Katalog - Refleksije Vremena

refleksije vremena 1945. – 1955.
(1) I. fiskulturni slet Hrvatske u Zagrebu / Zlatko Zrnec

REFLEKSIJE VREMENA 1945.– 1955. 5
III DRUŠTVO
ŽenE u formativnom socijalizmu 182 Renata Jambrešić Kirin
Politički rituali 202 Reana Senjković
Mit o Titu u prostoru 228 Nevena Škrbić Alempijević
TITO KAO DANDY 234

S POŠTOVANJEM TITU 244
Jesmo li joŠ uvijek moderni? 260 Leonida Kovač
Leksikon 289 Igor Stanić
Kataloške jedinice 293

Refleksije vremena 1945.– 1955. Dragoljub Kuprešanin (mij) Audio materijal Organizatori zahvaljuju
12. prosinca 2012. – 10. ožujka 2013. Ivan Manojlović (mij) HRT Hrvatski radio institucijama i privatnim
Galerija Klovićevi dvori Aleksandra Momčilović- Tamara Bregeš vlasnicima koji su posudbom
Jezuitski trg 4, Zagreb Jovanović (mij) Aris Angelis djela omogućili ovu izložbu:
www.klovicevidvori.hr Ana Panić (mij) Arhiv za likovne umjetnosti
Tatomir Toroman (mij) Uvećanja fotografija HAZU, Zagreb
Pod visokim pokroviteljstvom Astroclima, Zagreb Etnografski muzej Istre, Pazin
predsjednika Republike Hrvatske Konzervacija Arskopija, Zagreb Galerija Antuna Augustinčića,
dr. Ive Josipovića Ivanka Živadinović (mij) Klanjec
Pedagoški program Galerija likovnih umjetnosti,
Vizualni identitet i Liljana Velkovski Osijek
Produkcija izložbe grafički dizajn izložbe Galerija umjetnina, Split
Galerija Klovićevi dvori Hamper studio Stručni suradnici na Grad Zagreb
Ivana Vučić pedagoškom programu Gradski muzej Karlovac, Karlovac
Izložba je ostvarena u suradnji Tomislav Jurica Kaćunić Nikolina Očko Zanoški Hrvatska radiotelevizija,
s Muzejom istorije Jugoslavije Mario Peranić Hrvatski radio, Zagreb
iz Beograda Restauracija djela Hrvatski državni arhiv, Zagreb
Mirta Krizman Marketing izložbe Hrvatski muzej arhitekture,
Koncepcija i izbor izložaka Ana Dumbović Antonio Picukarić Zagreb
Jasmina Bavoljak Dragan Dokić Hrvatski povijesni muzej, Zagreb
Hrvatski restauratorski zavod: Tehnička produkcija Hrvatski školski muzej, Zagreb
Likovni postav Višnja Bralić (hrz) Dragutin Matas Kabinet grafike HAZU, Zagreb
Nedjeljko Mikac Mario Braun (hrz) Tomislav Antolić Knjižnice grada Zagreba, Zagreb
Davor Filipčić (hrz) Damir Babić Lovački muzej Hrvatskog
Audiovizualni postav Darko Ivić (hrz) Davor Markotić lovačkog saveza, Zagreb
Darko Bavoljak Mario Miočić (hrz) Vinko Soldan Ministarstvo vanjskih i
Vjeran Potočić (hrz) Tomica Šetek europskih poslova Republike
Kustosice pripravnice Slobodan Radić (hrz) Hrvatske, Zagreb
Katarina Srdarev Transport Moderna galerija, Zagreb
Danijela Marković Izbor arhivske filmske građe Galerija Klovićevi dvori Muzej istorije Jugoslavije, Beograd
Daniel Rafaelić Muzej moderne i suvremene
Tekstovi na izložbi Osiguranje umjetnosti, Rijeka
Lucija Barada Benyovsky Montaža filmskog materijala Croatia osiguranje, Zagreb Muzej Slavonije Osijek, Osijek
Vladi Bralić Višnja Skorin Muzej Staro selo, Kumrovec
Igor Duda Suorganizatori izložbe Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb
Igor Graovac Montaža audio materijala Hrvatski državni arhiv Nacionalna i sveučilišna
Renata Jambrešić Kirin Petar Vujačić Hrvatska radiotelevizija, knjižnica, Zagreb
Maša Kolanović Hrvatski radio Narodni muzej Zadar, Zadar
Martin Previšić Koncepcija promidžbenog spota Hrvatski restauratorski zavod Umjetnička galerija Dubrovnik,
Reana Senjković Vinko Grubišić Jadran film Dubrovnik
Davorin Vujčić Fredi Kolombo Ured predsjednika Republike
Fotografija sa naslovnici: Nepoznati Hrvatske, Zagreb
muzej istorije Jugoslavije Filmska građa autor (pripisano Ivi Kerdiću), Vila Brijunka, Brijuni
Voditeljica projekta Hrvatski filmski arhiv Borbeni savez radničke klase i seljaka, Borna Barac
Ana Panić (mij) Carmen Lhotka 1946-1947. (kat. br. 132) Lucija Barada Benyovsky
Mladen Burić Darko Bekić
Stručni suradnici Izložba je ostvarena uz podršku Radmila Biondić
Slavica Drobac (mij) Fotografska građa Ministarstva kulture Republike Zora Cazi Gotovac
Tatomir Toroman (mij) Središnji fotolaboratorij HDA Hrvatske i Gradskog ureda za Vladimir Dodig Trokut
Zvonimir Baričević obrazovanje, kulturu i šport Igor Jović
Kustosi Hrvoje Gržina grada Zagreba kao i sredstvima Marijan i Neven Kocković
Radovan Cukić (mij) Damir Pildek Galerije Klovićevi dvori Josip Kovačić
Momo Cvijović (mij) Jasna Vlašić Izložba je realizirana Mario Peranić
Marija Đorgović (mij) Fotodokumentacija Muzeja zahvaljujući državnom jamstvu Zvonimir Škorić
Veselinka Kastratović-Ristić (mij) istorije Jugoslavije Vlade Republike Hrvatske Branko Zec
4 REFLEKSIJE VREMENA 1945.– 1955.
SADRŽAJ
PROLOG 6 Jasmina Bavoljak
I POVIJEST
Uhodavanje socijalizma 10 Igor Duda
Junakinje i junaci rada 40 Tomislav Anić
Pioniri MALENI 58 Igor Duda
državA i crkvA 66 Ivan Grubišić
II UMJETNOST
IZMEĐU DIKTATA I SAVJESTI 72 Jasmina Bavoljak
SPOMENIČKA PLASTIKA 106 Milica Radulović, Davorin Vujčić, Maro Grbić
Arhitektura 146 Vladi Bralić
filmski žurnal 154 Daniel Rafaelić
hrvatskI film 158 Krešimir Mikić
Od kulture mase do masovne kulture 166 Maša Kolanović

PROLOG
Jasmina Bavoljak
2
Utopijska vjera u ideale slobode, jednakosti i pravde koja je obilježila naše bake i
majke, djedove i očeve u jednome od prijelomnih trenutaka 20. stoljeća sigurno je
ostavila neizbrisiv trag i u nama samima!
Okončanje Drugoga svjetskog rata u nas i tema 1945. godine te prvih poratnih
godina, kao godina epohalnog prijeloma i obrata u suvremenoj povijesti, živa je i
danas, ne samo zbog relativne vremenske blizine, nego i zbog svoga značenja te još
prisutnog djelovanja na forme i sadržaje historijskog pamćenja. A vrijeme određeno
1945. godinom, godinom poraza dvaju totalitarizama (fašizma i nacionalsocija-
lizma), te godinama u kojima ubrzo nastaju i sukobi unutar trećega totalitarizma
(staljinizma) i rađanje titoizma, ujedno je i vrijeme pobjeda ostatka čovječanstva ili,
rječnikom političke i vojne povijesti, Saveznika. To vrijeme, stoga, nije i ne može biti
samo okamenjena historijska činjenica, već je obilježeno konstituiranjem novog
svjetskog poretka, sve bržim protokom informacija, razvojem društvenih i eko-
nomskih odnosa te, do tada u povijesti nezabilježenim, civilizacijskim napretkom
u svim segmentima društvenog razvoja.
Ova izložba bi nas trebala podsjetiti na dinamične i višeznačne društvene impulse

razdoblja od svršetka Drugoga svjetskog rata pa do početka emitiranja prvog televi-
zijskog signala u nas. U tome će posjetiteljima pomoći, uz tradicionalne muzejske
eksponate, i razni multimedijalni sadržaji toga vremena rađeni s jasno određenim
ideološkim predznakom, koji su posuđeni iz Hrvatskog državnog arhiva i audio arhiva
Hrvatske radiotelevizije. Također će materijal posuđen iz Muzeja istorije Jugoslavije
iz Beograda dati važan biljeg ovoj izložbi, oslikavajući poklonima, osobnim predme-
tima i umjetničkim djelima okružje u kojem je živio i radio Josip Broz Tito. Važno je
napomenuti da je izložba samo jedan od mogućih kulturoloških pregleda i pogleda
na vrijeme od kojeg je proteklo šezdesetak godina, te da se njome željelo upozoriti na
cenzure i tabue, prijelome i društvene poticaje koji su mijenjali sadržaje historijskog
pamćenja uvjetujući da neke fenomene tog vremena lako zaboravljamo, dok se drugih
s radošću ili nelagodom prisjećamo.
U horizontu živoga povijesnog vremena zbivanja djeluju na dugi rok, u interakciji sa

stvaralačkima i/ili razornim ljudskim djelovanjima i djelima. Ako je tome tako, onda
i vrijeme od 1945. do 1955. godine, prisutno kroz sjećanja na obećani, življeni i uruše-
ni komunizam/socijalizam, takoreći živi i djeluje, otvoreno ili prikriveno, na (samo)
spoznaje današnjih naraštaja, na njihovo (samo)tumačenje, na vrijednosne predstave (2) T
itov govor na Markovu
trgu 28. 5. 1945. / autor nije
te društvene, kulturne, umjetničke i životne prakse. registriran
POVIJEST
Uhodavanje socijalizma
Hrvatska u desetljeću poslije 1945. godine
Igor Duda
3
Kada je u svibnju 1945. završio Drugi uspostavljanju nove vlasti. Na području Hrvatske KPJ 1 Plitvička rezolucija, prema:
Hodimir Sirotković, ZAVNOH.
svjetski rat u Europi, Demokratska je od 1937. djelovala preko KP Hrvatske (KPH) koja je Rasprave i dokumenti, Zagreb,
već pri svom osnivanju najavila borbu za ostvarenje Dom i svijet, Zagreb, 2002., 280.
Federativna Jugoslavija postojala je socijalnih i nacionalnih prava za najšire mase: 2 Proglas osnivačkog kongresa KPH,
prema: Hrvoje Matković, Na
već godinu i pol: sukladno međuna- vrelima hrvatske povijesti, Zagreb,
Golden marketing (GM) – Tehhnička
rodnim dogovorima već su dva mjese- Hrvatski narod je jednodušan u borbi, da raskine knjiga, Zagreb, 2006., 337.
lance nacionalnog ropstva, da izvojuje demokratska 3 Deklaracija o osnovnim pravima
ca u njezinoj vladi djelovali političari prava i slobode, da obuzda pljačkanje i izrabljivanje
naroda i građana Demokratske
Hrvatske, prema: H. Sirotković,
komunističke i građanske orijentacije, naroda, koji su doveli narod na prosjački štap... I n.dj., 300–301.
4 Govor predsjednika Narodnog
a država je dobila međunarodno pri- upravo zato jer volimo svoju domovinu i svoj narod, fronta Jugoslavije (NFJ), prema:
Katarina Spehnjak, Javnost i
mi se borimo da u slobodnoj domovini bude sretan i
znanje od strane antifašističkih sila. slobodan čitav narod.2
propaganda. Narodne fronte
(NF) u politici i kulturi Hrvatske
1945.–1952. godine, Zagreb,
Hrvatski institut za povijest
(HIP) – Dom i svijet, Zagreb,
Tri mjeseca kasnije Antifašističko vijeće narodnog Tijekom rata komunisti su, međutim, izbjegavali 2002., 28.
oslobođenja Jugoslavije, pojačano nekompromiti- teme revolucije i diktature proletarijata pa se u do-
ranim zastupnicima iz predratnoga jugoslavenskog kumentima ZAVNOH-a svim građanima FDH jamči:
parlamenta, preraslo je u Privremenu narodnu skup-
štinu te su krenule pripreme za prve poratne izbore. sigurnost ličnosti i imovine [...], pravo vlasništva i
Dio federacije bila je i Federalna Država Hrvatska privatna inicijativa u gospodarskom životu [...], slo-
(FDH) čija je vlast u svibnju 1945. u Zagrebu ušla u boda vjeroispovijesti i sloboda savjesti [...], sloboda
urede poražene nacističke štićenice Nezavisne Drža- govora, štampe, zbora, dogovora i sloboda udruži-
ve Hrvatske (NDH). Novu hrvatsku vlast u tom je tre- vanja..., opće jednako i neposredno izborno pravo [...],
nutku predstavljala mjesec dana stara Narodna vlada pravo molbe i pritužbe na sve državne vlasti [...] [te]
Hrvatske, na čijem će čelu osam godina biti Vladimir besplatno prosvjećivanje.3
Bakarić. Vlada je stigla iz ranije oslobođenoga Splita,
a svoj je politički legitimitet temeljila na tada već Naravno, osim ako je riječ o osobama koje su se ogri-
dvogodišnjem djelovanju Zemaljskog antifašistič- ješile o interese Narodnooslobodilačke borbe (NOB)
kog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) ili ih se može povezati s izdajom domovine i služe-
koje će u srpnju 1945. godine na svome 4. zasjedanju njem neprijatelju. Sličnu je ogradu poslije pobjede u
u Zagrebu prerasti u Narodni sabor Hrvatske. ratu iznio i sam Josip Broz Tito:
ZAVNOH je još 1943. u svojoj rezoluciji naglasio: Naš je narod izvojevao sebi svoj tip demokracije, gdje
postoji puna sloboda za ogromnu većinu narodnih
Komunistička partija bila [je] jedina partija u Hrvat- masa, a u isto vrijeme za jednu neznatnu manjinu po-
skoj koja je ostala vjerna našim narodima. Komuni- stoje izvjesna ograničenja, takva ograničenja koja im
stička je partija pozvala sve narode da se dignu na onemogućavaju da rade što hoće, a ta se ograničenja
oružanu borbu protiv okupatora i njegova sluge Pa- sastoje u tome da oni nemaju vlast u rukama i, prema
velića. Ona je organizirala prve udarne grupe i prve tome, ne mogu ništa da rade.4
partizanske odrede, koji su s oružjem u ruci ustali
protiv fašističkih osvajača i ustaša.1 Rat koji je u svojoj surovoj dvojnosti istodobno bio i
oslobodilački i građanski mnoge je teme u javnosti
Članovi KP Jugoslavije (KPJ) u rat su 1941. ušli poslije odgodio za kasnije, a tada je – kada se samo naslući-
razdoblja dvadesetogodišnje zabrane i ilegalnog dje- vao ili već znao ishod borbi – bilo moguće umanjiti,
lovanja u Kraljevini Jugoslaviji, a iz rata su uspjeli kako inzistiranje na državnosti jugoslavenskih federal-
izaći na način da su sebi osigurali glavnu riječ pri nih jedinica, tako i vrijednost nekih građanskih prava. (3) Proslava 1. maja 1947. / Milan Pavić
4 6
7 8 9
10 11 12
Mnoga su deklarativna jamstva iz ratnih godina u no- sklopu NF-a. Izražavajući neslaganje s političkim prili 5 Usp. K. Spehnjak, n.dj., 132,
i Zdenko Radelić, Hrvatska u
vima poratnim okolnostima bila zaboravljena. Ra kama građanski su političari napustili vladu i povukli Jugoslaviji 1945.–1991. godine. Od
zinu i vrstu demokratičnosti određivali su pobjednici se iz izborne utrke. Na izbore za saveznu Ustavotvor- zajedništva do razlaza, Zagreb,
HIP – Školska knjiga (ŠK), Zagreb,
u ratu koji su uskoro postali i pobjednici prvih par- nu skupštinu 11. studenoga 1945. izašao je tako samo 2006., 76.
lamentarnih izbora. Komunistička partija dobila je NF s J. Brozom Titom kao nositeljem liste, pa su se na 6 Usp. K. Spehnjak, n.dj., 134–135,
i Jera Vodušek Starič, Kako su
pravo na stvaranje i izgradnju vlasti i, potom, pravo biračkim mjestima našle dvije kutije – frontovska i komunisti osvojili vlast 1944.–1946.
godine, Zagreb, Naklada Pavičić,
na oblikovanje društva, a tu je – u sklopu politike koja bezimena ili crvena i crna – a ruke birača glasačke su 2006., 409.
nije prihvaćala povratak na staro – do izražaja konačno kuglice znatno više polagale u onu prvu kutiju. U Hr-
došlo i treće obilježje NOB-a: socijalistička revolucija. vatskoj je na birališta izašlo 1,9 milijuna ili 91,8 posto
upisanih birača, a NF je osvojio 91,5 posto glasova.5 Još
Učvršćivanje vlasti viši postotak osvojen je na naknadno provedenim iz
Jesen 1945. bila je u znaku prvih izbora. Ostavi li se po borima u novopripojenoj, točnije sjedinjenoj Istri. Ve-
strani čak sve ostalo što se događalo prvih poratnih ćinu hrvatskih zastupnika u Ustavotvornoj skupštini
mjeseci, ni same pripreme za izbore nisu protjecale u iz redova NF-a činili su upravo članovi KPH. Inozemne
demokratskom ozračju jer je KPJ onemogućavala po su analitičare iznenadili tako dobri rezultati, no una-
litičku i predizbornu djelatnost građanskih stranaka. toč izvješćima o nepravilnostima, nema sumnje da
Među njima je bila i Hrvatska seljačka stranka koja je su oni uvelike bili odraz političkog raspoloženja i da
prije rata dobivala najveću potporu hrvatskih birača, se pobjeda NF-a u studenome 1945. ne može, i kada bi
no njezinu obnovu priječila je ratna i poratna podijelje se htjelo, dovesti u pitanje.6 Birače je ponio poratni po
nost na različite dijelove te stranke i nastojanja komu- bjednički zanos te programska načela NF-a, među ko
nista da jedan njen dio zadrže pod svojim okriljem u jima su se isticali obnova i izgradnja, bolji život seljaka
(4) Prvi miting u oslobođenom

Zagrebu / Milan Pavić
(5) Prvi miting u oslobođenom
Zagrebu / Milan Pavić
(6) Prve jedinice Jugoslavenske
armije na Jelačićevu trgu /
Milan Pavić
(7) Ulazak Jugoslavenske armije
preko Savskog mosta / Milan
Pavić
(8) S proslave Titova rođendana
na Jelačićevu trgu / Ribarić
(9) Tenkovi Jugoslavenske armije
prolaze Jelačićevim trgom /
Milan Pavić
(10) Narodna zaštita po
zagrebačkim ulicama /
Milan Pavić
(11) Zarobljenički privremeni
logor u Zagrebu / autor nije
registriran
(12) Jedinice Jugoslavenske armije
sa zastavama na Jelačićevu
trgu / Milan Pavić
(13) Izbori za zastupnike okružne
13 skupštine okruga Slavonski
Brod / Milan Pavić
(14) Upute biračima

prigodom izbora
za Ustavotvornu
skupštinu, 1945.
(15) Ustav Federativne
Narodne Republike
Jugoslavije, 1946.
(16) Ustav Federativne
Narodne Republike
Jugoslavije, 1946.
14
i radnika, prava žena, pružanje svih mogućnosti mla- 7 Usp. Osnovna programatska načela
NFJ, prema: K. Spehnjak, n.dj.,
dima, socijalno osiguranje, svima dostupne prosvjeta, 27–28.
tehnika i znanost, stvaranje narodne inteligencije, 8 Usp. Dušan Bilandžić, Hrvatska
moderna povijest, Zagreb, GM,
demokratska prava, narodna vlast i republikanski 1999., 226.
oblik vladavine, bratstvo i jedinstvo te ravnopravnost
naroda Jugoslavije, prijateljstvo sa svima slobodolju-
bivim narodima te balkanska i slavenska solidarnost.7
KPJ je, dakle, uspjela osmisliti te ostvariti sintezu
interesa svih naroda Jugoslavije te tako još za rata
izgraditi nadnacionalnu moć, a toj je sintezi prido-
dala komunističku utopiju o novome pravednom
društvu čime je zadobila široku podršku, posebno
mladih generacija.8 Partiji su izbori potom dali i po-
litički upravljački legitimitet.
Izgrađivanje pravnog sustava sigurno je pridono-
silo učvršćivanju narodne vlasti i partijske države.
Ustavotvorna je skupština već 29. studenoga 1945.
godine – na drugu obljetnicu 2. zasjedanja AVNOJ-a
i proglašenja DFJ te na datum koji će potom biti obi-
lježavan kao Dan Republike – proglasila Federativnu
Narodnu Republiku Jugoslaviju koja je u Deklaraciji
15 skupštine opisana kao
16
(17) Govor Vladimira Nazora /

autor nije registriran
(18) Porušeno selo Lipa / autor
nije registriran
(19) Narod na Jelačićevu trgu /
17
... savezna narodna država republikanskog oblika, za- ci, buržoazija i crkva, često i obični građani. S ratnim
jednica ravnopravnih naroda koji su slobodno izrazili zarobljenicima obračun je bio posebno grub tijekom
volju da ostanu ujedinjeni u Jugoslaviji.9 prvih nekoliko mjeseci poraća, a s neuhvaćenim
pripadnicima gerilskih križarskih skupina Korpus
Federacija je u siječnju sljedeće godine dobila i svoj narodne obrane Jugoslavije morao se baviti sve do
prvi ustav. Isti se ritam godinu kasnije ostvario i na kraja 40-ih godina.11 Međutim, ni postupanje vlasti
republičkoj razini: u studenome 1946. provedeni su s narodom nije bilo lišeno grubosti pa su se tih godi-
izbori za Ustavotvorni sabor s rezultatima sličnima na čak unutar Politbiroa Centralnog komiteta (CK)
onima na saveznim izborima, a u siječnju 1947. svoj KPH javljale kritike politike zapovijedanja narodom te
je ustav dobila i Narodna Republika Hrvatska (NRH) osude anarhije, kaosa i terora.12 O svemu tome teško
kao “narodna država”, ujedinjena “slobodnom vo- je moglo biti riječi u tisku jer je već u kolovozu 1945.
ljom” i “na temelju načela ravnopravnosti” u Jugosla- Zakonom o štampi uvedena široka mogućnost zabrane
viju, ali s pravom na samoodređenje i odcjepljenje.10 publikacija, među ostalim i u slučaju ugrožavanja
9 Prema: H. Matković, Povijest
Jugoslavije (1918.–1991.). Hrvatski
Osim ustavima i uspostavom svih razina vlasti, državnih interesa, klevetanja državnih tijela i po-
pogled, Zagreb, Naklada Pavičić, državu i poredak trebalo je učvrstiti mnogima kon- maganja vanjskih neprijatelja.13
1998., 280.
10 Ustav NRH, prema: H. Matković,
kretnim potezima na terenu gdje se na legalan i ilega- Nepoštivanje načela privatnog vlasništva omo-
Na vrelima hrvatske povijesti, lan način događao obračun s neistomišljenicima. Bili gućilo je oduzimanje privatne imovine putem kon-
ndj., 480.
11 Usp. Z. Radelić, n.dj., 128–133.
su to, nazvani jezikom vremena, kontrarevolucionari, fiskacije, eksproprijacije i nacionalizacije. Upravo
12 Usp. D. Bilandžić, n.dj., 262–263. reakcija, protudržavni elementi ili banda, a zapravo je konfiskacija imala važnu ulogu pri preraspodjeli
13 Usp. Z. Radelić, n.dj., 155. ostaci neprijateljskih vojnih postrojbi, veleposjedni- zemljišnoga fonda, zamišljenoj također u kolovozu
14 Usp. Marijan Maticka, Agrarna

1945. Zakonom o agrarnoj reformi i kolonizaciji. Nije je tako odstranila kapitalističko vlasništvo u gospo- reforma i kolonizacija u Hrvatskoj
se, međutim, postupalo prema sovjetskom modelu darstvu i ostvarila nadzor nad sredstvima za proi- 1945.–1948 godine., Zagreb, ŠK –
Stvarnost, 1990., 48, 93 i 135.
opće nacionalizacije i kolektivizacije nego su – u zvodnju, pa novih zakonskih intervencija u područ- 15 Usp. Z. Radelić, n.dj., 188, te Ivo
skladu s parolom Zemlja seljacima! – posjedi u dopu- ju nacionalizacije nije bilo sve do 1958. godine. Goldstein, Hrvatska 1918.–2008
godine., Zagreb, Europapress
štenoj površini ostavljeni u privatnom vlasništvu Oblicima razvlašćivanja posebno je bila pogo- holding (EPH) – Novi liber, 2008.,
383.
seljaka, daleko najbrojnijeg sloja društva i nosive đena Katolička crkva (KC), no vlasništvo u crkve-
snage NOB-a. Oduzimanjem svih posjeda većih od no-državnome odnosu nije bilo jedini prijepor. 17 Usp. isto, 184.
45 hektara ili 25 hektara obradive zemlje i ograniča-
vanjem seljačkih posjeda na 20–25 hektara, država
je stvorila zemljišni fond površine 390.510 hekta-
ra.14 U državnom vlasništvu ostalo je 62 posto po-
vršine, a preostali je dio podijeljen među 108.072
obitelji, od kojih je većina bila u svojstvu lokalnih
korisnika koji su stekli pravo na zemlju ili širenje
svog posjeda, dok su trećinu činili kolonisti koji su
iz neplodnih i nerazvijenih krajeva vlakovima bez
voznog reda krenuli prema Baranji, Slavoniji, Srije-
mu i Vojvodini.
Prazni posjedi koji su primali koloniste posljedica
su ne samo agrarne reforme nego i iseljavanja nje-
mačke nacionalne manjine čijih je približno 90.000
pripadnika otišlo iz Hrvatske, a preostalo ih je dese-
tak tisuća.15 Bio je to dio šireg procesa koji je iz sred-
nje i istočne Europe odveo više milijuna Nijemaca
kojima je na teret stavljena kolektivna krivica zbog
suradnje s poraženim Trećim Reichom.
Djelomično u tom kontekstu treba promatrati i
iseljavanje Talijana, iako se njihov odlazak isprepleo
s rješavanjem graničnog pitanja između Italije i Jugo-
slavije koje je početkom 50-ih godina dovedeno do
ruba ratnoga stanja. Hrvatske su granice na mnogim
18
područjima slijedile crtu iz prošlih stoljeća, a poneg-
dje su unutar Jugoslavije određivane poslije Drugoga
svjetskog rata na temelju nacionalne pripadnosti 19
stanovništva i međurepubličkih dogovora, no samo

su na području Istre ovisile o složenim međunarod-
nima pregovorima.16 Iako je Jugoslavenska armija
oslobodila Pulu, iz grada se ubrzo morala povući i
prepustiti ga angloameričkim snagama koje su se
tamo zadržale do 1947. godine. Tada je mirovnim
ugovorom Jugoslavija uspjela dobiti sva sporna hr-
vatska područja osim sjeverozapadne Istre koja je sve
do 1954. bila dio Slobodnoga Teritorija Trsta. Poslije
nekoliko manjih korekcija teritorij NRH zaokružen
je 1956. godine. Usporedno s rješavanjem graničnog
pitanja iz hrvatskoga je dijela Istre iselilo više od
180.000 stanovnika, većinom Talijana. Njihova imo
vina postala je vlasništvo jugoslavenske države u za-
mjenu za ratnu odštetu koju Italija tako nije morala
isplatiti Jugoslaviji.
Državnim vlasništvom su na osnovi Zakona o na-
cionalizaciji privatnih i privrednih poduzeća iz 1946.
postala sva veća poduzeća, a na ona manja poduzeća,
obrtničke radionice, prodavaonice i gostionice zakon
je proširen 1948. godine.17 U privatnom vlasništvu
ostali su zemljište i stoka, sitna obrtnička poduzeća i
manji broj ugostiteljskih i trgovačkih objekata. Država
(20) Proslava 1. maja 1947. / Dogodio se sudar između nositelja svjetovne vlasti, protukomunistička, a dolaskom komunista na vlast
Milan Pavić
koja je počivala na masovnosti NF-a i predstavnika stali su u obranu svog položaja te svojih duhovnih
(21) 1. partizanska izložba
likovnih umjetnika u Katoličke crkve, koja se oslanjala na tradiciju i broj- i materijalnih vrijednosti koje su postale iznimno
Zagrebu / Zvonko Zec
nost vjernika. Ideologija prvih sadržavala je ateizam ugrožene. Obračun vlasti sa zagrebačkim nadbisku-
(22) Proslava 1. maja – delegacija
Istre pred ulazom u Maksi- i vjeru smatrala znakom nazadnosti za koju u no- pom Alojzijem Stepincem trebalo bi smjestiti upravo
mir / autor nije registriran
vome društvu nema mjesta. Usto su prvi sumnjičili u područje sukoba onih koji se učvršćuju na vlasti s
(23) Seljačka smotra u Varaždinu
– govor prof. Martinovića / te optuživali KC i Vatikan za ponašanje i postupke onima koji nevoljko napuštaju stare pozicije u druš-
Nada Dolenc
u vrijeme Drugoga svjetskoga rata i poraća, a htjeli tvu, a s obzirom na sve što su jedni o drugima misli-
(24) Delegacija USAOH-a na
Jelačićevu trgu / autor nije su spriječiti i utjecaj svećenstva na mase. Shvaćanja li, okršaj je bio neizbježan. Rezultirao je suđenjima,
registriran
drugih, pak, još su u međuratnome razdoblju bila zatvaranjima i ubojstvima svećenika te presudom A.
20
21 22
23 24
Stepincu koji je 1946. na brzinu osuđen na 16 godina i produljiti razdoblje konsolidacije režima. Nova faza
zatvora zbog, kako se tvrdi u presudi, podupiranja političke krutosti bila je usmjerena prema svima koji
NDH u ratu i djelovanja protiv Jugoslavije nakon su poslije pucanja bratskih sovjetsko-jugoslavenskih
rata.18 Do 1951. bio je u Lepoglavi, a potom do smrti veza stali, ili se smatralo da su stali, na stranu Saveza
u internaciji u Krašiću. Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR) i Josifa
Visarionoviča Staljina te tako izrazili neslaganje s J.
Drugačiji socijalizam Brozom Titom, jugoslavenskom vlašću i KP. Napetost
Poratnih godina sukobi nisu izbijali samo između KP između dviju zemalja postupno je rasla od kraja rata
i njezinih protivnika nego i među samim komunisti- sve dok iz SSSR-a u proljeće 1948. Komunističkoj par-
ma. Poticaj tome stigao je izvan Jugoslavije, a njegovo tiji Jugoslavije nisu stigla pisma u kojima se napada
razrješavanje odvest će zemlju na put unutarnjih jugoslavenska unutarnja i vanjska politika. Moskvi
reformi i u bitno drugačiji međunarodni položaj, ali je Tito uputio jasan odgovor: 18 Usp. D. Bilandžić, n.dj., 257.
(25) Život u riječkoj luci / Zlatko Šurjak

(26) Piljenje drva / autor nije registriran

Ma koliko netko od nas volio zemlju socijalizma SSSR,

on ne smije ni u kom slučaju manje voljeti svoju ze-
mlju, koja također izgrađuje socijalizam.19
Jugoslavenski su komunisti odbili sudjelovati na

zasjed anju Informacijskog biroa (IB/Informbiro)
komunističkih partija u Bukureštu, gdje su potom
predstavnici bugarske, čehoslovačke, francuske,
mađarske, poljske, rumunjske, sovjetske i talijanske
partije 28. lipnja 1948. prihvatili Rezoluciju o stanju
u KPJ.20 Objava toga dokumenta u jugoslavenskoj je
27 28
javnosti izazvala nevjericu jer s trona je pao uzor i
zaštitnik koji je to trebao biti zauvijek. Rezolucijom
je vodstvo KPJ optuženo za odstupanje od marksiz-
29 30
ma i lenjinizma, napuštanje “pozicije radničke kla-
se”, dopuštanje “mirnoga urastanja kapitalizma u
socijalizam” i za nepravilnu politiku na selu koja
dopušta privatno vlasništvo. Informbiro je uočio
i provođenje neprijateljske politike prema SSSR-u
i Svesaveznoj komunističkoj partiji (boljševika),
upozorio na “klevetničku propagandu” o SSSR-u kao
imperijalističkoj sili te zaključio da jugoslavensko
vodstvo kapitalističke države drži manjom opasno-
šću od SSSR-a, što može dovesti do izrođivanja Jugo-
slavije u “običnu buržoasku republiku, do gubitka
nezavisnosti Jugoslavije i do pretvaranja Jugoslavije
u koloniju imperijalističkih zemalja”. Bratske su par-
31 tije naglasile da je KPJ organizirana “sektaško-biro-
kratski”, da se nalazi u “polulegalnom položaju” i da
se skriva iza NF-a:
[Čelnici su KPJ] izmislili verziju o svom tobože ne-

ravnopravnom položaju... [te su zaraženi] ambici-
oznošću, ohološću i uobraženošću... [te kritike doče-
kuju] nakostriješeno..., [a zapravo su krenuli] putem
odcjepljenja od jedinstvenoga socijalističkog fronta
protiv imperijalizma, pošli putem izdaje stvari među-
narodne solidarnosti radnog naroda i putem prelaska
na pozicije nacionalizma.
U Bukureštu je zaključeno da se CK KPJ zbog svega

navedenoga sam isključio iz Informbiroa, a članstvo
KPJ pozvano je da postavi “novo internacionalističko
rukovodstvo”.
U tom kontekstu, Sretenu Žujoviću i Andriji He-
brangu sigurno nije pomoglo što se u Rezoluciji IB-a
spominju kao sovjetski prijatelji i što se prosvjeduje
protiv njihova uhićenja. A. Hebrang, ratni sekretar
CK KPH i poratni predsjednik Savezne planske ko-
misije, bio je uhićen dva mjeseca prije Rezolucije IB-a,
a najvjerojatnije je ubijen u beogradskome zatvoru
sljedeće godine.21
Tada su zatvorene tisuće komunista koji su stali
na stranu SSSR-a ili za koje se i najmanje sumnjalo
da nisu lojalni vodstvu KPJ. Evidentirano je gotovo
56.000 informbiroovaca (u Hrvatskoj osmina toga
broja), a uhićenih i uhapšenih na jugoslavenskoj je
razini bilo više od 16.000.22 Većini je odredište bio A u početku 50-ih prestat će, pak, i oštra postupa- 19 Prema: isto, 297.
zatvor na Golome otoku. Iako je 1951. KPJ bila dvo- nja prema seljacima koji su odbijali kolektivizaciju 20 Usp. Rezoluciju IB-a o stanju u
KPJ, u: Petar Požar, Rezolucija
struko brojnija negoli na početku sukoba Tito-Staljin, u koju se krenulo 1949. u proturječnome trenutku Informbiroa (prije i poslije),
Zagreb, Radničke novine, 1988.,
tijekom tri je godine izgubila stotinjak tisuća člano- kada se, iako uz odmak od sovjetskog modela, doka- 71–80.
va. Istodobno je zemlji prijetila sovjetska interven- zivala socijalistička pravovjernost. No, pad poljopri- 21 Usp. I. Goldstein, Hrvatska
1918.–2018. godine, n..dj., 454.
cija i vojska je bila u stanju pripravnosti s pogledima vredne proizvodnje već 1953. doveo je do napuštanja
22 U
sp. Ivo Banac, Sa Staljinom
uperenima prema istočnim granicama. koncepta seljačkih radnih zadruga. protiv Tita. Informbiroovski
rascjepi u jugoslavenskome
Međudržavni i međupartijski jugoslavensko-so Dio društvene reforme sadržan je i u promjenama komunističkom pokretu, Zagreb,
vjetski odnosi normalizirani su tek s novim sovjet- naziva niza organizacija, među njima i KP koja je na Globus, 1990., 148–149.
skim vodstvom potpisivanjem Beogradske (1955.) i svome 6. kongresu u Zagrebu 1952. postala Savez 23 Usp. D. Bilandžić, n.dj., 370.
24 Usp. Tvrtko Jakovina, Američki
Moskovske deklaracije (1956.). Nikita Sergejevič Hru komunista (SK). Partija je trebala napustiti staru komunistički saveznik. Hrvati,
ščov, predsjednik Vlade SSSR-a, priznao je sovjetsku praksu zapovijedanja narodom i državom te prijeći Titova Jugoslavija i SAD
1945.–1955. godine, Zagreb, Profil
pogrešku: na uvjeravanje i usmjeravanje, a njezini članovi tre- – Srednja Europa (SE), 2003.,
354–355.
bali su postati ideološki dobro potkovana avangarda
25 Usp. D. Bilandžić, n.dj., 334.
Mi iskreno žalimo ono što se dogodilo i odlučno odbi- društva. Samoupravljanje, društveno vlasništvo i 26 Zapisnik sa sastanka prvoga
jamo sve ono što se nagomilalo u tom periodu.23 socijalistička demokracija 1953. su zauzeli istaknuto radničkog savjeta”, Kulturni
radnik, Zagreb, 30/1977., br.
mjesto u Ustavnom zakonu o osnovama društvenoga i 5, 55.
Bio je to znak jugoslavenske pobjede, baš kao i Titov političkog uređenja. Savezna i republičke skupštine 27 Usp. Z. Radelić, n.dj., 240.
odlazak u London u ožujku 1953. godine, neposredno dobile su vijeće proizvođača kao poseban dom, a Vla
poslije Staljinove smrti, što je bio njegov prvi služ- da je zamijenjena Saveznim izvršnim vijećem čiji
beni posjet nekoj zapadnoj zemlji i prvo putovanje u je predsjednik sljedećih deset godina bio upravo J.
inozemstvo poslije stanke od više godina.24 Broz Tito, koji je od tada obnašao i novouspostavljenu
(27) Opis fotografije i autor
Unutarnji jugoslavenski politički obračun na krat- dužnost Predsjednika Republike. Na nižim razinama nisu registrirani
koročnoj je razini poslije 1948. produljio razdoblje vlasti samoupravljanje i decentralizacija bili su vidlji- (28) Predaja darova Crvenog
križa I. rajona dječjem vrtiću
tvrde političke diktature, dok je na dugoročnoj razini vi u novoj teritorijalno-upravnoj podjeli i uvođenju u Zagrebu, Gundulićeva 12 /
Ante Fuis
zemlju odveo na put traženja odmaka od sovjetskog komunalnog sustava s općinama kao temeljem eko-
modela. Desovjetizacija, približavanje Zapadu, po- nomsko-političkoga sustava.27 Hrvatska je tako 1955. nisu registrirani
sebno Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), te podijeljena na 299 općina okupljenih u 27 kotara. (30) Transport mlijeka / Ladislav
Benko
povezivanje s izvaneuropskim zemljama u Pokret Međutim, društvena je reforma 1954. zaustavlje (31) Mladi partizan s odlikova-
nesvrstanih nedvojbeno jesu posljedice izlaska Ju- na na nekoliko godina što će postati potez koji će njima koje je zaslužio kao
pionir / Zlatko Šurjak
goslavije iz sovjetskog okrilja. se i kasnije primjenjivati kada reforme u opasnost
(32) Goli otok / autor nije
Na početku jugoslavenskog traženja drugačije- budu dovodile vlast i poredak. Prijetnja je u jesen registriran
ga puta bila je društvena reforma vođena načelima

decentralizacije, debirokratizacije, demokratizaci-
je i deetatizacije.25 Promjene su predstavljene kao
povratak izvornome marksizmu i lenjinizmu te su
uključivale koncept odumiranja države i uvođe-
nje samoupravljanja. Među prvim je koracima bilo
usvajanje Osnovnog zakona o upravljanju državnima
privrednim poduzećima i višima privrednim udruženji-
ma od strane radnih kolektiva iz 1950. godine. Pod
parolom Tvornice radnicima! uveden je tako sustav
radničkog samoupravljanja u kojemu se država tre-
bala sve manje uplitati u poslovanje, a radnici su po-
stali vlasnici sredstava za proizvodnju te su putem
radničkih savjeta trebali sudjelovati u upravljanju
poduzećima. Prvi koji su u Jugoslaviji iskusili tu mo-
gućnost bili su radnici Tvornice cementa Prvoborac u
Solinu koji su već na prvome radnom sastanku svoga
savjeta raspravljali o proizvodnom planu i disciplini
na radnom mjestu:
Disciplina u našem poduzeću je na niskom nivou.

Većina radnika zakašnjava na posao po par minuta
i pola sata. U restoranu kada je već sirena najavila
početak rada radnici i dalje ostaju i piju. Po tome treba 32
oštro postupiti.26
35
36
33
34
37
1953. stigla iznutra. Naime, Milovan Đilas, sekretar njem udarničkoga statusa i masovni entuzijazam u 28 Usp. Vladimir Žerjavić, Opsesije
i megalomanije oko Jasenovca
CK SK Jugoslavije (SKJ) i predsjednik Savezne skup- brzom su ritmu mijenjali zemlju. Jugoslavenski je i Bleiburga. Gubici stanovništva
štine, oglasio se serijom članaka kojima je kritizirao bruto društveni proizvod (BDP) 1947. bio na razini Jugoslavije u Drugome svjetskom
ratu, Zagreb, Globus, 1992.,
funkcioniranje vlasti i sustava te isticao potrebu za 97 posto BDP-a iz 1939. pri čemu su najbrže rasli in- 159 i 166.
radikalnom demokratizacijom. Obrušavajući se na dustrija i građevinarstvo.36 U takvim je okolnostima 29 U

sp. Z. Radelić, n.dj., 46–47.
30 Usp. isto, 55.
tzv. novu klasu, jugoslavenskoj je birokraciji zamjerio započela primjena prvoga petogodišnjeg plana za
31 Usp. Jakov Sirotković, Hrvatsko
pohlepu, zlouporabe uloge naslijeđene iz NOB-a, za- razdoblje 1947.–1951., potom produljenoga za jed- gospodarstvo, Zagreb, Hrvatska
akademija znanosti i umjetnosti,
tvaranje u svoj svijet i izdvajanje od naroda. M. Đilas nu godinu zbog prekida suradnje s Istočnim blokom GM, 1996., 66.
je, međutim, zbog svog istrčavanja isključen iz SK i za- i traženja veza sa Zapadom. Inače, plan je slijedio 32 Usp. I. Goldstein, Hrvatska povijest
tvoren, reforma je prekinuta, liberalno-demokratske sovjetski model, dakle centralizaciju s jakim drža (Povijest 21), Zagreb, EPH, 2008.,
630–631.
tendencije zaustavljene, a koncept samoupravljanja vnim nadzorom, državom kao jedinim ulagačem i 33 Usp. J. Sirotković, Hrvatsko
u tom je trenutku ostao nerazrađen. Do pomaka je izg radnjom teške industrije. gospodarstvo, n.dj., 124 i 128.
došlo tek 1958. na 7. kongresu SKJ. Forsirani rast davao je rezultate, ali nedostajala je
35 Usp. M. Maticka, Opskrba
laka industrija i roba široke potrošnje, a upitni su bili stanovništva u Hrvatskoj od 1945.
do 1953. godine, u: Zbornik Mirjane
Ozračje svakodnevice i troškovi te učinkovitost. Upravo je radi poticanja Gross, Zagreb, Zavod za hrvatsku
Hrvatska je iz Drugoga svjetskog rata izašla s veli- produktivnosti i radničke inicijative, uz traženje su povijest, 1999., 387, i Z. Radelić,
n.dj., 47.
kim ratnim štetama i znatnim ljudskim gubicima. stava različitoga od sovjetskog, Jugoslavija tijekom 36 Usp. J. Sirotković, Ekonomski razvoj
Broj stradalih u ratu bio je 295.000 (od čega je, među prve petoljetke uvela radničko samoupravljanje. BDP je Jugoslavije. Od prosperiteta do krize,
Zagreb, Narodne novine, 1990., 163.
ostalima, stradalo 137.000 Srba i 118.000 Hrvata), a između 1948. i 1952. rastao prosječno dva posto godi 37 Usp. Marijan Korošić, Jugoslavenska
ukupni demografski gubici procijenjeni su na oko šnje, a od 1953. do 1956. – u razdoblju jednogodišnjih kriza, Zagreb, Naprijed –
Ekonomski institut, 1989., 57.
pola milijuna. Na razini Jugoslavije ta je brojka do- planova i nepostojanja petoljetke – prema prosječnoj 38 U
sp. I. Goldstein, Hrvatska 1918.–
sezala dva milijuna, dok je izravnih žrtava bilo pri- stopi od 6,6 posto.37 Bio je to uvod u gospodarski uzlet 2008. godine, n.dj., 602.
bližno milijun.28 U Hrvatskoj je potpuno uništeno u kasnim pedesetima, u godinama jugoslavenskoga

približno 300 sela, a približno 400.000 ljudi ostalo priv rednog čuda. Svim su dijelovima Federacije bile
je bez prostora za stanovanje.29 Poginuli i iseljeni potrebne visoke stope rasta, posebno onima slabi-
utjecali su na smanjenje ukupnoga broja stanovnika je razvijenima. U posljednjoj godini prve petoljetke
koji je s 3,8 milijuna 1948. te 3,9 milijuna 1953. i iznad saveznoga prosjeka (indeks 100) bio je BDP u
dalje bio manji od predratnoga.30 Godine 1953. neu- Sloveniji (182) i Hrvatskoj (121), dok su Bosna i Herce
pitna je bila premoć poljoprivrednoga stanovništva, gov ina (96), Srbija (93, ali s izrazitima unutarnjim
a tek je četvrtina ukupnoga stanovništva živjela u razlikama od 102 u užoj Srbiji i 89 u Vojvodini do 47
gradovima, što je bilo malo iznad jugoslavenskoga na Kosmetu), Crna Gora (88) i Makedonija (71) po
prosjeka.31 Na početku intenzivne industrijalizacije kazivale slabiju razvijenost.38 Takvi su odnosi bili
i urbanizacije Zagreb je, prema rezultatima istoga posljedica razvoja u prvoj polovici stoljeća i ranije, a
popisa, držao primat među gradovima s približno sljedećih će desetljeća, unatoč političkim nastojanji-
351.000 stanovnika, Split (76.000) je tijesno uspio ma, ostati uglavnom nepromijenjeni, uz jače zaosta
preteći Rijeku (75.000), a slijedili su Osijek (57.000), janje slabije razvijenih. Svi su se međusobno i s ino
Karlovac (32.000) i Pula (29.000).32 Zaposlenih je zemnim partnerima susretali na Međunarodnome
bilo pola milijuna, a samo je nepunih 26.000 radnika zagrebačkom velesajmu, obnovljenom 1947. godine,
bilo u potrazi za radnim mjestom.33 a 1956. preseljenom u Novi Zagreb. Od svibnja iste go-
Industrijalizacija i elektrifikacija bile su ključne dine u Hrvatskoj se mogao gledati i eksperimentalni
točke poratne obnove i gospodarskog razvoja. Pola-
zište nije bilo na zavidnoj razini i do polovice stolje- 38
ća industrijski nerazvijena i agrarna Jugoslavija tek
će u 60-ima ući u krug srednje razvijenih zemalja.
Gospodarstvo je 1945. bilo na trećini predratnoga
kapaciteta. U ratu je uništeno ili oštećeno 36,5 po-
sto jugoslavenske industrije, u Hrvatskoj je samo 16
posto željezničkih pruga bilo sposobno za promet,
(33) U odlasku / autor nije regi-
kamionski i autobusni park smanjen je na 60 posto, striran
potopljeno je ili odvezeno više od 90 posto brodova, (34) U odlasku / autor nije regi-
striran
uništeno je 2,7 milijuna stabala voćaka i 2,5 milijuna
(35) opis fotografije i autor nisu
grla stoke.34 Prema nekim obračunima ratne štete u registrirani
Hrvatskoj procijenjene su na 117 milijardi dinara ili (36) Gospodarska zadruga u No-
valji – prodavaonica / Zlatko
2,3 milijarde američkih dolara.35 Šurjak
Međutim, obnoviteljske radne akcije – poput iz- (37) Dječji dom Vladimir Nazor u
Zadru / Ivan Medar
gradnje Autoceste Bratstva i jedinstva od Zagreba do
(38) Na-ma br. 1 / autor nije regi-
Beograda – te sustav radničkog natjecanja s dobiva- striran
(39) opis fotografije i autor nisu registrirani

(40) Streptomicin – poklon američkog crvenog križa bolnici Rebro / Ladislav Benko
program Televizije Zagreb, a u prosincu je u Ivancu

otvorena prva hrvatska i jugoslavenska samoposluga.
Prethodne godine na cestama se pojavio fićo, automo-
bil proizveden u Crvenoj zastavi u Kragujevcu (Srbija),
a još godinu ranije zagrebački je Kraš potrošačima
ponudio bajaderu.
No, dug je bio put od poratne gladi do čokoladne
poslastice. Neposredno poslije rata veliki je dio od
416 milijuna dolara pomoći Uprave Ujedinjenih
naroda za pomoć i obnovu (UNRRA) Jugoslaviji bio
potreban upravo za hranu.39 Mlijeko i jaja u prahu
te druge namirnice bili su nužni za preživljavanje
dijela stanovništva, a bili bi još bolje iskorišteni da
su upute bile razumljive:
Među mnogobrojnima potrošačima raznih konzervi

iz UNRRA-inih paketa nalazi se priličan broj onih koji
nisu u mogućnosti protumačiti sadržaj konzervi koji
je označen na engleskom jeziku, te zbog toga nisu u
stanju da hranu racionalno iskoriste.40
Posebno je osjetljivo bilo pitanje prehrane u grado-

vima, a poslije 1948. i opskrba vojske. Kako bi što
učinkovitije upravljala raspoloživom robom, država
je od 1945. do kraja 1952. provodila racioniranu ili
41
osiguranu opskrbu. Sustav se u hodu mijenjao, ali do
robe se na zakonit način nije moglo doći bez potro-
šačkih knjižica, kupona, točkica ili karata. Potrošači
su podijeljeni u skupine, a za radničku potrošačku
kartu moglo se 1945.–1947. kupiti 0,4 – 0,8 kilogra-
ma kruha dnevno, odnosno mjesečno 0,75 litara ulja
ili 0,75 kilograma masti, po 0,5 kilograma šećera i
soli te po jedan sapun za umivanje i za pranje rublja.41
Godine 1953. više nije bilo ograničenja, no u uspo-
redbi sa sljedećim razdobljem prehrana je i dalje bila
niže kakvoće. U Hrvatskoj je četveročlana radnička
obitelj prosječno trošila 43 kilograma kruha, peciva
i keksa, 11 kilograma mesa, ribe i prerađevina, 40
kilograma svježeg povrća, 11 kilograma svježeg voća
i 32 litre mlijeka.42 Dnevno je to po osobi bilo pri-
bližno po 10 dekagrama mesa i voća, 35 dekagrama
kruha i čaša mlijeka. Radnička je obitelj mjesečno
42 raspolagala s 21.010 dinara, a 52 posto prihoda davala
je za prehranu.43 Kilogram kruha 1953. koštao je 32
dinara, svinjskog mesa 203 dinara, litra mlijeka 27
dinara, kilogram jabuka 44 dinara, šećera 145 dina-
ra, par cipela približno tri tisuće dinara, ulaznica za
kino 33 dinara, jednako koliko i šišanje, ali je trajna
ondulacija stajala čak 334 dinara.44 Stoga ne čudi da
je, primjerice 1949. godine, neuhranjenost bila razlog
zbog kojega je petina mladića pri novačenju progla-
šena nesposobnima.45
Iako je zbog praznih skladišta potkraj 40-ih glad-
nih bilo i na organiziranim godišnjim odmorima,
turizam je bio važan državni projekt koji je u godi-
nama nestašice nastojao stvoriti dojam privremenog
43
blagostanja. Prateći preporuke Međunarodne organi-
zacije rada i predratne odluke u drugim europskim i kulturnog napretka te boljega životnog standarda. 39 Usp. D. Bilandžić, n.dj., 237.
zemljama, Jugoslavija je 1946. uvela plaćeni godišnji Razdoblje u kojemu se na odmor, uz popuste i ko- 40 S lobodna Dalmacija, Split,
31. svibnja 1946. godine,
odmor za sve zaposlene. Već sljedeće godine na snagu lektivno, odlazilo sa sindikalnom uputnicom bilo je prema: M. Maticka, Opskrba
stanovništva…, n.dj., 388.
su stupile prve odredbe o povlasticama u sustavu ključno za kasniji uspjeh masovnoga komercijalnoga
41 Usp., isto, 394.
socijalnoga turizma koji je bio u nadležnosti drža- turizma te jačanje uloge turizma u gospodarskome i 42 Usp. Statistički godišnjak
NRH: 1955., Zagreb, Zavod za
ve i sindikata. Domaći su turisti u Jugoslaviji 1948. društvenom razvoju. statistiku, [1956.], 408.
ostvarili devet milijuna noćenja, što je bilo više nego- Turizam, međutim, nikako nije bio jedini vid 43 Usp. isto, 398 i 402.
li dvostruko u usporedbi s predratnima rezultatima, dokolice. Početkom 50-ih u Hrvatskoj je tiskano 44 Usp. isto, 390.
a gotovo polovica noćenja ostvarena je u Hrvatskoj.46 približno 150 naslova novina i časopisa u ukupnoj 45 Usp. K. Spehnjak, n.dj., 200.
46 Usp. Igor Duda, U potrazi za
Turizam je imao socijalni i nacionalni homogeni- godišnjoj nakladi od milijun i pol primjeraka, broj blagostanjem. O povijesti dokolice
zacijski učinak, shvaćen je kao društvena, zdrav- knjiga u narodnim knjižnicama premašio je milijun, i potrošačkog društva u Hrvatskoj
1950-ih i 1960-ih, Zagreb, SE,
stvena i kulturna potreba, kao znak materijalnoga a jednak je bio i broj posjetitelja kazališta. Čak dva- 2005., 109–110.
(41) Odmaralište Lučić – Lavčević

u Kaštel Starom 1949. / autor
nije registriran
(42) Jahorina / autor nije registri-
ran
(43) Plaža u Makarskoj / autor
nije registriran
(44) Sindikalno odmaralište
44 Beograd u Krilo Jesenicama /
Mato Pintar
45
desetak puta više bilo je gledatelja u kinima u koji- Međutim, prodor zapadne popularne kulture doga
ma počinju prevladavati američki filmovi. Partijski đao se unatoč raspravama o “amerikanizmu kao ne
promatrači primjećivali su rastući utjecaj Zapada gativnoj pojavi”.48
na mlade: Približno 125.000 pretplatnika 1953. je slušalo dva
programa Radio Zagreba, Radio Rijeku i Radio Split,
Hohštapliranje sa odijevanjem, odlazak po noćnim češće preko razglasa negoli kod kuće jer je na jedan
lokalima i razvijanje nemorala, tučnjava za karte prijemnik dolazio čak 31 stanovnik.49 Zaljubljenici
(45) Ispred Ureda za informacije
pred lošim zapadnjačkim filmovima, razvijanje pro- u sport od 1945. čitali su Sportske novosti, od 1952.
na glavnom trgu u Zagrebu / pagande i unošenje u omladinske organizacije teorije Vjesnik u srijedu postaje glavni tjednik sa širokim
o ‘dobrom zapadnjačkom životu’ (pod time trule ma- spektrom tema, sljedeće godine o modi i ženskim
(46) Zagreb, 1955. / autor nije
registriran lograđanštine), loše učenje u školama i t.d.47 temama moglo se po prvi put čitati u magazinu Svijet,
46
a godinu kasnije novinska kuća Vjesnik za mlađe je šavala u apstrakciji unutar grupe EXAT 51. Od socija-
čitatelje pripremila Plavi vjesnik. Od 1946. filmove je lističkoga realizma od početka 50-ih bježi i hrvatska
proizvodio Jadranfilm, a glazbu snimao Jugoton, što je književnost. Sve nepoznanice u jeziku 1951. su se
Zagreb potvrđivalo kao središte masovne popularne našle u Klaićevu Rječniku stranih riječi, a znanost je
kulture. Od 1953. domaći su se filmovi prikazivali na godinu ranije začela Jugoslavenski leksikografski zavod
filmskom festivalu u pulskoj Areni, a od 1954. pje- i Institut Ruđer Bošković. Rastao je broj učenika i stu-
valo se u Zagrebu, pod značajnim utjecajem talijan- denata, no popisom stanovništva 1953. utvrđeno je,
47 Godišnji izvještaj za 1949.
skoga festivala u Sanremu, na najstarijem festivalu ipak, postojanje približno 16 posto nepismenih, dok Gradskoga komiteta KPH Zagreb,
prema: K. Spehnjak, n.dj., 258.
domaće zabavne glazbe. je čak četvrtina aktivnog stanovništva bila bez ikak-
48 T
. Jakovina, n.dj., 465.
Dramska je umjetnost 1950. dobila Akademiju i ve školske spreme, 61 posto nije se nastavilo obra-
49 Usp. Statistički godišnjak NRH:
Dubrovačke ljetne igre, a likovna se umjetnost oku- zovati poslije osnovne škole, a samo jedan postotak 1955., n.dj., 462.
47
49
50
48
51
maćinski tečajevi, općeobrazovni tečajevi i doško- (47) Transport mlijeka / Ladislav
Benko
lovanje radnika.52 Time se, među ostalim, posebno
(48) Reportaža o djeci bez nadzo-
nastojao nadoknaditi manjak zdravstvenih radnika ra / Ladislav Benko
koji bi davali savjete o zaštiti od zaraznih bolesti ili (49) Pionirsko odmaralište u
Hrvatskom primorju 1949. /
njezi djece te manjak učitelja koji bi opismenili hr- autor nije registriran
vatsko stanovništvo koje je u Drugi svjetski rat ušlo (50) Pionirsko odmaralište u
Hrvatskom primorju 1949. /
s izrazito visokom stopom nepismenosti od čak 42 autor nije registriran
posto. Tečajeve su u početku organizirale masovne (51) Radničko odmaralište u
Medveji / Milan Pavić
političke organizacije, a već 1947. djelovalo je više
od 150 narodnih sveučilišta na kojima je održano
gotovo 18.000 predavanja s više od 1,5 milijuna slu-
šatelja. Iste je godine djelovalo više od 500 prosvjet-
nih domova u selima i domova kulture u gradovima.
Kulturno-prosvjetna društva okupljala su kazališne,
pjevačke i folklorne skupine. Na cijeni je bila druš-
tvena i kulturna aktivnost masa.
stekao je visokoškolsku spremu.50 Sustav osnovnog Poslije prvoga desetljeća u socijalizmu

školstva bio je šarolik jer je uključivao četverogodiš- Deset godina nakon sukoba sa SSSR-om Jugoslavija
nje, šestogodišnje i osmogodišnje škole.51 Obvezno je bila na vrhuncu svojega gospodarskog čuda, a SKJ
sedmogodišnje školovanje uvedeno je 1946., a osmo- je na 7. kongresu usvojio svoj novi program. Bila je
godišnje 1951. godine, no sve do kraja 50-ih postojale to prilika za osvrt na nedavnu prošlost u kojoj je
su osmogodišnje gimnazije koje su učenike primale IB htio nametnuti “neravnopravnost u odnosima
poslije četvrtoga razreda osnovne škole. među socijalističkim državama” i u kojoj je u Jugo- 50 U
sp. isto, 66 i 70.
Neposredno poslije okončanja rata u nas u sre- slaviji izgrađeno uređenje koje “ne predstavlja ni
52 Usp. K. Spehnjak, n.dj., 208–217.
dištu su svih kulturno-prosvjetiteljskih akcija bili harmoničnu ‘socijalnu simbiozu’ ni idiličan poredak,
53 Program SKJ, Zagreb, Stvarnost,
opismenjavanje te gospodarski, zdravstveni i do- samozadovoljan svojim ‘krajnjim savršenstvom’”.53 1965., 75 i 142.
(52) Tvornica tekstila Gavon u Zagrebu / autor nije registriran

