk sa gajtanima, sa vrata su joj otrgnuli erdane, i onda su je tako golu, i iznemoglu, sa odrezanim pletenicama, potjerali u bijeli svijet. I sada se ta gola djevojka, upravo kao Gola injenica, skita po ulicama i kvartovima zapadnoevropskih gradova i velegradova, i stoji tako gola, na sramotu prolaznika, ispod none svjetiljke, na trotoarima, i eka po haustorima Evropskog parlamenta i Vijea Evrope, i moli pred vratima doktora Ollia Rhena, da je prime, odjenu i udome. A kako je svaka gola injenica, ujedno i prosta, tako je i ta razgoliena djevojka, prosta kao i svaka prosjena prostitutka. Pogledajmo je samo kako izgleda! Oerupana kao koko, mrava kako kakva logoraica izbjegla iz Jasenovca, blijeda i slabokrvna,

PLAMEN

novi

FILIPIKE
bez struka i bez grudi, bubuljiava, i bolesna (oboljela od PTSP-a!): ne, to nije ona Lijepa naa iz Mihanovieve himne! To je prije ona Tuga, koja se u 7. stoljeu, sa svoje petero brae, doselila na ova podruja. A Tuga i ne moe izgledati drugaije, nego tuno!

HRVATSKO PORIJEKLO
No, bilo kako bilo, postavlja se pitanje: kojeg je porijekla ta Hrvatska? Uope, tko je ta Hrvatska? Naime, njezino je porijeklo obavijeno velom tajne! Znamo, tko su joj bili kum i krstitelj, ali, tko su joj roditelji? Otac domovine, kako zovemo Antu Starevia, prije je ouh, nego otac. Jer, pobogu, kakav je to otac, koji u pravom smislu te rijei, ne sudjeluje u stvaranju hrvatske drave (naime, njegova Stranka prava nikada nije bila kljuni faktor u donoenju bilo kakvih dravnopravnih akata!). A tko je majka? Kako se Ante Starevi nikada nije enio, mi sa sigurnou ne moemo ni znati, tko je ta majka? Oj hrvatska mati, nemoj tugovati, a kako da ne tuguje, kad joj se kerka zove Tuga. No, dobro, mi stvari moemo postaviti i tako, da za hrvatsku majku uzmemo Starevievu mater. Ali, njegova je majka pravoslavka, Milica Bogdanov (Nazor ima jednu divnu pjesmu, koja se zove Majka pravoslavka), i to emo onda? Dakle, kojeg je porijekla ta Hrvatska? Kao i svaki adolescent, koji prolazi kroz krize, tako je i Kroacija ili Croatia u procesu formiranja svoje linosti. Ona jo uvijek traga za svojim identitetom. Ona jo uvijek ne zna, je li slavenskog ili iranskog porijekla, i zato bi moda bilo najbolje, da se odlui za gotsko porijeklo, kao jedno kompromisno rjeenje. (Ionako su Nijemci vlasnici veine naih banaka i trgovina, i suvlasnici velikih medijskih kua!). Nadalje, postavlja se i pitanje: kada je uope stvorena ta Hrvatska? Navodno je Hrvatska postojala kao drava jo u srednjem vijeku, sve do pogibije Dmitra Zvonimira na kninskom Kosovu polju! Ma kakav Dmitar Zvonimir, kakvi bakrai! Tu tezu o tisuugodinjoj hrvatskoj dravnosti treba raskrinkati jednom za svagda! Sva ta naa udbenika povijest, koju gimnazijalci trebaju na pamet, nije nita drugo, nego jedan falsifikat! Na kojim se to materijalnim dokazima temelji ta naa Magistra vitae? Mi na osnovu jedne krstionice iz Nina, na kojoj je uklesano: za vrijeme kneza Vieslava, temeljimo poetke hrvatske dravnosti! Na osnovu ega mi moemo pouzdano znati, da je Tomislav bio prvi hrvatski kralj, i da je ipso facto Hrvatska tada bila kraljevina? Na osnovu jedne sauvane prepiske iz 16. stoljea, u kojoj papa iz kurtoaznih razloga, titulira Tomislava kao kralja (rex Croatorum), da bi ga poslije ve degradirao u princepsa! to je uope znaio pojam drave u tadanjem hrvatskom kontekstu? Znaio je, isto to znai i danas! Sve je to jedan dja vu! Ta drava, to ni onda ni sada, nismo bili mi; seljaci, kmetovi, radnici, pa i graani u onom uem smislu, nego uvijek oni: Trpimirovii, Kreimirovii, Zrinski i Frankopani, lani kneevi i samozvani kraljevi, baruni, grofovi, markogrofovi, hercezi, plemii, banovi i banski savjetnici; jednom rijeju, svi oni, koji su na odreenom teritoriju drali (otud i pojam drave, koji je etimoloki izveden iz staroslavenskog jezika) potlaeni puk u pokornosti! Arpadovii? Anuvinci? Pa kakvi su oni hrvatski vladari? Habsburzi? Da, pa tu su i Karaorevii!

DRAVA I DRUTVO
Sa gledita dijalektiko-historijskog materijalizma, svaka je drava, vie-manje, organ vladajue klase, a u hrvatskom sluaju, hrvatska drava je bila gotovo uvijek kancerogeno, a to e rei, i kriminogeno strano tijelo u hrvatskom drutvo. I to je tijelo, ponekad pritajeno, a ponekad i otvoreno, kao zloudni rak deralo to drutvo, sve dok ga ne bi poderalo! Pa i danas, mi slobodno moemo rei, da je Drava progutala (upravo kao Levijatan) hrvatsko Drutvo! Ti slavni hrvatski vladari, pa oni nisu ni znali, kojeg su porijekla! Tko je uope dovodio na vlast te hrvatske vladare, i tko ih je poslije svrgavao sa vlasti? Narod? Puanstvo? Hrvatice i Hrvati? Ma, hajte, molim vas! Prve hrvatske vladare, Ljudevita i Bornu, postavio je franaki car Karlo Veliki, iako Hrvatska tada kao neka zaokruena cjelina, nije ni postojala. Naime, postojale su kao zasebne teritorije: Dalmacija i Panonija, ali ne i Hrvatska! To ne znai, da tada ve nisu postojali Hrvati kao pleme, ali to se pleme tada nije ni moglo konstituirati u narod, a kamoli u naciju. A o graanskoj dravi kao novovjekovnom pojmu, naravno, da ne treba ni govoriti (jer ta graanska drava nije kod nas jo ni danas zaivjela, a i ne zna se, kada e!). No, ovdje valja rei, da su ve tada, Ljudevit i Borna, svako iz svojih sredita, jedan iz Siska,

a drugi iz Nina, povukli dva dijametralno razliita pravca hrvatske politike, koja se nikada nee sjei u zajednikoj toki, a koje e i drugi nai vladari provlaiti kroz cijelu hrvatsku povijest, sve do dananjih dana: jedan je pravi pravac - narodni i proslavenski, a drugi je krivipravac - tuinski i vazalski. Naime, Ljudevit je teio osamostaljenju Hrvatske, pa je 819. godine podigao i ustanak protiv franakog cara (obrativi se pri tom za pomo i saveznitvo srpskom plemenu Timoani), dok je Borna ostao vjeran Ludvigu, i kao njegov saveznik, napao vlastitu subrau. To je prvi zabiljeeni sluaj naeg bratoubilakog rata, ali, i prvi sluaj, da se Hrvati za svoju slobodnu dravu bore zajedno sa Srbima! Ta dva pravca, zaokruit e u idejno-politikom smislu, i dvije Hrvatske! Dakle, tada, u ranom srednjem vijeku, narod kao politiki fenomen doista jo nije ni postojao postojali su samo krani i heretici, a Hrvati su kao pleme pogana, ubrzo nakon svojeg doseljenja, prevoeni u kranstvo, nerijetko ognjem i maem! (Konstantin Porfirogenet pie na jednom mjestu, da su Franci bili toliko okrutni, da su dojenad Hrvata ubijali i bacali ih psima!). A svi su zapadni krani (pa tako i Hrvati), posebno nakon crkvenog raskola, tretirani en bloc kao Latini. Nema Hrvata, postoje samo katolici, a oni su Latini! Podsjetimo se samo, kakve su borbe voene izmeu, s jedne strane, nieg sveenstva i puka, a s druge, crkvenih velikodostojnika i svjetovnih vladara, po pitanju misne slube na narodnom jeziku (sluaj Grgura Ninskog!). Onaj slavni i veleslavni Petar Kreimir IV koji po svemu sudei uope nije bio hrvatskog, , ve mletakog porijekla (naime, mletaka intervencija 1000. godine dovodi na vlast njegovog oca Kreimira, koji e kao Kreimir III, vladati Hrvatskom ravnopravno sa opatom Gojislavom!), a za ije je vrijeme Hrvatska navodno dostigla svoj najvei uspon, jer joj je svevinji proirio dravu i na moru i na kopnu, taj Petar, kojeg su zvali Veliki (tako da i Hrvati imaju svojeg Petra Velikog!), taj je nevjernike tamanio kao parcove. (Zagovornike crkvene reforme na sinodu 1064., dao je raereiti kao pse!). I kao to je mletaka intervencija dovela Kreimira na vlast u Dalmaciji, tako e i maarski kralj Stjepan, vojnom intervencijom 1027. godine, dovesti na vlast u Panoniji svog daljnjeg roaka (urjaka?) takoer po imenu Stjepan. (Tako da su u to vrijeme, Hrvatskom vladale paralelno dvije dinastije: Kreimirovii i Svetoslavovii, a obe su bile oktroirane izvana!). I posljednji hrvatski kralj Dmitar Zvonimir, nije bio nita drugo, nego najobiniji vazal pape Grgura VII! Taj se hrvatski kralj zakleo papi, da e svakog Uskrsa, Svetu Stolicu darivati sa 200 bizantskih zlatnika za predanu mu kraljevinu! (Eto, toliko o njegovoj odanosti hrvatskom narodu!). Inae, taj je Dmitar Zvonimir, preko svoje ene Jelene (zvane Lepa), kerke maarskog kralja Bele I, bio, dakle, u rodbinskim vezama sa maarskim dvorom. Kako nije imao nasljednika, njegova je ena, nakon njegove smrti, pozvala svog brata Ladislava, tadanjeg maarskog kralja, da kao Zvonimirov urjak, legitimno preuzme hrvatsku krunu. I tako je ta hrvatska srednjovjekovna farsa, nakon est stoljea bespua, dobila svoj oekivani epilog! Time se, eto, ozbiljila i ona izmiljena Zvonimirova kletva, koju je umirui kralj uputio nevjernim Hrvatima, a koja u stvari savreno odgovara naoj zbilji; da bi ve Hrvati ne imali gospodina od svog jezika, nego vazda tuju jeziku podloni bili! Od tada pak, datira politika podjela Hrvata na dvije stranke, na maarsku stranku (ili maarone!) i narodnu,

PLAMEN

novi

FILIPIKE
a ta e se temeljna podjela (poput one Lenjinove, na dvije osnovne stranke u buroaskom drutvu, na kapitalistiku i socijalistiku stranku!), sa svojim modifikacijama, zadrat ustvari sve do osamostaljenja Hrvatske 1991. godine, od kada pak nastupa ona famozna pomirba! Time je ta luburievsko-tumanovska pomirba na dijalektiki nain ukinula jedinstvo i borbu suprotnosti u naem drutvu! Jer, doista, Hrvatska danas nema alternativu: Tuman ili Balkan! Ili ili! Taj bi Tuman valjda trebao personificirati Evropu, i mi sada od te Evrope, koja nas je stoljeima zavaala, dijelila i izrabljivala, oekujemo izbavljenje, blagostanje i sreu. Prosto nevjerovatno! A propos Tumana, i on je bio tui vazal, tui ovjek, tui man (otud i prezime Tuman!), koji je svojevremeno ponudio Bushu starijem, da Hrvatska postane 51 drava SAD-a! to se tie tih tuih vazala, tu, kao to vidimo, sa Dmitrom Zvonimirom, prii nije kraj.

TUI VAZALI
Da ne spominjemo sve velike Hrvate, zadrimo se samo na onima najveim: ban Josip Jelai? Tko je bio taj Jelai, odnosno Jelachich? Nita drugo, nego jedan istokrvni kontrarevolucionar, koji je 1848. godine, na zgraanje Marxa i Engelsa, guio maarsku, ali i beku revoluciju (pjevali su tada njegovi soldati: Dok je Like, nee biti Republike!), i koji se sa grofom Kulmerom dopisivao kao sa svojom bekom ljubavnicom. I upravo je sa ponovnim postavljanjem Jelaievog spomenika na Trg Republike 1991. godine (i naravno, brisanjem tog imena) simboliki oznaen poetak nove kontrarevolucije! (Razne komesare i banove iz Austro-ugarske i Kraljevine Jugoslavije, od Cuvaja do ubaia, ovdje emo zaobii u irokom luku!). A to je sa naim velikim narodnim tribunom Stjepanom Radiem, inae politikim konvertitom par exellance? Samo da se zna, postoje indikacije da je taj Radi, kao jedan od izvritelja Badoljinog plana, bio jedno vrijeme plaeni agent talijanske obavjetajne slube u svrhu razbijanja Jugoslavije. A Paveli? Prema rijeima povjesnika dr. Franje Tumana, NDH je bila izraz povijesnih tenji hrvatskog naroda za samostalnom dravom, ali to, kao to znamo, nije smetalo njezinog poglavnika, da ustupi Italiji Hrvatsko primorje, veliki dio Gorskog kotara, i Dalmaciju od Zadra do Splita, i da zamoli talijanskog kralja i cara da imenuje jednog savojskog princa za hrvatskog kralja (to je ovaj i uinio, imenujui za hrvatskog kralja vojvodu Aimone di Spoletea!). Toliko o toj tisuljetnoj hrvatskoj dravnosti! Gledajui isto geneoloki, degeneracija hrvatskog nacionalnog bia, zapoinje tamo negdje sredinom 19. stoljea, ba nekako sa Jelaiem, i nastavlja se preko Starevia i Pavelia, da bi zavrila sa Tumanom kao prvim predsjednikom demokratske Hrvatske. Nije nikakva tajna, da je Jelai umro u Novim Dvorima kao duevni bolesnik; autor Pasmine slavoserbske po Hrvatskoj, koju je enoa nazvao paskvilom najgnjusnije vrste, dr. Ante Starevi, skonava svoj ivot takoer rastrojenih ivaca; za poglavnika dr. Antu Pavelia, talijanski putopisac Malaparte (inae sam u poetku faist), rekao je, da tom ovjeku treba obrijati glavu, kako bi izgledao kao pravi pravcati luak, jer da samo potpuni monstrum moe na svom radnom stolu, kao suvenir drati teglu sa iskopanim djejim oima; a jo jednog doktora, Franju Tumana, psihijatar Jovan Rakovi, naziva fantazmagorikom (dodue, on je i za Srbe rekao, da su lud narod!). I kako mi danas moemo biti zdravo drutvo u frommovskom smislu, kada nam korijeni (ili, kako bi to rekao Thompson: geni kameni) nisu sasvim normalni. Naime, to je genetika, a genetika je matematika! A na tim genima stvorena je dananja Hrvatska! Da budemo sasvim jasni i nedvosmisleni: dananja suverena i samostalna, k tome jo i demokratska Hrvatska, stvorena je na dvostrukom zloinu: na privatizacijskom kriminalu kao pljaki stoljea (lat. crimen =zloin) i na etnikom ienju kao zloinu stoljea. Doista, u Hrvatskoj se dogodila jedna zakanjela prvobitna akumulacija, neviena otimaina i devastacija drutvenog vlasnitva, tajkunizacija, jednom rijeju, pljaka, i to sve to se je dogodilo, bilo je, po rijeima Ivice Raana, lege artis, i to se tu moe, ki bi da bi, jedinu je presudu izrekao general-ofer Ljubo esi Rojs, a ona glasi: tko je jamio, jamio je! Ako je ikad ita mudrog rekao na demokranski madrac, onda je to, da svaka drava na svijetu ima svoju mafiju, a da kod nas, mafija ima svoju dravu! Replika: svaka je drava, po svojoj definiciji, jedan legalizirani kriminal odozgo! I jo malo o hrvatskoj naivnosti: nai su radnici poetkom devedesetih godina pomislili, kako e preko noi postati kapitalisti, a veina ih je, eto, preko noi baena na ulicu (na istu onu Ulicu, na kojoj se poraala Lijepa

Desno geneoloko stab

naa), i sada su najzad lumpenroleteri, kojima izbori svakih etiri ili pet godina, dou kao panem et circenses. to se tie etnikog ienja, tu je stvar, gledajui isto matematiki, sasvim precizna: Srbi su kao konstitutivan narod, sa 12 posto svedeni na 4 posto, i tako su, ne samo administrativno, nego i faktiki, pretvoreni u nacionalnu manjinu! Time se, na pragu 21. stoljea, realizirala ona trea trojada zloina, po kojoj je treinu Srba trebalo protjerati iz Hrvatske (treinu pobiti, treinu prekrstiti, a treinu protjerati!).

SRBI I HRVATSKA DRAVA

No, ovdje sada treba rei, jednom za sva vremena, da su upravo Srbi, i to ne samo hrvatski Srbi, odigrali historijsku ulogu u stvaranju hrvatske drave! Moe se komotno rei: da nije bilo Srba, ne bi bilo ni dananje Hrvatske! A Srbima se, eto, sve to odbilo o glavu, po onoj, malo izmijenjenoj kranskoj ili hrianskoj maksimi: tko tebe kruhom, ti njega kamenom! (S time da treba naglasiti, kako se proetnika velikosrpska politika krajikih Srba, pokazala pogubnom i za Srbe u Hrvatskoj!). Naime, Hrvatska je svoj suvremeni dravno-pravni subjektivitet ostvarila tek u zajednici sa Srbima (ali i drugim junoslavenskim narodima), i to, prvo donekle ve i u Kraljevini Jugoslaviji, a onda sasvim u FNRJ/SFRJ. Drugim rijeima, Hrvatska je svoju dravnost spasila stvaranjem Drave Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine, i mada u toj dravi, pod krunom Karaorevia, nije bila ni izdaleka u ravnopravnom poloaju, ipak je, sporazumom Cvetkovi Maek, 1939. godine stvorena Banovina Hrvatska (dodue, na tetu BiH, do koje ni tada, kao ni poslije, Srbi i Hrvati nisu ba previe marili!), ali prekasno, jer se Drugi svjetski rat ve rasplamsao po Evropi, i vienacionalnoj Kraljevini Jugoslavije vie nije bilo spasa. Meutim, u toku NOBa, ve 1943. godine, odlukama ZAVNOH-a, koje poslije verificira i AVNOJ, stvaraju se temelji budue Narodne republike Hrvatske, odnosno Socijalistike republike Hrvatske, kao zajednice Hrvata, Srba, i drugih naroda i narodnosti. Tim je odlukama, izmeu ostalog, predvieno, da se Hrvatskoj, nakon osloboenja, vrate Istra, Rijeka, Zadar, anektirani dijelovi Gorskog kotara i jadranskih otoka, i tako se 1945. godine Hrvatska najzad vraa u svoje prirodne granice. Sadanja Republika Hrvatska (koja se, reda radi, u preambuli Ustava, poziva na odluke ZAVNOH-a i AVNOJ-a), ni poslije domovinskog rata (koji nije bio samo obrambeni, ve i agresivni!), nije ni pedalj vea ni pedalj manja, od Socijalistike republike Hrvatske. No, da ne bi bilo zabune: iako nema razlike u teritorijalnom pogledu izmeu SRH i RH, sutinske razlike su evidentne; prvo, RH se u meuvremenu oslobodila svog remetilakog faktora, i drugo, cijeli je svoj sistem izgradila na jednoj bitno drugaijoj paradigmi (stoga je Rh faktor RH uistinu negativan!). Ali, jedno je izvan svake sumnje: da nije bilo Supila i Trumbia i Jugoslavenskog odbora, pa i te monarhistike Jugoslavije, Hrvatska bi eventualno opstala kao neka gubernija na ruevinama Austrougarske, a da nije bilo zajednike borbe hrvatskog i srpskog naroda u NOB-u, i nove federativne Jugoslavije, Hrvatsku bi vjerojatno sa geografske karte izbrisala ona Rooseveltova gumica! Stoga, gledajui i formalno-pravno, a ne samo historijski, valja

PLAMEN

novi

FILIPIKE
NATO-pakt (sada se ponovno aktualizira ona parola: Bolje rat, nego pakt!), hrvatska e pobjednika vojska biti samo jedna regimenta u osvajakim pohodima imperijalistikih sila. No, i to da e Hrvati ostavljali svoje kosti svugdje po svijetu, zarad tuih interesa, i to je ve odavno vieno: zloglasni barun Trenk (ije ime danas nosi jedna od najljepih ulica u Zagrebu), i njegovi panduri u tridesogodinjem ratu, pa Petar Zrinski na predziu kranstva (a kada je, zajedno sa svojim urjakom, Krstom Frankopanom, skovao urotu protiv svojih tutora, Austrijanci su mu za nagradu odsjekli glavu kao starom pijetlu!), pa 78 regimenta austro-ugarske vojske (u kojoj je ratovao i mladi Cesarec), pa domobran Jambrek, pa leevi hrvatskih domobrana na istonom frontu, sve je to ve vieno, i sve je to povijest, a povijest je uiteljica ivota, samo to mi od te uiteljice nismo ama ba nita nauili. Da, ...i hrvatska lisnica u hrvatskom depu!, da ne zaboravimo i na tu lisnicu, za koju se danas nikako ne bi moglo rei, da je u hrvatskom depu, s obzirom na injenicu, da je 80 posto banaka u stranom vlasnitvu. Nekad su cmizdrili razni perice i odani, kako novci idu u Beograd, i da tome treba stati na kraj, a sada, kada vie Beograd nije glavni grad, gdje nam sada idu ti novci? Ako ne idu van Hrvatske, onda se slijevaju u Zagreb; i doista, Hrvatska je danas centralizirana vie nego u vrijeme Nj. vl. Franje Josipa. I ne samo to; ako je drava moda i zaivila (a dravni aparat je zaivio itekako), onda hrvatsko drutvo odumire.

blo hrvatske dravnosti

bitno razlikovati konstituiranje drave od njezine secesije, a to kod nas ne razlikuju ni profesori ustavnog prava. Ako emo pravo, drava se stvara stoljeima, na Dravi rade generacije neimara, a kod nas ljudi misle, kako je povijest poela sa Tumanom i HDZ-om, i da je hrvatska drava stvorena iz Niega, prije petnaest godina, a zaboravljaju, da iz Niega ne nastaje Nita: ex nihilo nihil fit!

TKO IMA HRVATSKU?

Naime, Hrvati kao narod demografski odumiru (mortalitet je konstantno vei od nataliteta, a omjer umirovljenika i zaposlenih je uporno 1:1,3), svake je godine Hrvatska brojano manja za jedan akovec! I to su ti apsurdi: sada kada imamo Hrvatsku (osloboenu od Srba!), sada u toj Hrvatskoj nema Hrvata. Ali ja vjerujem u tu dravu, vjerujem, jer je apsurdno (kako bi rekao Anselmo: Neque enim quareo intelligere, ut credem, sed credo, ut intelligam). Sve je danas ugroeno u Hrvatskoj, pa i hrvatski jezik. Nema vie irilice i ekavice, ali mali jezici, poputa hrvatskog, plaaju ve svoj danak angloamerikoj globalizaciji. Sve je ugroeno, pa i pitka voda, koju nai uvari dravnog peata, daju u koncesiju! A nai otoci? I nai se otoci prodaju za budzato. I tako se sve kockice slau kao domino. Ako se ve nije moglo silom, onda e se milom, ostvariti, step by step, onaj tajni nacistiki (itaj: kapitalistiki, imperijalistiki!) plan, da se Dalmacija (nakon istrebljenja Slavena), pretvori u odmaralite "germanske rase". I to se je jo promijenilo u tih petnaest godina hrvatske dravnosti? Promijenio se sustav vrijednosti! Sustav vrednota potisnuo je sustav materijalnih vrijednosti. Drugim rijeima, cijeli je jedan sustav vrijednosti postavljen naglavake, i sada Hrvatska dubi na glavi kao Hegelova dijalektika. Solidarnost je zamijenjena sa egoizmom, rodoljublje sa nacionalizmom, ovjek sa Hrvatom, a rad sa neradom, poten je jednako lud, a lopov je sposoban, jer se znao snai. Da, zna se, sve se zna: Hrvatska e postati kolonija stranog kapitala, odlagalite radioaktivnog i nuklearnog otpada (to ve postaju nove lanice EU, Maarska i eka) i trite jeftine radne snage! I to e onda ostati od Hrvatske? Nita! Hrvatska e nakon svega, skupa sa svojim historijskim otpadom, zavriti u povijesnoj ropotarnici. Eto, Hrvatska je proslavila svoj petnaesti roendan, samo ovog puta u zatvorenom; u polupraznoj dvorani HNK (kao odrazu duhovne i demografske praznine), sveano i pompozno, uz Big Band HRT-a, Hrvatska je, u polumranoj baroknoj dvorani, pogasila svojih petnaest svjeica na velikoj roendanskoj torti, i sada smo ponovno u mraku. Bilo je tu prigodnih govora, a kada se govori u prigodnim situacijama, onda se uglavnom lae. Iako se narod pomalo trijezni, elita je jo uvijek, i pored 0,0 promila alkohola u krvi, opijena nacionalizmom. Zbraja se, i oduzima, a raun nikako ne odgovara stvarnosti, slavi se, i ampanjizira, ali nitko da sebi i drugima postavi pitanje, a to se je to ustvari dogodilo u tih petnaest godina hrvatske dravnosti?

TKO JE SUVEREN I SAMOSTALAN?

I jo malo o toj suverenosti i samostalnosti! to uope znai ta suverenost? Tko je danas u Hrvatskoj uope suveren? Ta bi suverenost u demokraciji trebala znaiti, da je narod suveren, a kod nas su suvereni samo politiki monici i krupni kapital. Sa ovim naim bijednim godinjim budetom, koji iznosi 1/10 mjesenih prihoda jedne multinacionalne kompanije, ne moe se, drage moje Hrvatice i Hrvati, biti suveren! Ne moe! No, dobro, upitajmo se, po emu je to dananja Hrvatska vie suverena i samostalna od nekadanje socijalistike Hrvatske? Apsolutno po niemu! Hrvatska je, iz kakve-takve, ekonomske i socijalne demokracije, u kojoj su radnici bili samoupravljai, dakle, u kojoj je narod ipak u velikom dijelu bio suveren, prela u politiku demokraturu, kao jednu karikaturu demokracije, u kojoj je suveren samo Glavni odbor vladajue stranke & comp. u vlasnitvu stanog pekulantskog kapitala. Koja je to institucija u Hrvatskoj danas suverena i samostalna? Predsjednik Republike? Pa predsjednik Republike je fikus, zar ne? Sabor? Pa Sabor je jedna brbljaonica (nalik na HTV-ovu tinejdersku Parlaonicu!), da ne kaemo kokoinjac (Z. Vitez) ili "svinjac" (Lenjin). Pa tko vlada tom hrvatskom Vladom? MMF? Svjetska banka? Carla del Ponte? Sve je to skupa jedna loa karikatura! Imamo Hrvatsku! uzviknuo je histerino Tuman, nakon primanja Hrvatske u UN! I doista, oni su dobili Hrvatsku, a narod ju je izgubio, i oni doista danas mogu uzviknuti, da imaju Hrvatsku! Hrvatska je juer bila nesvrstana zemlja u sklopu jugoslavenske federacije, a danas se svrstava u banana republike (koja ak za izvoz ne uzgaja ni banane!). Hrvatska je nekad, uz Sloveniju, bila najrazvijenija republika bive Jugoslavije, i imala je najveu stopu rasta u srednjoj Evropi, a sada se izgubila u slijepoj ulici Europske unije, kao nerazvijena zemlja periferije. Sve atribute dravnosti, Hrvatska je imala i u socijalistikoj Jugoslaviji: grb? Sjetimo se, da je i onda, u grbu SR Hrvatske, ahovnica izranjala iz mora, obrubljena snopom ita; himna? Lijepa naa se pjevala i prije (usput reeno, tu je himnu uglazbio Srbin, Josif Runjanin!), a Radio Zagreb svaku je veer svoj program zavravao sa Lijepom naom; valuta? Dobro, onda su bili dinari, a sada su kune, ali i te e kune uskoro zamijeniti euri! Milicija je samo preimenovana u policiju, a vojska? Teritorijalna obrana je bila takoreku republika vojska, iz koje su i nastale paravojne formacije na poetku domovinskog rata! to je ostalo od parola hrvatskog proljea? To je hrvatsko proljee odavno uvenulo i svenulo tako, da Hrvatska danas izgleda tuno kao u kasnu jesen. Hrvatska puka na hrvatskom ramenu..., ali ta je puka prazna! Sada kada imamo Hrvatsku, eto, sada emo ukinuti vojsku. Neka istraivanja pokazuju, da se preko 70 posto mladih ljudi, odluuje za civilno sluenje vojnog roka. Pa gdje je sada to domoljublje? A kada uemo u

HRVATSKA UTNJA
Dogodilo se sve i svata, samo se nije dogodio narod! Ta demokracija, koja poiva na demosu, tj. narodu, samo je demoralizirala Hrvatice i Hrvate, a kako i ne bi, kada je tranzicija na hrvatski nain, kao loa inverzija, samo zamijenila antiki Forum sa buroaskom Formom: u naem sluaju Radniki savjet sa Izbornim stoerom! Demokracija, u pravom smislu te rijei, podrazumijeva

PLAMEN

novi

FILIPIKE
kritiku, bunt i otpor, a kod nas se dogodila utnja, a ne demos, ona dobro poznata hrvatska utnja! Kod nas se radnike pretvorilo u djelatnike, a djelatnike u armiju nezaposlenih, ali ti su radnici ili djelatnici i pored toga bili i ostali vjerna glasaka armija HDZ-a; kod nas je razoreno stotine i stotine velikih tvornica, poput zagrebake Prvomajske ili slavonskobrodskog ure akovia ili splitskog kvera, ali sve je to prolo bez jednog organiziranog masovnog trajka; kod nas je srueno ili devastirano preko 3.500 partizanskih spomenika, ali protiv tog barbarstva svoj glas nije podiglo vie od tri ovjeka; kod nas se ljude deloiralo iz stanova, isljeivalo i ubijalo na zagrebakom velesajmu kao stoku na klaonici, otputalo sa posla kao nacionalni viak, ali od milijun glasova, glasa uti nije; kod nas se u Zadru, 1991. godine, dogodila jedna kristalna no, poput one u Berlinu 1938. godine, ali nakon toga, savjest naih krana nije ostala kristalno ista; kod nas nije bilo noi, da jedna srpska kua nije odletila u zrak, i to u gradovima, gdje ratnih okraja uope nije bilo, a susjedi su otvarali svoje prozore, kako im ne bi popucala stakla, uz komentar, kako to etnici vjerojatno sami sebi rue kue; kod nas je Oluja pomela jednu etvrtinu Hrvatske u roku od 48 sati, i ostavila za sobom nevienu pusto, ali to se to tie naih graana, nai graani reagiraju sentimentalno samo nakon filma Prohujalo sa vihorom; kod nas se dogodio kulturocid, kod nas su knjige nepoeljnih autora, meu kojima je bilo i istokrvnih Hrvata, spaljivane kao za vrijeme Inkvizicije, i bacane u kontejnere kao kutije od keksa, ali naa Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (koja je, by the way, osnovana kao jugoslavenska!), pa naa dobra stara Matica hrvatska, i Hrvatsko drutvo knjievnika, i svi oni koji ive od pisane rijee, nisu izdali ni jedno protesno pismo ili izjavu za javnost, kojom bi to osudili; kod nas se dogodila Lora i Pakraka poljana, ali svi smo mi Norac, i ak se zeme prav za prav, svi smo mi ponoreli; I kada se u toj naoj hrvatskoj krmi podvue crta ispod tih petnaest godina hrvatske dravnosti, raun je porazan. To je ustvari jedan raun bez krmara (iliti, zloin bez kazne!). Hrvatska je svih tih godina nazadovala ili stagnirala na gotovo svim podrujima ljudskog ivota. Pravosue je korumpirano, a zdravstvo na samrti! Stupovi Mirovinskog fonda rue se kao dorski stupovi na derutnim antikim graevinama, a vanjski i unutranji dug gui nas kao oma oko vrata. A kultura, a znanost? Hrvatska eli postati zemlja znanja, jer da je znanje mo (a da je tome tako, onda ne bi glupost bila planetarna pojava!), a u Bolonjski proces ulazi potpuno nepripremljena. Itd. Itd. No, ipak, privreda je ta najvea rak rana hrvatske drave, to najbolnije mjesto koje treba lijeiti. Deindustrijalizacija je anestezirala proizvodnju, i Hrvatska se sada, kao kakav bolesnik pred operaciju, nalazi pod lokalnom anestezijom. Bez proizvodnje nema izvoza, a bez izvoza nema razvoja! Bez razvoja pak nema poveanja standarda, i tako se zaarani krug zatvara. Hrvatska svoj privredni razvoj temelji na trgovini, turizmu i ugostiteljstvu, a to znai, na "sekundarnim" djelatnostima. (A ono to je sekundarno, to ipso facto nije primarno, zar ne?) Ali, razvoj uslunih djelatnosti moe imati svoje dalekosene konzekvence, jer uslune djelatnosti savreno razvijaju sluganski mentalitet. Kakav Matija Gubec, onaj Imbra iz Balada Petrice Kerempuha, koji Jim ljubi rukice, jer da je doel tibru platiti (graicu gradsku Grajaninu./Prebendaru pak mletvinu./Gospodinu podiminu, pohininu, ognjeinu.), on je prototip suvremenog Hrvoja. Kada ve nisu htjeli biti samoupravljai, i svoji na svome, Hrvati e biti dobri kuhari i konobari, istai, vrtlari i batleri, jednom rijeju - sluge! (Po onoj: Dobre sluge, a zli gospodari!) No, moda za nas ipak ima nade: Hrvatska je sada u pubertetu, a pubertet je pun revolucionarnih nagona! Moda se ipak na kraju dogodi narod!

No, moda za nas ipak ima nade: Hrvatska je sada u pubertetu, a pubertet je pun revolucionarnih nagona! Moda se ipak na kraju dogodi narod!
NAPOMENA - Urednitvo napominje da stavovi iznijeti u autorskim teksovima nisu nuno i stavovi redakcije!

http://www.kontra-punkt.info

dvotjednik za drutvena i kulturna pitanja

10

PLAMEN

novi

HRVATSKA RAPSODIJA

JO

JED ANP

A kog e vraga Hrvatska u NATO?

(Ovaj je tekst objavljen 22.11.2002. u Jutarnjem listu, ali kako se ulazak u NATO ponovno aktualizira, mi ga objavljujemo jo jedanput )
komunistiko ime, skrahirao je ne izdravi ni organizacijske zahtjeve ni trokove utrke u naoruanju. Sada u Pragu je George W. Bush utvrdio da je globalni neprijatelj "svjetski terorizam" (ameriki predsjednik se tradicionalno postavlja kao NATO-v vlasnik). U Afganistanu se bjelodano pokazalo da sofisticirana vojna mainerija nije kadra rijeiti probleme koje postavlja terorizam. Vojna akcija protiv neprijatelja bez teritorija niti smanjuje uzroke terorizma, niti je kadra suzbiti njegovu vojnu komponentu. Washington u borbi protiv terorizma ne preza od krenja ljudskih prava i vlastitih zakona (muilite u Guantnamu), a saveznike ohrabruje ak i na mjere genocida (u Palestini). Time se nagriza jedina mogua legalna osnova takva pakta uope, i jedina moralna osnova eventualnog udjela Hrvatske obrana ljudskih prava. Svaka vojna mainerija, spegnuta s vojnom industrijom i s trgovinom orujem i komponentama (onoliko mafijakom koliko zadire u ilegalnost jednadba je beziznimno izdokazivana), mora neprijatelja imati, makar ga izmislila, potakla ili stvorila. JNA i njezin lobby uinili su to su mogli da se stvori pa ojaa HDZ (KOS-ovi potezi izlaze na vidjelo u Haagu) a da se oslabe KNS i SDP kao snage manje sklone ratu. Veini vojnih mainerija vanije su nedodirljivost i skupoa njezine kaste nego temeljni razlozi obrane (poput zatite ljudskih prava). U tu svrhu rado nude iluzije. Koliko treba biti naivan pa povjerovati da e te zduno braniti netko drugi (kako su "plave kacige" branile "zatienu zonu" Srebrenicu)? Treba li NATO Hrvatsku radi znanja i vjetine (zamislimo instruktora Rojsa) ili bi u nezaposlenoj Hrvatskoj jeftinije kupovao hrvatsku krv i hrvatsko topovsko meso, pritedjevi bogatijim lanicama naknadne trokove koje iziskuje PTSP i ini invaliditet? Glede suverenosti: u Italiji, na primjer, graanin nije siguran da ga NATO nee ubiti iz ista mira, ali je siguran, kad se to dogodi, da ubojica nee biti kanjen. Da bi ulovili neki libijski avion, NATO-vi lovci su 1980. sruili kod Ustice i talijanski putniki avion, pobivi sve putnike i posadu. Nitko nije kanjen, osim to su talijanski visoki asnici riskirali zatvor samo da ne bi odali NATO u korist vlastitih graana od ijih su poreza ivjeli (dobro). A kada su NATO-vi piloti iz puke obijesti 1998. sruili iaru na Cermisu pobivi 20 turista izuzeti su od talijanskog suda i kanjeni samo otpustom iz vojske. to znai sudariti se s vozilom s NATO-vom tablicom? U Hrvatskoj su ve iskusili graani, koji su imali tu dvojbenu sreu da im SFOR-ovi vozai nekanjeno razbiju automobil, da potegnu oruje na graane ili da ubiju nekanjeni i bez straha od Haaga. Napokon, nisu jedini koji su u nas ubijali nekanjeno Sada je i hrvatska Vlada dobila pljusku od te organizacije koja je ni ne pitajui, ni ne sasluavi, bahata na politikom vrhu ba onako kako je bahata njezina soldateska presudila da Hrvatska u Piranskom zaljevu nema to traiti i da je posrijedi samo hrvatski nacionalizam. Ni takva pljuska ne moe otrijezniti Markov trg. Dosad smo se, meutim, nasluali propagandnih lai koje se ponavljaju i ponavljaju kako bi publici ule u ui i poele se doimati normalnim i neizbjenim. Politiari su nam probili ui sintagmom o "evroatlantskim integracijama" pojmom koji ne postoji u lanicama starog datuma, poput Italije. Naprosto zato to su npr. NATO, EU ili OESS zbilje meusobno razliite i ni po emu jedna nije uvjet za drugu. SAD i Kanada su u NATO i OESS, ali im ne pada na pamet ui u EU. vedska, Finska, Austrija ili Irska su u EU, ali ne ele ui u NATO. Lai se podmeu i hrvatskim novinarima: svojedobno su nas iz Stockholma neki hrvatski novinari izvijestili kako skandinavske zemlje pruaju podrku "ulasku Hrvatske u Evropsku uniju, ali i u NATO". Ako je to tako zato vedska i Finska podravaju ulazak Hrvatske, a same nee u nj? Zato je naim vladarima primjer Irske dobar kada se govori o jeftinoj i ekonomski poticajnoj drave, a prave se da ne znaju da Irska nije u NATO? Zato u nas vlast ne informira i ne konsultira birae, prije srljanja u odluku ije posljedice obvezuju generacije, a ne tek jednu vladu i jedan saborski saziv? *prof.dr. Inoslav Beker je istaknuti novinar, kolumnist i dopisnik iz Rima, te lan Savjeta Novog Plamena

UT

Inoslav Beker

vih dana smo se nasluali i naitali objanjenja zato Hrvatska nije pozvana da ue u Organizaciju sjevernoatlantskog ugovora (NATO), rasprava zato nije ispunila uvjete za pristup tome vojnopolitikom paktu (koje bi ionako morala ispuniti radi sebe, a ne radi drugih)*. U tim raspravama se izgubilo osnovno pitanje: a zato bi Hrvatska uope morala ili naprosto trebala u NATO? Kada je bila rije o Vijeu Evrope, razlozi su bili izneseni, a i razmjerno jednostavni. Jo su jednostavniji bili za sustav Ujedinjenih naroda i za svjetske organizacije u njegovu sastavu (OUN, UNESCO, FAO itd.), jer obuhvaaju sve zemlje na svijetu, pa je eventualno potreban dobar razlog da se ne ue. Isto vrijedi i za Organizaciju evropske sigurnosti i suradnje (OESS). Kad je posrijedi NATO oito je da razlozi nisu samorazumljivi, inae ne bi vie evropskih zemalja, na zapadu, sjeveru i u centru naeg kontinenta odbilo pristupiti tom paktu, niti bi se u nekima odluivalo na neizvjesnim referendumima. Od premijera Raana nanie ponavlja se ve gotovo tri godine da je stupanje u taj pakt prioritet Hrvatske. Taj navodni prioritet je vladajua veina sama utvrdila, izbjegavi da ga raspravi ak i u Saboru, kamoli u javnosti. Vladajua veina nije iznijela kvantitativne podatke to bi ulazak u NATO znaio ni po sigurnost hrvatskih granica, ni po suverenost Hrvatske na vlastitu ozemlju i u akvatoriju, a kamoli to bi to znailo ekonomski. Ne kriju, nego ne znaju. Prije petnaestak mjeseci pitali smo o tome Ministarstvo obrane i dobili pristojan odgovor u kojemu je, kad je rije o ekonomskim parametrima, reeno samo: "Vjerujemo da e, dugorono, lanstvo u NATO-u biti jeftinija opcija". Opredjeljenje za NATO nije ekonomska nego vjerska kategorija pie nam dakle MORH. To se nije promijenilo ni do sada. NATO je zamiljen i organiziran za globalno blokovsko sueljavanje i nema razloga postojati bez globalnog neprijatelja. Ni prethodni globalni neprijatelj, Istoni blok, nije pobijeen orujem nego ekonomski: dravni kapitalizam, koji je na prevaru prisvojio

PLAMEN

novi

11

FRAGMENTI O JEDINSTVU
Kako bi demokracija zaivjela u ovom dijelu Evrope, mediji moraju djelovati kao neutralna snaga koja, paradoksalno, oponira politikim stajalitima u vezi s etnikim pitanjima i nacionalizmom. Ali ja u to, ponavljam, initi kao uvjereni ljeviar, tonije reeno, socijaldemokrat i angairani kranin. Pozivam vas na buenje istini o jedinstvu ljudskog roda, na ivot sada, na licu mjesta, na aenje ivota.

Drago Pilsel

Kranin na ljevici
Evo krae strategije za promjenu svijesti i novinara i itatelja. Za njihovo buenje istini o jedinstvu ljudskog roda.

pjesmi 'ivot na licu mjesta', Poljska je dobitnica Nobelove nagrade za knjievnost, Wislawa Szymborska napisala da je ivot na licu mjesta, predstava bez probe, tijelo bez mjere, glava bez razmiljanja, spoticanje na svakom koraku s nepoznatim stvarima, amaterski instinkti, sretne okolnosti koje osjeamo kao okrutne, alosne posljedice naih naglosti, trema, koja, objanjavajui nas, jo nas vie poniava, teko podnoljiv nametnut tempo akcije, redoslijed nepovratnih rijei i pokreta, improviziranje. Pred vama, na poetku jedne nove kolumne, u kojoj u o naim identitetima pokuati pisati kao o fragmentima najuzvienijeg poziva kojeg prepoznajem, onog o jedinstvu, priznajem, prilino oputeno, da je Wislawa dobro opisala moj ivot. Kakva teta, rei ete moda, ako ste oekivali da u se i ovdje razbacivati s poznatom nadmenou koja bi eljela govoriti o tajanstvenosti autora, a zapravo otkriva njegovu bijedu. Ne, ne elim biti tajanstven. Ovaj asopis zahtjeva iskrenost, razgoliavanje, provjeru naih (navodno) nezamjenjivih uloga, ravo pripremljenih za poast ivotu. Identitet pretpostavlja da moda ne znamo koju ulogu igramo, da tek otkrivamo o emu govori komad i da emo to odgonetnuti tek na sceni. Ovaj je asopis, naime, naa scena. Ali ja imam identitet kojeg u ovdje braniti i opravdavati: onog kranina na ljevici.

Danas, dakle, imamo premijeru i varljiva je misao da je svaki tekst u ovome listu samo povran ispit nae autentinosti odran u nekakvoj provizornosti, u neznanju o kojem svjedoi pitanje, koje su si glavni urednici oito u jednom trenutku postavili: koliko emo trajati? Jer je to nebitno. Teme s kojima se bavimo i o kojima ete itati najavljene su ve davno i to god da uinimo, kako god da ispunimo najavljeni prostor, on e se pretvoriti zauvijek u ono to smo uinili, jesmo i to emo biti.

Ulovimo pravdu i dobro na poetku

Piem, dakle, kolumnu koja mora otkriti smisao, koja kao vjetar mora otjerati svaku sumnju da smo promaili. Zadivljujue je i tako jednostavno da nema drugih putova osim putova dolaska, tu gdje se prepoznajemo i odakle kreemo u puinu jedinstva. Kao da smo oduvijek samo odlazili na taj otok na kome se sve razjanjava i na kojem je mogue stajati na temeljima dokaza o nama samima. Na svijet nije siromaan u detaljima, a tako znamo biti dosadni, tako nenadahnuti, tako predvidljivi. Moda zato to sebi i drugima ne priznajemo pravo na razliitost, to je preduvjet za utvrivanje identiteta. Idemo, dakle, k tomu. Dok nam glave nisu odrubljene, jer neki opet stadoe otriti sjekire kojima e

osigurati opstojnost monizma u kojem se kao prasci veselo valjaju. Idemo, dok nas nisu uutkali oni koji govore 'mrnja', 'mrnja', iako su im lica iskrivljena u grimasama ljubavne ekstaze. Religija ili ne religija, samo kleknimo jedni pred druge i hajdemo. Domovina ili ne domovina, samo okusimo zemlju pod nogama i dajmo se u trk. Ulovimo li dobro i pravednost na poetku, jurit emo neuhvatljivi, u bratstvo. Jer vjerujem da se i u gomili moemo prepoznati i drati za rije. Plamen, novi, grijat e nas. Kakav je to uvod? Kakve to sitnice pisac ovdje razbacuje po tekstu i kako ih kani spojiti? Odgovor: Svaki je uvod sitnica i svaka je sitnica uvod, onda, naime, rekao je filozof Branko Despot, ako se radi o filozofiranju. A radi se, uostalom, i o tomu. Jer, zapravo, filozofiranje jest ili ono jedno jedino bitno, neizbjeno, samo istini, slobodi i ljubavi nuno, ili je filozofiranje ono najizlinije od svih moguih izlinosti. ivimo, vjerujem, u stanovitom vremenu apsurda, jer koliko se god tvrdilo da znamo tko smo, toliko osjeamo da te tvrdnje predstavljaju punjenje rupa, puno njih. Primjerice, tko se uvodi u graansko drutvo taj se prethodno mora reducirati na radnu snagu, na volju uenja, na dugo pripravljanje i pripremanje zrelog ovjeka, osposobljenog da stvara i zagovara ope dobro, ega nema bez potivanje autonomije drugoga. A znamo li ga? Ne. Pred nama, uglavnom stoje rupe. I mi smo za njih praznine koje treba ispuniti. Ali razliitostima, jezikom opaanja, strategijom anti-stereotipa.

12

PLAMEN

novi

FRAGMENTI O JEDINSTVU
PLAMEN Plamen je ivot. Plamen je vidljivi znak intimnog nekog bia. Plamen je znak tajne moi... U plamenu vrijeme poinje bdjeti. Onaj koji pred plamenom bdije, Misli na ivot i misli na smrt... Plamen je slab i jak. U plamenu se prostor pokree, vrijeme komee. Sve podrhtava kad svjetlost drhti. Budunost vatre ivlja je i dramatinija Od svih budunosti. Povijest se brzo kree ako je noena vatrom. Biti pokreta plamena! I plamtjeti vie, uvijek sve vie, Kako bismo bili sigurni Da e biti svjetla Prema G. Bachelardu

Izazov raznolikosti u naem mediju

Postoji tendencija da mediji nedovoljno istaknu stvarnost ljudi razliitog etnikog ili kulturnog porijekla. Iskrivljena slika (eto aktualnog primjera) muslimanskog svijeta u zapadnim medijima ili plitka analiza takozvanih 'zapadnih vrijednosti' koja se pak odraava u medijima nekih azijskih zemalja, zahtjeva panju i napor novinara da istodobno bude jednostavan a i da svima ini dostupnima i razumljivima kompleksne razlike koje postoje u multikulturalnom svijetu. Otvoreni oblici predrasuda i diskriminacije prema etnikim, vjerskim ili rasnim grupama, koje esto predstavljaju poticanje na mrnju ili netrpeljivost, uglavnom nisu prisutne kao tendencija u najveem broju medijskih izvjetavanja u svijetu. Kod nas, pak, nije ba tako. Izobrazba novinara esto ne naglaava dovoljno pitanje diskriminacije i netrpeljivosti. Mi koji prikupljamo i analiziramo ili komentiramo vijesti, esto pokazujemo duboko nepoznavanje drutva kojem sluimo i nedostatak svijesti o potivanju identiteta svakog pojedinca, njegove autonomije. Jasno izraen i shvaen identitet i podrka naih posebnosti demokratizaciji drutva, nisu mogui bez nune politike kulture i bez dokaza o konstituiranju subjekata demokratskog procesa. Pluralizam bez postojanja javnosti i civilnoga drutva nuno je doveo i dovodi do oblika totalitarizma nacionalistike provenijencije. Konano, monolozi u juriima koji se kod nas esto koriste i demagogijska interpretacija poloaja specifinih (rtvovanih) skupina unutar hrvatskog drutva, stvaranje privida o vanosti odreene nacije, stranke ili drave, samo mobiliziraju javnost protiv pozitivno vrednovanih oekivanja koja se odnose na sam opstanak svih kolektiva i pojedinaca. Kako bi demokracija zaivjela u ovom

dijelu Evrope, mediji moraju djelovati kao neutralna snaga koja, paradoksalno, oponira politikim stajalitima u vezi s etnikim pitanjima i nacionalizmom. Ali ja u to, ponavljam, initi kao uvjereni ljeviar, tonije reeno, socijaldemokrat i angairani kranin. Pozivam vas na buenje istini o jedinstvu ljudskog roda, na ivot sada, na licu mjesta, na aenje ivota. d.pilsel@zamir.net Drago Pilel je istaknuti novinar i lan Savjeta Novog Plamena.

Plamen je i religijski simbol!

Da je plamen i simbol ljubavi i zaljubljenih, to znamo, ali, da je plamen i religijski simbol, to je manje poznato! Evo to pie James Hall, u svojem Rjeniku tema i simbola u umjetnosti: Plamen. Simbol vjerske gorljivosti, posebno gorue SRCE, atribut ANTUNA PADOVANSKOG; AUGUSTINA; personifikacije LJUBAVI PREMA BLINJEMU; u svjetovnoj umjetnosti simbol VENERIN. Plamen uz biskupove noge: JANUARIJE. Plamen na elu apostola: SILAZAK DUHA SVETOG. Plamen iz glave alegorijskog lika Ognja, jednog od ETIRI POELA. Plamen moe okruivati Kolerinost, jedan od ETIRI TEMPERAMENTA.

PLAMEN

novi

13

PROJEKT ZA SOCI HRVATSKE

samo produbljuju pojedine aspekte njihovog programa. U ljevicu sebe svrstavaju i: SDP , IDS, pa i HNS, ali svi znamo da oni stoje na neoliberalnim pozicijama.

BUREVJESNIK

Intervju sa predsjednikom S partije Hrvatske Ivanom Plje ljevici i novoj izbornoj koalic

DEMOKRATSKI EKOLOKI SOCIJALIZAM

Kako bi se po vaem miljenju stanje na ljevici trebalo dalje razvijati ? U sadanjim uvjetima traenja i nedostatka moi prisutna je i ideja o okupljanju svih snaga u jednu stranku ljevice, kao da je mogue potpuno zaobii ideoloku diferencijaciju. Zamisao SRP-a bila je da putem osnivanja klubova socijalista, komunista, socijaldemokrata, ekolokih socijalista, ak i kranskih socijalista, okupi svu ljevicu. To se meutim ni nakon deset godina nije dogodilo, iako SRP zagovara punu, neposrednu demokraciju i promovira ekoloke ideje, te je otvoren prema svim istinskim ljeviarima, u svojim redovima ima i kranske ljeviare itd.. Umjesto pravog okupljanja u klubove SRP-a, nastajale su nove male stranice uskih orijentacija. To znai da je drutveno uvjetovana viestruka idejna i organizaciona artikulacija lijeve ideje, od kojih su socijalistika, socijaldemokratska i zelena najizrazitije. Prema tome, neobjektivno je sve to gurati u jednu organizaciju, i ona teko da bi mogla demokratski funkcionirati. Uostalom to i jesu liderske zamisli koje se inae demokratskim odnosima ne optereuju, i ne doputaju mogunost da SRP-ova veina predvodi organiziranu ljevicu. Ali treba znati da nedemokratski organizirane stranke sigurno ne mogu biti pretee istinske demokracije i socijalizacije drutva. U Hrvatskoj treba dodue oekivati okupljanja na ljevici, ali oko njenih glavnih ideja, odnosno SRP-a, ASH, Stranke zelenih ili jo koje sline, jer sadanja rasprostranjenost nije produktivna, ali u jedinstvenu stranku sigurno ne, barem ne u kraem vremenu, i sigurno ne u nekakvom utapanju u amorfnu masu koja hvata glasove, a zaboravlja temeljne principe. Ono to je presudno je da stranke ljevice surauju i da stvaraju to vre izborne koalicije sve dok budunost ne pokae neku drugaiju strategiju, pa moda ak i jedinstvenu stranku. Osim toga, ma koliko organizacija ljevice bila bitna, sama kvantitativna organizacija nije jedini faktor njene efikasnosti. Vana su idejno-teorijska i programska, kvalitativna pitanja koja se sada ini mi se zanemaruju, a to nam se moe osvetiti. Jer istinska ljevica ne treba vlast zbog vladanja ve zbog promjene drutvenih odnosa i potpore irokih drutvenih pokreta odozdo, a

Kako biste u najkraim crtama mogli opisati dananje stanje na ljevici u Hrvatskoj? - Stara ljevica koja je na ovim prostorima ostvarila epohalne rezultate, povijesno je potroena i u kontrarevoluciji devedesetih potpuno se raspala. U nastojanju da prigrabi materijalnu infrastrukturu njen oportunistiki dio organizirao se u obliku Stranke demokratskih promjena i time odustao od borbe protiv birokratizma - za socijalizam - i preao je na stranu restauracije.U gotovo nemoguim uvjetima desniarskog nasilja i rata, svjesniji dio stare ljevice pokuao se organizirati u vidu SDU, ali bez dovoljno idejne jasnoe i odlunosti, sve je ostalo na pokuaju. Sa prilinim zakanjenjem, uslijedila je odlunija akcija u vidu osnivanja Socijalistike radnike partije (SRP-a) sa eksplicitnim zahtjevima za demokratsko-socijalistikim rjeenjima u novim uvjetima, uz otklon od onoga to je povijesno potroeno. SRP dodue u dosadanjem nastupu nije uspio ui u Sabor, ali je prepoznatljiva i respektabilna politika injenica na politikoj sceni Hrvatske ve 10 godina i stalno jaa. Sa gotovo 2000

lanova SRP je i najvea lijeva organizacija u zemlji. Na politikoj sceni vegetirala je i stranka transformiranog biveg SSRN-a, mjenjajui svoje ime i prilagoavajui svoj program. Noviji pokuaj te stranke je da pod nazivom ASH zauzme poziciju moderne socijal-demokracije sa nastojanjem da u okviru graanske demokracije dubljim drutvenim reformama zatiti svijet rada i ostale marginalizirane grupe. U svojevrsnom politikom otopljenju nakon 2000. godine, pojavio se izvjestan broj manjih stranica uglavnom na regionalnim razinama i sa socijal-demokratskim i ekolokim zahtjevima. No te stranice vie su iskrenje nego neka nova vatra na ljevici. Tu treba dodati alterglobaliste pa i anarhiste, ali bez veeg utjecaja u javnosti. Sudei po dubini i irini svojih politikih zahtjeva, intelektualnoj bazi, i po snazi svoje infrastrukture (prije svega broja lanova i organizacija na terenu, rasprostranjenih diljem zemlje u brojnim veim i manjim mjestima), SRP je nedvojbeno najupeatljivija stranka istinske ljevice u Hrvatskoj. Njoj prema duljini trajanja i utjecaja uz rame stoji ASH. Ove dvije stranke stoerne su snage ljevice, pri emu navedene manje grupacije

14

PLAMEN

novi

Socijalistike radnike eom o stanju na hrvatskoj ciji

IJALIZACIJU
za to nije dovoljno samo doi u Sabor nego i za promjene biti osposobljen, te odbaciti autoritarizam i supstituiranje demokratskog odluivanja masa usko-izbornim, elitistikim partijama. Zato je, po vaem miljenju, upravo sada dolo do eksponiranja ideje stvaranja politike snage koja bi bila lijevija od ostalih politikih stranaka u Republici Hrvatskoj? - To je ista dijalektika. Propao je neoliberalni koncept u koga su u trenucima drutvene krize krajem osamdesetih ukomponirane sve mogue iluzije, poevi naravno od privatizacije koja toboe vodi efikasnom privreivanju, visokom standardu, demokraciji itd., a zapravo je jedini cilj bio da jedna heterogena recidivistika i sebeljubiva provenijencija u svoje ruke preuzme ope nacionalno dobro u vidu biveg drutvenog vlasnitva koje su uz teka odricanja stvarale generacije, i da uz logistiku svjetskog kapitala uspostavi sistem privilegirane klasne vladavine nad narodom. Naravno da ta gruba igra sa povijeu i stranim interesima nije mogla donijeti nita dobro, jer je kapitalistiki ekonomski liberalizam bio povijesno opravdan u doba Ricarda i Adama Smitha, dok se danas neoliberalizmom spaava razvijeni centar, a ne nerazvijena periferija. Naciju je oblikovala industrijska revolucija, ne pomahnitali faizirani voe post festum, a u tuim rukama - kako kae narod - raste samo neka stvar, ali napredak i blagostanje sigurno ne. Osim toga nauno je spoznato da zakoni kapitalistike proizvodnje imaju drugaiji uinak na periferiji nego u razvijenom centru (npr. u djelima Andre Gunder Franka) pa je problem nerazvijenosti nemogue prevladati u sitemu kapitalistikog naina proizvodnje i ekonomskom politikom koju namee krupni kapital. Ta istina, gotovo kao kolski primjer, pokazala se i u Hrvatskoj tranziciji. Razorena je jedna ekonomsko-politika struktura koja sigurno nije bila bez mana, jer je i sama nastajala u uvjetima proturjeja nerazvijenosti, ali je bar donekle osiguravala permanentni napredak i zasigurno je u svojim samoupravnim elementima bila anticipacija budunosti, a ne prolosti kao to je ova novonastala ki struktura koju su splele multinacionalne korporacije i banke sa domaim tajkunima, pretvarajui zemlju u akceleratora stabilnosti razvijenog centra, a razvoja domae nerazvijenosti. Umjesto oekivane efikasnosti, proizvodnja ni nakon petnaest godina nije dostigla razinu sa poetka devedesetih. Umjesto iz industrije prema razvijenom ''post-industrijskom" drutvu, dogodila se dezindustrijalizacija prema manufakturi; umjesto istinske, participativne demokracije i Narodnoga Sabora - partitokracija i tajkun-

BUREVJESNIK

ska lobiatrija, a opako smanjena kvaliteta ivota tjera nas u crnu zemlju etiri godine ranije, nego do devedesete. Jednom rijeju razoaranje je golemo. Sve to dobro donijela nam je desnica i politike stranke koje su se smjenjivale na vlasti uz lakomislenost i naivnost ljudi. Sada se ve vidi koliko je samoupravni sistem - iako u svojim zamecima - bio efikasniji i humaniji, i kod ljudi sve vie jaa uvjerenje kako su devedesetih sa prljavom vodom bacili i dijete. Klatno se vraa prema ljevici, a pred izbore to se sve vie pojaava. to se nas tie, nikada nismo ni posumnjali da adekvatne odgovore na dananje stanje moe dati samo ljevica i to ne samo u Hrvatskoj, nego i ire na ovim prostorima, u Evropi i svijetu. to se do sada poduzelo oko ujedinjenja? - Pet stranaka ljevice, SRP ASH, Jadran, ski socijaldemokrati, Hrvatska radnika stranka i Nova alternativa-Stanka zelenih, koje predstavljaju vie od 90% lijeve scene, potpisale su Sporazum o koaliranju na slijedeim parlamentarnim izborima, pod radnim nazivom ''Udruena ljevica'' i prihvatile ''Projekt za socijalizaciju Hrvatske'' kao Izborni program, konstituirale Odbor za koordinaciju stranaka i Odbor za pripremu i voenje izbornih aktivnosti. Izvan koalicije zasada je jo nekoliko manjih grupa, uglavnom regionalne razine koje su nastale nakon 2000. godine i zastupaju ideju jedinstvene stranke ljevice, to je neka vrsta usiljenog prigodniarskog jedinstva, ali ne i ideolokog, jer idejne razlike objektivno postoje. A stranke koje su potpisale Sporazum smatraju da je najbolja forma tog prigodnog jedinstva za sada ba koalicija stranaka na dogovorenom Izbornom programu, jer ono omoguuje sinergijski uinak stranaka ljevice na izborima, a ne tangira idejne specifinosti u Programima stranaka koje u jedinstvenoj organizaciji mogu biti izraz nejedinstva. Osim toga, unisonost brie za birae kolorit idejnog izraza, recimo socijalisti, zeleni, socijaldemokrati, regionalnost, to suzuje biraku bazu. Vjerujem da e stvari ipak sjesti na svoje mjesto i da e se koaliciji pridruiti i ostale grupe, bilo pojedinano, bilo objedinjeno. Koji je status SRP-a u procesu ujedinjenja? - SRP najodlunije postavlja zahtjev za istinsku demokratizaciju drutva, pogotovo u sferi proizvodnje, koja znai da svatko tko radi uestvuje i u upravljanju, pa tek onda moe biti socijalne i politike demokracije - to je ta istinska socijalizacija drutva. Prema tome, mi smo se politiki organizirali radi kontinuiteta i osuvremenjivanja ideje i prakse socijalizma, a ne neke apstraktne izborne ljevice, pa istu ulogu imamo i na politikoj sceni Hrvatske i na ljevici u Hrvatskoj. Kao to na iroj politikoj sceni trebamo uvjeriti ljude, prije svega radnike, da slobodu i demokraciju, te optimalni drutveni napredak ne osigurava kapitalistiko vlasnitvo i njegove asocijacije poput NATO pakta, tako na ljevici moramo iriti svijest da se nije dovoljno

boriti samo za radnika prava i socijalnu dravu, ve treba teiti i osloboenju rada i pretvaranju najamnog radnika u slobodnog proizvoaa, jer socijalna drava daje ustupke masama samo u granicama koje osiguravaju reprodukciju kapitala i kapitalistikih drutvenih odnosa. Ili recimo, u koaliciji emo iriti svijest da nije dovoljno da se pretvorba samo revidira prema postojeim zakonima, nego da se ona pravno dezavuira kao nelegitiman kriminalni in, da je radniko dioniarstvo samo jedno od prelaznih rjeenja, a krajni cilj su drutvene korporacije kojima upravljaju zaposleni, da tek ukidanje privrede bazirane na grabljenju profita vodi u sigurnu zatitu prirode i odrivi razvoj itd. Na status, dakle, odreuje visoka razina i dugoronost ciljeva i zato moramo biti ne samo idejno nego i organizaciono prepoznatljivi. Sve koji se ele boriti za demokratski socijalizam 21og stoljea pozivamo da nam se prikljue, jer se SRP kroz zadnjih deset godina razvio u nukleus snane budue organizacije koja e biti nezaobilazni faktor demokratizacije drutva i ekonomije.

PROGRAM LJEVICE
Koji su ciljevi Udruene ljevice ? - Tranzicioni ciljevi udruene ljevice sadrani su u Projektu za socijalizaciju Hrvatske, a svode se na est najvanijih. Prvo, naputanje modela privatizacije ope-drutvenog dobra, bilo poduzea, bilo zemljita i uma i nacionalizacija onoga to je u pretvorbi oteto, te vraanje banaka i stratekih industrijskih poduzea. Drugo, strategija razvoja zemlje putem privredne strukture graene preteno organski, polazei od nacionalnih potreba i ekonomije ubrzanog razvoja, sve kako bi zemlja dola do autonomnog dinamizma u razvoju, zaposlila radno sposobno stanovnitvo, izbjegla potpunu ovisnost od svjetskih centara moi i postala koliko-toliko ravnopravni subjekt meunarodne podjele rada i razmjene. Tree, institucionalizacija raznih oblika uea zaposlenih u vlasnitvu i u odluivanju u poduzeima. etvrto, snana decentralizacija zemlje prenoenjem odluivanja na pet povijesnih regija, na gradove i opine iji broj treba bitno smanjiti. Peto, duboke reforme cjelokupnog obrazovnog, socijalnog, zdravstvenog i penzionog sustava koji mora osposobiti ljude za nove tehnologije i upravljanje, osigurati dostojanstven ivot umirovljenika, solidarnost sa nezbrinutima i hendikepiranima, besplatnu zdravstvenu zatitu za cjelokupno stanovnitvo i ravnomjernu dostupnost kulturnih dobara svim graanima. esto, poseban program razvoja tzv. krajeva od posebne drutvene skrbi, kako bi se sanirale posljedice rata i subvencionirao ivota u planinskim predjelima i otocima. Postoji li mogunost pojavljivanja dvije liste? - Mogue su ne samo dvije nego i vie njih, ali to sigurno ne bi bilo dobro. Stoerne stranke ljevice Sporazumom o zajednikom izlasku na izbore postavile su jedinstvenu platformu koja sigurno ima ansu za ulazak u Sabor. Osim toga, na tome se intenzivno radi skoro godinu dana. to bi to sada znaila neka alternativna ljevica van jedinstvene koalicije, to moe biti samo proces mrvljenja... razgovor vodio Branko Kotovi

PLAMEN

novi

15

BOSANSKI LONAC

Konstituisanje vlasti u Bosni i Hercegovini NOVE KOALICIJE BEZ NOVIH PROGRAMA

Goran Markovi
Izbori u Bosni i Hercegovini odrani su 1. oktobra 2006. godine. Birai su na njima birali lanove Predsjednitva Bosne i Hercegovine, Predstavnikog doma Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine, Narodne skuptine Republike Srpske, Predstavnikog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, Predsjednika i potpredsjednike Republike Srpske i poslanike kantonalnih skuptina. Iako je za ove izbore predvien nov nain registracije biraa (tzv. pasivna registracija), ime se teilo poveanju broja upisanih u biraki spisak i time, potencijalno, veoj izlaznosti na izbore, oekivanja politike elite se nisu ispunila. Iako je, u apsolutnom iznosu, glasalo vie biraa nego na prethodnim izborima, relativno je izlaznost, izraena u procentima, skoro na istom nivou kao 2002. godine. Pravi pobjednici ovih izbora su one stranke koje su se protivile predloenim ustavnim promjenama i/ili koje su bile najglasnije u zahtjevima za temeljnom revizijom dravne konstrukcije. To su Savez nezavisnih socijal-demokrata (SNSD) Milorada Dodika, koji je uporno inzistirao na referendumu o nezavisnosti Republike Srpske, Stranka za Bosnu i Hercegovinu (SBiH) Harisa Silajdia, koja se protivila predloenim ustavnim promjenama i nastavila sa promocijom ideje ukidanja, na prvom mjestu, Republike Srpske, ali i novoformirana stranka HDZ 1990, koju su formirali disidenti HDZBiH, koji su se takoe protivili predloenim ustavnim promjenama, istiui da je hrvatski narod ugroeniji nego ikad poslije rata. Dodatni razlog za tu tvrdnju bio je izbor eljka Komia za hrvatskog lana Predsjednitva BiH. Iako je dobio vie glasova od drugih kandidata koji su etniki Hrvati, Komiev izbor je nelegitiman zato to ga je kandidovala Socijaldemokratska partija kao partija sa izrazito nadmonom veinom Bonjaka u svom birakom tijelu. Rezultati izbora su pokazali da je Komi dobio najvie glasova u bonjakom dijelu Federacije BiH, u onim kantonima u kojima je SDP tradicionalno jaka, dok je proao katastrofalno u dijelovima BiH u kojima su Hrvati veina ili ih ima u znatnom broju. Tako se pokazalo da su hrvatskog lana Predsjednitva izabrali Bonjaci. Srpska demokratska stranka (SDS) je doivjela pravi fijasko na izborima, izgubivi ak treinu mandata. Stranka demokratske akcije (SDA) je zadrala mjesto najjae bonjake stranke iako sa manjim brojem glasova nego ranije, dok je Socijal-demokratska partija (SDP) propustila priliku da postane vodea

bonjaka stranka, pa e u narednom periodu biti u opoziciji. Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine doivjela je teak rascjep, pa se njen otcijepljeni dio konstituisao kao Hrvatska demokratska zajednica 1990. i uspio stei naklonost ne samo znatnog dijela hrvatskog birakog tijela, ve i hrvatskog HDZ-a. Spoljni, politiki razlog rascjepa bio je odnos prema predloenim ustavnim promjenama, koje je veinska struja, koja je nastavila djelovati kao HDZBiH, prihvatila.

NOVE (STARE) GLAVEINE U REPUBLICI SRPSKOJ

Najlake je bilo konstituisati izvrnu vlast u Republici Srpskoj, u kojoj je SNSD osvojio skoro polovinu poslanikih mandata (41 od 83), pa je formirana vlada pod dominantnim uticajem socijaldemokrata, iako u njoj uestvuju i neke manje stranke, meu ostalima i politiki prevrtljiva Socijalistika partija, koja je bila partner u veini vlada formiranih od 1998. godine. injenica da je SNSD vrio vlast nekoliko mjeseci pred odravanje izbora jeste doprinijela poboljanju njegovog izbornog rezultata, ali ne u veoj mjeri, zato to su graani ve due vremena bili nezadovoljni radom vlada koje su kontrolisali SDS i Partija demokratskog progresa (PDP), koje su vladali u kontinuitetu od 2001. godine. Osim toga, radikalna nacionalistika frazeologija koju su Dodik i njegov SNSD tako obilno upotrebljavali u vezi ustavnih promjena i reforme policije znaajno je doprinijela njihovom izbornom trijumfu. Privatizacija Telekoma Srpske, uspjene firme u dravnom vlasnitvu koja je dravi donosila ogroman profit, obezbijedila je 646 miliona eura, to e dopustiti socijaldemokratskoj vladi da vodi relaksiranu politiku i da s vremena na vrijeme zadovoljava manje materijalne potrebe pojedinih kategorija stanovnitva, predstavljajui se time kao uspjena vlada koja dri do svojih izbornih obeanja. Tako socijal-demokratska vlada u Republici Srpskoj ima materijalnu i politiku podlogu za nesmetano vrenje vlasti ona je privatizacijom Telekoma obezbijedila sredstva veliine entitetskog budeta, a, budui da su sve vane funkcije u entitetu pod kontrolom SNSD-a, ne mogu se oekivati iznenaenja u pogledu uskraivanja politike podrke Dodikovoj vladi. Sve to, dakako, jo ne znai da e

eljko Komi, hrvatski lan Predsjednitva BiH

16

PLAMEN

novi

BOSANSKI LONAC
ona biti uspjena, poto vladavina uz pomo novca dobijenog privatizacijom nije dokaz uspjeha, niti djeluje imalo ohrabrujue. pokazati svoju vladalaku umijenost, naravno, u mjeri u kojoj im je to dozvoljavala Kancelarija Visokog predstavnika (OHR).

GUVA U ESNAESTERCU
Situacija je daleko sloenija u drugom entitetu Federaciji Bosne i Hercegovine i na dravnom nivou. Iako su izbori odrani poetkom oktobra, ni poetak Nove godine nije bio dovoljan rok za formiranje novih vlada. To je zato to ovdje vlada guva u esnaestercu. Veliki je broj politikih stranaka sa priblino jednakom snagom. Dodatni problem je to se konstituisanje nove (zapravo stare-nove) vlasti vri u atmosferi iekivanja novih pregovora o ustavnoj reformi i reformi policije, pa su pregovori politikih stranaka o formiranju vlasti optereeni razliitim pogledima na rjeenje ovih reformi. SDA je tako postigla dogovor o koaliciji sa Strankom za BiH o formiranju vlade na nivou Federacije BiH i na dravnom nivou, a od samog poetka je u dogovore bio ukljuen i SNSD, to je na kraju rezultiralo povjeravanjem mandata za sastav Savjeta ministara BiH njegovom kadru, inae nekadanjem kandidatu Srpske radikalne stranke za potpredsjednika Republike Srpske. Dosta dugo je bilo sporno koja od hrvatskih stranaka e uestvovati u formiranju vlasti. Razlika u pogledu osvojenih glasova izmeu HDZ-a BiH i HDZ 1990. nije velika, a njihovi pogledi na sadraj ustavnih reformi su suprotni, poto je HDZBiH, za razliku od HDZ 1990, jo i prije izbora potpisala sporazum kojim prihvata ove reforme. Na kraju je postignut sporazum da obje vodee hrvatske stranke uestvuju u vladi. Tako e vlade na nivou Federacije i drave biti heterogene i brojne. U njihov sastav e ui predstavnici SDA, SBiH, HDZBiH, HDZ 1990, SNSDa i PDP a mogue i nekih manjih , stranaka, koje e vjerovatno dobiti manje znaajna mjesta u izvrnoj vlasti. Glavni partneri u vlasti bit e politike stranke koje su u izbornoj kampanji zastupale krajnje suprotne stavove o budunosti drave kojom e upravljati: jedna od njih je zagovarala cijepanje Bosne i Hercegovine izdvajanjem Republike Srpske iz njenog sastava, dok je druga, otvorenim zalaganjem za ukidanje ovog entiteta, do krajnjih granica irila meunacionalnu mrnju. U novim vladama e sjediti i neki uticajni i ve dobro poznati stranaki lideri, koji su imali priliku

ZAJEDNO PROTIV NARODA

injenica da e vlade na nivou Federacije BiH i na dravnom nivou biti ovako heterogene nee bitnije uticati na stabilnost vlasti u narednom periodu. Kad je rije o socijalno-ekonomskoj i spoljnoj politici, sve politike stranke, bez obzira na razliit nacionalni predznak, imaju istovjetan program. One zagovaraju sveoptu i brzu privatizaciju, neoliberalni model restrikcija socijalnih prava, daljnje prebacivanje tereta krize na siromane klase i slojeve, te prikljuivanje Bosne i Hercegovine NATO paktu i Evropskoj uniji. U pogledu fundamentalnih pitanja koja odreuju jedno drutvo i ivot u njemu nema razlike izmeu nacionalnih (a u naem sluaju to znai isto to i nacionalistikih) politikih elita. Politike razlike koje nesumnjivo postoje, a koje se tiu dravnog ureenja i podjele vlasti izmeu entiteta i drave, ne mogu uzdrmati vladajuu koaliciju, poto se i prije njenog formiranja znalo da e politike stranke koje je ine zauzeti razliite, pa i suprotne, stavove o spornim pitanjima. Uostalom, vladajua koalicija na dravnom nivou, kao i u Federaciji BiH, u uslovima potpune nacionalne podijeljenosti i faktikog postojanja tri drutva u Bosni i Hercegovini, nije nita drugo do prost skup nacionalnih politikih elita koje vre vlast radi zadovoljenja vlastitih interesa i bez mogunosti da formuliu i ostvare bilo kakav smislen program koji bi zemlju uinio zaista normalnom i funkcionalnom. U tom smislu, manje-vie je nevano koje politike stranke formiraju vlast. Milorada Dodika bosanski su Hrvati izabrali za osobu godine, jer se jedini zalae za hrvatski entitet u BiH graana teko stradao, s obzirom da je izloen uvoenju divljeg modela neoliberalnog kapitalizma; tree, nesreenost dravnog ureenja Bosne i Hercegovine odgovara nacionalnim politikim elitama, jer doprinosi podgrijavanju meunacionalnih tenzija, a time i opravdava opstanak samih elita; etvrto, budui da je bosanskohercegovako drutvo fragmentirano na tri posebna drutva, sasvim je logino da vlast na dravnom nivou ne moe biti nita drugo do koalicija nacionalnih stranaka u svim moguim varijantama, pri emu svaka od njih moe biti opravdana potrebom formiranja vlasti kako bi zemlja uopte mogla funkcionisati. Ali, tim razlogom se opravdavaju ak i one nacionalne stranke koje se kriju iza graanskog plata, kakav je sluaj sa SDP-om. Iako je ova stranka ve esnaest godina tvrdila kako ne eli koalirati sa nacionalnim strankama, to je prvo uinila jo 2000. godine, kada je formirala vlast sa Strankom za BiH i Novom hrvatskom inicijativom, a poslije ovih izbora je ula u pregovore o formiranju vlasti sa SDA u Unsko-sanskom kantonu. Taj potez je opravdan dobijenim povjerenjem graana na izborima i potrebom formiranja to kvalitetnije i uinkovitije kantonalne izvrne vlasti. To je argument koji moe koristiti bilo koja politika stranka. Nove koalicije su barem djelimino programske, u onom segmentu koji se odnosi na socijalno-ekonomsko ureenje Bosne i Hercegovine i bar e tu njihova politika biti sasvim konsekventna i zasnovana na konsenzusu i uzajamnoj podrci. Samo, tu se ne radi o bilo kakvim novim programima. Jedino pitanje je ko e sprovoditi onaj program koji je aktuelan ve deceniju i po. S druge strane, politika pitanja u uem smislu, ona koja se tiu dravnog ureenja, na prvom mjestu, nikad ne mogu postati dio konzistentnog programa bilo koje vladajue koalicije dokle god je nacionalizam dominantna ideologija i tehnologija vladanja u Bosni i Hercegovini. Utoliko e Bosna i Hercegovina vidjeti jo mnogo novih koalicija bez novih programa.

ETIRI VASPITNA PRINCIPA

Konstituisanje izvrne vlasti poslije oktobarskih izbora nema vei politiki znaaj, osim ako izuzmemo injenicu da e Bosna i Hercegovina dobiti kakve-takve legalne (mada, zbog vrlo niske izlaznosti na izbore od 55% biraa, ne i legitimne) organe vlasti. Ono, meutim, ima veliki vaspitni znaaj, jer graanima ukazuje na nekoliko injenica: prvo, jedini vrsti principi kojih se dre parlamentarne stranke i u pogledu kojih postoji njihova saglasnost su principi na kojima treba da poiva socijalno-ekonomsko ureenje Bosne i Hercegovine; drugo, to su principi ijom primjenom je najvei broj

PLAMEN

novi

17

SRBIJA NA ISTOKU

Izbori u Srbiji KONTINUITET DISKONTINUITETA

Baki sa beogradskog Filozofskog fakulteta, ne moe se smatrati pobednikom stranka koja ve po drugi put osvaja najvie glasova, a ne uspeva formirati vladu. Istina je da su radikali ovaj put dobili vie glasova nego ranije, osvojivi oko 1.150.000 glasova, ali su izgubili jedan mandat. U uslovima tranzicije, kada svaka neoliberalna vlada stvara mase socijalnih gubitnika, radikalima, koji su bili u otroj opoziciji, nije bilo teko da prigrabe oreol jedinog iskrenog protivnika vlade i branioca gubitnika tranzicije. Osim toga, njihova retorika o Kosovu i oko Kosova, u vreme privoenja kraju pregovora o njegovom statusu, sasvim sigurno je pogodovala rastu njihove popularnosti. Moe se rei da je Demokratska stranka pravi pobednik ovih izbora. Sa osvojenih 23% glasova ili 65 mandata, ona je postigla veliki napredak u odnosu na 37 mandata koliko je imala u prolom sazivu Narodne skuptine. U Beogradu, pak, Demokratska stranka je dobila 100.000 glasova vie, a radikali 60.000 glasova vie. Tome je doprinela opoziciona politika koju je vodila u odnosu na vladu Vojislava Kotunice, ali i neki drugi faktori, koji su se pokazali vidljivim naroito u vreme izborne kampanje. Kao prvo, Demokratska stranka ima jaku kadrovsku bazu. Bez obzira da li se ovek slae sa politikom njenih voa ili ne, a ona nije pokazala uspeh u periodu 2000-2003, bar sa stanovita interesa tranzicijskih gubitnika, ostaje uverenje velikog broja biraa da kadrovi Demokratske stranke znaju kako reiti krizu. Tom uverenju je doprineo i izborni program stranke, koji je sadrao neke konkretne, a jasne predloge. Bez obzira to se Demokratska stranka trudila da svoj uspeh pripie sadraju izbornog programa, verovatnije je da su se birai za nju opredelili ne toliko zbog programa, koji je, uprkos eljama, ostao relativno nezapaen, koliko zbog elje da vide lea vladajuoj koaliciji, koja oigledno nije radila u njihovom interesu. Ne treba zaboraviti ni da je relativna popularnost predsednika Demokratske stranke, koji je ujedno predsednik Republike, doprinela dobrom izbornom rezultatu. Demokratska stranka se u poslednje vreme poela vrlo polagano pomerati ulevo, to je bilo dovoljno tek da zauzme poziciju partije levog centra, ili jedne vrlo umerene socijaldemokratije, koja je stekla meunarodno priznanje prijemom u Socijalistiku internacionalu. Uprkos tome, ideoloke primese neoliberalizma, kao i socijalni status (pa i poreklo) stranakog aktiva i oligarhije, su snano uticali na odravanje imida Demokratske stranke kao bespogovornog zagovornika neoliberalnih reformi, od kojih, po uverenju mnogih, obian ovek nema koristi. Jo uvek se pamti politika Demokratske stranke iz perioda 2000-2003, kada su njeni ministri sproveli reforme od kojih veina stanovnika nije imala koristi u smislu poboljanja svog socijalnog poloaja. Ukoliko je Demokratska stranka nagraena na ovim izborima, to nije toliko zbog uverenosti biraa u kvalitet njenog programa i ispravnost politike, koliko zbog nezadovoljstva prethod-

nom vladom. Nesumnjiv uspeh na izborima je postigla i koalicija LDP-GSS-SDU-LSV . On je neopravdano pripisan skoro samo edomiru Jovanoviu, predsedniku Liberalno-demokratske partije (LDP), i potpredsedniku bive inieve vlade. Nema sumnje da dve male stranke, Graanski savez Srbije (GSS) i Socijal-demokratska unija (SDU), nisu mogle doprineti ulasku ove koalicije u parlament, ali je uloga Lige socijaldemokrata Vojvodine (LSV) Nenada anka u tom uspehu oigledno jako potcenjena. Sama LDP ne bi uspela prei izborni prag, makar koliko se eda Jovanovi pozivao na Zorana inia i kontinuitet sa njegovom izvornom politikom. Otvoreno priznanje da Kosovo treba da bude nezavisno, kao i este sumnje da je svojevremeno odravao vezu sa beogradskom mafijom, su spreavale Jovanovia da samostalno pree izborni prag.