(53) Zavod za zaštitu djece Josipovac / Ladislav Benko

47
55
56
54
57 58 59
60 61 62
Postojala je svijest o pogreškama i nedostacima koji

se javljaju “u sredini koja počinje da biva neosjetlji-
va prema svakodnevnima pitanjima života i rada
građana”:
[K]ada se problemi rješavaju rutinski, a ne na teme-

lju svestrane analize i poznavanja činjenica; kada
se isuviše povjerenja poklanja snazi dekreta, uredbi
i propisa; kada se društveno-politički problemi po-
kušavaju da riješe tehnokratskim metodama; kada
pojedinci svoje slabosti u sadašnjem radu pokrivaju
zaslugama iz prošlosti; kada kod pojedinaca zavlada
samozadovoljstvo, samoljublje i uvjerenje da su neza-
mjenjivi na poslu.54
Komunisti su se u Programu SKJ ipak usudili i zaklju

čiti:
Kad naša buduća pokoljenja budu čitala historiju

borbe za socijalizam, neće se zbog nas stidjeti.55
63
A čime su tada mogli biti ponosni? Poslije pobjede
u ratu i osvajanja vlasti na izborima vodstvo KPJ/
64 (54) Dječji korzo u Zagrebu /
SKJ uspješno je izbjeglo dvije situacije – Staljinovo autor nije registriran
miješanje izvana i Đilasovo komešanje iznutra – u (55) Motivi iz Zagreba / Zlatko

Šurjak
kojima je u kraćem ili duljem razdoblju moglo biti (56) Opis fotografije i autor nisu
lišeno vlasti. Izbjegnut je, usto, vojni međunarodni registrirani
(57) Zagrebački velesajam – Odjel
sukob sa SSSR-om i njegovim satelitima, ali i s Ita- zadružnih proizvoda FNRJ /
lijom te njezinima zapadnim saveznicima. Država Milan Pavić
(58) Motivi iz Opatije / Milan
je zauzela novi i važniji međunarodni položaj. Gos- Pavić
podarstvo je izvučeno iz izolacije i krize te je poka- (59) Opis fotografije i autor nisu
zivalo iznimnu živost. Forsirana i komprimirana registrirani
(60) Reportaža iz klinike na
modernizacija dovela je društvo u formativnu fazu Šalati / Ladislav Benko
u područjima kulture i znanosti, ali i na prag iza ko- (61) Opis fotografije i autor nisu
registrirani
jega je čekala masovna potrošačka kultura. U druš-
(62) Odmaralište Lučić-Lavčević
tvenom i političkom smislu učvršćeni su kameni / Hrvoje Sarić
temeljci socijalističkog poretka s nekoliko kultova (63) Josip Broz Tito, Winston
Churchill i Anthony Eden
oko kojih nije bilo rasprave: NOB, Tito, bratstvo i je- u Londonu 1947. / autor nije
registriran
dinstvo, samoupravljanje te, kao posljednji dodatak,
(64) Izvlačenje lutrije na Šalati /
nesvrstanost. Sve društvene organizacije okupljene B. Bucalo
u Socijalističkom savezu radnog naroda radile su na (65) Kozaračko kolo / FKPR
očuvanju ovih vrijednosti, od pionirske organizacije

koja je okupljala najmlađe, preko omladinske orga-
nizacije te sindikata, sve do boračke organizacije
i, naravno, samog Saveza komunista kao glavnoga
nositelja tih vrijednosti. Oko kultova su se razvi-
li posebni rituali i svečanosti, nove su svetkovine
bili državni praznici. Program SKJ predvidio je da bi [Odnose] iskrenosti, povjerenja, čovjekoljublja, razu-
novome društvu koje njeguje nove tradicije potreban mijevanja, trpeljivosti, uzajamne suradnje i pomoći,
bio novi socijalistički čovjek: jednom riječi – ljudskih simpatija i drugarstva među
ljudima.57
[S]lobodna stvaralačka ličnost... [koja bi postojala
u stvarnosti] u kojoj će nestati klasa i svih tragova Sve je to poslije godina tvrde poratne partijske dikta-
eksploatacije i ugnjetavanja čovjeka čovjekom.56 ture i liberalnijega dijela 50-ih godina moglo zvučati
54 Isto, 234.
dobro, no morat će se dalje razvijati uz znatno nižu 55 Isto, 243.
Takvi bi ljudi među sobom trebali razviti nove od- razinu masovnoga poleta jer većina je poleta već bila 56 Isto, 240.
nose: uložena u uhodavanje socijalizma. 57 Isto, 144.
65
Junakinje i junaci rada

Tomislav Anić
66
Prve godine vladavine Komunističke (udarnici). Takmičenje započinje s geslom što brže 1 Usp. Hrvatski državni arhiv
(HDA), Zagreb, Vijeće Saveza
partije (KP) nakon okončanja Drugoga obnove porušenih i uništenih postrojenja i tvorni- sindikata Hrvatske (VSSH), f. 1286,
ca te popaljenih sela,1 a u početnom se razdoblju za- Historijat takmičenja Zemaljskog
svjetskog rata bile su u novoj jugosla- sniva na teškome fizičkom radu, bez njegove čvršće
odbora za Hrvatsku sindikata
radnika i službenika industrije
venskoj državi obilježene nastojanji- organizacijske strukture i bez evidencije rezultata

drveta Jugoslavije, kut. 256.
2 Usp. Zdenko Radelić, Jedinstveni
ma uspostave poretka kakav je već rada. Sindikat je, pritom, od svoga (re)osnivanja u sindikati Hrvatske/JSH (1945.–
1946.), Povijesni prilozi, 6, Zagreb,
poslijeratnome razdoblju bio glavni inicijator uspo-
bio razvijen u Savezu Sovjetskih Soci- stave socijalističkog takmičenja i razvoja udarništva.
1987., 89.
jalističkih Republika (SSSR), pri čemu Njegova je djelatnost usmjerena u dva pravca: prvi je
se oponašaju gotovo svi sovjetski mo- izražen u nastojanju da se mobilizacijom radnika i
namještenika uveća produktivnost rada, a drugi u po-
deli i tehnike upravljanja, posebno u ticajima zaštite prava radnika i poboljšanja njihovih
područjima politike (jednopartijski životnih uvjeta. Ta su dva činitelja postala osnovom
sustav) i ekonomije (plansko gospo- sindikalne djelatnosti, a i šire su bila iznimno važna
zbog ubrzanja obnove poduzeća i normalizacije prili-
darstvo). U tom su sklopu, s radnikom ka kako bi otpočela izgradnja socijalističkog poretka.2
kao temeljem društva, njegovani kult U tom sklopu, upravo na Praznik rada 1945. godine,
rada i proleterska kultura s ciljem ubr- organizirano je i prvo masovnije radno takmičenje s
ciljem uvećanja radne discipline, ali i razvoja kultur-
zanog razvoja industrije u uvjetima no-prosvjetnih djelatnosti radništva: obnavljane su
manjka sirovina i strojeva te kvalifi- pruge, vagoni, strojevi, alati, a radnici su se obvezi-
cirane radne snage. vali i na produljenje radnog vremena. To prvosvibanj-
sko natjecanje trajalo je 15 dana. No, već u početku
organiziranja natjecanja nastale su i poteškoće koje
Pritom se, unatoč teškoćama, pospješivanje gospo- su ukazivale na njegove sadržajne manjkavosti. Iz-
darskih učinaka želi ostvariti i preko udarništva – po- vrgnut je, naime, kritici temelj na kojem je počivao
sebnim naporima junakinja i junaka rada. Svi radnici i gradio se ukupni sustav udarništva: produljenje
preuzimaju u novom obliku ulogu heroja iz razdoblja radnog vremena (uz maksimalni fizički napor) kao
Narodnooslobodilačke borbe (NOB), no sada više ne u osnova izgradnje cjelokupnog sustava. Upozorenje
obrani zemlje nego u podnošenju najvećeg tereta us- Glavnog odbora Jedinstvenog sindikata radnika i
postave novoga društvenog uređenja. Nove vještine
baratanja alatom postaju jednako vrijedne ranijemu
umijeću rukovanja oružjem.
Socijalističko se takmičenje početno javilo u SSSR-
u, a širi se nakon okončanja Drugoga svjetskog rata,
kao svojevrsni sovjetski izvozni proizvod, u zemlje
Srednje i Istočne Europe kao jedna od revolucio-
narnih metoda nužnih za socijalističku preobrazbu
bilo kojega društva (od preostalih obveznih metoda
najvažnije su industrijalizacija te konfiskacija, na-
cionalizacija i kolektivizacija).
U Jugoslaviji se, dakle i u Hrvatskoj, socijalističko (66) Radovi u Pionirskom gradu /
takmičenje javlja te razvija u obliku obvezujućeg ugo- Milan Pavić
vora izraženoga u mnogobrojnima pravnim aktima i (67) Iskaznica Saveza hrvatskih

67 obrtnika Zagreb, 1945.
zakonima, čime se stvara i udarnička radnička elita (kat. br. 219)
68 69
70 71 72
73 74
75 76
namještenika Jugoslavije (JSRNJ) o tome potvrđuje Međutim, i dalje se potiču uvećani napori te se 3 Usp. isti, JSH (1944.–1948.),
Zagreb, 1988., 57.
izražene kritike takmičenja i udarništva od kojih se takmičenje pozitivno vrednuje i putem Zakona o
4 HDA, Zagreb, VSSH, f. 1286.,
– produljenjem radnog vremena i pojačanim radnim uvođenju ordena rada, doduše samo u obliku poča- Zapisnik savjetovanja Zemaljskog
odbora JSRNJ za Hrvatsku i
intenzitetom – stvorio samo znojni i krvavi sustav snog priznanja, a bez privilegija za odlikovane. No, delegata sindikalnih organizacija
rada.3 Stoga su sindikalna rukovodstva u drugoj polo- deklarirani zanos i blistave kolajne nisu dugo mogli Hrvatske 8. listopada 1945.
godine, kut. 12.
vici 1945. često pozivana da prekinu s jednostranim biti dovoljni te vlasti uskoro usvajaju i druge propise 5U
sp. Z. Radelić, JSH (1944.–1948.),
shvaćanjem takmičenja i udarništva kroz produlje- o normiranju rada i nagrađivanju dobrih rezultata n.dj., 79.
nje radnog vremena, što je većina sindikalnih organi- kako bi se odalo javno priznanje radnicima i namje-
zacija koristila kao jedini način rasta proizvodnje. A štenicima za njihove stvaralačke napore u obnovi
glavni razlozi zbog kojih se gotovo ukupna radna ak- zemlje i jačanju privrede (usp. Službeni list, br. 28, 11.
tivnost usmjerila na fizičko iscrpljivanje krili su se u svibnja 1945. godine).
niskoj razvijenosti tehnoloških procesa uvjetovanih A kako bi se i dalje osnažio samoprijegorni rad, već
manjkom strojeva, nedovoljnom broju kvalificiranih postojeća kategorija udarnika pravno se regulira Pra-
radnika i lošoj educiranosti postojećih radnika, zbog vilnikom o načinu i uslovima za proglašavanje udarnika
čega uprave poduzeća kao organizatori proizvodnje u poduzećima i ustanovama. Naziv udarnik koristio se
i sindikalni čelnici kao organizatori takmičenja pri- i ranije, no u zakonsku je regulativu unesen tek ovim
bjegavaju fizičkom iscrpljivanju, koje se postupno pravilnikom, prema kojemu je taj počasni naziv mo-
pokazuje veoma štetnim jer mnogi radnici obolijeva- gao dobiti svatko tko je tijekom tri mjeseca sustavno
ju zbog prekomjernih fizičkih napora. To potvrđuje, premašivao normu za najmanje 20 posto. Ta počast je
primjerice, i jedan slučaj iz rujna 1945. godine: bila vremenski ograničena na tri mjeseca, a usto se i (68) Tvornica tekstila Gavon
u Zagrebu / autor nije
mogla oduzeti osobi koja bi nedoličnim ponašanjem registriran
U Dalmaciji sve je porušeno... [te] radnici rade udar- narušila ugled udarnika. Inače, udarnici su uživali i (69) Seljanke nose zemlju crnicu
u svoje vrtove / autor nije
nički. Ima drugova udarnika, koji su i oboljeli na sa- određene privilegije te su, prije svega, imali pravo na registriran
mom radu. Na primjer jedan radnik zidar ostao je dopunske opskrbe u živežnim namirnicama, obući, (70) Slijepac Miloš Rajišić radi
u radioni četki i košara u
do svršetka na radu jedne peći, premda se razbolio odjeći i ogrjevu. Udarnici su dobivali i udarničku Zagrebu / Dragutin Paulić
i bacao krv.4 kartu s pravima na prekoredne preglede i smještaje (71) Majka i dijete / autor nije
registriran
u bolnicama i drugim zdravstvenim ustanovama te
(72) Sadnja krumpira kod
I ovaj slučaj potvrđuje neupitnu motivaciju radni- kupovine autobusnih, parobrodskih i željezničkih seljaka Jakova Zeljuga u selu
Vrbovcu kod Daruvara /
ka u razdoblju nakon okončanja Drugoga svjetskog karata te kazališnih i kino ulaznica (usp. Službeni list, Milan Pavić
rata, s odnosom prema poslu koji graniči s fanatiz- br. 33, 23. travnja 1946. godine). (73) Motivi s otoka Suska /
Milan Pavić
mom, ali, s druge strane, ukazuje kako se zbog toga Radnici i namještenici, prije svega udarnici, go-
(74) Motivi s otoka Suska /
i ugrožava njihovo zdravlje, čime se u stvari uveća- tovo odmah po završetku Drugoga svjetskog rata Milan Pavić
vaju troškovi proizvodnje na što svojim dopisima u nas, započinju u organizaciji sindikata odlaziti u (75) Razni motivi iz okolice
Zagreba / Drago Rendulić
upozorava i Ministarstvo rada Narodne Republike lječilišta, odmarališta ili toplice, što većini predstav-
(76) Razni motivi iz okolice
Hrvatske.5 lja posve novi oblik korištenja slobodnog vremena. Zagreba / Drago Rendulić
77 78 79 80
81
82
Sindikalne su podružnice stoga sve nenavikle na darske stagnacije nakon sukoba sa SSSR-om, osmisliti
dopuste, putovanja i velike skupne izlete postupno model kojim će osnažiti privredu te dojučerašnjem
upoznavale s blagodatima odmora, no u početku su savezniku pokazati da se u zemlji i nadalje radi na
ti su pokušaji završavali prilično nespretno, o čemu, izgradnji socijalističkog sustava. Petogodišnji plan,
primjerice, svjedoči i slučaj korištenja vikenda sku- međutim, bio je posve ugrožen jer se u velikoj mjeri
pine radnika i namještenika u srpnju 1946. u Sušaku zasnivao na suradnji sa SSSR-om i zemljama narodne
koji je prikazan u članku Za bolju organizaciju i ljepši demokracije. Stoga se, među ostalim, nastoji razviti
odmor radnika i namještenika objavljenome na str. 4 pokret za visoku produktivnost rada, koji je kopija
u Glasu rada od 30. kolovoza 1946. godine: sovjetskoga stahanovskog pokreta, nazvanog prema
udarniku velikog stila – rudaru Alekseju Grigorijeviču
Većina, možda 80 posto... [njih] nikada nije došla na Stahanovu, s glavnim jugoslavenskim predvodni-
more i za njih je to bio doista važan i jedinstven do- kom Alijom Sirotanovićem koji je oborio sovjetski
(77) Ronilac udarnik Ivan Paraga
življaj... Vodstvo puta je te naše izletnike jednostavno rekord premašivši Stahanova za 50 tona iskopanog radi na gradnji bazena za
odvelo na Gradsko kupalište, i tu su se oni, na suncu, ugljena, i to baš, kako na str. 1 u udarnom članku neplivače u radničkom
odmaralištu Kaštel Stari /
nepripravljeni za takvo iznenadno, naglo upoznava- Omasovimo pokret za visoku produktivnost rada, navo- Milan Pavić
nje s morem, našli naravno u neprilici. Ti su se izlet- di Glas rada 13. listopada 1949. godine, na godišnjicu (78) opis fotografije nije
registriran / Milan Pavić
nici potpuno obučeni... znojili na južnom suncu. Vrlo obilježavanja Petoga kongresa KPJ. (79) Tvornica električnih
malo njih... kupalo se u... moru. Ostali su, umorni od Potom će i svaka jugoslavenska republika iznje- proizvoda Rade Končar
u Zagrebu / autor nije
noćne vožnje i izmučeni od sunca i vrućine, potražili driti svoga junaka rada i nagraditi ga. U Hrvatskoj su, registriran
utjehu u pivu i vinu na veliko zadovoljstvo buffeta prema članku Nagrade najboljim borcima za visoku pro- (80) Zagrebački velesajam /
Mato Pintar
Gradskog kupališta. duktivnost rada objavljenome na str. 7 u Glasu rada (81) Rad omladinaca na obnovi
3. studenoga 1949. godine, to bili raški rudar Antun lokomotive / autor nije
registriran
Veličanje rada svoj je vrhunac doseglo 1949. godine. Bičić koji je na dar dobio odijelo i cipele, drvodjelac
(82) Udarničke značke,
KP Jugoslavije (KPJ) trebala je tada, u vrijeme gospo- Stjepan Orešković koji je, premašivši normu za 300 1945-1955. (kat. br. 198)
(83) Proizvodnja slamnatih tuljaca za zamatanje boca – jedina tvornica u Jugoslaviji / Milan Pavić
(84) Žetva i svečanost u seljačkoj radnoj zadrugi Partizan-Bratstvo u Hrastovcu – zadrugarka Ljerka Ferberuš s novim žitom / autor nije registriran
6 Usp. Čedomir Višnjić, Partizansko

ljetovanje, Zagreb, 2003., 65–74.
7H
DA, Zagreb, Centralni komitet
Saveza komunista Hrvatske,
Agitprop 1946., XII (prema:
propaganda. Narodna fronta u
politici i kulturi Hrvatske, Zagreb,
2002., 199).
(85) Tabela o rezultatima dobro-

voljnih radova u Zagrebu /
Milan Pavić
(86) Udarnička karta, 1950. (kat.
br. 232)
(87) Izgradnja Autoputa Bratstva
i jedinstva. Na ulaznom
slavoluku stoje zadaci
graditeljima / autor nije
registriran
(88) Narod uređuje parkove u Za- 85
grebu / autor nije registriran
posto, dobio odijelo, tekstilna radnica Bara Šćulac koja

je, nakon što je osam puta proglašena udarnicom, na
dar dobila cipele i servis, te inž. Vladimir Logomerac
koji je kao višestruki novator poduzeću uštedio više
od 300 milijuna dinara, dobio kovčeg i gojzerice.
Nagrade, posebno darovana odijela i cipele, u to
su vrijeme predstavljale pravo malo bogatstvo,6 što
potvrđuje i sljedeći slučaj u kotaru Vrginmost:
[Jedna je učiteljica] po snijegu dolazila na kotarsku

konferenciju u ljetnim cipelama, a četiri... učitelja
Vorkapić Sela u istome kotaru sastali su se da se dogo-
vore koja će dvojica otići na konferenciju, jer su samo
dvojica od njih imala cipele koje su donekle mogle iz-
držati štrapac do kotarskog centra.7
Nakon uvođenja radničkog samoupravljanja pokret 86 87

udarništva postupno počinje slabiti i nestajati. Tako
88
89
91
90
92
93
je 1950. godine, primjerice, na teritoriju riječke obla- pri čemu treba razviti i posve nove oblike raspodjele 8 Usp. HDA, Zagreb, VSSH, f. 1286,
Izvještaj Mjesnoga sindikalnog
sti bilo, prema evidenciji sindikalnih vijeća, više od dohotka, stimulativne za svakoga radnika pa tako vijeća (MSV), Rijeka, 15. ožujka
tisuću radnika koji su obaranjem normi stekli pravo i za sve kolektive. Oponenti ukidanja takmičenja, 1950. godine, kut. 16.
9 Usp., primjerice, na i.mj., Izvještaj
na zvanje udarnika, no niti jedan od njih nije bio pro- pak, plašili su se da će financijskim stimulansima MSV, Karlovac, 5. travnja 1950.
glašen udarnikom.8 Slično je vrijedilo i za sve ostale biti ugrožen temeljni sadržaj socijalizma: godine, kut. 2.
10 HDA, Zagreb, VSSH, 40.
dijelove Hrvatske.9 Odjeljenje za plaće i takmičenje
Stoga se, nakon formalne predaje poduzeća rad- [Stoga] materijalni lični interes ne smije biti jedino 1952. godine, 1. studenoga – 31.
prosinca, spisi, f. 1286, Kako
nicima, počelo raspravljati o svrsishodnosti daljnjih sredstvo u sistemu radničkog rukovođenja, u razvi- treba organizirati takmičenje,
str. 1., kut. 266.
takmičenja, pri čemu su se oblikovala dva mišljenja: janju novih socijalističkih odnosa, u učvršćivanju
staro mišljenje, s nastojanjem zadržavanja postojećeg kolektivističkog duha radničke klase i podizanja njene
stanja, i novo mišljenje, s prijedlogom ukidanja ta- svijesti. Takmičenje, [pak], vezuje radne ljude za za-
kmičenja, koje – s obzirom na nove uvjete – postaje jednicu i interes socijalističkog društva, kroz njega...
nepotrebno, prije svega zato što će zakon ponude i [izražavaju] radni ljudi naše... domovine svoju vjer-
potražnje dovesti do takmičenja poduzeća na tržištu, nost i privrženost socijalizmu.10
94
(89) Radovi na probijanju tunela

Gračani / Milan Pavić
(90) Radovi na autostradi Zagreb
/ Milan Pavić
nisu registrirani
(92) Opis fotografije nije
registriran/ Milan Pavić
(93) Gradnja ceste kod Velike
Gorice, namještenici
D.O.P.H. istovaruju šljunak /
Milan Pavić
(94) Svečano puštanje u promet
Autoputa Zagreb ‒ Beograd /
Milan Pavić
(95) opis fotografije nije registriran / Milan Pavić

(96) opis fotografije nije registriran / Milan Pavić

Kako se veličao rad na novčanicama

i poštanskim markama
Na temelju likovnog izričaja i motiva na novčani-

cama mogu se spoznati osnovni pravci kojima je
jugoslavensko društvo u prvome desetljeću nakon
okončanja Drugoga svjetskoga rata željelo krenuti.
Već sredinom 1944. godine, kada je ishod rata bio
posve izvjestan, Nacionalni je komitet oslobođenja
Jugoslavije, s funkcijama jugoslavenske vlade, ot-
počeo pripremati valutnu reformu i tiskanje novoga
papirnatog novca.
Značajni koraci započeli su u srpnju

1944. na otoku Visu. Povjerenik za
narodnu privredu Privremene jugo
slavenske vlade Ivan Milutinović
odradio je organizacijski dio posla,
a slikar i grafičar Đorđe Andrejević
Kun izradio je, u svega nekoliko da
na, crteže za novčanice. Milivoje
Rodić mu je pozirao za izradu crteža
partizana s puškom koji je ne samo
osnovni, već i jedini motiv na svim
apoenima novčanica.
Crteže su pregledali i odobrili Josip Broz Tito i I. Mi-

lutinović te su oni avionom prebačeni u Moskvu
gdje je izrađena prva serija novčanica u apoenima
od jednog, pet, deset, dvadeset, pedeset, sto, petsto
i tisuću dinara. Time je nova država u nastajanju za-
hvalila svojim stvarateljima – partizanima koji su s
puškom na ramenu predstavljali temelj nove države i
bili čuvari stečevina postignutih u borbi. Potom se na
novčanicama s grbom nove Jugoslavije još snažnije
naglašava važnost državotvornosti, kasnije i socija-
lističkog opredjeljenja nove vlasti.11
Inače, povlačenje iz opticaja svih ranijih valuta na
prostoru Jugoslavije započelo je već u travnju 1945.
godine, a završeno je iznimno brzo, u roku nešto ma-
njem od tri mjeseca.12
Utjecaj socijalističkog realizma pri izradi novča-
nica vidljiv je već nakon zamjene prve, partizanske
serije poratnih novčanica. Osnovni motiv ratnika/
partizana zamjenjuje se 1946. s motivom radnika,
čime idealizacija teškoga fizičkog rada preuzima
primat nad ratnicima NOB-a. Stoga su na papirna-
tom novcu glavni junaci orači, ribari, rudari, šumski
radnici, varioci i žeteoci. Utjecaji dnevne politike na 11 Usp. Vladimir Geiger, 12 Usp. Marijan Maticka, Zakonski
Ikonografija i dizajn novčanica propisi o vlasničkim odnosima u
motive likovnih rješenja na novčanicama prisutne (od dinara SHS do hrvatskoga Jugoslaviji (1944.–1948.), Radovi
dinara), Obol. Glasilo Hrvatskoga Zavoda za hrvatsku povijest, vol.
su i u kasnijim godinama, najočitije na samoupravnoj numizmatičkog društva, br. 44, 25, Zagreb, 1992., 132.
novčanici iz 1953. godine: na licu novčanice radnici Zagreb, 1992., 6.
završavaju montažu lokomotive dok na njenom na- Umro je u krajnjem siromaštvu i bijedi, a pomoć mu 13 Usp. V. Geiger, n.dj., 7.
14 Usp. Novčanice Jugoslavije 1918.–
ličju seljaci privode kraju žetvu u vršidbu.13 nisu mogli pružiti ni brojni članovi najuže obitelji: 1997. godine, Beograd, Narodna
Zaključno, prvo je desetljeće postojanja druge Ju- samo sedmero od jedanaestero njegove djece othr- banka Jugoslavije, 1997., 78.
15 Usp. Rudari na našim
goslavije iz numizmatičke perspektive ponajbolje i valo se smrti.15 novčanicama, Numizmatički
časopis dinar, br. 20; Beograd,
višestruko obilježeno novčanicom nominalne vri- 2003., 38.
jednosti od tisuću dinara. Na njoj se s lica novčanice *** 16 Usp. Katalog poštanskih maraka
jugoslavenskih zemalja, Beograd,
smiješio ljevač, a na njenom naličju je bila prikazana 1985., 39–40.
željezara u Zenici.14 I u svijetu filatelije, uz motive iz NOB-a i prikaza J.

Legendarna hiljadarka gotovo do danas predmet je Broza Tita, najviše su zastupljene poštanske mar-
rasprava zbog stereotipa o njoj. Naime, vjerovalo se ke s motivima iz svijeta rada. Ponajviše dojmljiva je
i tvrdilo se da je na njoj prikazan lik A. Sirotanovića, serija iz 1950. s prikazom poslova radnika i seljaka,
najvećega jugoslavenskog rudara udarnika. No, na pri čemu je svaka pojedina marka predstavljala jed-
njoj je utjelovljen lik Arifa Heralića, Roma i radnika no područje ljudskoga rada, točnije prikaz važnijih
zeničke željezare, čiji je blagi osmijeh s novčanice od privrednih grana u zemlji, sa sljedećim motivima:
tisuću dinara naviještao uobičajenu tužnu sudbinu radnica i radnik u željezari, žena vodi konja, kravu
pripadnika romske manjine u Jugoslaviji. A. Hera- i ovcu, radnik na utovaru te građevinski i šumski
lić je, fizički istrošen, umirovljen kao invalid rada. radnici, ribari, rudari i voćari.16
PIONIRI MALENI
Igor Duda
96
(96) opis fotografije i autor nisu

registrirani
(97) Pioniri iz Istre / autor nije
registriran (kat. br. 314)
(98) Za vrijeme nastave u osnov-
noj školi u Podlugu / autor
nije registriran (kat. br. 309)
(99) Pioniri iz Starog Grada
(Hvar) / autor nije registriran
(kat. br. 315)
Savez pionira Jugoslavije jedna je od

masovnih socijalističkih društvenih
organizacija čije djelovanje započinje
tijekom Drugoga svjetskog rata u sklo-
pu Narodnooslobodilačkoga pokreta.
Osnovan je u Bihaću 27. prosinca 1942. godine na 1.

kongresu Ujedinjenoga saveza antifašističke omla-
dine Jugoslavije. U poratnim su desetljećima učenici
prvoga razreda osnovne škole primani u pionirsku
organizaciju na svečanostima potkraj studenoga u
povodu Dana Republike te u njoj ostajali do 13–14 go-
dine i primanja u omladinsku organizaciju. Crvena
marama i isprva bijela, a od polovice pedesetih plava
kapa titovka, pionirska značka i zvijezda petokraka,
bijelo-plava odjeća, iskaznica i svečano pionirsko
obećanje te pionirska zastava, truba i bubanj bili su
zaštitni znaci pionira i njihovih pionirskih odreda
koji su djelovali pri osnovnim školama. Organizacija
je okupljala djecu u poratnim obnoviteljskim akcija-
ma, u suradnji s drugim masovnim organizacijama
te sudjelovala u manifestacijama povodom proslave
praznika te u raznim protokolarnim prigodama.
Prijelomnicu u razvoju Saveza pionira u prvome
poratnom desetljeću predstavlja pismo koje je 1950. 97
98 99
100
100
101 102
103 104
105 106
u ime Centralnog komiteta Komunističke partije Ju- u svibnju završavala u rukama Josipa Broza Tita. Inače, (100) Josip Broz Tito s pionirkama
i pionirima u Kumrovcu /
goslavije potpisao Milovan Đilas. U njemu se navode pionirska organizacija se bavila i izdavanjem časopisa autor nije registriran
dobre strane u dotadašnjemu djelovanju organizaci- te drugih publikacija, a svojim je akcijama uvelike pri- (kat. br. 307)
(101) Za vrijeme nastave u Parti-
je, no prije svega se naglašava da je ona “nedovoljno donosila razvijanju osjećaja domoljublja i vjere u socija- zanskoj gimnaziji maršala
pružila djeci igre, zabave i svakodnevne dječje rado- lizam kod najmlađih koji su i najlakše upijali nove ideje. Tita, Zagreb / autor nije
registriran (kat. br. 306)
sti”. Pismo je usmjereno i protiv političke krutosti Povezivanje rođendana Republike s primanjem u (102) Učenik prvog razreda, Lika /
te “pretjeranoga vojničkog duha i discipline” unu- pionire jasan je znak inicijacije najmlađih u socijali- autor nije registriran
(kat. br. 305)
tar organizacije. Uslijedila je reforma kojom je Savez stičko društvo i njihova uključivanja u skupinu po- (103) Pioniri iz Istre / autor nije
pionira trebao poprimiti odgojno-zabavna svojstva litički svjesnih građana odanih osnovnim ideološ- registriran (kat. br. 313)
te je stvorena mreža Savjeta Saveza pionira s ciljem kim vrijednostima političkog sustava, što je dodatno (104) opis fotografije i autor nisu
registrirani
okupljanja stručnjaka za rad s djecom. pojačano i neslužbenom sintagmom Titovi pioniri. (105) Raspačavanje lista Pionir,
Potkraj 1950. održana je 1. zemaljska konferencija Činjenica inicijacije u socijalističko društvo te refor- Dječji dom u Hrvatskoj /
Savjeta Saveza pionira Narodne Republike Hrvatske, ma kroz koju je Savez pionira prošao 1950. u sklopu (kat. br. 311)
a sljedeće godine je u Zagrebu otvoren i Pionirski grad šire društvene desovjetizacijske reforme osnovni (106) Pioniri čitaju dječje časopise
/ autor nije registriran
koji je odmah primio najbolje hrvatske pionire. Od su činitelji koji su obilježili povijest te organizacije (kat. br. 312)
1953. pioniri su sudjelovali i u Pionirskoj štafeti koja je u prvome poratnom desetljeću.
(107) Dječje igralište na Ribnjaku / Ladislav Benko

(108) opis fotografije i autor nisu registrirani

109
110
111
112 113
(109) Zidne novine – Mi smo

mlada vojska Titova, 1945-
1946. (kat. br. 216)
(110) Zidne novine omladinaca
II.a razreda graditelja
omladinske pruge, 1946.
(kat. br. 208)
(111) Plakat za izložbu Školstvo
za vrijeme NOB-a, 1949.
(kat. br. 159)
(112) Zidne novine – Pregled rada
tijekom Svjetske omladinske
nedjelje u Daruvaru, 1945.
(kat. br. 209)
(113) Zidne novine – Uspjeh
na kraju šk. god. 1947/48.
u IV. gimnaziji, 1948.
(kat. br. 217)
Crkva i država
nakon Drugoga svjetskog rata
Ivan Grubišić
114
Tko prati probleme između državnih Crkva postaje dežurni krivac za sve što se u druš-
i vjerskih zajednica kroz duže povije- tvu događa, a nije imala nikakvih prava. Dolazi i do
nacionalizacije crkvene imovine.
sno vrijeme, očito je da će uočiti razli-
čit, složen, ali i napet odnos između Protokol sa Svetom Stolicom 1966. godine
tih dviju institucija. Taj napeti odnos, Do potpisivanja Protokola – djelomičnog ugovora sa
Svetom Stolicom – ništa se nije bitnije mijenjalo u
čini se, posve je opravdan, ali teško odnosima Katoličke crkve i države. Crkva nije imala
uvijek razumljiv i legalan, no to na nikakva javna prava i nadležnosti; nije se priznava-
dilazi naslovljenu tematiku. lo školovanje u vjerskim ustanovama, bogoslovi su
služili vojni rok u posebnom režimu, a često su bili
prozivani, tajne službe imale su pune ruke posla, ali
Povijesni novum dobro je bilo što je Katolička crkva s narodom bila
U čemu se, međutim, očituje povijesni novum na jedno i bila uz narod. Bila je bez povlastica i privi-
prostoru današnje Republike Hrvatske? Naime, čo- legija, ali je bila uz svoj narod, kao i druge vjerske
vjek je, među ostalim, i religiozno biće; religija je zajednice. Ljudi javno religiozno opredijeljeni, bez
drugo ime za biti čovjek, posebno u patrijarhalnim obzira na svoju stručnost, nisu mogli napredovati na
društvima, a hrvatsko je društvo poslije okončanja društvenoj ljestvici. Ostalo je to isto stanje i poslije (114) S
dočeka maršala Tita / autor
nije registriran
Drugoga svjetskog rata obilježavala tradicionalna Protokola sve do promjena koje su se dogodile potkraj
(115) Sa suđenja A. Stepincu / autor
religioznost u visokom postotku povezana uz život 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća. nije registriran
i rad na selu.
S druge strane, u Hrvatskoj je uspostavljena nova
vlast s tendencijom da se konačno obračuna s tradi-
cionalnim ustanovama vjerskih zajednica, posebno
115
s Katoličkom crkvom.
Nova vlast ne ide odmah radikalno prema feno-
menu religioznosti ili crkvenosti, tako da se nepo-
sredno poslije okončanja rata slavi i čestita blagdan
Božića te svećenici dolaze u škole održavati nastavu
vjerskog odgoja. No, to razdoblje je kratko trajalo,
dok se nova vlast nije konsolidirala i započela povi-
jesni novum odnosa, kako prema religiji, tako i pre-
ma crkvenim zajednicama. Stav je dosta radikalan,
općenit i odnosi se na sve aspekte životnih odnosa
i djelovanja.
Alojzije Stepinac
Uhićenjem zagrebačkog nadbiskupa A. Stepinca 18.
rujna i naglim sudskim postupkom 30. rujna 1946.
započela je nova vlast isključivi i rigidni odnos prema
Katoličkoj crkvi kao instituciji i svemu što je bilo
obilježeno religijskim pristupom. Svećenicima je za-
branjen ulazak u škole, Božić se više ne obilježava,
zabranjene su javne religijske manifestacije, poput
procesija i sl., djeci se za Badnji obrok daje obrok od
mesa, kontrolira se tko kiti jelku ili slavi blagdane.
(116) Popis vjerskih praznika državnih službenika, 1945.

(117) Ministarstvo prosvjete NRH. Okružnice. Raspored sata vjeronauka u osnovnim školama, 1945. (kat. br. 240)
UMJETNOST
IzmeĐu diktata i savjesti

Jasmina Bavoljak
1
U osiromašenoj, opustošenoj i poru potencijala u svojoj snažnoj i nesmiljenoj propagan 1 Usp. Umjetnost i revolucija.
Revolucionarno slikarstvo, Zagreb,
šenoj zemlji nakon Drugoga svjet di.2 Umjetničko je djelo moralo zadovoljavati krite Spektar, 1977., 80.
rije socijalističke idejnosti (jasne najširim narodnim 2 Načela socijalističkog realizma
skog rata sa zanosom i poletom kre masama), partijnosti (kroz veličanje komunizma) i tada, među ostalima, gorljivo
zastupaju Grgo Gamulin, Marcel
nulo se u materijalnu obnovu koja je narodnog duha (nasuprot kozmopolitizmu i buržoa Gorenc, Vera Sinobad, Đ. Tiljak
i Boris Vižintin u likovnoj
bila preduvjet njezina opstanka i po skom nacionalizmu): umjetnosti te Zlatko Kauzlarić i
Neven Šegvić u arhitekturi.
novnog nastanka. Mase se spontano Riječ je, naravno, o programiranju djelovanja umje
3 Grgo Gamulin, Hrvatsko slikarstvo
XX. Stoljeća, Zagreb, Naprijed,
mobiliziraju kroz povezivanje ljudi tničkog djela, dakle o intendiranju određenoga duhov 1997., 447.
u nevolji te nadilaze klasne, rodne i nog (misaonog i osjećajnog) stanja i novog odnosa
prema okolini, kritičkoga ili pobunjenog, uključivši
intelektualne barijere. i odnos prema ostaloj umjetnosti.3
Prevladavaju entuzijazam i raspoloženje gotovo Time teorija socijalističkog realizma, zasnovana na

identič ni ruskim postoktobarskim danima: želja tezama moskovskoga kongresa pisaca iz 1934. godine,
za društvenim angažmanom umjetnosti, kao efika stječe i u nas snagu dekreta.
snim oružjem u izgradnji boljega sutra, pokrenula Kultura je svedena na agitaciju, poseban oblik pro
je, svjedoči Anatolij V. Lunačarski: “čitavu falangu pagande i organiziranoga političkog utjecaja na mase,
umjetnika koji sami sebe djelomično smatrahu ne pod kontrolom posebnih komisija AGITPROPA (uprava
političnima”. za agitaciju i propagandu) i OLIKPROPA (odjela likovne
Tome su prethodili politička motiviranost i maso propagande), koje su bile osnovane pri svim partijskim
vnost odlaska velikoga broja (106) likovnih umjetni komitetima, od Centralnog komiteta do rajonskih
ka u Narodnooslobodilačku borbu (NOB) 1941.–1945. (lokalnih) komiteta, a čiji su stalni članovi ili povreme
godine,1 što je rezultat povijesno široke prijeratne ni suradnici bili Zvonimir Agbaba, Marijan Detoni,
platforme rada i djelovanja Komunističke partije
(KP) i Saveza komunističke omladine Jugoslavije na 2
Zagrebačkom sveučilištu (Lela Čermak, Velibor Ma
čukatin, Slavko Marić, Edo Murtić, Vjekoslav Rukljač,
Ivan Sabolić i drugi), kao i socijalne angažiranosti
kroz umjetnički program grupe Zemlja te intenziv
noga ljevičarskog djelovanja na Akademiji likovnih
umjetnosti (Antun Augustinčić, Marijan Detoni, Ivo
Lozica, Oton Postružnik, Zlatko Prica, Vanja Radauš,
Đuro Tiljak i drugi). Ti umjetnici su unatoč progoni
ma odgojili mnoge generacije, prije svega studenata,
što je formiralo njihove stavove i odredilo njihove
odluke, kojima će baš antifašistički rat dati kreativne
stimulanse objedinjujući u njihovoj biografiji ideju i
akciju te poticaj za umjetnička ostvarenja.
Umjetničku klimu poratnoga razdoblja obnove i
izgradnje tako će bitno odrediti model ondašnjega
najvećeg političkog uzora – model Saveza Sovjetskih
Socijalističkih Republika (SSSR). U to vrijeme, stoga, (1) Slavoluk na Jelačićevu trgu /
ideologija snažno prožima estetiku i umjetničku
(2) Proslava 1. maja 1947. / Milan
kritiku, mobilizirajući i koristeći dio intelektualnih Pavić
3
(3) Zvonimir Agbaba, Udarničkim

radom ubrzajmo obnovu zemlje,
1945. (kat. br. 141)
(4) Zvonimir Agbaba, Omladino
i u izgradnji domovine budi
na prvom mjestu, 1945.
(kat. br. 140)
(5) Naslovnica časopisa Izvor:
list književnika i umjetnika –
samoaktivista br. 2, 1945.
(kat. br. 270)
4 5
Zvonimir Faist, Edo Murtić, Vlado Kristl, Oton Postru Istodobno je kritika ionako smatrala da je nakazne
žnik, Zlatko Prica, Mladen Veža, poneki manje znani Cézanneove kupačice iznjedrila nečovječna klasa:
jer nisu od početka bili na pobjedničkoj strani (Ferdo
Bis i Andrija Maurović) i oni koji su se u prvima porat ...koja po svome društvenom položaju nije mogla biti
nim godinama tek trebali dokazati (Vojin Bakić): čovječna [te koja je] u daljnjem razvitku svoje umjet
nosti odbacila figuralnu kompoziciju iz svog likovnog
Članovi su radili ilustracije, karikature, zidne novine, repertoara.6
reklame, velike oglasne panoe, parole, plakate, tribine,
slavoluke, velike portrete [Karla] Marxa, [Friedricha] Današnji naraštaji teško mogu shvatiti i razumjeti
Engelsa, [Vladimira I.] Lenjina, [Josifa V.] Staljina i tu potrebu za utopijom u životu i umjetnosti, koju
ostalih istaknutijih političara.4 su zaneseni sudionici zbivanja u tim turbulentnim
godinama neodoljivo osjećali, čak unatoč vidljivim
Pokušavali su to činiti na razumljiv i jasan način te se ograničenjima i pritiscima. Pitanje je je li to uopće
unaprijed dobro znalo što se smije prikazivati, a što bilo moguće:
ne. Drugarstvo, kolektivizam, socijalna solidarnost
i klasna svijest trebali su biti iskazani kao suština so [Je li bilo moguće] djelovati, strastveno i dosljedno, u
cijalizma u umjetnosti. I dok su autori objava, parola revolucionarnoj politici i istovremeno znati da je
i plakata stvarali prava remek-djela, socijalistička je ta revolucionarna politička akcija samo relativna, i
tendencioznost i grandioznost u slikarskim djelima ništa više.7
pružila priliku i osrednjima i nedarovitima da se na
4 Snježana Pavičić, Hrvatski
metnu i kreiraju paraumjetnička djela. Likovna je Godine 1945. izlazi i prvi broj časopisa Izvor: list politički plakat 1940.–1950. godine,
produkcija time postala opterećena sadržajem samog književnika i umjetnika – samoaktivista – koji vlasti Zagreb, Hrvatski povijesni muzej,
1991., 37.
djela, velikim temama revolucije, obnove, izgradnje, tom aktivnošću stječu znanja o umjetnosti i kako 5 Vladimir Maleković, Hrvatska
veličanjem industrijalizacije i poljoprivrede, pa je i postati umjetnikom, a usto su i dovoljno politički likovna umjetnost 1945.–1955.
godine/Tendenciozni realizam,
ostala, točnije zaustavljena, na realističkome načinu obrazovani da mogu sudjelovati u organiziranom katalog izložbe održane u
Modernoj galeriji u Zagrebu od
izražavanja: prosvjećivanju. 24. svibnja do 24. lipnja 1974.
U časopisima Djelo (koji izlazi od 1945. do 1951. godine, 8.
To je jezik političkog stava, podložan trenutku i dikta godine) i Republika objavljuju se, u tom sklopu, i izvje 6 Grgo Gamulin, Umjetnost na
zaokretu, Republika, 4, Zagreb,
turi umjetničke pragmatike. Njegov se doseg mjerio agi štaji o 1. kongresu likovnih umjetnika, održanome 1947., 247.
tacijskom djelotvornošću, a ne umjetničkom dubinom.5 potkraj 1947. u Zagrebu, u kojima se iscrpno izvješta 7 Stanko Lasić, Članci, razgovori,
pisma, Zagreb, Gordogan, 2004.,
va o sadržajima referata Đorđa Andrijevića Kuna i Đ. 29.
6
Tiljka ne bi li pojasnile teorijske osnove umjetnosti

novoga doba.
Iako bi svođenje socijalističkog realizma na razi
nu političkog oportunizma i nužnog izbora značilo
podcjenjivanje revolucionarnog etosa dijela hrvatske
inteligencije u tim godinama, ipak je potrebno napo
menuti da se dirigiranje umjetnosti često prenosilo
na veoma drastičan način te da se primjetno sputa
vao razvoj divergentnih oblika kulturnog, umjetnič
kog ili znanstvenog stvaranja. Žarišta indoktrinacije
predstavljali su brojni kongresi gdje su se postavljale
7
i usvajale programske osnove nove kulturne politi
ke, primjerice na 2. kongresu KP Hrvatske (KPH), na
8 kojemu se u Rezoluciji o osnovnim narednim zadacima
KPH naglašava da se:
...razvijanjem umjetničke kritike [treba] boriti... za

visoko idejnu umjetnost socijalističkog realizma.
(6) Pivo Karamatijević, Krajiškinje,
1948. (kat. br. 29)
Istodobno su i strukovna udruženja podupirala in (7) Miron Makanec, Tri radnika
na gradnji pruge, 1947.
stitucionalizaciju te su imala veliku ulogu u provo (kat. br. 50)
đenju zadanih ciljeva, izgradnji uzora i postavljaju (8) Stjepan Lahovsky,
zabrana, i to preko 7. odjela Jugoslavenske akademije Demonstracija (Autoportret
kao drugarica u povorci), 1947.
znanosti i umjetnosti (JAZU), Udruženja likovnih (kat. br. 49)
umjetnika Hrvatske (ULUH), predsjednik kojega (9) Prvi kongres likovnih

umjetnika Jugoslavije, 1947. /
je Mirko Rački, inače i upravitelj Moderne galerije Ante Fuis
9
10
11
12 13
14 15
16
1946.–1947. godine, Akademije likovnih umjetnosti s ke, suočio se odmah na startu s ograničenjima medi (10) Jerko Fabković, Pred svečanost
otvorenja omladinske pruge, 1948.
rektorom A. Augustinčićem, Majstorskih radionica itd. ja i discipline, s navikama i načinima prenošenima (kat. br. 15)
(11) Jerko Fabković, Od starog gradimo
Koliko je prijelomna godina 1945. u geopolitičko ustaljenim sistemom likovne naobrazbe.8 novo, 1945-1946. (kat. br. 14)
me kazalu bila jasna, toliko potreba da ona postane i (12) Joko Knežević, Radovi na sjevernoj
luci, oko 1950. (kat. br. 36)
razdjelnica dvaju umjetničkih epoha nije rezultirala Kako je socrealizam od građanske umjetnosti pre
(13) Ivan Heil, Stolarska radionica, 1946.
istom stilskom preobrazbom. Očekivalo se, naime, uzeo formu i stari tradicionalni likovni jezik (rea (kat. br. 27)
da će se revolucija dogoditi i unutar umjetnosti, ne lizam), kojega je obogatio novim sadržajima, tako (14) Ante Žunić, Popravak brodića, 1947.
(kat. br. 106)
samo u njenim sadržajima nego i u njenim oblicima, su i neki od glavnih predstavnika predratnoga (15) Edo Murtić, Rijeka, 1947. (kat. br. 69)
ali do toga nije došlo: slikarstva (Vladimir Becić, Jerolim Miše, Antun (16) Edo Murtić, Proslava 1. maja, 1946.
(kat. br. 67)
Motika ili Marino Tartaglia) na neki način tako
Voluntaristički program stvaranja umjetnosti koja đer sudjelovali u pokretu obnove, naslikavši brojna 8T
onko Maroević, Od stvaralaštva
u slobodi do slobode stvaralaštva,
bi odgovarala trenutku revolucionarnog zanosa i za djela s radilišta, istodobno ne razmišljajući o smislu Radovi Instituta za povijest
htjevima novoregrutirane, estetički neiskusne publi svoje društvene egzistencije: umjetnosti (IPU), 9, Zagreb,
1986., 91.
(17) Edo Murtić na snimanju

filma Ljepote Jugoslavije /
Milan Pavić
(18) Izložba umjetničkih
fotografija
(19) Edo Murtić, 1. maj 1946, 1946.
(kat. br. 65)
(20) Akademski slikar Marijan
Detoni, Zagreb / Milan Pavić
(21) Kipar Vojin Bakić, Zagreb /
Milan Pavić
(22) Akademski slikar Krsto
Hegedušić / Zlatko Šurjak
(23) Akademski kipar
Kosta Angeli Radovani /
Milan Pavić
(24) Akademski slikar Mladen
Veža / autor nije registriran
(25) Majstorska radionica kipara
Vanje Radauša u Zagrebu /
Milan Pavić
17 18
19
Prilagođavanje normativnim okvirima soc-realizma
tako se odvijalo uglavnom na tematskoj i motivskoj
razini, i to u onoj mjeri koja je bila nužna da bi se
moglo nastupiti na godišnjoj izložbi ULUH-a i tako
zadržati službeni status umjetnika.9
U kritičkim osvrtima na poratne likovne manife

stacije prisutno je razočaranje ondašnjih kritičara
zbog činjenica da je većina djela anakrona te da bi
lako mogla pripadati i posve drugačijim socijalnim
kontekstima, odnosno da se u likovnim djelima ne
javljaju evidentna morfološka svojstva i kvalitativni
evolutivni pomaci koji bi slikarstvo i kiparstvo novo
ga doba odvajali od prijeratnih tokova.
Budući da radikalna kritika od umjetnika nije tra
žila samo distancirano promatranje nego i izravno
sudjelovanje i borbenost, već od početka su postojali
prijepori:
[Točnije i uvjeti za] sukob između zahtjeva za po

litičkim pragmatizmom umjetnosti i slobode
stvaralaštva, ali on se javno ne očituje u razdoblju
1945.–1950. godine; možemo ustanoviti tek pojedina
čno odustajanje od djela i djelovanja.10
Oslonci koje su autori toga doba za sebe željeli

osigurati sezali su sve do umjetničkih modela s
početka stoljeća ili su ta uporišta nalazili u pojedi
nima vitalnim primjerima domaće međuratne um
jetnosti, što je u osnovi bilo bliže izvornom duhu
modernosti od vremenski kasnijeg, ali neorganski
interpoliranog konzervativnog socijalističkog rea
lizma. U razdoblju od 1945. do 1950. godine, naime,
osim nastupa četvorice sovjetskih slikara 1947. i
izložbe reprodukcija ruskog predrevolucionarnog
slikarstva iz Tretjakovske galerije 1948. godine, nije
bilo nikakvih drugih izravnih dodira s vanjskim
svijetom.
20 21 22
23 24 25
Zanimljivo je da je 1948. nakon Rezolucije Infor godine, asimilirati se unutar nekog suvremenog i 9 L
jiljana Kolešnik, Između Istoka
i Zapada, hrvatska umjetnost
mac ijskog biroa komunističkih partija i prekida odno energičnog novog strujanja. i likovna kritika 50-ih godina,
sa sa SSSR-om počeo jačati pritisak na umjetnike te Većina se umjetnika, ipak, vratila likovnim pro Zagreb, IPU, 2006., 38.
10 Vladimir Maleković, Hrvatska
da je najsnažniji utjecaj na formiranje soc-realisti blemima međuratnoga razdoblja i nastavila upotre likovna umjetnost 1945.–1955.
čke prakse obavio referat o agitacijsko-propagan bljavati ranija oblikovna sredstva. No ubrzo se kod godine/Tendenciozni realizam,
Zagreb, Artstudio Azinović:
dnome radu kojega je iste godine Milovan Đilas mnogih autora osjećaju i javljaju osobne krize izra Stilovi i tendencije u hrvatskoj
umjetnosti XX. stoljeća,
održao na 5. kongresu KP Jugoslavije (KPJ). Umjesto za unutar opće krize stilske orijentacije. Odlučiti se, 1999., 296.
da se potom promijenio odnos prema kulturnom sek pak, u takvim okolnostima za osobni stil značilo je 11 Grupa Zemlja (1929.–1935.)
rezultat je organiziranog i
toru, očvrsnula je partijska odlučnost da se ustraje izabrati usamljenost i izdvojenost. programski artikuliranog
na proklamiranim načelima. Razdoblje od 1948. Međutim umjetnici nisu odustali od traženja vla okupljanja članova i simpatizera
ljevičarske orijentacije. Osnivači
do 1953. je, stoga, i vrijeme drastičnih progon a stitog stila, od istraživanja u toj abnormalnoj situaciji, su A. Augustinčić, kipar, Vinko
Grdan, slikar, Krsto Hegedušić,
partijskih neistomišljenika, među kojima su bil i koje možda ni sami nisu bili potpuno svjesni. Ako je slikar, Drago Ibler, arhitekt, Leo
umjetnici: Ljubo Ivančić, Velibor Mačukatin, Vale već bilo nemoguće izbjeći sadržaj, onda je oblikovanje Junek, slikar, Frano Kršinić,
kipar, Omer Mujadžić, slikar,
rije Michieli, Alfred Pal, Đuro Tiljak i mnogi dru ostavljalo prostor slobode, pa su umjetnici, primjerice Oton Postružnik, slikar, Kamilo
Ružička, slikar, i Ivan Tabaković,
gi. Neki su prošli samo s izbacivanjem iz članstva Kosta Angeli Radovani, Vojin Bakić, Dušan Džamo slikar. Predsjednik je bio Drago
ULUH-a, dok su drugi završavali u pritvorima i na nja, Oton Gliha, Ksenija Kantoci, Edo Murtić, Zlat Ibler. Grupi Zemlja naknadno
su se pridružili i Marijan
Golome otoku. ko Prica i Zlatko Šimunović, svojim individualnim Detoni, Ivan Generalić, Željko
Hegedušić, Branka Hegedušić-
Suočeni sa socrealizmom bez alternative i većina stilom pokušavali doći do svojih formalnih identiteta. Frangeš, Lavoslav Horvat, Edo
pripadnika grupe Zemlja11 počinje demonstrirati Umjetnost je sama po sebi nastavila tako živjeti u Kovačević, Mladen Kauzlarić.
Stjepan Panić, Vilim Svečnjak,
neku vrstu tihog otpora prema novome stanju stvari svojoj vlastitoj slobodi, izvan opće konvencije, a svaki Ernest Tomašević i Fedor Vaić.
Inače, većina pripadnika grupe
te socijalističke sadržaje i dalje oblikuje likovnim sred od umjetnika u odgovornosti za svoj izraz (formu). Zemlja aktivno je sudjelovala
stvima usvojenima u predratnome razdoblju. Time Stalno oslanjanje na, prema definiciji G. Gamulina, u NOB-u ili u drugim oblicima
pomagala antifašističku borbu.
je naslijeđe angažirane prijeratne umjetnosti grupe tzv. lijevi i desni formalizam u hrvatskome slikarstvu
Zemlja diskvalificirano, dok je, primjerice, Krsto He prve polovice 20. stoljeća, pod čime se podrazumi
gedušić optužen da svojim eklektičkim osvrtima u jevala tendencija da se značenje sadržaja u umjet
slici Stubička bitka 1573. zaista ništa novo nije učinio ničkom djelu svede na najmanju moguću mjeru, u
te da nije uspio, kao što mu je to pošlo za rukom 1928. konačnici je implicitno dovelo do sljedećega:
(26) Mila Kumbatović, Uz

kamenolom, 1946-1949.
(kat. br. 48)
(27) Albert Kinert, Doručak, prije
1952. (kat. br. 31)
(28) Branko Kovačević, Bacan
je narod u tamnice (iz mape
linoreza Kroz našu borbu),
1945. (kat. br. 39)
(29) Branko Kovačević, Rušene
su komunikacije (iz mape
1945. (kat. br. 44)
(30) Branko Kovačević,
Podigao se ustanak (iz mape
1945. (kat. br. 43)
(31) Branko Kovačević, A narod je
pomagao partizane (iz mape
1945. (kat. br. 38)
26
27
28 29 30
31
Tzv. formalistička umjetnost na mala vrata pripu ma, imali mogućnost pokazati svoj talent ponajprije 12 J asna Galjer, Likovna kritika u
Hrvatskoj 1868.–1951. godine,
štena je u orbitu nove, realističke umjetnosti, a do istraživanjem na formalnim zakonitostima slike: Zagreb, Meandar, 2000., 322.
gmatski sustav socijalističkog realizma razotkrio je 13 Z
denko Kupmić, Socijalistički
realizam iz Zbirke hrvatske
svu svoju proturječnost.12 [Za njih s] pravom možemo reći kako su se odlično fotografije Fotokluba Zagreb,
snašli u vremenu umjetnički skučenog prostora..., [a katalog izložbe, Zagreb, Muzej
grada Zagreba, 2006., 23.
A diktatu politike nad umjetnošću nije uspjela izbje ipak su] jasno uspjeli izraziti vlastita umjetnička sta
ći ni fotografija. I od nje se tražilo da veliča sve vri jališta visokog dosega.13
jednosti socijalističkog razvitka, pa su tako brojni fo
tografi (Tošo Dabac, Aleksandar Kukec, Ivan Medar, U hrvatskom kiparstvu, pak, kao i kiparstvu Jugosla
Milan Pavić, Drago Rendulić, Georg Skyrigin, Zlatko vije uopće toga vremena problem je bio u dvostrukom
Šurjak, Zlatko Zrnec, Vilko Zuber i drugi), kao vrsni smislu težak zbog mnoštva slabih spomenika (palim
majstori u zadanim uvjetima i vladajućim prilika borcima, žrtvama, pobjedi...) koji su tada nastali, kao
32
i zbog nepovredivosti kojom su bili obilježeni, tako U travnju 1954. Edvard Kardelj na 3. kongresu Saveza 14 U
sp., primjerice, Petar Šegedin,
O našoj kritici,.nacrt referata za
da se čitava ta produkcija odvijala izvan domašaja kri komunista Srbije poručuje: 2. kongres književnika, 1949.,
tičke misli. Štoviše, izvan njena domašaja, a najčešće Krsto Hegedušić, Riječ o kritici
i organizaciji kritike, Republika,
i vidokruga ostala je i monumentalna proizvodnja Niti su komunisti tu zato da kao komunisti prosuđu 2-3/IV, Zagreb 1950., i Rudi
Supek, Zašto kod nas nema
akademika zaštićenih ugledom i funkcijama pa tako ju koje su umjetničke škole dobre, a koje loše, niti da borbe mišljenja, Pogledi, 12,
1950. na 25. venecijanskom biennaleu, prvom izrav propisuju granice i pravce naučnom stvaranju. To Zagreb, 1953.
15 Lj. Kolešnik, n.dj., 66.
nom susretu naše umjetnosti s europskom likovnom je na kraju krajeva stvar samog razvitka umjetnosti
16 Iz referata J. B. Tita na VI.
scenom nakon Drugoga svjetskog rata, jugoslaven i nauke. kongresu KPJ u Zagrebu 1952.
sku sekciju, uz hvalospjeve domaće kritike, predvodi
A. Augustinčić. Izrečeno je bilo u skladu sa zamislima o uvođenju
U tom svijetu direktiva, formula i parola opre samoupravljanja koje je tih godina u mnogim po
znim se koracima, preko kongresnih referata i godiš dručjima života počelo stjecati svoja prva praktična
njih skupština ULUH-a,14 nastojalo preskakati zidove iskustva. To je vidljivo i u referatu Josipa Broza Tita
stroge indoktrinacije, boreći se protiv lijeve shemati na 6. Kongresu KPJ 1952. u Zagrebu:
zirane fraze, u čemu je, u razdoblju od 1950. do 1954.
godine, važnu ulogu imao i Razred za likovne um Brz razvoj cjelokupne naše industrijalizacije i privre
jetnosti JAZU. Razdoblje je to označeno popuštanjem de uopće zahtijeva paralelno i brz kulturni razvitak,
i povlačenjem države s pozicije organizatora kulture: zahtijeva više napora u širenju kulture. Za pravilan i
uspješan razvoj socijalizma potrebno je da civilizaci
[Dobar dio moći] stvarno je, a ne samo nominalno, ja i socijalistička kultura idu naprijed. Visoki stepen
prenijet na institucije koje pripadaju svijetu umje materijalne kulture i društvenog razvoja zahtijeva i
tnosti.15 visoki stepen svestrane duhovne kulture. Samo kada
je to usklađeno, onda imamo pravilan razvoj druš
tvenog preobražaja.16
33
Između govora i proglasa ostalo je, međutim, prosto

ra za neutralnu umjetnost jednoga Oskara Hermana,
Ivana Kožarića, Antuna Motike ili Emanuela Vido
vića. Bilo je očito da će socrealizam ustuknuti, da
neće moći pratiti novu svijest te da umjetnost unatoč
svemu ima svoj unutarnji ritam. Nastaje organska i
prirodna regeneracija umjetničke prakse te se javlja
ju i očituju mnoge nove snage (primjerice 1951. EXAT
51, koji prvi put izlaže 1953. godine).
Naposljetku, iako se socrealizam nije uspio na
metnuti kao dominantna estetika u umjetnosti, on je
kao živo tkivo odredio i pratio jedno cijelo desetljeće.
Pritom su, unatoč političkim govorima i odlukama,
djela u konačnici stvarali i stvorili, vođeni svojim
talentom i savješću, sami umjetnici.
(32) Oton Gliha, Izvlačenje drva iz

šume (kat. br. 20)
(33) Antun Augustinčić, Nošenje
ranjenika, 1. pol. 20. st.
(kat. br. 111)
(34) Grga Antunac, Lenjin, 1940-e (kat. br. 107)

(35) Ksenija Kantoci, Kata Pejnović, oko 1950. (kat. br. 118)
(36) Cata Dujšin Ribar, Tunel pod Sljemenom, 1948. (kat. br. 12)
(37) Vladimir Filakovac, Dolazak partizana u Dubravu 1945, 1945. (kat. br. 16)
(38) Zlatko Prica, Zagrebačka ložiona, 1949. (kat. br. 78)

(39) Frano Šimunović, Rad na autoputu, 1947. (kat. br. 97)

(40) Antun Mezdjić, Mladi stolar (kat. br. 55)

(41) Vilim Svečnjak, Brodogradilište (kat. br. 91)

(42) Oton Postružnik, Vršilica, 1947. (kat. br. 76)

(43) Josip Restek, Spremanje sijena, 1954. (kat. br. 86)

(44) Branko Kovačević, I pobijeđen (iz mape linoreza Kroz našu borbu), 1945. (kat. br. 41)
(45) Edo Murtić, Na straži, 1946. (kat. br. 66)

46
(46) Antun Masle, Rad na obnovi,

1945. (kat. br. 53)
(47) Đuro Pulitika, Povratak s pazara, 1952. (kat. br. 80)

(48) Anka Krizmanić, U loži (Anka Berus, Kata Pejnović, Franjo Gaži), 1949. (kat. br. 46)
(49) Josip Restek, Kosci, 1954.