KO JE IZGUBIO?
Odgovor je jasan stranke vladajue koalicije: G17+, stranka Mlaana Dinkia, biveg ministra finansija, je sa 35 pala na 19 mandata. Demokratska stranka Srbije (DSS) premijera Vojislava Kotunice je izgubila pet mandata (i to u koaliciji sa Novom Srbijom), dok je Socijalistika partija Srbije osvojila 16 mandata, to je takoe gubitak u odnosu na izbore iz 2003. godine. Socijalisti se nisu uspeli reformisati, niti se osloboditi balasta Miloevievog reima. Bivi oligarsi, ljudi koji su upravljali Srbijom, i to na najgori mogui nain, krvlju i maem, sve ove godine nisu bili sposobni da uine bilo ta konstruktivno, osim da, podrkom vladi Vojislava Kotunice, uhlebe svoje kadrove, i to na sporednim funkcijama, a u javnosti da istupaju sa nevienom koliinom bezobrazluka i jetkih napada na sve koji ih barem malo kritikuju. Isti oni koji su 90-ih godina, svojom politikom velikodravnog ovinizma pospeili i omoguili albansku gerilu na Kosovu, a zatim isto predali kumanovskom kapitulacijom 1999. godine, bili su grlati u verbalnoj odbrani srpskih svetinja. Oni su pokuali i sa socijalnom demagogijom, apelujui na radnike i penzionere. Kombinacija socijalne i nacionalne (nacionalistike) demagogije nije dala rezultate, jer socijaliste vode isti oni koji su Srbijom harali 90-ih, a, osim suene i ostarele tvrde izborne baze, niko ne vidi razloga da glasa za bive tirane. Demokratska stranka Srbije se loe provela izmeu ekia i nakovnja (Demokratske stranke i Srpske radikalne stranke). Sve manje je biraa koji shvataju zato bi se opredeljivali za stranku koja eli pomiriti demokratiju i nacionalizam i koja pokuava, ini se sve manje uspeno, igrati izmeu proevropske i neoliberalne Demokratske stranke i evropofobine (da citiram ponovo mr Bakia) i ekstremno nacionalistike Srpske radikalne stranke. Iako DSS ne treba da brine za svoj politiki opstanak, jer nije mali broj biraa koji pokuavaju pomiriti nacionalizam i liberalnu demokratiju, loe voenje dravnih poslova ne obeava jaanje njenog parlamentarnog kapaciteta.

Milo Rankovi
Pravi pobednik izbora u Srbiji je levocentristika Demokratska stranka, koja e insistirati da joj bude poveren mandat za sastav nove vlade. Stranke vladajue koalicije su pretrpele poraz na izborima, ime su birai dali negativnu ocenu njihovoj tranzicionoj politici. Iako su politiki analitiari i lideri oduevljeni izlaznou biraa od 60%, nemaju stvarnog razloga za zadovoljstvo. Izlaznost je ipak niska i potvruje da na politikoj sceni Srbije jo nema prave alternative koja bi ponudila zaista drugaiji program. Parlamentarni izbori u Srbiji nisu doneli nita novo. Ne samo da su rezultati oekivani, nego je i raspored snaga ostao isti. Pojedine stranke su osvojile vie ili manje mandata nego 2003. godine, ali su zadrale mesta na lestvici koja su zauzele jo pre tri godine. Razlika je u tome to e stranke manjine ui u skuptinu, u kojoj vie nee sedeti poslanici Srpskog pokreta obnove (SPO), dok e u poslanike klupe ui i poslanici iz koalicije LDP-GSS-SDU-LSV Izlaznost na . izbore je bila 60%. Ta brojka je jako oduevila sve politike faktore, ukljuujui nemali broj politikih analitiara. Bez posebnog razloga, jer je izlaznost u zapadnim demokratijama via, a razlika izmeu izlaznosti na izbore 2003. i 2007. godine nije velika (60% u odnosu na 58%). Neki su se, moda i nesvesno, gorko naalili da je izlaznost tako visoka verovatno i zbog lepog vremena, koje je izmamilo birae iz kua. Niska izlaznost je pokazatelj da graani i dalje ne prepoznaju pravu politiku ponudu. Dokad, ostaje teko reiva zagonetka.

KO JE POBEDIO?
Srpska radikalna stranka (SRS) je objavila izbornu pobedu. Sa 28% osvojenih glasova (81 mandat od 250) ona je pojedinano najjaa stranka. Ali, kako je rekao mr Jovo

TA DALJE?
Nema krupnih razlika izmeu vodeih parlamentarnih stranaka u pogledu osnovnih ciljeva kojima srpsko drutvo treba da se

18

PLAMEN

novi

SRBIJA NA ISTOKU
kree. Oni bi se jedinstvenim nazivnikom mogli oznaiti kao neoliberalizam. Evroatlantska orijentacija svih tih stranaka, sa izuzetkom radikala, a delimino i socijalista (ukoliko je re o NATO paktu) takoe nije upitna. Razume se da izmeu stranaka postoje ideoloke razlike, ali kod njihovog priznavanja treba biti oprezan. Prvo, zato to one nisu velike, a u nekim sluajevima se ak radi samo o marginalnim razlikama unutar iste ideoloke matrice. Drugo, zato to te ideoloke razlike ne igraju veliku ulogu u voenju praktine politike. Na primer, konzervatizam DSS-a i modernizam DS-a nisu ideoloki razlozi koji bi spreili njihovu koaliciju. Pre je re o njihovom vienju praktinih politikih poteza. Tako pro-evropski modernizam i stoprocentni pragmatizam vodi DS prihvatanju svih zahteva meunarodnih faktora i spreava da nacionalizam igra bilo kakvu ulogu u njenoj politici, pogotovo kad je re o saradnji sa Hakim tribunalom i pribliavanju evro-atlantskim strukturama. Nasuprot tome, nacionalistiki konzervatizam DSS-a spreava da ova stranka uvek i u svakom sluaju deluje ubedljivo u svojim opredeljenjima za evro-atlantske integracije. Uporno odbijanje da se ozbiljno angauje na isporuivanju osumnjienih za ratne zloine i na raiavanju sa velikodravnom ratnom prolou je delovalo krajnje neubedljivo na evropske partnere, to je dobar deo objanjenja zato se DS i DSS teko mogu sloiti oko osnovnih pravaca spoljne i unutranje politike. Obe vodee stranke u Srbiji u tom pogledu imaju neprihvatljive stavove. Demokratska stranka zato to je potpuno prilagodljiva, odnosno neukusno pragmatina, to vodi prilinom zamagljivanju njenog ideolokog profila. Njena politika jeste i bie izrazito neoliberalna, ime ona ne odstupa od opteg pravca politike ostalih lanica Socijalistike internacionale. Demokratska stranka Srbije, u okviru opte neoliberalne matrice, ne moe da se oslobodi nacionalistikog backgrounda, zbog ega joj je teko koalirati sa takvim pragmatima kakvi su lideri DS-a. Ovo je vei deo razloga koji oteava dogovor DS-a i DSS-a o formiranju zajednike vlade. Ostaje veliko pitanje hoe li one u tome uopte uspeti, ili Srbiju ekaju novi izbori, nakon to se nova vlada ne formira nakon devedeset dana. Ne treba zaboraviti i da DS i DSS imaju dosta neraienih rauna iz neposredne prolosti. One tota zameraju jedna drugoj, naroito u mutna vremena od 2000. do 2004. godine, pa je pitanje mogu li tek tako prei preko meusobnih optubi i uvreda, esto tekih, a ponekad i neosnovanih. Ako su DS i DSS htele postati lideri dva politika bloka, koja e prigrabiti naslee petog oktobra i na njemu graditi svoj dalji politiki ivot, u tome nee uspeti, poto nisu u stanju svaka za sebe i svoje potencijalne partnere osigurati stabilnu parlamentarnu veinu. Politiki ivot je u prilinoj meri okovan meusobnim odnosima dveju glavnih stranaka neoliberalizma, ije ideoloke razlike su potpuno u drugom planu, makar naelno ne mogu biti negirane, a ija praktina politika, esto u manje vanim segmentima, spreava Srbiju da vidi ta neoliberali (ne)mogu.

UDAR NA NEOLIBERALIZAM

- studentski protest 2006.

Vladimir Unkovski-Korica
Svakome ko je uestvovao u studentskom protestu tokom poslednja dva meseca postaje jasno da na politikoj sceni Srbije dolazi do korenitih promena. Studentski protest 2006. nije bio konzervativan i izolovan pokuaj gubitnika tranzicije i radikalnih elemenata da spasu nezasluene privilegije iz "socijalistike" prolosti. Nije to bila ni puka posledica neodgovorne politike i administrativne zbrke Vlade Srbije, "greaka" koje su "primorale" pojedine fakultete da nadoknade rupu u finansijama dizanjem kolarina i neizjednaavanjem VII/1 stepena visokog obrazovanja sa zvanjem master. Zapravo, u kontekstu sve dubljeg jaza izmeu zvanine i nezvanine Srbije, organizacioni metodi i pravci drutvene kritike, formulisani tokom studentskog protesta, nagovetavali su skroman, ali sve artikulisaniji, udar u korene neoliberalne logike transformacije naeg drutva. Kao takvi, oni su izraavali iri potencijal protesta: da izraste u drutveni pokret i da odozdo izgradi istinski demokratsku i pravednu alternativu trenutnom poretku.

Neoliberalizam, Ekonomija znanja i univerziteti

Neoliberalne transformacije su od samog poetka zavisile od stvaranja stabilnog konsenzusa meu politikim i intelektualnim elitama o tome da "nema alternative tritu",1 ak i ako je taj proces zavisio od nasilnih metoda.2 Uzimajui

u obzir da kompleksna i kontradiktorna priroda Srpske radikalne stranke, kao i nereeno teritorijalno ureenje drave, svedoe o tome da taj proces u Srbiji jo uvek nije okonan,3 ipak je jasno da dolazi do sve tenje ideoloke kohezije trenutnog vladajueg bloka u pravcu prihvatanja neoliberalizma.4 Stabilan konsenzus meu politikim i intelektualnim elitama, dodue, koliko god da je neophodan, nije i dovoljan uslov za konsolidaciju sistema kao takvog. Globalno triste svakako nije naklonjeno osiromaenoj i razorenoj Srbiji, te se postavlja centralno pitanje kako bi ona mogla da se ukljui u trku, a da to ne bude na tetu njenih graana. Koncept "ekonomije znanja" ("knowledge economy") kljuan je za konkurentnost srpske privrede u predvienom neoliberalnom poretku. Komentar Zorana Hamovia u liberalnim novinama Danas saeto objanjava taj koncept: "Ne postie se veliki ugled u svetu i obeavajua razvojna pozicija ukoliko se vri rasprodaja svekolikog drutvenog bogatstva ve ako proizvodnju titi kordon amblematinih, brendiranih, reprezentativnih i specifinih znanja" (15. 12. 2006.). Ukratko, uspeh preduzea i nacionalnih privreda sve vie zavisi od konkurentnosti "ljudskog kapitala", koji definie mogunosti jedne ekonomije da proizvodi specifine i sofisticirane industrijske i "kulturne" proizvode za svetsko trite. Uloga reformisanih univerziteta bila bi upravo "da proizvode tvorce kvalitetnih znanja, kreativnu inteligenciju i efikasnu upravljaku elitu" Takva zamisao ostaje veoma kontradiktorna i problematina u neoliberalnoj

PLAMEN

novi

19

SRBIJA NA ISTOKU
Takva zamisao ostaje veoma kontradiktorna i problematina u neoliberalnoj praksi a pogotovo u perifernoj neoliberalnoj praksi. Prvo, netano je pretpostaviti da bi strunost ili kreativnost radnike klase bili preovlaujui faktor u proizvodnji sofisticiranih dobara ili usluga: industrijska, tehnoloka i socijalna infrastruktura je isto toliko bitna.5 Drugo, teko je zamislivo odakle bi dole investicije, bilo za kolstvo, bilo za takvu infrastukturu, kada se neoliberalizam pogotovo na periferiji oslanja na restriktivnu budetsku politiku, kao i na sistematsko siromaenje dravnog sektora i privatizaciju (najee prodajom stranim firmama) najunosnijih delova privrede.6 Tree, ne postoji nuna veza izmeu delatnosti jedne grane industrije i njenog uspeha ili neuspeha: ta veza uvek zavisi od nepredvidivog toka svetskog trita, na kome se neprekidno odvija preokret svih proizvodnih odnosa.7 studenata koji su kompletno finansirani iz budeta) i koja poziva Vladu da izradi dugoroni plan za visoko obrazovanje u cilju progresivnog smanjenja cene kolovanja za studente. To je direktan udarac protiv neoliberalizma. Mnogi bi, dodue, odbacili zvanini diskurs studentskog protesta kao reprezentativnog za aspiracije veine studenata, i rado pribegli objanjenju njegovog porekla u voenju protesta od strane snaga radikalne levice. injenica da je radikalna levica bila ukljuena i aktivna u odreenim fazama protesta, nesporna je. Uvek se moglo oekivati da se neko iz njenih skromnih redova prijavi da deli letke, spava na fakultetu, nabavi hranu, govori sa medijima i uestvuje u organizaciji ili pregovorima. Meutim, uvredljivo je rei za stotine drugih studenata koji su uestvovali u protestu i blokadi (i za hiljade onih koji su potpisivali peticije) da su bili izmanipulisani, te da nisu znali ko su im saborci niti za koje se ciljeve svi zajedno bore. Zbog toga je vano primetiti u kojoj meri je logika i karakter samih akcija studenata bila uperena protiv logike neoliberalizma. Karakteristika protesta koja najvie zadivljujeje bio je njegov naglasak na kolektivnom organiziranju i nehierarhijski pristup. Sve glavne odluke bile su donesene na zborovima, koji su bili otvoreni svim uesnicima protesta. Svi su mogli da govore i da iznose svoja miljenja. ak se i funkcionerima zvaninih studentskih organizacija, koji nisu uestvovali u organizaciji protesta, dozvoljavalo da uestvuju, mada ih niko nije sluao. (Bivi lideri studentskih protesta i organizacija su proli jo gore). Upravo su se na zborovima pravili, menjali i formalizovali planovi protesta. Lino sam uestvovao na zborovima nekoliko puta tokom blokade Filozofskog fakulteta i priao sa okupljenim studentima. Budui da je u estodnevnoj blokadi svakodnevno uestvovalo vie stotina ljudi, jasno je da je ovo bio irok i dubok pokret meu studentima. To se potvrdilo posle uspeha protesta i usvajanja zajednike platforme sa upravom fakulteta koju je pripremio studentski zbor, a prihvatio Senat Univerziteta. Par dana posle obustave blokade Filozofskog fakulteta, zborovi od po 300 studenata organizovani su na tri razliita fakulteta. Postalo je jasno da se protest iri i da svi uesnici shvataju da mogu kolektivno da menjaju uslove u kojima ive i da grade svoju alternativu odozdo. Bila mi je upeatljiva i spremnost studenata da preduzimaju radikalne mere i da jasno dele njih (politiare, medije, vladu, upravu) i nas (studente, masu). Sam in blokade nagovetavao je da su oni shvatali da se odnose prema jednom sistemu koji funkcionie ne samo na fakultetima nego i ire. Bili su spremni da obustave rad (da trajkuju), pa i da uvrste barikadu lancima i katancima kada su se oseali ugroeni od strane uprave fakulteta. To potvruje da nisu eleli da ostanu na simbolinom nivou protesta i direktne akcije, ve su bili spremni da uzimaju stvar u svoje ruke. Dakle, protest je, ak i na nivou akcije, postajao sve artikulisaniji kao kritika praksa uperena protiv sistema. Zakljuak : iz protesta u pokret ? Nesumnjivo e mnogi pokuati da instrumentalizuju studentski protest. Neke politike partije ve su poele da koketiraju sa zahtevima studenata tokom blokade. Oigledna je, meutim, injenica da nijedna politika partija na zvaninoj srpskoj sceni nije spremna da promeni pravac reformi. Stoga, studenti nee moi da se izbore za svoju viziju kolstva ukoliko ne budu uspeli da uoe kako se njihova borba preklapa sa borbom mnogih drugih drutvenih slojeva i grupa. ak i ako to ne uspeju tokom ovog protesta, nita u Srbiji nee vie biti isto, jer su akcije studenata podseale na razne oblike borbe razgranatog meunarodnog pokreta koji radi na sistematskom preispitivanju savremenog globalnog sistema. A to nagovetava da se i u Srbiji raaju snage odozdo koje ne prihvataju tvrdnje da drugaiji svet nije mogu. Autor je student doktorskih studija na London School of Economics (LSE). Osnovne i master studije zavrio je na LSE i Oxfordu. Uestvovao je u blokadi Filozofskog fakulteta u Beogradu.
Loic Wacquant i Pierre Bourdieu, La Nouvelle Vulgate Planetaire u Le Monde Diplomatique, maj 2000. dostuno u elektronskoj formi : http://www.monde-diplomatique.fr/ 2000/05/BOURDIEU/13727 2 David Harvey, A Brief History of Neoliberalism, OUP , 2005. U kontekstu bive Jugoslavije, vidi: Susan Woodward, Balkan Tragedy: Chaos and Dissolution after the Cold War, BIP 1995 , 3 Vidi Jovo Baki, Radikalne ideoloko-politike krajnosti savremene Srbije, dostupno na sajtu Kulturnog centra Zrenjanina, http://www.kczr.co.yu/Templates/ okrugli%20sto.htm 4 Za interesantno tumaenje, vidi Vladimir Markovi, Ekstremizam liberalne ideologije, http://www.nspm.org.yu/koment%202006/2006_vladimir_markovic1.htm 5 Alex Callinicos, Against the Third Way: An AntiCapitalist Critique, Polity, 2001 6 Hannes Hofbauer, Prosirenje EU na Istok: Od Drang nah Osten do periferije EU integracije, Filip Vinji, 2004 7 Robert Brenner, The Boom and the Bubble: The US in the World Economy, Verso, 2002
1

Dinamika protesta kao odgovor na kontradikcije neoliberalizma

Neoliberalno restrukturiranje drutva i kolstva nije samo promaena strategija razvoja za jednu perifernu privredu. Ono ima veoma direktan uticaj na radnu i akadamsku praksu profesora i studenata. S jedne strane, dolazi do toga da znanje i istraivanje postaju sve vie roba, investicija za dravu i privatni sektor, ija se vrednost odreuje na bazi trinog potencijala. To za profesore znai sve vei fokus na istraivanje i objavljivanje, i sve vei pritisak u pravcu meusobnog takmienja, dok za studente znai sve manji kontakt sa profesorima i sve manji izbor predmeta koji nisu vezani za potrebe privatnog sektora. Sa druge strane, zbog potrebe da se odrava makroekonomska stabilnost kroz restriktivnu budetsku politiku, cena kolovanja sve se vie prebacuje na pojedinca: studenti su primorani da studiraju kurs koji mogu da kupe na tritu, da kupuju nove udbenike za svaki predmet u svakoj godini studija, da plaaju za prijavu ispita ili promenu ispitivaa, da zarauju za studiranje Odbacivanje pojma kolovanja kao trine robe i univerziteta kao nacionalnih sredita strunog preduzetnitva bile su glavne kritike koje je Studentski protest 2006 izneo pred javnost. Posle ovogodinjih uspeha studentskih protesta u Francuskoj i Grkoj u zaustavljanju neoliberalne transformacije visokog obrazovanja, uopte ne zauuje da hronologija na zvaninom sajtu Studentskog protesta (http:// protest.zbrka.net) belei veoma poseenu tribinu iz aprila ove godine Sorbona u plamenu perspektiva studentskih i radnikih nemira u Francuskoj kao znaajnu polaznu taku za svoje akcije. Zvanine parole samog protesta nisu bile nita manje jasne: Dole kolarine! ili Mi studiramo oni profitiraju!, sa eskalacijom u paroli: Blokada fakulteta, jer znanje nije roba!. Moda najvei formalni uspeh protesta i najvie govori o pravcu svesnog razmiljanja uesnika: blokada Filozofskog fakulteta je uspela da ubedi Senat Univerziteta da usvoji platformu koja predvia uvoenje kategorije sufinacirajuih studenata (bez promene u odnosu na broj

20

PLAMEN

novi

OD VARDARA DO TRIGLAVA
budunosti i sadanje prolosti neprirodna i konana. Prolost nije statina nego dinamina tvorevina. Iako je teko predvideti buduu prolost, osnovano je pretpostaviti, s obzirom na kolebljivo iskustvo, da e ova biti drugaija i alternativna postojeem. se treba nadati da e budua prolost (a ne budua sadanjica) Balkana biti nacionalizam, kao to je budunost 20. veka bila preteno jugoslovenska i antinacionalistika. Socijalistika prola budunost Balkana bila je "skraena " globalizacija i internacionalizacija haotinog eksplozivnog prostora uz pomo autoritarnog jednopartijskog reima i Titove nadnacionalne harizme. Titova harizma je imala autoritarnu, ali i kosmpolitsku ulogu. Manje je vano to to se Tito kao sin Hrvata i Slovenke najee izjanjavao kao Jugosloven, od okolnosti da se svest o njegovoj "habzburkoj" ulozi jo nije probila na videlo odravanja nacije u temperaturi emocija. Grki filozofi su npr. kritikovali Aleksandra Velikog zbog toga to je sebe uzdigao do boanstva ("pa je zbog izobilja sree u dui"). U realnosti je pak, usprkos autoritarnosti, Aleksandrov kult bio mono sredstvo kosmopolitizacije antikog sveta koji je pripremio i hrianstvo. Tito nije bio ekumenski Aleksandar, ali je bio poslednji balkanski Habzburg (vladar vienacionalne drave), a njegova harizma (pored konzervativne) imala je i slinu globalizacijsku ulogu.

JUGOSLOVENSTVO I EU

Jugoslovenstvo 21. veka

Todor Kulji

ada se govori o jugoslovenstvu ono to odmah pada u oi jeste, da za Hrvatsku i Sloveniju danas Jugoslavija vai kao tamnica, za Srbe je bila fatalna zabluda, a za ostale bive republike prolazna tvorevina za sticanje dravnosti. Kako izgleda, razliite hegemone slike o prolosti slau se oko toga da je jugoslovenstvo bespovratna prolost. Tome ide u prilog i okolnost da u medijskom pogledu jugoslovenstvo svakako nije tirano ni komercijalno. Ne moete sa njim u strateke ustanove za dekretiranje smisla, kao to su zavodi za udbenike, niti u programe nevladinih organizacija. Prve ustanove osmiljavaju nacionalni interes, a druge tite manjine. Etnos dominira svuda. Prostor izmeu zatite nacionalnog interesa s jedne i prava manjina s druge strane preuzak je za treu verziju - jugoslovenstvo. Jugoslovenstvo ak nema ni status manjine. Ne menja je upadljivo da se govor o jugoslovenstvu najee omalovaava kao nostalgija, ako ne kao izdaja, a retke studije o funkcionalnosti (N. Dugandija, P Matvejevi) i sloenosti . (J. Baki) jugoslavenstva gube se u nacionalnoj galami oko prolosti. Jedva da treba i pominjati da su globalizacijom nametnuta zatita manjina i tranziciona pravda retorike nespojive sa jugolovenstvom. I nacionalisti i zatitnici manjina brane nacionalni identitet: prvi veinski, drugi manjinski, ali obe struje tite nacionalno. Jugoslovenstvo jeste odista neto drugo, a njegovo rezumevanje trai pre svega drugaije poimanje temporalnog poretka. Da li je, naime, neaktuelnost jugoslovenstva konana? Moda i jeste ukoliko se prolost shvati kao bespovratno zbivanje, a vremenski poredak kao sastavnica duge i bespovratne prolosti, neuhvatljive sadanjice koja je tanko kao otrica noa i neizvesne budunosti. Ako se pak poe od toga da prolost nije golo zavreno deavanje nego i vrlo upotrebljiv i aktivan trajni sadraj, onda stvari postaju sloenije. Dosledno tome, treba razlikovati minulu prolost, sadanju prolost i neizvesnu budunost. Osim toga, treba voditi rauna da je postojala i prola budunost, da je aktivna sadanja vizija budueg i da e se ta vizija u budunosti menjati. Kako izgleda jugoslovenstvo sa stanovita pomenutog sloenog temporalnog poretka? Najpre treba dodati da nije svaka prola budunost zabluda, niti je svaka sadanja slika prolosti nepobitna istina. Jo manje je napetost izmeu prole

Govorei konkretnije, sudbina jugoslovenstva zavisi od sudbine EU. Ukoliko se poe od sadanjeg hegemonog shvatanja o stabilnosti EU kao definitivnog reenja evropskih sukoba, onda ispada da je buduim balkanskim lanicama EU izlian jugoslovenski identitet. Dovoljno nas navodno ujedinjuje trite, a multinacionalni kapital donosi pravo i eljeni mir. Ako se, meutim, neto opreznije doda, da e EU biti svakako drugaija kada joj se prikljue sve potencijalne lanice, pa se uz to jo ne izgubi iz vida rezerva da e najrazvijenije lanice EU moda poeti i da labave svoju vezu sa njom kada ovoj pristupe svi nerazvijeni, onda stvari stoje drugaije. Nije prazan antiglobalizam niti ala upozorenje da e moda V Britanija razmiljati o . izlasku iz EU kada se prikljue Albanija i Turska? Uz sve reeno, nije naodmet podsetiti da EU nije harmonino drutvo ravnopravnih ve sloeni hijerarhijski naddravni kapitalistiki poredak u kom solidarnosti i zatite manjina ima tek toliko koliko je nuno krupnom kapitalu. Bilo kako bilo, ako se reeni oprez iole ozbiljnije uzme, funkcija jugoslovenstva ve izgleda neto drugaije nego to se danas ini. Tako postaje jasnije da lieno ideolokog balasta 20. veka jugoslovenstvo 21. veka, kao verzija modernog evropskog regionalizma, moe biti korisno: (1) kao otpor periferizaciji Balkana, (2) kao zatitna kulturna i jezika opna malih srodnih naroda.

"SLAVNA NACIONALNA PROLOST" I KAPITALIZAM PERIFERIJE

KULTURA I IDEOLOGIJA

Da se ne bi otilo predaleko u domiljanju jedne mogunosti treba se ograditi od propisivanja ideoloke forme novom jugoslovenstvu. Premda je budunost teko predvideti, mogue je donekle shvatiti trajnost zatite funkcije jugoslovenstva. Jugoslovenstvo je bilo prola budunost Balkana. Prosto reeno, Beograd nije mogao da asimilije Slovence, ali za Rim i Be se to nikada ne moe rei. Ako se Evropa jednoga dana pone raspadati zbog istih uzroka zbog kojih se danas ujedinjuje (jer je ponaanje krupnog kapitala nepredvidivo), budua sadanjica jugoslovenstva e se aktuelizovati, ali svakako u novoj formi, moda vie u kulturnoj, a manje u dravnoj. Odavno je uoeno da drave dolaze i prolaze, a jezik i kultura ostaju. Teko je sporiti srodnost kulturnog koda Vuka Karadia, Maurania i Kopitara. Treba se brinuti o budunosti ove prole kulture, a ne o prolosti slavne nacionalne politike. Kultura je kritika, a ideologija apologetska delatnost. Istinska kultura nas opominje i suoava sa senkama vlastite prolosti, dok nas politika uvek podsea na slavu i dunost prema precima. Uvek je korisnija istina koja kodi nego mit koji godi.

JUGOSLOVENSKI "HABZBURGIZAM"

Neretko se al za jugoslovenstvom poistoveuje sa praznom nostalgijom. Time se jugoslovenstvo degradira na efemernu emociju. Tome nasuprot, ocena jugoslovenstva trai hladniji pristup i viu osmatranicu. Naravno da u kriznom drutvu nije lako ablju perspektivu zameniti ptijom, ali je taj napor preko potreban. Stvarnost se prouava podjednako mikroskopom i teleskopom. Moda bi se ak moglo rei da danas kapital bolje uoava znaaj jugonostalgije nego gubitnici u tanziciji. Kapitalu je nuno trite, pa se radi o kalkulantnskoj potrazi za jugoslovenskim prostorom. Zatita manjina postaje surogat za prosveeno jugoslovenstvo. Gubitnici tranzicije su, tome nasuprot, skliznuli u nacionalizam. Oni bi trebali da budu nosioci jugoslovenstva, a ne ovinizma. Politike elite su uspeno nametnule svest da je Jugoslavija bila tamnica svim nacijama. Jugoslovenstvo je svedeno na korisnu mranu prolost. Izlaz se trai u slavnoj nacionalnoj prolosti. Povratak slavnoj nacionalnoj prolosti je u osnovi ideologija koja obezbeuje obnovu struktura periferijskog kapitalizma. Kod dela stanovnitva jeste prisutna jugonostalgija. Rado se seamo otvorenih granica i letovanja na Jadranu. Ipak je nostalgija oblik varljivog toplog seanja, a jugoslovenstvo je vie od emocije. to je ne manje vano, jugoslovenstvo je interes podvlaenih, a ne samo trgovakih elita. "Merkatora" ili "Metroa". Treba biti naisto s tim da je jugoslovensntvo agregat novih vidokruga, koji razbijaju provincijalizam. "Patriotska" inteligencija to nadoknauje upornim nametanjem slike o monumentalnoj prolosti nacije. Sudar slavnih prolosti lako je preao u rat. Zato se samo na prvi pogled moe initi preuranjenim zakljuak da je, uprkos dravnom neuspehu, nemonumentalno jugoslovenstvo bilo Veliki pokuaj. Dr. Todor Kljui je profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu

Zato kada se kae, da je Jugoslavija politiko iskustvo vredno istraivanja, to znai da

PLAMEN

novi

21

OD VARDARA DO TRIGLAVA
sveslavenska, onda su tadanje ve formirane velike imperije pokazale apetit prema tim novonastalim geopolitikim teritorijama. Te imperije, poev od Rimske, Otomanske pa, konano, do Austrougarske povremeno su zauzimale te teritorije i tom prilikom stanovnitvu nametale dio svoje civilizacije. Oni su donosili i svoju kulturu i promjenu nacionalnog, odnosno vjerskog korpusa i ovaj prostor je postajao sve zanimljiviji u svojoj arolikosti. I taj srednji vijek, a i ono doba prije srednjeg vijeka, sutinski se nisu razlikovali od ovog novog doba. Postojali su potpuno isti problemi, samo je bilo pitanje da li e tim prostorima nadvladati negativna ili pozitivna energija. Namjerno sam napravio ovo poniranje u prolost, na sebi svojstven nain, da bi prije svega bez puno zablude ili zabune znali ko smo i ta smo.

NAA ISTORIJA JE, NAALOST, VANDALISTIKA

BILA JEDNOM JEDNA ZEMLJA

Da je svaki ovjek u ovom ratu spasio samo po jednog ovjeka, da je samo jednom djetetu pruio ruku i skinuo djeiju suzu, ovo bi bila zemlja dobrih ljudi.
u kojima ive i dan danas neke vrste koje ne ive nigdje drugdje na svijetu. Rodio sam se u jednoj ekoloki izvanrednoj zemlji u kojoj su, valjda to tako biva, ivjeli neki ljudi koji je nisu bili zavrijedili.U njoj su ivjeli ljudi koji su tu doli odnekud, kako ja esto govorim - niotkud. To su bila ta uglavnom divlja plemena, koja su bjeei od kazne, giljotina i vjeala bjeala u brda. Ta plemena su se tu nastanila i stvorila neke svoje katune i tvrave. Dugo vremena te utvrde, mada su bile organizovane u nekom unutranjem smislu, nisu imale ni svoja imena, nego tako, est-sedam kua se nazivalo po najmonijem koji je imao najvie novca, zlata ili stoke. Ti stari Slaveni, koji su nastanili ove prostore, ve tada su imali velike probleme. Nisu bili ni doli na ove prostore a ve su se meu njima stvarale frakcije. Mogu slobodno tvrditi da su to bile pretee dananjih Srba i Hrvata. Oni su se ve usput tukli jer su time, smanjujui broj onog drugoga, imali mogunost da osvoje vei dio zemlje za sebe. Tako je to bilo od njihovog dolaska na ove prostore, a sve to se deavalo kasnije, svakih deset, pedeset, sto ili vie godina eskaliralo je u sve vee i vee sukobe oko tog nesretnog veeg pareta zemlje i ostvarivanja na njemu vee vlasti. Poslije dugog niza godina nee to biti samo Srbi i Hrvati tu e se nastaniti i drugi, veinom kriminalci i razbojnici. Onda e doi neki misionari, takoe odnekud, koji e pokuavati te besprizornike civilizirati. Bili su to i vjerski poslanici koji su to radili sa vie ili manje uspjeha.Kada se stvorila ta neka geopolitika teritorija, slavenska ili

Josip Pejakovi

ednom prilikom rekao sam da je Bosna evropski san o nemoguem. Kaem evropski, jer naravno, ne mogu rei da je azijski ili ameriki. Bosna se jo uvijek nalazi u Evropi, mada sve to se u njoj i oko nje deava Bosnu sve vie i vie udaljava od Evrope. Ona je kao jedno dugme koje je ovog trenutka samo priiveno uz Evropu. Rodio sam se u zemlji koja je imala jedno dvadesetak aerodroma, velikih aerodroma, na koje su mogli slijetati najvei avioni. Rodio sam se u zemlji koja je imala jedno ogromno, prekrasno, moda i najljepe more na svijetu. Jadransko more. ivio sam i slavu stekao u zemlji koja je obilovala, kao ni jedna druga na svijetu, razlikama, koje su se tako fino proimale. Bar sam ja takav utisak imao. Rodio sam se u zemlji koja je imala stotine jezera. Nisam uspio sve ni da ih otkrijem. To su ona jezera

Ja znam da e ovo ostati zapisano i ba zato elim da se suprotstavim svim onim mediokritetima, pogotovo istoriarima, koji pokuavaju, svako iz svog opredjeljenja, koje je veinom dnevnopolitiko, dati odreene ocjene o istoriji. Naa istorija je, naalost, vandalistika. Ona nam se cijela pretvorila u to, kad je ko kome ezlo na glavu nabio, kad je ko koga na kolac nabio, koliko je ljudi pobijeno u Mohakoj bici, na Solunu, na Krimu, u utvrdama prema Sloveniji, u Blajburgu... Koji su to ljudi stradali u Prvom, Drugom, i svim ratovima koji su se deavali prije ta dva najpoznatija i, naalost, u ovom internom, samo naem, Treem svjetskom ratu, besmislenom do kraja. Ratu oko niega. Nita u tome nema dobra. Da bi tragedija bila vea, sve te generacije koje su se iz pepela dizale poslije tih ratova bile su kasnije, od istih tih istoriara i profesora istorije, terorisane time da moraju znati ko je, naprimjer, hajduk Veljko, ko je hajduk Stanko, ko je Sava Kovaevi... Mi smo u mom gradu uili da su hajduk Veljko i hajduk Stanko dobri ljudi koji su otimali bogatima i davali siromanima. Kakvo je to dobro presresti nekoga, moda i ubiti, uzeti mu novac, a onda, patetino, dio tog ukradenog novca dijeliti sirotinji da bi kod tog istog naroda stvarao mit o sebi kao dobrom ovjeku.Taj isti narod bi morao znati da onaj ko se bavi hajduijom, ko se dakle odrekao svih kanona civilizacijskog svijeta, da on ugroava ivot nekog oca koji ima svoju djecu i ne mora ako je bogat biti i nepoten. Kod nas, kod naroda koji su uglavnom fukare, stvorila se svijest da onaj ko ima mora po pravilu biti lopov a onaj ko nema, po pravilu, biti poten. U takvom jednom ambijentu je jako teko biti i jedno i drugo. Teko je biti lopov, a jo je tee biti poten. Ta dva pojma se proimaju jednako kao dobar i lo ovjek. Sve je ovdje kod nas blizu. Nikakva distanca ne postoji izmeu dobrog i loeg djela. Ne mogu da shvatim da su doktori nauka, a oni su dominantna savjest ovih prostora, u ovom ratu bili i vojskovoe i osnivai logora u kojima su ljudi zatvarani samo zato to su Srbi, Hrvati ili Bonjaci - Muslimani. Ne mogu da shvatim da ti doktori nauka nikada nisu bili dobri. ta se u toj dobroti desilo da se sve to okrenulo na zlo? To je upravo dokaz

22

PLAMEN

novi

OD VARDARA DO TRIGLAVA
moje teze da je ovdje kod nas sve tako blizu. I, zanimljivo, mi smo to voljeli. Mi smo voljeli da se dodirujemo. Da smo blizu. I kad smo kolo igrali mi smo se drali za ruke. Kad smo se gurali na eljeznikoj stanici i psovali jedni drugima, gurali smo se zato to smo htjeli da budemo blizu, mada bi se normalnim evropskim stajanjem u redu bre ulo u voz. Mi to nismo htjeli. Htjeli smo jedni preko drugih. Htjeli smo da jaemo na leima jedni drugima. I dok smo se tako gurali, psovali smo i dravu i predsjednika i Predsjednitvo. Da ne bi bilo zabune, pogodilo je to i predsjednicima jer su oni sve i organizovali da tako bude. Sve je to bila jedna loe organizovana pozorina predstava sa loim pozorinim glumcima i jo loijim reiserima.To je ono to bi bilo bitno rei za predgovor jedne ovakve knjige. Jo je bitnije da to kaem ja. Nije ovo rekao ni jedan od onih tekuih "mislilaca" svih ovih ratnih godina. Ovo je rekao ovjek koji je definitivno sa ovim prostorom raskrstio. Koji nije digao ruke od njega ve raskrstio. Respektujem sve ono to sam napisao prije svega ovoga, od 1974. godine, od "On meni nema Bosne" pa do monodrame "Drava" napisane 1994. godine u jednom uasnom ratu. Od te godine sebe mogu posmatrati kao ovjeka koji ivi na jednom prostoru potpuno osloboen patetike, prostoru u kome su prisutni neki prolazni ljudi, kao na nekoj velikoj eljeznikoj stanici. Svi su se oni ispozdravljali i samo ekaju da voz krene. A voza nikako. Tranice su obrasle u travu, rastinje je poelo da raste, a voza nema. To je danas Bosna. Ja sam je uvijek posmatrao kao dio neeg veeg. Kao dio te nesretne zemlje Jugoslavije, koja se raspala i koje vie nema. Za mene, moju djecu, moju porodicu i moje prijatelje vrlo sretne zemlje. To sad neki zovu jugonostalgijom. Neka zovu. Ja se u svojoj pedesetoj godini, u tom smislu, ne mogu promijeniti. Ne! protiv Hrvata, nije se vodio ni protiv Srba. Nije se vodio ni protiv jednog naroda. Ovdje su se "ONI", svojim privatnim, poluprivatnim i oficijelnim, stranakim vojskama borili protiv prolosti koja se zove ZAJEDNITVO. Pedeset godina bi mir kao nigdje u svijetu. Bi mir i zadovoljstvo. Bi neka socijalna pravda. Bi neka jako cijenjena zemlja. Cijenjena i u svijetu. Noen tim iskustvom, apsolutno protiv svoje volje, potpuno nespreman, uoh u rat. Ali ne sa tezom, kao to su to izjavile neke moje kolege po Beogradu, Zagrebu, Pragu, Londonu... da ovo nije bio njihov rat. Ne postoji ni jedan ovjek na svijetu koji je bar deset minuta ovdje ivio, a da u ovom ratu nije uestvovao. Posljednji zagrljaj, bratski zagrljaj, istinski, iskren, onako nenajavljen osjetio sam 6. aprila 1992. godine u Sarajevu, od Radeta erbedije, kada smo zajedniki pjevali pjesmu: "Neu da pucam u druga svog" pred Skuptinom Bosne i Hercegovine. Ali, bez obzira to mi nismo htjeli da pucamo na nas su pucali sa hotela Holiday Inn. Naravno, nisu pucali na mene i Radeta, pucali su na ZAJEDNITVO. Pucali su u neto to je za sve njih bila najvea opasnost. I to "ONI" koji e me vrlo brzo proglasiti ratnim zloincem, ustaom koji kolje Srbe u Centralnom zatvoru u Sarajevu, oni koji e me proglasiti izdajnikom hrvatskog naroda i oni, Bonjaci-Muslimani, koji e me proglasiti lopovom. To se samo smjenjivalo. Svi su "ONI" pucali zajedno svih ovih godina, dok nisu po svijetu rastjerali prvo one iz mjeovitih brakova, jer su oni najvie na cijeni u Americi, Novom Zelandu, Kanadi... Onda su, naravno, rastjerali i one Srbe, Hrvate i Bonjake - Muslimane, veinom one pismenije. Tako su Amerikanci, Novozelanani i Kanaani dobili najbolje kadrove. I jo neto. Uz te najbolje kadrove dobili su i vrlo darovitu, graanski potpuno nastrojenu djecu, evropeiziranu, kompjuterski potpuno pismenu. Ta su djeca danas najbolja na svim koledima. A ko je ostao ovdje? Ostali su oni koji su morali ostati ili oni koji su jednostavno izabrali da ugase svjetlo. Ja sam jedan od tih. Ono to je istina o meni je da sam ve te 1992. godine uasno elio da pomognem nekim ljudima. Mislio sam: ta da se to sada deava meni, tamo, na