(kat. br. 84)
(50) Marijan Kocković, Partizanka, oko 1950. (kat. br. 123)

(51) Marijan Kocković, Savo Kovačević, oko 1950. (kat. br. 124)
Spomenička plastika
Milica Radulović
1
Praćenje i sagledavanje umjetničke tematskoj razini: novom ikonografijom borbe, rata,

klime nakon završetka Drugog svjet stradanja...
Ipak, snažno se prepoznaje privrženost sovjet
skog rata nužno podrazumijeva nje skoj revolucionarnoj ideologiji, posebno u djelima
no analiziranje u sklopu društvenih nastalim u prvim poslijeratnim godinama, kada je
i političkih događanja tog vremena. politička i ideološka bliskost sa Savezom Sovjetskih
Socijalističkih Republika bila na najvišoj razini i
To razdoblje prvih poslijeratnih godi kada se ta bliskost željela i trebala naglasiti. U tom je
na u umjetnosti definira se pojmom pogledu spomenička javna skulptura bila ponajbolje
socijalistički realizam, koji je više bio sredstvo jasnog deklariranja pripadnosti određenoj
političkoj ideologiji. Iz tih razloga, pod utjecajem
obilježen ideologijom i politikom ne sovjetske socrealističke skulpture i u duhu njene
goli stilom, a označavao je pravac li ikonografije, dolazi u sklopu afirmacije revolucije i
šen stranih modernističkih novina njenih tekovina do otvaranja veoma širokog prostora
kiparskog/spomeničkog djelovanja i njegova porasta.
u umjetnosti, s čvrstim osloncem na Spomenici koji nastaju u tim godinama uglavnom su
širenje i propagiranje ideja socijalizma patetično simbolički: riječ je o gotovo tipiziranim
i komunizma. figurama boraca i radnika, s naglašenom muskulatu
rom koja predstavlja revolucionarne borbenost i sna
gu. Pritom se u socrealističkoj skulpturi inzistira na
Istodobno, s druge strane, u poslijeratnome vremenu pretjeranom realizmu, u smjeru njegove dekadencije,
postojala je i snažna potreba očuvanja uspomene na što ga svodi na razinu manire. Time spomenik gotovo
sve poginule i stradale, na patnje i užase rata. Stoga prestaje biti umjetničko djelo sa svojim likovnim
skulptura, točnije javni spomenik, prije svega zbog konotacijama, pa se spomenik isključivo promatra
svojstava monumentalnosti i grandioznosti, postaje kao motiv (gdje strijeljani ili poginuli predstavljaju
najprikladnijim sredstvom predstavljanja trijumfa strijeljanog ili poginulog), a ne kao skulptura. Ta te
pobjede i patosa stradanja, ukratko – glorifikacije žnja prikaza junačkih likova – boraca i radnika – na
revolucionarne ideologije. Time upravo javna spo taj način otkriva potrebu socijalističkog realizma za
menička plastika postaje najsnažnijim sredstvom u pokretom: težnja za pokretom javlja se u figuralnoj
izražavanju kolektivnog osjećanja junaštva. Takvi kompoziciji samo zato da bi se jasno mogla izraziti
zahtjevi ideologije socijalističkog realizma nisu pre radnja. Svaku figuru, stoga, prati određena i nagla
tjerano odstupali od ideje neautonomne/heteronomne šena gesta kojom se jasno želi izraziti svojstvo pa i
umjetnosti toliko već prisutne u jugoslavenskoj sre karakter predstavljenoga, bilo da je riječ o figurama
dini. Stoga je socijalistički realizam tu ideju samo koje izražavaju stradanje ili junaštvo, borbenost ili
usmjeravao k vlastitim pogledima i rješenjima. Iz tih revolucionarni duh. Dobre primjere takvih spome
razloga, za razliku od slikarstva, u skulpturi i nije ničkih rješenja nalazimo u djelima A. Augustinčića,
nastao radikalni prekid s nasljeđem međuratne um F. Kršinića i Vanje Radauša.
jetnosti. Najkraće, takva osnova socrealističke pre Ipak, pogrešno bi bilo promatrati nastanak posli
zentacije postojala je, dakle, i prije 1945. te je trajala jeratne spomeničke skulpture, isključivo u vezi s od
do ideologijske transformacije, i nakon 1950. godine, ređenom političkom propagandom. Na taj nastanak,
sve do pojave Vojina Bakića, Dušana Džamonje i dru pa i svojstva spomeničke skulpture utjecale su i ratne
gih. To se prepoznaje i u djelima starijih umjetnika činjenice: veliki broj umjetnika aktivno je sudjelo
– Antuna Augustinčića i Frane Kršinića – koji u stva vao u Narodnooslobodilačkoj borbi (NOB), a boravili
(1) Rade Stanković,
ri ni ne napuštaju svoj predratni likovni izraz nego su i u ratnim zatvorima i logorima te imali raznoli Groblje oslobodilaca Beograda
ga estetici socijalističkog realizma približavaju na ka obiteljska i osobna iskustava iz rata, što je bitno 1944. godine (detalj)
2
(2) Antun Augustinčić, Spomenik

palim Krajišnicima (detalj),
Banja Luka, dovršen 1961.
zahvalnosti Crvenoj armiji –
Juriš, Batina Skela, 1947.
pridonosilo njihovom istinskom osjećanju pripadanja Posebno je zanimljiva figura Pobjede, koja odražava
takvoj vrsti junaštva i stradanja. Usto, budući je bav već spomenuti kontekst odnosa ranije međuratne s
ljenje skulpturom tijekom rata bilo gotovo nemoguće novom socrealističkom umjetnošću. Naime, A. Au
iz tehničkih razloga, u poslijeratnom vremenu, koje gustinčić je još 1937. u skici za Spomenik Skenderbegu
je težilo izradi velikog broja spomenika u slavu ju u Tirani, a potom i 1939. u maketi Spomenika kralju
naka i stradalih, odjednom se umjetnicima otvorilo Aleksandru u Nišu predvidio/izradio sličnu figuru (ali
ogromno polje rada, s velikim državnim narudžbama bez podignute ruke s bakljom), no ona nije preseljena
javnih spomenika, pri čemu u euforiji nastaju i veliki u Batinu. Ta je figura ranije trebala sugerirati sna
javni spomenici novih dimenzija. gu i jedinstvo međuratne društvene zajednice, a i u
Jedan od prvih takvih spomenika, nastao pod novom je obliku svjedočila o istome, samo u sklopu
okriljem estetike sovjetskog socrealizma, jeste nove socijalističke zajednice. Stoga ona ni ne treba
Spomenik zahvalnosti Crvenoj armiji A. Augustin novu socijalističku ikonografiju: bilo ju je dovoljno,
čića, podignut pokraj Batine na obali Dunava. Taj u prenesenom smislu, idejno prevesti.
spomenik grandioznih razmjera, koji je odmah za Potom 1948. A. Augustinčić sa sličnim pristupom
mišljen, a potom dovršen i svečano otvoren 1947. razmišlja i o izradi Spomenika palim Krajišnicima na
godine, postavljen je na mjestu bitke iz studenoga brdu Šehitluci iznad Banje Luke, koji će, međutim,
1944. kada su se protiv njemačkih snaga prvi put realizirati tek 1961. godine. Riječ je, u osnovi, o borcu
zajedno borile snage Narodnooslobodilačke vojske čijim se prikazom veličaju junaštvo i duh revolucije,
Jugoslavije i Crvene armije. Riječ je o arhitektonsko- slično, primjerice, kao i figurom Artiljerca sa Spome
skulpturalnome kompleksu s kamenim stupom vi nika zahvalnosti Crvenoj armiji u Batini koja je u jesen
sokim 19,5 metara na čijem je vrhu je sedam metara 1947. dovršena u kamenu. Potom je isklesana u još
visoka brončana skulptura Pobjede. U sredini stupa jednom primjerku koji je 1954. postavljen na Groblju
nalazi se pet kamenih figura sovjetskih vojnika, a oslobodilaca Beograda 1944. godine u Beogradu. Tom
u podnožju spomenika brončani reljef s prikazom skulpturom se još više naglašava vojnička spremnost
jugoslavenskih partizana, sjedinjenih u zajedničkoj i odlučnost, što je tipično za prikaze boraca u to vri
borbi s vojnicima Crvene armije. Cijelu skupinu fi jeme, primjerice i u radovima V. Radauša: Bombaš
gura određuje snažna junačka i pobjedonosna gesta. (Zemun, 1946.) i Borac (Podsused, 1948.).
(4) Antun Augustinčić, Spomenik Zanimljivo je naglasiti da i spomenik borca V. 5

Banja Luka, dovršen 1961. Raduša, koji se od 1955. nalazi u Puli, predstavlja
(5) Antun Augustinčić, Spomenik varijantu spomenika kojega je on dovršio ranije, još
Banja Luka, dovršen 1961. u zimu 1951./1952. godine kao Spomenik hrvatskim
(6) Antun Augustinčić, Spomenik domobranima poginulima 1943. u Villefrancheu u
palim Krajišnicima, Banja
Luka, dovršen 1961.
pobuni protiv svojih nacističkih časnika. Taj je spo
menik trebao biti u Francuskoj postavljen u jesen
1953. godine povodom 10. obljetnice tog događaja,
no Savezno izvršno vijeće je odbilo tu mogućnost jer
se, prema dobro znanome obrascu, stradali hrvatski
domobrani u Villefrancheu nisu mogli pojmiti kao
borci protiv nacizma. Stoga se i taj idejno prevedeni
spomenik, samo u donekle izmijenjenom odnosu
likova, postavlja u Puli kao Spomenik ustanku na
roda Istre. Središnja figura, koja je trebala domini
rati spomenikom, bila je figura Majke s jabukama
u naručju (podsjećanje na stare običaje donošenja
jabuka na grobove najmilijih), a danas je postavljena
na stražnjoj strani spomenika. Sve navedeno po
tvrđuje da ni u ovome slučaju nije isključivo riječ
o nekakvome junačkom spomeniku, a još manje o
zanosnoj idealizaciji partizanskog borca. Naposljetku,
V. Radauš je zbog prenamjene spomenika bio uistinu
nezadovoljan, pa i ogorčen. Ipak, 2006. je ispravljena
nepravda te je (uz pomoć arhitekta Prtenjaka), kako
je bilo i zamišljeno, spomenik konačno postavljen
u Villefrancheu.
6
7
(7) Vanja Radauš, Bombaš,

Zemun, 1946.
(8) Vojin Bakić, Spomenik
strijeljanima, Beograd, 1947.
8
9

narodnom ustanku, Kolašin,
1949.
narodnom ustanku (detalj),
Kolašin, 1949.
10
Tih godina i Kosta Angeli Radovani u Spomeniku između Josifa Visarionoviča Staljina i Josipa Broza
ustanku u Drežnici (1949.) ponavlja tadašnji spome Tita. U spomeničkoj plastici postupno se napušta so
nički klišej: borbenu spremnost i odvažnost izražava vjetska socrealistička ikonografija te dijelom uvode
stojeća muška figura bez naglašene geste u blagome modernistički elementi.
pokretu. Tu razinu oslobođenog pokreta i uvećane Ipak, junaštvo i autonomnost jugoslavenskih, do
geste sadrži i Spomenik strijeljanima – poziv na ustanak duše bez sovjetskih boraca dominantni su motivi u
V. Bakića postavljen u Bjelovaru još 1947. Taj njegov početku pedesetih godina. Primjeri toga vidljivi su,
prvi monumentalni rad obilježen je i osobno: četi primjerice, 1953. na Spomeniku ustanku V. Radauša u
ri su mu brata među strijeljanima. Inače, figure na Srbu (brojne figure boraca na velikoj kamenoj povr
spomeniku izrađene su u gotovo prirodnoj veličini. šini), 1954. na Spomeniku ustanku F. Kršinića u Sisku
Unatoč dijelom prenaglašenosti gesta i pokreta, pri (tri partizana u pobjedonosnom i odvažnom pokretu
sutna je i uzdržanost, tako rijetka među kiparima pod zastavom koja se vijori u ruci jednoga od njih) i
socrealističkog razdoblja, koja se potom 1949. gubi 1957. na spomeniku partizanima (Na vječnoj straži) u
u njegovu Spomeniku narodnom ustanku u Kolašinu: Senju (tri snažne muške figure mornara-partizana).
ženska i muška figura, partizanka i partizan s puš Istodobno, s druge strane, u jugoslavensku umje
kom i zastavom u rukama u pobjedonosnom, gotovo tničku sredinu postupno prodiru i novije ideje te
zanosnome stavu. moderniji likovni koncepti, što posebno ima odraza
Snažna se privrženost sovjetskoj revolucionarnoj u skulpturi, dakle i u spomeničkoj plastici. To je, pri
ideologiji iz prvih poslijeratnih godina u nas načelno mjerice, vidljivo u napuštanju nepotrebne deskripci
napušta nakon 1948. godine, točnije nakon Rezolu je i pročišćenju oblika. Spomenička plastika socija
cije Informacijskog biroa komunističkih partija u kojoj lističkog realizma će dosta suzdržano prihvaćati ta
se optužuju i osuđuju Jugoslavija i Komunistička kva rješenja, no postupno će ona ipak nastajati, prije
partija Jugoslavije, što uzrokuje i definitivni razlaz svega u radovima generacije najmlađih umjetnika,
11
12
(11) Vanja Radauš, Spomenik

ustanku (detalj), Srb, 1953.
ustanku (detalj), Srb, 1953.
ustanku, Srb, 1953.
13
(14) Ivan Vukušić, Na vječnoj

straži (detalj), Senj, 1957.
(15) Ivan Vukušić, Na vječnoj
straži (detalj), Senj, 1957.
14
koji su već bili na sceni, a sada će ponijeti te nositi i definiranu površinu. I. Sabolić je, inače, u radu na
euforičnu obnovu. spomeniku koristio savjete svog likovnog mentora
Među prvim spomenicima iz tog vremena koji (pa i vjenčanog kuma) Augustinčića, čiju je Majstor
na neki način označavaju početak primjene reduc i sku radionicu i preuzeo nakon njegove smrti.
ranja forme svakako je Spomenik revoluciji K. Ange Ipak, najmarkantnija ostvarenja iz tog razdoblja,
lija Radovanija iz 1951. u Kumanovu: ženska figura koja sasvim sigurno označuju raskid sa socrealistič
u visoko podignutim rukama drži klasje, pri čemu kim izrazom u klasičnoj maniri, kriju se u djelima V.
je forma svedena na osnovne elemente ženske figu Bakića, u Spomeniku Stjepanu Filipoviću u Valjevu i
re s akcentom na ritam volumena. Miran, gotovo nerealiziranome Spomeniku Karlu Marxu i Friedrichu
monumentalan stav bez usiljene naracije umnogo Engelsu u Beogradu. Prvi je spomenik koncipiran
me udaljava ovaj spomenik od tradicije socrealistič 1953., a realiziran 1960. godine. Iako je interpretacija
ke spomeničke plastike prvih poslijeratnih godina još na razini jasne čitljivosti, ta muška figura visoko
u nas. podignutih ruku i stisnutih pesnica krajnje je proči
I Spomenik husinskim rudarima Ivana Sabolića iz šćene forme, pojednostavljenih i stiliziranih oblika,
1953. u Kreki pokraj Tuzle, podignut u čast Husinske čime je postignuto suglasje formalnoga i sadržajnog
bune iz 1920. godine, ali i svih poginulih rudara tije značenja skulpture. Taj spomenik, lišen naglašene
kom NOB-a dijelom sadrži tendenciju geometrizacije i neuv jerljive geste, samo je tematski još blizak soc
oblika: figura rudara u pobjedonosnom stavu, s po realističkoj poetici, no nagovještava i posve nove i
dignutom puškom u ruci, posve je pojednostavljena zrelije ideje javne spomeničke plastike. Slijedeći i na
te smještena na čistu i ravnu, gotovo geometrijski dograđujući takve ideje nove skulptorske formulacije,
15
16
(16) Kosta Angeli Radovani,

Spomenik ustanku, Drežnica,
1949.
(17) Ivan Sabolić, Spomenik
husinskim rudarima, Kreka
pokraj Tuzle, 1953.
17
18

ustanku naroda Istre (detalj),
Pula
ustanku naroda Istre, Pula
19
20
21
V. Bakić će izraditi i prijedlog za Spomenik K. Marxu mimo njihovih isključivih manifestacija političkih i (20) Vanja Radauš, Borac,
Podsused, 1948.
i F. Engelsu, koji će, iako odbijen na natječaju, posta ideoloških uvjerenja, u njima prepoznajemo i snažne
(21) Frano Kršinić, Spomenik
ti simboličko djelo među skulpturama nastalima impulse umjetničkih izraza tog vremena. strijeljanima, Zagreb, 1951.
pedesetih godina u nas. Dvije figure marksističkih Promjenom društvenih i političkih okolnosti, ali
mislilaca svedene su na gotovo geometrijske oblike, i pojavom mlađe generacije kipara u pedesetim godi
blagih kubističkih naznaka, kao odraz novog plastič nama počinje, dakle, stvarni preobražaj jugoslaven
nog promišljanja figuralne monumentalnosti. Time skog kiparstava. Doduše, memorijalizacija revolucio
se taj spomenik suštinski razlikuje od tadašnjih narne prošlosti traje i u narednim desetljećima, ali
velikih socrealističkih javnih spomenika, i to baš u ipak u spomenicima daleko svedenije forme, čišćih
napuštanju socijalističke retorike monumentalne izraza i pojednostavljenih oblika, a sve u smjeru ko
i memorijalne spomeničke plastike, snažno težeći načne apstrakcije, kojom će se potpuno raskinuti veza
modernističkoj čistoći i redukciji. Zbog toga je nje s ranim poslijeratnim nasljeđem i otvoriti novo po
gova vrijednost više u oslobađanju od dogmi socija glavlje spomeničke plastike u nas.
lističkog realizma negoli u samom umjetničkom i
skulptorskom ostvarenju.
Spomenička plastika u vrijeme prvog poslijerat
nog desetljeća u nas odvijala se, sve u svemu, u ras
ponu od krutih, konzervativnih ostvarenja u službi
socijalističke i komunističke dogme, do modernistič
kih naznaka prepoznatih u postupnom napuštanju
suvišne deskripcije i snažnoj težnji razgrađivanju
forme. Iako su spomenici nastajali u funkciji stro
go određenog programskog sadržaja te formulirane
socijalističke i komunističke ideje, u njima se, ipak,
prepoznaje autorstvo: likovna poetika i posebnosti
autorskih odnosa spram određenoj kiparskoj proble
matici. Ako ta djela, dakle, promatramo na taj način,
22
Spomenik zahvalnosti Crvenoj armiji

Davorin Vujčić
Polovinom studenoga 1944. pokraj 24 x 3,5 m) koji se polukružnim stubištem otvara k

mjesta Batina na Dunavu odigrala se rijeci. Na platou dominira obelisk, podno kojega je
pravokutni istak/izdvojeni dio po sredini stubišta
jedna od najkrvavijih bitaka Drugoga koji nosi figuralnu skupinu dvojice boraca u jurišu.
svjetskog rata u nas u kojoj su se jedi Obelisk visok 19,5 metara izrasta iz baze presjeka
nice 3. ukrajinskog fronta Crvene ar desetokrake zvijezde. Na polovici elevacije, pet kra
kova zvijezde nose pet kamenih figura visine 220
mije i 12. korpusa Narodnooslobodila cm, koji simboliziraju rodove Crvene armije koji su
čke vojske Jugoslavije (NOVJ) nastoja sudjelovali u Batinskoj bitki: Tenkist, Artiljerac, Pješa
le prebaciti na desnu obalu rijeke koju dinac, Avijatičar i Mornar. Od polovice do vrha obelisk
je u presjeku petokrake, a na vrhu obeliska stoji Po
su branile snage njemačke (Divizija bjeda, približno sedam metara visoka ženska figura
Brandenburg i SS divizija Lombardi) i usmjerena k Dunavu, sa spuštenim mačem u desnoj
mađarske vojske. Batinska bitka, u i visoko podignutom bakljom s petokrakom u lijevoj
ruci. Oba bočna zida platoa nose po jedan, 10 metara
kojoj je poginulo nekoliko tisuća lju dugački brončani reljefni friz: na jednome je prikaz
di, završila je pobjedom sovjetskih i prijelaza crvenoarmejaca, a na drugome prikaz prijela
jugoslavenskih snaga, što je Crvenoj za partizana preko Dunava. Kasnije je kompleks i pro
širen: 1962. je podno spomenika uređena kosturnica
armiji omogućilo napredovanje k Ma u kojoj su sahranjeni posmrtni ostaci 1297 boraca, a
đarskoj, a NOVJ-u oslobađanje Baranje. 1979. godine, prema projektu Srećka Lončarevića, uz
spomenik je sagrađen Spomen dom Batinskoj bitki.
Odmah po završetku rata, u znak sjećanja na taj doga Danas se spomenik suočava s problemom klizišta pa
đaj, jugoslavenska je vlada odlučila podići spomenik je njegov fizički opstanak ugrožen. Uz manje zahva
koji će simbolizirati zahvalnost naroda Jugoslavije te obnove koje provodi ruska strana, Ministarstvo
borcima Crvene armije. Posao je povjeren kiparu kulture Republike Hrvatske ulaže znatne napore u
Antunu Augustinčiću koji je, s iskustvom izvedbe održavanju ovog spomenika, no za cjelovitu sanaciju
prijeratnih spomenika u Katowicama te Banjoj Luci, nužna su iznimno velika sredstva.
Kragujevcu, Nišu, Varaždinu, Skopju, Zaječaru i Som
boru predstavljao logičan izbor. Za organizaciju podi Arhitektonski dijelovi izvedeni su u bračkom kame
zanja spomenika bili su zaduženi Savezni odbor u Be nu kojega su obradili klesari iz Pučišća. S obzirom na
ogradu, Zemaljski odbor u Zagrebu i Kotarski odbor u zahtjevne kiparske poslove i kratke rokove, Augustin
Belom Manastiru. Unatoč zahtjevnim dimenzijama, čić je angažirao kolege kipare da mu pomognu skice
spomenik je dovršen u kratkom roku: Augustinčić izvesti u velikim dimenzijama. U prvoj polovini go
je s arhitektom Dragom Galićem pripreme izveo ti dine rada na spomeniku u Beogradu je izmodelirao
jekom 1946., radovi su započeli 9. travnja 1947., a figuru Pobjede, a u Zagrebu dvojicu boraca u jurišu. U
spomenik je otkriven 9. studenoga 1947. godine, na Beogradu su na Pobjedi radili Giuseppe Pino Grassi i
tridesetu obljetnicu Oktobarske revolucije. Radeta Stanković; u Zagrebu su Grga Antunac, Rudolf
Ivanković i Frano Kršinić radili na modelima figura cr
Arhitektonsko-skulpturalni kompleks Spomenik venoarmejaca koji će biti isklesani u kamenu i postav
zahvalnosti Crvenoj armiji pokraj Batine podignut je ljeni na obelisku, dok su Ivan Sabolić, Želimir Janeš i
na Banskom brdu iznad Dunava s baranjske strane, Ante Despot radili na reljefnim frizovima. Pobjeda je
na platou Gradac, mjestu poznatom kao Krvava kota odlivena u broncu u Beogradu, dok su ostala lijeva (22) Antun Augustinčić, Spomenik
169. Kompleks se prostire na elipsastom platou (49 x nja i klesanje izvedeni u Zagrebu. O borbi s rokovima Pobjeda, Batina Skela, 1947.
(23) Antun Augustinčić, Spomenik dovršetka svjedoči činjenica kako reljefi nisu stigli Na batinskom spomeniku Augustinčić je prvi put
zahvalnosti Crvenoj armiji
(detalj), Batina Skela, 1947. biti odliveni u broncu pa su za svečanost otkrivanja upotrijebio formu obeliska. Razlog tomu je želja za
(24) Antun Augustinčić, Spomenik spomenika montirani patinirani gipsani modeli. slijedom konfiguracije terena te asocijacijom na pi
zahvalnosti Crvenoj armiji
(detalj), Batina Skela, 1947. ramidu, što je bio kolokvijalni toponim za Kotu 169,
Spomenik u Batini predstavlja važnu točku unutar ključno mjesto Batinske bitke. Obelisk će koristiti
Augustinčićeva opusa. Ukupne dimenzije spomeni i kasnije, primjerice pri izradi Spomenika žrtvama
ka su impresivne i Augustinčić ih nikada poslije neće fašizma u Addis Abebi (1955.) jasno su uočljivi batin
nadmašiti. Također, ni u jednome kasnije izvedenom ski korijeni.
spomeniku neće do te mjere žrtvovati autonomiju I kamena figura artiljerca s obeliska doživjela je
forme za eksplicitnost sadržaja i njegove glorifikacije. naknadnu primjenu: drugi primjerak isklesan je
Kamene figure koje simboliziraju različite rodove 1954. te kao Spomenik crvenoarmejcu postavljen na
Crvene armije izvedene su kao plakatno jasni i de Groblju oslobodilaca Beograda 1944. godine.
personalizirani nositelji atributa. Kod brončane skul
pture inzistiranje na detaljima i opisnosti dovelo je Korištenje već iskušanih elemenata i variranje istoga
do narativnosti, dok je ekspresivnost ostala u službi motiva postupak je blizak mnogim kiparima u svim
patetične i herojske geste. Naglaskom na tom načinu prostorno-vremenskim koordinatama. On izvire iz
oblikovanja, Augustinčić se u Batini najviše približio same logike spomeničke plastike i ne treba ga smatra
uvriježenom pojmu socrealističkog spomenika. ti ekskluzivno Augustinčićevim postupkom, kao što
Motivska i morfološka analiza spomenika u Ba ni spomenik u Batini ne treba poistovjetiti s njegovim
tini otkriva kontinuitet Augustinčićevih kiparskih kiparskim opusom. Jedan od glavnih kriterija uspješ
rješenja iz razdoblja prije Drugoga svjetskog rata, ali nosti spomenika je ispunjavanje funkcije, a spomenik
također i razradu elemenata s batinskog spomenika u u Batini svoju je funkciju, u svome vremenu, svakako
kasnijim ostvarenjima. Primjena predratne skulptu ispunio. Spomenik zahvalnosti Crvenoj armiji izgrađen
re očita je u figuri Pobjede koja svoju genezu započinje je na temeljima ratnog savezništva i nastao u vrijeme
u skici za spomenik Skenderbegu u Tirani 1937. godi ideološke bliskosti sa Savezom Sovjetskih Socijali
ne, gdje je ta figura postavljena u podnožje postamen stičkih Republika prije protujugoslavenske Rezolucije
ta s konjanikom. Augustinčić ju je koristio i 1939. u Informacijskog biroa komunističkih partija 1948. go
natječaju za spomenik kralju Aleksandru u Nišu. Do dine. Stoga analiza njegove kiparske dionice izvan
realizacije tih njegovih prijedloga nikada nije došlo, spomeničke funkcije ne može biti cjelovita, kao ni
iako je na oba natječaja osvojio prve nagrade. Stoga interpretacija cijelog spomenika izvan diskursa po
je i razumljivo što je taj element ostao u razradama. slijeratne političke situacije.
Za spomenik u Batini modificirao je figuru tako da
umjesto štita na ramenu ženski lik drži baklju s pe Izgradnja Spomenika zahvalnosti Crvenoj armiji u Ba
tokrakom zvijezdom u visoko uzdignutoj ruci. Ta tini imala je, naposljetku, još jednu dalekosežnu po
morfološka preinaka imala je ključnu semantičku sljedicu: potaknula je realizaciju ideje Majstorskih
konsekvencu: Pobjeda je zauzela dominantno mjesto radionica za likovne umjetnosti koje su uskoro os
na spomeniku, preuzimajući na sebe funkciju ideološ novane u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani kao mjesta
kog svjetionika na Dunavu. Jedan brončani primjerak izvedbe budućih velikih spomeničkih obilježja i rasa
Pobjede visine 250 cm postavljen je 1967. i na spomen dnici novih majstora.
groblje u Brčkom. Drugi je primjerak, predstavljen na
ovoj izložbi, 60-ih godina prošlog stoljeća postavljen
u park Titove vile u Kumrovcu, a od 1993. pohranjen
je u Galeriji A. Augustinčića u Klanjcu.
Figuralna skupina dva borca u jurišu također ima
svoje predratne prethodnike: na Spomeniku palim
Šumadincima postavljenom 1932. u Kragujevcu i za
Spomenik šleskom ustanku i maršalu Pilsudskom iz 1937.
godine, koji u Katowicama nikada nije postavljen
u punom obimu, Augustinčić je varirao motiv dva
muška lika u snažnome pokretu naprijed.
23
24
(25) Antun Augustinčić, Spomenik zahvalnosti

Crvenoj armiji, Batina Skela, 1947.
26

Juriš, Batina Skela, 1947.
Pobjeda (detalj), Batina Skela,
1947.
zahvalnosti Crvenoj armiji,
Batina Skela, 1947.
27
28
(29) Antun Augustinčić, Spomenik zahvalnosti Crvenoj armiji (detalj), Batina Skela, 1947.
(30) Antun Augustinčić, Spomenik zahvalnosti Crvenoj armiji – Juriš, Batina Skela, 1947.
33
Spomenik Titu
Davorin Vujčić
Antun Augustinčić prvi je put portre

tirao Josipa Broza Tita u studenome
1943. godine u Jajcu. Fotografija o
tome obišla je svijet, svjedočeći kako
partizanski pokret u Jugoslaviji nije
samo oružana borba. Nažalost, tije
kom 3. ofenzive ta je bista izgubljena.
Nakon rata, Augustinčić je u svom ateljeu na zagreba
čkoj Akademiji likovnih umjetnosti prema sjećanju
izradio Titovu figuru u vojničkom šinjelu, u iskoraku
i s rukama na leđima, nazvavši je Tito u šinjelu. Izra
žajnost i portretna uvjerljivost te skulpture navela
je Miroslava Krležu da u predgovoru Augustinčiće
ve monografije (Zagreb, 1976.) napiše kako je riječ o
prikazu Tita koji “nije komponiran ni sa kakvom pa
tetičnom namjerom – pro futuro [nego] zamišljen kru
ži u uzanom dvorištu jajačke tvrđave, kao što je kružio
u robijaškoj čoji po tamničkim dvorištima godinama.”
Takav lik Tita odudarao je od tadašnjih prikaza
revolucionara i predstavljao je važan odmak od ne
upitno herojske figuracije koja je karakterizirala spo
menike tog vremena. Spomenik Titu paradigmatski
je primjer realizma, pri čemu je pridjev socijalistički
neutemeljen, odnosno moguć samo ako bi se tema
površno poistovjećivala sa stilom.
Nakon što je u listopadu 1948. prvi primjerak te
spomeničke figure odliven u broncu i postavljen pred
Titovom kućom u Kumrovcu, do kraja 80-ih godina
prošlog stoljeća odliveno je još najmanje dvadesetak
primjeraka, što predstavlja presedan u hrvatskom
kiparstvu u broju odljeva skulpture takve veličine.
O popularnosti te skulpture svjedoči činjenica
da su i njene skica i izvedenice bile obilato korište
ne: skica za taj spomenik iskorištena je kao suvenir
lijevan u broncu u nekoliko tisuća primjeraka, dok
su fragmenti te skulpture (glava, bista, poprsje) bili
34
izrađivani u različitim verzijama (bronca, mramor).
Varijanta Spomenika Titu, uvećana na visinu od 630
cm, postavljena 1977. u Velenju dokazala je da monu na Plitvicama, u sklopu Spomen-doma 6. ličke prole (33) Kipar Antun Augustinčić
mentalnost nije uvijek u vezi s dimenzijama. terske brigade u Mukinjama. Desetak godina kasnije portretira maršala Tita / autor
nije registriran
Brončani primjerak predstavljen na ovoj izložbi doživio je intervenciju autolakom te je od 1998. po
nastao je 80-ih godina 20. stoljeća. Bio je postavljen hranjen u fundusu Galerije A. Augustinčića u Klanjcu. maršalu Titu, 1948.
35
(35) Otkrivanje spomenika Titu u

Kumrovcu / Milan Pavić
(36) Antun Augustinčić,
Spomenik maršalu Titu, 1948.
(kat. br. 113)
36
37
KRŠINIĆEVI SPOMENICI
Maro Grbić
38 39
Frano Kršinić nije osjećao sklonost Prvu narudžbu za spomenik posvećen NOB-u do
monumentalizmu, nije imao potrebu bio je tek 1950. godine: borac sa zastavom i puškom
za Grubišno Polje. Naturalističkim oblikovanjem i
napraviti nešto što će zapanjiti, ali je doslovnom gestom s jasnoćom poruke ustanka udo
znao napraviti dobar spomenik. voljio je traženjima naručitelja.
Spomenik strijeljanjima na Dotršćini započeo je
Spomenike je radio zbog zarade, ne iz nadahnuća: 1951. narativnim slaganjem okupatorskih vojnika i za
od 1924. do 1963. je izradio dvadeset javnih i osam vezanih žrtava, što je pročistio do realističke modela
nadgrobnih spomenika. Propašću i promjenom dr cije, uz naglašenu ekspresivnost junačkih gesta. Na
žava veoma su brzo nestali kraljevi zajedno sa sim rativna mu je i skica za Spomenik Marku Oreškoviću
boličkim figurama, a za vrijeme Nezavisne Države 1953. godine: ustanici pod zastavom, oboružani vilama,
Hrvatske (NDH) nije podigao niti jedan spomenik. sjekirom i puškom pozivaju na ustanak. Iz te je skice
F. Kršinić je u posljednjim godinama NDH bio rek nastao i Spomenik ustanku u Sisku, modeliran u saže
tor Akademije likovnih umjetnosti te nakon okon tim oblicima naglašenih pokreta potkraj 1953. godine.
čanja Drugoga svjetskog rata u nas postupno je, bez Još zatvorenijih oblika mu je spomenik za Dubrov
velikih narudžbi, ulazio u tematiku Narodnooslobo nik: smireni borac na straži, postavljen u parku u
dilačke borbe, prije svega s manjim kipovima (ranjeni najvećoj dubrovačkoj tvrđavi 1954. godine. Odmak
kuriri). Izradio je 1947. i nekoliko skica za spomenike od tipičnih boračkih tema F. Kršinić je izveo 1953. (37) Kipar Frano Kršinić, Zagreb /
Andriji Buvini, Ivanu Gunduliću, Silviju Strahimiru modeliranjem muškoga akta za Spomenik palim bor Milan Pavić
Kranjčeviću i Antunu Gustavu Matošu, no oni nikada cima u Bakru, na tragu ranijeg gracilnog dječačkog (38) Frano Kršinić, Skica za
spomenik Titov naprijed u
nisu podignuti. Za Osijek je napravio 1949. maketu akta ranjenog kurira. Osijeku, 1949.
velebnog spomenika Titu, konjaničku figuru na vi Posljednji veliki Kršinićev spomenik je Tito, mo (39) Frano Kršinić, Skica za
spomenik Titov naprijed u
sokom postamentu s tri skupine figura u podnožju. deliran 1961. za Užice. Osijeku, 1949.
(40) Frano Kršinić, Spomenik strijeljanima, Zagreb, 1951.

Arhitektura
Vladi Bralić
1
Kao posljedica započete društvene u kojemu je djelovao i Drago Galić, najvažniji Iblerov (1) Motivi iz Zagreba / Milan Pavić
transformacije nakon okončanja Dru suradnik) i drugih u kojima je, između dva svjetska (2) Vlado Antolić, skica
Regulacionog plana Zagreba,
rata, izrasla tradicija tzv. zagrebačke arhitektonske 1949.
goga svjetskog rata za koju su se upor škole, priznata po svojim kvalitetnim djelima, po
no zalagali i svi likovni ljevičari još iz zitivnom teorijskom stavu (Andre Mohorovičić) i
razdoblja prije rata u svojim različitim progresivnim nastojanjima.
U novoj državi arhitektura je postala planska
proklamacijama, posebno udruženje djelatnost podređena društvenoj i ideološkoj sferi
likovnih umjetnika grupe Zemlja, ar pred koju su postavljeni ogromni zahtjevi za brzim
hitektonska struka postupno se orga popravkom ratom porušenih objekata i izgradnjom
najnužnijih zgrada te transformaciju izrazito agrar
nizirala prema novim socijalističkim ne i ruralne zemlje u industrijsku i urbaniziranu. U
načelima. sklopu takvih zahtjeva arhitekti su se morali disci
plinirano grupirati u veće kolektive – projektantske
Privatna je djelatnost arhitekata, shodno tome, uki zavode i institute, dok su njihovi stvaralački interesi
nuta te su nestali privatni ateljei Gomboša-Kauzla i zanosi privremeno bili potisnuti u drugi plan.
rića, Slavka Lowyja, Bore Petrovića, Stanka Kliske, Već 1946. utemeljen je u Zagrebu veliki Zemalj
Kovačića-Ehrlicha (koji je u ranijim godinama oku sko-građevno projektni zavod Hrvatske s brojnim za
pljao niz mlađih arhitekata školovanih uglavnom poslenim arhitektima koji su nastavili raditi u novim
na Tehničkom fakultetu osnovanom 1919. godine), okolnostima, a 1947. i Urbanistički institut Hrvatske.
Drage Iblera (povezan s Umjetničkom akademijom, a Time su stvoreni preduvjeti ne samo za djelatnost
(3) Članak Nevena Šegvića iz

Vjesnika, 1946. projektiranja nego i za sustavno urbanističko plani Dakako, u prvim poslijeratnim godinama, sve do
(4) Neven Šegvić, Drago Galić ranje te se pojam moderne arhitekture počeo shvaćati Rezolucije Informacijskog biroa komunističkih partija
i Branko Bon, uži natječaj
za zgradu Centralnog i tumačiti znatno svestranije, uz dodatno naglašenu 1948. godine, u nas su bili prisutni utjecaji doktrine
komiteta Komunističke
partije Jugoslavije, Beograd, i urbanističku komponentu. U Hrvatskoj su, prema socijalističkog realizma i iskustava arhitekture So
perspektiva, 1947. zagrebačkom modelu, potom utemeljeni i drugi vjetskog Saveza, tadašnje prijateljske države Jugosla
(5) Neven Šegvić, Drago Galić
i Branko Bon, natječajna
projektni zavodi i urbanistički instituti s ciljem ud viji koja je bila uzor mnogim državama u izgradnji
studija za zgradu Centralnog ruživanja svih raspoloživih stvaralačkih snaga za novoga društvenog poretka. No, unatoč tome teoriju
komiteta Komunističke
partije Jugoslavije, Beograd, ostvarenje programa obnove porušene zemlje. i praksu socijalističkog realizma hrvatski arhitekti
perspektiva, 1947.
nikada nisu prihvatili, pa su najvredniji primjeri ar
hitekture i urbanizma u poslijeratnim godinama i
nadalje uporno slijedili ranije potvrđene vrijednosti
zagrebačke arhitektonske škole iz razdoblja između
dva svjetska rata ili pojedine uzore iz modernističke
riznice europske arhitekture.
U cijeloj našoj poslijeratnoj arhitekturi bilježimo
stoga kao svojevrsni raritet ili svojevrsnu iznimku
državni natječaj iz 1947. za izgradnju beogradske
zgrade Centralnog komiteta Komunističke partije
Jugoslavije koja je monumentalnom arhitekturom
trebala afirmirati i potvrditi društveni sustav onda
šnje Federativne Narodne Republike Jugoslavije. U
izazov projektiranja arhitekture u duhu monumen
talnog socijalističkog realizma upustili su se hrvatski
arhitekti Branko Bon, Drago Galić, Mladen Kauzlarić,
Neven Šegvić, Ivan Vitić i drugi s nizom natječajnih
projekata. Zanimljivo je, pritom, da je N. Šegvić, ne
zadovoljan rezultatom svoga rada, odmah nakon
službenog završetka natječaja svojevoljno razradio
novu verziju te beogradske zgrade u kojoj je pokušao
pronaći jedinstvo i ravnotežu funkcije i forme koje su
toliko naglašavali brojni predratni hrvatskih arhitekti.
Kratkotrajna epizoda socijalističkog realizma u
hrvatskoj arhitekturi potpuno je, međutim, završila
iste, 1947. godine hrabrim istupom teoretičara arhi
tekture A. Mohorovičića, koji se u članku Teoretska
analiza arhitektonskog oblikovanja objavljenome u ča
sopisu Urbanizam i arhitektura, br. 1–2, 1947., nastavio
zalagati za arhitektonski funkcionalizam te kritički
osvrnuo na socrealistički monumentalizam u arhi
tekturi, nazivajući ga zastranjenjem:
[Socrealistički monumentalizam] onemogućuje

pravilnu realizaciju estetsko funkcionalnih odnosa
u arhitekturi i dovodi do najbjednijeg formalizma i
eklekticizma.
Neovisno o tome silina se arhitektonskih zahvata

u Hrvatskoj potom razbuktala u rasponu od masov
ne stambene izgradnje u stilu vulgarnoga funkcio
nalizma sve do arhitekture koja je ipak kvalitetno
rješavala egzistencijalne probleme društva. Važnost
pojedinih dosega tih arhitektonskih ostvarenja u
poslijeratnome razdoblju dijelom je evidentirana u
antologijskoj retrospekciji Arhitektura u Hrvatskoj
1945.–1985. autora N. Šegvića.
3
U nizu tih ostvarenja arhitektonskom kvalite
tom svakako su najzapaženiji primjeri industrijskih
5
pogona autora Lavoslava Horvata, Stjepana Gombo Albinija, Stanka Fabrisa, D. Galića, D. Iblera, Stjepana
ša, Mladena Kauzlarića, Marijana Haberlea i Zlatka Planića, i N. Šegvića – iako je očevidno da tadašnja
Neumanna, koji su oblikovani s iznimnom pažnjom, opća linija štednje nije uvijek pružala mogućnosti
poput sličnih primjera arhitekture Waltera Gropiusa potpuno slobodnoga arhitektonskog stvaralaštva.
koju odlikuju visoka funkcionalnost i primjena no Pojedini primjeri, unatoč tome, očevidno pokazuju i
vih građevnih materijala: primjerice, tvornica Rade potvrđuju da se 50-ih godina prošlog stoljeća nastav
Končar, 1949., i tekstilni kombinat Dalmatinka, 1953. lja kontinuum arhitekture na našim prostorima: Plani
godine. I u stambenoj arhitekturi pojedine su više ćeva zgrada u Delnicama (1953.) izravno se nastavlja
stambene zgrade također ostvarile i pokazale znatnu na iskustva grupe Zemlja, a pojedine Galićeve zgrade,
vrijednost arhitektonskog koncepta – zgrade Alfreda uz interpretaciju naše tradicije, svojim racionalnim
7
8 9
10 11
12
(autora Lovre Perkovića i Božidara Rašice), zdrav (6) Neven Šegvić, Zgrada
Centralnog komiteta
stvene (autora Vladimira Turine), sportske (autora Komunističke partije
Franje Bahovca, Eugena Ehrlicha, Franje Neidhardta, Jugoslavije, Beograd –
postnatječajna studija,
Zvonimira Požgaja i V. Turine) i kulturne namjene perspektiva, 1947.
(autora Aleksandra Freudenreicha i I. Vitića) te uprav (7) Stjepan Planić, obnova sela
Vlahović (projekt), 1945.
ne djelatnosti (autora Marka Markovine, Budimira (8) Drago Galić, Stambena zgrada
Pervana i Kazimira Ostrogovića), koje također do u Vukovarskoj ulici 35,
Zagreb, 1953.
kazuju i potvrđuju da je arhitektura u znatnoj mjeri (9) Mliječni restoran Ivo,
ispunila svoju društvenu funkciju. Jurišićeva ulica, Zagreb
U suglasju sa umjetničkim tendencijama u Za (10) Izgradnja stambenih zgrada

na Vrbiku, Zagreb
padnoj Europi ideju sinteze slikarstva, kiparstva i (11) Stambeni blok na Vrbiku,
arhitekture od 1950. do 1956. zastupa grupa EXAT Zagreb
(12) Stjepan Planić, Stambena
51 (arhitekti Bernardo Bernardi, Zdravko Bregovac, zgrada, Delnice, 1953.
Zvonimir Radić, Božidar Rašica, Vjenceslav Richter
i Vladimir Zarahović te slikari Vlado Kristl, Ivan
Picelj i Aleksandar Srnec) koja se zalaže za apstrak
i funkcionalnim načelima te estetskom komponen tnu umjetnost pa tako 1953. projekt Osnovne škole
tom prate Le Corbusierov, dakle posve suvremeni Ivana Gorana Kovačića u Zagrebu autora B. Rašice
marsejski uzor: Vukovarska ulica i Svačićev trg u uključuje u arhitekturu i pojedine elemente slavne
Zagrebu 1953. godine. ruske avangarde.
Pedesetih godina nastavlja se i izgradnja zapaže Posebno mjesto u arhitekturi tog razdoblja pripa
nih i društveno veoma značajnih zgrada obrazovne da V. Turini, arhitektu sklonom snažnijim urbanim
13
14
15
potezima te funkcionalnim i konstruktivnim ino Razdoblje od 1945. do 1955. bilo je posvećeno po (13) Vladimir Turina, Franjo
Neidhardt i Eugen Ehrlich,
vacijama, posebno u sportskoj arhitekturi, što potvr slijeratnoj obnovi i masovnoj stambenoj izgradnji, Stadion Dinamo, Zagreb
đuju njegovi projekti za Olimpijski stadion na Banji često zasnovanoj na socijalnom programu novoga – fotografija tribina, nacrt
(situacija, presjek), 1946,
ci u Beogradu (1947.), Kombinirano plivalište na ri društvenog uređenja. Iz tog razdoblja baštinimo po izvedeno 1954.
ječkoj Delti (1949.) i Sportski stadion u Zagrebu jedina antologijska djela hrvatske arhitekture koja (14) Vladimir Turina, Centar za
zaštitu majke i djeteta u
(1946., s izvedbom 1954. godine). su težila oblikovanju humanijeg prostora za ljudski Klaićevoj ulici, Zagreb, 1956.
Dakako, u poslijeratnome razdoblju novi izazovi život, poput Galićeve višestambene zgrade čistoga (15) Božidar Rašica, Osnovna
škola Ivana Gorana Kovačića,
ogledali su se i ostvarivali u planiranju urbanističkih volumena i funkcionalnih stanova sa slobodnim Mesićeva 35, Zagreb, 1953.
zahvata i oblikovanju gradova. Najreprezentativniji je pročeljima za velike prozore i svjetlo u stanovima u
primjer izražen u koncepciji izgradnje Ulice grada Vu Ulici grada Vukovara, Dinamova stadiona E. Ehrlicha,
kovara, odnosno tadašnjega Moskovskog boulevarda, F. Neidhardta i V. Turine, koji je elegantno i bez su
kako je 1949. tu reprezentativnu prometnicu nazvao višnih dogradnji smišljeno otvoren prema prirodi
Vlado Antolić u Regulacionom planu i Direktivnoj regu Maksimirske šume i Medvednice ili Centra za zašti
lacionoj osnovi Zagreba. Prometnica je u svemu plani tu majke i djeteta V. Turine u zagrebačkoj Klaićevoj
rana prema urbanističkim načelima CIAM-a u maniri ulici čija je arhitektonska i lirska poetika sukladna
monumentalnog modernizma s reprezentativnim humanoj namjeni zgrade.
javnim građevinama i stambenim blokovima te je od
samih početaka predstavljala okosnicu razvoja novo
ga dijela Zagreba između Glavnog kolodvora i Save.
U značajnije urbanističke zahvate iz tog razdoblja
valja spomenuti te izdvojiti i poslijeratnu obnovu
Zadra (Milovan Kovačević, Zdenko Strižić i Božidar
Rašica 1947., a izvedba Bruno Milić 1955. godine) kao
uspješan zahvat obnove ratom uništene graditeljske
baštine.
Filmski Žurnal
Zaboravljena filmska vrsta
Daniel Rafaelić
1
Naviknuti na svakodnevnu konzu moć i prvi službeni oblik filmski žurnal će dobiti tek (1) Kino Partizan u Zagrebu
maciju suvremenih audiovizualnih u vrijeme Prvoga svjetskog rata. Otkrivena je tada (2) Isječak iz Filmskog pregleda,
1948.
ogromna propagandna moć kontroliranoga filmskog
medija, gotovo smo zaboravili na vri pričanja suvremenih vijesti. Dvadesete, tridesete,
jeme kada se informacije nisu distri a ponajviše četrdesete godine prošloga stoljeća naj
buirale nikako drugačije nego isklju interesantnije su godine za proučavanje filmskih
žurnala.
čivo radijem, novinama ali – i nama Domaće filmske snage, paralelno sa svijetom,
ovdje najvažnije – filmskim žurnalima. također se trude proizvesti domaće inačice nove i
iznimno popularne filmske forme. Najprije je, uz fi
U doba bez televizije ova je filmska vrsta, logično, bila nanciranje bečkoga Sascha filma, stvoren 1913. nijemi
i najpopularnija. Događanja povijesnog, političkog, Star film žurnal u Osijeku, a ubrzo se stvaraju i prvi du
kulturnog i sportskog značaja filmski je žurnal dono gotrajniji žurnalski pokušaji. Franjo Ledić od 1926. su
sio bolje nego ijedan drugi medij. Živa slika subjekata stavno proizvodi vlastiti žurnal pod imenom ZVONO.
u priči postala je nezamjenjiva. Ne samo da je riječ o prvome privatno produciranom
Povijest filmskog žurnala na hrvatskome povi filmskom žurnalu u Hrvatskoj nego i prvome žurna
jesnom prostoru seže u prvo desetljeće 20. stoljeća. lu koji je sadržavao naum dugotrajnosti. On, naime,
Legendarni Josip Karaman sustavno filmskom ka izlazi sve do sredine tridesetih godina. Paralelno s
merom bilježi najvažnija događanja grada Splita te njim započeo je izlaziti i ZORA žurnal, još jedan ni
ih, veoma brzo, i prikazuje svojim sugrađanima (na jemi filmski žurnal koji se najviše koncentrirao na
isti će način Zagreb ovjekovječiti Josip Halla). Ipak, prikazivanje života Zagreba prije početka Drugog
(3) Isječak iz Filmskog pregleda,

1948.
1948.
(5) Filmski pregled br. 1, 1948.
(kat. br. 321)
1948.
1948.
(8) Radio Zagreb – osoblje /
Ivan Medar
4 5
6 7
svjetskog rata. Pojavom zvuka u filmu te dolaskom

ekstremnog nacionalizma na vlast zauvijek je presta
la i nestala nevina faza filmskog žurnala, koji od 1941.
postaje propagandno oružje (to je, što je zanimljivo,
ostao i nakon 1945. – sve do 1980. godine).
Unatoč činjenici da se s filmskim žurnalom kao
formom Orson Welles poigravao još 1941. u Građa
ninu Kaneu, forma filmskih žurnala, u svoje vrijeme
iznimno popularna, a danas gotovo zaboravljena, sja
jan je repozitorij snimaka svakodnevice zamotane
u propagandno ruho. Ipak, iako sjajni kao povijesni
izvor, filmski žurnali, kako oni iz vremena Nezavi
sne Države Hrvatske (NDH), tako i oni poslijeratni
iz vremena druge Jugoslavije, ostaju slabo poznati.
Ipak, upućeniji (ili koji se smatraju upućenima)
u problematiku tako će redovito navoditi Filmske
novosti kao naš jedini filmski poslijeratni žurnal. Pa
ipak, u sjeni Filmskih novosti, postoji Filmski pregled,
filmski žurnal kojega je između 1948. i 1955. proi
zvod io zagrebački filmski studio Jadran film. Nova,
mlad a, ideologizirana kinematografija imala je kao
zad aću zamotati u socrealističko ruho snimljenu
stvarnost. Zajedno s prvim filmskim koracima (jer
se oni načinjeni u NDH nisu priznavali), bok uz bok s
igranim filmom krenulo se snimati i tumačiti život 8
u Hrvatskoj potkraj 40-ih i početkom 50-ih godi
na 20. stoljeća. Zahvaljujući tome, filmski žurnali
FILMSKI PREGLED, dugo zaboravljeni, napokon će 8. PREGLED br. 7: I. Ugljenokop Ivanec, II. Srednja
izać i iz mraka filmskih arhiva. Zanimljivo, forma poljoprivredna škola u Križevcima, III. Pripre
mu je bila gotovo identična matrici koja se kanonizi ma atletičara za Olimpijadu i IV. Dječje kolonije
rala još u vrijeme NDH, kada je Državni slikopisni Narodne fronte.
zavod Hrvatski slikopis redovito isporučivao žurnal
ske storije željnoj kino publici. Matrica se sastojala Na uzorku ovih sedam žurnala nije teško uvidjeti
u kolažu ozbiljnih, ideološko-političkih te vedrih, onu kombinaciju propagande i eskapizma od koje se
sportsko-kulturnih sadržaja. Pogledamo li sadržaje sastoje (baš) svi filmski žurnali i u drugim zemljama
prv ih sedam storija Filmskog pregleda iz 1948. godi i svim povijesnim razdobljima. Zbog gebelsovskog zlo
ne, odmah postaje jasno o kakvim se filmskim stori stavljanja filmskog žurnala u vrijeme Trećega Reicha
jama radilo: filmski je žurnal kao neskriveno propagandno sred
stvo često ostao apokrifan i nije se redovito koristio
1. PREGLED br. 1: I. Značajni dani Jugoslavenske kao pov ijesni izvor. Tek nakon 90-ih godina 20. sto
armije, II. Radni dan u tvornici Gorica, III. Seljač ljeća i prestanka Hladnog rata filmski žurnali odjed
ke radne zadruge u Hrvatskoj i IV. Svetosavska nom postaju nevjerojatno zanimljiva forma filmskim
besjeda u Zagrebu, arheolozima i povjesničarima. Upravo iz tog razloga
2. PREGLED br. 2: I. Željeznički tehnikum u Puli, gostovanjem Filmskih pregleda u Klovićevim dvorima
II. Opremanje broda Kosmaj, III. Kako nastaje u Zagrebu pred posjetitelje se rasprostire onodobni
knjiga i IV. Kamena spilja na otoku Braču, ideološko-propagandni pokrov od kojega se, u vrije
3. PREGLED br. 3: Još jedan brod je zaplovio, me nastanka, nije vidjelo ništa drugo. Danas kada se
4. PREGLED br. 4: I. Velesajam u Zagrebu, II. Fron više ne nalazimo ispod propagandnog pokrivača nego
tovci Zagreba pomažu obnovi zemlje i III. Među smo sami radije odabrali propagandni omotač, ipak
radnicima šumske industrije, imamo snage suočiti se s pomalo zaboravljenim, ali
6. P REGLED br. 5: I. Kongres Saveza boraca Narod još uvijek svježim filmskim izričajem koji najbolje
ne Republike Hrvatske, II. Hrvatska pozdravlja svjedoči i govori kako o vremenu svog nastanka –
maršala Tita, III. Na gradilištima zadružnih do tako i o nama samima.
mova i IV. Graditelji Pionirskog grada,
7. PREGLED br. 6: I. Kulturno-prosvjetni život rad
nika, II. Berba ljekovitog bilja i III. Modelari i
jedriličari te
Hrvatski film
i socijalistički realizam
Krešimir Mikić
1
Socijalistički realizam u hrvatskom Istodobno, 50-ih godina prošloga stoljeća željelo se

filmu nikada nije poprimio ona ili sva osloboditi ne samo utjecaja Sovjeta i socrealističke um-
jetnosti nego i utjecaja zemalja Zapada te stvoriti neki
obilježja svojstvena ostalim umjetno- posve originalni i novi umjetnički stil. Ipak, u doduše
stima i medijima, što je dijelom u vezi kratkom socrealističkom razdoblju u kinematografi-
i s tada relativno malom produkcijom ji prevladavao je film shvaćen kao sredstvo agitacije,
kao politički, odgojni, ideološki, takoreći državni me-
hrvatskog filma. dij, iako su u filmu izbjegavani tipski likovi te prikazi
klasnih shema. Sve u svemu, tadašnji hrvatski film
No jasno je uočljivo da su unutar hrvatskog filma na obilježava, kako to navodi T. Šakić u tekstu o Fedoru
neki način bili propisani narativni stil, orijentacija Hanžekoviću (u knjizi Hrvatski filmski redatelji, sv. I,
na priču, fabulu, te povezanost sa svakodnevnim ži- Zagreb, Hrvatsko društvo filmskih kritičara i Hrvat-
votom. Riječ je o snimanju životnih, realističnih fil- ski filmski savez, 2009., 55), ili politizacija estetike
mova s junacima koji su nositelji dramske radnje, ali ili estetizacija politike. Filmove nastale ranije karak-
istodobno i individue s kojima se može poistovjetiti teriziraju naivnost i patetika te ponekad spektakular-
masovno gledalište. Teme su filmova, usto, trebale nost i ideologija. A novi film, kao jedina socijalistička
biti socijalističke, odnosno posve nove teme koje nije umjetnost rođena u novom dobu, fabulama, temama,
rabila zapadnjačka kinematografija. U tom sklopu Eli motivima i likovima podređen je takozvanoj novoj
Finci u beogradskome časopisu Film 1949. savjetuje: stvarnosti, novome socijalističkom čovjeku.
Stoga je u nas više riječ o nekoj vrsti realizma ili
... da filmska umetnost vaspitava kod naših ljudi samo verizma, odnosno neorealizma ili folklornog rea-
one misli i ona osećanja koji odgovaraju socijalistič- lizma kojega primjerice predstavlja Hanžekovićev
kim težnjama našeg života, da ih uči, sugestivnom film Svoga tela gospodar u ponešto kasnijem razdoblju,
snagom umetničkog jezika da primaju sve pozitiv- konkretno 1957. godine. I Šime Šimatović je još 1953.
no kao svoje sopstveno, da se na njemu nadahnjuju u Kamenim horizontima pokušavao socijalistički rea-
i uzdižu i da se nepomirljivo odnose prema svemu lizam usmjeriti prema neorealizmu, no s rezultatom
nakaradnom i lažnom, što se još kao preživeli ostatak da mu je uradak ponajviše priča u obliku socijalne
održava iz starih, u nepovrat iščezlih vremena... drame, ali prema kanonima socrealizma što se ogleda
u tipiziranosti te ideji filma zasnovanoj na prikazu
U filmovima se posebno trebalo realistički prikazati klasnih razlika u društvu. Naposljetku, čini se da je
vrijeme poslijeratne obnove, stvaranja novog društva Branko Bauer, ako se njegov rad sagledava iz današnje
etike i morala te oblikovanja pojedinca koji se bori za bo- perspektive, u tom razdoblju filmskoga stvaralaštva
lju budućnost s idejama pravde i jednakosti. Iz tih razlo- u nas ponajviše uspijevao svladati dramaturgiju soci-
ga, primjerice u dokumentarnim filmovima, vizualno jalističkog realizma izbjegavajući socijalnu patetiku:
se često zanemaruje, a naglašava se govorni, uglavnom u Sinjem galebu iz 1953. još je ima, no u Milijunima na
patetični politički i ideologijski komentar. Tome je bila otoku iz 1955. praktički je više nema.
prilagođena i glazbena podloga filma. Srećom, takav je
pristup bio kratkotrajan te u Hrvatskoj nikada nije u Organizacija kinematografije
potpunosti naišao na plodno tlo. Socrealizam sovjet- Kinematografija je u razmatranom razdoblju bila dr-
ske vrste, s tipskim likovima i dramskim shemama žavna, no tradicijski više organizirana prema njemač-
ipak je bio rijedak u hrvatskoj kinematografiji. koj negoli sovjetskoj kinematografiji, iako je potonja
Zbog političke situacije i nakon sukoba sa Savezom imala primarni ideološko-prosvjetiteljski zadatak
Sovjetskih Socijalističkih Republika u filmovima se zasnovan na ideologiji i svjetonazoru komunizma.
željelo predstaviti i nešto što bi karakteriziralo Hrvat- Kinematografska dobra su u sklopu državne kine-
sku/Jugoslaviju i njene stanovnike, u pokušaju, kako matografije nacionalizirana, posebice sva imovina
(1) Sa snimanja filma
se tada govorilo, izgradnje socijalizma s ljudskim licem. Hrvatskoga slikopisa, što je u potpunosti obavljeno Plavi 9, 1950.
3 4
5 6
zaključno s 1948. godinom. Već 1945. osnovano je Mi, filmski radnici Hrvatske odbijamo s jedne strane (2) Isječak iz filma Ciguli Miguli,
1952.
Državno filmsko poduzeće, ali i Filmska direkcija negativni buržoaski larpurlartizam, koji se iživljava
(3) Isječak iz filma Plavi 9, 1950.
za Hrvatsku zbog državnog financiranja kinema- u formalizmu svih vrsti, a s druge strane odbijamo (4) Isječak iz filma Plavi 9, 1950.
tografije. Filmska direkcija se ukida već 1946. te se tendenciju idejno-umjetničkoga dogmatizma, koji (5) Isječak iz filma Plavi 9, 1950.
osniva Nacionalno filmsko poduzeće, konkretno u teži za tim da i filmsku umjetnost ukalupi i šematizira, (6) Isječak iz filma Ciguli Miguli,
1952.
Zagrebu Jadran film, sa zadatkom snimanja propa- ugušujući svaki pokušaj slobodne interpretacije.
gandnih filmova koji predstavljaju potporu obnovi i
izgradnji zemlje. Svim takvim poduzećima upravlja Time se otvara novi pravac demokratizacije, decen-
Komitet za kinematografiju Vlade Federativne Na- tralizacije i, kako se to tada nazivalo, debirokrati-
rodne Republike Jugoslavije (FNRJ), čiji Umjetnički zacije kinematografije. Usto, vodi se i više računa o
savjet odobrava filmske scenarije i kontrolira uku- trošenju financijskih sredstava te se snima manje
pnu filmsku produkciju. Ipak, već 1947. slijedi još filmova, ukidaju se neka se filmska poduzeća (pri-
jedna novost: u rujnu se osniva Komisija za kinema- mjerice Duga film), kinematografija se otvara prema
tografiju Vlade Narodne Republike Hrvatske, ali još koprodukcijama i započinje veći uvoz stranih fil-
pod kontrolom Komiteta za kinematografiju Vlade mova, posebice američkih. Do tada, prema povje-
FNRJ, koji izražava konačno mišljenje i suglasnost pri sničaru jugoslavenskog filma Danielu Gouldingu,
odobravanju filmskih scenarija, dijelom i u vezi s ras- koji te procese u jugoslavenskoj, dakle i hrvatskoj
podjelom saveznog proračuna. Iznimke predstavljaju kinematografiji promatra sa strane, kinematografija
samo financiranja ponekih važnih filmova, pri čemu je – od kraja Drugog svjetskog rata do 1950., pa i 1952.
se osiguravaju pomoć vojske pri snimanju filmova, godine – bila organizirana “prema sovjetskom mo-
smještaj filmskih ekipa i sl., što se rješava političkim delu” te centralizirano organizirana “pod striktnom
dogovorima, dekretima i naredbama. partijskom kontrolom”. Tek 1957. se osniva i Savezni
Nova situacija i velike teškoće nastaju od lipnja fond koji prikupljena sredstva od prodanih ulaznica
1948. godine kao posljedica sukoba i raskida s Infor- raspoređuje, ovisno o gledanosti njihovih filmova,
macijskim biroom komunističkih partija (Inform- producentima (20 posto sredstava ostvarenih od pro-
biro/Kominform). Te poteškoće i posljedice ilustri- daje ulaznica) čime se uvode početna načela tržišne
ra dio teksta koji je objavljen u knjizi Ive Škrabala ekonomije. To razdoblje, međutim, u naslovljenom
Između politike i države (Zagreb, Znanje, 1984., 151), kontekstu nije predmet razmatranja.
a u kojemu se navodi i dio rezolucije sindikalne po-
družnice Jadran filma od 29. srpnja 1948. o povlače-
nju hrvatskih/jugoslavenskih filmova s festivala u Filmska produkcija
Čehoslovačkoj:
Animirani film
Mi vidimo [na filmskome festivalu] samo nastavak... U Hrvatskoj se animirani film pojavio relativno ka
uvreda koje se u posljednje vrijeme nanose našoj ze- sno. Ipak, još 1945. godine, doduše kao posve propa-
mlji. Zbog toga, mi se potpuno slažemo s odlukom gandni uradak, proizveden je animirani film Nor-
Komiteta za kinematografiju o povlačenju naših fil- berta Neugebauera Svi na izbore, a potom 1951. od
mova s festivala. Zaista je nevjerojatno da američki, istog autora i film Veliki miting, svojevrsna satira o
engleski i francuski bezidejni, kriminalni i šovini- metodama informbiroovske propagande, o kojemu
stički filmovi nailaze kod čehoslovačkih drugova na se na portalu film.hr navodi sljedeće:
daleko ljepši prijem, nego naš film od kojega radni
ljudi Čehoslovačke, a i čitavoga svijeta, mogu mnogo Prvi [pravi] domaći crtani film, koji je obilazio ekrane
da nauče. skoro svih tadašnjih kinematografa u zemlji, politič-
ka [je] satira na račun kreketave informbiroovske
Početkom pedesetih godina prošloga stoljeća u ze- propagande (personificirane žabama iz Albanije i
mlji se počinje uvoditi samoupravljanje, pa filmska patkama iz Bugarske), aktualna u tadašnjim teškim
poduzeća postaju društvena te se financijskim obra- godinama... pritiska na Jugoslaviju.
čunima uzimaju u obzir i njihova sredstva, što dije- Uvodne sekvence pokazuju antijugoslavenskoga
lom vodi i njihovu samofinanciranju. Istodobno jača huškača, novinara Judina, u... redakciji. On izmišlja
i republičko upravljanje pa se ukida federalni, odno- razne [novinarske] patke koje lansira protiv susjed-
sno savezni Komitet za kinematografiju. Stoga od 1. ne zemlje... Potom Judin šalje reportera Patkina u Al-
svibnja 1951. filmski djelatnici više nisu namješteni- baniju na miting..., gdje ga dočekuju žabe sa svojim
ci nego postaju slobodni filmski radnici, primjerice u poglavarom, buljookim i brbljavim žapcem. Patkin
Zagrebu još od 7. svibnja 1950. učlanjeni u tada osno- prisustvuje mitingu žaba protiv isušenja močvara
vano Društvo filmskih radnika, koji na Osnivačkoj što... [ih] je tadašnja Jugoslavija provodila u granič-
skupštini usvajaju Programatsku rezoluciju u kojoj, nim područjima... [Pri] povratku vjetar ga nanese
među ostalim, izjavljuju: u prostor iznad Jugoslavije gdje... dalekozorom...
7
[promatra i uočava] velike tvornice kojima uprav u Dalmaciji i s hrvatskom ekipom) ili jugoslavenski (7) Članak iz Vjesnika, 1952.
ljaju radnici, nove ceste, mostove i radni elan u duhu (srbijanska produkcija). U tom filmu o počecima par
tadašnje socrealističke revolucije. Na povratku u tizanske mornarice dominiraju filmska naiva, emo
redakciju... prenosi Judinu svoje dojmove, na što ga tivnost i melodramatičnost. Takav socrealistički pri
ovaj u divljem bijesu baca u zatvor. U zadnjem kadru stup prisutan je u cijelom djelu, posebice u završnici
[ filma] nesretni novinar uzalud protestira..., braneći o junačkom žrtvovanju života za opće dobro, kada se
se da je rekao samo istinu… u film unose i elementi folklornog realizma.
Drugi igrani film, također iz 1947. godine – Živjet
Kasniji animirani filmovi, pak, posve su, manje ili će ovaj narod Nikole Popovića – posvećen je obradi
više, pod utjecajem disneyevske animacije. teme o počecima djelovanja Komunističke partije
(KP) u zapadnoj Bosni. Pojedinačne sudbine ukloplje
Dokumentarni film ne su u masovnu sliku jedinstva naroda i KP, posebno
I u dokumentarnim filmovima naglašavaju se ratna u Narodnooslobodilačkoj borbi (NOB) kada se rađa
pobjeda, polet pri obnovi zemlje, stvaranje novoga novo doba/nova zbilja, pri čemu se veličaju vođa NOB-a,
društva, udarnički pothvati, kontrasti staroga i no KP i prednosti kolektivnoga nad pojedinačnim te na
voga u slici. Komentari su posve razdragani ili pate glašava zajamčena sretna budućnost. Tu opterećenost
tično politički, pri čemu je slika najčešće kulisa ili ideologijom prate patetična glazba i teatralni glu
ilustracija izgovorenoga. Pritom je bilo veoma važno mački nastup, čime nastaje svojevrsna freska o ratu,
obračunati se i s narodnim neprijateljima, primjerice u puna poleta i osjećajnosti te revolucionarne retorike.
filmu Fedora Hanžekovića Stepinac pred narodnim su Treći je film – Zastava u režiji Branka Marjanovića
dom iz 1947. godine. I u Filmskim pregledima od 1946. iz 1949. godine – komorni i gotovo bez spektakla,
do 1950. uvijek je jasno naglašen propagandni cilj koji, ostvaren sa znatno manje sredstava, ali i nadalje
u pravilu, uljepšava zbilju. No unatoč tome, u razma sadržajno, kako se navodi na portalu film.hr, sličan
tranom razdoblju su ostvarena realizirana i vrijedna ostalim filmovima iz tog razdoblja:
umjetnička dokumentarna djela, posebice potkraj
razdoblja kada se postupno napušta socrealistički [U filmu] balerina Marija..., užasnuta postupcima
stil veličanja uloge pojedinca u masovnoj klasnoj okupatorâ i ustaša..., spašava zastavu palih partiza
borbi (solidarni kolektivizam) te prenaglašavanja ideja na, pridružujući se NOB-u... Postaje predana narodna
pravde i jednakosti. umjetnica i oduševljeni borac za slobodu. [Završno],
I. Škrabalo posebno navodi propagandne doku u bitci za Kalnik..., ponosno ističe crvenu zastavu na
mentarce nastale u razmatranom razdoblju o osni njegovom vrhu.
vanju seljačkih radnih zadruga u sklopu prisilnih
mjera kolektivizacije kojima su se seljaci opirali. Ri Zastava je, unatoč nizu mogućih primjedbi, ozbilj
ječ je o filmovima ponajboljih dokumentarista, na no ostvarenje (drugi poslijeratni hrvatski, a sedmi
stalih 1947. (Koralji i spužvari Rudolfa Sremca), 1948. jugoslavenski film), štoviše ogledni primjer kako
(Elektrifikacija Branka Belana i Na novome putu Kre umjetnost, korištenjem narodne umjetnosti, može
še Golika) i 1949. godine (Vriština i klasje B. Belana). služiti ideologiji, iako je i u njemu prisutna patetika
U takvim se filmovima očekivala, stoga i najčešće u redateljskom, glumačkom i vizualnome smislu.
dobivala lakirovka (uljepšana stvarnost), ali – mimo Sljedeće, 1950. godine snimljena je sportska ko
propagandne namjene te zadanih tema i estetike – medija Plavi 9 u režiji K. Golika, populistički žanrov
ostvarena su i djela vrhunske vrijednosti, poput 1948. ski film s utjecajem socijalističkog realizma, čime
nastalih filmova B. Belana (Tunolovci) i K. Golika prerasta u didaktičku komediju, što se očituje u pro
(Još jedan brod je zaplovio). U tim se filmovima barem pagiranju duha kolektivizma, pripadnosti partiji, na
dijelom nastojao izbjeći socrealizam. No i kada su rodu... Solidarnost i kolektivizam su pritom u opreci
filmovi ispunjavali propagandističke zahtjeve, neki spram individualizma.
su ipak bunkerirani. Jedan od njih je, kako navodi Potom F. Hanžeković 1951. snima film Bakonja
Petar Krelja u tekstu Prijateljska kamera R. Sremca, fra Brne, adaptaciju romana književnika Sime Ma
objavljenom u Hrvatskome filmskom ljetopisu (br. 67, tavulja. Iako je film statičan i umrtvljen, naglašeno
Zagreb, 2011., 90–92), već spomenuti Sremčev film didaktičan te ostvaren s karikiranim likovima i kao
o podmorju iz razloga što se u nekoliko kadrova fil pamflet, smatra se, i prema prikazu povijesti hrvat
ma zajedno pojavljuju portreti Vladimira I. Lenjina, skog filma I. Škrabala, uzoritim ostvarenjem socijali
Josifa V. Staljina i Josipa Broza Tita. stičkog realizma: u filmu se koriste osnovni elementi
djela građanskog realizma te se oblikuje film u djelo
Igrani film socijalističkog realizma. Pritom se film idejno osmiš
Prvi socrealistički dugometražni igrani film u nas ljava, uz naglašavanje socijalnih opreka, koristeći od
je svakako Afrićeva Slavica iz 1947. godine, iako još romana samo ono što je tipično za likove i pozadinu,
traju sporenja je li taj film hrvatski (s temom života a da se pritom posve ne odstupa od originalnog djela.
8
Uz ta djela filmski kritičar Nenad Polimac spomi takvom pristupu, primjerice u filmu Ciguli Miguli B. (8) Članak iz časopisa Izvor br. 1/2,
1951
nje i 1992. pronađeni film Tajna dvorca I.B. Milana Marjanovića iz 1952. godine, u kojemu se, konkretno,
(9) Članak iz Vjesnika, 1952.
Katića koji je snimljen 1951. godine. Za njega se do ismijava lokalna vlast. Film je zabranjen (dozvolu za
nedavno nije znalo jer nigdje nije bilo zabilježeno prikazivanje dobio je tek 1977., a javno je predstavljen
da postoji niti je bio ikada prikazan, a samo zato što tek 1989. godine) jer je tadašnja vlast smatrala da
predstavlja očevidno prerano nastalu političku satiru se u djelu u kojemu se, doduše, ismijava sovjetski,
o Rezoluciji Informacijskog biroa komunističkih partija ironizira i jugoslavenski komunizam satiričkim prika
(IB/Informbiro). Međutim, ranije spomenuti film Ve zom birokracije i malograđanštine te humorističnim
liki miting N. Neugebauera, također politička satira o odnosom spram kolektivizacije i nacionalizacije. Par
IB-u iz iste, 1951. godine, nije nestao – moguće zato tiji je tim gore bilo i to što je autor scenarija bio Joža
što nije bio igrani film nego tek crtić. Ipak, nesta Horvat, njen čovjek. Partijsku skupnu ocjenu takvih
li su, i to zauvijek, filmovi/političke satire Profesor stvaralaca i djela dao je Milutin Baltić, jedan od tada
Budalastov B. Marjanovića i Oktavijana Miletića iz vodećih političara:
1948. te Kerempuhov dnevnik Bogdana Maračića iz
1951. godine. Takvi su umjetnici lažni umjetnici. Upravo onako kao
Socijalistički realizam u igranom filmu bio je, sve što je lažan film Ciguli Miguli.
u svemu, prisutan u poslijeratnoj kinematografiji or
ganiziranoj po sovjetskom modelu koja je bila strogo Naposljetku, ima još hrvatskih filmova u kojima je,
centralizirana i kontrolirana te – manje ili više – izra makar u tragovima, moguće pronaći naznake socre
žena i vidljiva u već spomenutim filmovima Živjet će alizma, primjerice U oluji Vatroslava Mimice iz 1952.
ovaj narod N. Popovića iz 1947., Plavi 9 K. Golika iz godine, filmskoj melodrami sa shematiziranim li
1950. i Bakonja fra Brne F. Hanžekovića iz 1951. te dru kovima. Pritom V. Mimica, kao i K. Golik, uspješno
gim djelima, i to ponajbolje u filmu Plavi 9 te, samo prikriva vladajuću ideologiju, što je stalna pojava i
donekle, i u filmu K. Golika Djevojka i hrast, također kod ostalih tadašnjih hrvatskih filmskih redatelja,
K. Golika, iz 1955. o teškom životu seoskih žena u poput B. Bauera (Sinji galeb, 1953. i Milijuni na otoku,
dalmatinskom kamenjaru. 1955.), B. Belana (Koncert,1954) i drugih.
Javljali su se, međutim, i otkloni od socijalistič
kog realizma, pomaci koji su se humorom opirali
9
Od kulture za mase
Do masovne
kulture
Maša Kolanović
1
(1) Iz biblioteke Radničkog doma /

(2) Marijan Detoni, Izgradimo
opustošenu domovinu, 1945.
(kat. br. 143)
(3) Nepoznati autor, Svi na smotru
brigada, 1949. (kat. br. 164)
Revolucionarne društvene promjene, nosti, kazališnim,6 kulturnim ustanovama, kulturno- 1 P

ojam polje upotrebljavam u
značenju kako ga je artikulirao
koje su u Jugoslaviji nastupile s Dru prosvjetnim odborima, sveučilištima, školama itd. francuski sociolog Pierre
Borudieu u svojoj knjizi The Field
– te odana partijskim ciljevima bio je prioritet nove
gim svjetskim ratom i neposredno
of Cultural Production: Essays on
Art and Literature, New York,
kulturne politike,7 pri čem su filmska umjetnost8 i Columbia University Press, 1993.
nakon njega, diskurzivno su koopti književnost9 imale ključnu ulogu u spomenutom 2 U
sp. Jelić Ivan i dr., ur., Kultura i
umjetnost u NOB-u i socijalističkoj
rale sve društvene prakse, pri čemu projektu kulturnog omasovljenja. U izgradnji novog revoluciji u Hrvatskoj, Zagreb,
socijalističkog društva poslijeratna kulturna mobili Institut za historiju radničkog
je kultura bila iznimno važno polje na zacija bezrezervno je prizvala domaće intelektualce
pokreta, 1975.
3U
sp. Vojislav Mataga, Književna
kojemu se istodobno odvijala i ogleda i umjetnike pri čemu su posebno književnici imali kritika i teorija socijalističkog
realizma, Zagreb, Grafički zavod
la burna politička dinamika vremena.1 važnu, gotovo mitsku ulogu unutar političkog nara Hrvatske, 1987.
tiva vremena, potvrđenu već i tijekom samog rata po 4 Usp. Zlata Knezović, Obilježja
boljševizacije hrvatske
put one Vladimira Nazora, Ivana Gorana Kovačića i dr. kulture (1945.–1947.), Časopis
za suvremenu povijest (ČSP),
Već i u vrijeme same Narodnooslobodilačke borbe (NOB) Isto tako, same rasprave o književnosti objavljene u 24, Zagreb, 1992., 106–108,
revolucionarni se kulturno-umjetnički život javljao u časopisima Izvor, Republika, Kulturni radnik i dr. čine i Ljubodrag Dimić, Agitprop
kultura: agitpropovska faza
obliku različitih manifestacija partizanskog folklora, iznimno vrijedan dokument za rekonstrukciju kul kulturne politike u Srbiji: 1945–
1952. godine, Beograd, Rad, 1988.
amaterskog kulturnog rada i sličnih aktivnosti.2 Ta se turne klime vremena. U njima svoje tekstove objav
5U
sp. Katarina Spehnjak,
snaga nastojala zadržati, osnažiti te primjereno arti ljuju svi važniji akteri javnog života toga vremena u Funkcioniranje plebiscitarne
demokracije, ČSP, 1–3, Zagreb,
kulirati i nakon okončanja rata. Prioriteti novog druš rasponu od Radovana Zogovića do Miroslava Krleže. 1991., 217.
tva u njegovoj političkoj emancipaciji ogledali su se u U skladu s već spomenutom središnjom ulogom 6 Uz središnju kazališnu instituciju
Hrvatskoga narodnog kazališta
stvaranju autentične socijalističke kulture koja je trebala naroda u provedbi nove kulturne politike, pojmovi na (HNK), nakon 1945. posvuda
prekoračiti klasnu opreku građanske kulture te postati rod, široke narodne mase ili nerijetko samo mase postaju se osnivaju nove samostalne
kazališne institucije: 1948.
dostupnom svim narodnim slojevima. Navedeni za temeljna simbolička vrijednost u raspravama o knji Zagrebačko kazalište lutaka
i Pionirsko kazalište, 1949.
htjevi neposredno nakon rata u Jugoslaviji kao i u osta ževnosti. Sama povezanost naroda i književnosti, slu Kerempuhovo vedro kazalište
lim zemljama koje su prihvatile socijalizam kao novo ženja književnika širokim narodnim masama, traženja i dr., a izvan Zagreba kazališta
dobivaju brojni drugi gradovi:
društveno uređenje odvijali su se pod okriljem norma inspiracije u narodu i veličanje SSSR-a neizostavan je Bjelovar, Dubrovnik, Karlovac,
Požega, Pula, Rovinj, Šibenik,
tivne poetike socijalističkog realizma i Saveza Sovjet lajtmotiv većine tekstova objavljenih u tom razdoblju, Vinkovci, Zadar itd. (usp. Nikola
skih Socijalističkih Republika (SSSR) kao društvenog, bez obzira na stupanj ideologiziranosti njihova diskursa. Batušić, Kazalište pedesetih,
u: Zvonko Maković i dr., ur.,
političkog i kulturnog autoriteta.3 Formiranje i proved Tako, primjerice, M. Krleža 1945. kao uzor novoga prav Pedesete godine u hrvatskoj
umjetnosti, Zagreb, Hrvatsko
ba takve kulturne politike bili su sastavni dio partijskog ca književnosti naglašava snagu mase kao važan faktor društvo likovnih umjetnika,
programa socijalističkog preoblikovanja društva nakon poslijeratne obnove i modernizacije društva,10 dok 1946. 2004., 158–177.
7 Usp. Lj. Dimić, n.dj., 119.
1945. za čije se provođenje u prvim poslijeratnim godi piše i o vojničkom geniju sovjetskih vojnika i hrabrosti
8O
tome usp. Daniel J. Goulding:
nama brinulo posebno oformljeno agitacijsko-propa Josifa Visarionoviča Staljina kao vojskovođe.11 Jugoslavensko filmsko iskustvo
1945.–2001. godine: oslobođeni
gandno tijelo – Agitprop.4 S obzirom na središnju ulogu I Savez književnika Jugoslavije, o čijem radu na film, Zagreb, V.B.Z., 2004.,
naroda u političkom sustavu tzv. narodne demokracije Glavnoj skupštini Društva književnika Hrvatske Tomislav Šakić, Hrvatski
film klasičnog razdoblja:
u Jugoslaviji proces legitimacije vlasti jugoslavenskog, ideologizirani filmski diskurs i
modeli otklona, Hrvatski filmski
dakle i hrvatskoga političkog poslijeratnog sustava te ljetopis, 38, Zagreb, 2004., 6–33,
meljio se na rastvaranju naroda u masu,5 a kulturna je Nikica Gilić, Uvod u povijest
hrvatskoga igranog filma, Zagreb,
politika postavljena na široku osnovu zadovoljavanja Leykam International, 2010., i dr.
najosnovnijih kulturnih potreba naroda. Sâm se projekt 9U

sp. Krešimir Nemec, Povijest
hrvatskog romana, III., Zagreb,
stvaranja i unapređivanja zajedničke kulture nakon Školska knjiga, 2003., te isti,
Sozialisticher Realismus und
Drugoga svjetskog rata u načinu svoje artikulacije u ci der kroatische Roman, u: R.
jelosti može promatrati kao prosvjetiteljski populistički Laure: Kroatien: Kultur – Sprache
– Literatur, Göttingen, 2005,
projekt omasovljenja kulture kojom je dominantna 187–204.
ideologija simbolički i materijalno utvrđivala svoju moć. 10 Usp. M. Krleža, Književnost

danas, Republika, 1, Zagreb,
Stvaranje nove socijalističke inteligencije koja će 1945., 158.
biti angažirana u aparatu Agitpropa – u domovima 2 3

11 Isti, Staljinska pobjeda pred
Moskvom, Borba, 22. veljače
kulture, Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjet 1946. godine.
4 5
6
7 8
(DKH) u Zagrebu 23. veljače 1947. obavještava knji dinske pruge, novatori naše industrije, vrijedni čita (4) Tečaj za stručne radnike
u ribarskoj industriji /
ževnik i kritičar Zdenko Štambuk, pred književnike telji seoskih škola – i da nas pitaju, kad će već jednom Milan Pavić
postavlja zahtjev prema kojemu: postati oni junaci naših drama, novela i romana? Da (5) Snimka knjiga naklade
Naprijed / Zlatko Zrnec
se to dogodi, meni lično bilo bi prilično neugodno, a
(6) Priprema za stručne radnike
...narod i njegova vlast može i treba da traži... da ispu vjerojatno i vama svima.14 u proizvodnji koncentrata
od rajčice u tvornici prerade
nimo zadatke koje nova stvarnost postavlja specifično rajčice / Milan Pavić
na nas književnike.12 Jedna od specifičnosti socrealističke kulturne prakse (7) Omladinski aktiv Partizanske
gimnazije maršala Tita, Zagreb
u godinama neposredno nakon Drugog svjetskog rata / autor nije registriran
S druge stane V. Nazor obraćajući se istom skupu o bila je poravnavanje granica između tzv. visoke i tzv. (kat. br. 308)
specifičnom odnosu književnika i narodnih masa niske kulture na način da su pred sve tekstove i prakse (8) Prosvjetni vagon – dekoracija
unurašnjosti vagona s
naglašava: postavljeni jednaki zahtjevi. Tako, primjerice, prvi fotografijama / Milan Pavić
poslijeratni stripovi objavljivani u dnevnima i tjed

[K]njiževnici imaju u sebi sredstvo i mogućnost naći nim listovima nose imena Sovjetski junaci: Radista
kratke putove ne samo do srca pojedinaca, nego i do komsomolac, Zlatni ključić (prema romanu Alekseja
ovećih narodnih masa.13 Nikolajeviča Tolstoja), Pionir Čedo, Udarnik Ratko i
dr.,15 dok DKH 1947. izdaje zbornik Na pruzi u kojemu
Takvi zahtjevi istodobno podrazumijevaju i kritiku su okupljeni tekstovi Josipa Barkovića, Vjekoslava
građanske kulture koja je kulturu i umjetnost sma Kaleba, Jure Kaštelana, Gustava Krkleca, Slobodana
trala povlasticom vladajuće klase. Idealni bi recipi Novaka, Marijana Matkovića, Vesne Parun, Grigora
jent književnosti u socijalističkom društvu stoga, Viteza i dr. na temu izgradnje pruge Šamac-Sarajevo.
prema shvaćanjima Jože Horvata, trebao dolaziti iz Svi tekstovi beziznimno veličaju kult udarništva
redova radništva koje književnici, kako tvrdi, još nisu u socrealističkoj maniri reprezentacije tijela upre
uzeli kao relevantan faktor svog književnog stvara gnutog u izgradnju domovine i razvoj društvenih
12 Z
. Štambuk, O našoj
laštva. Stoga on apostrofira udarnika kao privilegirani interesa, tijela koje ne pristaje na hedonizam, inidi književnosti i književnim
društveni lik za kojega bi i o kojemu bi književnici vidualizam i druge zapadnjačke dekadentne vrijedno prilikama, Republika, 3, Zagreb,
1947., 152.
trebali pisati: sti. Za ilustraciju mogu poslužiti stihovi pjesme Pred 13 V
. Nazor, Govor počasnog
tunelom G. Viteza: predsjednika DKH-a i počasnog
predsjednika Saveza književnika
[Š]to bismo mi učinili, da jednoga dana dođe u naše Jugoslavije, Republika, 3, Zagreb,
1947., 146.
udruženje rudar iz Raše i da nam veli: ‘Drugovi, JA Mladosti bujna, mišico tvrda!
14 J. Horvat, Naš rad i naši zadaci.
svakodnevno premašujem normu za toliko i toliko po Probijmo tunel kroz sva brda, Izvještaj tajnika Glavnoj
stotaka. Udarnik sam, teško radim, časno ispunjavam Kroz sva brda i kroz sve tmine, godišnjoj skupštini DKH-a u
Zagrebu, 1. veljače 1948. godine,
svoje obaveze. Zar JA i meni slični ne zaslužujemo, da Pružimo staze, ceste, šine, Republika, 3, Zagreb, 1948., 224.
vi pišete o nama?’ Što bismo mi učinili, da nam tako Da protjeramo vagna krda 15 Usp. Darko Macan, Hrvatski
strip 1945.–1954. godine, Zagreb,
dođu brigadiri iz radnih zadruga, udarnici s Omla Kroz ove klance domovine. Mentor, 2007., 15–18.
16 P
rema: M. Matković, ur., Na Nek vrela radost oku brizne, (1946.), Legende o drugu Titu (1946.), Pionir Grujo
pruzi: zbornik radova književnika
iz Hrvatske o pruzi Šamac- Neka što prije naš voz stigne (1947.) V. Nazora, Demonja (1950.) Milana Nožini
Sarajevo, Zagreb, DKH, 1947., 59. Do prve stanice socijalizma!16 ća, Pralja Pavlova (1952.) Mate Beretina i dr. I neki
drugi autori, čiju poetiku nismo navikli povezivati
Uz navedene tekstove koji se bave temama Drugog sa socrealizmom, u to su vrijeme dali svoj skromni
svjetskog rata i poslijeratne obnove kao mitskih mje prilog socrealističkoj poetici. Tako, primjerice, Ivo An
sta socijalističkog društva treba spomenuti i druge: drić u poslijeratnoj pripovijetci Elektrobih veliča Plan
Iza prve linije (1945.), Na zagrebačkoj fronti (1945.), petoljetke i Državno poduzeće za elektrifikaciju Bosne
Sinovi slobode (1948.), Iz borbe i izgradnje (1949.) J. i Hercegovine (BiH) po čijem je imenu pripovijetka
Barkovića, Pjesme partizanke (1943.), S partizanima dobila ime, a samu elektrifikaciju i modernizaciju BiH
(9) Proslava 1. maja 1947. / Milan
Pavić (1943.–1945.), Kurir Loda (1946.), Partizanka Mara rabi kao konkretiziranu metaforu svijetle budućnosti:
9
10
12
13 11
E-L-E-K-T-R-O-B-I-H! — E-L-E-K-T-R-O-B-I-H! Pale se i vatrena slova, neumorno kao priroda sama. E-L-E-K-T-R- (10) Nepoznati autor, Novopečeni
demokrati, 1945. (kat. br. 158)
gase neumorno slova te reči, a između svakog paljenja O-B-I-H! — E-L-E-K-T-R-O-B-I-H!17
(11) Nepoznati autor, Predizborne
i gašenja ostaje za sekundu iskra u dnu očinjeg vida. I odluke, 1945. (kat. br. 162)
vođen tom svetlošću, čovek prelazi u sebi tako iz mračne U razmatranju navedenih populističkih zahtjeva (12) Nepoznati autor, Narodno sito,
1945. (kat. br. 156)
prošlosti u obasjanu budućnost i obratno, a u isto vre nove kulture i književnosti treba također napomenuti (13) Nepoznati autor, Nema više
me stupa gradskim ulicama, stupa brzo, kao vojnik u da je javnom životu književnosti18 dano veoma važno povratka na staro, 1945.
(kat. br. 157)
beskrajnoj povorci Petogodišnjeg plana i elektrifikacije mjesto. DKH u izvještaju o svojim aktivnostima navo
Bosne, zemlje sa malo videla, i oseća da tako, sa jednim di literarne večeri održane u Domu Armije, u rajonski
drugom pred sobom a drugim za sobom, ide u susret bo ma domovima kulture i drugdje u cilju upoznavanja
ljim vremenima. Taj put nije ni kratak ni lak, ali sumnje masa s književnošću i popularizacije književnosti.19 I u
nema da on vodi ka cilju, ka vremenu kad će u Bosni biti drugim izvještajima DKH-a redovito se navode te ak
17 I . Andrić: Elektrobih, u: isti, Pod
sa svakim danom sve manje suza i sve više svetlosti, kad tivnosti ostvarene putem različitih manifestacija i grabićem. Pripovetke o životu
bosanskog sela, Sarajevo, Seljačka
će za seljaka biti stvoreni povoljniji uslovi života i kad će priredaba, sudjelovanja u sindikalnim i frontovskim knjiga, 1952., 85.
i na selima ljudi moći biti prosvećeniji, naravi blaže, noći organizacijama, gostovanja u artiljerijskim školama, 18 Pojam upotrebljavam prema:
David Carter & Kay Ferres, The
manje mračne i gluve, kad mlade učiteljice neće plakati suradnje s književnicima koji se javljaju iz radništva public life of literature, u: Tony
zbog zaostalih sela, zbog planinskog mraka i bedne lampi i seljaštva itd.20 Bennett – D. Carter, ed., Culture
in Australia: Policies, Publics and
ce, kad suza ove vrste, jadnih, nemoćnih suza bez pomoći Isti se zahtjevi postavljaju i pred širi simbolički Programs, Cambridge, University
Press, 2001.
i odbrane, neće biti u nas, kad će se šestogodišnjim deča prostor kulturno-znanstvenih ustanova koje je tako
19 Usp. Z. Štambuk, n.dj., 157–158.
cima urezivati radosniji prizori u sećanje. A za njim, na đer zahvatio val raslojavanja. No, uloga Matice hrvat
20 U
sp. J. Horvat, Naš rad i naši
visokoj kući, jednako kruže i pozivaju na elektrifikaciju ske svedena je na izdavački program i uključena u širi zadaci..., n. djelo.
(14) Iz časopisa Izvor: list

književnika i umjetnika –
(15) Knjižnica V. rajona na
zagrebačkoj Trešnjevci /
Kelemenčić
(16) Prosvjetno-izložbeni vagon
Nakladnog zavoda Hrvatske
na Glavnom kolodvoru u
Zagrebu 1947. / Milan Pavić
(17) Ministar prosvjete NR
Hrvatske prof. Ivo Babić
i njegov pomoćnik Palčok
razgledavaju izložbeni
vagon / Milan Pavić
14
15
16 17
kulturni projekt prosvjećivanja naroda i usmjerava se vrijednostima socrealistička kritika obračunavala

21 U
sp. Biljana Kašić, Politika
nja vlastitih edicija najširim narodnim masama. Sličnu totalitarnim rječnikom pa su se tako na meti ideološ kulture, ideologijsko mapiranje,
zasjeci, u: Nada Kisić-Kolanović
je sudbinu doživjelo i sveučilište koje je izgubilo sre ke kritike Erivna Šinka, Grge Gamulina, R. Zogovića i i dr., ur., 1945. – razdjelnica
dišnju simboličku moć u konkurenciji s društvenim dr. našla djela Vladana Desnice, V. Parun, Tina Ujevića, hrvatske povijesti, zbornik
radova sa znanstvenog skupa
ustanovama poput domova narodnog prosvjećivanja, Petra Šegedina i dr.25 održanoga 5. i 6. svibnja 2006.
u Hrvatskome institutu za
narodnih sveučilišta, kulturnih ustanova i sl.21 Zapadnjačke vrijednosti u popularnokulturnim povijest (HIP) u Zagrebu,
Od tečajeva za likvidaciju nepismenosti, izgradnje tekstovima i praksama doživjele su jednaku ideološku Zagreb, HIP, 2006., 112–113.
22 Usp. Lj. Dimić, n.dj., 80–83.
što većeg broja kulturnih ustanova, poput domova osudu, posebice kada je u pitanju filmska umjetnost.
23 Usp. Stuart Hall, Bilješke uz
kulture, radničkih domova, tzv. crvenih kutića, či Tako se u rubrikama filmskih kritika književnih i dekonstruiranje popularnog , u:
Duda Dean, prir., Politika teorije,
taonica i organiziranih tečajeva za knjižničare do kulturnih časopisa uz kritiku pojedinačnih filmova zbornik rasprava iz kulturalnih
kulturno-umjetničkoga rada radničke klase kroz nerijetko nalaze i općenita promišljanja filmske um studija, Zagreb, Disput, 2006.,
302.
amaterske sekcije, radničke zborove, muzičke sekcije, jetnosti u kojima je masovnost beziznimno smatrana 24 Usp. B. Kašić, n.dj., 132–133.
priredbe, osnivanja kulturno-umjetničkih društava pozitivnom vrijednošću. No u navedenim raspravama 25 U
sp. E. Šinko, Dvije knjige
P. Šegedina, Republika, III/6,
i dr. očituje se temeljni značaj približavanja kulture o filmu problematičan je prije svega njegov sadržaj za Zagreb, 1947., 405–408., G.
i umjetnosti radničkoj klasi te naglašavanje njezine čiji se negativan primjer navode proizvodi holivudske Gamulin, Uz prvi roman P.
Šegedina, Republika, III/12,
ključne uloge u ostvarivanju kulturne revolucije.22 filmske industrije. Kada je u pitanju popularna kultu Zagreb, 1947., 930–944., R.
Zogović, Na poprištu, Beograd,
Često rabljena sintagma kultura za mase u javnom ra, Amerika je i inače redovito semantički pokrivala Kultura, 1947, Marin Franičević,
diskursu kao imperativna društvena vrijednost ne spektar značenja krilatice dekadentni Zapad bilo da je Pisci i problemi, Zagreb, Kultura,
1948., te isti, Zimsko ljetovanje
posredno nakon 1945. tako upućuje na respektabi riječ o filmu, književnosti, glazbi, modi i sl. Kako je V. Desnice, Republika, VI/7,
Zagreb, 1950., 456–457.
lan odnos hrvatskih/jugoslavenskih intelektualaca 1947. rekao Milovan Đilas u godinama prije sukoba s
26 P
rema Dean Vuletic, European
prema masovnim i popularnim aspektima kulture Josipom Brozom Titom i odlaska u zatvor, a potom i u sounds, Yugoslav visions:
i književnosti kao bitno socijalistički pogled na kul emigraciju u Sjedinjene Američke Države: performing Yugoslavia at the
Eurovision song contest, u:
turu i narav radničke klase.23 Breda Luthar – Maruša Pušnik,
ed., Remembering Utopia: The
U sustavu izraženih binarnih vrijednosti nepo Amerika je naš zakleti neprijatelj kao i jazz, njezin Culture of Everyday Life in
sredno nakon rata, SSSR je beziznimno percipiran kao proizvod.26 Socialist Yugoslavia, Washington
DC, New Academia Publishing,
pozitivan društveni lik, dok je kapitalistički Zapad 2010, 125.
ideološki stigmatiziran ustaljenom metaforikom ne Filmu bliska uloga ideološkog djelovanja na široke 27 U
sp. Nikola Vončina,
Dvanaest prevratnih godina:
gativnog vrijednosnog predznaka. Pritom je posebno mase dodijeljena je i radiju.27 1941.–1953.: Prilozi za povijest
radija u Hrvatskoj, II., Zagreb,
bila djelatna ideološka sintagma dekadentni Zapad S 1948. nastupaju krucijalne promjene u međuna Hrvatski radio, 1997., Zrinjka
kada je riječ o cjelini odnošenja spram druge slike svi rodnoj poziciji Jugoslavije. Te je godine došlo do zna Petruško, ur., Uvod u medije,
Zagreb, Naklada Jesenski i
jeta koja se označavala buržoaskom, a semantički je menitoga Titovog suprotstavljanja Staljinu i dominaciji Turk – Hrvatsko filološko
društvo, 2011., i Klara Jakelić,
pokrivala građanska strujanja, pravce i mišljenja kao SSSR-a na Balkanu što je rezultiralo optužbom Jugosla Kratki pregled povijesti radija u
što su artizam, dekadencija, individualizam, egzisten vije za nacionalizam i izbacivanjem jugoslavenskih ko Narodnoj Republici Hrvatskoj
1945.–1952. godine, 2011.,
cijalizam, kubizam, nadrealizam i dr.24 S navedenim munista iz Informacijskog biroa komunističkih partija rukopis.
(18) Marijan Matković (ur.), Na

pruzi, 1947. (kat. br. 259)
(19) Josip Barković, Sinovi slobode,
1948. (kat. br. 257)
(20) Vjekoslav Kaleb, Divota
prašine, 1954. (kat. br. 260)
(21) Tin Ujević, Žedan kamen na
studencu, 1954. (kat. br. 261)
(22) Naslovnica časopisa Republika
br. 1, 1947. (kat. br. 275)
br. 1, 1948. (kat. br. 279)
br. 1, 1949.
br. 7, 1950. (kat. br. 282)
(26) Naslovnica časopisa
Kulturni radnik br. 4, 1949.
(kat. br. 283) 18 19 20
(27) Naslovnica časopisa Krugovi
br. 1, 1952. (kat. br. 286)
(28) Naslovnica časopisa Izvor 21 22 23
br. 1-2, 1951. (kat. br. 286)
(29) Naslovnica časopisa Izvor:
list književnika i umjetnika –
(30) Iz časopisa Izvor br. 1, 1950.
24 25 26
27 28 29
28 O
političkima i društvenim
aspektima povijesti Jugoslavije
u tome razdoblju v. Darko
Bekić, Jugoslavija u Hladnom
ratu: odnosi s velikim silama
1949.–1955. godine, Zagreb,
Globus, 1988., Dušan Bilandžić,
Hrvatska moderna povijest,
Zagreb, Golden marketing, 1999.,
Tvrko Jakovina, Socijalizam
na američkoj pšenici, Zagreb,
Matica hrvatska, 2002., Ivo
Goldstein, Hrvatska 1918.–2008.
godine, Zagreb, Europapress
holding i Novi Liber, 2008., T.
Jakovina, Treća strana Hladnog
rata, Zagreb, Fraktura, 2011.,
te Ivo Banac, Sa Staljinom
protiv Tita: informbiroovski
rascjepi u jugoslavenskom
komunističkom pokretu,
Zagreb: Globus, Ljubljana:
Delo, 1990.
29 Usp. Lj. Dimić, n.dj., 253.
30 Primjerice, u masovnim
socijalističkim ritualima ili
filmovima kasnijih desetljeća
jugoslavenskog socijalizma (usp.
Andrej Šprah, ur.: Partizanski
film, Ljubljana, Društvo za
širenje filmske kulture KINO!,
2010.
31 U
sp. Kulturni radnik br. 1
(A. R. Boglić, Organizacija
književnih kružoka u kulturno-
prosvjetnim društvima,
34–35, i H. Singer, Organizacija
i rad kulturno-umjetničkih
društava, 17–21), br. 3 (Š. V.,
Nekoliko napomena u vezi
s priređivanjem književnih
večeri, 181–184.), br. 10–11
(Tatjana Blažeković, Nešto o
propagandi knjige i čitanja,
30 565–568), itd.
32 Usp. I. Andrić i dr., Odgovor
jugoslavenskih književnika
sovjetskim književnicima
(Informbiro).28 No te burne političke promjene nisu da, dok su one s Istoka podvrgnute oštroj kritici. Tako F. Glatkovu, N. Tihonovu i
drugima, Republika, 2–3, Zagreb,
odmah zaživjele na kulturnom polju. Naime, iako je se, primjerice, u tekstovima hrvatskih intelektualaca 1949., 182–187.
sukob sa staljinizmom otvorio mogućnost kritičkog od 1949. primjećuje značajna restigmatizacija ideo 33 Usp. D. Bekić, n.dj., 134.
preispitivanja administrativno-centralističkoga kon loških neprijatelja; odnos prema sovjetskim piscima 34 Usp. Lj. Dimić, n.dj., 187.,
i N. Batušić, n.dj., 172.
cepta društvenog uređenja, to nije bitno izmijenilo i umjetnicima se zaoštrava o čemu se izjašnjavaju i
35 Pojam struktura osjećaja
osnovne ciljeve i zadatke Komunističke partije u kul jugoslavenski/hrvatski književnici;32 očita domina upotrebljavam prema
britanskom teoretičaru
turnoj politici.29 Štoviše, ni u narednim desetljećima cija ruskoga kao glavnoga stranog jezika u školama Raymondu Williamsu iz
jugoslavenskog/hrvatskog socijalizma, socrealizam postupno nestaje kada se, od 1949. godine, uz ruski njegova teksta Analiza kulture,
u: D. Dean, prir., n.dj., 35–63.
nije nestao kao spužvom izbrisan te su njegovi este predaju i drugi strani jezici;33 nakon 1949. u doma 36 U
sp. Ljiljana Kolešnik, Između
tički i ideološki obrasci na specifičan način i nadalje ćim se kino dvoranama prikazuje sve više filmova Istoka i Zapada. Hrvatska
umjetnost i likovna kritika 50-
cirkulirali kako umjetničkim tako i javnim politič sa Zapada; u početku pedesetih nestaje dominacija ih godina, Zagreb, Institut za
povijest umjetnosti, 2006.,
kim diskrusom, nerijetko prekriveni novim slojem sovjetske literature u kazalištima i sl.,34 a uvođenje i Ivica Župan, Pragmatičari,
blještave zapadnjačke glazure koji mu je posve dobro samoupravljanja potom određuje i specifičan jugosla dogmati, sanjari. Hrvatska
umjetnost i društvo 1950.-ih
pristajao.30 Projekt omasovljenja kulture i dalje ostaje venski put u komunizam. Sve je to otvorilo put za novu godina, Zagreb, INA d.d. -
Meridijani, 2007.
prioritet kulturne politike. Primjerice, u Kulturnom strukturu osjećaja formiranu u pedesetim godinama
37 U
sp. Stanko Lasić, Sukob na
radniku, središnjem časopisu za razmatranja masov 20. stoljeća.35 književnoj ljevici 1928.–1952.
godine, Zagreb, Liber, 1970.
noga kulturno-prosvjetnog i umjetničkog rada pokrenu Kada je riječ o napuštanju socrealizma u knjiže
38 U
sp. natuknicu Velimira
tom 1948. u Zagrebu, ideja omasovljenja i populari vnosti kao ključni se istupi obično navode referat O Viskovića, Sukob na ljevici, u:
V. Visković i dr., ur., Krležijana,
zacije kulturno-umjetničkog života bez iznimke pro našoj kritici P. Šegedina 1949. na Drugom kongresu Zagreb, Leksikografski zavod M.
žima sve brojeve u godinama između 1948. i 1952. U i Krležin govor na Trećemu kongresu Saveza knji Krleža, 1999.
časopisu se redovito inzistira na sudjelovanju masa u ževnika Jugoslavije 1952. godine,36 kojim je poto
kulturnom životu uz mnogobrojne praktične savjete nji stavio pečat na raskid sa socrealističkom idejom
i naputke za oživljavanje i omasovljenje javnog živo umjetnosti i prijeratni sukob na književnoj ljevi
ta književnosti.31 No ulaskom u pedesete godine sve ci.37 Krleža je svoj referat, kako se prema nekim
više dolazi do nominalnog napuštanja socrealizma, a izvorima tumači, napisao u dogovoru s partijskim
slika dotadašnjega ideološkog neprijatelja se mijenja. vrhom,38 a njegov početak simbolički opisuje pozi
Naime, u tome su se razdoblju počela otvarati vrata ciju Jugoslavije na međunarodnoj političkoj sceni
dotad nepoželjnim simboličkim tvorevinama sa Zapa tih godina:
31
(31) Iz časopisa Republika br. 10-11,

Četiri godine minule su kako je naša zemlja odbila da 1952.
se podredi staljinskom nasilju, prekinuvši vezu s onim (32) Naslovnica časopisa Republika
br. 7, 1952.
organizacionim forumom koji je ostao kao neka vrsta
publicističkog, informativnog surogata za Treću inter
nacionalu. Da su se pisma Centralnog komiteta (CK)
Svesavezne komunističke partije (SKP) pojavila upra
vo o stotoj obljetnici organizacije međunarodnoga
proletarijata po svojim forumima proslavila upravo
na tako nerazuman način kao što su to učinile pod ko
mandom CK SKP, sve to govori o golemoj intelektualnoj
i moralnoj krizi međunarodnog proleterskog pokreta u
ovom historijskom periodu. Izopćeni iz međunarodne
organizacije (u okviru koje smo se kao komunistički
pokret razvijali i borili više od trideset godina), mi
plovimo već četiri godine sami.39
Uvidom u građu književnih i kulturnih časopisa toga

razdoblja može se primijetiti da su očitovanja protiv
SSSR-a i socrealizma u umjetnosti nakon 1949. po
stala novom mentalnom figurom vremena. Naime,
napuštanje socrealizma u književnosti i umjetnosti 32
nisu, kako se to uobičajeno misli, vodile isključivo
prometejske figure književno-kulturnoga života
nego je ono, u kompleksnijoj ili manje komplek Da, lako je bilo dijeliti lekcije i savjete dok smo išli pa
snoj formi, na svojevrstan način bilo opće mjesto radnom linijom socijalističkog realizma, kad je dobro
javnoga diskursa toga vremena. Protiv socrealizma bilo više-manje obojeno bijelom bojom, a zlo crnom.
naime istupaju i intelektualci koji su ga prije raskida Ali sada, kad se boje pomiješaše...! Kako se tu snaći?!43
s Informbiroom gorljivo zastupali. Simptomatičan
39 M
. Krleža, Govor na kongresu
je u tom smislu tekst iz 1951. E. Šinka, jednoga od Ako se od 1948. do 1952. mogu primijetiti ostaci stare i književnika u Ljubljani,
istaknutijih teoretičara i praktičara socrealizma, u prvi tragovi nove ideosfere,44 pri dubljemu ulasku u de Republika, 10–11, Zagreb, 1952.
kojemu on, među ostalim, kritizira masovnost socre setljeće dolazi do značajnih političkih promjena koje 40 E. Šinko, Borba protiv
naturalizma ili strah od
alističke kulture i književnosti. Taj nekoć gorljivi su imale svoje reflekse na polju kulture. Iste te 1952. ljudskog, Republika, 10–11,
Zagreb, 1951., 309–326.
apologet socrealizma i SSSR-a kao društvenog, po godine kada M. Krleža drži govor na Trećem kongresu
41 Usp. K. Jakelić, n.dj., 8.
litičkog i kulturnoga ideala sada masovna svojstva jugoslavenskih književnika u Ljubljani, počinje izla 42 Usp. E. Šinko, Govor na
socrealističke kulture i književnosti u svojoj kritici ziti časopis Krugovi (1952.–1958.) koji je zaslužan za godišnjoj skupštini DKH,
Republika, 1, Zagreb, 1951., 111.
prispodobljuje masovnoj propagandi nacističke Nje pluralizaciju kulturnog života u to vrijeme i otvaranje 43 J. Barković, O nervozi vremena,
mačke pa su se tako Adolf Hitler i Andrej A. Ždanov prema simboličkom prostoru Zapada preko prijevoda Krugovi, 3, Zagreb, 1952., 201.
44 P
ojam ideosfera upotrebljavam
našli na istoj liniji usporedbe koja bi samo nekoliko angloameričkog modernizma.45 U Krugovima su se prema Rolandu Barthesu iz
godina ranije djelovala sablasno.40 Za ilustraciju po afirmirali književnici i intelektualci mlađe generaci njegova teksta Ideosfere,
Kultura, 44, Zagreb, 1979.,
pularnokulturnih predodžbi navedenoga političkog je: Zvonimir Golob, Radovan Ivšić, Nikola Milićević, 119–134.
zaokreta dovoljno je pogledati satirički časopis Ke Slobodan Novak, Vlatko Pavletić, Josip Pupačić, Ivan 45 Usp. Dunja Detoni-Dujmić,
Krugovi, Zagreb, Zavod
rempuh koji je početkom pedesetih godina ispunjen Slamnig, Antun Šoljan, Irena Vrkljan i dr. Usto, može za znanost o književnosti
Filozofskoga fakulteta
karikaturama J. V. Staljina i satiričkim komentarima se primijetiti da se u tome časopisu na mala vrata pro Sveučilišta u Zagrebu, 1995.,
na račun sovjetskog imperijalizma ili, pak, vidjeti puštaju zapadnjački utjecaji ne samo u književnosti Tatjana Jukić, Hrvatske
pedesete i prijevodi s
kakva je propagandna uloga dodijeljena radiju u borbi nego na polju popularne kulture. Simptomatičnan je engleskoga. Krugovaši i
slučaj Izdajica, u: Mirko
protiv Informbiroa 1949. godine.41 u tom pogledu tekst V. Pavletića kojim se otvara prvi Tomasović i Glunčić-Bužančić,
Hrvatski intelektualci na pragu pedesetih godina broj časopisa, u kojemu, uz kritiku socrealističkog Komparativna povijest hrvatske
književnosti, zbornik radova V.
20. stoljeća sve više raspravljaju o vlastitoj poziciji u ograničavanja umjetničke slobode, istodobno izbija i (Krugovi i hrvatska književnost
pedesetih godina prošloga
novonastaloj političkoj situaciji. Primjerice, na godiš autorovo neskriveno oduševljenje američkim duhom stoljeća) sa znanstvenog skupa
njoj skupštini DKH-a 1951. glavna je tema blokovska artikulirano kroz, kako bi se to iz suvremene perspek održanoga 19.–20. rujna 2002.
u Splitu, Split, Književni
podijeljenost svijeta i pozicija Jugoslavije u toj podjeli. tive moglo nazvati, popularnokulturne stereotipe o krug Split, 2003., 49–59., te
Glunčić-Bužančić, Revolucija i
U tom sklopu opet treba naglasiti Šinkova zapažanja Americi.46 Osobito je pritom zanimljiva usporedba melankolija: granice pamćenja
o dezorijentiranosti intelektualaca u kojoj su se našli američkog duha s chewing gumom u kojoj se simbolika i hrvatske književnosti, Zagreb,
Naklada Ljevak, 2011.
nakon sukoba s Informbiroom,42 a slično se može pri značenje gume za žvakanje, tog najrasprostranjenije 46 V
. Pavletić, Neka bude živost,
mijetiti i u tekstu književnika i kritičara J. Barkovića, ga simbola američke popularne kulture47 upotrebljava Krugovi, 1, Zagreb, 1952.
autora Sinova slobode, reprezentativnoga socrealistič s pozitivnim vrijednosnim konotacijama koje, dodu 47 U
sp. Michael Redclift, Chewing
Gum. The Fortunes of Tase, New
kog romana u hrvatskoj književnosti, koji 1952. tvrdi: še, nisu lišene stanovite doze ironije. York – London, Routledge, 2004.
33
(33) Plavi vjesnik br. 2, 1954.