SVI SU "ONI" ZAJEDNO PUCALI U ZAJEDNITVO

U ovoj Bosni rat se nije vodio protiv Bonjaka - Muslimana, rat se nije vodio ni

drugoj strani? Naravno da bih i ja, da sam u takvoj situaciji, od njih oekivao pomo. Ja sam znao da na brdima oko Sarajeva nisu Kinezi, ve Srbi. Isto tako sam znao da je dosta Srba koji su se zadesili u Sarajevu iz koga nisu mogli, ili nisu htjeli izai. Bili su Srbi, ali nisu, to kae na narod, ni luk jeli ni luk mirisali. Zbog situacije oko Sarajeva i dolaska velikog broja izbjeglica koje su doivile tragediju, dolo je do strahovitog pritiska na te Srbe koji su ostali u Sarajevu i ni za to nisu bili krivi. Bio je to period od maja do negdje oktobra mjeseca 1992. godine. To su bila najtea vremena ne samo u Sarajevu ve i u cijeloj Bosni i Hercegovini. Pogotovo za manjinske narode. A izlaskom onih Srba koji su otili, Srbi su u Sarajevu postali manjinski narod. Ja nisam iao daleko. Znao sam da su meu umjetnicima, a pogotovo glumcima u sarajevskom Narodnom pozoritu i Kamernom teatru 55, uglavnom Srbi. Zato sam osnovao tab za zatitu kulturnih dobara, institucija i, ono to je najvanije - ljudi koji rade u tim institucijama. Ta zatita ljudi je bila vanija od svih tih institucija. Moram priznati da sam u tome imao veliku podrku tadanjeg vojnog i policijskog, legitimnog, profesionalnog, prijeratnog sastava. Tako sam uspio nekako amortizovati probleme sa kojima su se suoile moje kolege glumci. Nisam u tome bio usamljen. Bilo je dosta ljudi koji su o tome vodili rauna. Ja od toga nisam htio praviti veliku halabuku. To se kasnije pokazalo kao vrlo produktivno. Sve sam to radio u jednoj apsolutnoj, stratekoj utnji, koja je rezultirala time da niko nije ni znao ta ja ustvari radim. Jednostavno, smatrao sam da je to moja dunost i nikome o tome nisam polagao raune. Sarajevo je veliki grad i tu su odmah na poetku rata doli razni posmatrai, stranci, i nije se tako jednostavno moglo sa onima druge nacije, kao to se deavalo u Foi, Tarinu ili Mostaru. Poto sam ja radio neke stvari od izuzetnog znaaja za ovaj kulturni prostor, koje prevazilaze granice zemlje, poeo sam odmah saraivati sa nekim ljudima iz UNESCOa i drugih organizacija. Opominjao sam i alarmirao. Dok je bila televizija, pozivao sam svoje kolege da zatite kulturno blago ovih prostora. Naravno, ja tada nisam ba puno mislio na mostove, muzeje... Ja sam prevashodno mislio na ljude koji u njima rade. Zato uvijek kao svjedok mora ostati kamenje, a ljudi obino plate glavom. Ne vrijedi ni jedan most ni jedna crkva ni jedna damija jednog obinog ljudskog ivota. Ako je Bog stvorio ovjeka znam sigurno da nije stvorio ni jednu crkvu i ni jednu damiju. Njih su napravili ljudi. Za sebe. Naalost, te su tvorevine esto bile vrlo znaajne institucije u

PLAMEN

novi

23

OD VARDARA DO TRIGLAVA
ovih prostora. Naravno, ja tada nisam ba puno mislio na mostove, muzeje... Ja sam prevashodno mislio na ljude koji u njima rade. Zato uvijek kao svjedok mora ostati kamenje, a ljudi obino plate glavom. Ne vrijedi ni jedan most ni jedna crkva ni jedna damija jednog obinog ljudskog ivota. Ako je Bog stvorio ovjeka znam sigurno da nije stvorio ni jednu crkvu i ni jednu damiju. Njih su napravili ljudi. Za sebe. Naalost, te su tvorevine esto bile vrlo znaajne institucije u nekim ratovima, a pogotovo u ovom naem. Ponekad su bile znaajnije i od parlamenta. U njima su se donosile krupne odluke. Sve su manje bile mjesta u kojima se potee Biblija, Sveto pismo ili Kuran asni.Mnogi sprovodi, pogrebi ili denaze izgubili su smisao i dostojanstvo jer su se na njima esto uli poklici i pozivi na osvetu. Interesantno, uvijek su to radili oni ljudi kojima se nita runo nije dogodilo u ovom ratu. Kojima niko nije poginuo, kojima niko nije stradao. Oni su bili poput dresera lavova u cirkusu. Znate ono kad lavovi ba nee jedan na drugoga a dreser ga udari sa korbaem. Tako se sijala mrnja da bi onaj sljedei sukob kao rezultat imao puno vie sahrana, pogreba i denaza. I tako sve vrijeme rata. A na kraju NITA. Niti je ko poraen niti je ko pobijedio. Ovdje je na kraju bilo jedno veliko nita. To ja mogu rei jer sam sve to gledao uivo, sve vrijeme rata.Priu od devedeset druge do devedeset pete godine mogu priati samo ljudi koji su bili ovdje. Ne elim kapitalizirati to to priam. elim samo sprijeiti ove mediokritete da sada meni i ovakvima kao ja, doavi iz logistikih centara, odreuju legitimitet, prisustvo i radni sta. Radni sta koji je tokom rata bio uglavnom kreativna utnja.

sam u takvoj situaciji, od njih oekivao pomo. Ja sam znao da na brdima oko Sarajeva nisu Kinezi, ve Srbi. Isto tako sam znao da je dosta Srba koji su se zadesili u Sarajevu iz koga nisu mogli, ili nisu htjeli izai. Bili su Srbi, ali nisu, to kae na narod, ni luk jeli ni luk mirisali. Zbog situacije oko Sarajeva i dolaska velikog broja izbjeglica koje su doivile tragediju, dolo je do strahovitog pritiska na te Srbe koji su ostali u Sarajevu i ni za to nisu bili krivi. Bio je to period od maja do negdje oktobra mjeseca 1992. godine. To su bila najtea vremena ne samo u Sarajevu ve i u cijeloj Bosni i Hercegovini. Pogotovo za manjinske narode. A izlaskom onih Srba koji su otili, Srbi su u Sarajevu postali manjinski narod. Ja nisam iao daleko. Znao sam da su meu umjetnicima, a pogotovo glumcima u sarajevskom Narodnom pozoritu i Kamernom teatru 55, uglavnom Srbi. Zato sam osnovao tab za zatitu kulturnih dobara, institucija i, ono to je najvanije - ljudi koji rade u tim institucijama. Ta zatita ljudi je bila vanija od svih tih institucija. Moram priznati da sam u tome imao veliku podrku tadanjeg vojnog i policijskog, legitimnog, profesionalnog, prijeratnog sastava. Tako sam uspio nekako amortizovati probleme sa kojima su se suoile moje kolege glumci. Nisam u tome bio usamljen. Bilo je dosta ljudi koji su o tome vodili rauna. Ja od toga nisam htio praviti veliku halabuku. To se kasnije pokazalo kao vrlo produktivno. Sve sam to radio u jednoj apsolutnoj, stratekoj utnji, koja je rezultirala time da nitko nije ni znao ta ja ustvari radim. Jednostavno, smatrao sam da je to moja dunost i nikome o tome nisam polagao raune. Sarajevo je veliki grad i tu su odmah na poetku rata doli razni posmatrai, stranci, i nije se tako jednostavno moglo sa onima druge nacije, kao to se deavalo u Foi, Tarinu ili Mostaru. Poto sam ja radio neke stvari od izuzetnog znaaja za ovaj kulturni prostor, koje prevazilaze granice zemlje, poeo sam odmah saraivati sa nekim ljudima iz UNESCO-a i drugih organizacija. Opominjao sam i alarmirao. Dok je bila televizija, pozivao sam svoje kolege da zatite kulturno blago

VALJDA E JEDNOG DANA PROGOVORITI MNOGI KOJIMA SAM POMOGAO

Mnogima sam pomogao u ovom ratu. Valjda e jednog dana mnogi od njih progovoriti, kao to je progovorio Uro Kravljaa, glumac. Kao to je progovorio jedan Nikola Popovi, ininjer, koji je otiao u Beograd. Kao to je progovorila majka Irfana Mensura, glumca. Kao to je progovorila Kaa Dori, glumica. Ali, isto tako, postoji njih na desetine koji ute. Ne znam zato. Moda oni misle da sam ja morao pomagati. Nisam morao. Ja sam to tako htio. Ne radi njih, nego radi sebe. Bio sam jako sretan kada sam saznao da je sin Ace take, sjajnog novinara Osloboenja, naao sebe u Australiji i da e neki njegov sin, ili sin njegovog

sina znati da jednim dijelom postoji na ovom svijetu i zbog toga to je njegovog oca, ili djeda, bukvalno iz ralja smrti u Sarajevu izvadio Josip Pejakovi. Namjerno pominjem njega jer je najmlai od svih kojima sam pomogao. U ime ljudskog dostojanstva i istine, sretan sam zbog toga to to zna i njegov otac i njegova majka. To je dovoljno. Da je svaki ovjek u ovom ratu spasio samo po jednog ovjeka, da je samo jednom djetetu pruio ruku i skinuo djeiju suzu, ovo bi bila zemlja dobrih ljudi. Naalost, to se nije desilo. I zato moja slutnja da bi nam se sve ovo ponovo moglo dogoditi.Na kraju, elim da ponovim: rodio sam se u zemlji u kojoj je bilo mnogo aerodroma, u kojoj je bilo moda posljednje ekoloki isto more. More po kojem sada plove teki, prljavi brodovi koji nose veliko smee svijeta i odlau u njegove dubine. Njegove otoke e zapljusnuti nafta iz tih ogromnih tankera i brodova koji mu nose zlu kob. Galeb, Dinara, Fruka gora, Drina, Beograd, Zagreb, Ljubljana... kako su se zvali ti nai lijepi, krasni, isti brodovi, postali su olupine, zarobljeni u ime duga u nekim zemljama svijeta ili prodati na licitacijama novokomponovanim, bogatim ljudima sa ovih prostora. Rodio sam se u zemlji u kojoj je bilo na desetine sportsko - rekreacionih centara evropskog i svjetskog glasa. U kojoj je bilo stotine jezera u kojima su se nalazile rijetke vrste ribica. ak i ovjeije. Rodio sam se u zemlji koja je imala na hiljade rijeka i potoka u kojima su se praakale i pastrmke i lipljani i rakovi. A oni samo ive u istim vodama.Danas ivim u zemlji koja ima malo aerodroma, koja nema mora i u ijim rijekama ima sve manje pastrmki, lipljana i rakova. ivim u zemlji u kojoj neko valjda mora da ugasi svjetlo da bi ga neko, moda, nekada ponovo upalio. Upalie ga neko ko e jednoga dana moda na Internetu nai ifru filma i kad ga deifruje tamo e pisati: BILA JEDNOM JEDNA ZEMLJA.
Josip Pejakovi je poznati glumac i lan Savjeta Novog Plamena.

24

PLAMEN

novi

(EVRO)VIZIJA

Europa kao kultura promicanja vrijednosti

Mladen Jakopovi
vropa, kao prostor izrazite povijesne dinamike, po svoj prilici ima i najbolje izglede da bude oivotvorenje Spencerovske paradigme ''idealnog'' razvoja proces je to progresivne diferencijacije drutva popraene paralelnim razvitkom koordinacije meu grupama. Mirni suivot i produktivna interakcija meu pojedincima i narodima ideje su prvo proklamirane na naem kontinentu, na kojem je, meutim, upravo nedostatak navedenih odnosa doveo do zaaranog kruga, mranog, stoljeima neprekinutog ciklusa ratovanja, mrnje i fanatizma. Vrhunac Antike Periklova Atena, i, odmah zatim, Aristofanova djela, napisana u jeku Peloponeskog rata, kao moda i najblistavija emanacija zdravorazumskog otpora njezinog demokratskog duha, negacije ludosti i tenje k istinskom progresu, rasli su u okruju izrazitih klasnih nejednakosti, podijeljenih i sukobljenih etniciteta, permanentno zaraenih strana antagonistikih interesa, i po slinom obrascu kreemo se jo i danas. Ujedinjena je Evropa, istina, u velikoj mjeri ostvarena jo za Rimskoga carstva, a donekle i u vrijeme habsburke dominacije, ali tada su granice ruene vojnom silom osvajaa, a na principu nemilosrdne eksploatacije irokih slojeva stanovnitva i apsolutistike hegemonije vlastodraca.

budu, stvarajui onaj jedinstven evropski, istovremeno uvale individualne identitete, promicale toleranciju i konstruktivnu suradnju. Rei da je to postignuto znailo bi tvrditi da su sadanji odnosi meu evropskim drutvima i narodima optimalni, da je konano pronaena prava mjera izmeu ''velikih i malih, monih i slabih''. Naalost, jo smo daleko od toga, ali su i sami ideali neto na emu se moe graditi. Bitno je u svemu tome pronai ljudski interes. Materijalni prosperitet stanovnitva, iako ponekad prisutan i znaajan, ipak je izuzetno neproporcionalan i asimetrian profitu kompanija i nekolicine najmonijih, te nuno poiva na eksploatacjii meunarodne radne snage, trinom sukobljavanju i borbi za radna mjesta. Evropa kriminala zlatnim je slovima upisana u ustave i zakone, koji tako npr. doputaju eurobirokraciji da masovno i besramno unitava vikove hrane radi ouvanja cijena dok milijuni umiru od gladi. Visoko centraliziran, oligarhijski utemeljen sustav EU administracije i tenja za jo veom koncentracijom moi u rukama nekolicine drava, njihovih politiara i mogula, uvelike predstavljaju kraj svim dosad naizgled plauzibilnim iluzijama o politiki i socijalno ravnopravnoj evropskoj i svjetskoj zajednici u skorijoj budunosti, to je trenutno zakoilo i izglasavanje novog ustava Europske Unije.

Zato je vrlo vaan i onaj aspekt interkulturalnosti i intelektualne razmjene, a ne samo pozicija na globaliziranom tritu. lanstvo u EU je takoer potencijalni faktor razvitka onih evropskih nacija koje su do sada bile na periferiji, iskljuene iz elitne zapadnoevropske zajednice tokom stoljea. Ona bahato, kao ''sina razmetnoga'', prihvaa dosadanje navodne odmetnike od zajednike evropske budunosti, ali doputa odreenu polivalentnost koja, iako jo nedovoljno istraena, ipak i danas predstavlja mnogo vie od arenila na turistikim razglednicama, na to bi to neki, ujedinjeni u uniformnosti i profitu, eljeli svesti.

BORBA ZA SLOBODNU EVROPU

S druge strane, izvan velikih konferencijskih hala i skupih banketa evropskih odlinika, kao suprotnost i alternativa svjetskim i evropskim ekonomskim forumima, pupaju, kao gljive poslije (olovne) kie, demokratske organizacije pravih batinika istinskog, progresivnog, kozmopolitskog evropejstva, onog simboliziranog Erazmom, Voltaireom i Krleom npr. Jean-Paul Sartre napisao je u predgovoru ''Prezrenih na svijetu'' Frantza Fanona: ''Ne gubimo vrijeme u jalovim litanijama ili odvratnim mimikrijama. Ostavimo tu Evropu koja ne prestaje govoriti o ovjeku, a da ga pritom mrcvari svagdje gdje ga susree, na svim uglovima svojih ulica, u svakom kutku svijeta (...) budui da drugi postaju ljudima protiv nas, izlazi da smo mi neprijatelji ljudskog roda; elita otkriva svoju pravu narav: to je gangsterska banda. Nae drage vrijednosti gube svoja krila; gledajui ih izbliza, nemogue je nai i jedne koja nije umrljana krvlju. Ako trebate jedan primjer, sjetite se onih velikih rijei: kako je plemenita Francuska. Mi plemeniti? A ovih osam godina zvjerskoga rata koji je stajao ivota preko milijun Aliraca? A muenje elektrodama? Meutim, shvatite da se nama ne predbacuje zato to smo iznevjerili ne znam koje poslanstvo: iz jednostavnog razloga to nikakva poslanstva nismo ni imali.'' One vrijednosti, ono pionirsko evropejstvo Slobode, Jednakosti, Bratstva i Mira, ne treba dakle traiti na izlizanoj matrici nazdraviarske retorike i televizijskih programa. ''Nema ljubavi u oima od konana stakla'' (Lorca, Krik prema Rimu). Kultura vrijednosti kao kultura ideala postoji i gradi se, raste u sjeni Kule Bahatosti. Ujedinjena Evropa za Ujedinjeni Svijet. U sjeni Evropskog ekonomskog foruma raa se Evropski socijalni forum. Pomognimo mu rasti.

UJEDINJENE EVROPSKE REPUBLIKE

U novome su vijeku, prvo renesansa, a zatim i pokret enciklopedista, znaili i postepenu izgradnju jedinstvenog evropskog kulturnog prostora, a revolucionarni teoretiar i pisac s kraja 18. stoljea, Thomas Paine, bio je tako jedan od prvih koji su zagovarali uspostavu Ujedinjenih Evropskih Republika. Tada se jo inilo da je prodiranje humanizma i racionalizma nezaustavljivo. Prijetnja potpune destrukcije, ali prvenstveno ipak ekonomski interesi drava iji su se kolonijalni imperiji tada raspadali, potakli su nakon Drugog svjetskog rata zaetak evropskih integracija kao garanciju pozicije subjekta (i monopolista) povijesti. Na bogatom je iskustvu ovaj put u veoj mjeri sazrelo shvaanje da su one, na prostoru ovako bujne raznolikosti tradicija i drutvenih osobitosti, mogue samo ukoliko

PLAMEN

novi

25

SVIJET U 21 STOLJEU
turizma ili snimci desetogodinjih afrikih ratnika sa Obale Slonovae ili onih iz Liberije, kojima su pobunjenici maetama odrezali noge ili pak fotosi djece, koja su nestala iz zemalja kao to su Albanija, Rumunija ili Moldavija, djece kojoj se zametnuo svaki trag, jer su vjerojatno prodata trgovcima ljudskih organa, koji se tom robom snabdjevaju i sa junoamerikog kontinenta - da bi se ovaj panoptikum jezivosti zavrio TV snimkom one majke iz jedne balkanske zemljice koja je, ivei negdje na Prokletijama, svog maliana prodala za televizijski aparat! Jer djece u nje i u toj zemlji ima u izobilju u svakoj porodici bar desetak komada a televizori su skupi, a i ona takoer eli u toj zabiti gledati televiziju To su divni rezultati liberalnih doktrina o neizmjernoj slobodi kapitala i trita, koje je von Hayek poeo pisati tako davno i u nevrijeme, a zatim stekao oduevljene pristalice u Ludwigu von Misesu i Amerikancu Fridmanu. A Hayeku su povjerovali, jer je na osnovi njegovih doktrina, koje je on afirmirao i na Kongresu u Brestwoodu, stvoreno i ostvareno njemako udo. Ekonomsko udo ostvareno u Zapadnoj Njemakoj - koja je nakon rata i nakon to se Berlin naao pod vatrom dvadeset hiljada kaua, to su ih oko tog grada naikali Rusi, a Amerikanci i Englezi napravili tko zna koliko tepih bombardiranja kao ono Dresdena, koje se pamti, i poto je talijanski reiser Roberto Rosselini snimio potresan film o zemlji ruevina Njemaka nulte godine - bio je sluaj bez presedana. Kao ar ptica Zapadna je Njemaka procvjetala na amerikim dolarima Marshallovog plana u rekordnom roku. Sve je u toj zemlji uraeno munjevito brzo, temeljito, sjajno i bogato i s potajnom namjerom da pozavidi susjetka - istona sirotica. Sve je poelo kad je Ludwig Erhardt, neka vrsta ministra privreda u okupiranoj Zapadnoj Njemakoj zemlji poraenoj, razruenoj i krajnje bijednoj, u kojoj je cvala crna burza i nedostajalo svega, a mesa i kruha ponajvie, dok su kao moneta za razmijenjivanje koritene teke amerikih cigareta - ukinuo poslije rata uobiajeno snabdjevanje na kartice i tokice i normiranje cijena. Erhardt je bio sljedbenik Hayekovih ideja, bio je pristalica apsolutne slobode trita i kapitala. Ideje Hayeka i Erhardta dovest e do ustolienja dolara kao najjae monete, uspostavljanja Meunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke. I to e sve stvoriti pobjedonosnu ekonomiju svijeta i zaarani krug u kojoj se sve monete na kraju krajeva pretvaraju u najjau dolarsku monetu i jaaju zemlju, koja je njen tvorac. Erhardtovom su intervencijom odjednom cijene pale kao skinute arobnim tapiem, a roba se u prilinom izobilju pojavila na policama duana. I robe je bivalo sve vie i vie fabrike su se obnavljale i radile punom parom i ponovo su u Njemaku zemlju ekonomskog uda krenule kolone siromanih iz svih evropskih zemalja. Zaboravljeni su u tili as transporti oajnika, koje su hitlerovci (da im rade u tvornicama) dotjerali u Njemaku spojenu s Austrijom 7 miliona stranih radnika, kojekakvim nainima, i milom i silom, jer su Nijemci bili na frontovima. Ali normirana dravna proizvodnja i rat, koji je gutao silna sredstva, jedva je odravao na ivotu uz skromne

Gasi li se crveni plamen?

Jasna Tkalec
Neki je dan obrazovni program talijanske televizije pokazao stanje u Sudanu i njegovoj zapadnoj pokrajini Darfuru: prljave se igre vode oko te zemlje daleko od oiju civilizirane, kulturne i ovjekoljubive Evrope. U njoj rat traje gotovo tri desetljea, a ona i dalje ostaje preputena vlastitoj sudbini, jer su svi pokuaji uspostavljanja mira neslavno propali. O toj se zemlji, iji je teritorij ogroman, poharanoj graanskim ratom, govori samo s vremena na vrijeme, kad treba potresnim slikama stotina hiljada izbjeglica, koje doslovno umiru od gladi i jo vie od ei, nekome smekati srce i navesti stanovnike razliitih evropskih zemalja, da humanitarnim akcijama i dobrotvornim priredbama sakupljaju novce za postradale narode i za one na koje se sruila nesrea graanskog rata. Nema sumnje da ovako nepravednom ustrojstvu svijeta, koje muzu multinacionalne kompanije i u kojem se gomile novca na jednoj strani poveavaju eksponencijalnom brzinom, a na drugoj kapitala nema, nestaica postaje sve ljua i bijeda raste takoer eksponencijalno, teko da se moe nazrijeti izlaz u bliskoj budunosti. U svim drutvenim nevoljama, prirodnim katastrofama, krizama i ratovima, najtee stradavaju oni najbjedniji i najslabiji, a to su redovito djeca. I zato dnevno na crnom kontinentu umire nekoliko hiljada djece u dobi do pet godina. U Darfuru, zapadnoj pokrajini prostranog Sudana, umire na stotine i na hiljade svakodnevno. Naravno, to stanje svijeta u kojem svjetska proizvodna maina proizvodi sve vee koliine roba, koje je sve tee plasirati, nije nepoznato pristalicama ekonomske doktrine Friedricha von Hayeka, koji se ve 1944. godine oborio na socijalistike ideje i ideale i napisao tada vrlo nepopolarnu knjigu Put u ropstvo. Ta se knjiga i njen autor, okrivljujui planiranu ekonomiju i normiranje cijena obruila na socijalistike ideje, naroito na zamisao o drutvenom sektoru u proizvodnji kao i na uplitanje drave u privredu i njenu potpunu slobodu, karakterizirajui ih kao porobljivae i neprijatelje ljudske sree i blagostanja. Put u ropstvo knjiga je s novim vienjem ekonomije, suprotnim dotad vladajuem na Zapadu keynesizmu i taylorizmu - budui da je publicirana u Londonu 1944. godine (upravo uoi pobjede nad faizmom i u vrijeme kad e mnoge socijalistike ideje iznijeti pobjedu u asu antifaistike apoteoze u Evropi) nije isprva nailazila na irok odjek niti je lako sticala pristae. A bilo je to djelo ije e ideje za ezdesetak godina neobuzdano trijumfirati svijetom i imati za sljedbenike ne samo drave ve i itave kontinente. Iako je von Hayek tvrdio da su socijalistike ideje i planirana ekonomija smrt za ljudske slobode i da se zbog toga mora voditi bitka za neogranienu slobodu trita, ipak je i on sam priznao socijalistima da dre i jedan as u rukavu svoju neizmjernu vjeru u ispravnost svojih ideja i ideala i nesalomljivu volju da se za njih rtvuju

NAJBOLJI OD SVIH MOGUIH SVJETOVA

A ta se dogodilo sa svijetom, kad je ta vjera u njihovu ispravnost poklekla ili gotovo nestala? A sklonost na velikodune rtve izaziva prije podsmjeh nego divljenje? O tome govore slike Afrike, snimci djece iz Sudana ili Somalije, koja umiru na rukama vlastitih majki ili fotografije i svjedoanstva o azijskoj djeci, koja se prostituiraju od Tajlanda do Sumatre i Jave postajui rtve seksualnog

26

PLAMEN

novi

SVIJET U 21 STOLJEU
velikom koliinom dobrovoljno prikupljenih sredstava za bolnice i u kole u izmuenoj zemlji patnika crne koe. I mada je sakupljena svota novca bila pozamana, svega polovina tog novca stigla je do Afrike, a i ta je polovina ukradena i opljakana prilikom izvoenju radova. Tako je u jednom selu pokrajine Darfur sagraena kola, koja nikad nije otvorena, jer je udaljena od veih centara, a putevi nesigurni, pa bi nastavnici samo na putovanje u taj udaljeni kraj potroili pola svoje ionako mizerne plae, a kolu su izgleda gradili nogama i najloijim materijalom, te prokinjava i uruava se i u njoj nema ni djece ni nastave. Nikada nije ni otvorena. Tamo samo na hasurama spavaju etvorica uvara, koji pokazuju na mlake vode u nikad otvorenim uionicama, jer krov curi i tue se da ve est mjeseci nisu primili za uvanje zgrade nikakvu plau. A ostaju tu da pljakai ne raznesu vrata i prozore i ono malo kolskog inventara, to je sakupljeno za nikad otvorenu odgojno-obrazovnu ustanovu u unitenoj zemlji. U istoj pokrajini Darfuru trebalo je otvoriti i uzornu bolnicu, poklon Italije unesreenima. Bolnica nikada nije proradila iz slinih razloga. Dvije ne vie mlade lijenice jedna pedijatar, a druga ginekolog, koja je trebala postati i direktor ustanove, dovedene su iz Italije poto su potpisale ugovor na nekoliko godina s talijanskim Ministarstvom vanjskih poslova. Lijenice strunjaci snimljene u urednoj i ureenoj zelenoj evropskoj etvrti te opustoene i usahle zemlje ale se kako su prevarene kao balavice, a obje imaju vie od dvadeset godina staa, jer je i bolnica sagraena kojekako, u krilo za operacije mogu ulaziti korpije, takori i zmije, vrata se slabo zatvaraju, a nema ni struje ni kirurke opreme i ono malo instrumenata, to je dopremljeno, a ne moe se koristiti bez energenata. Zato umjesto planiranog kirurkog, poroajnog i djejeg odjela radi samo pedijatrijska ambulanta, a i ona oskudjeva u lijekovima. Bolesnike se alje kuama, jer ih se nema ni gdje ni kako smjestiti. A to kuama znai u izbjegliki

i posne porcije tu veliku masu radnika. Sada se situaciju u svega desetljee i po preokrenula i radnici u Njemakoj ne samo da nisu bili vie gladni negu su se ugojili kao i njihovi novanici od tekih njemakih marki koja se od bezvrijednog papira pretvorila u teku valutu. I tako se, dok se uruavao istoni blok, da bi se deceniju prije isteka milenija posve sruio svi povjerovali von Hayeku, von Misesu i Frydmanu, zaboravljajui i namjerno prenebegavajui nalije kapitalizma i njegovog najvieg stadija imperijalizma. Brzo su zaoboravljeni neki dijelovi ekonomske abecede i analize ekonomista-marksista, koje ekonomskim jezikom zvue otprilike ovako: Stvorena vrijednost je direktno proporcionalna drutveno neophodnom radu u proizvodnji roba, ali je obrnuto proporcionalna vremenu cirkulucije istih tih roba. To dugako vrijeme cirkulacije roba njenog krunog toka do ponovnog pretvaranja u financijsku vrijednost dovodi do apsolutnog zahtjeva da se ovo poslednje to vie skrati (za to prikladnim instrumentima kao to su poboljanje transporta roba, unapreivanje komercijalnih struktura i instrument kredita). Ali sve to ne spaava zreli i prezreli kapitalizam od kriza. Danas krize ne prouzrokuje pomanjkanje ve viak eksces kapitala, odnosno gomilanje vrijednosti, koje treba da stvore profit u odnosu na solventnu potranju.

Jer potranja je nesolventna. Oni u bogatom dijelu svijeta njegovom sjevernom i zapadnom dijelu - imaju sve to mogu nabaviti u okviru vlastitih financijskih mogunosti, a oni u siromanim dijelovima svijeta, na jugu globusa, nemaju nita i nita ne mogu kupiti A to ekonomska nauka svojim suhoparnim jezkom ovako definira:Krizu stvaraju neograniene mogunosti ekspanzije proizvodnih snaga u odnosu na ogranienu mogunost njene finacijske valorizacije. A to znai da sve veu koliinu proizvedenih roba nema vie tko kupovati i ak ju je nemogue doturiti u siromane i gladne dijelove svijeta. I transport ima svoju finacijsku vrijednost, koju nema tko da plati za nesretne i gladne. Da ne spominjemo i neprekidne prljave ratove, koji su oduvijek najunosnije sredstvo za poveanje obrta profita. No treba povremeno pomoi nesretnike, zar to nije postulat kranstva i evropske civilizacije?

BIJEDA POVRNIH MJERA

Ako dam hranu siromasima, zovu me svecem, ako pitam zato je sirotinja gladna, zovu me komunistom Helder Camara, brazilski crveni nadbiskup I tako se organiziraju na televiziji popularne emisije u kojima naminkane ljepotice iznuuju novac od TV gledalaca, a popularni pjevai kao Gianni Morandi pjevaju lager: Moe se dati jo vie potiui ljude na dobrovoljne priloge, iako se to vie u prvobitnoj verziji kanconete odnosilo naravno na ljubav. Istovremeno najpoznatiji talijanski nogometai igraju prijateljske utakmice skupljajui priloge za izgradnju kola i bolnica po Africi i u Sudanu pjevajui najnovijih hit mladog kantautora :Kada djeca zadivljeno uzvikuju: ooo! A novinari su se dosjetili i otili u pokrajinu Darfur prostranu kao dvije Italije - nakon vie od godine dana od spomenutih manifestacija, da vide ta je bilo sa

nastavak na str. 30

A
27

PLAMEN

novi

SVIJET U 21 STOLJEU

Izborne pobjede lati BUENJE JEDNOG K

Nikola Vukobratovi Goran Markovi

ako latinoamerika ljevica ni ideoloki ni po svojoj praktinoj politici nikako nije jedinstven fenomen, njeno stalno napredovanje budi nadu mnogih i ostavlja bez daha istraivae modernog drutva, koji su drali da je ljevica nepovratna prolost.

luciji. Kubansko drutvo dobilo je svoj socijalistiki (ili, bolje, sovjetski) izgled tek naknadnim saveznitvom sa Sovjetskim Savezom iz straha od oruane intervencije SAD-a. Potpuna nacionalizacija i jednopartijsko dravno ureenje za Nikaragvu vie nisu realna opcija (zapravo, to nije bio sluaj niti prije 27 godina). Kuba ostaje specifikum.

Sandinistika pobjeda 2006

Dvadeset i sedam godina nakon pobjede revolucije i esnaest godina nakon poraza na izborima, nikaragvanski sandinisti1 se vraaju na vlast. U radikalno promijenjenom kontekstu, zapadnim, povrno upuenim medijima izgledaju kao hladnoratovski zombiji. Drugi, pak, vide nikaragvanske izbore kao nastavak buenja latinoamerike ljevice, esto bez promiljanja legitimnosti takve politike klasifikacije. Nije se mijenjao samo kontekst. Sandinisti su se, jednostavno reeno, kompromitirali. Od zgrtanja osobne imovine, preko autoritarizma do izdaje revolucionarnih ideala, pa ak i optubi za seksualno zlostavljanje, sandinisti su prestali biti pokret koji je mogue gledati kao bezgrene spasitelje. Ipak, kod kvalifikacija pokreta, treba imati na umu kako je to (i uvijek je bio) mjeovit pokret sa mnogo razliitih i suprotstavljenih struja. Stoga otvoreno pitanje koje se namee jest pitanje smjera razvoja nikaragvanskog drutva sada, nakon povratka sandinista na vlast. Potujui specifinost Latinske Amerike, moemo okvirno rei kako postoje tri modela ljeviarstva. Prvi je kubanski, ija je revolucija (kao uostalom i ona nikaragvanska) u poetku vie nalikovala seljakoj buni, nego socijalistikoj revo-

Pobjeda umjerene ljevice u Ekvadoru

Na predsjednikim izborima u Ekvadoru pobijedio je ljeviarski kandidat Rafaelo Correa. Njegovim izborom, narod je prosvjedovao protiv oligarhije, siromatva i nezaposlenosti, te protiv neuinkovitosti institucije predsjednika u prethodnom periodu. Ekvador je jedina zemlja u Junoj Americi u kojoj SAD imaju svoju vojnu bazu, zvanina stopa nezaposlenosti je 40%, a ljudi u mnogim dijelovima zemlje, pa i na periferiji prijestolnice, ive bez struje i vode, dok je stopa siromatva 50%. Dosadanji predsjednici su zavisili od mone oligarhije i bili u sjeni korumpiranog parlamenta, a nakon to se takvo stanje pokazalo neizdrivim za veliku veinu, narod je odluio masovnim ulinim protestima prosto otjerati prebogate, a korumpirane i neodgovorne politiare. Rafaelo Correa je na izborima osvojio 58% glasova, to je za 17% vie od njegovog glavnog rivala i najbogatijeg ovjeka Ekvadora, Alvara Noboe. Correa je obeao realizirati program koji poiva na umjerenim socijalnim reformama. Mediji su ga proglasili ekvadorskim Chavezom, to mu je pribavilo dodatnu popularnost. Correa je obeao da e raskinuti ugovor sa SAD o njihovom vojnom prisustvu u Ekvadoru, da nee potpisati ugovor o slobodnoj trgovini, koji Ekvador stavlja u podreen ekonomski poloaj prema SAD, da e preispitati ugovore sa stranim kompanijama koje imaju koncesije u naftnoj industriji, da e raspisati referendum na kome e se graani izjasniti o sazivu ustavotvorne skuptine, da e provesti niz socijalnih reformi kojima e smanjiti siromatvo i nezaposlenost, te unijeti pozitivne promjene u ivot veine svojih sunarodnjaka. Predsjednik je najavio kraj neoliberalne noi. Da bi u tome uspio, mora se osloniti na irok izvanparlamentarni pokret, jer je parlament jo uvijek pod kontrolom njegovih protivnika sa desnice. Correa je najavio otpor partitokraciji, te izjavio da e vratiti zemlji njena prirodna bogatstva. Imajui u vidu da je Ekvador drugi po vrijednosti uvoznik nafte u SAD, nema sumnje da e se novoizabrani predsjednik suoiti sa

neprijateljstvom amerike administracije ukoliko se odlui na radikalnije mjere. Zato e se nai pred odluujuim izborom: radikalizirati vlastiti politiki program, koji bi postao ljeviji nego to je sad, kako bi se odupro amerikim pritiscima, ili popustiti pred njima i izdati vlastita obeanja. Ovaj izbor e umnogome ovisiti i od toga kako e u bliskoj budunosti napredovati stvaranje masovnog ljeviarskog izvanparlamentarnog pokreta u Ekvadoru. Ne bude li se oslanjao na taj pokret, Correa e vjerojatno zavriti kao njegov prethodnik Gutierrez, koji je 2005. smijenjen na talasu generalnog trajka, iako je na vlast doao sa umjerenim, socijaldemokratskim, programom.

Ponovno Chavez!
Venezuelanski predsjednik Hugo Chavez ponovno je izabran na tu funkciju, ovaj put ubjedljivije nego 1998. godine. Tada je za njega glasalo 58% biraa (3,6 miliona), a ovaj put 63% (7,6 miliona), uz visoku izlaznost na izbore od 75%. Chavez je u meuvremenu preivio pokuaj dravnog udara i referendum kojim su desniari namjeravali da ga razrijee funkcije, ali je on nakon svakog novog pokuaja svrgavanja samo uvrivao svoju poziciju.

28

PLAMEN

novi

inoamerike ljevice KONTINENTA

kako bi smanjila nezaposlenost i obnovila ekonomiju, ali je mnogo vanije ono to je uinila kako bi sprovela strukturalne reforme i izmijenila vanjskopolitiki kurs zemlje. Chavez je nacionalizirao industriju nafte, od koje zavise nacionalna ekonomija i budet, tako da se preko noi nalo znatno vie novca za financiranje socijalnih programa. Privatni vlasnici su odluili bojkotirati Chaveza tako to su zatvarali svoja poduzea, a mnoga od njih su ionako bila na rubu steaja. Radnici su, meutim, preuzeli upravljanje tim poduzeima, to je Chavez priznao svojim dekretima. Tako je u Venezueli zaet pokret radnikog suupravljanja (co-management) i samoupravljanja. U nekim poduzeima radnici samostalno upravljaju, dok u drugima to ine zajedno sa dravom, koja alje svoje predstavnike u upravne odbore. Iako poduzea pod radnikom kontrolom jo uvijek nisu dovoljno brojna i uticajna da preuzmu upravljanje cijelom ekonomijom, pokret se stalno iri, te je tako obrazovan i revolucionarni front radnika u poduzeima pod radnikom upravom. UNT, sindikat koji je nastao kao opozicija starom socijaldemokratskom korumpiranom sindikatu, u svojim redovima okuplja veinu radnika i podrava kako Chaveza tako i pokret za suupravljanje i samoupravljanje. Chavezova vlada je zapoela ogranienu zemljinu reformu, koja je znaila oduzimanje od veleposjednika zemlje koju ovi ne obrauju redovito, inicirala donoenje novog ustava, te podrala radnike koji su odluili preuzeti upravljanje tvornicama. Poveanje nacionalnog budeta za 32% u odnosu na prologodinji omoguilo je da financiranje socijalnih potreba dosegne 44%, dok su vlade prije Chaveza za ove potrebe troile samo 17% budeta. Takva politika je omoguila da u proloj godini stopa siromatva bude smanjena sa 45 na 34%. Vlada je inicirala i donoenje Zakona o eksproprijaciji, koji predvia da milion zakupaca u glavnom gradu postanu vlasnici stanova u kojima ve godinama plaaju zakupninu. Vlada je pokrenula raznovrsne socijalne programe zvane misije. Jedan od takvih programa je pomo domaicama i enama koje primaju plau ispod nacionalnog minimuma. Lokalni komiteti im raspodjeljuju dravnu pomo i pomau im da postanu aktivni lanovi zajednice. Ovu pomo prima 190.000 ena. Druga misija je nazvana Robinson II i slui pruanju osnova pismenosti masi stanovnika Venezuele. Otkako se sprovodi, ovaj program je znaajno doprinio smanjenju nepismenosti. Chavez je uspostavio bliske veze sa Kubom i drugim latinoamerikim zeml-

Ovoga puta su i SAD priznale da su izbori bili demokratski. Znaaj ovih izbora je u tome to je Venezuela, predvoena Hugom Chavezom, najdalje odmakla u demokratizaciji drutva, a itava politika elita, na elu sa Chavezom, otvoreno izjavljuje da eli krenuti venezuelansko drutvo u pravcu socijalizma. Teko je rei da li e u tome uspjeti, poto mnogi faktori ne djeluju u prilog otvoreno socijalistikom programu. Venezuela je vrlo siromana zemlja, sa malobrojnom radnikom klasom koja do prije nekoliko godina nije bila adekvatno organizirana i politiki predstavljena. Zvanini sindikat, pod dominacijom socijaldemokrata iz Demokratske akcije (Accion Democratica AD), dugo je godina bio korumpiran i u savezu sa poslodavcima. Dravni aparat je posjedovao veliku mo i bio potpuno proet korupcijom, to je jedan od najveih problema s kojima se suoava Chavezova administracija. Chavez predvodi iroku lijevu koaliciju koju ine raznovrsne organizacije i pokreti, od onih koji se zalau za obine socijalne reforme preko lijevih socijalista do komunista, ija je partija na posljednjim izborima utrostruila broj glasova (sa 50 na 150 tisua). Nakon dolaska na vlast, ta koalicija je preduzela mnoge korake

jama u kojima su na vlast doli umjereni ljeviarski predsjednici. Njegova vanjska politika poiva na idejama nacionalnog suvereniteta, te ekonomske i politike neovisnosti. injenica da Chavez vodi politiku neovisnu od SAD, te da, ostvarivanjem kontrole nad ogromnim naftnim bogatstvom Venezuele, otvoreno kodi interesima ne samo domae ve i amerike oligarhije, svrstava ga u red najveih protivnika amerike administracije. Ona protiv njega jo uvijek ne vodi otvoren rat, ve ga pokuava oslabiti djelovanjem venezuelanske opozicije, u ijim okvirima neslavnu ulogu igraju socijaldemokrati iz Demokratske akcije (AD). Vladajua elita u Venezueli ima jo dosta posla pred sobom. Ona mora da se bori protiv korupcije u vlastitim redovima, koja potjee otuda to Chavez nije radikalno oistio dravni aparat od korumpiranih birokrata koji su harali zemljom desetljeima. Ona mora proiriti podruje djelovanja samoupravljakih kolektiva i proiriti opseg zemljine reforme. Venezuela jo nije socijalistiko drutvo. Vidjeemo hoe li to postati, iako izjave predsjednika Chaveza djeluju podsticajno. On je otvoreno izjavio da je cilj njegovog politikog pokreta socijalizam 21. stoljea, drutvo inspirirano idejama Karla Marxa. Da bi se to postiglo, potrebno je izboriti se ne samo protiv amerikih pritisaka, ve i protiv vlastite birokracije i buroazije, koja je ekonomski jo jaka.