(34) Ivan Slamnig i Antun Šoljan
(ur.), Američka lirika, 1952.
(kat. br. 264)
(35) Naslovnica časopisa Svijet
br. 1, 1954.
48 U
sp. N. Miličević, Međuteam
Šoljan – Slamnig, Krugovi, 8,
Zagreb, 1953., 714–721.
49 N
ije nevažno spomenuti kako
1952. u izdanju zagrebačke Zore
izlazi antologija Američka lirika
upravo u prijevodu I. Slamniga
i A. Šoljana.
34 35 50 Usp. K. Nemec, n.dj., i V.
Visković, Književni život
pedesetih, u: Z. Maković i dr.,
ur., n.dj., 178–189.
Valja, međutim, isto tako napomenuti kako Kru desetljećima jugoslavenskog socijalizma.52 Za repre 51 Usp. N. Batušić, n.dj., 160.
52 U
sp. Predrag Marković,
govi nisu bili isključivo intravenozno primanje Za zentaciju tog poleta vesternizacije s početka pedesetih Beograd između istoka i zapada,
pada u socijalistički kulturni organizam. Naime, u simptomatične su tada pokrenute popularne revije 1948–1965, Beograd, Službeni
list, 1996, Igor Duda, U potrazi
časopisu su nerijetko objavljivani tekstovi konzer Svijet (1953.–1992.) i Plavi vjesnik (1954.–1973.), dok za blagostanjem: o povijesti
dokolice i potrošačkog društva
vativnih i dogmatskih pogleda na umjetnost, poput su reakcije intelektualaca na nove pojave prozapad u Hrvatskoj 1950-ih i 1960-
negativnog teksta Nikole Miličevića o prozi I. Sla njačke provenijencije uglavnom bile još negativne. ih, Zagreb, Srednja Europa,
2005., Lada Čale-Feldman
minga i A. Šoljana,48 koji se estetski i ideološki dis Primjerice, J. Horvat 1953. na godišnjoj skupštini i Ines Prica, ur., Devijacije i
promašaji: etnografija domaćeg
kvalificiraju upravo zbog svoje nepoćudne sklonosti DKH-a i dalje govori o sumnjivim pojavama u knji socijalizma, Zagreb, Institut za
američkom duhu.49 ževnosti, izražavajući zabrinutost zbog sve većeg etnologiju i folkloristiku, 2006.,
Reana Senjković, Izgubljeno
Uza sve navedene ambivalentnosti koje tada po interesa za čitanje popularne književnosti.53 I ostali u prijenosu: pop iskustvo soc
kulture, Zagreb, Institut za
staju dominantno obilježje hrvatskog/jugoslaven sudionici rasprave jednoglasno osuđuju sumnjive po etnologiju i folkloristiku, 2008.,
skog socijalizma, živost je doista zavladala kulturnom jave u književnosti, poput loše literature u svescima i I. Duda: Pronađeno blagostanje.
Svakodnevni život i potrošačka
praksom pedesetih. U to vrijeme su objavljeni: 1952. stripova. A Kulturni radnik i Republika, koji do tada kultura u Hrvatskoj 1970-ih i
1980-ih, Zagreb, Srednja Europa,
Sablasti u dvorcu Milana Begovića, Kurlani Mirka Bo nisu pokazivali interes za taj aspekt zapadnjačke 2010., Zoran Janjetović, Od
žića i Djetinjstvo u Agramu M. Krleže, 1953. Hrvatsko popularne kulture, sve češće objavljuju o njima ne Internacionale do komercijale:
Popularna kultura u Jugoslaviji
glumište Branka Gavelle i Ruke Ranka Marinkovića, gativno intonirane tekstove.54 1945–1991. godine, Beograd,
Institut za noviju historiju
1954. Prokleta avlija I. Andrića, Divota prašine V. Ka U navedenima se raspravama u gotovo shizofrenoj Srbije, 2011, Tatjana Jukić,
leba, Komorna muzika Slavka Mihalića i Žedan kamen maniri susreću socrealistička koncepcija kulture iz Revolucija i melankolija. Granice
pamćenja hrvatske književnosti,
na studencu T. Ujevića, 1955. Izgubljeni zavičaj S. No druge polovice četrdesetih i ideja popularne kulture Zagreb, Naklada Ljevak, 2011.,
Maša Kolanović, Udarnik!
vaka, 1956. Aleja poslije svečanosti i Odron I. Slamniga zapadnjačke provenijencije koja s desetljećem pede Buntovnik? Potrošač...Popularna
i dr.50 Osniva se 1953. Zagrebačko dramsko kazalište setih sve više pojačava svoju prisutnost i simbolički kultura i hrvatski roman od
socijalizma do tranzicije,
koje nije bilo utemeljeno državnim dekretom nego je utjecaj. Tako masovnost i popularizacija kao impera Zagreb, Naklada Ljevak, 2011.,
Hrvoje Klasić, Jugoslavija i
nastalo odlaskom mlade glumačke i redateljske gene tivni i vrijednosno pozitivni aspekti kulture prvih svijet 1968. godine, Zagreb,
racije na čelu s B. Gavellom iz HNK, a u kojemu se pe poratnih godina u pedesetim godinama 20. stoljeća Naklada Ljevak, 2012., i Ljiljana
Kolešnik, ur., Socijalizam i
desetih godina izvode Jean Anouilh, Samuel Beckett, sve više dobivaju svoju značenjsku konkurenciju u modernost: umjetnost, kultura,
politika 1950.–1974. godine,
Eugène Ionesco, Federico Garcija Lorca, Tennessee pojmu masovna kultura koja se od tih godina prije sve Zagreb, Institut za povijest
Williams i dr.51 Značajne su promjene nastupile i na ga odnosi na popularnu kulturu zapadnjačke proveni umjetnosti – Muzej suvremene
umjetnosti, 2012.
razini svakodnevice u kojoj se formira specifičan jugo jencije. Od tog vremena jača i distinkcija tzv. visoke i 53 J . Horvat, Izvještaj o radu DKH-a
slavenski način života obilježen poletom vesternizacije. tzv. niske kulture koje će postati predmetom brojnih na godišnjoj skupštini, Republika,
2–3, Zagreb, 1953., 289.
Jednom pripušteni u jugoslavenski simbolički pro rasprava o kulturi i umjetnosti narednih desetljeća 54 Usp., primjerice, Zoran Palčok,
stor, zapadnjački utjecaji ostaju u njemu nepovratno jugoslavenskog/hrvatskog socijalizma. O bezvrijednoj literaturi i filmu,
Kulturni radnik, 1, Zagreb,
prisutni, što će posebice doći do izražaja u narednima 1953., 20–23.
DRUŠTVO
ženE u formativnom
socijalizmu
Renata Jambrešić Kirin
1
Maršal Tito traži od organizacije Antifa ženu novog tipa vidjele kao “ženu koja je kulturna, 1 Žene glasaju (izvod iz govora
Anke Bućan, predstavnice
vrijedna i uredna te koja se pristojno vlada”.4 Možda
šističke fronte žena (AFŽ) da u svojoj sre je razlog prijepora oko viđenja nove žene to što su je
Dalmacije na plenumu Glavnog
odbora (GO) AFŽ-a Hrvatske
dini preodgoji žene... i da stvori ženu no definirali muški ideolozi, od Anatolija V. Lunačar-
1946. godine), Naša moda, I/10,
Zagreb, u studenome 1946.
godine, 2.
vog tipa, kao što je i naša zemlja nova, skog do Milovana Đilasa i Vladimira Nazora, pridaju-
2 U partizanskim redovima
ći joj izuzetne ideološke, etičke i psihološke osobine,
kao što je i naša država drukčija nego
1941.–1945. sudjelovalo je
100.000 žena boraca, što
ali i tražeći nemoguće – da se liši privatnog života i čini 34 posto pripadnika
što je ikada ranije bila.1 “radosti ljubavi i materinstva”, a da istodobno odgaja Narodnooslobodilačke borbe
(NOB), a dva milijuna ih je
“nova pokoljenja” i potiče muškarce na izvanredna pomagalo Narodnooslobodilački
pokret. Poginulo ih je 25.000,
Nakon ratnih podviga koji su zadivili demokratski postignuća.5 Ni sve bivše partizanke nisu imale “ja- 40.000 ih je ranjeno, a 91 žena
svijet, bivše su partizanke2 i komunistkinje predvo- sno profilirana očekivanja od budućnosti”6 niti su proglašena je narodnim herojem
(usp. Marija Šoljan et al., ur.,
dile izgradnju modernog, sekularnog i prosvijećenog dugo zadržale svoju privilegiranu poziciju jer su ih Žene Hrvatske u NOB-u, Zagreb,
GO Saveza ženskih društava
društva u kojemu je trebala biti ostvarena puna rod- “novi društveni i modni trendovi” te “novi mentali- Hrvatske, 1955.).
na ravnopravnost. No dok su masovno sudjelovale tet izgurali na marginu.”7 Sovjetski model čelične 3 Usp. Gordana Bosanac. Visoko
čelo: ogled o humanističkim
u raščišćavanju ruševina i obnovi porušene zemlje, proleterke i udarnice u radnom odijelu ubrzo je iz- perspektivama feminizma,
politički se izgrađivale i kulturno uzdizale, a usput gubio na kredibilitetu, a lijepo odjevene i seksualno Zagreb, Centar za ženske studije
(CŽS), 2010., 130.
prekrajale vojničke šinjele u kapute, padobransku privlačne žene već 50-ih godina 20. stoljeća osvajaju 4 Žene glasaju (izvod iz govora
svilu u haljine i bluze, dovijale se kako nabaviti sapun ženski tisak i popularnu kulturu. Ipak, lik apstrak- A. Bućan), n.dj., 2.
ili komad mesa, kako zagrijati svoj dio stana i oprati tne heroine, koja se žrtvuje za druge i za budućnost, 5 Usp. Renata Jambrešić Kirin i
Reana Senjković, Legacies of the
rublje na rifljači,3 pobjednice su počele dvojiti oko rado su oživljavali partizanski filmovi i spomenič- Second World War in Croatian
Cultural Memory: Women as
lika i djela, izgleda i kompetencija nove žene. Veteran- ka plastika, a slika nove žene – zaposlene, neovisne Seen through the Media, Aspasia:
ke su mahom dijelile osjećaj samosvijesti, ponosa i i društveno angažirane, s kratkom kosom i obave- International Yearbook of Central,
Eastern, and Southeastern
društvene važnosti, dočim su pojedine aktivistkinje znom trajnom – bila je snažno propagandno sredstvo European Women’s and Gender
History, sv. 4, 2010, 71–96.
6 Ivana Pantelić, Partizanke kao
građanke, Beograd, Institut za
savremenu istoriju – Evoluta,
2011, 43.
7 Svetlana Slapšak, Ženske ikone
XX veka, Beograd, Biblioteka XX
vek – Čigoja Štampa, 2001, 209.
(1) I. kongres AFŽ-a u Zagrebu

1945, govor Mace Gržetić /
(2) Ferdo Bis, 1. kongres AFŽ, 1945.
(3) Andrija Maurović, Živjeli izbori
2 3 za Ustavotvorni sabor, 1946.
(kat. br. 149)
7 8
(4) Kata Pejnović, predsjednica AFŽ-a

Jugoslavije / autor nije registriran
(5) Iz fotodokumentacije Muzeja
istorije Jugoslavije
(7) Slijepa Roza Petković / autor nije
registriran
(8) Demonstracije u Zagrebu protiv
ratnih zločinaca 1945. / autor nije
registriran
(9) Parada prilikom proslave 1. maja
1947. / Erik Karlo Šmid
(10) Ersilvia Rismondo iz Rovinja /
oblikovanja nove društvene stvarnosti, poticala je

urbanizaciju i modernizaciju, a potom i prihvaćanje
životnih stilova i modnih trendova sa Zapada.
Zakonom zajamčena jednakopravnost žena, po
uzor u na Ustav Saveza Sovjetskih Socijalističkih Repu
blika (SSSR) iz 1936. godine, značila je pravo glasa i
pravo odlučivanja, pravo na obrazovanje, zapošlja-
vanje i jednaku cijenu rada, pravo na građanski brak,
razvod i jednaka prava pri nasljeđivanju. Uz zdrav-
stvenu i socijalnu zaštitu te organiziranu brigu o
djeci, ova su prava značajno pridonijela ekonomskoj
samostalnosti žena i osjećaju samoosnaživanja. Ona
su najv iše pogodovala obrazovanim, kvalificiranim
i zaposlenima ženama, dočim je kod dominantnoga
seoskog stanovništva dolazilo do brojnih nesporazu-
ma i otpora uslijed sraza tradicijskog i marksističkog
viđenja poželjnih rodnih odnosa.
9
U tim okolnostima, sposobnost organizatorica
razgranate mreže AFŽ društava da pod istim nazi-
10
vom i s istim “revolucionarnim stijegom” nastave
okupljati velik broj žena i motivirati ih za dobrovoljni
rad zaslužuje pozornost.8 Popis poslova koje su afe
žejke predano obavljale u prvim poratnim danima
doista je impresivan: posjeta i darivanje ratnih in
valida i demobiliziranih boraca, darivanje krvi, po
moć stradalim selima, krpanje i šivanje u dječjim
domov ima, čuvanje djece zaposlenih majki, upisi
vanje žena u biračke popise, priprema žena za prve
izbore, sudjelovanje u javnim radovima čišćenja
grada i izgradnji “fiskulturnih stadiona, parkova i
dječjih igrališta”, pomoć u uredima, agitacija među
omladincima za odlazak na izgradnju savskog nasipa
i pruge Brčko-Banovići, organiziranje čitalačkih sku-
pina i raznih tečajeva, održavanje masovnih i kuć-
nih sastanaka na kojima se “tumači zadatak AFŽ-a,
novi položaj žene, diže se politička svijest žena”.9 No
političko uzdizanje nije bilo usmjereno na afirmaciju
autonomnih, odgovornih i informiranih građanki.
Kao što je Josip Broz Tito u svom govoru na 1. kon-
gresu AFŽ-a 1945. u Beogradu jasno dao do znanja:
od jugoslavenskih se “naprednih žena” očekivalo da
opravdaju ukazano im povjerenje i svu svoju snagu
posvete “pitanju učvršćenja naše vlasti”.10
“Naš rad – naš odgovor”

Intenzivna AFŽ agitacija tijekom provedbe prvoga
petogodišnjeg plana prikazivala je radnicu i zadru- te natjecateljski duh riješiti sve probleme nagle in- 8 Usp. Lydia Sklevicky, AFŽ:
kulturnom mijenom do žene
garku kao zamašnjak razvoja o kojemu ovisi uspjeh dustrijalizacije i zaostale poljoprivrede ponekad je novoga tipa, u: Konji, žene,
socijalističkog projekta. Ideja osobnog osnaživanja graničila s apsurdom: ratovi, prir. Dunja Rihtman
Auguštin, Zagreb, Ženska
i subjektiviranja na kojoj je počivala kampanja za infoteka, 1996., 27.
opismenjavanjem žena i izlazak na izbore, a kasnije [Mljekarice će] postati... borci za veći prinos mlijeka i 9 Hrvatski državni arhiv (HDA),
Zagreb, Konferencija za
i projekt društvene integracije, ustuknula je pred u toj će borbi nastojati da pribave kravi što više hra društvenu aktivnost žena
(KDAŽH), f. 1234, kut. 162,
partijskom retorikom radne borbenosti koja je uzdi- ne, tj. da uzgoje što više krmnog bilja, da zasijavaju Aktivnosti i akcije AFŽ-a 1945.
zala zaposlene žene u “uzor-borce u socijalističkoj iz- livade, kako bi dobile više sijena... Učeći i boreći se za godine.
10 Prema I. Pantelić, n.dj., 54.
gradnji i ostvarivanju petogodišnjeg plana” i poticala veće prinose, natječući se međusobno i naše će žene
11 Prema: isto.
ih na međusobnu kompeticiju i premašivanje normi. uspjeti da uzgoje takove krave, koje će dati i do 16.000
Ideja kako će povećani broj radnih sati i trudodana litara mlijeka godišnje.11
(11) Naslovnica časopisa Žena u borbi br. 12, 1949.

(12) Iz časopisa Žena u borbi br. 6, 1949.

13 14 15
17
16 18
Uredba o tome kako “su sva poduzeća i ustanove, kod žena i dojilja istima zabranjuje prekovremeni i noćni 12 P
rema: isto.
kojih je zaposleno 20 i više žena s djecom koju treba rad) nego je tijekom sukoba s Informacijskim biroom rema: Ženska strana. Muzej
13 P
25. maj, Beograd, 15. 5. – 1. 8.
zbrinuti, dužna osnivati dječje jaslica i dječje vrtiće”12 komunističkih partija u ljeto 1948. izašlo na vidjelo 2010. godine, Beograd, Muzej
savremene umetnosti – Muzej
nije se poštivala, iako je važnost socijalizacije obitelj- i da se “veća produktivnost”, veći broj “dobrovoljnih istorije Jugoslavije, 2010, 15.
skih uloga kroz mrežu odgovarajućih ustanova (vr- radnih sati” i disciplinirani, predani rad nudi kao je- 14 Prema: Marija Borovičkić,
Velolučka Fabrika kroz životne
tići, restorani društvene prehrane, praonice i drugi dini legitiman odgovor radnika i radnica rukovod- priče i socijalistički režim,
servisi), kao preduvjeta za društveni angažman žene, stvu koje ih je pozvalo na ideološko zbijanje redova.17 neobjavljeno izlaganje na
Godišnjem skupu Hrvatskoga
naglasio i Josip B. Tito u govoru na 3. kongresu AFŽ-a ekonomskog društva Ekonomija
i kultura, Zagreb, 9–11. lipnja
Jugoslavije u Beogradu 1950. godine, suosjećajući s Partijski paternalizam 2011. godine.
dilemama majke kojoj takva pomoć nije dostupna: Takozvane objektivne teškoće, negativne posljedice 15 Usp. Žena u borbi, VI/10, Zagreb,
u listopadu 1948. godine, gdje
brze industrijalizacije i urbanizacije, neravnomjerni je objavljen i popis žena koje
[I koja se] trga na dvije strane, jer ne bi željela da izgubi razvoj zemlje i borba protiv pete kolone nakon suko- su 1948. dobile nagradu Vlade
Narodne Republike Hrvatske
obraz napredne žene Jugoslavije, a istovremeno ne bi ba s Josifom V. Staljinom gurnuli su žensko pitanje (NRH).
htjela da njena djeca stradaju ili se unesreće kod kuće.13 u drugi plan. Partijski i državni vrh kontrolirali su 16 HDA, Zagreb, KDAŽH, f. 1234,
kut. 162., Dopis CO AFŽ-a
organiziranu aktivnost žena i definirali ciljeve i za- Jugoslavije GO-u AFŽ-a Hrvatske
No ova izjava svjedoči kako je i dalje postojalo uvjere- daće aktivnosti. Paternalistički ustrojen socijalistič od 18. listopada 1949. godine.
17 Naš rad – naš odgovor, Žena u
nje da sve poslove oko djece treba obavljati žena, čak i ki feminizam omogućio je ženama pravnu zaštitu i borbi, VI/8, Zagreb, u kolovozu
onda kada radi puno radno vrijeme. Brojne kampanje ekonomsku ravnopravnost, ali ne i jednakomjeran 1948. godine,12–13.
AFŽ-a, s ciljem da promijene svijest o društvenim pristup sferi odlučivanja i političke moći. Kao što su
ulogama žene, nisu za svoje adresate imale muževe, žene odgovorno preuzimale patronat nad dječjim do-
očeve i su-radnike na poslu. Ustavom zajamčena rav- movima i djecom poginulih boraca, subjektima bez
nopravnost u praksi je značila dvostruku šihtu, spre- mogućnosti da raspolažu svojim stečenim pravima,
mnost na izuzetne napore i pribrajanje tradicijskih tako su i one bile pod stalnim patronatom svojih dru-
novim dužnostima i obvezama zaposlene žene. O gova u partijskim ćelijama u kojima se koncentrirala
tome na primjer svjedoči, nakon više od 60 godina, politička moć. Politika zapošljavanja, napredovanja
žena iz tvornice sardina u Veloj Luci: i platnog ranga u državnim službama u prvim porat-
nim godinama izravno je ovisila o karakteristikama
Ne bi bila došla doma po tri dana... [L]ežala...bi po
kašetama od drva, legla bi dvi-tri ure dok nam se ne 19
ohlade presure... Svima nama što smo radili na ledani
bili bi krvavi prsti. Studena riba..., ni bilo rukavica...
Po osam uri stalno u mokrini, a slab pod, drveni... Ni
bilo čizama nego patike.14
Zbog poratne opće oskudice i racionirane potrošnje

žene su bile motivirane da se natječu za status udarni
ce, kojim su se osiguravali i dodatni bonovi za osnov-
ne namirnice, obuću i tekstil, a kasnije i novčane
nagrade.15 Likovi udarnica i žena za strojem često
su se pojavljivali na stranicama mjesečnika Žena u
borbi. No fotografije nisu pratile životne priče ovih
žena pa je Centralni odbor (CO) AFŽ-a Jugoslavije u
svom dopisu od 18. listopada 1949. tražio od svojih
podružnica da se:
... hitno... [povežu s] industrijskim centrima i... [poša

lju] fotografije i biografije udarnica i nosioca ordena
rada, novatora i racionalizatora... [O]vome HITNO
(13) Naslovnica časopisa Žena u
pristupite, jer je izdavanje ovakove brošure od ve borbi
like važnosti za prikaz, kako naše žene sudjeluju u (14) Naslovnica časopisa Žena u
borbi br. 10, 1949.
izgradnji socijalizma kod nas. Brošure će vjerojatno (15) Iz časopisa Žena u borbi
biti prevedene i na strane jezike za inostranstvo, pa br. 43, 1947.
(16) Naslovnica časopisa Žena
se ovom zadatku treba ozbiljno pristupiti i prikupiti u borbi br. 35, 1947.
što više podataka.16 (17) Iz časopisa Žena u borbi
br. 2, 1949.
(18) Iz časopisa Žena u borbi
Udarnički rad nije samo ugrožavao zdravlje žena
(19) Vanja Radauš, Žena u borbi,
(zbog čega se, na primjer, Uredbom o zaštiti trudnih oko 1945. (kat. br. 137)
20 21
22

23
24 25
i preporukama koje su profesionalne afežejke dobile od nove naraštaje, ona ima još veće pravo da kao majka
svojih partijskih sudrugova.18 kaže svoju riječ u zajednici kakva je naša – u socija 18 Usp. HDA, Zagreb, KDAŽH, f.
1234, kut. 64, Podserija: Savez
Kad je proces značajnijeg uključivanja žena u or- lističkoj zajednici.19 komunista Hrvatske.
gane vlasti doživio neuspjeh, a organizacija AFŽ-a 19 Josip B. Tito, Naše žene zaslužuju
ukinuta, J. Broz Tito je dio odgovornosti prebacio na U svom govoru 1953. na posljednjem kongresu AFŽ-a da budu kandidirane na ovim
izborima (iz govora maršala
žene potaknuvši ih na prodorniji, aktivniji istup u M. Đilas je naveo kako je jedan od razloga ukidanja Tita na proslavi 10-godišnjice
X. korpusa u Bjelovaru), Žena u
javnost, ali i podsjećajući na njihov primarni, pri AFŽ-a jačanje demokracije i ženske ravnopravnosti borbi, XI/10, Zagreb, 1953., 1.
rodni poziv majke: u Jugoslaviji i kako je sazrio trenutak da sve zadaće 20 L. Sklevicky, n.dj., 132, smatra,
pak, da su razlozi raspuštanja
te polupolitičke organizacije preuzme društvo u cjeli- bili drukčije naravi:
Drugarice, sada se obraćam vama: vi treba same da ni, to jest Socijalistički savez radnog naroda i budući [Od ljeta 1948. do ukidanja AFŽ-a
1953. organizacija se] ukrućuje
budete malo prodornije i da ne dozvolite da vam kažu savez ženskih društava.20 Smatralo se da će postupno u hijerarhiji koja ističe potrebu
čvrstine, dakle, kontrole njezinih
vaši drugovi, očevi, muževi ili braća: ‘ Šta ćeš ti tamo, uvećanje životnog standarda i materijalnih uvjeta ži- pripadnica [te gubi širinu i
ti si žensko!’ Tačno je da je žena u prvome redu majka, vota dovesti i do poboljšanja društvenog položaja žena. autonomiju početnog djelovanja]
u poslušnom ispunjavanju
ali baš zato što ona najviše žrtvuje od sebe, odgajajući Činjenica je, međutim, da se u odnosu na razdoblje partijskih direktiva.
26
27 28
(26) Iz fotodokumentacije Muze-

ja istorije Jugoslavije
(27) Građani u čišćenju Zagreba,
V. rajon ‒ Taborska, Cesar-
gradska / Dragutin Paulić
(28) Iz fotodokumentacije Muze-
ja istorije Jugoslavije
br. 89, 1950.
br. 3, 1949.
(31) Iz časopisa Žena u borbi br. 7,
1949.
21 Usp. Neda Božinović. Žensko pita

nje u Srbiji u 19. i 20. veku, Beo
grad, Žene u crnom, 1996, 171–184.
22 J edine zastupnice u
Ustavotvornome saboru NRH
bile su istaknute partizanke:
Anka Berus, Mileva Cetušić,
Beška Frntić, Cvita Gilić, Maca
Gržetić, Milka Kufrin, Ana
Mrkoci i Kata Pejnović.
23 Usp. Dijana Dijanić et al., ur.,
Ženski biografski leksikon (ŽBL):
sjećanje žena na život u socijali
zmu, Zagreb, CŽS, 2004., 347–
358, te I. Pantelić, n.dj., 69–80.
24 G. Bosanac, Pristup čitanju i
interpretaciji djela Blaženke
Despot, u: G. Bosanac, ur.,
Izabrana djela B. Despot, Zagreb,
Institut za društvena
istraživanja (IDIZ) – Ženska
infoteka, 2004, 12.
29 30 31 25 G. W. Creed, Domesticating
Revolution: From Socialist Reform
to Ambivalent Transition in a
Bulgarian Village, University
obnove i izgradnje, sredinom 50-ih aktivnost žena povjerenje prema političkoj nomenklaturi, osjećaj Park: Pennsylvania University
Press, 1998.Usp. i R. Jambrešić
smanjuje, da su učestali slučajevi kršenja ženskih osnaženosti ugrožava podređenost socijalističkom Kirin, O konfliktnoj komplemen
tarnosti ženskog pamćenja:
radnih prava i otpuštanja radnica, da se javljaju regre- moralu koji nije pružio jednak prostor slobode že- između moralne revizije i femini
sivni stavovi, a nova ženska društva nemaju za cilj nama i muškarcima.26 Jedno istraživanje iz 1950-ih stičke intervencije, Profemina,
Beograd, 2 (specijalni broj Jugo
političku emancipaciju članica niti utječu na raspo- pokazalo je da, s obzirom na podjelu obveza, slobodu slovenski feminizmi), jesen-zima,
2011., 39–51.
laganje sredstvima namijenjenim izgradnji stanova, kretanja i način korištenja slobodnog vremena, rodi-
26 Riječ je o ženskim sjećanjima na
dječjih vrtića, škola i socijalnih servisa.21 telji imaju različita pravila i različita očekivanja od život u socijalizmu prikupljeni
Zastupljenost žena u Hrvatskom saboru bila je djevojčica i dječaka, to jest omladinki i omladinaca.27 ma 2004. u ŽBL-u te s njima
povezanim dokumentarnim
1945. osam posto, no u sazivu sabora od 1953. do 1958. Oslovljavanje u javnosti jedan je od pokazatelja filmom Borovi i jele (2003.) Sanje
Iveković. Ambivalentna sjećanja
godine (Republičko vijeće) taj je broj pao na pet posto. postojanja ovih konfliktnih društvenih i privatnih na poslijeratno razdoblje pronaći
U prvoj hrvatskoj poratnoj vladi jedina ministrica domena te postupne kulturne transformacije u kojoj ćemo i u memoarskim knjigama
Marije-Vice Balen, Sonie Wild
(financija) bila je Anka Berus, dok je narodna he- nove ritualne prakse i komunikacijski obrasci nisu Bićanić, Zore Dirnbach, Jele
Godlar i Eve Grlić, koje je teško
roina Milka Kufrin ušla u Ustavotvornu skupštinu jednostavno izbrisali starije kulturne slojeve nego svrstati u ogledne glasove o socija
Federativne Narodne Republike Jugoslavije u kojoj su ih radije preoblikovali i resemantizirali.28 Iako lističkom iskustvu emancipacije
jer poput disidentskih glasova
je bilo 4,7 posto žena, baš kao u i Centralnom komite- se mnogima činilo kako su “riječi druže, drugarice (političkih zatvorenica Mare
Čović, Slavice Kumpf ili Marice
tu Komunističke partije Jugoslavije (4,8 posto žena zauvijek izbrisale riječi gospodin ili milostiva,”29 u Stanković) također tematiziraju
1948. godine).22 Broj žena u izvršnim organima vlasti svakodnevnoj komunikaciji i formalnim susretima cijeli niz traumatskih iskustava:
od zatočeništva na Golom otoku
i najvišim partijskim tijelima neće se značajnije mi- drugarica i gospođa gotovo se ravnopravno izmje- do stalne borbe s androcentri
zmom i autoritarnošću socijali
jenjati do 1990. godine, a najveći postotak zastupnica njuju pa to stanje ovjerava i prvi poratni bonton iz stičkih institucija.
u Saboru (25 posto) zabilježen je između 1963. i 1965. 1953. godine.30 27 Usp. N. Božinović, n.dj., 176.
godine.23 Neuspjeh partijske politike da riješi pro- Unatoč deklariranoj egalitarnosti u društvu su 28 Usp. Nives Rittig-Beljak, Od
druga do gospodina: socijalistički
blem rodne (ne)ravnopravnosti i socijalne (ne)jedna- postojale i socijalne razlike, potvrđene različitim oblici ophođenja u Hrvatskoj, u:
R. Jambrešić Kirin i T. Škokić,
kosti feminističke znanstvenice, na primjer Gordana karticama za snabdijevanje i ograničenim pristupom ur., Između roda i naroda. Zagreb,
Bosanac, vide u komunističkom obnavljanju volje za pojedinim trgovinama (vojno-diplomatskima ma- Institut za etnologiju i
folkloristiku – CŽS, 2004., 142.
moć, a time i obnavljanju društvenog stanja hegemo- gazinima).31 I dok su radnice nerijetko radile i po 16 29 V. Marušić, Što nas je naučila
nije koje “ponovno reproducira ne samo nejednakost sati dnevno u tvornici i kod kuće, supruge pripadni- autostrada, Žena u borbi, V/46,
Zagreb, 1947., 12–13.
nego i nove oblike podčinjavanja i neslobode”.24 ka nove političke elite i pojedine građanke koristile 30 O tom izdanju usp. Antonija
su usluge dostavljača, kućnih pomoćnica i pralja iz Tkalčić-Košćević, Bon-ton, Žena
u borbi, XI, Zagreb, 1953., 34.
Gospođa drug-ca zagrebačke okolice.32 31 S
. Wild Bićanić, Dvije linije života,
Suživot prije negoli sraz novih društvenih vrednota Reportaža s radilišta na savskom nasipu u ljeto Zagreb, Durieux, 1999., 155:
Uvedene su bile tri vrste kartica za
i socijalističkog morala s naslijeđenim građanskim 1946. godine, u kojoj autorica želi naglasiti jedinstvo snabdijevanje, tzv. točkica: R1
vrijednostima i oblicima ponašanja može se pratiti svih žena na dobrovoljnoj radnoj akciji, ujedno govo- (radničke 1), R2 (radničke 2) i 0 (svi
ostali). Seljaci nisu imali pravo na
kroz cijelu prvu poratnu dekadu. Antropolog G. W. ri i o nemalim razlikama onih koje su odložile svoju kartice za snabdijevanje. [Sa R1
moglo se kupovati i] u posebnim
Creed, koji je istraživao proces domestikacije revolucije odjeću, obuću i torbe: dućanima tipa 2. Postojala su dva
u bugarskom društvu, nazvat će to stanje konflik tipa posebnih prodavaonica...:
prodavaonice 1, koje su bile namije
tnom komplementarnošću.25 Socijalistički životopisi Ima ih svakakvih i svašta bi znale pričati kad bi smjele njene političkim čelnicima i njiho
vim obiteljima, te prodavaonice 2
obiluju primjerima konfliktnih komplementarnosti: govoriti. Ima haljina koje potječu iz finih pomodnih za istaknute građane iz akadem
osjećaj ekonomske osnaženosti prati nezadovoljstvo trgovina, a ima ih koje su kupljene na sajmištu ili kod skoga i kulturnog života.
32 Usp., isto, 152.
zbog potplaćenosti (nekvalificiranog) ženskog rada, staretinara... A SAD leže tu, jedna pored drugih, kao
33 T. Frković, Vrijedne ruke grade
dojam socijalne sigurnosti umanjuje frustriranost što jedna uz drugu rade žene najrazličitijih društve novi Zagreb, Žena u borbi, IV/30,
Zagreb, 1946., 9.
zbog klasnog raslojavanja, veličanje Tita izaziva ne- nih slojeva.33
(32) Dolazak druge grupe iseljenika iz Kanade u Rijeku brodom Radnik / Milan Pavić
(33) Otvorenje izložbe AFŽ-a u Zagrebu / autor nije registriran

34 Nakon nultog broja Modnog lista

iz listopada 1945. godine, časo
pis Naša moda počinje izlaziti 1.
veljače 1946. s početnom tira
žom od 17.000, a već 1948.
tiraža raste na 42.000 primjera
ka da bi 1949. pala na 31.000
zbog nedostatka papira. Glavna
i odgovorna urednica prvih
brojeva bila je Vanja Žanko, od
br. 7 iz 1948. urednicom postaje
Vesna Regner, a od 1953. Emilija
Šeparović. Iste, 1953. godine
počinje izlaziti i ženski časopis
Svijet, a Žena u borbi preimeno
vana je 1958. u list Žena.
35 Ambiciozan izdavački plan GO-a
AFŽ-a Hrvatske za 1950. godinu
s 14 naslova središnjica je odbila
s obrazloženjem:
Plan... je veoma obiman i nerealan.
Prema tome planu čitav GO pretvo
rio bi se u izdavačko preduzeće...
Smatramo da iz plana... treba
brisati sve izuzev Kuharica i Što
da pričam svom djetetu (HDA,
Zagreb, KDAŽH, f. 1234, kut. 162,
Odnosi AFŽ-a s drugim 34 35
organizacijama).
36 Partijski recenzent časopisa
Žena u borbi zamjera, među Moda u službi naroda: ukusno, jednostavno, golem broj ljudi koji su u subotnju ili nedjeljnu večer
ostalim, urednicama:
Teoretskih članaka nema... praktično i lijepo htjeli ići u kino: to je doba preprodavača kinoulazni
Marksističko-lenjinistički problemi
se specijalno ne tretiraju... U listu
Ipak, iste te 1946. godine u Zagrebu počinje izlaziti ca, dugih čekanja u repu za kinoulaznicu i groznice
bi se trebalo dati više mjesta prvi jugoslavenski modni časopis Naša moda koji se prije gledanja dobrog filma. Također, to je vrijeme za
formiranju dijalektičko-materija
lističkoga pogleda na svijet... [T] višom cijenom, boljom opremom i mondenim sadrža maha glazbe, koncerata i sjajnih izvođača.38
reba dati u stalnoj rubrici više
mjesta pitanju odgoja djeteta...
jem bitno razlikuje od mjesečnika Žena u borbi isto-
Naše žene trebalo bi više upoznati ga izdavača. Rast tiraže ovoga ilustriranog časopisa Žene koje su sudjelovale u legitimaciji nove vlasti,
sa životom žena u drugim
zemljama (isto). ograničen je zbog nedostatka tiskarskog papira, a kreirale društvene trendove i utirale vlastiti, treći
37 Usp. N. Božinović, n.dj., 179. prijelomne 1948. dobiva mogućnost prodaje i na ki- put u socijalističku budućnost – gdje vlada ljepota, ve
38 G. Bosanac, Visoko čelo..., n.dj.,
134–135.
oscima u SSSR-u.34 Teško je danas vjerovati kako je selje i raznolikost – nisu bile dosljedne feminističkim
39 Prema: L. Sklevicky, n.dj., 134. isti krug urednica i novinarki na Trgu Republike 8 idealima. Potvrdu tomu nalazimo i u referatu Vide
koji je, naizgled, strepio zbog povremenih kritika iz Tomšič, predsjednice AFŽ Jugoslavije, na 4. plenumu
beogradske centrale AFŽ-a35 i partijskog prigovora GO-a AFŽ-a Hrvatske 10. listopada 1948. u Zagrebu:
zbog nedostatka “dijalektičko-materijalističkoga
pogleda na svijet”36, pokrenuo krajnje apolitičan i Mi vidimo po ruskim novinama kako su tamo sve žene
konformistički časopis. Naime, dok je Žena u borbi ružno odjevene, i to [se predstavlja] kao neka potreba
donosila natpise o patnji žena u grčkim zatvorima i socijalizma, sve što negira ono što mi tražimo – ljepo
logorima, o teškom životu seljanki i radnica u Indiji, tu, veselje i raznolikost. Treba učiti žene da se znaju
Kini i Koreji, Naša moda je revnosno pratila modne lijepo odijevati i pospremiti svoj stan i da to znaju
novitete iz Londona, Moskve, Pariza i Ženeve, preno- brzo uraditi.39
sila inozemne modne fotografije i dijelila praktične
savjete kako sašiti garderobu za različite prigode i Sadržaj frivolne opaske o estetskoj razlici jugoslaven-
doba dana ili isplesti kupaći kostim, uz kulinarske skih i sovjetskih žena, umjesto etičko-političkoga
i kozmetičke savjete, gimnastičke vježbe i oglase pozicioniranja koje razlikuje građane i građanke od
preostalih privatnih zagrebačkih obrta (kozmetički političkog rukovodstva SSSR-a, nije jedino što zabri-
saloni, krojački i saloni šešira). Pritom treba napo- njava. Pozitivnu želju za individualizmom, blago-
menuti da krajem 50-ih manje od 30 posto jugosla- stanjem i uživanjem u životu ovaj naputak pretvara,
venskog stanovništva koristi konfekcijsku odjeću kopernikanskim obratom tipičnim za socijalistički
koju prati loš glas da je slabe kvalitete, demodirana demagoški diskurs, u instrukciju o djelotvornom
i uniformna.37 No polaznice brojnih krojačkih teča- raspolaganju vlastitim vremenom u cilju boljega
jeva imaju priliku pokazati svoje umijeće; domaće servisiranja svih članova kućanstva i društva u cje-
tvornice tekstila nude sve bolji izbor materijala, a lini. Teza kako se o rodnoj ravnopravnosti ne može
ne nedostaje ni povoda za izlazak jer je društveni i govoriti sve dok interes žena bude usmjeren samo
kulturni život u hrvatskoj metropoli izuzetno živ i na obitelj i domaćinstvo, dobiva zanimljiv obrat.
raznovrstan: Umjesto misije oslobađanja žene, prema Vladimiru I.
Lenjinu, od tegobnih i zaglupljujućih poslova koji ju
Postoji... potreba za izlascima, a tada se moglo i imalo “hiljadama niti vezuju za prošlost”, ženi se sugerira
gdje izaći: u kazalište, kino, na koncert, izložbu, pa i da joj samo (racionalno, ekonomično i brzo) obav-
u crkvu... Kinodvorana je pedesetih bilo premalo za ljanje tih istih poslova može podariti više vremena

Hoja! Lero! u Makar-
skoj / Milan Pavić
Hoja! Lero! u Makar-
skoj / Milan Pavić
(36) Mjesta i gradovi u
FNRJ – pod slovom M
/ Milan Pavić
36
37

br. 6, 1954.
(38) Reportaža s I. međunarodnog
natjecanja u friziranju / Ivan
Medar
br. 10, 1954.
(40) Reportaža s I. međunarod-
nog natjecanja u friziranju /
Ivan Medar
br. 5, 1954.
38 39
“za konstruktivan rad, za stvaralački rad na svim 40 41

poljima ljudske djelatnosti.”40
Socijalizam s (reklamnim) ženskim licem

Sredinom 50-ih društvena vidljivost i politički utje-
caj žena opadaju, a raste i broj otkaza ženama u indu-
strijskom i državnom sektoru s opravdanjem da su
manje radno učinkovite i da češće izostaju s posla.41
Odgovornost za tu pojavu pripisana je ostacima pa-
trijarhalnog mentaliteta i neodgovornim pojedinci-
ma među upravljačima. Međutim, koga okriviti za
činjenicu da se socijalistička žena sve više potiskuje iz
političkog života i ritualnog obnavljanja sjećanja na
revoluciju, da polako osvaja feminizirana, zasebna po-
dručja obrazovanja i zapošljavanja te se, naposljetku,
njezin lik seksualizira i/ili pretvara u kućnog anđela
koji svoje samoostvarenje traži u ljubavi, braku i su-
vremeno opremljenom domu.
Stoga se s pravom upozorava da su sve bitne pro- 40 R
acionalnost, ekonomičnost,
higijena i kultura u našem
mjene ženskog položaja u “uzročno-posljedičnoj sve bez prostitucije, diskriminacije i seksizma, bez tisko domu, Žena u borbi, XI/9,
Zagreb, 1953., 13.
zi s procesom modernizacije kojega su u nerazvijeni- vina čiji uspjeh počiva na sprezi ozbiljnih političkih
41 Usp. I. Pantelić, n.dj., 124–125.
ma agrarnim zemljama pokrenuli komunisti došavši sadržaja i pornografskih slika.43 42 L. Sklevicky, Žene, konji, ratovi...,
na vlast.”42 Taj se proces nije mogao odvijati bez oz- Preobrazba represivnih mjera discipliniranja (i ka- n.dj., 134.
biljnog narušavanja patrijarhalne kulture čijim rasta- žnjavanja) u prakse samodiscipliniranja, samokritike 43 Usp. Biljana Žikić, Luksuzne
lutke i lokalni mangupi: rodna
kanjem žene dobivaju povijesnu priliku, ali i preuzi- i samokorekcije, kako je to opisao Michel Foucault,44 paradigma kvalitetne štampe u
jugoslavenskom socijalizmu, u:
maju odgovornost za povijest svojih (neostvarenih) prati prilagodbu pojedinca modernom industrijalizi- Sandra Prlenda, ur., Kako je bilo...
budućnosti. U jednoj od tih abortiranih budućnosti ranom društvu i njegovoj socijalističkoj inačici. Riječ O Zagorki i ženskoj povijesti,
Zagreb, CŽS, 2011., 241–258.
nalazimo socijalizam po mjeri radne i društveno je o ključnom trenutku simbioze emancipatorske 44 Usp. M. Foucault, Technologies
aktiv ne žene, rodno osjetljiv samoupravni model i matrice s tradicijom definiranih ženskih vrednota of the self, u: P. Rabinow, ed.,
Ethics, Subjectivity and Truth,
društvo bez segregacije na muška i ženska zanimanja, u odgojno-obrazovnoj praksi i privatnoj sferi gdje London, Penguin, sv.1, 223–251.
42
(42) Iz časopisa Svijet br. 7, 1954.

43 44
je patrijarhalna logika podcijenjenoga i nevidljivog iz agitpropovske indoktrinacije u zavodljivi jezik

ženskog fizičkog i afektivnog rada uzvratila udarac reklama, pratila je depolitizacija i pasivizacija žena,
državnom feminizmu.45 Rivalitet dva kolektivistič- degradacija i komodifikacija njezina simboličkog pri
ka projekta (patrijarhalnoga i komunističkog) koji kaza: alegorija revolucije, domaća inačica revolucio
su disciplinirali, socijalizirali i iskorištavali žensku narke s Delacroixove slike La Liberté i Muhinina pro
radnu snagu i reproduktivnu moć za očinsko ili opće leterka postaje djevojka s reklame za motor Savica,
dobro, sada je pronašao zajednički interes u obno- Perion prašak za rublje ili rafinirano jestivo ulje Zvi
vi diskursa ženstvenosti i kućevnosti te “proširio jezda.48 Proslava 8. marta gubi na društvenoj važno
tradicionalnu diobu obiteljskih uloga na društvo u sti i pretvara se u puki povod za darivanje cvijeća i
cjelini.”46 sitnih darova koje su izradila djeca. Od najvećega
Ubrzani privredni razvoj i relativni prosperitet ženskog socijalističkog blagdana, u čast kojega su
tijekom 50-ih, uz početak proizvodnje kućanskih se obarali udarnički rekordi i koji je bio posvećen 45 Prve primjere negativne rodne
socijalizacije djece po obrascu
aparata i artikala široke potrošnje, sintetičkih mate međunarodnoj borbi za ženska prava te hladnora- što je primjereno djevojčicama,
rijala i plastike ženama je zasigurno olakšao svakod- tovskoj “borbi protiv potpaljivača novog rata, za mir i a što dječacima, nalazimo u AFŽ
glasilima, uz novinske članke,
nevni život i odškrinuo vrata socijalističke utopije. demokraciju u svijetu”49, ostale su prigodne proslave na primjer: Vi i vaše dijete u kuć
nim poslovima, Žena u borbi,
Optimizmu su pridonosili i prizori obilja sa zagrebač- u tvornicama i uredima. Prvih poratnih godina tom XII/8, Zagreb, 1953., ili Za svako
ke tržnice Dolac na kojoj je dozvoljena slobodna trgo- je prazniku – svojim festivalskim ozračjem i masov- ga svoja pregača, Naša moda, br.
2, proljeće 1955. godine.
vina, pune police pred Božić 1949. u zagrebačkome nošću – parirala svibanjska proslava Majčinog dana i 46 Branislava Baranović, Slika žene
robnom magazinu Nama, ili mogućnost da 350.000 dječjeg tjedna s cvjetnim korzom, da bi nakon postu- u udžbenicima književnosti,
Zagreb, IDIZ, 2000., 28.
posjetitelja Zagrebačkog velesajma 1951. kupi neke od pnog ukidanja sakralnih tradicija 8. mart poprimio sp. Žena u borbi, IX/10, Zagreb,
47 U
izloženih proizvoda.47 Uz filmove, ženski su časopisi, i obilježja Majčinog dana i socijalističkog praznika. 1951., 11.
48 O ulozi reklama na “razdjelnici
sajmovi i izložbe odgajali ukus građana i građanki Naglašavanjem reproduktivnih, odgojnih i estetskih ratnog komunizma i prvih
te nudili poželjne slike materijalnog obilja u dekadi aspekata njihovih života žene se pozivaju da pomo pojava potrošačkog društva”
svjedoči, na primjer, G. Bosanac,
koja još veliča proizvodnju i ne brine puno o izgledu gnu oblikovati “novu, specifično našu kulturu” i da Visoko čelo..., n.dj., 147:
Moralistička užasavanja nad
ni kvaliteti proizvoda, to jest njihovoj distribuciji, pritom, još jednom u povijesti 20. stoljeća, počnu od kapitalističkom pomamom
prom id žbi i racionalnoj potrošnji. No promocijom “uređenja i opreme stana” i kupovine odjeće prema potrošnje ona – reklama, koja je
polako zastrla svaki pogled,
nov ih tehnologija i trendova u tekstilnoj industriji, svom “ukusu, potrebi i mogućnostima.”50 Na taj na- prekrila svaki zvuk i svaku slobod
nu, praznu plohu, obuzela sva
u stanogradnji, oblikovanju namještaja i velesajam- čin sugeriralo im se da svoju težnju za srećom, blago osjetila i otupila sve pragove
skoj trgovini Zagreb se trsio postati jugoslavenski stanjem i boljom budućnošću ostvare tamo gdje ima njenih granica.
centar mode, suvremenog industrijskog dizajna i ju relativnu moć i kontrolu: u prostoru svog doma i 49 Živio 8. mart, Žena u borbi,
VII/3, Zagreb, 1949., 3.
arhitekt ure. u materijalu vlastitog tijela čiju su (auto)erotičnost, 50 Inicijativna izložba Udruženja
Prijelaz iz opće neimaštine u doba relativnog bla utilitarnost i političku funkcionalnost tek trebale umjetnika primijenjene umjet-
nosti Hrvatske, Žena u borbi,
gostanja, iz kinematografske u televizijsku kulturu, osvijestiti. XIII/12, Zagreb, 1955., 2.
Nove ideologije i novi politički sustavi monarhističke svetkovine zamijenili sustavom revo- 1 Prema: Dunja Rihtman
Auguštin, O dekristijanizaciji
u novovjekoj Europi, tvrdio je britan- lucionarnih državnih rituala. Za Blagdan Vrhovnoga narodne kulture, Etnološka
bića (La fête de l’Être suprême) 8. lipnja 1794. godine tribina, 13, 1990., 10.
ski povjesničar Peter Burke, obično u Parizu podigli su, primjerice, ogromne spomeni- 2 Eric Hobsbawm, The Invention of
Tradition, Cambridge University
nastoje reformirati postojeću narod- ke, zgrade duž puta kojim se kretala svečana para- Press, 2012 [1983]
3 Usp. isto, 9.
nu kulturu ili pak uspostavljaju svoju da posebno su ukrasili te izgradili i veliku umjetnu
4 Usp. David I. Kertzer, Ritual,
uzvisinu na koju se popeo Robespierre, dok su mase
moć potiranjem prethodnih tradicija
Politics & Power, Yale University
Press, 1988, 9.
u njezinu podnožju izvodile revolucionarne pjesme.7
te uvođenjem novih običaja i rituala.1 Stoga se još 1908. godine Anatolij V. Lunačarski,
5 Usp. Alfred Simon, Praznik i
politika, Kultura, 73/74/75,
kojega će Vladimir I. Lenjin u studenome 1917. ime- Zagreb, 1986., 126.
Usp. i Christel Lane, Legitimacy
Samo nekoliko godina kasnije jedan drugi britanski novati komesarom za obrazovanje i prosvjetiteljstvo, and Power in the Soviet Union
through Socialist Ritual, British
povjesničar, Eric Hobsbawm, takva je nastojanja na- zalagao za uvođenje masovnih festivala, zamišljajući Journal of Political Science, 14/2,
zvao izmišljanjem tradicija: slavlja pobjede revolucije koja bi se održavala na ve- 1984,. 207–217.
6 Usp. James von Geldern,
likim trgovima Moskve i Petrograda.8 S tom idejom Bolshevik Festivals, 1917–1920,
[Riječ je o postupcima] kojima obično upravlja otvoreno se složio i Lav D. B. Trocki, Lenjinov komesar za vanj- University of California Press,
1993, 8.
ili prešutno prihvaćanje pravila ritualne ili simboličke ske poslove, upozorivši pritom da valja iskoristiti, na 7 Usp. D. I. Kertzer, n.dj., 163.
naravi, koja nastoje usaditi određene vrednote i norme način kakav stoljećima rabi crkva, ljudsku sklonost 8 J. von Geldern, n.dj., 124.
ponašanja pomoću ponavljanja koje automatski impli teatralnom, “njihovu snažnu i legitimnu potrebu da 9 D. I. Kertzer, n.dj., 14.
10 J. von Geldern, n.dj., 124.
cira kontinuitet s određenom historijskom prošlošću.2 daju oduška svojim emocijama.”9 Sovjetski poslijeok
11 Usp. Christel Lane, The Rites of
tobarski panteon zbog toga je okupio šaroliko društvo: Rulers: Ritual in Industrial Society
Njegova tipologija takvih pothvata uključuje usposta pored Karla Marxa i Friedricha Engelsa tu su se našli – the Soviet Case, Cambridge
University Press, 1981, 161.
vljanje ili simboliziranje društvene kohezije ili pripad- i Spartak, vođe kozačkih pobuna u 17. i 18. stoljeću, 12 A. Simon, n.dj., 121.
nosti društvenim skupinama, ustanovljavanje ili legi M. Robespierre, pa “često čak i sam Isus Krist”.10 Isto- 13 Ch. Lane, n.dj., 167.
timiranje društvenih institucija i njihova autoriteta dobno, s druge strane, čini se da su se radnici, vojnici i 14 Isto, 207.
te socijalizaciju, usađivanje vjerovanja, vrijednosnih intelektualci prvih nekoliko godina nakon revolucije
sustava i konvencija ponašanja.3 Svakako, politički spontano uključivali u proslave,11 pjevajući revolucio-
rituali su omotani mrežom simbolike, standardizirani narne pjesme i noseći zastave ili natpise s političkim
su i repetitivni,4 ali ujedno podatni prilagodbama koji parolama: time su svjedočili svoju revolucionarnu vje
ma političke elite nastoje rekreirati svoj legitimitet u ru, duhovno istomišljeništvo i emotivno suučesništvo
promijenjenim društvenim okolnostima. u “vrhunskoj stvarnosti domovine.”12 Slavljeničke
Novoustoličene političke elite Federativne Narod- povorke su ubrzo postale pokretnim izložbama po-
ne Republike Jugoslavije (FNRJ) nisu dakle morale stignuća sovjetske industrije i zemljoradnje:
izmišljati izmišljanje tradicija, a kao model rasporeda,
scenarija i izvedbe političkih rituala poslužio im je [Sudionici su] ponosno pokazivali proizvode svoga
ranije nastali sovjetski primjer.5 rada, ili njihove makete... ili prikazivali proizvodni
Naime, i prva zemlja socijalizma, gotovo odmah postupak u obliku karti ili grafikona.13
nakon što je dovršila revoluciju, u svojim je prosla-
vama pobune boljševika usvojila elemente i onih S vremenom, a naročito nakon 1930. godine, proslave
kulturnih tradicija koje je željela nadići, uključujući su se uniformirale i standardizirale. Taj je trend još
elemente liturgijskih obreda i carističkih ceremo- i ojačao nakon smrti Josifa V. Staljina 1953. godine:
nija.6 Pritom je nadahnuće pronašla u francuskim uveo se “sustav socijalističkog rituala.”14
proslavama pada Bastille. Maximilien Robespierre i
drugovi oduševljeno su bili prihvatili ideju Jeana-Ja- Jugoslavenski/hrvatski politički rituali
cquesa Rousseaua da organizirano održavanje puč- I jugoslavenski, dakle i hrvatski politički rituali osla-
kih slavlja pomaže u jačanju nacionalnih osjećaja i njali su se na gotovo istovjetne ili slične obrasce, a (1) III. kongres NOJ-a – slet na
stadionu F. D. Akademičar /
oživotvorenju novih političkih ideja pa su vjerske i ovdje se prikazuju u nekoliko oglednih primjera. autor nije registriran
Predsjedništvo Zemaljskoga antifašističkog vijeća

narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) na svo-
joj je izvanrednoj sjednici 14. travnja 1945. u Splitu
željelo, prije ostaloga, pokazati da će vlada Hrvat-
ske, koja se na toj sjednici trebala osnovati, doista
biti narodna. Posebno je bio ukrašen Narodni trg: na
prozorima kuća bilo je cvijeća, a krasili su ih sagovi
i natpisi, kojima su, kako stoji u izvještaju, Splićani
izrazili svoje rodoljublje.15 Vlada je, međutim, morala
voditi računa i o tome da narod kojim se spremala
vladati možda i nije voljan poći u bolji život ex nihilo
te da bi mu legitimizacijsko prislanjanje na Oktobar-
sku revoluciju i njezine stečevine bilo, u najmanju
ruku, neprepoznatljivo. Bili su joj potrebni općeni-
to prihvatljivi, ali snažni simboli koji će prokrviti
marksističko-lenjinističke ideološke apstrakcije. U
eklektičnoj poplavi oznaka kojima se tumačio do-
gađaj inauguracije najbrojniji su, i najsnažniji, upu-
ćivali na buđenje novoga života. Simbolički su, stoga,
na Narodni trg vijećnici došli s istoka, odonud gdje
sviće Sunce, toga dana posebno blagonaklono, ne-
zaklonjeno oblacima. Zasjedanje je, potom, otvorio
predsjednik ZAVNOH-a Vladimir Nazor te, među
ostalim, naglasio:
Suđeno [je bilo] da... naša nova vlada nastane usred

2
proljeća, između Uskrsa i Đurđevdana, [i to baš u
Dalmaciji] koja je kolijevka hrvatske državne ideje i
3 hrvatske kulture... [A Split je] u drevno vrijeme osjetio,
a i vidio hrvatske kraljeve..., [i uvijek se] opirao oku
patorima i pokazao smjelost i odvažnost u najtežim
časovima našeg narodnog ustanka.16
A nova je vlada, prisjećajući se nedavne prošlosti, u

zaključku uspostavila poveznicu i s biblijskom sli-
kom stradanja:
Iz te krvi niče ljepota, niče sunce slobode za kojom

smo toliko uzdisali. Tu je silna zvijezda slična onoj s
istoka, koja je dovela mudrace [...] Eno plave boje neba,
koje se smije sreći patničkoga i mnogo stradalog Joba
jugoslavenskih naroda.17
Dojmu kontinuiteta pridonijeli su i izaslanici sinj-

ske alke, na čelu s vojvodom te odjeveni u alkarske
nošnje, a “prekrasne starinske nošnje” odjenule su i
članice splitskoga odbora Antifašističke fronte žena.
V. Nazor i Vladimir Bakarić, predsjednik Vlade, po
završetku sjednice pješice su se uputili na rivu, koja
je bila “sva u plamenu buktinja i električnih žarulja”.
Žaruljama su se, i to crvenima, na Marjanu ispisala
slova Titova imena. Slavlje je potrajalo do duboko u
noć: plesala su se kola i pjevale rodoljubne pjesme.
A već drugoga dana, nakon što su položili zakletvu,
prionuli su članovi Prve narodne vlade “na rad i na
razgledanje područnih ustanova:”
Napose su razgledali splitsko brodogradilište i slikali se s

radnicima-udarnicima, koji su u kratkom vremenu ovo
brodogradilište udarničkim radom osposobili za rad.18
U razdoblju između 22. i 25. svibnja 1945. pioniri či-

tave Jugoslavije slavili su rođendan Josipa Broza Tita
pionirskim sletovima.19 On je, pak, u međuvremenu,
posjetio Zagreb, potom i Varaždin, gdje su ga dočekali
pljesak i poklici nazočnih koji su, nakon što su otpje-
vali himne Hej Slaveni i Lijepa naša, zapjevali parti-
zanske pjesme i zaplesali kola. Nešto kasnije pristigli
su i seljaci iz udaljenijih sela varaždinske okolice, u
kolima iskićenim barjacima, ručnicima i narodnim
vezom. Naposljetku se okupljenima obratio J. Broz
Tito, koji je, poput V. Nazora u Splitu, naglasio ute-
meljenost sadašnjice u davnoj prošlosti, upotrijebivši
legitimacijsku formulu koja novu vlast prikazuje kao
onu koja se nastavlja na dugu tradiciju pobune protiv
društvenih odnosa eksploatacije:
Hrvatsko je zagorje već bunom Matije Gupca dalo

primjer kako treba da se borimo za svoje pravo i svoju
slobodu. Maršal Tito je podvukao da Hrvatsko zagor-
je stoji danas kao jedan u borbi za prava, za koja su
se borila dosadašnja pokoljenja i za koja je poginuo
4
Matija Gubec i njegovi ustanici. Ova današnja borba
ovisi od one borbe, koju je nekad Matija Gubec vodio (2) P ješadija (panorama) / autor
za ljudsku i hrvatsku pravicu.20 5 nije registriran
(3) P roslava Dana ustanka u
Zagrebu 1945. / autor nije
Te godine slavili su se i vjerski blagdani, iako uz očitu registriran
nelagodu. Inače, u vrijeme rata J. Broz Tito je borcima (4) P roslava 1. maja 1947. / Milan
Pavić
čestitao Božić, a 1945. godine Božić je još bio javni (5) P roslava 1. maja 1947. / Milan
praznik, pa su federalna i republička glasila na svoje Pavić
prve stranice otisnula čestitke građanima.21 Uvodnik

na naslovnoj stranici svečanog dvobroja zagrebačkog
Vjesnika nosio je, primjerice, naslov “Prvi Božić u slo-
bodnoj Narodnoj Republici.”22 U tekstu uvodnika,
kao i prigodom splitske proslave inauguracije nove
15 Usp. Narodna vlada Hrvatske
hrvatske vlade, novi se politički diskurs ojačao po- formirana u gradu Splitu dana
zivanjem na pretkršćanske tradicije, u pohvalama 14. travnja 1945. godine, Zagreb,
Državno nakladno poduzeće
“starog patrijarhalnog običaja” koji se održao “kroz Hrvatske, 1945. godine.
vjekove”.23 No, već 1946. Vjesnik je Božićnu čestitku 16 Isto.
potisnuo na devetu stranicu, a godinu potom nova 17 Isto.

18 Isto.
se vlast osjetila dovoljno čvrstom da odustane i od
19 Usp. Vjesnik, Zagreb, 19. svibnja
toga kompromisa: čestitka je izostala.24 Nova godi- 1945. godine, 3.
na je proglašena državnim praznikom socijalističke 20 Isto, 21. svibnja 1945. godine,
1–2.
Jugoslavije tek 1955. godine, prvim općim Zakonom 21 Usp. D. Rihtman-Auguštin,
o državnim praznicima.25 Metamorfoza socijalističkih
praznika, Narodna umjetnost, 27,
Bilo je, međutim, nedoumica i u vezi ostalih da- Zagreb, 1990., 26.
tuma koji su se trebali obilježiti na posebno svečan 22 P
rema: Lydia Sklevicky, Nova
Nova godina – od Mladog ljeta
način, pa je Ministarstvo prosvjete Narodne vlade k političkom ritualu, Etnološka
Hrvatske 18. siječnja 1946. uputilo dopis s popisom tribina, 11, Zagreb, 1988., 61.
23 Isto, 62.
tih datuma svim oblasnim, okružnim i gradskim na-
24 Usp. isto, 63–64.
rodnim odborima, svim gimnazijama i učiteljskim 25 Usp. Ana Panić, Nova godina kao
školama (vidi str. 206). politički ritual, u: Titove Nove
godine, katalog izložbe, Beograd,
Idućih godina organizirale su se i svečane proslave Muzej istorije Jugoslavije, 2008,
na: http://www.mij.rs/Event_
Dana Jugoslavenske armije (JA), osnutka Komunističke new.aspx?id_event=25.
(7) Ministarstvo prosvjete NRH.