Frente Sandinista de Liberacin Nacional, gerilski pokret u Nikaragvi koji je sruio diktaturu klana Somoza i vladao Nikaragvom 1979-1990. i stranka pobjednica zadnjih parlamentarnih izbora 5.11.2006. 2 Luiz Incio Lula da Silva, sadanji predsjednik Brazila 3 Helosa Helena Lima de Moraes Carvalho bila je trea na predsjednikim izborima u Brazila sa 6,85% glasova, lanica je Ujedinjenog sekretarijata za etvrtu Internacionalu (USFI) 4 Hugo Rafael Chvez Fras, predsjednik Venezuele 5 Jos Daniel Ortega Saavedra, voa sandinista
1

PLAMEN

novi

29

SVIJET U 21 STOLJEU
izguraju Kinu sa bogatog naftonosnog polja, a ceh tog okrutnog rata plaa domorodaki ivalj. Zbog rata ne obrauju se polja i ne navodnjava zemlja, pustinja se iri, stoka umire, nastupa glad i propast. Jugom zemlje haraju pobunjenike bande i ubijaju mirne seljake - domoroce, koji bjee na sjever iz ratom zahvaenih podruja. Ogromno se podruje pretvara u pust i opasan kraj. godine godinu dana nakon bombardiranja Jugoslavije. Doli su i na ulaznim vratima kue razgovarali s njenim muem. Tko? Ljudi u uniformama. Nita nisu uradili, dok je najmlaa djevojica, koja jo nije bila navrila ni tri godine, stajala pored oca. A kad je dijete ulo u kuu, oca Albanca odveli su u nepoznato. Sneana to u taj mah nije ni primjetila. Shvatila je ta se dogodilo tek kad je doao susjed iz oblinje kue da kae kako je vidio, kad su naoruani ljudi odveli njezinog supruga. Sneana je odmah poela s djecom da ga doziva i trai. Ali nigdje ga nije bilo, vie sati, vie dana dok ga nisu nali, zajedno sa susjedom koji je javio o nestanku, u nekom jarku, metkom prosvirane glave. Nareeno joj je da se smjesta pokupi i ode, sa sve etvero djece i zabranjeno joj je da iz kue ponese bilo to. Uspjela je uzeti samo muevu fotografiju poto je tijelo supruga sahranila na albanskom dijelu groblja, kojeg od srpskog dijela razdvaja cesta. Tom je cestom zauvijek otila sa etvoro djece, to su joj se drala za skute, u tu nesretnu upuSneana je samljevena ivotom, ali zato su joj keri lijepe, prave ljepotice. Najmlaa ker kae da se oca vie ne sjea, ta bila je tada odvie malena. I odjednom se rasplae: Zato sam se uopte rodila? I svi mi skupa? Mi nikom nismo potrebni. Nas niko ovde ne voli. Na mene deca pokazuju prstom i nee da se igraju samnom. Ja nisam kao ostala deca. Ja se zovem Mutnii, meni je otac Albanac, to se ne oprata...

KOLIBICE I DVORCI OD KRISTALA

A dok se u Sudanu umire od gladi, metaka i maeta samo nekoliko stotina kilometara sjevernije, u bogatom Dubaiju grade najluksuznije hotele ak ispod mora, dvorci od kristala postaju hoteli najvie kategorije, sa najveim brojem zvjezdica na svijetu te stvaraju umjetne otoke i neviena udesa, kako bi bogati turisti mogli da si priute sva zadovoljstva novoga vijeka i milenija. A da bi Evropljani mogli mirno da spavaju, uvjerili su ih kako su oni olakali stradalnicima patnje davi novac svako poneku siu za bolnice i kole u Africi, koje ne postoje i koje, ukoliko su i podignute, nikada nee biti otvorene. I TV emisija zavrava slikom umirueg crneta na rukama majke, dok putaju muziku i rijei stare uspavanke: Nina nana, spava djeak malen, ugasio se crven plamen, nina o, nina ooooo Mijenjam TV stanice i sluajno nalijeem na neku emisiju beogradske televizije s reportaom iz gradia upe, za koji nikada nisam ula, u kojem ive izbjeglice sa Kosova. Pokazuju jo mladu, ali od ivota oronulu enu, majku etvero djece, djevojice i djeake od 8 do 15 godina. Ta nesretnica, Sneana Mutnii, udala se u mladim godinama u okolici Pritine za radnika Albanca. Ona je bila pripadnica, kako se to danas kae, veinske nacije. Da li je jo bila iva ona Jugoslavija, da li se radilo o ljubavi, maloj ili velikoj, o tome nesretna ena ne govori. Godine su ostavile na njezinom licu neizbrisiv trag. Ona je seljanka, nije gradska ena i nakon tragedije ne zna kako da prehrani djecu u tome joj pomae Crveni Krst i sigurno pomo koju prima nije irokogrudna. Sneana Mutnii ne moe da misli na proizvode kozmetike industrije namijenjene podmlaivanju i ouvanju ljepote. Ona misli i pria o svojoj tragediji, koja se dogodila 2000.

logor. Eto to je situacija u zemlji u kojoj ve vie desetljea bjesni rat. Sudan je neizmjerno bogata zemlja nemojte se zauditi. To je zemlja bogata naftom, dragim kamenjem i svim rijetkim mineralima, sve do urana. Upravo je to moda uzrok njene propasti i strane patnje. Tako objanjava stanje njen bivi predsjednik. A strunjak za Afriku iz UN-a govori: znate tamo ustvari i nije graanski rat. Ovdje su prije Amerikanaca stigli Kinezi i oni uzimaju sudansku naftu i rade na crpilitima, tako je dogovoreno sa tadanjom sudanskom vladom. No s time se SAD nikako ne mogu pomiriti, pa su angairali i naoruali plaenike bande iz svih susjednih zemalja: ada, Somalije, Etiopije, gdje se takoer ratovalo ili se ratuje, koji upadaju u Sudan, pljakaju ga, pale i ubijaju civilno stanovnitvo, koje hrpimice bjei u logore u kojima doslovno nema niega ni vode, a kamoli hraneDjeca masovno umiru. Znate, mi u Africi imamo i etnikih ratova, koje se trudimo smiriti. Tu se meu domorodakim stanovnitvom dogaaju uasni pokolji maetama, ali ovo ovdje, gdje se vodi rat artiljerijom, helikopterima i raketama nisu afrika posla. Otkud Amerikancima teko naoruanje? U ovaj su rat umijeane svjetske velesile, a ne stanovnici Sudana. Nije to rat animistikog i kranskog crnakog juga na koji se okomilo arapsko stanovnitvo muslimanske vjere i indijski doseljenici. Pa oni su odvajkada ovdje. To je indirektni rat zapadnih sila da

KRAJ?
Istina je da vrijeme stee srca staraca eljeznom akom i osjeam taj stisak kad se zatvarajui TV aparat prisjeam kako sam u tom kraju ili neto malo sjevernije kao osamnaestogodinja djevojka gradila autoput, koji se zvao Autoput bratstva i jedinstvata sam to gradila, ta sam to radila, ta smo uope svi mi radili cijelog ivota i kud sve to ode? ta je ostala od svega toga u vremenu koje je prohujalo s vihorom? Beskrajna nesrea i tuga majki i tragedija djece Ponovo mi odzvanjaju u uima rijei talijanske uspavanke: Nina nana, nina nana spi djeae malen, ugasio se crven plamen nina o, nina ooooo I pitam se, da li je zaista zauvijek utrnuo crveni plamen ili e ga mlada generacija ipak uspjeti upaliti?

30

PLAMEN

novi

SVIJET U 21 STOLJEU

SVJETSKI RAT PROTIV DJECE

"Ta vrsta bijede za nas bijelce je apstrakcija. Bez obzira na to koliko je vidimo oko nas, mi zaista ne moemo razumjeti to je siromatvo jer ne patimo od njega. Bar ne onoliko kao indijanska seljakinja koju sam jednom sreo u Boliviji. Ta seljakinja imala je etiri zdjelice rie i petero djece. Ona je dala svakom od etvoro starije djece jednu zdjelicu, ali ne i onome koje je sjedjelo u kutu. Upitao sam je: "Zato ne nahranite ovo dijete?" Ona je odgovorila: "Ono je najslabije, ono je najmlae, ono e ionako umrijeti prvo. Ja nemam dosta hrane za svih petero, pa moram birati, i neu hraniti ono koje e umrijeti prvo. sudionik londonske konferencije "Dijalektika osloboenja" (1967.)
zemljama vrlo uspjeno lijee ili su ve iskorijenjene. Opasnost je puno vea za neuhranjenu djecu. Gubitak imuniteta, atrofija miia i kostiju (kataboliza), anemija, skorbut, poremeeni rast, gubitak koncentracije i intelektualnih sposobnosti, depresija i mentalne bolesti - to je uoljivo i kod anoreksije - samo su neke od uobiajenih posljedica neishranjenosti, one uglavnom vode u viegeneracijski ciklus bijede, koji bi bilo teko prekinuti ak i kada bismo mogli apstrahirati drutvene faktore potlaenosti.

Mladen Jakopovi

srijedu 11. rujna 2001. oko 35.000 nae brae i sestara umrlo je od moda i najgore mogue smrti izgladnjivanja. Odavno nije postignut gotovo nikakav napredak u smanjenju gladi, iako je World Food Summit 1996., prije punih deset godina, postavio kao cilj prepolavljanje stope gladi u svijetu. Danas oko 854 milijuna ljudi jo uvijek gladuje, to je veliki porast u odnosu na 842 milijuna 2000. (FAO, The State of Food Insecurity in the World 2006). Dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju Amartya Sen jedan je od mnogih koji naglaavaju kako svjetska glad nije uzrokovana nedostatkom hrane, ve nepravednom raspodjelom (vidi npr. Amartya Sen, Why Half the Planet is Hungry?, Observer, 16.6. 2002.). Povlatena konkurencija i monopoli, meetarenje na tritu prehrambenim proizvodima, golema zaduenost i lihvarske kamate koje prisiljavaju ekonomski nerazvijene zemlje na isplaivanje duga (procjenjuje se da siromane zemlje vraaju kroz dugove i lihvarske kamate bogatima devet puta vie nego to vrijedi pomo koju dobivaju, pa su tako siromane zemlje bogatima isplatile 77 milijardi dolara od 19901997.) i izvoz proizvoda na vanjsko trite dok domaa populacija gladuje samo su neke od strukturalnih nepravdi svakodnevno poinjenih nad najslabijima. SAD i Evropska Unija nemilosrdno unitavaju goleme vikove hrane radi ouvanja cijena na visoko kompetitivnom, kapitalistikom tritu. Prema nekim procjenama, trebalo bi 13 milijardi dolara godinje da se iskorijeni glad, a Sjedinjene Drave godinje troe oko 500 milijardi dolara na vojsku i oruje. Jo uvijek ivimo u ekonomskoj dungli. Ima li bolje metafore za sistem koji mrcvari pojedince i itave narode? Pogoranje je najgore ba u podsaharskoj Africi, jo uvijek porobljenoj od strane domaih i neokolonijalnih vladara. Crni kontinent gui se u bolestima, ratovima i bijedi. Oekivano trajanje ivota u Bocvani je tako npr. palo na razinu od prije 1950. samo 39 godina. Oekivani ivotni vijek u Swazilandu danas je ispod 33 godine (CIA, World Factbook). Svakodnevno vie od 30. 000 djece umire od uglavnom sprjeivih bolesti poput proljeva, akutnih respiratornih infekcija, ospica ili malarije, koje se u bogatijim

iluzija o ukinuu prastarih oblika eksploatacije, indikativan je i navod Anti-Slavery Internationala da u svijetu danas jo uvijek postoji oko 27 milijuna robova, iako neki brojku procjenuju i na 200 milijuna... IRAK Jean Ziegler, specijalni ekspert UN-ove Komisije za ljudska prava, utvrdio je da je stopa neishranjenosti meu irakom djecom 2005. dvostruko poveana od poetka invazije na Irak i pobjede nad Saddamom Husseinom 2003. Tihi svakodnevni masakr izgladnjivanjem je ubojstvo, konstatirao je Ziegler. U Iraku je ve preko pola milijuna djece umrlo kao posljedica sankcija protiv Iraka prije same invazije 2003., kao to je priznao i Denis Halliday, UN-ov bivi koordinator za Irak. Sam rat prouzroio je oko 655.000 novih mrtvih, procjenjuju vodei svjetski medicinski strunjaci, elitni britanski medicinski asopis Lancet i amerika Johns Hopkins Bloomberg School of Public Health.

KRUHA I SLOBODE
Dragocjena su rijetkost oni koji vide vlastitim oima i osjeaju vlastitim srcima. Albert Einstein Iz godine u godinu, UN-ov FAO navodi u svojim izvjeima The State of Food Insecurity in the World da oko 6 milijuna djece ispod pet godina starosti umire od gladi svake godine. Umiru iz minute u minutu, iz dana u dan, iz godine u godinu... A na svjetskim burzama obru su milijarde...opscena bogatstva. Forbesova godinja lista milijardera pokazuje da 300-tinjak najbogatijih svjetskih obitelji posjeduje preko 50% svjetskog bogatstva. Velika veina ovjeanstva posjeduje samo svoju radnu snagu i osobnu imovinu. Iz tog ugla, proklamiranje prava svih na privatno vlasnitvo za veinu ovjeanstva surova je ala. Ne bi trebalo biti teko primijetiti plitku i licemjernu (esto samopromotivnu i konformistiku) narav drutvene brige za djecu, brige koja iezava im bi bilo potrebno sukobiti se sa socijalnim konvencijama i dominantnim obrascima sistema u kojem ivimo, a koji je u samoj svojoj biti indiferentan na djeju patnju. Svaki drutveno-ekonomski sistem koji doputa da milijuni djeice skapavaju od gladi, kao vrapii na zimi, duboko je bolestan i ne treba ga uvati. Borit emo se za bolji svijet. Ako borba za bolji svijet uzavri tvoju krv, moj si drug.

MNOGOSTRUKOST SMRTI
Nepravda, bijeda i tlaenje imaju tisuu lica. Ne moemo direktno pojmiti toliku patnju, a u veini sluajeva ne posjedujemo niti potrebnu neustraivost da joj se slobodoumno suprotstavimo. Deseci milijuna djevojica bivaju ubijeni u Indiji, Kini i drugim zemljama gdje ekonomski interesi, rodna neravnopravnost i drutvena zaostalost od roditelja i rodbine stvaraju ubojice. Tri milijuna ljudi godinje umire od AIDS-a ukljuujui djecu iako su antiretroviralni lijekovi u bogatim zemljama tu bolest od akutne uvelike transformirali u kroninu. Najsiromaniji, meutim, umiru u agoniji, jer nemaju novaca za potrebne lijekove, a monopolistike farmaceutske kompanije i drave, kao to su SAD, vicarska i dr., iji kapitalisti na tome profitiraju pomou patentnih prava, zabranjuju siromanima da naprave jeftinije verzije tih lijekova. Mogue je usporediti farmaceutsku industriju sa industrijom oruja, jer obje profitiraju na ljudskoj patnji. Kapitalizam je nastavio da nalikuje na onog odvratnog poganskog idola koji je htio da pije nektar samo iz lubanje ubijenog (Marx). Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, milijuni ljudi umiru svake godine od nedostatka pitke vode, i vie od jedne milijarde ljudi nema pristup istoj vodi. Desalinizaciju neizmjernih mora i oceana siromani uglavnom ne mogu financirati. U meuvremenu, privatne kompanije poele su privatizirati vodu, ukljuujui i kinicu. Upravo je klasna borba protiv privatizacije vode bila jedan od razloga masovne narodne pobune i pobjede ljevice na bolivijskim izborima. to se pak tie

PLAMEN

novi

31

U IROKOM SVIJETU
Sreko Pulig

Da li je marksizam danas znaajan?

Marx je za ovjeanstvo definitivno mrtav.Citate poput ovoga susreemo cijelo vrijeme kada se raspravlja o pitanjima radikalne politike i drutvene promjene. Moemo ih nai u korporativnim medijima, a pogotovo kod napuhanih uenih veliina. Mogu se nai u zbornicima i akademskim asopisima. A mogu se nai i zapravo i ee i s veom gorinom u diskusijama na ljevici, meu ljudima koji se slau u

mnogo drugih stvari. Razliiti argumenti prostiru se za dokaz da su Karl Marx i Friedrich Engels predvidjeli da e se kapitalizam uruiti, a nije; da je pad Berlinskog zida razotkrio neuspjeh marksizma; da klasna borba ne moe preivjeti u svijetu kablovske televizije, interneta i terenskoluksuznih vozila. Ono to ih povezuje jest elja da se pokopa marksizam on je moda povijesno zanimljiv, no potpuno irelevantan u modernom svijetu. Vanost toga pitanja kako prevesti okvir marksizma u svakodnevne borbe stvarnog ivota vjerojatno je najvei izazov dananjice i najvanije mjerilo za prosudbu vanosti marksizma. Sumnjam da postoji mnogo neslaganja o znaaju Marxove analize prirode i naina funkcioniranja kapitalizma. U nekim pitanjima on je bio prekratak. U mnogim drugima njegovi argumenti bili su opravdani. No, za Marxa, kao i za izvornu tradiciju revolucionarnog marksizma, analiza je znaajna samo kada je dio nastojanja stvarnog svijeta za primjenom tih analiza, kad postaje relevantna u borbi za promjenu svijeta. Da li je marksizam znaajan ne ovisi samo o tome da li nam set ideja pomae da objasnimo dananji svijet, ve i da li nam pomae razumjeti i organizirati borbu za njegovu promjenu. Kao to je Marx naznaio: Filozofi su svijet samo razliito interpretirali; meutim, radi se o tome da ga se izmjeni. Alan Maass, urednik tjednika Socialist Worker, koji izdaje International Sociali Organization (dostupno i na www.socialist worker.org), ZNet, januar 2007.

Anti-kapitalistike vrijednosti
Ono to implicira kritika neoliberalizma od strane anti-globalistikog pokreta jest, po mome, pristajanje uz etiri vrijednosti pravda, djelotvornost, demokracija i odrivost. PRAVDU je najbolje razumjeti kao onu to sadri tri druge vrijednosti: slobodu, jednakost i solidarnost: jedna verzija egalitaristikog principa pravde biti e suglasna sa svima jednakim pristupom resursima koji su nekome potrebni da ivi ivot u ije vrijednosti vjeruje; DJELOTVORNOST znai ne rasipanje osnovnih sredstava, makar i teili poeljnim ciljevima (Michael Albert); DEMOKRACIJA je sredinja vrijednost kritike koju antiglobalistiki pokret upuuje diktaturi financijskih trita: sadrana u praksama pokreta, implicira usvajanje radikalnih reformi samoorganizacije i samoupravljanja; ODRIVOST: ponovo, mi kritiziramo kapitalizam zbog njegovog razaranja okoline i bezobzirnog iscrpljenja neobnovljivih resursa. Implikacija je da mi elimo sistem u kome e svaka generacija ostaviti Zemlju u barem jednako dobrom stanju, u kome ju je i nala. Danas svaka od verzija kapitalizma sistematski kri sve etiri spomenute vrijednosti. Kapitalizam je sistem kompetitivne akumulacije, baziran na eksploataciji najamnog rada. 1.On destruira solidarnost, pretvara slobodu u formalnost i distribuira

HUMANISTI O SMRTNOJ KAZNI

Povodom nedavnog skandala kada je u SAD-u u agoniji ubijen jedan osuenik na smrt, te smrtne presude vjeanjem irakog diktatora Saddama Husseina, izdvajamo nekoliko misli istaknutih mislilaca i aktivista za ljudska prava, koja osuuju barbarizam zakonitog ubijanja. Tisue ljudi jo uvijek biva smaknuto svake godine. Sve drave svijeta osim SAD-a i Somalije potpisale su UN-ovu Konvenciju o pravima djeteta, kojom se zabranjuje ubijanje maloljetnika. Sadanji ameriki predsjednik George W. Bush potpisao je kao guverner Texasa najvie dozvola za izvrenje smrtne kazne u povijesti Sjedinjenih Drava. nadbiskup, dobitnik Nobelove Smrtna kazna ne moe biti Kljuna je slabost nasilja da nagrade za mir, o smrtnoj korisna zbog primjera barje ono sputajua spirala, koja kazni u SAD-u; Vjerujem da barstva koji daje ljudima. produuje upravo ono to eli smrtnu kaznu treba ukinuti. Cesare Beccaria (1738-1794), unititi. (...) Zapravo, nasilje Razlozi: (1) Nepopravljivost filozof i politiar; Nee biti samo poveava mrnju. (...) pogreke; (2) tetan moralni trajnog mira u srcima ljudi, Odgovarati na nasilje nasiljem utjecaj na ljude/drutvo koje niti u drutvenim obiajima, multiplicira nasilje, samo provodi smaknue. Albert dok se ne zabrani ubijanje. doprinosei tami u noi bez Einstein, fiziar, humanistiki (...)Dunost je ljudi koji misle zvijezda. Dr. Martin Luther socijalist (vidi njegov lanak da ne budu na strani egzeKing Jr., borac za prava Why Socialism, Monthly kutora. Albert Camus, crnaca, zagovarao demokratski Review, maj 1949.); Vjeala francuski pisac, humanist i socijalizam;Ne elim moratorij nisu samo stroj za ubijanje nobelovac; Bitno je raditi na na smrtnu kaznu. elim njeno nego i simbol. Ona su simbol ukidanju smrtne kazne gdje ukidanje. Ne razumijem zato terora, okrutnosti i nebrige za god se ona jo prakticira, bilo zemlja navodno predana ljudivot; zajedniki denominator to u Americi, Kini ili Japanu. skim pravima ne primjeuje primitivnog divljatva, srednDario Fo, talijanski pisac i sloopscenost smrtne kazne. jovjekovnog fanatizma i modbodarski socijalist, nobelovac; Desmond Tutu, junoafriki

ernog totalitarizma. Ona predstavljaju sve to ovjeanstvo treba odbaciti, ako elimo preivjeti sadanju krizu. Arthur Koestler (1905-1983), romanopisac, socijalni filozof; Neka zli ne ubijaju dobre, Neka dobri ne ubijaju zle, Ja sam pjesnik, i bez ikakve diskriminacije, Kaem bez sumnje i oklijevanja, Nema dobrih ubojica. Pablo Neruda (1904-1973), ileanski pisac i komunist, nobelovac; Ne vjeruj nikome kod koga je instinkt da kanjava snaan. Friedrich Nietzsche (1844-1900), njemaki filozof.; Smaknuem zatvorenika samo dodajemo broj mrtvaca, bez da smanjujemo broj ubojstava. Arthur Miller (1915 2005), dramski pisac i esejist, radikalni ljeviar UN ne podrava smrtnu

32

PLAMEN

novi

U IROKOM SVIJETU

Perry Anderson o knjizi Herva Juvina Lavenement du corps

bogatstvo i dohodak preferirajui bogate, mone i sretne; 2. Sistematski loe alocira ljudske i materijalne resurse rasipajui ih upuivanjem u beskorisne ili destruktivne aktivnosti, kao to je obrana i nairoko ih unitavajui, u vrijeme ekonomskih recesija; 3. Koncentrira ekonomsku i politiku mo u ruke korporacija i drava: 4. U svojoj slijepoj tenji za profitom konzekvenca ega je nain na koji sistem pokree kompetitivna akumulacija pustio je s uzice proces unitenja okoline, koji sve vie prijeti veini ivota na ovome planetu. Teze skicirane ovdje dalje su razvijene u mojoj knjizi An Anti-Capitalist Manifesto. Alex Callinicos, ZNet, januar 2007. i Globalise Resistance (Velika Britanija).

Drutvene agende na Zapadu su u previranju od kada novi ishodi zadobivaju istaknuto mjesto mirovinski sistemi, reimi useljenja, reproduktivna prava, brani aranmani. Svaki od njih proizveo je rastuu hrpu literature. Na ljevici, izale su knjige Robina Blackburna Banking on Death i Grana Therborna Between Sex and Power. Na desnici, knjige Francisa Fukuyame The Great Disruption i Our Posthuman Future dobro su prihvaene

intervencije. Promjene koje su u toku dobile su iru antropoloku smjetenost u djelu Mauricea Godeliera Metamorphoses de la parent. Sve ove knjige, na razliite naine, aludiraju na oblike drutvenih znanosti. Knjiga L avenement du corps pripada drugome anru: to je filozofski esej, ilustriran mnotvom izrazitih iako neobino izvornih - podataka, iskazanih sa intelektualnom otrinom i svjeim literarnim sjajem, koji je, ak i danas, ostao posebnim francuskim obiljejem. Knjiga Lavenement du corps podsjea na vrijeme kada je ljudsko tijelo poelo zaposjedati mjesto svih drugih mjerila vrijednosti na Zapadu, odvajajui iskustvo suvremenih generacija od onoga svih prethodnika i od ostatka svijeta. Na podlozi ove promijene sila, lei spektakularna preobrazba ivotnog oekivanja. Knjiga zavrava u priguenom tonu. Financijska trita uskoro e biti detronizirana sa poloaja gospodara svijeta. No, ona nee prestati da se bogate u reimu koji e naslijediti njihov, a koji e trebati kolektivne politike izbore da bi se odredilo narudbe i distribuciju dobara. Sada jo uvijek ta trita erodiraju demokratske osnove takvog pothvata. Neoliberalizam je nedopustiv, sada i bez podrke. Knjiga je doprinos vrsti literature koja ima budunost: gorko-slatke refleksije prije gore, nego li slae o iznenaenjima pobjede u Hladnom ratu. Perrry Anderson, New Left Review 39, maj - jun 2006.

kaznu. U svim sudovima koje smo osnovali, nismo ukljuili smrtnu kaznu. Kofi Annan, Generalni Sekretar Ujedinjenih Naroda; Europska Unija suprotstavljena je smrtnoj kazni u svim sluajevima i u skladu s tim tei njenoj univerzalnoj zabrani, traei globalni moratorij kao prvi korak. Europska Unija, EU Statement on Death Penalty; Plediram za doba kada mrnja i okrutnost nee vie vladati srcima ljudi. Kada emo moi nauiti razumom, razumijevanjem i vjerom da svaki ivot treba potedjeti, i da je samilost najvia odlika ovjenosti.(...) Doi e vrijeme kada e svi ljudi sa uasom gledati na nain na koji drava i sudovi sada otimaju ljudske ivote, i osvjetlit e se put ka otkrivanju boljih metoda za rjeavanje siromatva,

neznanja i bolesti, te estog suputnika koji ih prati, a koji zovemo zloin. Clarence Darrow, slavni ameriki slobodarsko-ljeviarski odvjetnik, jedan od osnivaa American Civil Liberties Union, branitelj amerikih komunista i anarhista; Prije mnogo godina, prepoznao sam svoje bratstvo sa svim biima, i odluio sam da nisam nimalo bolji od najgoreg na zemlji... Dok postoji nia klasa, ja sam u njoj, dok postoji kriminalni element, ja sam njegov dio, i dok je i jedna dua u zatvoru, ja neu biti slobodan. Eugene Victor Debs, znameniti voa Socijalistike Partije SAD-a, zatvoren zbog otpora Prvom svjetskom ratu; Smrtna kazna je barbarski in.(Smrtna kazna) je odraz ivotinjskog instinkta koji je jo u ljudima. Nelson Mandela,

dobitnik Nobelove nagrade za mir, reformski socijalist;Oko za oko i itav svijet e oslijepiti. Mahatma Gandhi, pacifist i komunitarni socijalist; . . . Kakvo je to stanje drutva koje ne zna za bolji instrument vlastite obrane osim vjeala, i koje proklamira (...) svoju brutalnost kao vjean zakon? (...) Nije li nuno duboko promisliti o promjeni sistema koji raa takve zloine, umjesto slavljenja vjeala koja ubijaju mnoge kriminalce samo da bi napravila mjesta za nove? (...) bilo bi teko, ako ne i potpuno nemogue, uspostaviti bilo kakav princip po kojem bi smrtna kazna mogla biti ustanovljena u drutvu koje se ponosi svojom civiliziranou. Karl Marx, New York Daily Tribune, 18. februar, 1853.; Radnika revolucija trebala bi

sada, malom zrakom dobrote, osvijetliti turoban ivot zatvorenika, skratiti drakonske kazne, ukinuti barbarsko kanjavanje. (...) U etiri godine pokolja ljudi, krv je tekla u bujicama. Danas, svaka kap te neprocjenjive tekuine trebala bi biti sveano pohranjena u kristalnim urnama. Revolucionarna aktivnost i duboki humanitarizam samo je to istinski duh socijalizma. Svijet treba preokrenuti. Ali svaka suza koja kane, a mogla je biti sauvana optuuje i zloin je zgaziti jadnog zemaljskog crva. Rosa Luxemburg, velika revolucionarka i humanistika demokratska socijalistkinja, Protiv smrtne kazne (1918.). Ubijena je zajedno sa Karlom Liebknechtom i tisuama drugih revolucionara 1919. (priredio Mladen Jakopovi)

PLAMEN

novi

33

U IROKOM SVIJETU
viranja i dizajna; novi biskupi i kardinali medijskog sveenstva; veina advokata drugim rijeima, organski plaenici, iji postmoderni cinizam oslobaa potrebe za alibijima. Veina distributivnih intelektualaca radi da bi, na nekom od nivoa, reproducirala sredstva psihofizike represije. Kritiki intelektualci, oni koji proizvode nove oblike svijesti i podsvijesti, najee su otueni od dananjih reima, da bi se osjeali poput unutranje emigracije, neobjavljenog egzila. Kristoloki odjeci emigranta i patnikog intelektualca uljepavaju Saidov vlastiti uvid, da je prognanika raseljenost nepopravljivo sekularna i povijesna, svjesno proizvedena od strane onih na vlasti, ne bi li se razvile druge grupe i klase neprikladnih i (kako Adorno kae) oteenih ljudi. elimo li koristiti uvide iz teolokog rjenika, moramo rei kako je svaki trenutak i svaka osoba u neposrednoj vezi sa boanskim i da nikakva budua blaenstva ne mogu izbrisati ono Sada i Ovdje. Razne manje grupe, iznad svih erotski par, zato su prihvaene kao nadomjesni zemaljski rajevi, gdje progonstvo moe biti, po rijeima pjesnika Miltona, poput raja u meusobnom naruju. No, u cjelini, kao to govori klasina tragedija, prekriteljev moralni trijumf na kraju je uravnoteen njenom ili njegovom patnjom i porazom. Za one meu nama koji nisu mazohisti, Brechtova ili Aristofanova kritika komedija mogla bi biti bolja mjera ona sa otvorenim krajem, ishod koje ovisi od sviju nas. Darko Suvin, New Left Review, 31, januar - februar 2005.

Raseljene osobe
Biti prognan iz zemlje vlastitog porijekla i odgoja iskustvo koje ima vie od 175 milijuna ljudi na svijetu, po konzervativnim procjenama bol je po uinku usporediva sa ratom, dugotrajnom glau ili zatvaranjem. U odiumu theologicumu modernih vlastodraca, korijeni svih ovih pojava su isti, iako je prognanstvo naravno relativno blaa varijanta. U tom smislu ono je i prilino nemetaforino. Umjesto da osoba kreativno pre-nosi (meta phorein) znaenja, preko prihvaenih granica razuma, ona je ovdje tjelesno gurnuta preko granica i to od sila koje su izvan njene ili njegove moi. No, svi nai ivoti proeti su nainima na koji prihvaamo sebe i druge (to je granica? i osoba?), tako da imamo pravo krenuti sa uvoenjem u igru drugog, metaforikog naina upotrebe rijei prognanstvo: to je osjeaj stranosti i iskorijenjenosti, rasprostranjena nelagoda, koja se ponekad produbljuje u oaj, a koji se ini tako unutarnjim iskustvu modernosti. Marx je, naravno, korijen otuenju pronaao u radnom procesu. Otar kritiar prve moderne masovne demokracije, Thoreau, tvrdio je da veina ljudi ivi ivotom tihoga beznaa, ali da su taj osjeaj najee artikulirali intelektualci, i to o sebi, od Nietzschea, preko Sartrea, do Saida. No, to ovisi o tome kako definiramo intelektualce. Socioloki, opisivalo ih se kao ljude srednje klase, najee akademske graane, koji proizvode, distribuiraju i uvaju razliite oblike svijesti slike, prie, koncepte. S druge strane pak, svatko je potencijalni intelektualac, sve dok se ona ili on usude artikulirati znaenja i smisao sila koje upravljaju naim ivotima, kako su to shvaali Brecht i Gramsci, spajajui ivo zanimanje za znanje i za slobodu. Za ovu svrhu razlikovati u izmeu dvije strane. Jedna je ona kritikih intelektualaca, a na drugoj su oni koje je Debray nazvao reproduktivnim ili distributivnim intelektualcima: inenjeri materijalnih i ljudskih resursa; profesionalci promo-

strane, malo je analiza u kojima se dovodi u pitanje njezino funkcioniranje, te je u vezi s time malo i prijedloga kojima bi se taj nedostatak nadoknadio. Taj politiki vakuum ostavlja slobodan prostor inicijativama koje su najveim dijelom usredotoene na bolju komunikaciju. Tako je u oktobru 2005. Evropska komisija pokrenula tzv. inicijativu 3D za demokraciju, debatu i dijalog u namjeri da Evropu priblii njezinim graanima. Inicijativa je donesena nakon francuskog i nizozemskog ne na referendumu o evropskom ustavnom sporazumu, a u februaru 2006. uslijedio je i akcijski plan za bolju evropsku komunikacijsku politiku. Znaajni su sami izrazi, koji su pri tom upotrebljeni: ini se da, s gledita Bruxellesa, postoji s jedne strane neutjelovljena Evropa, a s druge strane neinformirani graani. A mislili smo da je preduvjet svakom razmiljanju o evropskoj demokraciji ne da se graani trebaju pribliiti Evropi, ve da oni jesu Evropa Francoise Castex, zastupnica u Evropskom parlamentu, lanica parlamentarne skupine Evropske socijalistike stranke; Le Monde diplomatique, januar 2007.

Evropski ustav
Sa Evropskom unijom (EU) stvari donekle stoje kao i sa modernom umjetnou. Nitko ba do kraja ne shvaa o emu se tu radi, no, tko se usudi kritizirati, bilo EU, bilo modernu umjetnost, smjesta biva raskrinkan kao neznalica. Jer, u sluajevima EU i moderne umjetnosti, barem je takvo iskustvo s onima upuenima, radi se o divljenja vrijednim predmetima. Tko to ne vidi, taj apelira na niske nagone, taj je populist ili ak demagog. Tako je uspjelo da se diskusija oko ustava EU u Njemakoj uope ne razvije. A tako bi trebalo, po volji vladajuih, i ostati. Jer, kao to smo vidjeli u Francuskoj i Nizozemskoj narod je jednostavno suvie neuraunljiv, da bi mu se u jednoj tako vanoj stvari moglo vjerovati. esto se previa da takvim dranjem, barem na duge staze, erodira javni pristanak na EU, te da na takvoj osnovi kod graana napreduju samo nepovjerenje i skepsa. Ono to kratkorono obeava uspjeh, moglo bi se na dugi rok pokazati kao bumerang. Od strane birokratskih elita izgraena EU, koja bliskost sa graanima shvaa samo kao marketing, a ne kao politiko sudjelovanje suverena, izmie si, na dugi rok, tlo pod nogama. Ulrich Speck, Die Zeit, Kosmoblog, 6. januar 2007.

Evropska nedemokratska unija

Evropsku uniju (EU) stalno se kritizira zbog nedostatka demokracije, zbog sve

vee razlike izmeu vlasti koju su drave na nju prenijele i mogunosti date graanima da u njoj provode svoj suverenitet. S druge

34

PLAMEN

novi

KRUHA I SLOBODE
U ovoj emo redovitoj rubrici izvjetavati o uvjetima ivota i borbama irokih radnih slojeva, te promiljati nune poteze za oivljavanje radnikog pokreta, bez kojeg su prie o demokraciji isprazna demagogija. Kako oivjeti sindikalni pokret? Kako ga demokratizirati i ukljuiti same radnike u borbu za vlastita prava? U Hrvatskoj su, npr., radnici desetljee i pol kontinuirano obespravljivani, ali vee pobune (masovnijih i dugotrajnijih trajkova) gotovo da i nije bilo! Ima li nade za oivljavanje samoaktivnosti i samoorganizacije radnika i njihovih sindikalnih delegata/povjerenika (obinih radnika i predstavnika sa radnih mjesta)? U buntovnim 60-im 70-im 20-og stoljea diljem Evrope je procvjetao demokratski radniki pokret odozdo, a i jo uvijek je taj anti-hijerarhijski, anti-birokratski oblik radnike samoinicijative puno prisutniji u zapadnim zemljama poput panjolske, Njemake i, pogotovo, meu izrazito borbenim talijanskim radnitvom.Jo iz prolog sistema, nai sindikati pate od zavisnosti i podanikog odnosa prema vladajuim strukturama i ideologijama, pa su tako potpuno pasivno a esto ak i s odobravanjem promatrali pljaku drutvenog vlasnitva 90-ih, to protuustavno dokidanje samoupravnih i drugih prava radnika, privatizaciju minulog rada. Stav je urednitva Novog Plamena da jedino procvat demokratskog, nebirokratskog sindikalizma odozdo, kroz suradnju potenih, borbenih sindikalaca i aktivnih radnika, moe oivjeti sindikate kao istinske klasne organizacije, jer su interesi radnika i kapitalista inherentno suprotstavljeni, kao to su oduvijek i bili, i tako mora ostati dok god ne prevladamo kapitalistiku podjelu na vlastodrce i one nad kojima se vlada, na one koji rade i one koji beru profit.