Okružnice. Školske proslave,
1946. (kat. br. 242)
Zagrebu 1945. / autor nije
registriran
(9) P roslava 1. maja 1947. / Milan
Pavić
7
partije Jugoslavije (KPJ) i pojedinih proleterskih bri-

gada, pa i prve polovice prvoga petogodišnjeg plana.
Svečano i slavljenički bilo je u prigodama različitih
kongresa (Komunističke partije/KP, Jedinstvenih
sindikata Jugoslavije, Saveza željezničkih sindikata,
Sindikata ratnih vojnih invalida, Sindikata prosvjet-
nih radnika…) i saborskih zasjedanja, u prigodama
izbora za organe Narodne fronte (NF) ili skupštine
gradova, u čast uručenja odlikovanja za naročite za-
sluge u radu na obnovi i izgradnji zemlje, proglašenja
najboljih radnih kolektiva, otvorenja radova ili pre-
daja prometu objekata izgrađenih radnim akcijama,
u čast biranja radničkih savjeta u poduzećima, preu-
zimanja tvornica u ruke upravnih odbora, u čast pri-
manja u pionirske i omladinske organizacije, početka
služenja obveznoga vojnog roka u JA… Na poseban su
se način bilježile i prigode sahrane narodnih heroja,
otkrivanja spomen ploča i spomenika te podjele spo-
menica obiteljima poginulih boraca.
Potkraj 1948. sve je bilo spremno za uspostavljanje

novoga ceremonijalnog kalendara,26
koji je trebao okupiti sve građane Jugoslavije te nagla-

siti njihove sličnosti i njihovu zajedničku baštinu.27
8
Dan ustanka
Dva tjedna prije proslave “prvoga narodnog prazni-
ka poslije završetka velikoga Oslobodilačkog rata”,
Dana ustanka u Hrvatskoj, Centralni komitet (CK)
KP Hrvatske je svima svojim oblasnim, okružnim
i mjesnim komitetima poslao dopis s prijedlogom
koji je imao pomoći da se taj dan proslavi “što bolje,
ljepše i svečanije.”28
Pet godina kasnije za istu je prigodu plan predvi-
dio osnivanje posebnih odbora za provedbu proslave,
održavanje predavanja i svečanih akademija te ba-
kljadu u poduzećima i gradovima, paljenje krjesova,
podizanje slavoluka i kićenje kuća u selima. Usto,
trebalo je “prikupiti kosti palih boraca iz Narodno-
oslobodilačkog rata” i urediti njihove grobove, po-
sjetiti njihovu djecu i majke, podići spomen-ploče
te organizirati “partizanske marševe” i svečanu pro-
slavu, koja je imala završiti “narodnim veseljem”.
Naposljetku, valjalo je i:
održati što veći broj kulturnih i fiskulturnih priredbi

u selima i radničkim centrima, otvoriti što veći broj
izložbi [te] uskladiti da u zadnjem tjednu rade sva
kina, kazališta i muzeji.29 9
1. maj
26 L. Sklevicky, n.dj., 65.
Posebno živopisne bile su proslave 1. svibnja/maja, govarajućim temama, pri čemu se pazilo da se, na-
27 Usp. isto.
koje su preuzele i sadržavale mnoge elemente fašni- vodno zbog unutarnjih i vanjskih neprijatelja, pri- 28 Hrvatski državni arhiv (HDA),
ka, ali i Jurjeva. Kao i za druge proslave, i pripreme kriju točni podaci o proizvodnim uspjesima.30 Usto Zagreb, HR-1220-CK Saveza
komunista Hrvatske (SKH),
prvomajskih proslava započinjale su nekoliko dana su se objavljivali i popisi poželjnih prvomajskih Agitprop, k. 9 (1945.).
ranije, dakle prije 1. svibnja. Tisak je bio posvećen od- parola, pa je, primjerice 24. travnja 1948. godine, 29 I sto, k. 9 (1950.).
Politički rituali
Reana Senjković
1
10 11 12
13
14 15
Vjesnik na prvoj stranici objavio njih više od stotinu. na jednome vozilu, na drugome [...] trafostanicu sa (10) I . miting u oslobođenom Kar-
lovcu, govor Rade Pribićevića
Praznik je, prema uputama republičkog Odjeljenja za dva stupa visokog napona, koji se voze na dva manja / Mladen Grčević
agitaciju i propagandu, trebalo proslaviti: automobila...” Pioniri u 12. koloni bili su, pak, podije (11) Smotra hrvatske narodne
kulture u Sisku / Slavko Zalar
ljeni u “pet ešalona”:
u duhu svih postignutih uspjeha naših naroda i naše Zagrebu 1945. / autor nije
registriran
zemlje na svim poljima našega narodnog i državnog Na čelu idu dva trubača i dva doboša i 60 zastava iz
(13) P roslava 1. maja 1947. / Milan
života, odreda. Prvi ešalon nosi prikaze školskih rekvizita s Pavić
velikim čitankama sa slovima T i P (Titovi pioniri), (14) M aršal Tito na Jelačićevu
trgu / Milan Pavić
a na način koji će svjedočiti o ogromnim naporima oznake literaraca u obliku trokuta i s maketama dječ-
(15) C vjetni korzo društva Naša
koje radnička klasa ulaže u obnovu i izgradnju zemlje, jih knjiga, velikom glavom pionirskih novina, ozna djeca, Zagreb / Marko Petek
ali i o “općenarodnome radnom poletu.”31 kom historičara, geografa, prirodnjaka i matematiča

Na proslavu u Beogradu iz Zagreba su 1946. treba- ra, a na kraju velike petice koje se smiju itd.33
le poći skupine od dvadesetak radnika iz svih većih
poduzeća (koja se i poimence nabrojalo): U povorkama su dakako sudjelovali i seljaci. Dvadeset
i četvero predstavnika hrvatskih pokrajina, odjeve-
[Radnici bi, pritom, nosili i] vlastoručno izrađene nih u narodne nošnje, u prvomajskoj povorci 1950.
predmete, koji... simbolično... [prikazuju] njihove pro nosilo je poljoprivredne proizvode i oruđe koji su se
izvode, odnosno granu proizvodnje u kojoj rade i dia prepoznavali kao tipični (vidi str. 212).
grame o uspjesima rada.32
Dan Republike i Titov rođendan
Jednoznačna i harmonična slika predstavljanja osi “Plan po kojemu će [...] štampa pisati”34 izradio se
guravala se pomno razrađenim uputama. Tako je, 1948. i u prigodi Dana Republike. Također su se
primjerice, Agitprop za prvomajsku povorku 1949. unaprijed pripremile i teze za predavanja o značaju
predvidio broj kolona, slijed, broj i raspored sudioni toga datuma. U pojedinima hrvatskim gradovima
ka, pa i rekvizite koje su oni trebali ponijeti. Pla predvidjeli su se različiti programi: u Varaždinu su
30 Usp. isto, k. 9 (1946.).
niralo se da će Željezara Sisak nastupiti u koloni predviđeni podnošenje referata i predavanja u svim
31 I sto.
metalci – teška industrija, a kako bi “na jednome ka tvornicama, a usto i umjetnički program, potom ba- 32 Isto.
mionu putem makete prikazala... visoku peć”, dok kljada i krjesovi po okolnim brdima, svečana akade- 33 Isto, k. 9 (1949.).
bi Elektroprivreda prikazala “model hidroelektrane mija u Narodnom kazalištu, fiskulturna parada i no- 34 Isto, k. 9 (1948.).
(16) P roslava 1. maja u Zagrebu – Savez biciklista / Ante Fuis

(17) Nepoznati autor, Program proslave I. maja, 1950. (kat. br. 163)
(18) Plan Prvomajske povor-

ke – selo, 1950.
(19) Proslava Titova rođen-
dana – dolazak štafete /
Ribarić
(20) Prvoborci Banije /
Dragutin Paulić
18
gometne utakmice, dok se u Šibeniku trebaju održati

svečana akademija, prigodna predavanja, nogometne
utakmice i trka čamaca.35
A u prigodama proslava rođendana J. Broza Tita “fi-
skulturnici, zajedno sa svim trudbenicima i omladi-
nom” Jugoslavije premrežili bi zemlju noseći štafetu,
trčeći u prosjeku po 250 metara, brzinom “jedan ki-
lometar za tri minute”. Štafeta je iz godine u godinu
trebala biti sve masovnija i velebnija. Uz uobičajene
štafete 1950. su se, primjerice, organizirale i konjič
ka štafeta (svaki konjanik treba prevaliti “3–5 km, i
to prema mogućnostima u kasu, galopu ili običnom
koraku”) te štafeta pozdrav Jadrana:
[Riječ je o prenošenju pozdrava] jedrilicama, i to iz

Zagreba jedrilicom, koja bi bila šlepovana od avio
na do Beograda, gdje bi... [nositelj] štafete pokušao
skokom sa padobranom na zemunskom aerodromu
postići rekord FNRJ.36
Inače, u naseljima kroz koja je štafeta prolazila orga-

nizirani su dočeci i ispraćaji te mitinzi na kojima su
se čitala pozdravna pisma:
[A sve pruge, prema priređenoj uputi], bit će posebno

okićene, a naročito glavna pruga raznim transparen 19
tima, parolama, slavolucima itd., [dok će] trkači... biti

posipani cvijećem i iskićeni.37 20
Dakako, posve je drugo pitanje bilo kako su obični

ljudi prihvaćali i razumijevali upute o proslavama.
Primjerice prema izvještaju o slavlju u vezi s izborom
narodnih zastupnika u Ustavotvorni sabor Narodne
Republike Hrvatske (NRH), objavljenome na naslov-
noj stranici Vjesnika od 10. studenoga 1946. godine,
moglo bi se zaključiti da je proslava bila upravo ona-
kva kakva se i planirala.
Međutim, ponegdje i ponekad nije bilo tako nego
su proslave ometane uz otpore, pa i diverzije. Tako je,
primjerice, prigodom održavanja izbora za Saveznu
skupštinu Jugoslavije 1950. uočeno da je:
neprijatelj [...] vrlo aktivan, i to prvenstveno na selu,

gdje su kapitalistički ostaci te razni ustaški i mače
kovski tipovi na čelu sa popovima razvili daleko veću
aktivnost nego 1945. godine.38
U jednome selu kotara Križevci nekoliko je seljaka

čak napalo skupinu omladinaca aktivista, u drugome
je selu pedesetero ljudi pred glasanjem pobjeglo u šu
mu, a u trećemu su nezadovoljnici “ispilili… slavoluk,
koji je bio usred sela” i “prekinuli… telefonske linije.”39
Ipak, češće su posebne prigode i obilježavanja važ-
nih datuma imali i svoje ograničeno i privatno, ludič
ko lice: jednostavno se podrazumijevalo da narodno 35 Prema: isto.
veselje traje do dugo u noć, posebice u slučajevima od- 36 Isto, k. 10 (1950.).
lazaka mladića na služenje vojnoga roka. Slično tome 37 Isto.
(21) VI. kongres KPJ / Milan Pavić

(22) VI. kongres KPJ / Milan Pavić

23
računalo se da će se djevojke i mladići, nakon što su 38 HDA, Zagreb, CK SKH, Politički

biro (Polit-biro), 1050., IV.,
se na radnim akcijama za dana natjecali u udarniš- 13 (Izvještaj o izborima za
tvu, uz logorsku vatru “uhvatiti u kozaračko kolo.”40 Saveznu skupštinu), nav. prema:
Ondje, pak, gdje se strukturiran i ideološki ovjereni propaganda. NF u politici i kulturi
Hrvatske 1945.–1952. godine,
program priredbi i svečanosti povukao pred hedoniz- Zagreb, Hrvatski institut za
mom i raskalašenošću trebalo je, kako se naglašavalo, povijest, biblioteka Dom i svijet,
2002., 151.
povesti borbu “za jednu pravilniju orijentaciju”, o 39 Isto.
čemu, u nekoliko slučajeva, svjedoče, primjerice 1952. 40 S
lobodan Novak, Dobojski
nasip, u: Na pruzi. Zbornik
godine, Informacije o kulturno-prosvjetnome radu u radova književnika iz Hrvatske
poduzećima Zagreba (vidi str. 216). o pruzi Šamac-Sarajevo, Zagreb,
Društvo književnika Hrvatske,
Odstupanja od slavljeničkih pravila bila su u po- 1947., 184.
četku 50-ih toliko uočljiva da se nametala potreba 41 HDA, Zagreb, HR-1220-CK SKH,
Agitprop, k. 9 (1952.).
kritičkoga propitivanja dotadašnjeg pristupa. Te je
godine CK KPJ odlučio poduzeti mjere:
za otklanjanje onih elemenata, koji bi mogli da ome

taju daljnji pravilan razvoj masovnih organizaci
ja..., [među njima i Saveza pionira. Riječ je bila]
naroč ito o šabloniziranju i krutom sadržaju rada
24 [te o] uvođenju izvjesnoga nametljivog političkog
25
(23) Informacije o kulturno-pro-

svjetnom radu u poduzećima
Zagreba, 1952.
(24) Demonstracije protiv Fran-
covog režima u Španjolskoj /
Milan Pavić
(25) Dolazak štafete / Ribarić
(26) C vjetni korzo u Zagrebu / Ivan Medar

(27) P roslava 1. maja 1947. u Splitu / Ante Fuis

28
(28) Iz Pionirskog grada / M. Pavić rada (predavanja i političke informacije za djecu)..., Pionirski rituali
(29) Češke žetvene svečanosti u uvođenju pretjeranoga vojničkog duha i discipline, Uvodni tekst u brošuri Dan dječje radosti nedvosmi-
Daruvaru / Milan Pavić
[izazivajući nedovoljnu popularnost te organizacije sleno oslikava nastojanje oblikovanja nove, sada
42 1. zemaljska konferencija Saveza
među djecom].42 samo socijalističke tradicije:44 taj je praznik, koji
Savjeta pionira NRH, Zagreb, Sav- je uveden 1949. godine,45 trebao zamijeniti rani-
jet Saveza pionira NRH, 1951.
43 U
sp., primjerice, Emil Paravina,
Valjalo je, dakle, intervenirati u dotadašnji način rada je zimske crkvene praznike i s vremenom postati
Proslava Dana Republike u pio s djecom, pružajući im više igre, radosti i zabave. Da narodnim običajem, biti bliži tadašnjoj društvenoj
nirskoj organizaciji, Zagreb,
Savjet Saveza pionira NRH, 1951. bi to ispunio, Savjet Saveza pionira NRH pokrenuo je stvarnosti i ujedno povesti djecu u svijet priča i bajki.
godine. Potom, kasnije, i Ivan
Hajužić, Spomen slikovnica za pi
Biblioteku Saveza pionira gdje je, među ostalim, obja- Potonje je prije svega palo u dužnost likovima Snješ-
onire povodom 10-godišnjice oslo vio i upute za proslave pionirskih svečanosti: Dan ka Bijelića i Djeda Mraza oko Stare i Nove godine, što
bođenja naše domovine, Zagreb,
Tipografija, 1955. godine. dječje radosti, Kako da pioniri proslave Titov rođendan, se čini veoma zanimljivim ako se zna da se, prema
44 U
sp. Mladen Koritnik, Dan dječ Proslava Dana Republike u pionirskoj organizaciji i Kako rezultatima savjetovanja s brojnima pedagozima te
je radosti, Zagreb, Savjet Saveza
pionira NRH, 1951. godine. ćemo organizirati pozdrav proljeću.43 književnicima i drugim umjetnicima, samo dvije
45 Usp. L. Sklevicky, n.dj., 66. godine ranije tvrdilo da je:
29
30
31
32 [Djed Mraz] neuspio boljševičko-klerikalni… bastard, (30) Plakat za Novu godinu
contradictio in adjecto (mraz ne donosi ništa, niko (31) Josip Broz Tito sa školskom
djecom u Kumrovcu / autor
ga ne predstavlja i nikoga još nije usrećio).46 nije registriran (kat. br. 304)
(32) Doček Titove štafete u
Zagrebu / Zlatko Šurjak
Stoga se savjetovalo da proslave treba očistiti i oslo-
boditi od utjecaja mističnih i simboličnih obreda.47
U svakom slučaju, a prema naputcima iz brošure,
društva Naša djeca su već od početka prosinca 1951.
bila dužna razraditi plan i program proslava posebno
vodeći računa:
o pripremanju darova za djecu... [te] ulaska Djeda

Mraza i dijeljenju darova, o pripremi za kulturno-
umjetnički program, o uređenju prostorija, izradi pla
kata i pozivnica, nabavci novogodišnje jelke, o kićenju
jelke i postavljanju novogodišnjih jelki na javnim mje
stima, o izradbi nakita za jelku... [te] novogodišnjih
čestitaka, o javnim priredbama za djecu, organizira
nju raznih zimskih igara i veselih dječjih sastanaka.48
Savjet Saveza pionira savjetovao je o svakoj pojedinoj

stavci sa toga popisa: predložio je čak i nekoliko mo- 46 Isto, 59.
tiva za čestitke, odgovarajuću visinu jelke, vrijeme 47 U
sp. isto, 66.
kada treba kititi jelku (“30. prosinca popodne ili 31. 48 Prema: M. Koritnik, n. djelo.
33
34
prosinca dopodne”), prikladne ukrase (“prije postav- Ipak, već i prije proslave 10. obljetnice oslobođenja 49 Prema: isto.
ljanja jelke treba na vrh postaviti petokraku zvijez- politički su rituali, uz iznimku proslava Dana mla- 50 Radoslav Đokić, Ka prazničnoj
kulturi, Kultura, 73/74/75,
du”), odoru i nastup Djeda Mraza, njegove rekvizite dosti, počeli gubiti na spektakularnosti. A već počet- Zagreb, 1986., 221–232.
i atribute (“preporučamo da Djeda Mraz dolazi sve- kom 60-ih prestale su se održavati i parade51 te su se 51 Isto, 25.
čano, da iza njega vuku saonice pune darova snježne sve češće mogli čuti i glasovi kako sudionici velikih
pahuljice ili zečići, a može ih vući i sam Djed Mraz”) proslava – jednako oni koji u njima nastupaju kao i
i, napokon, scenarij za dijeljenje darova.49 oni koji ih gledaju – ne sudjeluju u njima posve dra-
Organizatori priredbe su mogli odlučiti o tome govoljno. S vremenom se usto prorijedila i njihova
hoće li umjesto dolaska Djeda Mraza organizirati do- nekada gusta simbolička mreža, a ideološke poruke
lazak Snješka Bijelića ili Nove Godine, a Novoj Godi- koje su prenosile postajale su s vremenom, kao i u
ni, kako se čini iz priloga “A. Materijal za priredbu”, drugima europskim socijalističkim zemljama, sve
darove je mogao pomoći dijeliti i “stari borac”. više anakrone i kontradiktorne.
Naposljetku, uz samo malobrojne iznimke, politički 35

rituali Jugoslavije tumačili su se kao izraz potrebe
da se ratne i radne pobjede, a i drugi važni događaji
obilježe što svečanije i dostojanstvenije. “Mješavinu
spontanoga i organiziranog slavlja” s vremenom su
počele nadomještati sve organiziranije proslave, s
ciljem da se “u domenu svijesti” učvrsti spoznaja o
revoluciji “u njenome kontinuitetu”:
[Potpora tome ogledala se u ideji da je] revolucija per

manentni proces unutar bića radničke klase i da [je]
treba stalno i na najraznovrsnije načine oživljavati.50
(33) D ječji korzo u Zagrebu / Ivan
Medar
Politički rituali FNRJ zaista su mogli djelovati, a često
(34) Iz oslobođenja Istre / Ribarić
su i djelovali jednoznačno i odviše harmonično, baš
(35) Opis fotografije i autor nisu
onako kako je trebala izgledati i budućnost zemlje. registrirani
(36) Dolazak naroda u Rijeku na doček povratnika iz Kanade / Milan Pavić

(37) Pioniri s maršalom Titom / Milan Pavić

Mit o Titu u prostorU

Primjer Kumrovca
Nevena Škrbić Alempijević
1
U desetljeću nakon okončanja Drugo No, tekstovi o Titu, bilo oni beletristički ili znan- 1 Usp. Vladimir Dedijer, J. Broz
Tito: prilozi za biografiju. Beograd,
stveni, prije svega historiografski, nisu iscrpljivali
ga svjetskog rata jasno su se u drugoj oblike konstrukcije mitova o njemu. Mit se stvarao
Kultura, 1953. te, potom, i Novi
prilozi za biografiju Josipa Broza
Jugoslaviji počeli stvarati i uočavati i drugim sredstvima: organiziranjem proslava, cere-

Tita, 2. tom Rijeka, Liburnija,
1981., te 3. tom, Beograd, Izda
obrisi, potom i raznolike dimenzije

vačka radna organizacija Rad,
monija, komemoracija, kulturnim i javnim praksa- 1984. godine.
ma, poput organiziranih masovnih prenošenja štafe-
mita o Josipu Brozu Titu koji su se u te započetih 1945. godine, a koja su bila dio proslava
2 Usp. Isti, J. Broz Tito..., n.dj., 26
i 37–46.
javnoj retorici održali sve do nestanka rođendana J. Broza Tita. Pritom su svako nošenje
3 Usp. Ivan Čolović, O maketama
i štafetama, u: VlasTito iskustvo,
državne formacije koju je ta politička štafetne palice i svaki dar namijenjen Titu odražavali ur. Radonja Leposavić, Beograd,
Samizdat – B92, 2004, 137–162.
prevladavajuće viđenje njegova lika, a u pojedinač-
ličnost predstavljala. nim i jedinstvenim izvedbama koje su pridavale još
4 Usp. Nevena Škrbić Alempijević
i Petra Kelemen, Travelling to
the Birthplace of the Greatest
jedan sloj njegovoj mitskoj figuri.3 Usto, mit o Titu Son of Yugoslav Nations. The
Construction of Kumrovec as a
Bitan doprinos njegovoj mitologizaciji i polazište upisivao se i u prostor: brojni su lokaliteti koji su se Political Tourism Destination,
u: Yugoslavia’s Sunny Side. A
kasnijima brojnim reinterpretacijama njegova lika nalazili na njegovim putovima u vrijeme rata ili po- History of Tourism in Socialism
predstavljala je knjiga Vladimira Dedijera o Titu, slijeratnoga mira na mentalnim kartama nekadašnje (1950s-1980s), ed.. Hannes
Grandits i Karin Taylor. Budapest
objavljena 1953. godine.1 U toj knjizi, čiju autentič- druge Jugoslavije reinterpretirani kao toposi u kojima – New York, Central European
University Press, 2010, 141–169.
nost Dedijer nastoji zajamčiti prenošenjem kazivanja se pobuđuju i svakim posjetom nanovo oživljavaju
5 Marijana Gušić, Selo Kumrovec –
samoga J. Broza i njegovih bliskih suradnika, usto temeljni jugoslavenski mitovi. povijesni spomenik, neobjavljeni
lič uje se predodžba o Titu kao predvodniku revolu Istaknuto mjesto u tom imaginariju imao je Ku- rukopis pohranjen u Hrvatskome
državnom arhivu u Zagrebu,
cionarnog radničkog pokreta, velikom vojskovođi mrovec, koji se kao Titovo rodno selo u tadašnjemu Osobni fond M. Gušić, 2428, sig.
21/1986, k. 4, str. 1.
i vojnom strategu, ratnom pobjedniku koji se ne diskursu definirao kao kolijevka najvećeg sina jugo
uspavljuje slavom nego uporno i dalje djeluje u na slavenskih naroda i narodnosti te žarište temeljnih
stojanjima stvaranja bolje budućnosti za sve. Takav ideoloških poruka. To se selo s tristotinjak stanov-
je mitski Tito – odjeven u vojnički kaput, u pokre- nika od polovice 20. stoljeća postupno preoblikovalo
tu, s rukama na leđima i zamišljena pogleda – svoju u ogledni primjerak socijalističkoga prosperiteta i
materijalizaciju doživio u brončanome kipu Antuna napretka te nezaobilazno političko-turističko odre-
Augustinčića iz 1948. godine. dište. U središtu preoznačavanja Kumrovca stajala je
U djelu V. Dedijera naglašene su i naracije o Titu rodna kuća J. Broza, ujedno prvi kumrovečki prostor
kao vođi naroda koji je ponosan na svoje seljačko koji je doživio materijalnu rekonstrukciju u skladu
porijeklo, ali i radničko djelovanje. Stoga se u počet- sa socijalističkim obrascem.4 Naime, netom nakon
nim poglavljima knjige on opisuje kao seosko dijete završetka rata 1945. kuća je stavljena izvan uporabe,
kojemu čuvanje krava na zagorskim pašnjacima ne a obje su obitelji Brozovih koje su u njoj stanovale
ostavlja dovoljno vremena za pripreme za školu, a preseljene u nove domove, jer je, kako se navodi u
potom i kao radnik, metalac koji izučavanje bravar- dokumentima kasnijega muzejskog vodstva spo-
skog zanata u Sisku kombinira s ranim političkim men-kuće, već tada prevladalo mišljenje:
djelovanjem.2 Tako opisani, a ujedno i zamišljeni
Tito vlastitim je životopisom utjelovljivao zemlju ... da kuću treba sačuvati nenastanjenu i praznu kao
radnika i seljaka, kako se nekadašnja druga Jugosla- izvanredno važan spomenik sam po sebi. Zato je kući
vija u popularnome diskursu nazivala. Naposljetku, oduzeta svaka daljnja funkcija i ostavljeno joj je samo
daljnjim kronološkim opisivanjem životnih etapa najuže spomeničko značenje.5
značajnih za formiranje Titova lika V. Dedijer je ocr-
tao i socijalističku inačicu mita o preobrazbi, usmje- Godine 1952. kustosi Etnografskog muzeja, Muzeja
ravajući se na lik koji je jedan od nas, ali ujedno i za umjetnost i obrt te stručnjaci iz Konzervatorskog
toliko poseban da se uspeo na pijedestal najboljega zavoda Hrvatske u Zagrebu dobili su zadatak da urede
(1) O tkrivanje spomenika Titu u
među nama. kuću kao muzej s autentičnim sadržajem. Kuća je 1953. Kumrovcu / Milan Pavić
3
otvorena za javnost kao Memorijalni muzej maršala

Tita, pod vodstvom etnologinje M. Gušić, koja je, pre-
ma navodu V. Dedijera, organizaciju i vodstvo muzeja
preuzela još 1952. na poziv samoga J. Broza, koji je
stekao pozitivne dojmove o njoj razgledavši njezinu
izložbu narodnih radova postavljenu u Maršalatu.6
M. Gušić je pristupila prikazivanju života J. Broza
kroz dvije životne etape. U desnom je krilu kuće
nastojala rekonstruirati dom Brozovih u vrijeme
njegova ranog djetinjstva. U prvi postav uvrštava i
umjetničke prikaze njegovih životnih epizoda, no
oni se postupno zamjenjuju kadgod je to bilo mogu-
će originalnim predmetima iz kućanstva Brozovih
ili onima koji su kasnije bili u Titovu vlasništvu.
Autentičnost izloženih predmeta naglašavala se i u
medijskim prikazima, pri čemu su autori nerijetko
opisivali ili zamišljali načine na koje su ih članovi
obitelji Broz, pa i sam Josip koristili. To se posebno
odnosi na središnji objekt toga dijela postava, s ko-
lijevkom u kojoj se zibao i Josip, za koju se u novin-
skim člancima tvrdilo da je “prava, iz Predsjedniko-
va djetinjstva.”7 Lijevi dio rodne kuće posvećen je,
pak, Titovu školovanju, počecima revolucionarnog
djelovanja, progonima i zatvaranjima te kasnijemu
angažiranju Tita u vođenju antifašističke borbe, s
naglascima i na njegovo poslijeratno političko dje-
lovanje.
Oba dijela muzejskoga postava ujedno korespo-
ndiraju s dvjema različitim, ali međusobno ispre-
pletenim dimenzijama mita o Titu. Prva obuhvaća
naknadno ispisivanje životopisa dječaka sa Sutle na
blizak način, poput onoga kojega je gotovo tri de-
setljeća kasnije priredio Milivoj Matošec.8 Riječ je
o prikazu jednostavnoga i siromašnog ozračja koje
je iznjedrilo velikana našega doba te potaknulo ra-
zvoj prepoznatljivih osobina budućeg vođe. U dru-
goj etapi muzeografski predočenoga Titova životnog
puta predstavljen je, pak, politički vođa prepoznat i 4
slavljen širom svijeta, pri čemu se naglašavaju unu-
tar mita o Titu i naznake o njemu kao bonvivanu i
uglađenom čovjeku dobrog ukusa koji zna uživati u lo da stane na čelo svjetskoj borbi za mir, za budućnost (2) Iz fotodokumentacije Muzeja
Staro selo, Kumrovec
životu i svojoj slavi. Potonja dimenzija svoj puni izri- čovječanstva.9
čaj ima u prikazu njegova života na Brijunima, otočju Staro selo, Kumrovec
koje je obilježeno njegovom prisutnošću od 1947. do U toj se priči Tito postavlja kao model društvene (4) Iz fotodokumentacije Muzeja
Staro selo, Kumrovec
1979. godine, bilo da u cadillacu iz 1953. obilazi svoj pokretljivosti, a Kumrovec kao poligon u kojemu
safari park ili na pristaništu dočekuje nebrojene dr- je započet jugoslavenski san. Kretanjem kroz dvije
žavnike, uglednike i medijske zvijezde. muzejske prostorije posjetiteljima se nameće i mit o
Cjelovit je prikaz u kumrovečkome muzeju toga preobrazbi – preobrazbi jednoga iznimnog pojedinca,
doba u potpunosti materijalizirao ideološku repre- koji se može kriti i u svakome od posjetitelja, a koji je
zentaciju mitskog lika J. Broza Tita, koji je, među krenuo kroz trnje i posegnuo za (crvenom) zvijezdom. O
ostalim, trebao svjedočiti i o tome: tome da je takva muzeološka, a istodobno i politička 6 Usp. V. Dedijer, Novi prilozi...,
strategija nalazila svoj put do posjetitelja svjedoče i 2. tom, n.dj., 209.
kako su bosonogi zagorski dječaci odlazili u svijet, zapisi u knjigama utisaka iz tog razdoblja, pri čemu 7 Mahmud Konjhodžić,
U kući Brozovih, Narodni list,
kako su ostavljali svoj siromašni dom, odlijetali iz su, upravo u skromnosti “male, seljačke kuće”, kako 25. svibnja 1955. godine.
svoga bijednog sela noseći u sebi bunt i odlučnost da to, primjerice, piše u jednome zapisu iz 1947. godine, 8 Usp. Milivoj Matošec,
Dječak sa Sutle. Zagreb,
svojim žuljevima izvojuju sretniju budućnost novim pojedini posjetitelji nalazili začetke kasnijih Titovih Mladost, 1980. godine.
pokoljenjima, i kako je jednom od tih poletaraca uspje predvodničkih osobina: 9 M. Gušić, n.dj., 8.
5 6
7 8
9 10
11
(5) K adar iz filma Titova štafeta,

1952.
Ovaj tihi seljački dom, u kojega sam danas ušao, pono Kumrovec je sve do raspada Socijalističke Fede-
vio je moje uvjerenje da samo onaj čovjek koji se rodi rativne Republike Jugoslavije predstavljao značajno 1952.
u takvom domu može da vodi svoj narod u sretniju i političko i memorijalno mjesto za brojne posjetite- (7) K adar iz filma Titova štafeta,
1952.
bolju budućnost.10 lje. Primjerice, neposredno nakon Titove smrti 1980. (8) K adar iz filma Titova štafeta,
godine, broj posjetitelja u tijeku godine iznosio je, 1952.
S obzirom da je muzej koncipiran kao “eminentno prema neobjavljenoj dokumentaciji o posjetima ku- 1952.
sredstvo idejnog odgoja našeg čovjeka, prvenstveno mrovečkome Muzeju Staro selo, približno milijun i (10) K adar iz filma Titova štafeta,
naše omladine,”11 ni dolazak posjetitelja u Kumrovec petsto tisuća. A glavni poticaj opisane kumrovečke 1952.
nije bio prepušten slučaju ili isključivo individualnoj preobrazbe zasnovan je na mitu o Titu. Njegova sim- 1952.
inicijativi. Organizaciju putovanja i posjeta uglav- bolička nazočnost u svakom segmentu opisanog pro-
nom su preuzimale utjecajne ustanove i udruženja, jekta predstavljala je temeljnu atrakcijsku osnovicu
sindikalne podružnice i škole. Stoga je, primjerice, za tisuće posjetitelja koji su se iz svih krajeva druge
1954. uprava Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu Jugoslavije upućivali u zagorsko selo Kumrovec, u
10 Prema: N. Škrbić Alempijević i P.
usvojila odluku da će baš ta ustanova posjetiteljima kojemu se, u jednoj kući, pod “krovom u kolijevci Kelemen, n. dj.
osiguravati vodiče i organizaciju putovanja iz Zagre- odnjihalo sedmo dijete Franje i Marije Broz, Tito, gi- 11 M. Gušić, n.dj., 1.
ba u Kumrovec. gant našeg doba.”12 12 Isto.
Tito kao dandy
1
Jedno od polja fascinacije Titom je opči rečeno dobri kralj kao u narodnim bajkama i legendama. *F
KPR – Fotoslužba Kabineta
Predsjednika Republike
Za kralja je normalno da živi u dvorcu, da ima sjajne
njenost njegovim glamuroznim stilom uniforme, da ide u kraljevski lov... (Predrag Marković)
života. Titova sklonost kićenju i oblače
nju je ponekad čak korištena i kao diplo U Fototeci Muzeja istorije Jugoslavije čuva se oko
150.000 fotograﬁja koje prate sva Titova javna pojav-
matsko oružje. ljivanja u zemlji i svijetu od 1948. do 1980. godine.
Fotografije ujedno dokumentiraju situacije koje bi se,
Primjerice, kada su sovjetski vođe došli u pokajnički posjet prema sadržaju, mogle smatrati privatnima (mnoge
Beogradu u svibnju 1955. godine, New York Times je pisao od njih su režirani fotodokumenti o nekim segmen-
kako je već i sam kontrast Titove svjetloplave maršalske tima života Josipa Broza i članova njegove obitelji).
uniforme izvezene zlatom, naspram sovjetskih, jedno Pregledom Fototeke otkrivala se jedna druga, para-
stavnih i od puta izgužvanih odijela, djelovao impresivno. lelna, raskošna i uređena realnost potpuno drugačija
Nasuprot većini ostalih, pogotovo komunističkih, dikta od one koju smo pamtili iz medijskih slika 50-ih i
tora, u prikazima Titova života rano su se pojavili luksuz 60-ih godina XX. stoljeća. Pred nama su bile istinske
i sjaj, posebno u izvještajima s egzotičnih putovanja. modne slike na kojima istaknuto mjesto zauzima
Izvještaji Filmskih novosti s Titovih putovanja, s lje estetizirano odijevanje i izgled, ekvivalent onoga što
tovanja na Brijunima, iz lova više nalikuju na priče o smo tih desetljeća mogli vidjeti u svjetskim modnim
zvijezdama, koje će se u Jugoslaviji pojaviti tek nekoliko časopisima.
desetljeća kasnije. Tito je samouvjereno nosio svoja mnogobrojna,
Mada, možda bi se i u njima mogao prepoznati mnogo besprijekorno šivana odijela i odjevne detalje koji su
stariji obrazac. Tito je bio simbolički otac naroda ili bolje ga činili pripadnikom svjetske klase dandyja, kako
2 3
(1) FKPR*
(2) Naslovnica časopisa Life, 1952.
(3) Naslovnica časopisa Life, 1949.
4
ga je još za vrijeme Španjolskog građanskog 1 i z depilijana izložbe Zlatni album,

Jugoslavija 1952-1968 ‒ Modne slike
rata opisao Salvador Dali. Odjeća i modni deta- predsedničkog para, Muzej istorije
lji Josipa Broza su se nabavljali u Trstu, Milanu, Jugoslavije i Muzej Vojvodine, 18.
svibnja - 10. lipnja 2012.
Parizu i Londonu, ali i u Jugoslaviji. Dio njegove
odjeće je izrađen u domaćim krojačkim radio-
nicama i tvornicama odijela: Vuteks, Varteks,
Teteks i Beko.1
6 7
(4) Naslovnica časopisa Life,

1948.
(5) S mornarima koji izlaze
iz mornarice / FKPR
(6) FKPR
(7) FKPR
10
11
(8) Doček Nove godine u hotelu

Winter Palace, Luxor, Egipat /
FKPR
(9) Na palubi Galeba, Port Said,
Egipat / FKPR
(10) Doček Nove godine u hotelu
Winter Palace, Luxor,
Egipat / FKPR
(11) FKPR
(12) Prijem diplomatskog kora,
Brdo kod Kranja / FKPR
(13) Posjet cara Hailea Selassija
Titu, Beograd / FKPR
(14) Odlazak na ručak kod kraljice
Elizabete, London / FKPR
(15) Oproštajna večera u čast
12 13 Nehrua i predaja poklona,
Brijuni / FKPR
(16) Večernji prijem u Belom Dvo-
14 15 ru u čast Anthonyja Edena,
Beograd / FKPR
(17) Posjet sovjetske delegacije,
Brijuni / FKPR
(18) P rijem u čast Dana Republi-
ke, Sarajevo / FKPR
16 17
18
19
20 21
22
23
(19) fkpr
(20) fkpr
(21) fkpr
(22) Lov na nojeve na putu prema
Mileu, Etiopija / FKPR
16 (23) Na izletu u Dobanovcima /
FKPR
24
25
(24) U parku i na Vangi, Brijuni /

FKPR
(25) P rijem premijera U Nua na
Brijunima / FKPR
(26) Na putu za Brdo / FKPR
(27) U parku i na Vangi, Brijuni /
FKPR
26
27
S POŠTOVANJEM TITU
1
Darovi koje je Tito primao od stranih Darivanje je bilo i dio uobičajenoga državnog proto- * Igor
Duda, iz legende za izložbu
Refleksije vremena
državnika, službenih izaslanstava iz kola i izraz osobne naklonosti predsjedniku. Tijekom
prvih desetak poratnih godina posebno su zanimljivi
zemlje i inozemstva te od građana na- predmeti koje su Titu slala poduzeća, društvene or-
stajali su ne samo u vremenu njego- ganizacije, radnici, omladinci, pioniri, borci, vojnici,
manje ili više anonimni jugoslavenski građani. Bilo
ve vladavine, već u svim povijesnim
je tu štafeta, plaketa, likov nih djela, fotografskih al-
razdobljima, u raznim dijelov ima buma, narodnoga veza, maketa proizvodnih pogona
Jugoslavije i svijeta. Različitog su po i drugih mjesta za rad i stvaranje, električnih uređaja
i pisaćeg pribora, predmeta tradicionalne folklorne
drijetla, izvedbe i namjene, različite vrijednosti, ali i onih koji su svjedočili o moderniza-
umjetničke, materijalne i emotivne
(1) M aršal Tito za radnim stolom
ciji, znanstvenom i tehničkom napretku. Inovativan čita čestitke za svoj rođendan /
Mladen Grčević
vrijednosti, a stizali su poštom ili su ili tradicionalan, svaki je poklon bio pokazatelj krea- (2) Prijem predstavnika Jugo-
tivnosti naroda te znak masovnoga javnog isticanja slavenske ratne mornarice,
uručivani osobno povodom posjeta, poštovanja i zahvalnosti predsjedniku čiji se kult
Brijuni / FKPR
rođendana ili drugih prigoda. ličnosti oblikovao i učvršćivao od kraja rata.* istorije Jugoslavije
2 3
(4) P ismo drugu Titu od omladinaca iz štafetne palice, OŠ Dragojle Jarnević, Karlovac, 2. pol. 20. st. (kat. br. 256)
5 6
(5) Štafetna palica, 1955 (kat. br 398)

(6) Štafetna palica, 1952. (kat. br. 425)
7 8
(9) Ukrasni jastuk, 1945.

(kat. br. 393)
(10) Ukrasna jastučnica
(kat. br. 395)
(11) U krasni jastuk (kat. br. 390)
(kat. br. 392)
(13) Ukrasna petokraka
(kat. br. 394)
(kat. br. 390)
(15) U krasni jastuk (kat. br. 391)
10 11
12
13 14 15
(16) U krasni tanjur (kat. br. 397)

(17) P rikaz zadružnog doma, 1950. (kat. br. 396)

18
19 20
21
22
23
(18) F igura žene s lovorovim

vijencem (kat. br. 359)
(19) Maketa zrakoplova, 1947.
(kat. br. 363)
(20) Stolna svjetiljka (kat. br. 382)
24 (21) M aketa rafinerije nafte, 1951.
(kat. br. 362)
(22) Pepeljara, 1945. (kat. br. 360)
(23) M aketa vage (kat. br. 373)
(24) Model limene kante za vodu
(kat. br. 372)
25 26
27 28
29
30 31
33
32
34 35
(25) Držač šibica (kat. br. 387)

(26) Stolna svjetiljka (kat. br. 384)
(27) R adioaparat, 1952. (kat. br. 376)
(28) Maketa planinarske cipele,
1951. (kat. br. 374)
(29) M aketa zubne proteze sa zubi-
ma, 1955. (kat. br. 365)
(30) M astionica 1945. (kat. br. 379)
(31) M astionica 1945. (kat. br. 380)
(32) Uzorci ruda bakra, 1952. (kat.
br. 388)
(33) Maketa grobnice, 1947.
(kat. br. 381)
(34) Kutijica s fotografijama ista-
knutih društveno-političkih
radnika, 1952. (kat. br. 383)
(35) Svjetiljka sa srpom i čekićem,
1948. (kat. br. 377)
(36) M aketa peći za topljenje koja
služi kao stolna svjetiljka, 1951.
(kat. br. 361)
36 (37) F igura nagog muškarca, 1949.

37
(kat. br. 367)
(38) S proslave Titova rođendana na Jelačićevu trgu 1945. / Ribarić

Jesmo li još
uvijek moderni?
Leonida Kovač
(1) Vojin Bakić, Spomenik narodnom ustanku, Kolašin, 1949.

Trebalo bi naročitu pažnju posvetiti fiktivnim ele- započinje 40-ih godina upravo djelatnošću američke umjetničke
mentima naše civilizacije, književnosti i umjet- kritike, da bi 50-ih rezultiralo svojevrsnom ideologijom visokog
modernizma, sinkronom uspostavi globalne američke, vojne, eko-
nosti, čitavom nizu žalosnih peripetija političkih nomske i kulturne dominacije.
borbi iz druge polovine 19. stoljeća i na prijelazu Inače, među ključnim događajima u procesu normiranja moder-
u 20. stoljeće, koje po zakonu inercije još uvijek ne umjetnosti je tekst Clementa Greenberga Avangarda i kič, objav-
ljen 1939. u američkome ljevičarskom časopisu Partisan Review
kao petrefakti djeluju na amalgam naše kulturne kojim autor kritizirajući kapitalistički konzumerizam zapravo
svijesti, jer se svi elementi te heterogene kulturne idealizira i depolitizira avangardnu umjetnost. Konstatirajući da
svijesti nalaze u želatini neformirane mase, koje je “avangardina emigracija iz buržoaskog društva u boemu ujedno
značila i emigraciju s kapitalističkih tržišta”, on zaključuje da je
nije nikada nitko pokušao da razbistri po jednom avangarda ipak ostala odana buržoaskom društvu upravo stoga
logičnom i pouzdanom sistemu. (Miroslav Krleža) što je trebala njegov novac:
Značenje riječi demokracija nije ništa manje problematično od Ipak, kada se jednom uspjela odvojiti od društva, avangarda se
značenja riječi realizam. Kolokvijalno, oba se termina koriste za nastavila vrtjeti oko revolucionarne politike a ujedno je, kao i onu
označavanje samorazumljivih pojmova, a problematičnost njihova buržoasku, odbacivati. Revolucija je ostavljena unutar društva, kao
značenja dodatno se komplicira pokušajem sagledavanja onoga što dio zbrke ideološke borbe koju umjetnost i poezija smatraju nepri-
se naziva (također samorazumljivim) područjem umjetnosti izvan kladnom sve dok ne počne uključivati ona dragocjena aksiomatska
konteksta vizualne kulture, odnosno, procesa i tehnologija “vizu- vjerovanja na kojima je kultura tako dugo morala počivati. Tako
alne konstrukcije kulture” (Žarko Paić). Posebnu pozornost stoga se dogodilo da istinska i najvažnija funkcija avangarde nije bila
treba posvetiti u diskursu o umjetnosti samorazumljivoj kategoriji eksperimentirati nego pronaći put kojim bi bilo moguće nastaviti
socijalističkog realizma te, nadalje, mitu prema kojemu, za razliku kretanje kulture usred ideološke konfuzije i nasilja. Povlačeći se iz
od ostalih komunističkih zemalja, sredinom 20. st. u jugoslavenskoj, javnosti avangardni pjesnik ili umjetnik nastojao je visoku razinu
dakle i hrvatskoj umjetnosti socijalistički realizam nije postojao u svoje umjetnosti održati sužavajući je i uzdižući do izraza apso-
smislu dominantne estetičke paradigme. Pitanje koje pritom nei- lutnog u kojemu bi sve relativnosti i kontradikcije bile riješene ili
zostavno treba postaviti je što je to zapravo socijalistički realizam i postale bespredmetnima. Tako nastaje umjetnost radi umjetnosti
u kakvom je odnosu spram, s jedne strane, modernističke estetike, i čista poezija, a predmet interesa ili sadržaj postaje nešto što treba
a – s druge – pojma modernosti i procesa modernizacije? I nadalje, izbjegavati kao kugu. U potrazi za apsolutnim avangarda je stigla
je li 20. stoljeće koje je, među ostalim, generiralo i socijalistički do apstraktne ili nepredmetne umjetnosti i poezije. Avangardni
realizam, prošlo svršeno vrijeme? umjetnik ili pjesnik pokušava, u biti, imitirati Boga stvarajući nešto
U knjizi udžbeničkih svojstava iz 2004. godine, koja nudi pre- što je vrijedno jedino u vlastitim terminima... Sadržaj se treba pot-
gled i sociokulturnu kontekstualizaciju umjetnosti 20. stoljeća, puno rastopiti u formi tako da umjetničko ili književno djelo ne može,
a čije autorstvo potpisuje četvero danas vodećih povjesničara/ dijelom ili u cjelini, biti svedeno ni na što drugo osim na samo sebe.2
teoretičara umjetnosti i uglednih profesora s prestižnih američkih
sveučilišta, Benjamin Buchloh fenomen socijalističkog realizma Za razliku od svog suvremenika Waltera Benjamina koji tri godine
sagledava u kontekstu antimodernističkih tendencija koje se po- ranije u Zeitschrift für Sozialforschung objavljuje Umjetničko djelo u
javljuju potkraj 20-ih i tijekom 30-ih godina. Među njih ubraja razdoblju tehničke reproducibilnosti,3 C. Greenberg potpuno ignorira
rappel à l’ordre u Francuskoj, Neue Sachlichkeit u Njemačkoj, fa-
šistički neoklasicizam u Mussolinijevoj Italiji, Nazi Kunst u doba
Trećega Reicha te različite oblike socijalnog realizma u Sjedinjeni- 1 Usp. B. Buchloh, 1934a. At the First All Union of Writers, Andrei Zhdanov lays down the doctrine of
Soviet Socialist Realism, u: Hal Foster, Rosalind Krauss, Yve-Alain Bois, B. Buchloh, Art Since 1900:
ma Američkim Državama (SAD).1 U njegovoj kontekstualizaciji Modernism, Antimodernism, Postmodernism, London, Thames & Hudson, 2004, 260.
predmetnog fenomena problematičnim se nameće upravo termin 2 C. Greenberg, Avant-garde and Kitsch, u: isti, Art and Culture, London, Thames & Hudson, 1973, 5-6.
antimodernizam čiju je genezu i argumentaciju moguće pratiti 3

Usp. W. Benjamin, Das Kunstwerk im Zeitalter seiner technischen Reproduzierbarkeit, u
hrvatskome prijevodu Snješke Knežević objavljeno pod naslovom Umjetničko djelo u razdoblju
kroz procese i postupke normiranja moderne umjetnosti, koje tehničke reproducibilnosti, u: isti, Estetički ogledi, Zagreb, Školska knjiga, 1986.
(2) Bogumil Car, U čast Dana Republike, 1945. (kat. br. 8)

činjenicu da su modernost i moderna umjetnost uvjetovane pro- sarkastično konstatira da kič drži diktatora u bliskijem kontaktu s
mjenom proizvodnih i, susljedno tome, kulturalnih paradigmi, te dušom naroda. Razlog za zabranu avangardne umjetnosti u Savezu
invencijom medija (fotografije i filma) kojima je reproducibilnost Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR), kao i u tadašnjoj Italiji
imanentna. U istom tekstu, Avangarda i kič, on pledira za umjet- i Njemačkoj, on ne vidi u tome što bi superiorna kultura (u ovom
nost visokog ranga, jer su “mase oduvijek bile i ostale indiferentne slučaju avangarda) bila inherentno kritičnija kultura, nego u tome
prema kulturi.” A gdje ima avangarde ima i retrogarde, zaključuje, što je poticanje kiča jedan od jeftinih načina na koji se totalitarni
tvrdeći da je kič proizvod industrijske revolucije koja je urbanizira- režimi nastoje dodvoriti svojim podanicima.
la mase u Zapadnoj Europi i SAD-u te utemeljila ono što se naziva
univerzalnom pismenošću: Budući da ti režimi, čak i da hoće, ne mogu podići kulturnu razinu
masa, oni će im laskati spuštanjem sve kulture na njihovu razinu.7
Uvođenjem univerzalne pismenosti sposobnost čitanja i pisanja
postala je gotovo minorna vještina poput upravljanja automobilom, U Greenbergovoj elaboraciji razlike između kiča i istinske umjet-
te nije više služila isticanju pojedinčevih inklinacija prema kultu- nosti indikativnom se pokazuje uporaba termina kultura u krajnje
ri, budući da je prestala biti ekskluzivnom pratiljom rafiniranog simplificiranom značenju. On kulturno definira kao nešto radi-
ukusa. Seljaci, koji su se nastanili u gradovima kao proletarijat i kalno suprotstavljeno nekulturnome u značenju neobrazovanog
malograđani, naučili su čitati i pisati zbog efikasnosti, ali im je bila i nerafiniranog ukusa, proizvodeći tako relaciju ekvivalencije
uskraćena dokolica i komfor neophodan za uživanje u tradicional- između pojmova ukusa i kulture. C. Greenberg, u to doba ljevičar,
noj gradskoj kulturi. Gubeći, međutim, ukus za narodnu kulturu paradoksalno, nije u stanju pojam kulture sagledati u terminima
kojoj je pozadina bila selo i otkrivajući istodobno novu sposobnost proizvodnosti, pa tako ni proizvedenosti ukusa pojedinih klasa, što
za dosadu, nove su urbane mase izvršile pritisak na društvo da ne isključuje ni ukus masa urbaniziranih tijekom industrijskih
im omogući vrstu kulture primjerenu njihovoj vlastitoj konzu- revolucija.
maciji. Da bi se ispunio zahtjev novog tržišta izmišljena je nova A jedan od utemeljitelja područja kulturalnih studija, Raymond
roba: Ersatz-kultura, kič, namijenjena onima koji su, neosjetljivi Williams, naglašava postojanje triju općenitih kategorija u defi-
na vrijednosti istinske kulture, ipak gladni razbibrige koju jedino niranju kulture. Prva je idealna, i po njoj bi kultura bila stanje ili
neka vrsta kulture može dati. Kič, koristeći sirovi materijal niskih proces čovjekova usavršavanja u odnosu na određene apsolutne
i akademiziranih simulakra istinske kulture, pozdravlja i kultivira ili univerzalne vrijednosti. Susljedno tome, analiza kulture us-
takvu neosjetljivost, ukoliko je to izvor profita. Kič je mehaničan i postavlja se kao otkrivanje i opisivanje onih vrijednosti u životi-
operira formulama. Kič je zamjensko iskustvo i lažni osjet. Kič se ma i djelima koje kao da stvaraju bezvremeni poredak ili su, pak,
mijenja ovisno o stilu, ali uvijek ostaje isti. Kič je sukus svega onoga neraskidivo povezane s univerzalnim ljudskim stanjem. Drugu
što je lažno u životu našeg doba. Kič se pravi da od svojih kupaca ne kategoriju naziva dokumentarnom, i po njoj je kultura skup djela
traži ništa drugo doli njihov novac, čak ni njihovo vrijeme... Posve je uma i mašte u kojemu su veoma detaljno i na različite načine
očito da je sav kič akademski; i obratno, sve što je akademsko je kič. zabilježene misli i iskustvo ljudi. Prema takvoj definiciji analiza
Zato jer to što se naziva akademskim, kao takvo, nema više neovisnu kulture bila bi kritička djelatnost kojom se opisuju i vrednuju
egzistenciju, nego je postalo napuhana fasada za kič. Industrijske narav misli i iskustva, jezične pojedinosti, oblik i konvencije. Kao
metode istiskuju ručni rad.4 treću navodi socijalnu definiciju kulture, prema kojoj bi se kultu-
ralna analiza bavila opisom posebnog načina života u kojemu se
Razmatrati estetičku produkciju socijalističkog realizma u ter- određena značenja i vrijednosti ne izražavaju samo u umjetnosti
minima pukog kiča, odnosno Ersatz-kulture, značilo bi ignorirati i mišljenju nego i u institucijama i svakodnevnome ponašanju.
činjenicu na koju upozorava Boris Groys. Sovjetski eksperiment Kulturalna analiza koja ishodi iz socijalne definicije uključuje
u izgradnji artificijelnog društva, tvrdi on, inaugurirao je novu epo- povijesnu kritiku koja djela uma i mašte analizira u odnosu na
hu političke imaginacije koja je još daleko od svoga kraja. Tu se posebne tradicije i društva, ali također i analizu sastavnica načina
umjetnost politike transformira u politiku umjetnosti, a politička života koje, prema zagovornicima drugih definicija, uopće nisu
se imaginacija asimilira u umjetničku imaginaciju.5 kultura, primjerice, organizaciju proizvodnje, strukturu obitelji,
Navedeni Greenbergov tekst napisan je i objavljen pet godina strukturu institucija koje izražavaju ili uređuju društvene odnose,
nakon što je 1934. na 1. kongresu sovjetskih pisaca Staljinov glav- karakteristične oblike kojima članovi društva komuniciraju. R.
ni komesar za kulturu dao programsku definiciju socijalističkog Williams upozorava da značenjske i smislene varijacije u upora-
realizma. Invencija termina socijalistički realizam, pripisuje se, pak, bi pojma kulture valja promatrati ne samo kao nedostatke koji
Josifu V. Staljinu osobno, koji je, navodno, 1932. tijekom tajnog onemogućuju izlaganje sređene i isključive definicije nego i kao
sastanka pisaca u stanu Maksima Gorkog izjavio: izvornu složenost toga pojma koja je u skladu sa stvarnim sastav-
nicama iskustva. Svaki od ta tri glavna načina definiranja kulture
Ako umjetnik želi točno prikazati život neće propustiti primijetiti
i istaknuti ono što vodi u socijalizam. Tako će to biti socijalistička
umjetnost. Bit će to socijalistički realizam.6
4 C. Greenberg, n.dj., 9-11.
5 Usp. B. Groys, Pogovor engleskog izdanja (napisan 2010. godine), u: isti, The Total Art of Stalinism:
Zagovarajući dogmom socijalističkog realizma prohibiranu so- Avant-Garde, Aesthetic, Dictatorship and Beyond (prev. Charles Rougle), London, Verso, 2011, 129.
vjetsku avangardu i aludirajući na Staljinov ozloglašeni zahtjev da 6P
rema: B. Buchloh, n. djelo.
pisci i umjetnici trebaju biti inženjeri ljudskih duša, C. Greenberg 7C
. Greenberg, n.dj., 19.
(3) Andrija Maurović, Partija i Tito, 1949. (kat. br. 147)

ima smisla, stoga bi pažnju trebalo usmjeriti upravo na njihove umjetničku praksu podvrgnuti sudu javnosti, već prije podvrgnuti
međusobne odnose. Zbog toga on svaku pojedinu definiciju unutar javnost svom estetskom sudu. Njihov problem nije bio kako kriti-
bilo koje od navedenih kategorija, a koja ne uključuje odnos prema zirati moć nego kako se dokopati moći i kako tu moć provesti na
ostalima, smatra neprimjerenom i neprihvatljivom, posebice onu najradikalniji način. Ruska avangarda sebe nije smatrala kritič-
idealnu koja nastoji izdvojiti proces što ga opisuje od njegova kon- kom umjetnošću nego moćnom umjetnošću sposobnom uobličiti
kretnog utjelovljenja i oblika u pojedinim društvima. Posrijedi je sudbinu ruske i svjetske populacije. Isti stav imao je i staljinistički
definicija koja čovjekov idealni razvoj shvaća kao nešto odvojeno socijalistički realizam. Socijalistički realizam nije se htio svidjeti
ili čak suprotstavljeno njegovoj životinjskoj naravi i zadovoljenju masama – želio je stvoriti mase koje bi se njemu svidjele.11
materijalnih potreba.8
Evidentno je da Greenbergov diskurs, koji tijekom 50-ih postaje Ključnim događajem u realizaciji projekta socijalističkog realizma
uporištem ideologije visokog modernizma s inherentnom joj azi- B. Groys prepoznaje u Staljinovom dokončanju Nove ekonomske
lacijom i depolitizacijom umjetnosti, operira definicijom kulture politike (NEP) koja je dopuštala određene oblike privatnog vlasniš-
proizašlom iz tzv. idealne kategorije. Za razliku od dominantne tva. Opoziv NEP-a označio je i kraj privatnog tržišta umjetnina, a
struje američke povijesti i kritike umjetnosti koja i danas fenomen shodno tome svi su se segmenti sovjetske umjetničke fronte morali
socijalističkog realizma diskreditira u terminima antimoderniz- posvetiti izvršavanju partijskih naredbi. Dekretom Centralnog
ma u kojima odjekuje Greenbergova binarna opozicija avangarde i komiteta od 23. travnja 1932. raspuštene su sve umjetničke grupe,
kiča, B. Groys odnos sovjetske umjetničke avangarde i Staljinovog a svi sovjetski kreativni radnici morali su se, sukladno vlastitoj
socrealističkog projekta sagledava potpuno drugačije. U knjizi profesiji, učlaniti u unitarne kreativne udruge.12
izvorno napisanoj na ruskome jeziku, a koja je svoje 1. izdanje Po završetku Drugoga svjetskog rata u nas vladajuća Ko
1988. doživjela u njemačkom prijevodu pod naslovom Gesamt- munistička partija Jugoslavije novoosnovane Demokratske Fede
kunstwerk Stalin, on upravo u Staljinovom totalnom umjetničkom rativne Jugoslavije (DFJ), odnosno Federativne Narodne Republike
djelu prepoznaje oživotvorenje avangardnog imperativa, a u soci- Jugoslavije (FNRJ)13 pokušat će na području umjetnosti, prema
jalističkom realizmu modernistički idiom. Pitanja poput onoga je uzoru na svoje sovjetske saveznike, propisati i nametnuti kanon
li u slučaju Nazi Kunsta ili socrealizma uopće riječ o umjetnosti, B. socijalističkog realizma. U opsežnoj i lucidnoj studiji međusobnih
Groys smatra proizašlima iz naivnog poimanja umjetnosti kakvo odnosa umjetničke produkcije i likovne kritike u Hrvatskoj 50-ih
je dvadesetostoljetna estetika pustila u optjecaj, a prema kojemu godina Ljiljana Kolešnik razdobljem socrealizma određuje vrijeme
je umjetnost aktivnost neovisna od moći, aktivnost koja nastoji između 1946. i 1950. godine obilježeno potpunim preuzimanjem
obraniti autonomiju pojedinca i svojstvenih mu individualnih slo- sovjetskih modela oblikovanja i njihovih teorijskih objašnjenja,
boda. Podsjeća pritom kako je, povijesno gledano, umjetnost koja te argumentirano tvrdi kako su ti modeli razvijani na temelju
se općenito smatra dobrom često služila uljepšavanju i glorifikaciji kulturnohistorijskih pretpostavki koje u domaćoj sredini nisu
moći. Stoga on, štoviše, najveći problem kako ruske, tako i zapad- imale čvršćeg uporišta. Tek sredinom 50-ih, nakon razdoblja od
njačke historiografije moderne umjetnosti prepoznaje u upornom 1950. do 1954. godine (u kojemu Lj. Kolešnik prepoznaje proces
odbijanju da prizna kako to što je avangardna umjetnost svoje stvo- dekonstrukcije socrealizma, odnosno re/konstrukcije moderni-
ritelje učinila autsajderima nipošto ne znači da su ti isti umjetnici stičke paradigme), u Hrvatskoj su stvoreni uvjeti za prihvaćanje
svjesno težili takvoj poziciji ili da im je nedostajala volja za moć. i prodor ideologije i prakse visokog modernizma.14 Međutim, iz
Jer pažljivo proučavanje teorija i praksi tih umjetnika ukazuje na današnje perspektive, s obzirom na mit o praktičkom nepostojanju
nešto suprotno: u avangardnoj umjetnosti sadržana je izravna socrealizma u hrvatskoj umjetnosti druge polovine 20. stoljeća,
veza između volje za moć i umjetničke volje za gospodarenjem mate nadalje na pitanje koje sam postavila na početku ovog teksta,
terijom i njezinim organiziranjem prema zakonima koje nameću a koje glasi je li 20. st. prošlo svršeno vrijeme, još i važnijom od
sami umjetnici. I upravo se u tome nalazi razlog konflikta između periodizacije socrealizma i procesa njegove dekonstrukcije, koje
umjetnika i društva.9 Za razliku od C. Greenberga, B. Groys tvrdi Lj. Kolešnik detaljno elaborira, pokazuje mi se njezina refleksija
da sovjetski socijalistički realizam nema ništa s ukusom i zahtje- o kulturnim institucijama koje su u drugoj polovini 40-ih ustro-
vima masa jer ga je stvorila dobro obrazovana i iskusna elita koja jene prema sovjetskom socrealističkom modelu. Podsjećajući na
je asimilirala iskustva avangarde. Pod J. V. Staljinom se, tvrdi on, činjenicu da ždanovizam nije podrazumijevao samo teorijsku ela-
zapravo ispunio san avangarde, život društva organizirao se u boraciju formalnih i estetskih obilježja likovne produkcije nego
monolitnim umjetničkim oblicima, ali, naravno, ne u onakvima
kakve je avangarda favorizirala.10 Krajnji cilj sovjetske avangarde,
kao i Staljinov cilj, bio je stvoriti novoga čovjeka, novo društvo i novi
oblik života. Stoga je za sovjetski politički projekt, koji je istodobno 8 Usp. R. Williams, Analiza kulture (prev. Višeslav Kirinić), u: Dean Duda, ur., Politika teorije:
Zbornik rasprava iz kulturalnih studija, Zagreb, Disput, 2006., 35-37.
bio i umjetnički projekt, pitanje elitističke naspram popularne um-
9 Usp. B. Groys, n.dj., 7.
jetnosti, odnosno umjetnosti za mase, koje je na Zapadu bilo važno, 10 Usp. isto, 9.
za ruske avangardne umjetnike bilo potpuno nevažno jer su oni i 11 Isto, 122-124.
htjeli satrti elite i stvoriti nove mase: 12 Prema: isto, 133.
13 Od 2. zasjedanja Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije 29. studenoga 1943.
novostvorena država zvala se DFJ. Deklaracijom Ustavotvorne skupštine 29. studenoga 1945.
Problem nije bio kako stvoriti umjetnost koja se hoće ili neće svidjeti mijenja naziv u FNRJ. Ustavom od 7. travnja 1963. naziv joj je promijenjen u Socijalistička
Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ).
eliti, odnosno masama, nego kako stvoriti mase koje će cijeniti dobru,
14 Usp. Lj. Kolešnik, Između Istoka i Zapada: Hrvatska umjetnost i likovna kritika 50-ih godina, Zagreb,
naime, avangardnu umjetnost. Ruska avangarda nije htjela svoju Institut za povijest umjetnosti, 2006, 17.
(4) Dio teksta Nevena Šegvića iz Vjesnika, 1947.

i specifičan oblik totalitarne organizacije svijeta umjetnosti koji ili tada mladima sveučilišnim asistentima, koji će svoje prestižne
je postupno implementiran u svim socijalističkim zemljama, ona katedre zadržati tijekom sljedećih nekoliko desetljeća. Moguće baš
za Hrvatsku navodi primjere unificiranja različitih umjetničkih u tome ili, preciznije, u svojevrsnoj amneziji induciranoj kasnijom
udruga u jedinstveno, monopolističko udruženje umjetnika odanošću ideologiji visokog modernizma treba tražiti razloge zbog
oblikovano po uzoru na sindikat (Udruženje likovnih umjetnika kojih se domaća historiografija moderne umjetnosti na fenomene
Hrvatske/ULUH) te, nadalje, primjere centraliziranja organiza- socijalističkog realizma osvrće krajnje lapidarno.
cije umjetničkog života u smislu diseminacije i kontrole medija, Primjerice, u zagrebačkom Vjesniku od 6. prosinca 1947. objav-
hijerarhizacije izložbi i oblikovanja sustava državnih i republičkih ljen je tekst arhitekta Nevena Šegvića pod naslovom Bilješke uz
nagrada za umjetnička dostignuća. Pritom Lj. Kolešnik zaključuje izložbu sovjetske arhitekture. Započinjući ga osvrtom na onodobnu
kako je standardna procedura normalizacije institucionalne infra- zapadnoeuropsku i američku arhitekturu autor konstatira:
strukture uključivala i reformu likovnog obrazovanja u smislu
povratka tradicionalnim načinima podučavanja, uvođenja maj- [Richard Neutra] u općim dekadentnim okvirima američke
storskih radionica te stvaranja središnje znanstvene institucije kulture nije u stanju da se održi na visini svog znanja i talen-
zadužene za teorijska objašnjenja problema umjetničkog stvaranja, ta. Njegova najnovija djela izrazito su pomodnog karaktera,
čiji je nositelj bio krajnje neodređen sve do početka 50-ih, kada tu arhitektonski siromašna i u mnogočemu slična patološkom
funkciju preuzima Razred za likovne umjetnosti Jugoslavenske slikarstvu koje se u Americi danas propagira.
akademije znanosti i umjetnosti (JAZU). Ona, usto, naglašava da
je u FNRJ, za razliku od primjerice Poljske, već 1945. prihvaćen Šegvićev termin patološko slikarstvo priziva, dakako, u sjećanje
socijalistički realizam kao kulturna dominanta, da bi, nakon ra- diskurs organizatora izložbe Entartete Kunst postavljene 1937. u
dikalno izmijenjenih političkih okolnosti 1948. nastalih uslijed münchenskim Arkadama Hofgartena samo dan nakon što je u Tro-
suprotstavljanja Rezoluciji Informacijskog biroa komunističkih par- ostovoj Haus der Deutschen Kunst otvorena Grosse Deutsche Kunsta-
tija (Informbiro/IB), u cijelosti bio odbačen u početku 50-ih. usstellung koja je njemačkoj publici oprimjerila pojam umjetničkog
Dakako, odbacivanje estetičkog kanona i pripadajućeg mu iko- djela stvoren ideologijom Trećeg Reicha: kanon na formalnoj razini
nografskog programa, nakon Titovoga povijesnog NE, nije značilo srodan kanonu socijalističkog realizma. Međutim, daleko važni-
i odricanje od modela totalitarne organizacije svijeta umjetnosti jim nameće se ovdje ukazati na činjenicu da je američko slikar-
pomno implementiranog na svim institucionalnim razinama. stvo koje N. Šegvić naziva patološkim, zapravo američki apstrak-
Ovdje mi se, stoga, važnim nameće spomenuti Groysovu reflek- tni ekspresionizam koji će upravo te 1947. godine – zahvaljujući
siju o zainteresiranosti staljinističke kulture za različita sredstva putujućim izložbama koje iza fasade MoMa (Museum of Modern
pomoću kojih se moglo uobličiti područje nesvjesnoga, ali bez da Art) iz New Yorka tajno financira američki State Departement18 –
mehanizmi tog procesa postanu vidljivi. Kao primjere toga on na- postavši paradigmom modernoga, katalizirati proces uspostave
vodi Pavlovljevu metodu uvjetovanog refleksa te metodu kojom je američke kulturne dominacije u Europi te nadalje inaugurirati
Konstantin S. Stanislavski glumce podučavao potpunom ulasku u ideologiju visokog modernizma. Ta će ideologija u desetljeću na-
ulogu pri čemu je vlastiti identitet nestajao: u procesu stvaranja no- kon Titovog raskida s Informbiroom 1948. te, nadalje, njegovoga
voga čovjeka staljinistička kultura nije nastojala deautomatizirati, službenog posjeta Velikoj Britaniji 1953. biti objeručke prihvaćena
već prije automatizirati svijest, uobličiti je prema željenom kalupu, i asimilirana u diskursu dominantne struje hrvatske historio-
kontrolirajući njeno okružje, njenu bazu, njeno nesvjesno.15 grafije i kritike moderne umjetnosti. Štoviše, razblaženi derivat
Lj. Kolešnik konstatira da u Hrvatskoj (moguće zbog razloga što američkoga apstraktnog ekspresionizma bit će početkom 50-ih u
je u poratnim godinama institucionalno strukturiranje bilo osnov- Hrvatsku izravno importiran izložbom Doživljaj Amerike (1953.)
ni preduvjet za pokretanje likovne proizvodnje) implementacija Ede Murtića, otvorenom neposredno nakon njegova povratka sa
sovjetskog modela organizacije svijeta umjetnosti nije naišla na studijskog boravka, omogućenog državnom stipendijom, u SAD-u.
značajniji otpor umjetnika niti šire kulturne zajednice. Obnav- Nadalje, leksik kritičkog osvrta V. Sinobad na V. izložbu ULUH-a,
ljanje postojećih i stvaranje novih institucija, na koje se mogla koji je 1950. objavljen u Izvoru, časopisu za književnost i kultur-
osloniti i uz njihovu pomoć provesti potpuna kontrola umjetnič- na pitanja, ne ukazuje samo na mehanizme totalitarne kontrole
ke produkcije, teklo je istodobno s procesom oblikovanja novoga umjetničke produkcije kroz djelatnost umjetničkih organizacija
likovno-kritičkog instrumentarija neophodnog za potpunu rea- i normativnog diskursa umjetničke kritike nego, prije svega, i na
lizaciju tog projekta. Partija je pritom za sebe zadržala pravo odre- modalitete operacionalizacije umjetničke produkcije u procesima
đivanja granica umjetničke slobode, a likovna je kritika trebala diseminacije određene ideologije:
oblikovati teorijska polazišta i praktične naputke koji bi jamčili
dosljednu provedbu socrealističke doktrine.16 Kao i u sovjetskom Kroz nekoliko prošlih a i ovogodišnjom izložbom većina je naših
slučaju, implementacija doktrine socijalističkog realizma u Hrvat- umjetnika dokazala da su shvatili kao svoj prvenstveni zadatak
skoj nije imala ništa s neobrazovanim masama ili neukim partij-
skim komesarima, već ju je provodila obrazovana i o tadašnjim
zbivanjima na međunarodnoj umjetničkoj sceni dobro informi- 15 Usp. B. Groys, n.dj., 43-44.
rana elita profesionalnih arhitekata, umjetnika i povjesničara 16 Usp. Lj. Kolešnik, n.dj., 31.
umjetnosti (među potonjima su najutjecajniji bili Grgo Gamulin 17 B
ibliografiju je hrvatske likovne kritike u razdoblju od 1947. do 1960. izradila Lj. Kolešnik (usp.
isto, 379-431).
i Vera Sinobad, koja kasnije radove potpisuje prezimenom Horvat-
18 O tome v. u: Carol Duncan, The Aesthetics of Power: Essays in Critical Art History, poglavlje: Who
Pintarić).17 Riječ je mahom o uglednim sveučilišnim profesorima Rules the Art World?, Cambridge University Press, 1993.
(5) Marino Tartaglia, Portret maršala Tita, 1951. (kat. br. 98)
da govore o socijalističkoj izgradnji i čovjeku koji je ostvaruje, da koloristička usklađenost uspješno povezuje samu figuru s datom
aktivno na svoj način i sami učestvuju u toj izgradnji, tj. da svojim pozadinom. Po tome kako je dat lik Maršala Tita, očito je da se radi
djelima učvršćuju i razvijaju svijest o potrebi i veličini te izgradnje, o čovjeku zamašnog značaja, konkretno ovdje o rukovodiocu jedne
da bude ljubav za svoju zemlju, za čovjeka i njegov rad. To je pokazao zemlje; o tome govori ozbiljnost stava i držanja, a pokazuje određenu
i pokazuje sam izbor temata. Jasno je da temati sami po sebi ne znače odlučnost i snažno čelo i izražaj očiju, ali je u tom smislu usmjeren
još ostvarenje tih zadataka. Prvenstveno se i radi ovdje o tome, da izražaj donjeg dijela lica promašio. Radi se ovdje o tome: ako je za-
li je umjetnik doista unio u svoje djelo onaj određeni sadržaj koji je datak portreta da u sebi sažme i tipno i individualno, a zadatak
naznačen potpisanim tematom, i da li je datu pojavu i dati predmet portreta jedne historijske ličnosti da tu ličnost poveže s određenom
pravilno ocijenio i protumačio, t.j. izrazio odgovarajućim likovnim historijskom situacijom, onda je i zadatak umjetnika, da u liku Mar-
sredstvima. Manji ili veći raskorak između teme i sadržaja, ili teme šala Tita pokaže ne samo rukovodioca, već određenije: rukovodioca
sadržaja i oblika, govori o manje ili više pravilnom stavu umjetnika socijalističke Jugoslavije; da u taj lik unese takav sadržaj koji bi go-
prema prikazanom objektu, o njegovom manje ili više pravilnom vorio o čovjeku koji je inicirao i ostvario jedno epohalno djelo, kon-
idejnom objašnjenju.19 kretno našu narodnu revoluciju; koji se kroz tu revoluciju najdublje
saživljavao sa potresnom i herojskom borbom naših naroda za svoje
U istom tekstu autorica Zlatku Prici u prikazu ranjenika zamjera oslobođenje, da to ostvaruje i danas u borbi za Petogodišnji plan.
“nedostatnost likovnog znanja većine naših umjetnika koji su – op- U tom smislu trebalo je naglasiti krajnju odlučnost i borbenost, pro-
terećeni dugogodišnjom tradicijom različitih vidova formalizma dornost i snagu, momente duboke unutarnje koncentracije i visoku
– gotovo u potpunosti zanemarili realistički oblik.” Sličan prigo- savjest. I kao daljnju bitnu značajku – unijeti onu toplu čovječnost
vor upućuje i Otonu Glihi odajući mu priznanje da se “od samog druga Tita, koja je već u toku borbe opjevana narodnim stihom. To
početka iskreno saživljava sa suvremenom tematikom.”20 Razlog pretpostavlja i zahtijeva u sebi cjelovit i dubok umjetnički odraz.
neuspjeha pri “rješavanju opće društveno likovne problematike” Time što Tartaglin portret nije likovno uobličio upravo ta suštinska
u Šohajevoj slici Trg Maršala Tita, V. Sinobad prepoznaje, pak, u svojstva, nije dosegao zadatak koji je sebi postavio.23
slikarevu subjektivizmu, jer je “prostor podvrgnut sasvim subjek-
tivnom, gotovo nadstvarnom nekom doživljaju, koji se udaljava Performativ kritičkog pisma V. Sinobad, odnosno njezina nabra-
od objektivne realnosti slike:” janja onoga što je umjetnik trebao (ali je propustio) učiniti da bi
dosegao zadatak koji je sebi postavio, manifestira se kao ekfraza
To je prazan, začarani grad u kojemu nikoga nema. Prigušeni valeri – verbalni prikaz vizualnog prikaza, lingvistička figura koja doslov-
i ono profinjeno sivilo boja, to je u stvari sublimacija nekog sasvim ce proizvodi sliku, i to ne bilo koju, nego jednu posve određenu.
subjektivnog osjećaja samoće.21 Autor joj je Fjodor Šurpin, naslikana je 1949. u velikom formatu,
naslovljena Jutro naše domovine, a prikazuje J. V. Staljina smješte-
Kritike u tom tekstu nije pošteđena ni Murtićeva slika Dubrovačka nog u ekstremni prednji plan slike u kojoj se iza njegovih leđa, u
arhitektura, jer je autor “nekom nemotiviranom šarolikošću boja daljini, vide tvornički dimnjaci, dalekovodi i traktori na oranica-
razbio autentičan doživljaj tog sunčanog podneva.” ma. Staljinov je odlučni, svjesni i savjesni, duboko koncentrirani,
Osobitu pozornost autorica potom posvećuje problemu velikog snažni, prodorni, no nadasve toplo-čovječni pogled uprt u daljinu.
formata slike, koji je shodno imperativu monumentalne kom- Svjetlo izlazećeg sunca obasjava mu lijevu stranu lica, zlatnu du-
pozicije propisane kanonom socijalističkog realizma bio jedan gmad na bijelom odijelu i rever šinjela ležerno prebačenog preko
od najvažnijih zadataka na kojima su umjetnici trebali dokazati desne podlaktice.
vlastitu pravovjernost što se očitovala u “sužavanju raskoraka Iskaz V. Sinobad o zadatku portreta (rukovodioca socijalistič-
između oblika i sadržaja, načina likovnog izražavanja, karaktera ke Jugoslavije) “da u sebi sažme i tipno i individualno”, vodi me
upotrebe likovnih sredstava i prikazanog temata:” Groysovoj tvrdnji prema kojoj se socrealistička mimeza ne usredo-
točuje na fenomen nego na skrivenu bit stvari, a taj bi princip bio
[Jer] karakter pojava i događaja koji danas stoje u prvome planu sličniji srednjovjekovnom realizmu i njegovoj polemici s nomina-
u većini slučajeva zahtijeva veći format, dakle širu razradu i što lizmom negoli devetnaestostoljetnome realizmu. Jer, socijalistički
puniju jasnoću slike, da bi se na što uvjerljiviji način dostigao pra- je realizam orijentiran prema onome što još nije ostvareno, ali će
vilan odraz.22 biti stvoreno, i u tom je smislu nasljednik avangarde za koju su
estetika i politika identične. Pojam tipskog/tipičnog, svojstven
U kontekstu autoričine, s jedne strane, teorijske elaboracije važ- socrealističkoj doktrini, B. Groys tumači Staljinovim shvaćanjem
nosti velikog formata, a s druge tada aktualne prakse izgradnje dijalektičke metode prema kojemu samo ono što nastaje i razvija
kulta ličnosti Josipa Broza Tita, indikativnim se pokazuju zamjer- se ne može biti nadiđeno. A to što u socijalizmu dijalektički na-
ke Tartaglijinom portretu maršala, kojemu V. Sinobad nipošto ne staje i razvija se jest ono što se podudara s aktualnom partijskom
odriče likovne kvalitete:
U tom pogledu značajan je i pokušaj Marina Tartaglie, kako za naše

19 V. Sinobad, Bilješke uz V. izložbu ULUH-a, Izvor, 1, Zagreb, siječanj 1950., 23.
opće likovno nastojanje, tako i za razvoj samog autora. Radi se na-
20 Isto, 25.
ime o portretu Maršala Tita. Taj rad pokazuje neosporne likovne 21 Isto, 27.
kvalitete i solidnu zanatsku vještinu ovog umjetnika. Oblici su ja- 22 Isto, 23-24.
sni i sažeti, virtuozno modelirani bojom, čija izvanredna tonska i 23 Isto, 24.
(6) Dopis Saveza likovnih umjetnika Jugoslavije Udruženju likovnih umjetnika Hrvatske, 1948. (kat. br. 250)
politikom. U takvom shvaćanju dijalektičke metode B. Groys ispada koji zauzimaju sve to više oblike sektaštva i frakcionaštva,
prepoznaje vezu između pojmova tipskog/tipičnog i partijnosti. te djeluju negativno.26
Portretiranje tipskoga/tipičnoga odnosilo bi se tako na vizualnu
realizaciju tek nastajućih partijskih ciljeva i na sposobnost intui- Poput sovjetskih i mnogi su jugoslavenski umjetnici u poratnom
tivnog shvaćanja novih tendencija partijskih vođa, konkretno na razdoblju imali pristup privilegiranima partijskim krugovima
sposobnost anticipacije Staljinove volje, budući da on jest stvarni te bili poticani na izravno sudjelovanje u generiranju Titovog
stvoritelj stvarnosti. Činjenicu da su mnogi pisci, likovni i filmski aparata moći. Nisu posrijedi bile samo rukovodeće funkcije u no-
umjetnici imali pristup privilegiranim partijskim krugovima i bili tornome AGITPROP-u (komisiji, odjelu ili upravi za agitaciju i pro-
poticani na izravno sudjelovanje u Staljinovom aparatu moći, B. pagandu u sastavu Centralnog komiteta Komunističke partije)27
Groys objašnjava time da su oni tako dobili priliku zaviriti u tip- nego, prije svega, i laskavi te unosni status majstora. Lj. Kolešnik
sko/tipično koje su trebali odraziti u svojim djelima. Kao partijski navodi kako su Državne majstorske radionice, osnovane 1947. po
birokrat, stvaratelj stvarnosti, sovjetski umjetnik bio je mnogo više uzoru na sovjetski model, a prema zamisli Antuna Augustinčića,
od umjetnika u ateljeu pred platnom. Jer ono što je bilo predmet koji je već 1943. izradio Titov brončani portret, ustanovljene kao
umjetničke mimeze nije izvanjska, vidljiva stvarnost, nego unu- “samostalne pedagoške ustanove koje omogućuju diplomiranim
tarnja stvarnost unutarnjeg života umjetnika koji ima sposobnost slušačima Akademije, bilo likovnih bilo primijenjenih umjet-
identifikacije i fuzije s voljom partije i Staljina, a ta fuzija generira nosti, užu specijalizaciju, tj. postdiplomski studij u trajanju od
sliku, odnosno model stvarnosti koju ta volja želi uobličiti. To je četiri godine:”
razlog, zaključuje B. Groys, zbog kojega je pitanje tipskog/tipičnog
političko pitanje.24 Radionice imaju poseban predračun prihoda i rashoda koji ulaze u
M. Tartaglia, pak, autor neuspjeloga portreta J. B. Tita, tada re- budžet Komiteta za kulturu i umjetnost Vlade FNRJ. Njima nepo-
doviti profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti sredno upravlja jedan slikar, kipar ili arhitekt, a stoje pod rukovod-
(ALU), postao je 1948. političko pitanje, točnije politički problem. stvom Komiteta za kulturu i umjetnost Vlade FNRJ.28
O tome svjedoči dopis sekretara Saveza likovnih umetnika Jugo-
slavije Branka Šotre upućen iz Beograda 29. prosinca 1948. godine U lipnju 1947. status majstora dodijeljen je četvorici umjetnika iz
Udruženju likovnih umjetnika Hrvatske: Hrvatske: Antunu Augustinčiću, Krsti Hegedušiću, Frani Kršini-
ću i Vanji Radaušu, a 1951. arhitektu Dragi Ibleru. U razdoblju od
Drug Šotra, sekretar saveza bio je prisutan 16. XII u kancelariji 1947. do 1950. godine, odnosno do otvaranja novoizgrađene Augu-
Uluh-a kada je drug M. Tartalja preko telefona saopštio sekretaru stinčićeve, Hegedušićeve te, nešto kasnije, i Radauševe radionice,
Uluh-a drugu Baći da je on, tj. Tartalja postao majstor. Ta vest bila majstorske su radionice bile smještene u zgradi ALU, a imale su
je senzacionalna tim više što joj je neposredno prethodila diskusija ulogu prijenosnika socrealističkih oblikovnih obrazaca i uzor-
o reviziji nastavnog kadra u Akademiji, toga istog dana u kojoj je... nih ikonografskih rješenja.29 Lj. Kolešnik tvrdi kako je tadašnja
Šotra otvoreno rekao... Tartalji da smatra da je njegov uticaj na produkcija majstorskih radionica bila podjednako namijenjena
omladinu koju vaspitava negativan. Istoga dana oko šest sati, pred odgoju ukusa narodnih masa, kao i ispunjavanju velikih državnih
početak plenuma..., Tartalja je primao i čestitanja, objašnjavajući narudžbi, a monopol nad velikim narudžbama i posebni radni
da još nije primio pismeno rešenje ali da je o tome obavešten s takvog uvjeti osiguravali su mlađim suradnicima majstorskih radionica
mjesta da se to može smatrati svršenom stvari.- Savezu likovnih bolju startnu poziciju, odnosno lakše dobivanje organiziranja sa-
umetnika neophodno je nužno da zna ko je... Tartalji saopštio odluku mostalne izložbe i bolje izglede za dugoročne radne aranžmane.
o njegovom naimenovanju.- Molimo upravu Uluh-a da pozove... Za razliku od većine drugih institucija i organizacijskih modela
Tartalju i apelujući na njegovu savest i čast, zatraži od njega izjavu preuzetih od SSSR-a, koji su nakon 1950. ukinuti kao neproduktiv-
po ovom pitanju... Molimo upravu Uluh-a da postavljeno pitanje ni ili su bili napušteni, majstorske su radionice ostale nedirnute,
shvati ozbiljno i hitno i odgovori, po mogućnosti odmah.25 a neke od njih, poput Hegedušićeve postale su puno moćnijima
obrazovnim institucijama od ALU-a. Lj. Kolešnik, pritom, nagla-
M. Tartaglia, dakako, nije te 1948. godine postao majstor. Upravni šava još jedan važan podatak: novčani iznos kojim su raspolagale
odbor ULUH-a promptno je reagirao na Šotrin zahtjev i proveo
istragu na samu Novu Godinu 1949. te konstatirao sljedeće:
Ispitujući druga Tartagliu ispostavlja se da je diskusija o reviziji

nastavnika u pedagoškom aktivu ALU u Zagrebu, kojoj je prisu- 24 Usp. B. Groys, n.dj., 51-52.
25 Arhiv za likovne umjetnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, nav. dokument/
stvovao drug B. Šotra, djelovala na... Tartagliu depresivno. Drug dopis, u zaglavlju sa žigom Saveza likovnih umetnika Jugoslavije, ur.br. 329, 29.XII 1948. godine.
Tartaglia želeći dati oduška svojim osjećajima učinio je šalu te je 26 Na i.mj., nav. dokument/dopis, upućen Savezu likovnih umjetnika Jugoslavije, ur.br. 923/48, 3.
siječnja 1949. godine.
putem telefona javio drugu Baći, tajniku Uluh-a, da mu je Šotra
27 Usp., primjerice, dopis br. 2447 Ministarstva prosvjete upućen 14. lipnja 1945. Odsjeku za štampu
donio promaknuće za majstora iz Beograda. Odmah zatim objasnio pri Predsjedništvu vlade:
je svoju šalu i ispričao mu što se dogodilo na zasjedanju pedagoškog Molimo da se obavijesti štamparije da bez dopuštenja Odsjeka likovne propagande/OLIKPROP (Murtić,
Agbaba) ne primaju na štampanje plakate. Ovu mjeru treba poduzeti stoga što se inače na neodgovoran
aktiva. Po svršenom telefonskom razgovoru... Baće izjavio je... Šotri način slabi kvaliteta propagandnog plakata na račun OLIKPROP-a i na opću štetu (Hrvatski državni
arhiv/HDA, Zagreb, HR-HDA-291, MPRO, kut. 57, fasc. 13.5).
da mu je žao kako se... Tartaglia muči i zbija šale sa svojim maj-
28 Osnivanje majstorskih radionica, Republika, 7/III, Zagreb, srpanj 1947. godine (nav. prema: Lj.
storstvom... Slučaj smo ispitivali vrlo ozbiljno s obzirom na tešku Kolešnik, n.dj., 746).
situaciju u kojoj se nalazi Udruženje zbog nekih nedisciplinovanih 29 U
sp. Lj. Koleπnik, n.dj., 202.
(7) Dopis Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske Savezu likovnih umjetnika Jugoslavije, 1949. (kat. br. 251)
pojedine radionice bio je znatno veći od iznosa za financiranje umjetnosti. S osobitom je pažnjom iščitavao fenomene nefigura-
ukupne godišnje kulturne produkcije grada Zagreba.30 tivne umjetnosti, poput Murtićeva slikarstva ili apstrakcije ute-
Uz majstorske radionice, vodećim instrumentom totalitarne meljene na baštini konstruktivizma i neoplasticizma kakvu su
kontrole Lj. Kolešnik prepoznaje Razred za likovne umjetnosti prakticirali članovi grupe EXAT 51, te analitički jasno artikulirao
JAZU, bez čije se suglasnosti do 1953. na umjetničkoj sceni nije vlastite prigovore. Tako, primjerice, recenzirajući izložbu grupe
smjelo dogoditi baš ništa, a usto je Akademija otvoreno nastojala EXAT 51 postavljenu u proljeće 1953. u Društvu arhitekata, R. Putar
prekrojiti i povijest hrvatske umjetnosti 20. stoljeća. U kontekstu u teorijsko-kritički diskurs uvodi pojam socijalnog medija, nagla-
permanentnoga sukoba između K. Hegedušića, tajnika Razreda za šavajući pritom da EXAT-ovci “žele svoja nastojanja nadovezati
likovne umjetnosti JAZU, i G. Gamulina, redovitog profesora na Ka- na onu liniju europskog slikarstva koja već četrdesetak godina
tedri za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta (FF) i načelnika pokazuje stalni i neobično žilavi rast”, kao i to da njihova stremlje-
u Odjelu za kulturu Ministarstva prosvjete Narodne Republike nja nemaju lokalne tradicije. Ne ustručavajući se ustvrditi kako
Hrvatske u Zagrebu, odnosno njihove bespoštedne borbe za moć, “Piceljev racionalizam ponekad pada u suhoparnu deklamaciju”,
autorica razmatra inzistiranje članova Razreda za likovne umjet- zaključuje da će se onima koji u umjetničkom djelu traže samo
nosti JAZU da se znanstveni rad na području moderne umjetnosti emotivni doživljaj slike EXAT-ovaca “ukazati – sa svojim dobrim i
obavlja izvan Katedre za povijest umjetnosti FF-a. U tom je procesu slabim stranama – kao likovna poezija velikih mogućnosti:”
uspostave totalnog nadzora institucionalna moć JAZU uporabljena
za prisvajanje svih istraživačkih resursa povjesničarsko-umjet- A oni koji će potražiti i kapacitet metode EXAT-a naći će da on ne
ničke struke. Akademija je preuzela upravljanje muzejskim zbir- obuhvaća samo sredstva neposrednoga poetskog izražavanja nego
kama, arhivima, specijaliziranim knjižnicama, Restauratorskim i široku pouzdanu bazu za rješavanje problema oblikovanja koji
zavodom i fotolaboratorijima. Štoviše, da bi osigurao legitimitet prelaze granice užih pojmova slikarstva.34
takvoj uzurpaciji, Razred za likovne umjetnosti JAZU osniva 1950.
i Institut za likovnu umjetnost pri Modernoj galeriji u Zagrebu, a Problem oblikovanja koji prelazi granice užih pojmova slikarstva
za voditelja postavlja Ljubu Babića bez čijeg odobrenja niti jedna doista se pokazao problemom iste te 1953. godine povodom otvo-
znanstvena studija ili kritički esej nisu smjeli biti objavljeni. renog sukoba E. Murtića s EXAT-ovcima u vezi s ocjenom njegovih
Posljedice Babićeva apsolutizma pri provedbi programa JAZU zidnih slika u interijeru zagrebačkoga noćnog kluba Ritz-bar čiju je
manifestirale su se i u otpuštanju mladih povjesničara umjetnosti adaptaciju potpisao EXAT-ovac, arhitekt Vjenceslav Richter. Osvrt
zbog iznošenja vlastitih, neovisnih prosudbi.31 Među njima je bio na taj slučaj R. Putar je objavio 15. studenoga 1953. u Narodnom listu:
i tadašnji asistent-pripravnik Radoslav Putar, otpušten u siječnju
1951. godine.32 Za razliku od diskursa generacijski mu bliskih ili Front se raščišćava. Ili točnije: područje na kojemu se frontovi formi-
starijih kolega, Putarovo pismo, istodobno lišeno dnevnopolitič- raju postaje preglednije, a doskora će se i same njihove linije jasnije
koga ideologijskog naboja i domoljubne patetike, uspijeva doista ocrtati i energičnije pokrenuti. Njihovo je pomicanje već odavno u
kritički sagledati stanje hrvatske likovne produkcije početkom toku, ali bilo je to tromo kretanje, a na mnogim je nejasnim polo-
50-ih te, blagonaklono spram različitih i heterogenih umjetnič- žajima dolazilo tek do gerilskog puškaranja i pojedinačnih obra-
kih tendencija koje tada počinju dobivati legitimitet, detektirati čunavanja. Čini se da će bojne linije moderne umjetnosti znatno
uzroke jalovosti takve produkcije. Primjerice, u recenziji VI. izlož- napredovati; pokazat će se prve definitivno osvojene kote, a akci-
be ULUH-a održane potkraj 1950. u zagrebačkom Umjetničkom je čišćenja moći će se organizirati racionalnije i efikasnije. Naime,
paviljonu, on piše: može se pretpostaviti kako će biti potrebno da se zauzeti položaji
utvrde, bunkeri zaostalih likvidiraju i otkriju kamuflirani ostaci u
Uski programi socijalističkog realizma i mnoštvo taloga pasatistič- pozadini. U prvim većim bitkama koje već započinju, u igri je stvar
kih tendencija u smislu impresionizma, pokazali su se kao nedovoljni skulpture. To možda mnogi nisu očekivali, jer je položaj skulptora bio
okvir za doživljaj i izraz modernog čovjeka-slikara, čiji kompleksni osobito težak: relativno ih je malo, a na tržištu su dominirali teški
intelektualni interesi traže nove terene i nova sredstva. Iako (na ža- producenti koji su proizvodili u radionicama bez kontrole javnosti
lost) ne možemo reći da je naša sredina u posljednje vrijeme dala i to upravo u onim slučajevima u kojim su estetski interesi javnosti
slikara ili kipara – izrazitog pjesnika snage i energije, ili individualne bili najneposredniji. Tako su nastale šume monumenata u kojima
ekspanzivne moći izraza, nekoliko tihih umjetnika suptilnom poe- nema ni malo istinske monumentalnosti, koji su bili ne samo bez
zijom boje i oblika istražuje nova područja suvremenog slikarstva. stvarne veze s namijenjenom tematikom svoga značenja, a često
Doskora će valjda pasti posljednje predrasude o nužnom zaostajanju i bez veze s umjetničkim kvalitetama. Tradicionalizam je likovao.
naših kulturnih i umjetničkih elemenata i pokazati se bar relativna
homogenost progresivnog razvitka u većini grana i istinskih napred-
nih nastojanja, bez suviše obzira na nacionalne i etničke granice,
30 Usp. isto, 202-203.
dokazujući na taj način i internacionalizam svake konkretne istine.33
31 Usp. isto, 207-208.
32 Zbog objavljivanja jednoga članka R. Putar je, ukazom JAZU, premješten na radno mjesto kontro
Temeljem vlastitih istančanih opažanja i znalački raspolažući lora programa Radio Zagreba. Nedugo nakon toga izabran je za asistenta pri Katedri za povijest
umjetnosti FF-a, no i tu mu je, ukazom dekana FF-a, u srpnju 1961. uručen otkaz, uz objašnjenje
relevantnim teorijskim aparatom, R. Putar je tijekom prve polo- da je predugo radio na doktorskoj disertaciji (nav. prema: Lj. Kolešnik, prir., R. Putar: Likovne kriti
ke, studije, zapisi 1950.-1960. godine, Zagreb, Institut za povijest umjetnosti i HS AICA, 1998., 397).
vine 50-ih, bez ikakvih apologijskih primjesa nastojao novitete u
33 R. Putar, Misli uz nekoliko slika i skulptura na VI. izložbi ULUH-a, Izvor, 3, Zagreb, 1951. godine
domaćoj umjetničkoj ponudi kritički valorizirati i pozicionirati u (nav. prema: Lj. Kolešnik, prir., n.dj., 61).
odnosu na njihova oblikotvorna ishodišta u europskoj modernoj 34 I zložba grupe EXAT 51, nav. prema: isto, 97-101.
(8) Kamilo Tompa, Oslobođenje Zagreba, 1945. (kat. br. 103)

Sad je stvar dogorjela i počela se rješavati na dobar način: s pravom Moguće je baš termin likovna laž bio onaj okidač koji je pokrenuo
se traži publicitet natječaja i izbora predloženih radova, i prije svega, lavinu zahtjeva za zabranu javnog djelovanja R. Putara i sličnim
jednakopravnost za sve sudionike natječaja... Ali postoji još jedno nonkonformizmom obdarenog kritičara, teoretičara i umjetnika
žarišno područje borbe za osvajanje zaista suvremenih sadržaja, za Dimitrija (Miće) Bašičevića. S tim u vezi 1955. javno je objavljena
nalaženje novih sredstava oblikovanja i otkrivanje svježih rezervi izjava ULUH-a – O jednome dijelu naše likovne kritike:
umjetničke senzibilnosti. To je područje zidnog slikarstva. Još nije
realiziran ni onaj dio moderne arhitekture koji je već dosad bio vir- Jedan dio naše likovne kritike nije dorastao svom zadatku, već na-
tualno moguć, još nema mnogo mjesta gdje bi muralno slikarstvo protiv djeluje negativno i destruktivno... Likovni radnici Hrvatske
moglo glasno i obilno progovoriti. Traže se i nalaze improvizacije i smatraju da ovakvoj kritici kakvu godinama provode pojedini naši
na adaptiranim enterijerima niču prvi pokušaji. Umjetnici i oni koji kritičari ne bi smjelo biti mjesta u našoj sredini. Ti kritičari stalno
umjetnost osjećaju i trebaju kao nužnu materiju duhovne konzuma- ističu iste pojedince s kojima su lično povezani, bez obzira na stvar-
cije mogli su se poradovati prvim pojavama modernog slikarstva na nu vrijednost tih pojedinaca, dok ostale likovne radnike dijelom
zidu. Međutim prenaglili su se. Specifičnost naše likovne situacije ignoriraju, dijelom izvrgavaju ruglu. Njihova kritika je zbunjena,
pokazala je još neke svoje nezdrave strane.35 mutna, kontradiktorna, a istovremeno i prepotentna, te je kao ta-
kva definitivno kompromitirana... Likovni radnici Hrvatske odriču
Iz ovoga teksta, koji je prije svega značajan po tome što u diskurs ovim kritičarima potrebnu spremu i potrebnu objektivnost da se
o umjetnosti uvodi termin tržište, odnosno područje umjetnosti miješaju u te poslove i odlučni su da poduzmu potrebne korake i
razmatra u kontekstu ekonomije, postaje jasno da je E. Murtić suzbiju na djelu sve tutorske i monopolističke ambicije i zahvate
po povratku iz ASAD-a imao monopol na izvedbu zidnih slika u ovih kritičara u pogledu likovnog života naše zemlje.38
zagrebačkima javnim gradskim prostorima (onima u Ritz-baru
prethodila je narudžba za Kazališnu kavanu i restoran Glavnog Lj. Kolešnik ovaj javni poziv na linč dvojice kritičara razmatra u
kolodvora) i tvornicama. U njegovim “recentnim zidnim dekora- kontekstu “prve ozbiljne krize samoga institucionalnog modela
cijama” R. Putar pronalazi “iste trenutke slabosti” koje je pokazala organizacije kulturne proizvodnje koja je u tijesnoj vezi s kritika-
njegova samostalna izložba, konstatirajući kako se na zidnom ma birokratizacije društva u cjelini” iniciranima tekstom Rudija
dekoru Ritz-bara uzduž cijele plohe niže cijela kolekcija veoma ra- Supeka Zašto kod nas nema borbe mišljenja objavljenim u prosincu
zličitih vrsta govora boja i oblika. U tome on ne uspijeva prepoznati 1953. godine. Ona eksplicira da je ULUH funkcionirao kao meha-
suvisli govor te zaključuje kako je E. Murtić “očito htio progovoriti nizam ekonomske prisile kojim se najšire članstvo disciplinira i
jezikom apstraktnog slikarstva, međutim apstraktno slikarstvo pretvara u preciznu glasačku mašineriju. Ne biti članom strukov-
ima već cijele sisteme posve određenih sredstava izražavanja, pa nog udruženja, navodi ona, za većinu znači rijetko ili uopće ne
čak i određene stilske postulate koji ne-figurativnom slikaru daju izlagati, ne biti prisutan u medijima, nemati pravo na sudjelova-
u ruke jasnu sintaksu izraza.”36 nje u organiziranim oblicima otkupa, teško pribavljati slikarski
U drugome tekstu, pak, napisanome te iste 1953. godine, R. i kiparski materijal.39 I upravo se u takvome socio-kulturnom
Putar se pokazuje kao kritičar, povjesničar i teoretičar koji pro- i ekonomskom kontekstu iznimno važnim pokazuje Putarovo
blem (ne)modernosti aktualne domaće umjetničke produkcije uvođenje pojma tržišta u povjesničarsko-umjetnički, odnosno
ne sagledava u terminima binarne opozicije figuracija-apstrakcija kritički diskurs.
nego ga identificira u nečem posve drugom: Podsjetila bih ovdje ponovno i na Groysovo promišljanje tehno
logije normiranja sovjetske umjetničke produkcije, konkretno na
U našoj likovnoj kulturi stilsko je zakašnjenje postalo već odavna istodobnost uspostave dogme socijalisitičkog realizma i Stalji
tradicionalno, a u pretežnom je slučaju uzrokovano nesporazumima nove terminacije NEP-a, odnosno privatnog tržišta umjetnina.
općega i specijalnog značenja. Jednako je tradicionalan i apriorni Jugoslavenski raskid veza sa SSSR-om 1948. nije nipošto značio
otpor protiv svakog modernizma, a klauzula o stilskom položaju potpuno napuštanje Staljinovog modela totalne kontrole kultu
djela ili pojedinca u kritici je posve omrznuta. Posve je razumljivo rne proizvodnje. Iako je tijekom prve polovine 50-ih napušten
da brzopleti zaleti u modernizam, pa čak ni eksperimenti bez pouz- socrealistički ikonografski i estetički kanon, ekonomski model
dane orijentacije i htijenja i bez određenog smisla, ne mogu značiti kult urne proizvodnje ostao je nepromijenjen. Institucionalnom
nikakav umjetnički potencijal. Štoviše, nezrelo imitiranje gotovih sklopu koji generirajući definicije umjetnosti određenim fenome
rezultata zaista suvremenih velikih umjetnika redovito rađa bijed- nima daje legitimitet i dalje je nedostajao onaj bitni element koji
nim surogatima, kako smo to nedavno imali prilike vidjeti. Posve je bi onemogućio totalitarnu kontrolu i potaknuo istinsku razmjenu
malo mogućnosti da neki umjetnik koji se kreće oko prosjeka svoje i borbu mišljenja. Posrijedi je tržišni galerijski sustav s pripadaju-
sredine stihijski i posve intuitivno, u jednome energičnom skoku, ćim mu kritičko-teorijskim aparatom, poput onoga što je postojao
stilski naglo sazrije i bez postupnog uspona stvori nešto istinski
moderno. To je, uostalom, stvar genija. Ali uporni tradicionalizam
koji se krije iza nekih klasičnih formula i čiji zastupnici vjeruju da
će ekonomičnim iscrpljivanjem gotovih oblika prošlosti, produbiti te 35 R. Putar, Kako nastupa moderna umjetnost? Uz neke pojave zidnog slikarstva i surogata
apstraktnog (nav. prema: isto, 123-126).
oblike i prilagoditi ih svježim temama, gotovo uvijek grezne u stupo-
36 Isto.
roznom tapkanju na istom mjestu. Oblici se doskora ispražnjavaju, 37 R. Putar, Kroz prizmu VIII. izložbe ULUH-a, nav. prema: isto, 127-130.
psihologija rada gubi svoju dinamičnost, produkcija se izrođuje u 38 Nav. prema: Lj. Kolešnik, n.dj., 234-235.
bezidejno ponavljanje i konačno pretvara u likovnu laž.37 39 U
sp. isto, poglavlje: Posljedice birokratizacije svijeta umjetnosti, 219-249.
(9) Bogumil Car, U čast Velikog Oktobra, 1945. (kat. br. 9)

(i još postoji) na Zapadu, a bez kojega je država i dalje ostajala jedi- Ali kada se danas jedan jedini zakonodavac prikazuje kao vrhuna-
nim stvarnim naručiteljem i kupcem. Kriteriji prema kojima su ravni modelator koji modelira ne samo narode i svjetske revolucije
se dobivale financijski isplative narudžbe i dalje su bili protkani nego i čitavo Čovječanstvo, koji određuje zakone lingvistike, estetike
partijnošću. Međutim, nova jugoslavenska partijnost zahtijevala i medicine, onda je ta lingvističko-estetska i medicinsko-egzorci-
je, nakon raskida sa J. V. Staljinom i susljedne mu uspostave prija- stička papazjanija očito antimarksistička. Ako takva problematika
teljskih odnosa sa Zapadom, novo estetičko ruho. divinacije jednog čovjeka postaje zadatkom čitavoga jednog soci-
Javni, žestoki i eksplicitni napad na Staljin-Ždanovljevu dok- jalnotendencioznog slikarstva i poezije, onda takva umjetnost ne
trinu socijalističkog realizma stigao je 5. listopada 1952. od strane odgovara socijalističkim zahtjevima i takva estetika nije i logično ne
M. Krleže, neprikosnovenoga lijevog autoriteta, kojega je iznimno može da bude socijalističkom. Pokvaren ukus u umjetnosti ima uvi-
respektirao i sam J. B. Tito. Virtuoznom argumentacijom kojom jek jedan svoj izvjestan kadaveričan miris. Pokvaren ukus uvijek je
doktrinu socijalističkog realizma (i to ne samo sovjetskog nego i pouzdanim dokazom da pod stepenicama takvih trulih civilizacija
onoga kakvog je, primjerice, u Francuskoj tada zagovarao Louis trune nečije truplo. Truplo nekih principa i životnih uslova, truplo
Aragon) – razmatrajući je u sklopu sintagme inženjeri ljudskih duša gnjilih pogleda na svijet i nezdravih međuljudskih odnosa, truplo u
– naziva estetskim kaligulizmom. M. Krleža na Kongresu književnika ovom slučaju socijalističke logike.43
u Ljubljani uvjerljivo dokazuje kako je ta doktrina antilenjini-
stička: Uz sav strastveni napad na postupke instrumentalizacije umjetno-
sti u propagandne svrhe (kapitalističke i komunističke) i poznati
[A lenjinizam je], kao logična primjena Marxovih teza, stopostotna osobni animozitet spram apstraktne umjetnosti, koja tada u Hr-
zapadnoeuropska doktrina koju je naš zapadnoeuropski narod kao vatskoj polako ali sigurno počinje osvajati teritorij, M. Krleža će se
takvu programatski primio i na temelju socijalističke revolucije izrijekom založiti za slobodu umjetničkog stvaralaštva, odnosno
ostvario u obliku socijalističkog ustava.40 simultanitet stilova, a jugoslavenskoj socijalističkoj umjetnosti
namijeniti propagandni zadatak:
Diskreditirajući sovjetsku socrealističku partijnost M. Krleža je
time napravio retoričku premosnicu kojom se, posredstvom figure Naša socijalistička književnost ima da brani južnoslovjenski so-
zajedničke kulturalne pripadnosti Zapadu, aktualna metamorfi- cijalistički status quo, jer time brani naš socijalistički, a prema
rajuća titoistička jugoslavenska partijnost približila svojim novim tome, logično, i naš narodni i kulturni opstanak. Naša socijalistička
kapitalističkim, antisovjetskim saveznicima.41 Istodobno mu je, književnost treba, kao umjetnička propaganda pred inostranstvom
međutim, zagovor modernog larpurlartizma poslužio upravo kao (koje o našoj književnosti i o našoj umjetnosti pojma nema), da
sredstvo napada na kapitalizam te, nadalje, i na zapadni i na so- serijom svojih djela dokazuje kako smo se mi oduvijek, otkada nas
vjetski imperijalizam: ima, borili za slobodu umjetničkog stvaranja, za simultanitet stilova,
za načelo slobodnog izricanja mišljenja, po crti svog neovisnoga
Da je zamisao umjetnosti radi umjetnosti bezidejna, tu su ideju moralnog i političkog uvjerenja.44
izbacili apologeti reakcionarne građanske umjetnosti zato jer lar-
purlartisti u svojima mrtvim prirodama nisu njegovali kult crkve- U vrijeme kada M. Krleža drži svoj dalekosežno utjecajni govor,
nog misterija ili državotvornog patosa kod osvajanja kolonijalnih kritički potencijal moderne umjetnosti rastapa se u nastajućoj
zemalja. Ta paradoksalna komedija in artibus, sa beskrajnom ko- ideologiji visokog modernizma generiranoj djelatnošću američke
ličinom estetskih nesporazuma traje do danas po zakonu inercije likovne kritike, koja se, sustavno brišući tragove utjecaja europ-
i na socijalističkoj platformi... Bezidejna dekadentna koncepcija ske moderne umjetnosti, posebice nadrealizma45 na apstraktnu
umjetnosti radi umjetnosti zapela je na margini političke stvar- umjetnost (Greenbergovim riječima, American type painting),46 a
nosti u drugoj polovini 19. st. u lirskoj samoizolaciji te je, prema tome, čitajući je u striktno formalističkim terminima, opremila nečim
ostala eksteritorijalna u odnosu spram religioznih i etatističkih sličnim štimungu bezidejnog pacifizma. Taj je štimung odgovarao
principa građanske umjetnosti. Građanska klasa od te boemske,
larpurlartističke bezidejne umjetnosti, osim što je trgovala tim sli-
kama posthumno (poslije tragične smrti slikara vrlo unosno), nije
imala mnogo. Larpurlartistička umjetnost neutralizirala je klasni 40 M. Krleža, Govor na Kongresu književnika u Ljubljani 5.10.1952. godine, Republika, 10-11, Zagreb,
1952. godine (navodi u ovom tekstu prema: isti, Eseji i zapisi: Lektira za srednje škole (ur. Enes Čen
patos gologa noža i svela sve slikarske motive na štimung bezidejnog gić), Sarajevo, Svjetlost, i Zagreb, Školska knjiga, 1977., 49–60.
pacifizma, koji u svakom slučaju nije bio u interesu ratnopropagan- 41 Usp. Tvrtko Jakovina, Američki komunistički saveznik: Hrvati, Titova Jugoslavija i SAD 1945.–1955.
godine, Zagreb, Profil International, 2003.
dističkih parola građanske klase. Bespredmetna, dakle, za građan-
42 M
. Krleža, isto, 53–54.
sku klasu kao propaganda, isključivo dekorativna kao sastavni dio 43 Isto, 58.
pokućstva po intérieurima, ova umjetnost nije postala masovnom 44 I sto, 59.
nikada, a ukoliko u njenim motivima ima realističke poezije, a po 45 Usp. Rosalind E. Krauss, The Optical Unconscious (6. poglavlje), Cambridge, Massachussets –
London, England, MIT Press, 1993, i Hal Foster, Compulsive Beauty, Cambridge, Massachussets –
svojim velikim imenima ona doista jeste realistička i poetska, ona London, England, MIT Press, 1995.
ni po čemu nije nestvarna.42 46 American Type Painting naziv je teksta objavljenog 1955. u kojemu C. Greenberg američki apstra
ktni ekspresionizam izrijekom naziva American type painting. Tekst je napisan nakon Venecijan
skog biennala 1954. i završava riječima:
No, M. Krleža se neće zaustaviti na obrani larpurlartizma nego Opći je dojam da postoji velika šansa da iz ove zemlje izađe umjetnost tako visoke kvalitete poput veli
čanstvenog vina. Književnost – da, znamo da smo u tom smislu postigli sjajne stvari; Englezi i Francuzi
će Staljinovu politiku nazvati antimarksističkom papazjanijom: su nam to rekli. Sada će nam to isto početi govoriti za naše slikarstvo (C. Greenberg, n.dj., 229).
(10) Andrija Maurović, Živio I. kongres Narodnog fronta Hrvatske, 1946. (kat. br. 148)
novom kursu jugoslavenske partijnosti koja se dijalektički mate- prekomorske izložbe apstraktnog ekspresionizma kako bi se eu-
rijalizirala 1954. u govoru glavnoga partijskog ideologa Edvarda ropske intelektualce uvjerilo da se u SAD-u sloboda njeguje i po-
Kardelja na 3. kongresu Saveza komunista Srbije: štuje.49 Usput, valja ovdje spomenuti da se od kraja 40-ih do kraja
50-ih u demokratskoj Americi događao McCarthijev progon vještica,
Nije na nama komunistima da se opredjeljujemo za umjetničke prav- odnosno onih koji su bili označeni ili denuncirani kao simpatizeri
ce. To je stvar kulturnog stvaranja. Ono će svladati krizu i naći komunizma. Tako je, primjerice, 25. studenog 1947. objavljena
odgovarajuću umjetničku formu... To uvjerenje mi kao komunisti tzv. holivudska crna lista na kojoj su se našli brojni ugledni glumci,
imamo i moramo imati i zato se moramo boriti. A to ne znači da mo- scenaristi i redatelji, a neki su od njih i uhićeni. Na udaru ponekih
ramo propisivati bilo sadržinu, bilo tematiku, bilo formu kulturnog konzervativnih senatora našla se tada i apstraktna umjetnost koja
stvaranja. Kad bi i htjeli ništa time ne bismo postigli. To je u svoje je također etiketirana kao komunistička izmišljotina. Nakon toga,
vrijeme već pokušavao Staljin sa svojim socijalističkim realizmom 1953. godine, na temelju ranije odluke o planskom prodoru na eu-
koji se u stvari pokazao samo kao jedna realistička dekadencija. A ropsku umjetničku scenu osniva se Međunarodni savjet MoMA, čiji
to se pokazalo i kod nas.47 se učinak djelovanja, prema mišljenju Rosalind Krauss, očitovao u
promoviranju ideje imperijalnoga kulturnog modernizma kojom
Smisao i učinke Kardeljevog nominalnog odbacivanja partijskog je bio popraćen Marshalov plan.50
propisivanja “sadržaja, tematike i forme kulturnog stvaranja,” kao Kontekstualizirajući tvrdnju C. Duncan (prema kojoj moder-
i Krležinog imperativnog viđenja “socijalističke književnosti kao nistička umjetnosti ima status službene umjetnosti liberalnih
umjetničke propagande pred inostranstvom” moguće je shvatiti zemalja Zapada i onih zemalja koje se drugima žele takvima prika-
imajući na umu zaključak koji tridesetak godina poslije američ- zati) Krležinom konstatacijom o pokvarenom ukusu u umjetnosti
ka povjesničarka umjetnosti Carol Duncan izriče u jednome od koji uvijek “ima jedan svoj izvjestan kadaveričan miris”, stoga što
ključnih tekstova (Tko vlada svijetom umjetnosti) nove, kritičke takav ukus uvijek biva “pouzdanim dokazom da pod stepenicama
povijesti umjetnosti: takvih trulih civilizacija trune nečije truplo”, zaključila bih da je
zaokret od estetike socijalističkog realizma (u smislu popravljanja
Modernistička umjetnost ima status službene umjetnosti liberal- ukusa) prema estetici visokog modernizma početkom 50-ih godina
nih zemalja Zapada, a također i onih zemalja koje se drugima žele u hrvatskoj, odnosno jugoslavenskoj umjetnosti dopušten, među
takvima prikazati.48 ostalim, i zato da bi se prikrio miris trupla. Naime, “izvjestan kada-
veričan miris”, obavijen dubokom šutnjom, pa i Krležinom, širio
Titova komunistička Jugoslavija, nakon raskida sa Staljinovim SSSR- se tada s Golog otoka, gdje su 9. srpnja 1949. na preodgoj stigli prvi
om, nedvojbeno se svojim novim kapitalističkim saveznicima informbiroovci. Čistka informbiroovaca, odnosno onih koji u lipnju
htjela upravo takvom pokazati, pa je tijekom druge polovine 50-ih 1948. nisu odmah i bezuvjetno prihvatili liniju nove partijnosti,
na području umjetnosti socrealističku doktrinu zamijenila ideologi- tekla je paralelno s učvršćivanjem kulta maršala J. B. Tita. U pro-
jom visokog modernizma. C. Duncan osobitu pozornost posvećuje cesu diseminacije toga kulta koji se, uostalom, podudarao s idejom
upotrebnoj vrijednosti visoke umjetnosti te, raspravljajući o tome partijnosti, klasični umjetnički mediji tipa slikarstva i kiparstva
što čini kvalitetu te umjetnosti i kakva je njezina uporaba, postav- bili su nedostatni. Stoga se pri razmatranju uzajamno ispreplete-
lja ključno pitanje: “Čijim se potrebama i koristima ta umjetnost nih pojmova kultura, demokracija i sloboda, iznimno važnom i indi-
obraća?” Pritom zaključuje kako joj je glavna uporaba ideološka, kativnom pokazuje Krležina sintagma socijalistički kulturni medij:
što se ponajbolje očituje u najvažnijem prostoru moderne visoke
umjetnosti – u muzeju. Radovima koji se tamo nalaze pripisana Onoga trenutka kada se jave kod nas umjetnici, koji će svojim darom,
je najviša vrijednost i na njima je obavljeno najviše kritičkog rada. svojim znanjem i svojim ukusom umjeti da te objektivne motive
Svaki je rad tamo pomno izoliran i pažljivo osvijetljen zato što naše lijeve stvarnosti – subjektivno odraze, rodit će se naša vla-
on predstavlja trenutak umjetničke slobode, slobode dokazane stita Umjetnost. Ukoliko se kod nas razvije socijalistički kulturni
umjetnikovom sposobnošću za inovaciju i jedinstvenost, koje medij, svjestan svoje bogate prošlosti i... svoje kulturne misije u da-
su ideološki korisne stoga što pokazuju umjetnikovu individu- našnjemu europskom prostoru i vremenu, naša Umjetnost pojavit
alnu slobodu kao umjetnika; a ta sloboda počinje značiti ljudsku će se neminovno.51
slobodu općenito. Slaveći umjetničku slobodu, institucije umjet-
ničkog svijeta dokazuju da se živi u društvu u kojemu se sloboda Taj socijalistički kulturni medij nužno je morao biti masovni medij.
njeguje i štiti budući da se u društvu svaka sloboda podrazumi- W. J. T. Mitchell, jedan od osnivača relativno nove akademske dis
jeva individualnom slobodom. Modernistička djela, slavljena cipline vizualnih studija, tvrdi da medij nije samo materijalna po
kao instance slobode, funkcioniraju kao ikone individualizma, dloga u kojoj se neki iskaz artikulira, aparat ili kôd koji posreduje
objekti koji potiho preokreću apstrakcije liberalne ideologije u među pojedincima, nego kompleksna društvena institucija koja
vidljivo i konkretno iskustvo. Država je, upozorava C. Duncan,
dobro shvatila to značenje moderne umjetnosti. Tu tvrdnju pot-
krepljuje podacima iz istraživanja koje je početkom 70-ih provela
umjetnica Eva Cockcroft da bi dokumentirala način na koji je State 47 Nav. prema: Lj. Kolešnik, n.dj., 91, bilješka 118.
48 C. Duncan, Who Rules the Art World?, u: ista, The Aesthetics of Power: Essays in Critical Art
Departement u početku razdoblja Hladnog rata upotrebljavao ame- History, Cambridge University Press, 1993, 169-188.
ričku modernu umjetnost, konkretno apstraktni ekspresionizam, 49 U sp. E. Cockcroft, Abstract Expressionism, Weapon of the Cold War, Art Forum, 10, 1974, 39-41.
50 O tome v. u: H. Foster, R. Krauss, Y.-A. Bois, B. Buchloh, n.dj., 328.
koristeći Museum of Modern Art kao fasadu za tajno financiranje 51 M
. Krleža, n.dj., 60.
(11) Gradnja scenografije za 1. kongres AFŽ-a u Zagrebu / autor nije registriran