RADNIK NE SMIJE BITI ROB(A)

INTERVJU s Anom Kneevi, novoizabranom predsjednicom najvee hrvatske sindikalne konfederacije, Saveza Samostalnih Sindikata Hrvatske
Potovana gospoo Kneevi, prije svega, estitamo vam na nedavnom izboru na elnu funkciju u SSSH! Na 5. kongresu, bili ste jedini kandidat, odnosno, kandidatkinja! Kako tumaite tako visok postotak glasova koji ste dobili? - Visoki postotak glasova koje sam dobila kao jedini kandidat za predsjednicu SSSH na naem V kongresu . tumaim injenicom da su zastupnici na Kongresu iz svega onoga to se u dva dana trajanja Kongresa ulo u raspravama oko izvjea o radu i programa rada zakljuili da je potrebno raditi na stvaranju sinergije unutar Saveza, da Savez treba vratiti svoj ugled koji je imao i da treba zauzeti mjesto u naem drutvu koje nam i pripada. Meu svoje prioritete

PLAMEN

novi

35

KRUHA I SLOBODE
otputanja radnika nula. Upravo je u javnoj raspravi Zelena knjiga (green paper) Europska komisija o radnim odnosima, koja upozorava na problem da se uz fleksibilizaciju nije istovremeno razvijala i sigurnost radnika (tzv. flexsecurity) emu Europska komisija eli posvetiti dunu panju, a sindikati tu moraju odraditi svoju ulogu zatite prava radnika. Belgija npr. ima rjeenje u zakonu da rad na odreeno vrijeme moe trajati najdue dvije godine i da se radniku unutar toga moe ugovor o radu tri puta produavati, a nakon toga moe dobiti ugovor o radu na neodreeno vrijeme. To je jedno od moguih rjeenja, jer ne moe se ii na ruku samo poslodavcima ve se moraju traiti uravnoteena rjeenja, koja pogoduju i radnicima. Peti kongres SSSH protekao je u znaku vrlo simpatine i simptomatine parole: Radnik nije rob(a)!. Ali, u kapitalizmu, ako ve radnik i nije rob, onda roba zasigurno jeste. Naime, radnik je u kapitalizmu roba kao i svaka druga roba, i kao roba, radnik se pojavljuje na tritu radne snage, koje mu odreuje cijenu rada (to smo jo nauili od Marxa!). Vjerujete li doista u to, da radnik u kapitalizmu moe biti radnik, a da ne bude roba, pa i rob? - Ljudski rad nije roba - to je prva reenica u Philadelphijskoj deklaraciji koju su 1944. UN donijeli u Philadelphiji. ovjek prodaje svoj rad da bi mogao dostojanstveno ivjeti, a ne ivi za to da bi za nekoga radio kao rob. Peter Drucker, guru teorije upravljanja i modernog managementa govori o tome da su u modernom drutvu radnik i poslodavac partneri, da e sve vie kompanije trebati radnika, a sve manje radnik kompaniju. Prema tome e i aktivnosti SSSH u narednom razdoblju biti usmjerene u tom pravcu - osiguravanje partnerskog odnosa radnika i poslodavca, traiti emo vee sudjelovanje radnika u odluivanju u procesu rada, kao i sudjelovanje radnika u vlasnitvu i podjeli dobiti u drutvu. Obeali ste, da ete inzistirati na analizi trokova i koristi pristupanju Hrvatske EU! to nam govori iskustvo novoprimljenih lanica? Ako bi ti trokovi, gledajui dugorono, bili vei od koristi, ima li tada Hrvatska neku alternativu? Upravo prouavamo maarske i eke studije utjecaja, odnosno analize trokova i koristi od pristupanja EU i na temelju toga emo traiti da naa Vlada uini isto, zahtijevati emo punu veu transparentnost i informiranost oko pregovora za pojedina poglavlja, jer graani imaju pravo na objektivnu informaciju, a posebnu ulogu tu mora odraditi HTV koji je javna televizija koju financiraju graani poveanjem pretplate. Poznati ste po beskompromisnom zalaganju za zabranu rada nedjeljom. Vai motivi zasigurno nisu identini sa motivima Crkve, ali, igrom sluajnosti, nali ste se na istom frontu, zajedno sa Crkvom! Neki su nai politiari za rad nedjeljom, ali da taj rad bude adekvatno plaen. to je realnije, a time onda i lake i bezbolnije: zabraniti rad nedjeljom jednim ukazom Vlade ili natjerati poslodavce da adekvatno plaaju taj rad? - Sindikat trgovine Hrvatske i ja na njegovom elu ve vie od deset godina ukazujemo na problem rada nedjeljom. Na normativnoj razini sve je rijeeno - koliko se vie taj rad plaa, osiguranje slobodnog dana na ime nedjelje, ali u praksi to ne funkcionira, zbog nedostatnog instrumentarija pravne drave - premalo inspektora i neefikasno sudstvo, a drava nita ne poduzima da se stanje popravi. Dakle, radi se o najgrubljoj eksploataciji radnika u trgovini koji si sami ne mogu pomoi, za neplaene prekovremene sate moraju traiti poslodavca, a u situaciji kada ima 300. 000 nezaposlenih nitko se ne usudi tuiti. Stoga je jedino rjeenje za sada ograniiti i veini poslodavaca onemoguiti rad nedjeljom, jer od toga samo oni imaju koristi. Doimate se vrlo odlunom! Kako je jednoj eni na elu sindikata? Kako je uope sudjelovati u borbi za radnika prava, kada je ta borba danas nerijetko borba sa vjetrenjaama? Imate li neki uzor meu sindikalnim voama u povijesti radnikog pokreta? Je li vam moda neki uzor, na primjer, Klara Zetkin, ili Rosa Luxemburg? - Uzor su mi i Klare Zetkin i Rosa Luxemburg i radnici iz Chicaga koji su se 1886. godine poeli boriti za tri osmice (8 sati rada, 8 sati razonode i 8 sati odmora i sna) jer danas na poetku 21. stoljea veina radnika u RH nema pravo na tri osmice, sve vie ih radi sve due, a bez pravine naknade za to. A zato? Zato da bi aka tajkuna bila sve bogatija; nije to svrha ljudskog rada, rad mora postati ugoda, a ne tlaka i muka i ovjek mora od svog rada pristojno i dostojanstveno ivjeti, i on i njegova obitelj. Za to se zalaem i za to u

istaknuli ste, izmeu ostalog, izmjenu loih odredbi Zakona o radu, koji nisu rezultirali veim zapoljavanjem, nego upravo smanjivanjem socijalnih prava radnika. Moete li nam pojasniti, na koje to loe odredbe Zakona o radu konkretno mislite? - Zakon o radu mijenjan je 2003. godine tako da je rad na odreeno vrijeme produen sa jedne godine na tri, da su skraeni otkazni rokovi i smanjeni iznosi otpremnina, a sve sa obrazloenjem da treba smanjiti trokove poslodavca vezane uz otputanje radnika i time e se poveati mogunosti za vee zapoljavanje, te e poduzetnici i gospodarstvo u cjelini postati konkurentniji. Na alost, nita od toga nije se desilo, ve naprotiv 85% novo zaposlenih nakon 2003. godine imaju ugovore o radu na odreeno vrijeme, najee zbog poveanog obima poslovanja, a taj intenzitet se zloupotrebljava do te mjere da imamo sluaj radnice koja ve 6,5 godina radi na odreeno vrijeme - uvijek na istim poslovima, samo se radno mjesto uvijek drugaije zove. Radnici koji rade na odreeno vrijeme ne mogu dobiti ekove u banci, ne mogu dobiti kreditne kartice, ne mogu dizati kredite, nemaju zdravstvene iskaznice, ve dobivaju potvrde itd. Najdui otkazni rok kod nas je tri mjeseca, u Sloveniji on iznosi pet mjeseci i unato tome Slovenija nema problema u konkurentnosti. Zaposlenost se nije poveala, ista stopa nezaposlenosti je 2007., kao i 2003. godine. U trendu je zapoljavanje na odreeno vrijeme. To zapoljavanje korespondira sa fleksibilizacijom radne snage, koja je takoer in. Kako pomiriti tehnoloku mobilnost u suvremenom globaliziranom kasnom kapitalizmu (Mandel) sa socijalnom sigurnou? - U trendu je zapoljavanje na odreeno vrijeme koje ide na ruku samo poslodavcima, jer je troak

36

PLAMEN

novi

KRUHA I SLOBODE

se kao predsjednica SSSH boriti. Evo, kada smo ve spomenuli Rosu Luxemburg, poznata vam je ona njezina deviza: nema socijalizma bez demokracije, i nema demokracije bez socijalizma! Smatrate li moguim jedan novi demokratski socijalizam, koji bi se temeljio na radnikoj participaciji? A propos radnike participacije, alite li za samoupravljanjem? - Zalaem se za kapitalizam nordijskog tipa, dakle kapitalizam sa ljudskim licem, u kojem je visoko razvijena radnika participacija i industrijska demokracija. To je moderna izvedenica onoga to je R. Luksemburg htjela rei - socijalna drava, demokratsko odluivanje i radniko suodluivanje kao dio demokracije. Samoupravljanje je bilo dobra ideja, na alost nije izvedeno do kraja, a bilo je na tragu onoga to se danas zove radnika participacija. 2004. godine sam u Sloveniji sluala jednog njemakog profesora koji je rekao da je poetkom 80-ih godina prolog stoljea u Jugoslaviji izuavao samoupravljanje kao model, a danas dolazi u zemlje bive Jugoslavije drati seminare o radnikom suodluivanju. U sindikalnoj politici niste od juer! Po emu se danas bitno promijenila uloga sindikata; sindikata, koji nastoji biti, kako se ini, samo tihi socijalni partner (aludiram na famozno Gospodarsko-socijalno vijee!), od onog juer, koji je nabavljao svinjske polovice? Kako vi uope shvaate demokraciju: kao konfliktno

ili kao konsenzualno drutveno ureenje? - Sindikat danas treba postati respektabilan socijalni partner, kako Vladi tako i poslodavcima, to znai da su partneri ravnopravni i da se meusobno uvaavaju i oko svih ekonomskih i socijalnih pitanja bi trebali postii suglasje. Partnerski status sindikata treba izboriti uvoenjem i traenjem rjeenja koja su u interesu opeg dobra, a prvenstveno u interesu radnika, u borbi za ta rjeenja sindikat mora biti spreman na organiziranje trajkova i prosvjeda, ako ne uspije usuglaavanje. Gospodarsko-socijalno vijee treba redefinirati na nain da doista postane mjesto usuglaavanja interesa Vlade i poslodavaca i sindikata. Kako se mislite boriti protiv sindikalnog birokratizma i korupcije? - Protiv sindikalnog birokratizma i korupcije borit u se aktivnostima na okrupnjavanju sindikata i objedinjavanjem sindikalne scene. 400 sindikata i 6 sindikalnih sredinjica je previe za 450. 000 sindikalno organiziranih radnika. Kakva je klasna svijest hrvatskog djelatnika? Imaju li nai sindikati snage (pod pretpostavkom da imaju volje), organizirati ve sutra generalni trajk? - Zagovornik sam istinskog sindikalizma - promicanja i zatite prava radnika, drutvene uloge sindikata kao ravnopravnog socijalnog partnera u trokutu sindikati-poslodavci-vlada. SSSH je odredio da e se za svoje ciljeve

boriti i javnim prosvjedima i za to e pripremati i osposobljavati svoje aktiviste i lanove. Opi trajk je po mojoj ocjeni nemogue provesti, barem za sada kad su radnici organizirani u est sredinjica. Nedavno ste se sastali sa predsjednikom Svjetske banke Paulom Wolfovitzem*, ija nam je militaristika uloga oko rata u Iraku dobro poznata. Koji je bio sadraj tog razgovora? Kako ocjenjujete politiku, ne samo Svjetske banke, nego i MMF-a, Svjetske trgovinske organizacije, pa i drugih financijskih institucija, prema Hrvatskoj, kao i prema ostalim zemljama periferije ili poluperiferije? - Poetkom prosinca 2006. godine u Washingtonu se odravao sastanak predstavnika ITUC-a, Meunarodne konfederacije sindikata i predstavnika MMF-a i Svjetske banke, a teme su bile financijski aranmani ovih institucija i poloaj radnika. Ja sam sa Wolfovitzem razgovarala oko novog zakona o privatizaciji i narednih zahtjeva Svjetske banke oko pojedinih zakonskih rjeenja, SAL i PAL aranmanima i rezultatima tih kreditnih aranmana. Gospoo Kneevi, hvala Vam na razgovoru - Hvala Vama i elim Vam svako dobro! Razgovor vodili Filip Erceg i Mladen Jakopovi
*Paul Wolfowitz, ef Svjetske Banke i bivi ameriki doministar obrane, uz Dicka Cheneya, Donalda Rumsfelda, Lewisa Scooter Libbya, Richarda Armitagea i sl. glavni je arhitekt rata u Iraku i amerike neoimperijalistike vojno-ekonomske ekspanzije.

PLAMEN

novi

37

PREISPITIVANJA

Socijalizam i demokratija
Goran Markovi
ne moramo pozivati na bilo kog mislioca, pa ni na Karla Marksa. Istorijski posmatrano, socijalizam je drutvo koje dolazi poslije kapitalizma. Kako je kapitalizam u ekonomskoj sferi uspostavio odnose eksploatacije na relaciji kapitalistika klasa radnika klasa, a u politikoj odnose dominacije na relaciji elita masa, cilj socijalizma je prevazilaenje tih odnosa i uspostavljanje slobodne ljudske zajednice koja ne bi bila zasnovana na eksploataciji i dominaciji. S ciljem je u vezi nain na koji se do njega dolazi. Tako je Karl Marks u Statutu Prve internacionale pisao da osloboenje radnike klase treba biti djelo same te klase. Ako e, dakle, itava klasa, a ne neka odabrana politika elita u njeno ime, donijeti svoje vlastito osloboenje, time e biti postavljeni temelji za slobodnu zajednicu u socijalizmu, jer onaj ko dovede do promjene drutva (a to je, po Marksu, sama klasa) e uspostaviti poredak po svojoj mjeri i u svom interesu. A radnika klasa, po samoj svojoj biti, kao neposjednika klasa, ne moe uspostaviti odnose nove dominacije ili eksploatacije. Naravno, ako socijalizam treba da dovede do osloboenja radnike klase od ekonomske eksploatacije i politike dominacije, i to samostalnom aktivnou radnike klase kao masovne drutvene grupe, to ne moe biti postignuto drugaije osim kroz demokratske organizacije i institucije.

Demokratski Marks
No, vratimo se sad na marksistiku misaonu tradiciju i politiku praksu. Krenimo od uvenog Manifesta komunistike partije, u kome Marks i Engels kau kako je cilj proletarijata osvajanje demokratije, dok dravu koju treba uspostaviti nakon revolucije definiu kao proletarijat organizovan kao vladajua klasa. Ove dvije ideje treba posmatrati povezano, da bi ih se lake razumjelo. ta znai to osvajanje demokratije? S jedne strane, ono se moe shvatiti kao priznavanje proletarijatu onih demokratskih sloboda koje su u vrijeme pisanja Manifesta ve bile priznate buroaziji, ali umnogome ne i radnikoj klasi. ta e proletarijatu poslije revolucije demokratija ako ne zato da uspostavi svoju direktnu, a ne posredovanu proleterskom partijom, vladavinu? Da su Marks i Engels pod vladavinom proletarijata mislili na vladavinu proleterske partije, ne bi postavili kao cilj revolucije ni osvajanje demokratije ni konstituisanje proletarijata kao vladajue klase, jer partija moe vladati i bez demokratije, a pogotovo bez proletarijata kao vladajue klase. Proletarijat, pak, ne moe vladati bez demokratije, jer tako mnogobrojna i unutar sebe heterogena drutvena grupa (unutar koje se ispoljava razliit stepen politike zrelosti, pa i djelimina razliitost interesa), uopte ne moe iskazati samoinicijativu i politiki angaman bez raznovrsnih oblika organizovanja i djelovanja (kao to su u prolosti bili sovjeti, fabriki komiteti, radniki savjeti, sindikati, politike partije itd.). Pobjedonosnom revolucijom proletarijat treba da osvoji demokratiju kako bi se mogao organizovati kao vladajua klasa, jer ne moe vladati ako mu demokratske slobode (na prvom mjestu politike) nisu priznate u punom obimu. S druge strane, osvajanje demokratije se moe shvatiti i kao postizanje takvog drutvenog poretka u kome e zaista biti ostvareno izvorno znaenje ovog pojma, dakle vladavina naroda, a to je opet nemogue ako proletarijat kao klasa, u svojoj cjelini, ne bude vladao drutvom. Jedna klasa, dabome, ne moe vladati na nain koji ne bi bio demokratski. To bi, eventualno, mogla initi njegova politika stranka, sama ili u koaliciji sa drugim strankama, ali Marks i Engels u Manifestu nemaju na umu vladavinu proleterske partije, ve proleterske klase.1 Marks i Engels u Manifestu govore o tome da se u socijalizmu kapital pretvara u optu, svim lanovima drutva pripadajuu svojinu,2 ime postavljaju materijalni okvir ekonomske demokratije (samoupravljanja), a neto kasnije kau sljedee: Kad u toku razvitka budu iezle klasne razlike i cela proizvodnja bude koncentrisana u rukama udruenih individua, javna vlast izgubie politiki karakter.3 Ve ovo mjesto nagovjetava da Marks i Engels za postrevolucionarni period predviaju samovladu radnike klase, koja se ne vri posredstvom komunistike partije, ve neposredno od samih radnika, a to je, dakako, nemogue bez priznavanja demokratskih politikih sloboda i uspostave razliitih oblika demokratskog drutvenog samoorganizovanja. To to e

rlo je raireno miljenje, da je socijalizam totalitarni ili, u najboljem sluaju, autoritarni sistem. To miljenje potie od ideologa one drutvene klase koja eli sauvati drutveni status quo. Na prvi pogled izgleda da u toj tvrdnji nema nieg ideolokog, netanog, jednostranog ili preuvelianog. Nije li, uostalom, to potvrdila praksa realnog socijalizma, koji je krio politika prava svojih graana, koje je sveo na poloaj podanika, dok ekonomsku demokratiju nije ni uveo? Ovdje treba postaviti pitanje: da li je taj sistem opravdano zvati socijalizmom? Ako bismo se povodili za tvrdnjama vladajuih snaga tog drutva, koje su sebe nazivali pripadnicima komunistikih partija, nesumnjivo se radilo o socijalizmu. Ipak, moemo li nekome prosto vjerovati na rije, ili treba posegnuti za dubljom analizom, da bi se vidjelo, da li rijei odgovaraju djelu i stvarnosti? Polazna teza ovog teksta je, da socijalizam mora biti demokratski, ili ga nema. Dakle, termin demokratski socijalizam je pleonazam. Nema demokratskog i autoritarnog socijalizma! Kao to je neosnovano govoriti o dravnom socijalizmu, tj. socijalizmu koji poiva na drutvenoj dominaciji dravnog aparata i koncentraciji moi u njegovim rukama. Da socijalizam mora biti demokratski (ili, to bi rekla Roza Luksemburg nema socijalizma bez demokratije i nema demokratije bez socijalizma), moe se dokazivati na dva naina. Prvi je da se uzme u analizu marksistika teorija (na prvom mjestu marksistika sociologija i politika teorija), jer se socijalizam najee vezuje sa marksizmom, a o tom, marksistikom, socijalizmu rije je i u ovom tekstu. Analizom stavova niza marksista, poev od osnivaa uenja, moe se zakljuiti da nijedan relevantan mislilac u okviru marksistike tradicije nije zagovarao neki oblik autoritarnog socijalizma. O tome u drugom dijelu teksta. Drugi nain je da se odgovor na pitanje kakva je veza socijalizma i demokratije da tako to e se odgovoriti na pitanja: emu socijalizam i do kakvih drutvenih odnosa on treba dovesti? Ovdje se ak

38

PLAMEN

novi

PREISPITIVANJA
Jaanje socijal-demokratskih partija vodi njihovoj birokratizaciji. Vostvo preuzimaju plaeni partijski funkcioneri, dok je masa lanstva pasivna i ne moe uticati na partijsku politiku.
javna vlast izgubiti politiki karakter, znai da nee biti birokratskog, od radnika otuenog, dravnog aparata koji bi u svojim rukama koncentrisao dravnu vlast. Ova misaona nit se provlai i skoro trideset godina docnije, kada Marks u Kritici Gotskog programa govori o dravi kao slugi drutva, a ne kao o njegovom gospodaru. Time on pokazuje da zna razliku izmeu civilnog drutva (u kome dolaze do izraaja individualna prava i slobode), kome drava, kao otueni birokratski aparat, nije nadreena, ve naprotiv. Ako drava, kao to Marks implicite kae, nije sveobuhvatna, to znai da za njega socijalizam nije bio totalitarni poredak, kakav je postojao u Sovjetskom Savezu i njegovim satelitima. Ako je do Parike komune jo i moglo biti sumnji u pogledu demokratskog karaktera marksizma, poslije nje to vie nije mogao biti sluaj. Analizirajui iskustvo Parike komune, Marks kae da je ona po sutini svojoj bila vlada radnike klase, rezultat borbe proizvoake klase protiv prisvajake klase, ona je bila najzad pronaeni politiki oblik pod kojim se moglo izvriti ekonomsko osloboenje rada.4 Engels, pak, u predgovoru Graanskom ratu u Francuskoj iz 1891. godine kae: Pa dobro, gospodo, hoete li da znate kako ta diktatura (diktatura proletarijata G.M.) izgleda? Pogledajte Pariku komunu. To je bila diktatura proletarijata.5 Bliom analizom te diktature dolazi se do zakljuka da je rije o demokratskom ureenju koje je poivalo na principu integralne, dakle i ekonomske i politike, demokratije. Komuna je priznala sve politike slobode koje su prisutne u dananjem drutvu. Ona je poivala na optem pravu glasa, a u njenom radu su uestvovali pripadnici razliitih politikih klubova (to su, zapravo, zaeci politikih stranaka). U radu Komune su uestvovali i predstavnici buroaskih politikih klubova, dok su veinu imali prudonisti i bakunjinisti, a ne marksisti. Nita od ovoga Marks nije smatrao nepoeljnim i neprirodnim. Naprotiv, on visoko cijeni i prihvata sva sutinska svojstva Parike komune: politiki pluralizam, slobodu tampe i organizovanja, opte pravo glasa, delegatski sistem i imperativni mandat, ustrojstvo drave kao decentralizovane federacije komuna, ukidanje povlatenog i dobro plaenog inovnitva, ukidanje stajae vojske, uvoenje radnikog samoupravljanja i dr.6 Komuna je za Marksa bila socijalna republika, u kojoj je zavedena jednakost njenih pripadnika. Ali, to nije vulgarna jednakost (u smislu da svi imaju jednake plate i ive na isti, od drave propisan nain), koja se esto neopravdano pripisuje marksizmu. To je ekonomska i politika jednakost, koja, s jedne strane, znai da svi imaju jednak poloaj u drutvenoj proizvodnji, jer nema vlasnika i nevlasnika, dok, s druge strane, svi imaju jednaka politika prava, tako da nema onih koji stalno vladaju i onih nad kojima se stalno vlada. Drugim rijeima, nema podjele na subjekte (elita) i objekte (masa) vladanja, nego su svi izjednaeni u svojim demokratskim pravima.7 Da Marks nije smatrao kako je komuna neto prolazno i ogranieno samo na ue teritorijalne cjeline, pokazuje i sljedei stav: Parika komuna je imala, razumije se, da poslui kao uzor svim velikim industrijskim centrima Francuske. im bi u Parizu i u drugostepenim centrima bilo uvedeno komunalno ureenje, stara centralizirana vlast bi morala i u pokrajinama da ustupi mjesto samoupravi proizvoaa.8 Revolucija parikog proletarijata je, dakle, posluila Marksu da skicira svoju viziju budueg drutva, i to ne viziju koja proistie iz glave nekog genija, ili plana politike elite, ve iz genuine samoaktivnosti i samoorganizovanosti radnike klase. A samoaktivnost klase, koja nije, niti moe biti supstituisana aktivnou politike elite, vodi drutvu pune, integralne demokratije.9 Iako je u teoriji bilo odreenih sporova o pravom znaenju samostalnih Engelsovih politikih spisa, moe se rei da on u osnovi slijedi ovu Marksovu demokratsku viziju. Tako on na jednom mjestu kae da u svojoj revoluciji proletarijat uzima javnu vlast i pomou te vlasti pretvara sredstva za proizvodnju, koja izmiu iz ruku buroazije; u vlasnitvo cijelog drutva.,10 to predstavlja materijalnu osnovu da U istoj mjeri u kojoj iezava anarhija drutvene proizvodnje zamire i politiki autoritet drave.11

Socijal-demokratska vjera u dravu

Preokret u socijalistikom poimanju demokratije nastupa u ortodoksnoj tradiciji Druge i Tree internacionale, to je imalo svoje objektivne uzroke. Krajem XIX vijeka dolazi do znatnog jaanja socijal-demokratskih partija, koje se, manje-vie opravdano, smatraju strankama utemeljenim na marksizmu. Kako je njemaka socijal-demokratska partija poetkom XX vijeka postala ne samo najorganizovanija, nego i stranka sa najvie glasova (uoi Prvog svjetskog rata osvajala je 34% glasova), socijaldemokratski teoretiari smatraju da se, priznavanjem opteg prava glasa od strane buroaske drave, stvaraju uslovi da proletarijat osvoji vlast mirnim putem, na izborima, tako to e socijaldemokratija zadobiti parlamentarnu veinu. Ali, ne samo to socijaldemokrati smatraju kako e do socijalizma doi parlamentarnim putem, nego poinju zastupati stav kako je parlamentarizam najpogodniji oblik politikog sistema u socijalizmu.12 Karl Kaucky otklanja svaku sumnju u pogledu shvatanja samog pojma parlamentarizam, kad objanjava da se radi o politikom sistemu po uzoru na britanski, u kojem poslanik, dodue, nije vezan miljenjem i stavom svojih biraa, jer je to u modernoj dravi nemogue, ali je vezan stavom svoje partije.13 Tako socijal-demokratija Druge internacionale odstupa od Marksovih stavova u jednom od najvanijih pitanja njegove politike teorije. Dok Marks izriito govori o prevazilaenju drave, odnosno njenom podvoenju pod kontrolu drutva, to ima veze i sa uvoenjem imperativnog mandata, ali bez ukidanja bilo koje politike slobode, dotle socijal-demokratski teoretiari dravu smatraju osnovnom polugom socijalizma, a lanove zakonodavnog tijela ine zavisnim jedino od svoje partije, a ne i od biraa. Istina, oni se zalau za potovanje demokratskih politikih sloboda, ali politikim partijama daju onakav znaaj kakav je danas osnov otuenja graanina od politikog procesa, zbog ega savremeni francuski politikolog Moris Divere (Maurice Duverger) govori o modernoj demokratiji kao demokratiji bez naroda. Jaanje socijal-demokratskih partija vodi njihovoj birokratizaciji. Vostvo preuzimaju plaeni partijski funkcioneri, dok je masa lanstva pasivna i ne moe uticati na partijsku politiku. Osim toga, od socijal-demokratskih poslanika se oekuje da u parlamentu posluno slijede stavove partijskog vostva, a ne biraa koji su ih izabrali. Tako socijaldemokratski politiari mijenjaju

PLAMEN

novi

39

PREISPITIVANJA
subjekta socijalnog osloboenja radnike klase. Dok je za Marksa osloboenje radnike klase njeno djelo, kroz institucije neposredne demokratije, samoupravljanja i bez posredovanja partijske elite, socijal-demokratski teoretiari smatraju da e socijalno osloboenje biti postignuto djelatnou socijal-demokratske partije, kojoj proletarijat samo pomae ueem na izborima i u masovnim organizacijama kojima rukovodi partija. Dok Marks zagovara demokratiju na osnovu jednake mogunosti svih da uestvuju u poslovima upravljanja, dotle socijal-demokratija Druge internacionale zagovara demokratiju koja poiva na podjeli na elitu i masu. Partijskoj eliti je potrebno da opravda svoju premo u politikom iuvotu drutva. Ona mora neim dokazati da je u pravu to pripadnike klase za koju se, navodno, bori stavlja u podreen politiki poloaj. Kaucki to ovako obrazlae: Jedna klasa moe vladati, ali ne upravljati, jer klasa je bezlina masa, a upravljati moe samo organizacija. Politike su partije te koje upravljaju u demokraciji.14 Marks ne negira postojanje politikih partija, ali, dok on smatra da ne vladaju partije, poto delegati, makar bili lanovi partija, moraju izvravati mandat dobijen od svojih biraa, dotle Kaucki smatra da vladaju (u njegovoj terminologiji upravljaju) partije, jer poslanici izvravaju mandat svoje partije, a ne biraa, s kojima ne stoje ni u kakvoj pravnoj vezi. Razlika je sutinska dok Marks smatra da delegat, i kad je pripadnik partije, ne postaje dio politike elite, jer nije slobodan od volje svojih biraa, dotle Kaucki uspostavlja politiku elitu, koju ine poslanici i partijsko vostvo, koje ih kontrolie. Ekonomski sistem koji zagovara socijal-demokratija s poetka XX vijeka je etatistiki. Tako Kaucki kae: Parola Tvornica radnicima, zemlja seljacima nije do sada bila socijaldemokratski nego anarhosindikalistiki zahtjev.,15 a na drugom mjestu: Trajno prevladavanje kapitalizma nije mogue predajom tvornica radnicima to u njima rade, ve predajom sredstava za proizvodnju u posjed drutva, to znai ukupnosti potroaa, da bi se proizvodilo za njihove potrebe. Dakle, u posjed drave ili, u sluaju samo lokalnih sredstava za proizvodnju, u posjed opine, eventualno i u posjed potroakih zadruga.16 Drugim rijeima, dok u politikoj sferi zagovara vladavinu partijskih parlamentaraca, dotle u ekonomskoj Kaucki zagovara vlast od drave postavljenih menadera, ime kvalitativno suava politiku i ekonomsku demokratiju kako ju je prvobitno zamiljao Karl Marks.
uvoenjem takvih oblika demokratskog odluivanja koji ukidaju poseban privilegovan birokratski aparat i odmah, bez odgode, uvode iroke mase naroda u upravljaki aparat.17 Sljedee mjesto takoe moe posluiti shvatanju tipa demokratije za koji se Lenjin zalae: Potpuna izbornost, smjenjivost u svako doba svih dravnih slubenika bez izuzetka, svoenje njihove plae na obinu radniku nadnicu, ove jednostavne i po sebi razumljive demokratske mjere, koje potpuno ujedinjuju interese radnika i veine seljaka, slue u isto vrijeme kao mosti koji vodi od kapitalizma k socijalizmu.18 Da bi se to postiglo, radnici moraju biti u stanju da zaista kontroliu dravu, da njome ovladaju, a to je nemogue u autokratskom ili

Nije stvar u tome to je miljenje Roze Luksemburg i Antonija Gramija ostalo u manjini, ve u tome to se ono, istorijski gledano, pokazalo kao ispravno i, to je danas manje poznato, na tragu onoga to je i sam Marks pisao.
totalitarnom sistemu. Prvo, zato to autokratija ili totalitarizam poivaju na svemoi dravne birokratije, drugo, zato to radnici ne mogu kontrolisati i smjenjivati dravne slubenike bez postojanja najirih politikih sloboda (slobodne diskusije, organizovanja, bez postojanja opozicije). Lenjin kae kako je sutina u tome da svi neko vrijeme budu birokrati i da stoga niko ne bi mogao postati birokrat.19 Iako je Lenjin u Dravi i revoluciji zagovarao dravu koja odumire i koja je, stoga, zasnovana na vrenju upravljakih funkcija od svih graana, desilo se upravo suprotno. Jedan razlog treba traiti u injenici da je revolucija izbila u zemlji koja za nju nije bila spremna. Proletarijat je bio malobrojan, a seljatvo, koje je samo sporadino podravalo boljevike, je inilo 75% stanovnitva. Ako se toj injenica doda da je u zemlji bjesnio graanski rat, jasno je da boljevici nisu mogli realizovati svoju zamisao odumiranja drave. Naprotiv, ona je jaala, to je, skoro od samog poetka revolucije, vodilo stvaranju i jaanju od radnike klase otuenog birokratskog aparata, zaetaka nove vladajue klase. Istini za volju, ne treba misliti da su samo razlozi objektivne prirode doveli do toga. Boljevika koncepcija partije sastavljene od profesionalnih revolucionara, kao avangarde koja predvodi proletarijat, je takoe igrala znaajnu ulogu. Naime, Lenjin jo poetkom XX vijeka prihvata Kauckijevo shvatanje da intelektualci (i to ne bilo koji, ve revolucionari) unose u radniku klasu socijalistiku svijest. Samim tim, oni se kvalifikuju da vode proletarijat koji je nesposoban da sam shvati socijalistike ciljeve. A u Dravi i revoluciji, Lenjin kae: Odgajajui radniku partiju, marksizam odgaja avangardu proletarijata koja je sposobna da uzme vlast i da vodi cijeli narod socijalizmu, da daje pravac i organizira novo drutveno ureenje, da bude uitelj, rukovodilac, voa svih trudbenika i eksploatiranih u izgradnji njihovog drutvenog ivota bez buroazije i protiv buroazije.20 Dakle, iako proletarijat moe sam uestvovati u upravljanju dravom i ekonomijom, uz pretpostavku nepostojanja birokratije odvojene od naroda i uz smjenjivost svih funkcionera, to je ipak mogue samo uz rukovodeu ulogu partije, jer nju ine najsvjesniji i najodluniji pripadnici klase. A ako je tako, onda je jasno da partiji ipak pripada odluujua rije u poslovima upravljanja, tako da klasa na kraju ipak slijedi partiju. A onaj ko dri upravljake pozicije u drutvu se na kraju pretvara u povlaeni sloj, ili u novu vladajuu klasu, koja sutinski nikome ne odgovara, ili odgovara samo u odreenoj mjeri. Zato se moe tvrditi da je Lenjinov koncept demokratije participativni (poto upravljaju partija i klasa, a ne samo klasa, kao kod Marksa), ili kvazi-samoupravni, poto partija ograniava domet samoupravljanja.21 Lenjin i na drugim mjestima zagovara u osnovi isti koncept. Govorei o Programu RKP (b) na 8. kongresu partije, u martu 1919. godine, Lenjin kae da socijalistikom ekonomijom treba da upravljaju sindikati, a da narodne mase treba da uzimaju uea u upravljanju, to je jedini nain za voenje borbe protiv ve tad narastajue

Boljevici izmeu demokratije i etatizma

Boljevizam je bio drugi veliki ideoloki i politiki pravac koji se razvio u okviru Druge internacionale, a kao njena negacija. Najznaajniji teoretiar ovog pravca je bio Vladimir Ilji Lenjin, iji su radovi nastali tokom dueg vremenskog perioda i u vrlo razliitim drutveno-politikim uslovima, zbog ega im nedostaje konzistentnosti. Iako je uobiajeno shvatanje da je boljevizam izvorno antidemokratski i totalitarni, ili, u najmanju ruku, autokratski, politiki pokret, u teorijskim radovima njegovih autora nema dokaza da je on to genuino, iako je tano da je, kao i socijal-demokratizam, kvalitativno znatno suzio poetni demokratizam Marksove teorije. Lenjinov najozbiljniji teorijski rad je Drava i revolucija, pisan u mjesecima pred oktobarsku revoluciju. Kasniji njegovi radovi nose snano obiljeje tekue politike situacije, zbog ega su njegovi stavovi, koji izgledaju kao naelni, u stvari samo teorijsko ili ideoloko obrazloenje aktuelnih poteza boljevike vlasti. Stavovi u Dravi i revoluciji, meutim, imaju naelniji i trajniji karakter, jer su teorijsko promiljanje koje nije izraz neposredne politike situacije. Zato se na njima treba neto vie zadrati. Drava i revolucija je Lenjinov najliberalniji i najdemokratskiji politiki spis, u kojem on zastupa model demokratije koji bi se mogao oznaiti kao kvazisamoupravljaki ili participativni. Lenjin, naime, brani Marksovu ideju odumiranja drave i zagovara uspostavu demokratske republike tipa Pariske komune. Po njegovom miljenju, drava poinje odumirati odmah nakon proleterske revolucije, to se postie

40

PLAMEN

novi

PREISPITIVANJA
birokratije.22 Ipak, iako program boljevike partije priznaje da sindikati treba da upravljaju preduzeima, on naglaava, prema tumaenju koje se daje u rezoluciji X kongresa partije iz 1921. godine, da se sindikati nalaze pod rukovodeom i vaspitnom ulogom partije.23 Iako se esto misli suprotno, Lenjin naelno nije bio protiv viepartijskog sistema. U svom radu Zadaci revolucije iz oktobra 1917. on pie: Ako uzmu svu vlast, sovjeti bi mogli jo i sad i to je, vjerovatno, njihova posljednja ansa da osiguraju miran razvitak revolucije, mirne izbore svojih deputata od strane naroda, mirnu borbu partija unutar sovjeta, provjeravanje programa raznih partija na praksi, miran prelaz vlasti iz ruke jedne partije u ruke druge.24 Krajnje nepovoljni uslovi za revoluciju u Rusiji 1917. 1918. su naveli boljevike da zavedu diktaturu svoje partije, jedno vrijeme i dravni teror, to je onemoguilo provjeravanje u praksi njihovih naelnih stavova, koji bi se mogli oznaiti kao: nastojanje da se narod ukljui u poslove upravljanja dravom i ekonomijom, bez naelnog i kontinuiranog negiranja politike demokratije, ali uz naglaenu rukovodeu drutvenu ulogu boljevike partije u takvom sistemu.

Grami i Luksemburg povratak Marksu

Poseban pravac u okviru komunistikog pokreta, koji dosledno ide za Marksovim demokratskim idejama, je onaj kojeg zastupaju Roza Luksemburg (jedan od osnivaa KP Njemake), Antonio Grami (jedna od osnivaa KP Italije), Anton Panekuk (holandski komunist), Karl Kor i neki drugi revolucionarni teoretiari i politiari (Rihard Miler, Ernst Dojmih i dr.). Iako izmeu njih postoje izvjesne razlike, zajedniko im je to to ne smatraju da u socijalizmu treba da upravljaju drava ili partija. Svi ovi autori se zalau za samovladu radnike klase, po emu se bitno razlikuju od socijaldemokrata i boljevika, i vraaju izvornom marksizmu. Antonio Grami, na primjer, smatra da osnovni organi vlasti u novom drutvu treba da budu fabriki savjeti. U lanku Sindikati i savjeti Grami kae: Fabriki savet je obrazac proleterske drave. Svi problemi vezani za organizaciju proleterske drave vezani su za organizaciju saveta.25 Ovi savjeti su autonomna tijela koja okupljaju cijelu radniku klasu i omoguavaju njenu samostalnu aktivnost. Fabriki savjeti kao organi nove, radnike, vlasti, stoga, nisu pod tutorstvom partije ili drave: Oni (partija i sindikati G.M.) se nee odmah poistovetiti s proleterskom dravom; u komunistikim republikama oni, u stvari, nastavljaju da postoje nezavisno od drave, kao pokretake institucije (partija) ili institucije za kontrolu ili deliminu realizaciju (sindikati).26 Za njega je partija organ komunistikog vaspitanja i uvar vjere, ali nema neposredno rukovodeu, operativnu ulogu, ve utie na drutvene tokove samo u mjeri u kojoj se njeni stavovi dobrovoljno prihvataju. U lanku Fabriki savjeti, on kae da se partija i sindikati ne smeju (se) postaviti kao tutori ili kao ve obrazovane nadgradnje te nove institucije.Kao to je Grami smatrao da je sutina socijalizma u tome da sva vlast u preduzeima pripada radnikim komitetima, a u dravi radnikim i seljakim savjetima, tako je i Roza Luksemburg smatrala da novo drutvo mora poivati na najpunijoj demokratiji i samovladi itavog naroda. To, uostalom, proistie i iz njenog shvatanja (koje se oslanja na Marksa) da socijalna revolucija mora biti rezultat samoorganizovanja i samosvjesne akcije itave klase, a ne partijskog posredovanja u toj akciji. To je jedna od najvanijih taaka njenog razlaza kako sa socijal-demokratskim reformistima, tako i sa boljevicima. U svom spisu ta hoe Spartakov savez?, koja je programski spis budue KP Njemake, Roza Luksemburg postavlja sljedei zahtjev: 7. Izbor vijea u svim poduzeima, koja u suglasnosti s radnikim vijeima treba da vode sve unutranje poslove poduzea, da reguliraju radne odnose, da kontroliraju proizvodnju i napokon da preuzmu upravljanje poduzeem.27 Ovim stavom se Roza Luksemburg nesumnjivo stavlja na stranu zagovornika radnikog samoupravljanja. Iako je naelno prihvatila oktobarsku revoluciju, Roza Luksemburg je kritikovala boljevike zbog guenja demokratskih sloboda, to vodi birokratizaciji i onemoguavanju samostalne aktivnosti radnike klase: Ali s tlaenjem politikog ivota u itavoj zemlji mora se sve vie paralizirati i ivot u sovjetima. Bez opih izbora, nesputane slobode tampe i zborovanja, slobodne borbe miljenja, izumire ivot u svakoj javnoj instituciji, postaje prividnim ivotom u kojem jedinim djelatnim elementom ostaje birokracija. Javni se ivot polako uspavljuje, nekoliko tuceta partijskih voa neiscrpne energije i bezgraninog idealizma dirigira i vlada, pod njima u zbilji upravlja desetak istaknutih glava (...) svakako diktatura, ali ne diktatura proletarijata nego diktatura aice politiara (...)28 Kako vidimo, Roza Luksemburg daje

odgovore na pitanja: kako doi do revolucije i kako organizovati novo drutvo. Rekavi da e novo drutvo nastati kao izraz samostalne i svjesne aktivnosti itave klase, a ne samo njene partije, te da nakon izvrene promjene, partija ne moe oekivati da joj vlast bude predata bezuslovno, ve da se uspostavlja samostalna vladavina itave klase, u kojoj partija moe imati rukovodeu ulogu samo ako na osnovu slobodne rasprave bude prihvaen njen program, Roza Luksemburg vri odluan raskid sa onim shvatanjima koja su dominirala krajem XIX i poetkom XX vijeka, a koja su smatrala da e partija, uz pasivnu podrku radnike klase, prvo dovesti do novog drutva, a zatim njime upravljati. Nije stvar u tome to je miljenje Roze Luksemburg i Antonija Gramija ostalo u manjini, ve u tome to se ono, istorijski gledano, pokazalo kao ispravno i, to je danas manje poznato, na tragu onoga to je i sam Marks pisao. Zato su Roza Luksemburg, Antonio Grami, Anton Panekuk i jo neki autori mjerodavniji za ocjenu demokratskog karaktera socijalizma nego oni autori koji su najee citirani, a koji su, manje ili vie, odstupali od izvornog demokratizma Marksove teorije. Vrijeme je za preispitivanja.
1

Da je tako, potvruje i jugoslovenski sociolog Laslo Sekelj u svojoj, prema marksizmu kritikoj studiji, Komunizam i drava, kad kae: Meutim, treba podvui injenicu da je Engels, kao i Marks, iako je verovao u identitet klase i partije, tvrdio da partija kao elita, ili manjina, ne moe zameniti klasu u funkciji osvajanja i upranjavanja politike vlasti. Vlast osvaja direktno cela revolucionarna klasa, proletarijat. (Laslo Sekelj, Komunizam i drava. Kritika Marksa, socijaldemokratije i boljevizma, Prosveta, Beograd, 1988, str. 56) 2 Karl Marks - Fridrih Engels, Manifest komunistike partije,: Marks - Engels, Izabrana dela, TOM I, Kultura, Beograd, 1949, str. 28 3 Isto, str. 34 4 Karl Marks, Graanski rat u Francuskoj, u: Marks-Engels-Lenjin: Iskustva Pariske komune, Svjetlost, Sarajevo, 1973, str. 58 5 Fridrih Engels, Predgovor za Graanski rat u Francuskoj, nav. djelo, str. 19 6 O ustrojstvu Pariske komune vie u: Karl Marks, Graanski rat u Francuskoj, nav. djelo; Hasan Sui, Ideja i praksa samoupravljanja, Osloboenje, Sarajevo, 1972. i dr. 7 Parola socijalne republike, kojom je pariski proletarijat objavio februarsku revoluciju (1848. godine G.M.), izraavala je samo neodreenu tenju za jednom republikom koja je imala da ukloni ne samo monarhijski oblik klasne vladavine nego i samu klasnu vladavinu. Komuna (1871. godine G.M.) je bila odreeni oblik ove republike. (Karl Marks, Graanski rat u Francuskoj, nav. djelo, str. 54-55) 8 Isto, str. 56 9 Dok je isto ugnjetake organe stare dravne vlasti trebalo odsjei, njene opravdane funkcije trebalo je oteti od takve vlasti koja prisvaja sebi pravo da stoji iznad drutva i vratiti ih odgovornim slubenicima drutva. (isto, str. 76) 10 Fridrih Engels, Razvitak socijalizma od utopije do nauke, Liber i Centar Tito, Beograd, 2005, str. 76 11 Isto, str. 77 12 Karl Kaucki, najautoritativniji teoretiar Druge internacionale, kae: Ve se sada oituje da stvarno parlamentarni reim moe isto tako biti orue diktature proletarijata kao to je orue diktature buroazije. (Parlamentarizam i radne klase, u: Ortodoksni marksizam i reformizam, Globus, Zagreb, 1979, str. 108) To isto Kaucki spominje u pismu Meringu od 8. jula 1893. (v. Laslo Sekelj, nav. djelo, str. 144) i u svom Socijal-demokratskom katehizmu, kad kae: A odreeni oblik dravnoga ureenja, u kojemu se socijalizam moe jedino realizirati, jest republika, i to u uobiajenom znaenju rijei, naime demokratska republika. (Karl Kautsky, Socijaldemokratski katekizam, u: Ortodoksni marksizam i reformizam, nav. djelo, str. 261) 13 Karl Kautsky, Parlamentarizam i radne klase, nav. djelo, str. 103 14 Karl Kautsky, Diktatura proletarijata, u: Ortodoksni marksizam i reformizam, nav. djelo, str. 125 15 Isto, str. 174 16 Isto, str. 175 17 (...) proletarijatu (je) potrebna samo drava koja odumire, tj. koja je tako ureena da bi odmah mogla da odumire i da mora da odumire. (V.I. Lenjin, Drava i revolucija, Svjetlost, Sarajevo, 1973, str. 24) O tome da drava poinje odumirati odmah nakon pobjede revolucije Lenjin govori i na 27. strani svog rada. 18 Isto, str. 40 19 Isto, str. 94 20 Isto, str. 26 21 U radu Djeija bolest ljeviarstva u komunizmu, Lenjin kae da Diktaturu ostvaruje proletarijat organizovan u sovjete kojima rukovodi komunistika partija. 22 Boriti se protiv birokratizma do kraja, do potpune pobjede nad njim, mogue je samo kad cijelo stanovnitvo uestvuje u upravljanju. (cit. prema: Predrag Vranicki, Historija marksizma, tom I, Naprijed, Zagreb, 1971, str. 375) U Narednim zadacima sovjetske vlasti iz 1918. godine, Lenjin pie: Na je cilj da svaki trudbenik poslije svretka 8-satne lekcije produktivnog rada besplatno ispunjava dravne dunosti (...) (isto, str. 375) 23 Nikolaj Buharin, jedan od najpoznatijih boljevikih teoretiara, u djelu ABC komunizma (napisanom sa Evgenijem Preobraenskim) zastupa jedan model participativne demokratije, po kome preduzeima treba da upravljaju radnike uprave birane od strane sindikata, sovjeta radnikih deputata i rejonskih sovjeta narodne ekonomije, ime se, po njemu, prelazi sa radnike kontrole na radniko upravljanje. 24 V.I. Lenjin, Zadaci revolucije, u: Drava i revolucija i drugi politiki spisi, Svjetlost, Sarajevo, 1973, str. 114 25 Antonio Grami, Sindikati i savjeti, u: Filozofija istorije i politike, Slovo ljubve, Beograd, 1980, str. 254 26 Antonio Grami, Radnika demokratija, u: nav. djelo, str. 248 27 Rosa Luxemburg, to hoe Spartakov savez?, u: Izabrani spisi, Naprijed, Zagreb, 1974, str. 268 28 Rosa Luxemburg, Ruska revolucija, u: Izabrani spisi, nav. djelo, str. 295

PLAMEN

novi

41

FAUST I SVJETLOST ZNANJA

eobina studija obavljena u Harvard School of Public Health u Bostonu, Masachussets, SAD pratila je koliinu nikotina u preko 100 tipova cigareta izmeu 1997 i 2005. godine. Prosjeno poveanje koliine nikotina je oko 11%. Nikotin je glavni uzrok za pojavljivanje ovisnosti kod puaa. Vrlo je snaan neurotoksin, prije se esto koristio kao insekticid. U manjim koliinama djeluje stimulativno na mozak, poveavajui budnost, no vrlo brzo i lagano, lake i od kokaina i od heroina, stvara ovisnost koje se jako teko rijeiti. Iako postoji tehnologija obogaivanja duhana dodatnim nikotinom, kompanije inzistiraju da su podaci dobiveni loom metodologijom i da koliina nikotina jako ovisi o pojedinoj biljci.

Poveanje nikotina u cigaretama

Kina sruila satelit

i iskoritavanje Svemira. Kineske vlasti kau kako je to jedan od njihovih miroljubivih vojnih testova, meutim poznato je da dananja vojna tehnologija razvijenih zemalja jako ovisi o satelitima. Takoer bi to mogao biti logian odgovor s kineske strane na zakon iz listopada prole godine kada je G. W. Bush odredio da SAD ima pravo na oruje u Svemiru i protivi se bilo kakvim mjerama koje bi to eljele ograniiti ili zabraniti. Takoer je poznato i da su Amerikanci mnogo radili na oruju protiv satelita, a Bush je nedavno progurao daljnje zakone koji snano podupiru takav razvoj. Meutim, iako je nova utrka u naoruanju svakako mogua, a ameriko ministarstvo obrane i Ured za dravnu sigurnost zadrava od javnosti svoje miljenje, veina analitiara smatra da Kina nema veih vojnih interesa prema SAD-u, s kojima su najjai trgovinski partneri. zdrave i vide! Mikroip se sastoji od nekoliko tisua minidioda koje reagiraju na svjetlost stvarajui elektrine impulse na dubljim slojevima mrenice, slino kako bi to inili zdravi unjii i tapii, smjeteni u vanjskom sloju retine. Zbog slinosti oka maaka i ljudi, ovaj bi se izum vjerojatno mogao koristiti u ljudi koji zbog bolesne mrenice ne mogu vidjeti. K.Narfstrom kae da je implantat ve upotrijebljen kod 30 ljudi i prvi su rezultati pozitivni.

Zato je panjolka bila tako smrtonosna?

vemirski program je u Kini poeo 1956. godine u vremenski kratkoj kooperaciji sa tadanjim SSSR-om. Prvu su raketu ispalili 1960., 1970. lansiraju prvi satelit, a javnost ih je posebno primijetila 15. listopada 2003., kada je Yang Liwei u Shenzhou 5 postao prvi ovjek iz NR Kine u Svemiru. Nastavak kineskog svemirskog programa je i dalje ambiciozan, do 2024. oekuju prvog Kineza na povrini mjeseca. Iako su kineske vlasti izjavili kako njihov dugoroni cilj nije slati turiste u Svemir, nego to sigurnije istraivati Mars i Saturn, 11. sijenja su zabrinuli svijet kada su sruili vlastiti zastarjeli meteoroloki satelit balistikom raketom. Time su postali trea zemlja, iza SAD-a i SSSR-a, koja je neto vojnom tehnologijom unitila u Svemiru. Zapadni vojni analitiari izrazili su svoju zabrinutost zbog kineske politike za Svemir koja, izgleda, nije samo miroljubivo istraivanje

Implantat koji bi omoguio vid

J
o u srpnju prole godine, Kristina Narfstrom sa Univerziteta MissouriColumbia implantirala je ipove promjera tek 2 mm direktno u oi 11 perzijskih maaka koje su, zbog rijetkog nasljednog poremeaja, bile slijepe. Make su sada

straivanje prof. Katzea, Kawaoka i kolega sa Univerziteta Washington u Seattleu pokazalo je da je pandemija panjolske gripe koja je 1918. godine odnijela preko 50 milijuna ivota, to je vie nego itav Prvi svjetski rat, svoju dosad neprevazienu letalnost dugovala gotovo 90 godina kasnije otkrivenom svojstvu. Naime, taj je soj virusa pokazao takvo djelovanje koji osim same tete uzrokovane virusima snano utjee na sisteme imuniteta u organizmu, okreui ih protiv samog organizma. Stanice koje bi nas trebale uvati od bolesti same su napadale i unitavale jo zdrave stanice, osobito stanice plua. Svatko se mogao razboliti, neovisno o snazi svog imuniteta; kod veine gripa djeca i stariji ljudi se ee zaraze. Znanstvenici procjenjuju da ovo saznanje moe koristiti u borbi protiv dananjih gripa, smatrajui da je potrebno istraivati ne samo antivirusne lijekove nego i one koji utjeu na imunitet. Takvi bi lijekovi mogli biti vrlo korisni u sluaju da ptija gripa H5N1 mutira u oblik koji se lake prenosi; ili da se pojavi koja druga naroito virulentna varijanta gripe.

Neven Jakopovi

42

PLAMEN

novi

PRAVA IVOTINJA

ZAKON O (NE)ZATITI IVOTINJA

Luka Oman

druga Prijatelji ivotinja, osnovana prije pet godina kako bi promovirala zatitu i prava ivotinja te vegetarijanstvo, pokrenula je jo 2002. godine kampanju za promjenu hrvatskog Zakona o dobrobiti ivotinja. 2004. godine u Saboru je imala vlastiti prijedlog koji je odbijen kao previe futuristiki, a 2005. godine uz njihovu je pomo izraen prijedlog novog zakona koji je izglasan krajem 2006. godine i stupio je na snagu poetkom 2007. godine. ivotinje se mue i ubijaju svakodnevno, ljudi ih iskoritavaju gotovo za sve za to se iskoristiti mogu. ivotinje postaju cipele, jakne, kobasice i unke, na njima se vre pokusi, tjera ih se da se bore, utrkuju, a nisu rijetka ni individualna zlostavljanja. Zakon, meu ostalim, propisuje nain na koji bi se ivotinja trebala drati u minimalnim uvjetima dostatnim za preivljavanje s jedinim razlogom da se ubije zbog koristi i zadovoljstva ljudske vrste, to naravno niim ne doprinosi samoj dobrobiti ivotinje. Izrada novog Zakona o zatiti ivotinja naalost nije bila potaknuta utvrenim manjkavostima vaeeg Zakona, ve nunou prilagodbe europskom zakonodavstvu, ali ulogu je imala i sve vea suosjeajnost graana. Iako oba zakona u mnogim dijelovima zapravo nalikuju priruniku za iskoritavanje i ubijanje ivotinja, novi prirunik donosi odredbe koje e pridonijeti kontroli nasilja nad ivotinjama i daljnjem razvoju hrvatskog zakonodavstva po pitanju zatite i prava ivotinja. Za razliku od Zakona o dobrobiti ivotinja, koji je obuhvaao ribe, ptice i sisavce, Zakon o zatiti ivotinja obuhvaa sve kraljenjake. No, to nije posve tono kad se uzme u obzir injenica da se budui Zakon ne primjenjuje na lov i ribolov. Ni u ovom Zakonu ivotinje nisu definirane kao osjeajna bia to

moda kod primjene samog Zakona i nije nuno, no zasigurno se to i namjerno izbjegava zbog odredbi koje dozvoljavaju iskoritavanje i ubijanje tih osjeajnih bia. Graani trebaju biti upoznati sa Zakonom o zatiti ivotinja kako bi se poduprla njegova primjena, ali i napredak. Ovaj Zakon je zasigurno samo poetak promjena u zakonodavstvu po pitanju zatite ivotinja, no vrlo vaan za one koji se za svoja prava ne mogu sami izboriti. Nedavna vijest da e u nizozemskom parlamentu sjediti i dva zastupnika iz Stranke za prava ivotinja (PvdD) u ijem programu stoji da su ivotinje - kao i ljudi - iva bia sa svijeu i osjeajima, ija prava treba takoer zastupati. Zasigurno je ovo tek prvi sluaj u svijetu i proces je nepovratan. Svaki politiar koji gleda u budunost trebao bi, zbog volje graana i sve veih etikih normi, svojim djelovanjem zastupati i zatitu i prava ivotinja. Izdvojene odredbe iz Zakona o zatiti ivotinja: -zabrana uzgoja ivotinja za krzno s prijelaznim razdobljem od 10 godina -zabrana koritenja divljih ivotinja u cirkusima -zabrana hukanja ivotinja te organiziranje borbi ivotinja izuzev tradicionalnih borbi bikova -zabrana prisilnog hranjenja ivotinja, tzv. opanja -zabrana ritualnog klanja i klanja bez omamljivanja -obvezno pruanje pomoi ozlijeenoj ivotinji -zabrana rezanja uiju i repa kod pasa, kandi kod maaka, rezanje glasnica -uvoenje etikog povjerenstva i povjerenstva za zatitu ivotinja -zabrana pokusa na ivotinjama radi istraivanja ili razvoja sastojaka, kombinacija sastojaka i gotovih kozmetikih proizvoda -zabrana pokusa na ivotinjama radi kemi-

jskih sredstava za pranje i dezinfekciju predmeta ope uporabe -zabrana pokusa na ivotinjama radi isprobavanja oruja i ostale ratne opreme -zabrana pokusa na ivotinjama u osnovnim i srednjim kolama -zabrana koritenja ivih ivotinja kao mamaca u lovu -obveza davanja pismenih uputa uz kune ivotinje koje se prodaju -obveza za skrbnike da moraju voditi rauna o kontroli razmnoavanja ivotinja te zbrinjavanju potomaka -obveza izgradnje sklonita za svaku upaniju (mogunost usmrivanja nakon 60 dana -obveza razvijanja svijesti javnosti o zatiti ivotinja U novi Zakon o zatiti ivotinja uvrtena je odredba o zabrani uzgoja ivotinja za krzno sa ime se slae ak 73,7% hrvatskih graana (nezavisno slubeno istraivanje SPEM Komunikacija). Kraj uzgoju ivotinja ne znai i prestanak prodaje krzna u hrvatskim duanima i uvoza krzna iz drugih zemalja za potrebe te trgovine. Stoga Prijatelji ivotinja najavljuju poetak dugotrajne kampanje pod nazivom Za Hrvatsku bez krzna, kojoj je cilj sprijeiti okrutno postupanje prema ivotinjama zbog potreba modne industrije. Lov, uzgoj te naini na koji se ubijaju ivotinje da bi se dolo do njihova krzna elektrokucijom, guenjem plinom, lomljenjem vratova, ubrizgavanjem injekcija insekticida u srce... uiveni su u krznenu odjeu. Kampanja je zapoela postavljanjem jumbo plakata s atraktivnom hrvatskom manekenkom Fani Stipkovi, a kampanja e se nastaviti velikim prosvjedom 3. veljae te daljnjim prosvjedima, performansima i akcijama. Vie informacija o Zakonu o zatiti ivotinja kao i o kampanji Za Hrvatsku bez krzna i najavljenim prosvjedima mogu se nai na web portalu udruge Prijatelji ivotinja www.prijatelji-zivotinja.hr

PLAMEN

novi

43

PROKULTURA

Presjek PLAMENA iz 1919.

Filip Erceg

epune dvije godina nakon pobjedonosne velike Oktobarske revolucije, a u predveerje Vukovarskog kongresa i osnivanja Socijalistike radnike partije (komunista), 1919. godine, dva mlada umjetnika, Miroslav Krlea i August Cesarec, pokreu asopis Plamen - polumesenik za sve kulturne probleme. asopis je izlazio svakog 1. i 15. u mjesecu, obino na 40 stranica, formata A4, a sve do zabrane, izalo je ukupno petnaest brojeva. Izdava je bila nakladnika kua Jug, sa sjeditem u Zagrebu, Ilica broj 7, a tiskara Hermes d.d. Pojedinani broj kotao je 2 K, a u pretplati za 12 brojeva 20 K. U svojim sjeanjima Knjievnost iza reetaka, V Cihlar konstatira, kako je izdavaka . kua Jug bila usko povezana sa tadanjim intelektualcima lijeve provenijencije, a njezin vlasnik T. Tomai otkriva, da mu je potkraj 1918. godine, izdavanje lista predloio August Cesarec. Iako je Cesarec prvi predloio izdavanje Plamena, odlueno je da glavni urednik bude Miroslav Krlea. Zato ba on? Pa vjerojatno zato, to se Krlea u to vrijeme ve snano nametnuo javnosti, dok je afirmacija Cesarca bila jo u zametku. Naime, Krlea je ve tokom 1918. objavio dvije zbirke pjesama (Pjesme I i Pjesme II) i knjigu Hrvatska rapsodija (Davor Kapetanovi navodi za tu godinu ak 112 razliitih bibliografskih jedinica mladoga Krlee), tako da ne udi, to se Plamen identificirao uglavnom sa njegovim imenom (na primjer, Z. Kveder u Jugoslavenskoj eni, br. 5/ 1919., objavljuje lanak Miroslav Krlea, njegovi trabanti i njihov Plamen), a tu Krleinu skribomaniju, uoio je i tadanji ravnatelj HNK Josip Bach (o njegovom sukobu sa Krleom, bit e rijei malo poslije!), koji ga posprdno naziva hrvatski Lope de Vega. Treba rei, i da je Plamen prvi od etiri Krleina asopisa, koja je pokrenuo i ureivao! (o drugim Krleinim asopisima, vidjeti: Miroslav Vaupoti, Krleini knjievni asopisi, Republika, XIX/1963.). Nije nikakvo udo, da se ba Fric (tako su prijatelji zvali Krleu) i Kornelije (Cesarca su jo zvali i Guta), udruuju na ovom izdavakom projektu, jer oni su drugovi jo iz gimnazijskih dana! Naime, Krlea i Cesarec su vrnjaci, roeni su iste godine (s tim, da je Krlea neto stariji)! Uzgred reeno, te plodne 1919. godine, Krlea se eni sa svojom Beatrice, uiteljicom Leposavom Kangrga, koja se poslije, uz

njegovu asistenciju, afirmira kao glumica Bela! Inae, naziv Plamen nije neko originalno rjeenje Krlee i Cesarca, ve prevedeni naziv petrogradske Plamje, koju ureuje V . Lunaarski (ista je sluajnost, da smo i mi imali jednog Vladimira Lunaarskog, poznatog likovnog i knjievnog kritiara, koji je godinama ureivao Obzor!). Ta je Plamja pak dobila naziv po onom Lenjinovom mottu: iz iskre e buknuti plamen!, a asopis je zamiljen kao tjednik irokog dijapazona, sa naglaskom na pitanja marksistike filozofije. Meutim, kako navodno, po rijeima Kedrova, nije imala dovoljno suradnika (sic!), Plamja se vrlo brzo ugasila! Znamo da Plamen nije izlazio na kioske, ali, kako se onda distribuirao? Postavlja se i pitanje, tko je, pored izdavake kue Jug, financijski pomagao izdavanje Plamena? Koliko je poznato, Plamen se distribuirao partijskim kanalima, a u toj distribuciji neposredno su sudjelovali i poznati partijski aktivisti, poput Milana Vinkovia Volnera i Slavka Cihlara. A Vladimir Bornemissa u svojim memoarima navodi, da je novac za zagrebake ljeviare, od kojeg se izdvajalo i za Plamen, stizao iz Maarske, i to u nekoliko navrata;

Naslovna stranica prvog broja "Plamena" iz 1919.

vrlo kompleksna drutvena problematika nove drave); stav prema inteligenciji (i njezinoj aktivnosti u domeni politike, kulture, ideologije i umjetnosti); stav prema Wilsonovim ili Antantinim koncepcijama koje je najvei dio graanske inteligencije interpretirao kao najprogresivnije na svjetskom planu, i stavovi o nizu drugih, meusobno isprepletenih problema. Antimilitarizam, doivljaj ratne kataklizme, takoer je opi motiv to se provlai kroz sve priloge Plamena. Vjeruje se da e pobjeda revolucije jedanput zauvijek ukinuti rat. (Z. Stipeti, A. Cesarec argumenti za revoluciju, Biblioteka Pitanja, 1982., str. 83.) Prije nego to zavirimo u Plamen, valja rei, da je taj list izlazio na - ekavici (dok su, na primjer, partijski listovi, Istina i Nova istina, izlazili na ijekavici!) , i da su i Krlea i Cesarec tada pisali na ekavici (to je bila nespretna inaica neke hrvatske ekavice, ali se ta dobrohotna projugoslavenska inaica nije uspjela ukorijeniti u hrvatskom jeziku!). Kada itamo Krleu i Cesarca u njihovoj ranoj, mladenakoj fazi, mi ne moemo a da se ne upitamo: a tko tu koga prepisuje? Krlea Cesarca ili Cesarec Krleu? Naime, oni piu toliko slino, oni se stilski izraavaju gotovo identino, da itatelj na trenutak pomisli, kako je tu rije o jednom piscu. Meutim, tu nije rije o jednom piscu, ve o jednoj stilskoj formaciji. Kako se ini, tu nitko nikoga ne prepisuje, ali, i jedan i drugi su vrlo svestrani knjievnici, sa vehemencijom koja naprosto fascinira; i jedan i drugi se konstantno obraunavaju sa njima, a kada piu, reenice su im napete kao puke, i svako je slovo jedan ispaljeni

V. Cihlar konstatira, kako je izdavaka kua Jug bila usko povezana sa tadanjim intelektualcima lijeve provenijencije, a njezin vlasnik T. Tomai otkriva, da mu je potkraj 1918. godine, izdavanje lista predloio August Cesarec.
da je Debeljak prvi put donio milijun kruna, Matuzovi 10.000, a preko veze Osijek Dalj stiglo je 100.000, i jo jedanput 10.000 kruna. Ono to je bila partijska Istina u idejno-politikom smislu, to je bio Plamen u kulturnoumjetnikom! Jednako tako, Cesarec je u Plamenu stavljao naglasak na idejno-politika pitanja, a Krlea na kulturno-umjetnika! Povjesniarka Zorica Stipeti smatra da su u Plamenu izloena ova bitna pitanja vremena: stav prema revoluciji (sovjetskoj u Rusiji, revolucijama koje tada izbijaju i koje su se, i po njihovu uvjerenju, trebale sliti u svjetsku revoluciju, u iji bi se tok uklopila i jugoslavenska revolucija); stav prema ujedinjenju (u kojem je sadrana

44

PLAMEN

novi

PROKULTURA
metak; i jedan i drugi su pjesnici, i kada piu prozu, reenice su im muzikalne kao notni zapis, i dinamine kao akrobati; i jedan i drugi se nerijetko izraavaju ekstenzivno, ali zato, i ne manje precizno, misli su im jasne, a reenice glasne i asocijativne; i jedan i drugi su ekstatini i ekspresivni, ali i metaforini, u pravilu i hiperbolini, a kada treba i sarkastini; i jedan i drugi su pod vidnim utjecajem estetike runog; i na kraju, ali zato i ne manje vano; i jedan i drugi su na politikoj ljevici! Ovo e posljednje poslije biti i osnovni uzrok njihovog razilaenja i sukoba na ljevici. Kao to znamo, Krlea e se poslije otrgnuti od sise majice Rusije (osuujui posebno socrealistiki dogmatizam u umjetnosti), dok e Cesarec ostati fanatini vojnik revolucije (iako nikada nee robovati proletkultu). no plaen. Apsurd je u tome, da on kao slobodan umjetnik mora svoju egzistenciju reproducirati u jednoj neslobodnoj instituciji. Kako se kritiki izraziti prema organizaciji, koja te hrani i plaa? (Kao to znamo, Michelangelo je uspio, sa svojim golim hermafroditima, razgolititi jednu la, s kojom se stoljeima opijalo mase). Kako biti umjetnik, a ne umrijeti kao ponieno i obespravljeno bie? To je ona vjena dilema, koju je jo prije psihologa Fromma, postavio sebi umjetnik Krlea: imati ili biti?! Nakon Michelangela Buonarrotia slijedi prvi dio novele Augusta Cesarca Veliki komtur pred tribunalom savjesti (komtur je vii in vitekog reda, odnosno, upravitelj veeg broja crkvenih imanja!). Danas, u vrijeme Hakog tribunala, zanimljiv je taj Cesarev tribunal savjesti. to je ta savjest? Da bi se odgovorilo na to pitanje, treba prvo odgovoriti na pitanje: Tko je ta savjest? To su svi oni ponieni i prezreni na svijetu, koji sada ustaju i trae pravdu: Iz razgruhanih vlanih rovova, iz trulei lisnatih naslaga i iz zajednikih grobova diu se oni to su na drumovima i u gorama, na livadama i u umama, na crkvenim zvonicima i u podzemnim udubinama padali pod besnim kiama vatre, stropovtali se pod toljagama smrti, lomili se pod zmijolikim valjkom tankova; diu se rascepani, raspandrcani, goli i sa gvozdenim vidovdansku etiku (naziv knjige Miloa uria, s kojom Cesarec polemizira), a to je etika jugoslavenskog nacionalizma (tj. dravnog unitarizma). Svaki je nacionalizam, pa tako i jugoslavenski, zlo, jer polazi od nacije (a u konanici, i od drave kao organa vladajue klase), dok se socijalizam temelji na drutvu kao onom opem.

Intelektualni anarhizam

Tribunali svijesti i savjesti

Krlea i Cesarec su jedini autori prvog broja (a i druge brojeve oni dvojica e najvie ispunjavati!). Pa, zadrimo se malo na tom prvom broju. Prvi broj otvara August Cesarec sa pjesmom Monolog sa kuglom zemaljskom: Kuglo, zemaljska kuglo, za sve blie i daleke planete, to u beskraj lete ti, to bi morala biti nedokuiva meta, zvezdano svetla i nedostiivo sveta, kuglo, grbava kuglo, za nas si ruglo, tek ruglo, za polete nae tek ptiarsko razapeto pruglo! To nije prva Cesareva pjesma, ali je zasigurno jedna od ponajboljih: eliptina i dinamina, a nadasve simbolina (vidjeti: Vice Zaninovi, Ekspresionistika faza Augusta Cesarca, Kolo, br. 10, 1963.), ta je pjesma doista jedan monolog, ali prije svega sa pjesnikom samim, koji bi to ruglo od kugle zemaljske oborio kao ptiarsko razapeto pruglo: O, ja bih htio videti te istu, a ne vazda blatnu, vazda istu, istu, ko Bruto ja bih se po tebi pruio i pozdrave ti sunane izruio, i dahom zanosa u tebi danuo i ko sin te pokajni verniki celenuo. U prvom broju, Krlea objavljuje i prvi dio svoje lirske freske Michelangelo Buonarroti, posveene slikaru Ljubi Babiu (koji ve tada slovi kao Krlein scenograf). To je jedna od prvih Krleinih avangardnih jednoinki (koje tadanje kazalite smatra neizvedivom), a u kojoj problematizira odnos umjetnika i drave (u ovom sluaju Vatikana, kao crkvene drave!). Michelangelo je slobodoumni umjetnik (a umjetnost i podrazumijeva slobodu), koji ivi i radi u jednoj konzervativnoj i totalitarnoj instituciji, kakva je katolika Crkva. Naime, Michelagelo oslikava svod Sikstinske kapele, on radi po cijeli dan i no, on radi po narudbi, a la carte (a kada se radi po narudbi, onda se sloboda dovodi u pitanje), a za svoj rad nije ak ni adekvat-

Historijska misija nacionalizma bila je stvoriti dravu, historijska misija socijalizma jest stvoriti drutvo, historina misija anarhizma bie stvoriti individuum. Zanimljivo je, da ni Cesarec, kao ni Krlea, tada jo ne odbacuju anarhizam, kojeg, kako se ini, poistovjeuju sa novim socijalistikim individualizmom (kao suprotnosti buroaskom individualizmu), i da esto, i jedan i drugi, govore o anarhokomunizmu. Jednako tako, zanimljivo je da Cesarec u ideologe jugoslavenskog nacionalizma, pored Vojnovia, Tresia i dr., ubraja i Vladimira Nazora (koji e poslije, kao to znamo, postati zagovornik jugoslavenskog federalizma!). Vidovdanska etika je okrenuta prolosti, a socijalizam eli izgraditi ovjeka novog kova. Vidovdanska etika se temelji na Kosovskom mitu, a to to znai zanositi se Kosovom u vremenu kad je ne samo jedan narod, nego kada su svi narodi i itav jedan svetski narataj, ukljuivi i na, doiveli kudikamo jednu kalvariju i straniju od kosovske pogibije? Ovo je pitanje Cesarec postavio sebi i drugima 1919. godine, ezdeset godina prije Miloevievog govora na Gazimestanu, a to je pitanje jednako kolski drugovi i glavni urednici: Fric i Kornelije aktualno i danas, kada Martin Ahtisari iznosi svoj plan o lemovima na glavi. Poslije komtura budunosti Kosova. Ne znamo, koliko opet Krlea i Pesma naih dana. Iako je Cesarec tada poznavao marksistiku se pjesnik obraa crvenoj Komuni i literaturu, ali, on je etiki problem u plamenom Petroleju, on ipak ve tada sutini postavio dijalektiki: ako moral uoava apsurd svega postojeeg. Iako se jo ne pokazuje evoluciju, treba stvoriti ponekad zanosi stirnerovskim individumogunost za njegovu evoluciju. (potc. alizmom (to e poslije prerasti u jedan F.E.) Prvi broj Plamena, zakljuuje specifini, samo njemu svojstveni, egzisKrlea sa jednim od svojih najboljih, tencijalizam), Krlea sve vie sumnja u i ujedno, najbespotednijim esejom mo pojedinca. Jedan stih iz te pjesme, to ikada napisanim, sa esejom Hrvatska najbolje svjedoi: knjievna la. Taj je esej toliko smjelo Krvavi Apsurd harai veno dalje pisan, da ga je upravo strah iitati. I i pali nau duu ko pijana vojska kao to je Cesarec onomad demisi dere nam lepote na kanibalske ralje. tificirao jugoslavensku etiku, tako Arene, katedrale, klaonice su pune Krlea sada demistificira hrvatsku Krvavi Apsurd kolje i guta milijune, knjievnost. Krlea se obraunava sa i koja korist ako Miroslav Krlea Ilirskim, odnosno, Hrvatskim narodnim proklinje i kune. preporodom, koji, po njemu, nije nita novog izrodio, i koji se ak i odrodio od Svoj etiki problem iz novele Veliki naroda i narodnih interesa. On ve na komtur pred tribunalom savesti, Cesarec poetku priziva: Vatre! Vatre!, kako sada konkretizira u eseju Mistifikacija bi se spalilo skladite te umjetniki bezjedne etike. Na koju se to etiku misli, vrijedne ilirske knjievne produkcije, i kakva je to etika? Cesarec misli na

PLAMEN

novi

45

PROKULTURA
u kojoj trunu mrtvaci u generalskim dolamama i ilirskim surkama, kako bi se unitila ta piramida hrvatskih literarnih mumija, koja predstavlja legendarnu la nad laima, la hrvatske knjievnosti. Tko su bili ti preporoditelji, pita se Krlea? Svi su ti tzv. preporoditelji, od Gaja do Trnskog, bili loi pjesnici i dobri poltroni, koji su oko prijestolja cara krvnika stajali pognute ije. Po onoj caru carevo, oni su crnoutom caru pjevali himne, a narodu uspavanke, a ne budnice i davorije, rei e Krlea, i odmah nakon toga uzviknuti: Novo Novo Novo! Ali, je li Moderna donijela to Novo? Tko su pak ti nai modernisti? To su podmukli i lukavi seljaci, koji se gube u raznim aforizmima o Venoj Lepoti. Nama gori pod petama, a oni prepisuju strance! to e nama danas, pita se Krlea, te terase i te Lede i labudovi, i homoseksualni kraljevii? to e nam ti nordijski brakovi, poame i krinoline, vaze i ciklame, markize i grimizne zavjese?Poar je, a nai prvaci na peru pripovijedaju u stilu genijalne mudrosti, da su jedan i jo jedan dva!. Krlea je bespotedan: Sve to, to se danas zove hrvatska knjievnost, jedna je ornamentalna tapeta.

U eseju "Hrvatska knjievna la", Krlea demistificira Hrvatski narodni preporod

Nove lae
A to hoe Krlea? On hoe, da knjievnost bude izraz narodne volje i odraz historijskog trenutka! Volja, da se sagrade nove lae, to znai danas Narod!, ili, na drugom mjestu: Narod moe da znai jedino: brodolom sviju starih vrijednosti. Ipak, Krlea ne promatra narod naivno i patetino, kao ilirci, koje kritizira, ve realno i objektivno, kao gigantsku slepu ivotinju, koja mora jednog dana iscijediti svoje bolesne ireve, kako bi se rijeila gnoja. Danas u doba ovog kobnog iskuenja i krvave kupelji, kad se ovjeanstvo pridie da maljem i apom dotue avet Kapitala, danas hrvatski knjievnici ute, kao naivne mudre afrike ptice i klanjaju se mrtvim bogovima. Sve bi se to moglo prepisati i danas! I na kraju, Krlea smatra, da se linija jugoslavenske kulturne tradicije, probija od bogumila, preko Kriania, do Kranjevia, i da ta linija znai pravi Izbor i Spas. Kao to znamo, bogumili e poslije postati stalna Krleina opsesija, Kriani e ostati njegova nedovrena drama, a Kranjeviu e posvetiti i jedan vrijedan esej. Hrvatska knjievna la zavrava ovom jednadbom: U tmini apsolutnog srednjeg vijeka: Bogumili. U predveerje velike revolucije: Kriani. U osvit naih crvenih dana: Kranjevi. Eto, to je bio sadraj prvog broja! No, prolistajmo malo i ostale brojeve. Evo i drugih radova Augusta Cesarca, koje je, ovim redoslijedom, objavljivao u Plamenu: esej Dvije orijentacije, koji zavrava zakletvom:

O, sveta borbo levice i desnice Dana dananjeg i Dana sudnjega, ja stojim sasvim na levo, sasvim na levo. Jer samo grozan krik nad Besmislom uskorava apat novoga Smisla; lanak Pobeda due, u kojem konstatira, da je uvijek manjina vodila ovjeanstvo u progres, i ako je ve Prvi svjetski rat bio pobjeda ljudskog tijela, onda svjetska drutvena revolucija treba oznaiti pobjedu due (Za pobedu tela prisilno su izgibali milijuni, a za pobedu due izgibaju samo hiljade, a aktualni primjeri su Rosa Luxemburg i Karl Liebknecht); slijedi manje poznata novela Zidanje Novog Doma, gdje Novi Dom simbolizira versajsku Jugoslaviju, a jedan lik kae: Sruili su staru Kulu i sagradili Novi Dom. A taj novi dom nije nita drugo do uveana stara Kula! I sve je ostalo isto, samo u veim razmerama!; zatim pjesma Vatromet olujne igranke, koja se rasprila sa svojim dugakim slobodnim stihovima na nekoliko stranica, i na sve strane, doista kao vatromet u noi; pa polemika O bledome gosp. Tipu, pisana u ast gospodina dr. D. Prohaske, koji tada figurira kao jedan od najpoznatijih knjievnih kritiara, a kojeg Cesarec naziva reakcionarom, jer da je kao nauar potpuni eklektik i kompilator; tu je i jedna od njegovih najpoznatijih pripovijetki Na posljednjim tranicama, koju pie pod dojmom svojih vlastitih ratnih puteevstvija, kada je kao mobilizirani vojnik austrougarske regimente morao u rat protiv bratske Srbije; autobiografska i antimilitaristika, sa Ilijom Korenom kao glavnim likom, ta pripovijetka postavlja i danas aktualno pitanje individualne odgovornosti ili krivnje: Svi smo manje-vie ubice. Ovo je vlak ubica; onda opet pjesma
"Plamen" pie kritiki i o knjievnom kritiaru Milanu Marjanoviu!

Lomaa na Zapisu (Zapis je brdo u Srbiji iznad Kruevca, na kojem je 16. 08. 1918 zapaljen krijes u slavu posljednjeg Habsburgovca); pa jedna impresija April, plavi vojnici i ja, a onda pokli Te hominem laudamus!, tj. ogled u kojem konstatira, da vie nema jedne Evrope, ve da danas postoje dvije Evrope, jedna je plima, a druga nasip protiv nje, i jedan gotovo filozofski pasus: Nekad Rousseau i Montesquieu, danas Marx i Uljanov. Nekad ideal: povratak u prirodu, u primarni stadij ovekove historije, u komunu koja poiva na lanom, descedentnoj evolucionistikoj teoriji protivnom gleditu da je u davnini ovek bio dobar. Danas ideal: dizanje nad prirodu, dizanje k najviem stadiju ovekove historije, u komunu koja se saglaava s descedentnom teorijom i zna da je ovek bio pre i jo je zao, jer je bio, i jest jo uvek, ovek nagona surovih; koja sve komponente ovjejeg razvoja uzima u obzir i hoe da oveka razvije i okupa u irinama velike svesti; pa jo jedna polemika Njihov i njegov jubileum, ovog puta posveena jednom drugom knjievnom kritiaru, koji se vratio iz emigracije, Milanu Marjanoviu (koji je, da se podsjetimo, u svojem Savremeniku 1914. godine inaugurirao mladog Krleu, objavljujui mu Legende!), a Cesarec se pita, je li on u vidovitim visinama od 500 metara nad morem zamiljao ba takvu Jugoslaviju? Ja mislim da nije. Konano svejedno. U svakom sluaju pozitura koju je on danas u ovim prilikama zauzeo dokazuje groznu unutarnju slabost i povrnost itave strukture njegovih nazora i kategorino zahtjeva od mene da uglavim konano rasulo sve one idejne zgrade koju je on nekih 25 godina gradio i na hartiji i u ivotu; slijedi jedna kratka kozerija Annamu na Balkanu, ili, bolje reeno, jedna sugestivna paralela, izmeu Annama (dijela Indokine, nekadanje francuske kolonije, podijeljene na istoni i zapadni dio, iji su stanovnici ratovali u sastavu francuske kolonijalne trupe!) i Balkana: Zdravo, brao s najistonijeg poluostrva

46

PLAMEN

novi

PROKULTURA
Azije, na najistonijem poluostrvu Evrope (naime, ta je kolonijalna trupa 1918. posjetila i Zagreb); pa lanak Maksim Gorkij ili grof Bobrinski, u povodu dolaska kontrarevolucionara, ruskog Cuvaja grofa Bobrinskog u Zagreb, kojeg u zagrebakom glazbenom zavodu ugouje, nitko drugi, nego knjievnik - Iso Velikanovi, i kojem u ast recitira panegirike (a Cesarec dokumentirano pokazuje, da je taj grof za vrijeme svojeg mandata s narodom postupao kao s marvom, da je s jednim potezom pera raspustio sve kulturne instucije galikih Ukrajinaca, da je poslao u Sibir vie od 400 sveenika i hiljade seljaka itd.), i toj kontrarevoluciji, Cesarec suprotstavlja Revoluciju, personificiranu u liku knjievnika i humaniste Maksima Gorkog; i pred kraj, jedna gotovo nepoznata drama u tri ina - Otkrie (koja nikada nije objavljena u cjelosti, jer je Plamen nakon objavljivanja drugog ina prestao izlaziti, a rukopis neobjavljenog treeg ina nalazi se, kao dio rukopisne ostavtine, u Dravnom arhivu RH), s podnaslovom: tragedija u tornju i gledana kroz toranj jedne vile, mistina, i pomalo jezovita, radnja koja se dogaa negde na planetu Kroaciji ostaje nerjeena: to se dogodilo sa Oskarom Rankoviem, inovnikom, literatom, spiritistom i pirotehniarom, koji pod svaku cijenu, eli isprobati svoj pirotehniki patent? I za kraj Jedna konstatacija, odnosno, jo jedanput o Prohaski i Marjanoviu! Toliko o Cesarcu!
samo. Prolaze. I ovjek stoji sam. I veno sam. I veno sam. Zaludu pojat suncu u magli jesenjoj. to mare ljudi za boju svetiljku, U guvi kasarne i mirisu karbola, Kad ocel bleti kaciga sredovenih patrola. to ljudi mare za boju svetiljku? Svi idu samo. Prolaze. I ovek stoji sam. I veno sam. zavod jedini posluje sa profitom, a kako i ne bi, kada ivi na ljudskoj tragediji! Tu su, zatim, pjesme iz njegove novoobjaljene Knjige pjesama: No u lipnju, San i Pesma bez poante. Ova posljednja je impresija sa jednog politikog kongresa, i ne sluajno, ba sa politikog kongresa, a eli rei, da je ustvari cijeli svijet bez poante, i da oigledno ni Socijalizam ne pronalazi taj Smisao: Jel smisao grob? Goglota? Glazba? Strofa? Jel ena? Krv? Spinozza ili Dant Nita je sve to! I sve je bez poante. Ovdje treba ukazati i na malo poznati Krlein tekst VI. izloba Hrvatskog proljetnog salona, u kojem znalaki osporava umjetniku vrijednost njegove postave, i u kojem reinterpretira Schopenhauerov stav, po kojem jedina svrha umjetnosti moe biti saznanje ideja, to jest saopenje tog saznanja!!! U tom kratkom, prigodniarskom tekstu, moemo naii na nekoliko vrlo zanimljivih ideja, od kojih jedna danas zasigurno bode u oi, ona, da je boljevizam maksimalizam: Ako igde, to u kulturi imade pravo postojanja iskljuivo samo maksimalizam i Svi umetnici stvaraoci mora da su maksimaliste, s tim da kulturni maksimalizam nije identian sa ekonomskim, dotino socijalnim maksimalizmom. Naime, ekonomski maksimalizam je danas u vreme akutne klasne borbe kolektivne naravi (i mora da to bude), dok to kulturni maksimalizam niti danas nije, jer je individualan. I zavrno: Umetnost dakle ako je umetnost, mora da je maksimalistika i mora da u detalju ve danas reava taj veliki problem. U Gunduli hotelu odrana je 7. lipnja 1918. skuptina Drutva hrvatskih knjievnika na kojoj se, kao promatra (jer tada jo formalno nije ni bio, a nije ni elio biti njihov lan), sluajno ili namjerno, svejedno je, naao i mladi Krlea, i koji i o tom dogaaju sada svjedoi u lanku Grobnica u Gundulihotelu. Kako nije vie mogao sluati isprazne prie naih tromih knjievnika, posvaanih po klikama, i traeve, tipa, je li intedant Hreljanovi kvakar ili ne, on je planuo kao internacionalni socijalista i sasuo u lice toj gospodi sve, to ih ide. To je ispalo kao pravi skandal (poput onoga iz Pijane decembarske noi 1918.) , a ovogodinju skuptinu otvorio je dr. Nikola Andri, i Krlea se sada pita, tko je pak taj gospodin? Taj se gospodin nalazi na elu DHK, a Arcibaevljevog Sanina, on je proglasio za nemoralnu glupost, dok je istodobno izdava zabavne biblioteke, kojom ve godinama kvari ukus nae i onako trule buroazije. Krleu je posebno razljutila protestna nota DHK protiv cenzure u Rusiji! Danas, u vreme, kada se deportiraju ljudi na prisilan rad u Albaniju, kada se zove pod oruje svi oni, koji ne odgovaraju sistemu, kada se batinaju cele provincije, kada se tuku i zlo-

Sluaj Bach kao prototip

A onda, jedan dokument za historiju jugoslavenske drame, a taj je dokument ustvari jedna vrlo zanimljiva i intrigantna polemika sa gospodinom Bachom (pod nazivom Gospodin Bach) tadanjim ravnateljom Hrvatskog narodnog kazalita, koja se nastavlja i u lancima: Jedan od hrvatskih Govekrjev i Antantofil gosp. Bach! Naime, gospodin Bach je godinama sve pristigle Krleine aktovke koje je ovaj pisao u groznici (npr. Kraljevo je, kako sam tvrdi, napisao preko noi!), bacao u ko za smee, pod izgovorom, da su scenski neizvedive! A kada je Drutvo hrvatskih knjievnika objavilo Krleine Tri simfonije, uslijedio je nagli obrat tog kazalinog konvertita, i on sada tvrdi, da je Krlea talent, i da je on ustvari od poetka mislio, da je on talent, na novi

Martiri i samoe
A sada, o drugim prilozima Miroslava Krlee! Trei broj otvara pjesma snane simbolike, Veliki Petak 1919, jedna od najangairanijih pjesama Miroslava Krlee uope, koju pie u spomen tada netom pogubljenog martira njemake revolucionarne ljevice Karla Liebknechta! Slijedi zatim jedna, ne ba previe uspjela novela, Hodorlahomor Veliki ili kako je Pero Orli prebolio Pariz, s posvetom Janku Poliu Kamovu, koji je junaki pao sa stegom u ruci (ta e posveta, kao i ona Lenjinu iz Cristovora Colona, poslije biti izbrisana, ali treba rei, da je tajantijob i veliki psova, kako su zvali Kamova, svojim ivotom, vie nego literaturom, fascinirao tada i Krleu i Cesarca, i da Cesarec pie i jednu studiju o njemu, koja ostaje neobjavljena, a u fragmentima se uva takoer u Dravnom arhivu RH!); U predveerje, naziv je drame, koja problematizira prvi grijeh i vjeni sukob mukarca i ene, a koju e Krlea poslije malo prepraviti, i u neto kvalitetnijem izdanju, objaviti pod naslovom Adam i Eva; a onda opet pjesma Ulica u jesenje jutro (Ulica je kod Krlea ponekad organizirana revolucionarna masa, a ponekad dezorjentirana rulja!) sa sedam akorda, i glasom onog koji vapije (a to je pjesnik sam): Svi idu

U "Plamenu" svoje pjesme objavljuju i A.B. imi i Gustav Krklec

Wyspijanski, i to se njega tie, on bi ve sutra postavio na scenu neku njegovu dramu, samo kada bi ona bila izvediva! Krlea trai ostavku gospodina Bacha, ali ne samo zato, to ovaj nema sluha za njegove Salome i Leeve, nego prije svega zato, to je za njegovog mandata kazalina umjetnost potpuno degradirana! S devetim brojem Plamena, poinje u nastavcima izlaziti definitivno jedna od najuspjelijih Krleinih novela Veliki metar sviju hulja, sa Ljubom Kraljeviem (suradnikom Hrvatskog slova) kao centralnim likom. Kao vrsni pripovjeda, Krlea u koncentrinim krugovima postepeno zahvaa i markantno oslikava svu stravu i uas postratovske hrvatske stvarnosti. Kraljevi ivi u kui na tri kata, koja simbolizira klasnu podjelu drutva (u toj kui ivi i jedan nieovac, a treba rei, da Krlea tada intenzivno ita Nietzchea!), i u njoj se svi lemaju i grizu kao akali, preko puta je Prvi hrvatski pogrebni zavod, a njegov ef je taj veliki metar sviju hulja. Taj Prvi hrvatski pogrebni

PLAMEN

novi

47

PROKULTURA
stavljaju trudne ene, kada se ukaju politiki uhapenici, kada se apse cele stranke i gone ulicom pod bajonetima kao stoka, kada se neuvenim terorom siluje tampa, kada se celim partijama ne dozvoljavaju listovi, danas DHK protestira protiv cenzure u Rusiji. (Sve se to ponovilo i u nae vrijeme, ili bolje rei - ne vrijeme, kada su nae literarne fukare, pored svega to se je dogaalo, odluile da je jedino za shodno reagirati na nain da se sa sjedita njihove zgrade skine spomen-ploa knjievnicima poginulim u NOB-u!) Slijede leprave Pjesme na livadi u lipnju, a za kraj Eppur si muove!, jedan od najpoznatijih Krleinih eseja, na temu revolucionarnih i kontrarevolucionarnih dogaanja u Evropi u proteklih stotinu godina, a u kojem, to valja primjetiti, jo ne odustaje od progresa kao historijske zakonitosti: Giba se! Polagano se giba. Ali se ipak giba! U udnoj spirali i svakih sto godina spirala se zaokrene za jedan zavoj vie. O, svakih sto godina spirala se zaokrene za jedan zavoj vie. I to je to, to se tie Krlee! je, poput Tita Strozzia i A. B. imia. Naime, u Plamenu je objavljen fragment Strozzieovog romana Juri, na kojem se sada ne moemo zadravati, i pjesme A. B. imia: Pesma bolesnika, Pesma oveka s tajnom, Bog i gradsko popodne i Radosna no u gradu. (Valjda se imi tada ve pomirio sa Krleom i njegovom poezijom, jer ne zaboravimo, da je on svojedobno, izlazak njegove Tri simfonije popratio negativnom recenzijom, pod nazivom: Prazna retorika Miroslava Krlee). Tu su i pjesme Miroslava Feldmana: Poslije sunca i U brda, te pjesma Guida Tartagliae Proletni vetrovi. Julije Benei (koji e poslije uvelike proteirati Krleu, i omuguiti mu izlet u Poljsku) zastupljen je pjesmom Na odlasku, a dobri stari Augustin Tin Ujevi sa Suvinim epitafom. Sa dvije pjesme, Crni dan i Pogreb, zastupljen je i Tomislav Prpi, dok se mladi Gustav Krklec, prezentirao sa pjesmama: Umorno jutro, Umiranje dana, Podne u umi, Pono pred prozorima i Jutro! Od drugih pjesnika, tu je Fran Albrecht sa pjesmom Iz Bojnih ritmov, zatim Marcel Martinet, jedan od malobrojnih francuskih poeta, koji je zajedno sa Romainom Rollandom, R. J. Jouveom i Henrijem Barbausseom, ostao vjeran Interanacionali, a kojem Plamen objavljuje Bojnu pesen iz ciklusa Les Temps Maudits (Prokleti Dani), te Walt Whitman i Due vojnika (Inae, Whitman je imao snaan utjecaj na Krleu, njegov slobodni stih, ali i mjestimina retorinost i preesto nabrajanje, tzv. katalogiziranje, ostavili su nesumnjivog traga i u Krleinoj poeziji!). Plamen je uputio i dva otvorena pisma Drutvu hrvatskih knjievnika; prvo je nepotpisano, a drugo potpisuje R- (odnosno Mijo Radoevi), u kojima se trai, da ta krovna knjievna institucija protestira protiv policijske cenzure Plamena. Umjesto da literarni kritiari tite slobodu umjetnikog stvaralatva, oni denunciraju Plamen kao destruktivan i boljeviki list, traei njegovu zabranu! Hrvatska je klasina zemlja kontrarevolucije!, stoji u pismu, a Drutvo hrvatskih knjievnika? to hoe to Drutvo? To drutvo, na svojoj zadnjoj skuptini, iznosi prijedlog, da se sve crkvene knjige tampaju na irilici, i da se uvede slavensko bogosluje! To je Drutvo Hromih Klokana. DHK Ali, andari su vrlo brzo pokucali na vrata izdavake kue Jug! U kolovozu je izaao petnaesti broj Plamena, i to je bio posljednji broj! Na temelju banske naredbe od 27. VII. 1914. o iznimnim mjerama za sluaj rata, vlasti su zabranile Plamen (zajedno s partijskom Istinom) 8. VIII. 1919., s razloga to se njihovim pisanjem ugroavaju dravni interesi i javni red i mir. Plamja je brzo prestala izlaziti, navodno, zbog nedostatka suradnika, a izlazak Plamena brzo su zabranile vlasti! Nadamo se, da e Novi Plamen imati neto vie sree!

U potrazi za novim istinama

No, pored Cesarca i Krlee, u Plamenu su objavljivali i drugi autori, a prenoeni su i prijevodi stranih tekstova. U treem i etvrtom broju, moe se proitati iscrpna kritika Cristovala Colona s potpisom Iljka Gorenevia! Tko je taj Iljko Gorenevi? To je pseudonim Lava Grna, jednog od prvih i najboljih naih marksistikih likovnih i literarnih kritiara (kada je umro 1924. godine, Krlea mu je napisao nekrolog u Knjievnoj republici). On objavljuje u Plamenu i kritiku Umetnost Marina Studina, koja je, po njemu svrila pobedom nad tradicionalnim naim umetnikim Laima. Na adresu Plamena stie sa velikim zakanjenjem dopis iz Pariza, odnosno, likovna kritika od Tokina, jedini tekst, koji e Plamen odtampati na irilici: Izloba jugoslavenskih umetnika u Parizu Na toj su izlobi izlagali Bukovac, iko, Vukanovieva, Kraljevi, Vidovi, Grohart, Jama, Vesel, Raki, Kljakovi, Popovi, Babi, Vanka, Milii, ulenti, Dobrovi, Vorkapi, Frange, Valdec, Zoranovi, Metrovi, Dekori, Rosandi, Jovanovi i dr., a Tokin primjeuje, da je na toj izlobi malo ljepote i stila, malo harmonije i sinteze: Mnogo fragmenata i preteni element je snaga i dinamika. Dosta bljeska, prilino iskrivljenosti, a i povrnog imitovanja Metrovia. (ije su posljednje skulpture slabe, prepune bizantizma i neke izmuenosti), a od svih izlagaa, Tokin izdvaja kao mlade originalne talente Vorkapia, ali i Babia i Dobrovia (koji e, kao dobri Krleini prijatelji, svako na svoj nain, izraditi i njegov portret)! Dan prije pogibije Karla Liebknechta, u Rote Fahne, bila je otisnuta njegova Labua pjesma, i tu sada

"Plamen se obraunava i sa "vidovdanskom etikom", ijoj glorifikaciji pridonosi i Metrovieva umjetnost (Marko Maruli, rad Ivana Metrovia)

pjesmu prenosi Plamen. Nadalje, u Plamenu je dosta zastupljen pjesnik Ivan Putnik, a u nekoliko brojeva objavljene su ove njegove stvari: Limena glazba kralja Velike Britanije, pa tri pjesme, od kojih treba posebno izdvojiti Pesmu bogu zlata i banknota: Daj, da te slavim Boe! Tebe, boe zlata, chequa i banknota! O smiluj mi se i daruj me boe! I kleati e ljudi pred menom svi u prahu kad bogat budem. I klanjat e se ljudi, i bojat e se ljudi, mene boe, namesnika tvoga, Sa zlatnom krunom u krvavom platu. Zatim ponovo pjesme Vreme mostogradnje i Pesmu na Sinaju ovjeanstva, a na kraju O smislu lutanja problem jevrejske rase! U petom i estom broju, Plamen objavljuje dramu Neprijatelj (Der Feind) od Ericha Singera. Cenzura e zapljeniti posljednju scenu IV ina, u kojoj austrijski kapetan Metzger pada od hitca jednog ovjeka, koji osjea da je u njemu uniteno ljudsko dostojanstvo, a urednitvo lista protestira u Pismu gospodi od crvene olovke, i pita se, jesu li jo uvijek ivi Austro-Croati? (Jer, zbilja, udno je, da u Jugoslaviji netko protestira protiv ubistva kapetana poraene austrougarske vojske, no, oigledno je cenzorima bio drai jedan konzervativni Austrijanac, nego komunist u liku Johanna Bleiha), i zakljuuje: Mi danas ivimo u vreme crvenih stegova, a ne u vreme crvene olovke. U Plamenu objavljuju i knjievnici liberalno graanske provenijenci-

48

PLAMEN

novi

KNJIKI MOLJAC

Smrt faizmu, sloboda narodima!

Ako pogledate pod kamen amerike vanjske politike u posljednjem stoljeu, evo to e ispuzati... invazije ... bombardiranja ... svrgavanje vlada ... represija nad pokretima za drutvenu promjenu ... atentati na politike voe ... izborne prevare u stranim zemljama ... manipulacija sindikata ...proizvoenje "vijesti" ... odredi smrti ... tortura ... bioloko ratovanje ...osiromaeni uran ... dilanje drogom ...plaenici ... Dovoljno da imperijalizmu da loe ime. Pune detalje proitajte u knjizi Williama Bluma: Killing Hope: US Military and CIA Interventions Since World War II."Daleko najbolja knjiga na ovu temu." Noam Chomsky "Vrlo vrijedna knjiga. Istraivanje i organizacija knjige su izuzetno impresivni.." A. J. Langguth, autor, bivi ef New York Times

biroa "Svako poglavlje koje sam proitala jo me je vie razbjesnilo." Dr. Helen Caldicott, meunarodni voa anti-nuklearnih i ekolokih pokreta Sadraj: Uvod 1. Kina 1945. do 1960-ih: da li je Mao Tsetung bio samo paranoian? 2. Italija - 1947-1948.: slobodni izbori na Hollywoodski nain prevara nad komunistima 3. Grka - 1947 do ranih 1950-ih: od kolijevke demokracije do klijentelistike drave 4. Filipini 1940-e i 1950-e: najstarija amerika kolonija 5. Koreja - 1945-1953.: da li je sve bilo kao to se inilo? 6. Albanija - 1949-1953.: pravi engleski pijun 7. Istona Evropa - 1948-1956.: operacija Splinter Factor 8. Njemaka 1950-e: sve od mladenake delinkvencije do terorizma 9. Iran 1953.: osiguravanje kraljeva 10. Guatemala - 1953-1954.: dok je svijet gledao 11. Kosta Rica sredinom 1950-ih: pokuaj svrgavanja saveznika prvi dio 12. Sirija - 1956-1957.: kupnja nove vlade 13. Bliski Istok - 1957-1958.: Eisenhowerova doktrina osvaja jo jedno ameriko dvorite 14. Indonezija - 1957-1958.: Rat i opscenost 15. Zapadna Evropa 1950-e i 1960-e: fronte sa frontama unutar fronti 16. Britanska Gvajana - 1953-1964.: CIA-ina internacionalna sindikalna mafija 17. Sovjetski Savez - kasne 1940-e do 1960-ih: od pijunskih aviona do izdavatva 18. Italija 1950-e do 1970-ih: potpora kardinalove siroadi i tehno-faizam 19. Vijetnam - 1950-1973.: cirkus osvajanja srca 20. Kamboa - 1955-1973.: princ Sihanouk hoda po pagi neutralizma 21. Laos - 1957-1973.: tajna vojska 22. Haiti - 1959-1963.: zemlja marinaca, opet 23. Guatemala 1960.: jedan dobar pu zasluuje da se ponovi 24. Francuska/Alir 1960-e: pu, to je CIA 25. Ekvador - 1960-1963.: prirunik prljavih trikova 26. Kongo - 1960-1964.: smaknue Patricea Lumumbe 27. Brazil - 1961-1964.: uvod u prekrasan svijet odreda smrti 28. Peru - 1960-1965.: Fort Bragg kree u dunglu 29. Dominikanska Republika - 1960-1966.: spaavanje demokracije od komunizma tako da se oslobodimo demokracije 30. Kuba - 1959 do 1980-ih: neoprostiva revolucija 31. Indonezija 1965.: likvidiranje predsjedni-

ka Sukarnoa ... i 500,000 komunista Istoni Timor 1975.: i jo 200,000 32. Gana 1966.: Kwame Nkrumah prekoraio je dopueno 33. Urugvaj - 1964-1970.: tortura amerika kao pita od jabuke 34. ile - 1964-1973.: srp i eki utisnut u elo vaeg djeteta (ruenje demokratski izabrane socijalistike vlasti) 35. Grka - 1964-1974.: "Jebem vam va parlament i va ustav," izjavio je predsjednik SAD-a 36. Bolivija - 1964-1975.: lov na Che Guevaru u zemlji pueva 37. Gvatemala - 1962 do 1980-ih: manje medijski popraen oblik "konanog rijeenja" 38. Kosta Rika - 1970-1971.: pokuaj svrgavanja saveznika drugi dio 39. Irak - 1972-1975.: tajnu akciju ne bi trebalo pomijeati s misionarskim radom 40. Australija - 1973-1975.: jo jedni slobodni izbori 41. Angola - 1975 do 1980-ih: pokerska igra velikih sila 42. Zair - 1975-1978.: Mobutu i CIA, blaeni brak 43. Jamajka - 1976-1980.: Kissingerov ultimatum 44. Sejeli - 1979-1981.: jo jedno podruje od strateke vanosti 45. Grenada - 1979-1984.: laganje jedna od rijetkih washingtonskih industrija u porastu 46. Maroko 1983.: gadan video 47. Surinam - 1982-1984.: jo jednom, kubanska baba-roga 48. Libija - 1981-1989.: vrline Ronalda Reagana 49. Nikaragva - 1981-1990.: usporena destabilizacija 50. Panama - 1969-1991.: prevara naeg dobavljaa droge 51. Bugarska 1990/Albanija 1991: uenje demokraciji 52. Irak - 1990-1991.: pustinjski holokaust 53. Afganistan - 1979-1992.: ameriki Jihad 54. El Salvador - 1980-1994.: ljudska prava na washingtonski nain 55. Haiti - 1986-1994.: tko e mi pomoi da se rijeim ovog buntovnog sveenika? 56. Ameriko carstvo od 1992 do danas

PLAMEN

novi

49

PROGLAS

U Bosni i Hercegovini osnovan

POKRET ZA SOCIJALNU PRAVDU

samoorganizovanje graana

RJEENJE KRIZE
(Iz Platforme Pokreta za socijalnu pravdu)

Dosta je ekanja i trpljenja. Trpljen spaen!, parola kukavica i ulizica mora biti naputena. Trpljen upropaten!, parola je koja vjerno odslikava stanje u kome se nalazi veina stanovnika Bosne i Hercegovine. Neka trpi ko hoe. Mi to ne elimo i ne moemo i zato objavljujemo borbu nepravdi, lai, nasilju i licemjerju, ukratko totalnoj destrukciji naih ivota.

U vremenu prvobitne akumulacije kapitala u Bosni i Hercegovini, u vrtlogu nerijeenih ljudskih problema, u totalnoj pomutnji, dezorijentaciji i besperspektivnosti graana, grupa ljudi je osnovala je udruenje graana koje nosi naziv Pokret za socijalnu pravdu (PSP), kako se borila protiv drutvenih zala. U modernim dravnopravnim porecima postoje primjese liberalnog i intervencionistikog kapitalizma, sa tobonjim elementima drave blagostanja i socijalne drave.Ovaj kapitalizam ima jednu sutinsku odliku, a ta je da vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju pripada oligarhijskim monicima, dok trine zakonitosti imaju katastrofalan negativan utjecaj na radniku klasu i veinu stanovnitva. Dananji skorojevii (ratni i poslijeratni profiteri) u BiH su se obogatili preko noi.To je i u ostalim bivim republikama SFRJ, danas nezavisnim dravama, popratna pojava. Sve ove negativne pojave su razlog za osnivanje PSP koji e se boriti da stane na put oiglednoj nepravdi, u odbranu graana i da , zajedno sa njima brani ono to je izgraivano pedeset godina, to beskrupulozno, bez ikakve milosti, prodire nepravedna privatizacija. PSP je osnovan u drugoj polovini 2006.godine. Njegov prvobitno naziv je trebao biti Savez za socijalnu pravdu, ali je birokratizovana administracija postavljala nesavladive prepreke, pa je naziv morao biti promijenjen u Pokret za socijalnu pravdu. Na Osnivakoj skuptini u Sarajevu, usvojeni su Statut i Platforma Pokreta, koji je definisan kao nestranako, nevladino, neprofitno udruenje. Osnovni cilj PSP je da demokratskim sredstvima vri pritisak na dravu kako bi se pored politikih prava poela realizovati i ekonomska i socijalna prava, poznata i kao prava druge generacije. Ciljeve Pokreta su definisani u Statutu na sljedei nain: Promovisanje ideje socijalne pravde, koja znai promjenu trenutnog poloaja radnih slojeva stanovnitva na nain potovanja postojeih i priznavanja novih ekonomskih i socijalnih prava; Istraivanje ekonomskog i socijalnog poloaja ugroenih kategorija stanovnitva u Bosni i Hercegovini; Uspostavljanje kontakata sa pripadnicima ugroenih kategorija stanovnitva i njihovim organizacijama, kako bi se podstakli na aktivnost u okviru PSP ili u saradnji s njim; Razgovor o svim pitanjima njihovog socio-ekonomskog poloaja, pruanje podrke akcijama koje oni organizuju (trajkovi, protesti i sl.) i uee u njima u ime PSP kao i organizovanje zajednikih aktivnosti; , Organizovanje samostalnih aktivnosti u cilju upoznavanja javnosti sa tekim socio-ekonomskim poloajem veine stanovnika BiH, skretanja panje na adekvatne oblike i metode borbe i poboljanja poloaja socijalno ugroenih kategorija stanovnitva; Organizovanje akcija koje e imati za cilj trenutno rjeavanje nekog konkretnog problema i stvaranje preduslova za izgradnju socijalno pravednog drutva. Pokret poiva na delegatskom principu odluivanja i djelovanja, ime je maksimalno ostvarena unutranja demokratija. Demokratska struktura i isti takvi unutranji odnosi proizlaze i iz naina organizovanja Pokreta, jer lokalne organizacije imaju pravo kontrolisati svoje delegate u organima Pokreta, a posebno u njegovoj Skuptini i Upravnom odboru. lanovi ovih organa ne mogu djelovati nezavisno od volje svojih lanova, ime je konano prevazien princip organizovanja parlamentarnih stranaka, u kojima vostva djeluju mimo volje svog lanstva. Pokret djeluje u BiH i uspostavljat e kontakte sa svima koji pokau interes i zanimanje za saradnju, a koji imaju sline ciljeve kao i pokret. Time se eli omoguiti ostvarenje jedna od osnovnih ideja Pokreta, a to je stvaranje irokog socijalnog pokreta, koji e u svoj sastav ukljuiti najiri krug pojedinaca i organizacija. Platforma Pokreta je prvi dokument jedne nepolitike organizacije koji na prilino detaljan nain izlae svoje ciljeve i ideje kako prevazii krizu. U tom dokumentu su sasvim konkretno dati prijedlozi kako rijeiti pojedine probleme u naem drutvu. Ali, Pokret nije specifian samo po tome, ve i po injenici da e svoj rad fokusirati na radnike, osobito na lokalne sindikalne organizacije, kao i na studente i njihove probleme. Nastojat e da prui podrku i pomo radnicima i svima koji se bore, ukljuujui se u njihove akcije ili ih pokreui samostalno ili u zajednici s drugim organizacijama. Pokret e nastojati da prui pravnu, organizacionu i moralnu podrku i pomo svima koji se bore, a i sam e pokretati sve aktivnosti, tipa trajkova, protesta i dr., za koje ocijeni da su realne u datom momentu. U naem drutvu ne moe biti krupnih i brzih promjena. Potrebna je dugotrajna i uporna, sitna i svakodnevna borba. Svaki, ma i najmanji uspjeh, bit e veliki pomak naprijed i ohrabrenje za one koji se ne plae i ne oajavaju. Pokret e se u svom radu rukovoditi tim principom. Muharem Bajraktarevi

50

PLAMEN

novi

CRVENA GUJA

Globalistiki kumroveki nokturno

P
uba truklec agramerski valjda je najvei pehist meu Hrvatima, nekadanji roker so Savu i za nudu so Moravu, pa koarka Lokomotive, pa nositelj svih moguih odlikovanja u dvije drave, ali kad je nastupila era demokracije, Puba je svojega druga Tita sklonio na tavan, bistu odnio u vikendicu, manju sliku u podrum svoje secesijske zagrebake zgradurine koju mu nisu oslobodioci Zagreba oteli, jer Puba je samo po tati bio polu idov, a po mami je vukao turopoljske gene jo od Ljudevita Posavskog. Bio je on i tajni agent, i sveuilini profesor, pomonik direktora Vraaria, nadzorni organ na relaciji rnec polja, gdje se na trinaestoj kazeti negdje izgubilo samo pedeset milijuna dolariki kredita od ikake banke. plarni primjerak Hrvata sa uroenim smislom za drpainu i otimainu, i to sve s peatima i potpisima, tako da je on poetkom Tumanove ere vrlo brzo postao savjetnik Hercegovcima u operacijama uzmi, nije ti aino. ak je u to vrijeme nosio i bijele arape. Poznavao sam ga jo iz gimnazijskih dana, kada mi je drao predvojniku obuku, govorei kako ne treba spaavati na bojitu onog tko urla, ve onoga tko samo to nije otegnuo papak pa uti ko zaliven. Iako vrlo morbidno, Puba truklec je to izvodio teatralno kao da je na Dubrovakim ljetnim igrama, gdje je u svoje vrijeme glumio duha Hamletovog oca za masni honorar. Duga je to pria kako smo se upoznali, pa bi to vie liilo na filozofsku raspravu s vjeitim pitanjem; otkud sol u moru i to je bilo prvo, koko ili jaje. On je mene u zadnjih dvadeset godina zvao piskaralo, a ja njega profesorski mulec. Sreli smo se u mlano predveerje na Jelai placu, gdje mi je on dobacio svoj serbus i odmah pritom zagudio kako je krajnje vrijeme da odemo u Sloveniju po peceraj. Odmahnuo sam rukom kao da tjeram muhe i procijedio kroz njupavce: - Nisam bigec kao zec i ovih mi se dana ne ide u Deelu. Nositelj hrvatske luksuzne mirovine odbrusi mi kako sam nostalgojugiar poput olinjalog transkripta iz Titove vikendice kojeg su ve proitali u Haagu. I ode rasni zagrebaki picer meu svoje jato kod arlija, a ja u svoju ia Joinu kolibu. Mine od tada koja godinica, ispilila se moja knjiga tvrdih korica, izloili ju na Jelai placu ko jopiinu rit, crvena ko Centralni komitet polit-biroa proletera svih zemalja pri ujedinjenju. - Sram te bilo zagrmi mi Puba iza uha ti druka za uvarevu Ljevicu; itao ja tvoju humoresku Moj Hagonja u selu te jok, ba si mi neki izrod hrvatski. - Tko to meni govori! Boe, sii pa vidi: Tebi su diplome otisnuli u gabicineru Bakarievog kabineta, boktemolovo pro-

UZMI, NIJE TI AINO

Ali, ono to je najvanije u ovoj prii, to je da je taj Zagrepanin bio egzem-

PLAMEN

novi

51

CRVENA GUJA
fesorski, i ti e meni pokazivati mjesto gdje usred mraka sjaji zvijezda petokraka, ni manje ni vie nego u tunelu. Puba je odmah splasnuo ko probueni balon i opet s neba pa u rebra predloili da odemo u Maarsku po peceraj. Puba dobacio slogan: Srce moje od krumpira, kad te vidim piat mi je sila. I ode ovjek u toaletne prostore gdje je ostao dulje od manekenke i glumice koje tamo obave pedikuru, friziranje i trajnu ondulaciju na hladno. Mora da je proitao sve cajtnuge, kad se vratio napanan ko zapeta puka i rekao: - Ide se u Maribor po peceraj i lus! Mili Boe, kakav je auto imao Puba! To si ni gradonaelnik Zagreba ne bi mogao priutiti. Crn kao grobnica neznanog junaka. Kromirani dijelovi sjali su se ko pasja muda, iroke gume kao kod bolida, po izgledu je bio dip, a unutra sve koa i kompjutor. Kad sam vidio kakvu makinu ima Puba, prvi put u ivotu su mi poele nekontrolirano cureti sline. - Ma kako ne bi ili po taj slovenski peceraj, ne samo u Maribor, nego ako treba i u Ljubljanu, ili ak tamo gdje je doktor Preern napisao svoj Sonetski vijenac. Ako treba idemo i na Brdo kod Kranja, i na golf teren kue Karaorevi kod Blede; na Krst pri Savici ili na tromostovlje da onom kamenom zmaju vidimo zube. Ako treba zaviriti emo i u hotel Slon, tek toliko da se sjetimo starih dana kad si jo propovijedao samoupravljanje i kad si stao uz Janeza Janu da vidi tko je vii rastom. A vidi dokle je on dogurao, a to je on bio? Zastavnik u JNA, a ti ve onda porunik. Ne moe ti pobjei od Juge i Balkana, mada sad propovijeda zapadnjatvo i neokolonijalizam. Kroz par dana krenemo mi put Slovenija, a na carini nas pretresali kao da smo palestinski komandosi. Pubi su oduzeli karabin, sainili zapisnik, ali ne lei vrae, zove Puba ambasadu i vratili oni njemu puku i sve metke. I tako smo cijeli boji dan krstarili po Sloveniji, grickali ips, puili cigare, fukali za fufama, tipali konobarice, ak smo kupili i neto peceraja; svaki po dvije vreice, ali smo Deelu prokrstarili uzdu i poprijeko, tako da smo se kasno noi nali u Mariboru i onda Puba zaeli najbedastiju stvar koju netko moe eljeti, a to je da nou vidimo je li osvijetljen Veliki Tabor, dvorac Miljana, Trakoan i da tono u pono budemo u Kumrovcu. E, to se valjda nije svidjelo ni samome vragu kojemu je ve bio pun kofer Pubinih gluposti. Aneli uvari su valjda odustali jo kod Bledskog jezera kad se Puba htio popiati u jezero, ali bi uvijek od nekud uskrsnuo neki turist. Ne moe ti u Deeli piati gdje se tebi svidi. Sve je ilo u Sloveniji kao po loju. Mala zemljica na sunanoj strani Alpa, sve kao iz kataloga. irok osmijeh, zlatan zub; sve pet samo vjeronauk dva.

- Ma ni u ludilu, moj Puba. S Maarima smo se makljali zbog Meimurja. - Idemo onda barem u Maribor. - Ne idem u Deelu, grom u tebe puko! Prije bih iao na Mirogoj da vidim bune li se mrtvaci na situaciju u zemlji, i je li ih moda smeta amor ivih koji naruavaju njihovu mrtvu tiinu. I tu padne spika dubokumna sa intelektualnim pretenzijama, i dok smo sjedili na Jelai placu, kraj nas su se lijeno vukli dravni nosai fascikla Gradskog poglavarstva, a bez fascikla izgleda kao da brie kafi.

ZABUANTI SVIH ZEMALJA UJEDINITE SE

Taj smo dan promovirali zabuavanje i gluvarenje i svaku vrstu lijenosti na isto naunoj osnovi. Zabuanti svih zemalja, ujedinite se! Triper kombinacija je glasila: lijenost plus zabuavanje jednako je uspjena karijera.Na kraju je procunjala kraj nas jedna frajla s cekerom kojoj je

RUGANJEM RE
tekuinama, molim te da otkloni sve to bi me odravalo na ivotu. - Razumijem rekla je ena, te ugasila televizor i odnijela bocu piva.

ISKRENOST
SLOBODNI RAZVOJ
Nedavno sam se vratio sa studijskog putovanja po vedskoj. - Pa kako je tamo? - O, vedi su najmanje 20 godina iza nas. - Kako to? - Pa, kod njih je jo uvijek dobro.

O, TAJ PROKLETI VJETAR

Mu se nou ustao iz kreveta i otiao u vrt da obavi malu nudu. - Zar vani pada kia? upita ga ena kad se vratio. - Ne, ne, samo pue vjetar.

SMISAO IVOTA
Mu je pio pivo i gledao na televiziji emisiju o smislu ivota. Iznenada se obrati eni: - Draga, kad bi se meni neto dogodilo da se naem u stanju vegetiranja, ovisan o aparatima i

- Draga, da li bi plakala za mnom ako bih umro? - Naravno, dragi, zna da se rasplaem za svaki drek.

BOSANSKI INDIKATOR
Bosanac umre nenadanom smru i ode u raj. U raju vidi jako puno satova. Kad sretne Boga pita ga:

52

PLAMEN

novi

V KMICI
Problem je nastao kad smo preli granicu i doli do Trakoana koji je zbilja nou bio osvijetljen, ali je zato Veli Tabor bio u debelom mraku, kmici, kak bi rekli Zagorci. Kad smo nekim puteljkom ili prema asfaltiranoj cesti, odjednom je kraj nas prozujao ovjek na motoru i to bez svjetla. To je bio prvi lo znak. Naslutio je to valjda i Puba kad je poeo priu o Titu i Krlei. Sad idemo u Kumrovec pa da po mrkloj noi vidimo da li je to ba tako kako je nekada opisao Krlea. Trebali su se javljati psi sa bregova, trebala je smrdjeti gnojnica od kumrovekih kumeka i smrdjeti krepana maka iz oblinjega potoka. Puba je parkirao auto na parkingu ispred kafia Afrika. To su ga valjda krstili zbog Titove nesvrstane politike. Nigdje ni ive due. Nikakva birtija nije

otvorena u to doba noi, a pijetli jo nisu zapjevali. Potoka vie nije bilo na istom mjestu kao nekada kad se Tito iz frenta vratio u rodno selo. Traktori nisu proizvodili gnojnicu pa se nije osjeao nikakav miris. Ni ive ni krepane make na vidiku, i dok je Puba itao Alana Forda ispod uline svjetiljke, ja sam odetao u usnuli Kumrovec. Ni od kuda zvuka nikakvoga, ni lavea, ni huke sove, a kad se uputio prema parkiranome autu, odjedanput ujem itanje guma, a onda eksplozija, zatim opet tiina. Puba je ve upalio auto kad sam ja dopraio sa breuljka i samo je kroz njupavce procijedio: - Ako ne maknemo guzice to prije, loe nam se pie. Kad smo bili na cesti prema Zagrebu, prema nama je ila valjda sva policija grada Zagreba, jer toliko rotirajuih plavih svjetla nisam vidio ni u amerikim krimiima. Prespavao sam kod Pube u

staroj zgradurini koja je pomalo smrdjela na sve ralece i vajngulae, na sve filane paprike i gulae u zadnjih pola stoljea, i normalna stvar da sam sanjao Hitlera s Mussolinijem i Tita sa Staljinom, zatim debelog Churcilla, i oni nisu bili na Jalti nego u Jajcu na Drugom zasjedanju i svi su se pitali otkud ovi sad tu? Na to im je Moa Pijade odgovorio: - Jebe zemlju koja Bosne nema! Ujutro sam, nakon popijene kave, proitao u novinama kako su digli u zrak Joeka Brozeka, zvanog Tile, zasada nepoznati poinitelji. To su valjda bili duhovi iz velikog Tabora ili Desinia koji se kue u dinamit. ini mi se da je i meni i Pubi prisjela slovenska tjestenina i od tada nas nije bilo u Deeli.

Josip Rogin vrtlar i knjievnik

EI ISTINU
- Za to, bolan, slue svi ovi satovi? Bog mu odgovori: - Svaki sat predstavlja jednu dravu. Ako se u toj dravi neto ukrade, kazaljka se pomeri za jedan sat unatrag. - A gdje je sat za Bosnu? - Eno ga u drugoj sobi, slui kao ventilator.
potrebe.

HARA
to je to PDV? Pola Dajem Vladi...

SUVERENITET
Sanaderov tajnik izvjetava svog efa da su mu stigla tri gosta: Papa, izaslanik Meunarodnog monetarnog fonda i direktor Svjetske banke. - Gospodine premijeru, koga da uvedem prvog? - Papu. - odgovori ef - Njemu moram poljubiti samo ruku.

POLITIAR
Vraa se politiar kui i obasipa suprugu poljupcima. - Sve je gotovo, izabran sam! - Stvarno! Ne lae? - Ne, sad vie nema

PLAMEN

novi

53

KRIALJKA
5 1 2 3 4 6 7 8 9 10 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 VODORAVNO 1.Hrvatski komunist i pisac Ognjen (smaknut u Kerestincu) 2.Francuski egzistencijalistiki i ljeviar Jean-Paul; kem. simbol za srebro 3. Satnice; ovjekov najbolji prijatelj 4.Hrvatski pisac i komunist, August (smaknut na Dotrini); upiite L 5.International Network of African Development Organizations; nilski konj (latinski) 6.Osobna zamjenica; demagog, mistifikator, proizvoa ideja 7.Prvo slovo abecede; panjolsko ensko ime i naziv revolucionarne pjesme koju je izvodio Darko Rundek 8.Njemaki revolucionar i lan Lige Spartakovaca Paul/ talijanski pisac Primo; kratica za Asturiju 9.Zamisao, koncept; njemaki revolucionar Liebknecht 10.Talijanski naziv za Zadar; obrnuti inicijali talijanskog ansonijera Yvesa Montanda; upiite OE 11.Engleski/latinski za prijepodne; 3.14; internacionalni standard kvalitete 12. Autor Kapitala Karl; dulje prozno djelo 13.Djevojka OKOMITO 1.? 2.Kruna rimska graevina; vrsta sira 3.Vrsta, pasmina, sorta; upiite VER; kemijski simbol za rutenij 4.Ustaljeni obiaj; upiite XR 5.Sve oko nas, suma svih snaga koje djeluju u svemiru/ karakter, temperament 6.Drugi ton solmizacijske ljestvice; due vremensko razdoblje; spokoj 7.Ameriki lingvist i anarhist, lan Savjeta Novog Plamena Noam 8.Pokrivalo za glavu (engl.); muko ime (Ilija/Ile) genitiv jednin; naziv 9.Osmanlijski plemi; krajnja toka neke suprotnosti; njemaka revolucionarka Luxemburg 10.Harmonija, sklad meu ljudima; lik iz Krleine drame Gospoda Glembajevi
Dragi itatelji! Ako vas prvi broj naeg lista nije iznevjerio, i ako ste zainteresirani za daljnji izlazak Novog Plamena, molimo vas, da nam, u skladu sa svojim mogunostima, pomognete! Naime, na list ne financira Ministarstvo kulture, niti bilo koja druga dravna institucija, iza nas - naalost, ili na sreu, ne stoje ni veliki, a ni mali tajkuni, i zato se obraamo upravo vama, itateljima, zbog kojih i postojimo, da se preplatite na Novi Plamen, i da nau rije i nae ime, pronosite i prenosite drugim potencijalnim itateljima i pretplatnicima! Svaka financijska pomo je dobrodola! Svoje dobrovoljne priloge, moete uplatiti na iro raun: Unaprijed vam se zahvaljujemo!

iro-raun: 2484008-1103959884 broj deviznog rauna: 25000-0662-330

&

PRETPLATITE SE elim se pretplatiti na Novi Plamen na pola godine (90 kuna, 480 dinara, 12 KM, 24 eura, 30 USA) na godinu dana ( 180 kuna, 960 dinara, 24 KM, 48 eura, 60 USA) Ime i prezime Adresa Svima koji poalju ispunjeni pretplatniki listi, urednitvo e poslati ispunjenu uplatnicu.

54

PLAMEN

novi

ART PORTAL

EMPRESI KAO PLAMENI JEZICI

Vicent van Gogh (1853.1890), jedan od najveih nizozemskih slikara, i jedan od prvih ekspresionista, za vrijeme svog lijeenja u duevnoj bolnici u Saint Rmyu, naslikao je seriju slika s motivom empresa! Pogledajmo te emprese! To kao da nisu empresi, nego gorui, plameni jezici! Kao da je slikar svoj duevni nemir, uskovitlanom zagasito zelenom bojom prenio na platno? Naslikani isprekidanim potezima kista, oni se poput zelenih jezika vatre probijaju prema gore, pa ak ni okvir slike ne moe zaustaviti njihov nesmiljeni rast." (Ingo. F. Walther). U pismu bratu Theu, Van Gogh pie, da se empresima stalno bavi, i da bi s njima htio napraviti seriju slika kao i sa suncokretima. U linijama i proporcijama lijepi su poput egipatskih obeliska. A njihova zelena boja posebno je fini ton. To je poput crne mrlje u krajoliku obasjanom suncem, ali to je jedna od najzanimljivijih crnih boja, no ne mogu zamisliti niti jedan ton koji bi bilo tee pogoditi. emprese stoga treba gledati u odnosu na plavu boju, ili tonije reeno, u plavoj boji. F.E.

VanGogh

PLAMEN

novi

55

OPREZ!
u blizini je...

PLAMEN
za slobodu, mir i socijalnu pravdu GODINA I VELJAA/FEBRUAR 2007.

novi

BROJ 1

56

PLAMEN

novi