u sebi sadrži pojedince, a konstituira se poviješću praksi, rituala, tualu. Reproducirano umjetničko djelo postaje sve više reprodukcija
običaja, vještina i tehnika, kao i nizom materijalnih objekata i umjetničkog djela namijenjena za reprodukcije. Fotografska ploča,
prostora.52 Integralnim dijelom socijalističkoga kulturnog medija na primjer, omogućuje mnoštvo kopija; pitanje o originalnoj kopiji
postali su stoga javni prostori u kojima su se socijalistički sadržaji je besmisleno. Ali u trenutku kad zakaže mjerilo autentičnosti u
masovno konzumirali. Međutim socrealistički sadržaji sovjetskog umjetničkoj proizvodnji, mijenja se i cjelokupna funkcija umjetnosti.
tipa, koji su u hrvatskome javnom prostoru prisutni od komuni- Njezino utemeljenje u ritualu nadomješta drukčija praksa: naime,
stičkog preuzimanja vlasti 1945. godine, nipošto nisu iščeznuli utemeljenje u politici.55
nakon odbacivanja doktrine socijalističkog realizma i nominalnog
dopuštanja slobode umjetničkog stvaranja. Socijalistički realizam Umjesto umjetničkog djela koje bi parazitiralo u ritualu sam soci-
manifestirao se prije svega u socijalističkim ritualima praktici- jalistički ritual postao je umjetničko djelo. Performans: izvedba
ranim u javnim prostorima živim sudjelovanjem socijalističkog partijnosti. Niz uglednih hrvatskih umjetnika u poratnim je godi-
radnog naroda te socijalističke omladine i pionira te, nadalje, u tim nama sudjelovao u scenografiranju takvih izvedbi. Ministarstvo
istim sadržajima diseminiranim putem masovnih medija: foto- prosvjete iz tih razloga 18. travnja 1945. Uredu za personalne po-
grafskom slikom ilustriranih tiskovina i filmom. Za razliku od slove dostavlja popis namještenika Kulturno-umjetničkoga odjela
klasičnih umjetničkih medija, poput slikarstva ili skulpture čija je za koje traži pripomoć:
konzumacija ograničena na uski krug publike – posjetitelja galerija
i muzeja, čija se recepcija događa kroz individualnu kontemplaciju, Popis umjetnika koji su bili na izdržavanju u našem ekonomatu i
konzumacija filmskog sadržaja (u predtelevizijskoj eri) događa se koji se nalaze ovdje:
u masi. U zamračenoj kino dvorani. Đuro Tiljak, Oton Postružnik, Zlatko Prica, Edo Murtić, Petar Ši-
U svom, već spomenutome čuvenom radu (Umjetničko djelo u maga, Ljudevit Šestić, Branko Kovačević, Vjekoslav Rukljač, Andrija
razdoblju tehničke reproducibilnosti), objavljenome 1936. godine, Maurović, Zvonko Agbaba, Oskar Herman, Stela Skopal, Nikica
osvrćući se na Marxovu analizu uvjeta kapitalističke proizvodnje Reizer, Zvonko Glad, Stjepan Rajković, Miroslav Lunzer, Stanka
W. Benjamin zaključuje kako je bilo potrebno više od pola stoljeća Vrinjanin, Danica Pollak, Stevo Brkljačić, [rukom dopisano] Odette
da preobrazba nadgradnje, koja se odvijala puno sporije od preo- Steiner, Ida Biluš, Ljiljana Biluš, [tipkano] Zdravka Hügel, Lovorka
brazbe baze, promijeni uvjete proizvodnje na svim područjima Dobrila, Pavao Novosel, Jelka Borović, Nada Škrinjar Agbaba, Flora
kulture. Prihvaćajući se zadatka formuliranja teza o razvojnim Tolentino, Marija Ratković, Slavko Pavletić.
tendencijama umjetnosti u tadašnjim uvjetima proizvodnje, W. [...]
Benjamin hotimice ostavlja po strani niz uvriježenih pojmova (kao Na radu pri Kulturno-umjetničkome odjelu nalazi se grupa od
što su stvaralaštvo ili genijalnost, vječna vrijednost ili tajna), sma- 15 likovnih umjetnika, kao i grupa od 20 solo pjevača sa svojim na-
trajući da njihova nekontrolirana primjena dovodi do prerađivanja stavnikom i dva muzičara. Likovnim umjetnicima nastoji se time
činjeničnog materijala u fašističkom smislu. On eksplicite kaže omogućiti da pored uposlenja u povremenom izrađivanju plakata,
da se pojmovi, koje prvi put uvodi u teoriju umjetnosti, razliku- aranžiranju dekoracija, radovima kod raznih natječaja, i.t.d., mogu
ju od uobičajenih time što su potpuno neupotrebljivi za ciljeve da stvaraju umjetnička djela i da se stručno izgrađuju... U vezi s
fašizma, ali su zato upotrebljivi za formiranje revolucionarnih time predlažemo da se njima dodijeli mjesečna nagrada. Budući da
zahtjeva umjetničke publike.53 Pišući o procesu nestajanja aure među njima postoje razlike u kvalifikacijama, u stepenu uposlenosti
umjetničkog djela kroz mogućnost njegove reproducibilnosti, on i u umjetničkom kvalitetu, držimo da je i među njima potrebno
zaključuje kako “današnje mase strastveno teže da sebi približe provesti razvrstavanje po kategorijama koje će prema veličini sume
stvari prostorno i društveno, kao i tome da prevladaju jednokrat- doznačene za nagradu, odgovarati kategorijama ustanovljenim za
nost svake datosti posezanjem za njezinom reproducibilnošću”. Na činovništvo. Predlažemo nadalje da se za solo pjevače i studente
području vizualnoga, tvrdi on, očituje se ono što se na području slikare odredi izvjesna suma kao državna stipendija.56
teorije može zamijetiti kao sve veće značenje statistike. Utjecaj
realnosti na mase i masa na nju proces je neograničenog dosega i Na fotografijama koje se nalaze u albumina Agencije za fotodoku-
za mišljenje i za promatranje.54 mentaciju – AGEFOTO,57 snimljenima u razdoblju od 1945. do 1947.
W. Benjamin, u tom sklopu, i problem larpurlartizma sagledava vidljive su brojne prigodne scenografske intervencije na glavnome
bitno drugačije: zagrebačkom trgu. Osobito zanimljivim pokazuju se intervenci-
je kojima je spomenik – konjanički portret bana Josipa Jelačića,
Kad, naime, s pojavom prvoga revolucionarnog reproducibilnog rad kipara Antona Dominika Fernkorna postavljen 1866. godine,
sredstva, fotografije (istodobno s nagovještajem socijalizma), umjet-
nost počinje osjećati blizinu krize, koju je nakon daljnjih stotinu
godina nemoguće zanijekati, ona reagira učenjem o l’art pour l’artu,
koje je teologija umjetnosti. Iz njega potom proizlazi upravo nega-
tivna teologija u obliku ideje o čistoj umjetnosti, koja odbacuje ne 52 Usp. W. J. T. Mitchell, What do Pictures Want? The Lives and Loves of Images, Chicago – London, The
samo svaku društvenu funkciju nego i svako određenje predmetno- University of Chicago Press, 2005.
53 Usp. W. Benjamin, n.dj., 126.
šću. Te odnose treba naglasiti ako želimo promatrati umjetničko dje-
54 Usp. isto, 131-132.
lo u razdoblju tehničke reproducibilnosti. Jer oni određuju odlučnu 55 Isto, 132.
spoznaju: tehnička reproducibilnost umjetničkog djela prvi put u 56 HDA, Zagreb, HR-HDA-291, MPRO, kut. 57, fasc. 13.5.
svjetskoj povijesti oslobađa djelo njegove parazitske egzistencije u ri- 57 Albumi se od 1993. nalaze u HDA u Zagrebu, Fond fotografija AGEFOTO-a, HR-HDA-1422.
12
13
14
(12) Zdenka Pexidr Srića, Godišnjica ustanka naroda Jugoslavije, 1946. (kat. br. 71)
(13) Marijan Detoni, Prelaz partizana u čamcu (kat. br. 11)
(14) Dio teksta V. Babića iz Vjesnika, 1947.
skrivan od očiju javnosti. Na fotografijama snimljenim prije srp- Körperkultur) u javnom diskursu pojavljuje se, inače, u početku 20.
nja 1945. vidljiva je svečana bina postavljena uz sam spomenik, s st. i povezuje s kolektivnim prakticiranjem određenih tjelesnih
njegove zapadne strane, i na njoj se, nad natpisom Živio Maršal J. B. aktivnosti poput, primjerice, ritmičke gimnastike i određenih
Tito organizator i rukovodilac Jugoslavenske armije, nalazio ogromni vrsta plesa sa ciljem održavanja tjelesnoga i mentalnog zdravlja.
fotografski portret maršala, te s njegovih bočnih strana, formatom Moderni kult zdravog tijela doživjet će jednu od svojih najra-
neznatno manji, portreti Vladimira Nazora i Vladimira Bakarića. nijih apologetičkih orkestracija u njemačkome kulturfilmu Wege
Nad Titovim se portretom uzdizala zvijezda petokraka. Ubrzo zu Kraft und Schönheit (Putovi prema snazi i ljepoti) kojega su 1925.
su nad Spomenikom bana Jelačića počele nicati prigodne drvene snimili Nicholas Kaufmann i Wilhelm Prager.
konstrukcije. Jedna od njih, nalik stupu dalekovoda sa zvijezdom A Siegfried Kracauer, kulturalni kritičar i teoretičar filma,
petokrakom na vrhu, nadvisivala je zgrade smještene na sjevernoj objavljuje 1927. esej Das Ornament der Masse/Ornament mase u
strani trga. Sa sjeverne se strane iz podnožja konstrukcije izdizao kojemu domenu tjelesne kulture dovodi u vezu s masovnim me-
gigantski kotač zupčanika u čijem se središtu nalazila Titova slika. dijima: ilustriranim novinama, odnosno fotografijom i filmom.
Fotografije iz AGEFOTO-vih albuma prikazuju mimihod različitih Njegove opservacije o pretvorbi živog tijela u ornament, pretvorbi
skupina građana pred tom konstrukcijom, a iz natpisa s transpare- koju kontekstualizira kapitalističkom ekonomijom i inherentnoj
nata koje nose, kao i iz prikaza pomoćnih bina moguće je zaključiti joj masovnom kulturom, primjenjive su i na analizu vizualne
da su se tim ritualnim, prvomajskim okupljanjem veličali uspjesi kulture, odnosno ritualnih praksi tjelesne izvedbe u ikonografiji
u elektrifikaciji zemlje. Nad Fernkornovim spomenikom smje- komunističkih totalitarnih sustava. On svoju refleksiju o transfor-
njivali su se u razdoblju od 1945. do 27. srpnja 1947. godine, kada maciji živog tijela u fragment ornamentarne strukture započinje
je spomenik ispod jedne takve konstrukcije misteriozno nestao, kritičkim viđenjem scenskih izvedbi, odnosno koreografiranih
različiti drveni omotači u funkciji podloge sa prigodnim, reljefno nastupa plesne trupe koja je potkraj 19. st. postala poznata pod
apliciranim socrealističkim ikonografskim motivima. AGEFOTO- nazivom Tiller Girls. Slike njihovih izvedbi posredstvom ilustrira-
vim snimcima dokumentiran je cijeli proces, odnosno sve faze nih novina i filmskih žurnala obilazile su svijet, stoga je u prvim
izrade scenografije za masovno okupljanje na Trgu bana Jelačića desetljećima 20. st. praksa sličnih masovnih izvedbi u kojima se
(budućemu Trgu Republike) upriličeno u povodu 1. kongresa An- tijela stapaju u ornament postala planetarno popularna i počela se
tifašističke fronte žena (AFŽ) u srpnju 1945. godine. Spomenik je prakticirati ne samo na varijetetskim pozornicama nego i na sta-
poklopljen gigantskim drvenim kvadrom na čijoj je sjevernoj plohi dionima. Dovoljan je samo letimičan pogled na ekran, piše S. Kra-
bio ispisan navod iz Titove izjave: cauer, da bi se shvatilo kako je ornament sačinjen od tisuću tijela.
Jedino kao dio mase, a ne kao pojedinci koji vjeruju da se formiraju
Ja se ponosim s tim što stojim na čelu armije u kojoj ima ogroman iz vlastite unutrašnjosti, ljudi postaju dijelom figure. Struktura
broj žena. Ja mogu kazati da su žene u ovoj borbi po svom heroizmu, ornamenta mase zrcali cjelokupnu suvremenu situaciju. Budući
po svojoj izdržljivosti, bile i jesu u prvim redovima. da princip kapitalističke proizvodnje ne izvire iz prirode, on mora
razoriti prirodne organizme koje smatra ili samo sredstvom ili
Zapadna je ploha bila oslonac za desetak metara visoki reljefni pri- nečime što pruža otpor. Zajednica i osobnost nestaju onda kada
kaz žetelice sa srpom, a istočna ploha za prikaz partizanke u narod- izračunjivost postaje poželjna; pojedinac može, bez imalo trenja,
noj nošnji, s puškom (oblikom sličnijom toljagi) u ruci. Scenografija služiti stroju samo kao sitni djelić mase. Sustav koji zaboravlja
parade povodom 1. kongresa AFŽ-a nije propustila vizualizirati ni različitosti oblika sam po sebi dovodi do zamućenih nacionalnih
ideju bratstva i jedinstva, naime, na zapadnoj strani trga, nad tram- obilježja i do proizvodnje radničkih masa koje je moguće na isti
vajskom prugom, podignut je slavoluk. Činila ga je kompozicija način zaposliti na bilo kojemu kraju svijeta. Masovni ornament
geometrijski apstrahiranih likova dviju žena kolosalnih dimenzija je, stoga, estetički refleks racionalnosti kojoj teži dominantni
(jedne u hrvatskoj, druge u srpskoj narodnoj nošnji), čije su se ekonomski sustav.60
ispružene ruke susretale držeći zvijezdu petokraku. Nošnja jedne S. Kracauer se, nadalje, implicite osvrće i na odnos tzv. visoke
od njih bila je ispisana stihovima: “Druže Tito mi ti se kunemo da umjetnosti i masovne kulture:
sa tvoga puta ne skrećemo.” Autor slavoluka je Zvonimir Faist,58
koji je svoju dizajnersku karijeru započeo u vrijeme Nezavisne Obrazovani ljudi, koji nikada nisu potpuno odsutni, uvrijeđeni su
Države Hrvatske (NDH) u Izložbeno-grafičkom odsjeku pri ure- pojavom Tiller Girls i slika sa stadiona. Oni misle da će ih osuda
du Promičba. Nakon Drugog svjetskog rata radio je u OLIKPROP-u onoga što zabavlja gomilu odvojiti od te gomile. Ali, unatoč tome što
Državne agencije za propagandu, odnosno u Oglasnom zavodu oni misle, estetičko zadovoljstvo koje pričinja ornamentalni pokret
Hrvatske (OZEHA) kojemu je OKILPROP pripojen 1947. godine.59 masa jest legitimno. Takvi pokreti spadaju među rijetke kreacije
Među socijalističkim ritualima neizostavni su, nadalje, bili i vremena koje podaruju oblik datom materijalu. Mase organizirane u
sletovi što su se održavali u različitim prigodama, a najspektaku- te kretnje dolaze iz ureda i tvornica; formalni princip prema kojemu
larniji je bio onaj koji se prakticirao na završnoj svečanosti dodjele
štafetne palice maršalu Titu na Dan mladosti, 25. svibnja kada se
obilježavao njegov rođendan. Funkcija sleta u socijalističkoj Jugo-
slaviji, kao uostalom u svim zemljama s totalitarnim režimima, sa- 58 On izradu slavoluka i spominje u intervjuu s Vesnom Kusin (Vjesnik, Zagreb, 8. studenoga 2003.,
18).
stojala se u simboličkom iskazivanju zdravog (socijalističkog) duha
59 Prema: V. Kusin, Iščitavanje diktata vremena, Vjesnik, Zagreb, 25. listopada 2003., 16.
u zdravom tijelu. Stoga je fenomen sleta nemoguće razmatrati izvan
60 Usp. S. Kracauer, The Mass Ornament, u: isti, The Mass Ornament: Weimar Essays, Cambridge
konteksta pojma tjelesne kulture. Sintagma tjelesna kultura (njem. Massachusetts – London, England, Harvard University Press, 1995, 75-78.
su ukalupljene određuje ih i u stvarnosti. Kad značajne komponente bez kontrole arhiva, ako ne i sjećanja. Pitanje arhiva, tvrdi on, nije
u našem svijetu postaju nevidljive, umjetnost se mora snaći s onim pitanje prošlosti nego budućnosti.62
što preostaje, jer je estetička prezentacija stvarnija ako ima manje Vratila bih se, ipak, ponovno Kracauerovoj tvrdnji o izračunji-
zajedničkoga sa stvarnošću izvan estetičke sfere. Bez obzira na to ko- vosti, odnosno o masovnom ornamentu kao estetičkom refleksu
liko nisko rangirana bila vrijednost ornamenta mase, njezin stupanj racionalnosti kojoj teži dominantni ekonomski sustav. Brojne
stvarnosti je uvijek viši od onoga umjetničke produkcije koja njeguje snimke iz AGEFOTO-vih albuma prikazuju oglasne ploče s kredom
zastarjele otmjene sentimente u potrošenim oblicima.59 iscrtanim tabelama na kojima se numerički iskazuju statistički
obrađeni podaci o rezultatima dobrovoljnih radnih akcija i stup-
Naposljetku S. Kracauer zaključuje kako se, sagledan iz perspekti- njevima prebacivanja radnih normi. Izvedba partijnosti ovdje je
ve razuma, ornament masa otkriva kao mitološki kult maskiran u u izravnoj vezi s procesima izgradnje i industrijalizacije ratom
ruho apstrakcije.60 U kontekstu njegove usporedbe performativa devastirane i ekonomski zaostale zemlje u kojoj je tada živjelo
ornamenta mase i estetičkih produkata tzv. visoke kulture vrijedilo više od 20 posto potpuno nepismene populacije. Ukratko, riječ
bi razmotriti pitanje diseminacije socrealizma u hrvatskome jav- je o procesima modernizacije. Međutim, estetički uzorak masov-
nom prostoru u drugoj polovini 40-ih i tijekom 50-ih godina. U nog ornamenta vidljiv je i u uvjetima prisilnog rada. Fotografija
tom se smislu zagovori ili diskreditacije socrealističke estetike na nepoznatog autora, nalik zračnom snimku, bilježi prizor iz ka-
području umjetnosti koji su se događali u akademskim polemika- žnjeničkog logora na Golom otoku: gigantska zvijezda petokraka
ma u razdoblju nakon odbacivanja Rezolucije Informbiroa pokazuju naslikana na tlu opasana je živim obručem sačinjenim od stotina
irelevantnima spram učinka socijalističkih rituala prakticiranih kažnjenika koji kruže oko nje.
sudjelovanjem masa u javnim prostorima koji su (za razliku od Program fotografskog dokumentiranja, a time i nadzora svih
posvećenih prostora galerija i muzeja gdje zalazi odabrana, educirana aspekata života zajednice koji je u drugoj polovini 40-ih i tijekom
publika visoke umjetnosti) bivali i još jesu svakodnevno okružje 50-ih prakticirao AGEFOTO nije komunistička invencija. Sličan
čitave populacije. U tim se prostorima za mase ostvarivala stvarna projekt pokrenut je desetak godina ranije u sklopu Rooseveltovog
biopolitička misija vizualne kulture socijalističkog realizma, dok- programa oporavka nacionalne ekonomije od posljedica Velike
trine unutar koje su kroz postupke objektivizacije materijalizira- depresije. Federal Arts Project (FAP) zaposlio je brojne umjetnike na
ni novi društveni subjekti. Ako se pozornost posveti djelatnosti izradi murala u javnim ustanovama poput škola i bolnica te na izra-
AGEFOTO-a u poratnome razdoblju, Kracauerova napomena o ne- di plakata koji su promovirali New Deal. Među tim umjetnicima
stajanju osobnosti u ideologiji izračunjivosti, odnosno tvrdnja da nalazilo se i nekoliko ključnih imena apstraktnog ekspresionizma,
je masovni ornament estetički refleks racionalnosti kojoj teži do- pa i sama ikona American type paintinga – Jackson Pollock. I dobar
minantni ekonomski sustav, također se pokazuje vjerodostojnom. dio onoga što je danas poznato pod krovnim terminom američka
Inače, AGEFOTO je djelovalo kao pravna osoba i bio financiran fotografija tridesetih nastalo je također u sklopu istog tog projekta.
državnim novcem. Aktivnosti te agencije mogu se pratiti od 1939. Dovoljno je prisjetiti se antologijskih fotografija Dorothee Lange
kada Vlada Banovine Hrvatske nabavlja opremu za fotografiranje. ili Walkera Evansa. Vladina agencija Information Division of Farm
Po proglašenju NDH osniva se Služba fotopromidžbe kojoj je na čelu Security Administration osim pokretanja projekta fotografskog
Mladen Grčević, a po završetku Drugoga svjetskog rata u nas na snimanja života ljudi u najsiromašnijim dijelovima SAD-a te doku-
djelu je Fotoslužba Hrvatske koja ubrzo mijenja naziv u AGEFOTO.61 mentiranja izgradnje prometne infrastrukture, tvorničkih objeka-
Agencijini profesionalni snimatelji sustavno i planski bilježili su ta i sl. producirala je i niz propagandnih filmova, među kojima su
sve aspekte života u novoformiranoj državi, od radnih akcija i i neka od remek djela dokumentarnog filma, poput The Plow that
aktivnosti Narodne fronte, proizvodnje u tvorničkim pogonima, Broke the Plains (1936) ili The River (1937) Pare Lorentza.
političkih skupova i različitih proslava, sistematskih pregleda U Hrvatskoj je 1946. osnovano Državno poduzeće za proizvod-
školske djece, aktivnosti u vezi s brigom za ratnu siročad, zapo- nju i distribuciju filmova Jadran film, koje 1948. pokreće propagan-
šljavanja slijepaca, proizvodnje proteza za invalide, fiskulturnih dni projekt Filmski pregled u kojemu su scenarističke, snimateljske,
aktivnosti u školama i poduzećima, tečajeva za stručne radnike, montažerske i redateljske poslove obavljali iskusni profesionalci
poljoprivrednih radova, ribarenja..., do podizanja spomenika i koji su za vrijeme NDH proizvodili filmske žurnale za Državni
bilježenja zbivanja u ateljeima uglednih umjetnika. Komentare slikopisni zavod Hrvatski slikopis, među njima Oktavijan Mile-
svojih snimaka zapisivali su u posebne bilježnice, a ti su komen- tić, Milan Katić i Branko Marjanović. Sadržaj filmskih pregleda
tari, strojno prepisani i zalijepljeni uz fotografije koje su uredno tematski se podudara sa sadržajem fotografija iz produkcije AGE-
i sustavno, po pojedinim temama, razvrstavane u albume. Ko- FOTO-a. Unutar projekta Filmski pregled proizveden je, primjerice,
mentarima je svojstven neskriveni ideološki naboj. Primjerice, uz film Oslobođenje Zagreba u kojemu su kadrovi posljednjih borbi
seriju fotografija koje prikazuju ulazak Jugoslavenske armije na montirani s kadrovima mimohoda partizanskih jedinica glav-
glavni zagrebački trg postoji sljedeći komentar: nim gradskim trgom te prizorima iz logora za ratne zarobljenike
Pogled na dio Jelačić trga gdje se vidi nepregledna masa rodoljuba,

koja je došla da na ovaj način iskaže zahvalnost Jugoslavenskoj ar-
miji za oslobođenje od krvoločnog ustaštva i švapskog okupatorstva. 59 Isto, 79.
60 Usp. isto, 83.
61 Za podatke o AGEFOTO-u zahvaljujem Zvonimiru Baričeviću, pročelniku Središnjeg
Jacques Derrida konstatira da se arhiv događa na mjestu izvornoga fotolaboratorija HDA u Zagrebu.
i strukturalnog sloma pamćenja, odnosno da nema političke moći 62 Usp. J. Derrida, Archive Fever: A Freudian Impressions, Diacritics, vol.25, no.2, 1995, 9-63.
smještenim u zagrebačkoj četvrti Kanal, na mjestu današnjega Zahvaljujući pozivanju na znanost te vrsnoj fotografiji Kulturfilme
Autobusnog kolodvora. Branko Belan režirao je za Pregled filmove su ubrzo postali traženi na međunarodnome tržištu. Ti su filmovi
Elektrifikacija, Ribari Jadrana, Tunolovci, Vriština i klasje te film 30-ih godina, i pod krinkom popularizacije znanstvenih tema, širi-
Istarski puti kojemu je snimatelj bio O. Miletić. Ovdje je također li biologističku nacionalsocijalističku ideologiju, da bi od 1940. nji-
važno spomenuti film iz 1948. naslovljen Značajni dani Jugoslaven- hov otvoreno propagandni sadržaj u formi tjednih pregleda postao
ske akademije redatelja Kreše Golika i snimatelja Nikole Tanhofera, obveznim dijelom kino repertoara. U kolovozu 1940. ustrojena je,
koji prikazuje svečanu sjednicu JAZU kojoj prisustvuje i J. B. Tito. stoga, Deutsche Kulturfilm-Zentrale pod izravnom upravom mini-
U isti Pregled (1/1948.) uklopljen je i Tanhoferov film Svetosavska stra prosvjete i propagande Josepha Goebbelsa. Posve je nepotrebno
besjeda u Zagrebu čija retorika srednjovjekovnog sveca smješta u ovdje napominjati da je Filmski pregled, posredstvom nekadašnjih
kontekst Narodnooslobodilačke borbe. Međutim, veza između profesionalaca prema njemačkom modelu koncipiranog Hrvatskog
estetike visoke umjetnosti, narodnih masa, socijalističkog rea- slikopisa čiju je tehničku opremu preuzeo, baštinio i goebbelsovsku
lizma te nerazmrsivog prepletanja pojma proizvodnje, odnosno tehnologiju indoktrinacije masa. Međutim, ono što je važno spo-
industrijalizacije s pojmovima modernizacije i modernosti, postaje menuti jest to da je njemačko filmsko poduzeće UFA nastalo 1917.
potpuno jasna u filmu M. Katića Spomenik zahvalnosti Crvenoj pred kraj Prvoga svjetskog rata, i to ukazom svemoćnog generala
armiji proizvedenog 1948. također za potrebe Filmskog pregleda. Ericha Luddendorfa, koji je naredio da se sve male filmske kompa-
Narativna struktura filma povezuje radove umjetnika (među nji- nije moraju ujediniti kako bi se sva kreativna i proizvodna energija
ma Grga Antunac, pa čak i majstor F. Kršinić) u ateljeima i radio- kanalizirala u nacionalne interese. U studenome 1917. Vrhovno
nicama majstora A. Augustinčića s poslovima radničke klase koja zapovjedništvo njemačke vojske, u suradnji s najsnažnijim financi-
u bračkom kamenolomu vadi i do brodova transportira ogromne jerima, industrijalcima i brodovlasnicima, stvorilo je Universal Film
kamene blokove iz kojih će biti isklesane monumentalne figu- A.G. – UFA. Službena misija UFA-e bila je reklamirati Njemačku u
re za spomenik. Atmosfera proizvodnog, gotovo industrijskoga skladu s vladinim direktivama. Taj zahtjev nije se odnosio samo na
rada i udarništva dočarana je i u prizorima iz ljevaonice umjetni- izravnu ratno-propagandnu nego i na ukupnu filmsku produkciju,
na koji detaljno opisuju svaku fazu izrade brončanih skulptura. posebice onu obrazovnih svojstava.64
Atmosferu gradilišta, odnosno socijalističke izgradnje nedvojbe- Napominjem ovo stoga što su dvije jugoslavenske producent-
no denotiraju kadrovi podizanja postamenta za figuru Pobjede ske kuće, zagrebački Jadran film i beogradski Avala film, koji su
koja, držeći u desnoj ruci mač a u lijevoj srp, neodoljivo podsjeća se tijekom 60-ih i 70-ih ubrajali među najveće filmske studije u
na amblematsku socrealističku, 25 metara visoku skulpturalnu Europi, osnovani kao državna poduzeća. Štoviše, Avala film osno-
kompoziciju Radnik i kolhoznica kiparice Vere Muhine izrađenu van je 1947. u programu Prve jugoslavenske petoljetke,65 a sama ta
od nehrđajućeg čelika i postavljenu 1937. na ravni krov sovjetskog činjenica svjedoči o tome da je u Titovoj modernizirajućoj Jugoslaviji
paviljona na Svjetskoj izložbi u Parizu. filmska proizvodnja bila jednako važna kao i industrijska proi-
Iz načina snimanja i montaže Katićeva filma očito je da su proizvodnja. Poput montaže industrijskih proizvoda na pokretnoj
zvođači Filmskog pregleda bili dobro upoznati s praksom sovjetskog traci, montaža pokretnih slika na montažnom stolu ima sposob-
avangardnog eksperimentalno-dokumentarnog propagandnog fil- nost proizvodnje stvarnosti. I J. B. Tito je to dobro znao. Recentni
ma, konkretno s Kino Okima Dzige Vertova te nadasve s njegovom dokumentarni film Cinema Komunisto, redateljice i scenaristice M.
apologijom sovjetske petoljetke naslovljenom Entuzijazam: Simfo- Turajlić pokazuje Tita kao strastvenog filmofila i donosi intervju
nija Donbasa iz 1931. godine. Osim procesa proizvodnje spomenika, s njegovim osobnim kinooperaterom Lekom Konstantinovićem
gdje u diskurzivnom prostoru filma umjetnički rad postaje ekvi- koji mu je u 32 godine službe upriličio više od 8000 privatnih
valentom proizvodnome tvorničkom radu, Spomenik zahvalnosti filmskih projekcija. Premda su za Titova života neki hrvatski, od-
Crvenoj armiji prikazuje i svečanost inauguracije spomenika 9. nosno jugoslavenski filmovi snimljeni kasnih 40-ih i ranih 50-ih
studenoga 1947. u Batinoj Skeli kojoj, simptomatično, ne prisu- bili zabranjeni za prikazivanje, zatvorska kazna dosuđena je samo
stvuje maršal Jugoslavenske armije J. B. Tito. Nakon odbacivanja jednome redatelju, i to tek 1973. za film snimljen dvije godine
Rezolucije Informbiroa u lipnju 1948. Augustinčićev spomenik nije ranije kao diplomski rad na beogradskoj Akademiji. Posrijedi je
demontiran, a jedan je i od rijetkih spomenika posvećenih doga- Lazar Stojanović i njegov Plastični Isus u kojemu montaža arhivske
đajima iz antifašističke borbe i njihovim protagonistima koji je dokumentarne filmske građe stvara izravnu analogiju između
tijekom 90-ih izbjegao devastaciju ili rušenje. Titove komunističke i Hitlerove nacionalsocijalističke retorike.
Filmske žurnale iz produkcije Jadran filma potrebno bi bilo ra Da bi se shvatili performativi onoga što se kolokvijalno naziva
zmotriti i u kontekstu žanra Kulturfilma, invencije njemačkih UFA socijalističkim realizmom potrebno je, naposljetku, obratiti po-
studija, koji svoj procvat doživljava tijekom 20-ih godina. Kultur- zornost na sjecište pojmova realizma, realnosti i ideologije. Slavoj
film je, inače, specifična vrsta kratkometražnog ili srednjemetraž- Žižek tvrdi kako ideologija nije naprosto lažna svijest, iluzijska
nog obrazovno-dokumentarno-propagandnog filma. Prema UFA reprezentacija realnosti, već će prije biti riječ da tu realnost treba
katalogu iz toga vremena teme su mu bile sljedeće: rad srca, snopovi shvatiti kao ideološku. Ideološka društvena realnost, tvrdi on, jest
živaca, zmije, infuzorija, jelen, orijentalni kultni obredi, obožava-
telji vatre i tibetanski samostani, živući Bude, gigantski mostovi,
moćni brodovi, željeznice, strojevi, japanske žene s lepezama koje
63 Usp. S. Kracauer, From Caligari to Hitler: A Psychological History of the German Film, Princeton Uni
piju čaj osvijetljene kineskim lanternama, itd.63 Ranije spomenuti versity Press, 2004, 142.
Wege zu Kraft und Schönheit bio je prvi dugometražni Kulturfilm; 64 Usp. isto, 35-39.
financiran je novcem njemačke vlade i prikazivan po školama. 65 Prema podatku iz dokumentarnog filma Mire Turajlić, Cinema Komunisto, 2010.
(15) Edo Murtić, Živio 1. maj – svenarodni praznik, 1945–1950. (kat. br. 153)
ona čije samo postojanje implicira ne-znanje sudionika o njezinoj glazbenih društava: obrtnički Crveni kos i umirovljenički Milopoj
biti, tj. društvena stvarnost čija sama reprodukcija implicira da pote obrtničko-radnička Hrvatska zora, vatrogasna Truba i činovnič-
jedinci “ne znaju što čine”. Ideološka nije lažna svijest (društvenog) ka Socijalistička zora. I. Ivanovič naumio je izvršiti reorganizaciju,
bića nego samo to biće u onoj mjeri u kojoj je podržano lažnom svi- odnosno racionalizirati kulturni život u gradu iskorjenjujući pri-
ješću.66 Polazeći od Lacanovih pojmova fantazma i realnog, on foku- tom buržujske običaje i navike njegovih stanovnika, pa stoga ukida
sira sljedeće pitanje: što znači kad kažemo da ideološki fantazam sva ta društva. Budući da se kao glavna prepreka njegovoj reorga-
strukturira samu realnost? Pritom ukazuje na paradoks Lacanovog nizaciji pokazao kult Cigulija Migulija, naređuje da se spomenik
realnog, tj. na činjenicu da je riječ o entitetu koji premda ne postoji daščanom oplatom sakrije od očiju štovatelja. Možda je upravo
(u smislu realno postojećeg, onoga što zauzima mjesto u realnosti) ta, neskrivena aluzija na uklanjanje spomenika banu Jelačiću, uz
ima niz svojstava te, stoga, rezultira određenima strukturalnim karikaturalni prikaz tada aktualne krajnje birokratizirane izvedbe
posljedicama, a u simboličkoj realnosti subjekta može proizvesti partijnosti, bila razlogom višedesetljetne zabrane. Film je dozvolu
niz efekata. Jer, prema Jacquesu Lacanu, realni objekt (želje) bila bi za prikazivanje dobio tek 1977. godine.
tako čista praznina; uzrok koji po sebi ne postoji i koji je prisutan Kratki filmovi snimljeni početkom 50-ih prema satiričnim je
samo kao niz efekata, ali uvijek na distorziran, pomaknut način. dnočinkama koje su se, ismijavajući sovjetski imperijalizam, izvo
Ako je realno nemoguće, zaključuje S. Žižek, upravo je ta nemo- dile u Kerempuhovom vedrom kazalištu Fadila Hadžića nikada nisu
gućnost ono što treba zahvatiti kroz njezine efekte.67 Tvrdnju, dobili dozvolu za prikazivanje. Jedan od njih je Tajna dvorca IB M.
među ostalim, oprimjeruje usporedbom staljinističkoga realnog Katića snimljen 1951. godine. Posrijedi je komedija s elementima
i jugoslavenskoga samoupravnog socijalizma: bajke i nadrealizma u kojemu je Rezolucija Informbiroa personifici-
rana: rađa se iz okultnoga laboratorijskog eksperimenta u jednome
Do pojave jugoslavenskog samoupravljanja staljinizam nije efektiv- dvorcu odakle biva poslana u svoj razorni plesni pohod. Ulogu
no dostigao nivo obmane u njezinoj specifično ljudskoj dimenziji. Rezolucije IB-a otplesala je tada čuvena balerina Silvija Hercigonja.
U staljinizmu je obmana još uvijek jednostavna: vlast (partijska i Drugi, nikad prikazani film, snimljen u isto vrijeme, sve do prije
državna birokracija) se pretvara da vlada u ime naroda, dok svat- nekoliko tjedana smatrao se izgubljenim. Riječ je o šestominut-
ko dobro zna kako vlada u svome vlastitom interesu – u interesu nom filmu O. Miletića Profesor Budalasov snimljenome u jednome
reproduciranja vlastite moći; u jugoslavenskome samoupravnom kadru. Daniel Rafaelić otkrio ga je insertiranoga u film koji je
sistemu, međutim, vlada ista partijska i državna birokracija, ali režirao Bogdan Maračić, a producirao Jadran film pod nazivom
vlada u ime ideologije čija je osnovna teza da se najveća prepreka Humoristični film: “Iz Kerempuhova dnevnika”. Nedvojbeno je da
punom razvoju samoupravljanja sastoji u otuđenoj partijskoj i su oba filma antisovjetskog propagandnog karaktera i, kao takvi,
državnoj birokraciji. Elementarna semantička os koja legitimira na Titovoj su liniji otpora J. V. Staljinu. Međutim, ostaje pitanje,
vlast Partije sastoji se u opoziciji između samoupravnog socijalizma zbog čega nisu dobili dozvolu za prikazivanje? Zašto je humor,
i birokratskoga državno-partijskog socijalizma – drugim riječima, kao i u slučaju filma Ciguli Miguli, smjesta postao podložan cenzu-
državno-partijska birokracija legitimira svoju vladavinu ideologi- ri? Moguće iz istog razloga zbog kojeg se ključ misterioznog niza
jom kojom sebe označava kao glavnog neprijatelja... Sad vidimo ubojstava u romanu Ime ruže Umberta Ecoa nalazi u nepoznatom
zašto teza prema kojoj je, nasuprot običnom realnom socijalizmu, sadržaju izgubljene Aristotelove Komedije, koja je možda estetizi-
jugoslavensko samoupravljanje predstavljalo socijalizam s ljud- rala ono što je farsično, neherojsko i skeptičko.
skim licem nije bila puki propagandni slogan nego je treba shvatiti
posve doslovno: u Jugoslaviji su ljudi, naravno, bili obmanjivani kao
i u svakome drugom realnom socijalizmu, ali ovdje su barem bili
varani na specifično ljudskom nivou... Poznati jugoslavenski poli-
tički vic izražava kvintesenciju toga: “U staljinizmu se predstavnici
naroda voze u mercedesima, dok se u Jugoslaviji sam narod vozi u
mercedesu posredstvom svojih predstavnika.” To jest, jugoslaven-
sko samoupravljanje predstavlja točku na kojoj subjekt, u figuri koja
utjelovljuje otuđenu supstancijalnu moć (birokrata koji se vozi u
mercedesu), mora prepoznati ne samo njemu suprotstavljenu stra-
nu silu – to jest, svoje drugo – nego samoga sebe u svojoj drugosti,
i tako se pomiriti s njim.68
Razmišljajući nadalje o zabranjenim hrvatskim filmovima, sni-

mljenima u razdoblju neposredno nakon odbacivanja Rezolucije
Informbiroa, indikativnom se pokazuje činjenica da je gotovo is-
ključivo bila riječ o komedijama koje su ismijavale upravo sovjetski
model partijnosti. Primjerice, film Ciguli Miguli snimili su 1952.
redatelj B. Marjanović i snimatelj N. Tanhofer prema scenariju
Jože Horvata. Ivan Ivanovič, partijski referent za kulturu, dolazi 66 Prema: S. Žižek, Sublimni objekt ideologije (prev. Nebojša Jovanović, Dejan Kršić i Ivan Molek),
u gradić koji štuje pretka glazbenika Cigulija Migulija čiji se spo- Zagreb – Sarajevo, Arkzin – Društvo za teorijsku psihoanalizu, 2002., 39.
67 U
sp. isto, 220-221.
menik nalazi na glavnome gradskom trgu. U gradu postoji pet 68 Isto, 265-267.
Leksikon Agitprop Komisija, odjel ili uprava za

agitaciju i propagandu u sastav u Cen
sjedništva AVNOJ-a. Bio je od 1944. do
1969. na čelu KPH, potom Saveza ko
ili čistke staljinista u drugoj Jugo
slaviji.
tralnog komiteta (CK) Komunističke munista Hrvatske (SKH) te visoki
Igor Stanić partije Jugoslavije (KPJ), dakle i Komu dužnosnik u CK Saveza komunista Dan borca Praznik kojim se 4. srpnja
nističke partije Hrvatske (KPH) i nižih Jugoslavije (SKJ). U cijelome razdoblju obilježavao poziv KPJ na oružani ot
partijskih razina, koji su od 1945. do od 1945. nadalje bio je jedan od vode por silama Osovine 1941. godine.
1952. ideološki usmjeravali i nadzirali ćih hrvatskih političara i obnašao je Dan dječje radosti Praznik koji se
provođenje kulturne politike. najviše dužnosti: od 1945. do 1953. slavio 31. prosinca te bio povezan s
predsjednik je Vlade Narodne Repu dolaskom Djeda Mraza i darivanjem
Tumačenja agitpropovci Skupni naziv za ljude blike Hrvatske (NRH), a od 1953. do djece. U javnosti je zauzimao mjesto
koji su neposredno nakon okončanja
pojmova te naziva Drugog svjetskog rata na raznolikim
1963. predsjednik je Sabora NRH; na
kon toga je član, potom i potpredsjed
vjerskih blagdana.
dokumenata, država, razinama agitpropova usmjeravali i nik Predsjedništva Socijalističke Fe Dan mladosti Praznik kojim se 25.
nadzirali provođenje kulturne politike. derativne Republike Jugoslavije (SFRJ). svibnja slavila mladost i Titov rođen
organizacija, osoba, dan, obilježen nošenjem i predajom
agrarna reforma Preraspodjela ze
pokreta, praznika, mljišnog fonda na temelju Zakona o
boljševici Na 2. kongresu Ruske so štafete.
cijaldemokratske radničke partije
službi, stranaka i agrarnoj reformi i kolonizaciji od 23. 1903. u Londonu nastao je povijesni Dan Republike Praznik kojim se
kolovoza 1945. i Zakona o provođenju
sl. manje poznatih agrarne reforme i kolonizacije na po
raskol među članovima partije: za
razliku od manjine (menjševika), ve
obilježavalo 2. zasjedanje AVNOJ-a,
odnosno osnivanje DFJ 29. studenoga
današnjim, prije dručju Federalne Hrvatske od 24. stu ćina je delegata (boljševici) poduprla 1943. te proglašenje Federativne Na
denoga 1945. godine. Vladimira I. Lenjina. rodne Republike Jugoslavije (FNRJ)
svega mlađim 29. studenoga 1945. godine.
Antifašistička fronta žena (AFŽ)
naraštajima Masovna politička organizacija koja
boljševizacija Prilagođavanje bolj
ševičkim idejama, odnosno borba za Dan ustanka Praznik kojim se u Hr
je unutar Narodne fronte (NF) okup prevlast boljševika, u širem smislu – vatskoj obilježavao početak ustanka
ljala žene radi njihova podučavanja i komunista. 27. srpnja 1941. u Srbu.
političkog opismenjivanja. AFŽ je
osnovan 1942. u Bosanskom Petrov bratstvo i jedinstvo Pojam kojim se Dan žena Međunarodni praznik ko
cu, a 1953. mijenja naziv u Savez žen od 1945. nadalje opisuje bratski odnos jim se 8. ožujka obilježavaju emanci
skih društava. između svih naroda i narodnosti te pacija te društvena i politička posti
označava jedinstvo u Jugoslaviji. gnuća žena.
bunkeriranje Vremenska zabrana pri Demokratska Federativna Jugosla
stupa javnog objavljivanja ili prik azi vija (DFJ)/Federativna Narodna Re
vanja nekog djela, primjerice film a publika Jugoslavija (FNRJ)/Socijali
koji se ne prikazuje, ali se ipak čuva stička Federativna Republika Jugo
za neka druga vremena. slavija (SFRJ) Federativna država šest
južnoslavenskih naroda, odnosno
Broz, Josip – Tito (1892.–1980.) njihovih republika i pokrajina. DFJ je
Hrvatski i jugoslavenski političar i proglašena 29. studenoga 1943. na 2.
državnik. Početno je kao metalski zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu. Od 29.
radnik (bravar) radio u zemlji i ino studenoga 1945. naziva se FNRJ, a od
zemstvu. U Prvom svjetskom ratu 7. travnja 1963. SFRJ. Dugogodišnji i
austrougarski je vojnik na ruskoj doživotni predsjednik bio je J. Broz
fronti. Član KPJ od 1920., a generalni Tito. U njezinom sastavu bila je Fede
sekretar KPJ od 1937. godine. Osnivač ralna Država Hrvatska, potom NRH i
Antifašističko vijeće narodnog oslo
je i KPH. Pokretač je NOP-a i vrhovni naposljetku Socijalističke Republika
bođenja Jugoslavije (AVNOJ) Vrho
zapovjednik Narodnooslobodilačke Hrvatska (SRH).
vno političko predstavničko i zako
vojske Jugoslavije (NOVJ) 1941.–1945.
nodavno tijelo Narodnooslobodilač
godine. Nakon rata zauzima ključne desovjetizacija Odmak od primjene
kog pokreta (NOP) utemeljeno 1942.
političke položaje: predsjednik je sa sovjetskog modela u bilo kojemu obli
na 1. zasjedanju u Bihaću. Na 2. zasje
vezne vlade, ministar obrane i vrhov ku, nastao prije svega u Jugoslaviji
danju 1943. u Jajcu postaje vrhovno
ni zapovjednik Jugoslavenske armije, nakon Rezolucije Informacijskog biroa
predstavničko tijelo novoosnovane
generalni sekretar KPJ i predsjednik komunističkih partija (IB, Informbiro,
Demokratske Federativne Jugoslavije
NF-a. Od 1953. je Predsjednik Repu Kominform) i sukoba sa SSSR-om
(DFJ), a 1945. prerasta u Priv remenu
blike i Saveznoga izvršnog vijeća 1948. godine.
narodnu skupštinu.
(SIV). I od 1963. do smrti Predsjednik
je Republike. Suosnivač je Pokreta diktatura proletarijata Revolucio
Bakarić, Vladimir (1912.–1983.)
nesvrstanih. nar ni oblik vlasti radničke klase
(prolet arijata) koji se uspostavlja ra
di ukidanja kapitalizma i kapitalisti
čke eksploatacije. U Jugoslaviji se
uvod i razvojem socijalističke revolu
cije nakon okončanja Drugog svje
tskog rata.
Đilas, Milovan (1911.–1995.) Crno
gorski političar i publicist. Od 1940.
član je Politbiroa CK KPJ. Bio je, u vri
jeme Drugog svjetskog rata, organi
zator ustanka u Crnoj Gori, član Vr
hovnog štaba (VŠ) NOVJ i Prezidijuma
AVNOJ-a. Nakon rata jedan je od ideo
loga KPJ i rukovodilac Agitpropa, pot
predsjednik savezne vlade i predsjed
nik Narodne skupštine. Godine 1954.
zbog zalaganja za demokratizaciju
Hrvats ki političar. U vrijeme Drugog optužen je za protupartijske stavove
svjetskog rata komesar je Glavnoga i isključen iz političkog života zemlje.
štaba Narodnooslobodilačke vojske i čistka Uklanjanje neprijateljskih ele
partizanskih odreda Hrvatske, suo menata iz neke zajednice, primjerice eksproprijacija Prisilno izvlaštenje/
snivač Zemaljskog antifašističkog staljinističke čistke u Savezu Sovjet otuđenje privatnog vlasništva od
vijeća Hrvatske (ZAVNOH) i član Pred skih Socijalističkih Republika /SSSR) strane države iz razloga općeg interesa.
etatizam Politički sustav u kojemu Jedinstvena narodnooslobodilačka radnička partija Jugoslavije (komuni slu njime se, za razliku od NOB-a (di
država ima najšire ovlasti i odlučuju fronta (v. Narodna fronta) sta). Od 1920. nosila je naziv KPJ. Iste jelom i NOR-a), označava samo anti
ću ulogu u vladanju ekonomskim, godine zabranjeno joj je djelovanje te fašistički politički/pozadinski i/ili
političkim, kulturnim i svim drugim Jugoslavenska armija (JA), Jugosla prelazi u ilegalu. Od 1937. vodi je J. neborbeni pokret i rat 1941.–1945.
pitanjima društvenog života. U Jugo venska narodna armija (JNA) Glavni Broz Tito, a 1945. preuzela je vlast u godine.
slaviji nepoželjan nakon uvođenja dio jugoslavenskih oružanih snaga. Jugoslaviji. Promijenila je naziv u SKJ
samoupravljanja te prihvaćanja i ra Korijene vuče iz NOVJ-a, koji je pred 1952. godine. Narodnooslobodilački rat (NOR)
zrade marksističke ideje o odumira kraj rata preimenovan u JA, a 1951. u Skupni naziv kojim se objedinjuju sa
nju države. JNA. komunizam Ideologija, odnosno za držaji NOB-a i NOP-a 1941.–1945. u ši
mišljeni društveni poredak, bez bilo rem i užem smislu.
FNRJ (v. Demokratska Federativna Kardelj, Edvard (1910.–1979.) Slo kakvih oblika privatnog vlasništva,
Jugoslavija) venski političar. Osnivač Komunisti prije svega nad sredstvima za proi Nazor, Vladimir (1876.–1949.) Hr
čke partije Slovenije, suosnivač Osvo zvodnju. Socijalistička društva treba vatski književnik. Kao umirovljeni
Goli otok Otok između Raba, Svetog bod ilne fronte Slovenije, vijećnik la su prerasti u komunistička. profesor i gimnazijski ravnatelj 1942.
Grgura (ženska kaznionica), Prvića i AVNOJ-a te jedan od najviših dužno iz Zagreba odlazi na teritorij pod par
kopna, na kojemu je od 1949. djelova snika KPJ/SKJ. Potpredsjednik je jugo Kumrovec Rodno selo J. Broza Tita u tizanskim nadzorom. Od 1943. je pre
la kaznionica za političke zatvoreni slavenske vlade 1945.–1963., mini Hrvatskome zagorju koje je u poslije dsjednik Izvršnog odbora ZAVNOH-a,
ke koji su stvarno ili navodno kao star vanjskih poslova 1948.–1953., ratnim godinama, a dijelom i do da a nakon rata do smrti predsjednik
pristalice SSSR-a i Josifa V. Staljina potom i predsjednik Savezne skupšti našnjih dana odredište brojnih posje Prezidijuma Sabora NRH.
pristajali uz Informbiro. ne te član Predsjedništva SFRJ. Poslije titelja i jedan od temelja izgradnje
pada M. Đilasa bio je glavni partijski svojedobnoga Titova kulta ličnosti.
ideolog i teoretičar te reformator fe
deracije 1974. godine. konfiskacija Zapljena/otuđenja ime
tka privatne osobe u korist države.
lakirovka Rusizam preuzet iz sovjet
ske prakse, a označava uljepšavanje
stvarnosti, primjerice filmskim sred
stvima.
nacionalizacija Proces kojim privat
na imovina postaje državno ili druš
tveno vlasništvo. U Jugoslaviji se pro
vod ila od 1946. na osnovi Zakona o
nac ionalizaciji privatnih i privrednih
poduzeća.
Hebrang, Andrija (1889.–1949.) Hr Narodna fronta (NF) Masovna poli

vatski političar. Član je KPJ od 1919. tička organizacija putem koje je u
i organizator ustanka u Hrvatskoj Jugoslaviji organiziran i kontroliran
1941., sekretar CK KPH 1942.–1944. i društveni život. Osnovana je prije
član Politbiroa CK KPJ 1943.–1946. izbijanja Drugog svjetskog rata kao Odjeljenje zaštite naroda (OZN,
godine. Sudjelovao je u radu osnivač Jedinstvena narodnooslobodilačka Ozna) Sigurnosna služba jugoslaven
kog zasjedanja AVNOJ-a te bio inici Kidrič, Boris (1912.–1953.) Slovenski fronta (JNOF), a 1953. prerasta u Soci skih antifašističkih snaga osnovana
jator osnivačkog zasjedanja ZAV političar. Od 1935. bio je sekretar CK jalistički savez radnog naroda (SSRN) 1944. godine. Reorganizirana je 1946.
NOH-a. Nakon rata bio je predsjednik Saveza komunističke omladine Jugo Jugoslavije (SSRNJ), dakle i u SSRN u Upravu državne bezbjednosti (UDB,
Privrednog savjeta, ministar indu slavije (SKOJ), od 1940. član CK KPJ, a Hrvatske (SSRNH). Udba).
strije u Vladi DFJ i predsjednik Save od 1948. član Politbiroa CK KPJ. Godi
Narodna omladina Masovna politič omladinac Član Narodne omladine
zne planske komisije. Nakon izbija ne 1945. postao je prvi predsjednik
ka organizacija koja je unutar NF-a Jugoslavije, obično u dobi od 14. do 27.
nja sukoba s Informbiroom uhićen i Narodne vlade Slovenije, 1946. mini
okupljala mlade. Osnovana je 1942. u godine života.
tajno ubijen. star za industriju u Vladi FNRJ, a po
Bihaću kao Ujedinjeni savez antifaši
tom i predsjednik Planske komisije i
stičke omladine Jugoslavije (USAOJ) , omladinska radna akcija (ORA) Rad
Privrednoga savjeta FNRJ te član
koji se poslije rata stapa s Narodnom mladih na obnovi ili gradnji nove in
SIV-a. Jedan je od tvoraca sustava rad
omladinom, kasnije Savezom socija frastrukture u poslijeratnome razdo
ničkog samoupravljanja.
lističke omladine. U svome sastavu, blju Jugoslavije. Tri najvažnije akcije:
kolektivizacija Oblik ukidanja pri do njegova izdvajanja 1950. godine, dvije bosansko-hercegovačke pruge
vatnog vlasništva seljačkih gospodar ima i Savez pionira kao dječju organi (Brčko-Banovići i Šamac-Sarajevo)
stava putem dragovoljnog udruživanja zaciju. koje su se nadovezale na hrvatsku
u poljoprivredna poduzeća koji u Ju željezničku mrežu te cesta od sloven
goslaviji podrazumijeva udruživanje narodni heroj Počasni naziv za oso
sko-austrijske do makedonsko-grčke
u seljačke radne zadruge 1949.–1953. bu odlikovanu Ordenom narodnog
granice preko Zagreba i Beog rada (Au
godine. heroja za posebne zasluge u Narodno
tocesta Bratstva i jedinstva).
oslobodilačkome ratu (NOR).
kolonizacija Plansko preseljavanje OZN/Ozna (v. Odjeljenje zaštite na
stanovništva iz siromašnijih i prena Narodnooslobodilačka borba (NOB)
roda)
pučenih dijelova zemlje u bogatije Naziv antifašističke oružane borbe i
krajeve radi smanjenja pothranjeno antifašističkog rata 1941.–1945. u Ju partizan Sudionik NOR-a, dakle NOB-a
sti i gladi na temelju Zakona o agrar goslaviji pod vodstvom KPJ s ciljevi i NOP-a, naposljetku pripadnik NO
noj reformi i kolonizaciji iz 1945. go ma oslobođenja od okupatorâ te po VJ-a (dijelom i Jugoslavenske armije).
ibeovci/informbiroovci Naziv za bjede nad domaćima kolaboracioni
stvarne ili navodne pristalice Rezolu dine.
stima i kvislinzima, uz ponovno, ali petogodišnji plan (petoljetka) Plan
cije Informbiroa u kojoj se osuđuje KPJ Kominform (v. Informacijski biro ravnopravno ujedinjenje svih nacio razvoja u trajanju od pet godina. U
i otvara sukob između SSSR-a i Jugo komunističkih partija) nalnih državnih sastavnica u novu Jugoslaviji prvi je petogodišnji plan
slavije. jugoslavensku zajednicu. donesen 1947. godine, a izrađen je
Komunistička partija Hrvatske prema sovjetskom obrascu.
Informacijski biro komunističkih (KPH) Komunistička stranka osnova narodnooslobodilački odbor (NOO)
partija (IB, Informbiro, Komin na 1937. u blizini Samobora kao dio Tijelo vlasti NOP-a na različitima hi pionir Član Saveza pionira Jugosla
form) Organizacija europskih komu KPJ. Na vlasti je u Hrvatskoj bila od jerarhijskim razinama. vije, obično u dobi od 6. do 13. godine
nističkih partija osnovana 1947. na 1945., a od 1952. je djelovala pod na života.
poticaj CK Svesavezne komunističke zivom SKH. Narodnooslobodilački pokret (NOP)
partije (boljševika) sa sjedištem u Sadržajno širi naziv od NOB-a kojim Praznik rada (Prvi maj) Međunarod
Beogradu. KPJ je 1948. izbačena iz Komunistička partija Jugoslavije se označava ukupnost zbivanja anti ni praznik kojim se 1. svibnja obilje
članstva te organizacije. IB je raspu (KPJ) Komunistička stranka osnova fašističke borbe i antifašističkog rata žava borba za radnička prava i dosti
šten 1956. godine. na 1919. u Beogradu kao Socijalistička 1941.–1945 u Jugoslaviji. U užem smi gnuća radničkog pokreta.
koji je u Jugoslaviji na snazi od 1949. UDB/Udba (v. Uprava državne bez

do 1953. kada se provodi kolektiviza bjednosti)
cija. Zadruge se osnivaju prema uzoru
na sovjetski model (kolhoz), uz uklju Ujedinjeni savez antifašističke
čivanje seljaka u zadrugu zajedno s omlad ine Jugoslavije (v. Narodna
njihovom zemljom i sredstvima za omladina i Savez komunističke omla
proizvodnju. dine Jugoslavije)
SFRJ (v. Demokratska Federativna Uprava državne bezbjednosti (UDB,

Jugoslavija) Udba) Organizacija nastala 1946. pre
ustrojavanjem Ozne. Poslije je djelo
vala kao Služba državne sigurnosti, a
bila je pod vodstvom A. Rankovića.
Nakon njegove smjene 1966. promi
jenjeni su status i ovlasti organizaci
je koja se i dalje bavila sigurnošću
države i protivnicima režima.
radnički savjet Tijelo upravljanja u štafeta Štafetna palica koju su gra Zemaljsko antifašističko vijeće na
radnim organizacijama koje je sukla đani različite dobi i zanimanja te čla rodnog oslobođenja Hrvatske (ZAV
dno sustavu radničkog samoupravlja novi političkih organizacija ritualno NOH) Vrhovno predstavničko tijelo,
nja od 1950. u svojoj nadležnosti ima nosili po cijeloj Jugoslaviji, pridono nositelj hrvatskog suvereniteta i naj
lo donošenje samoupravnih akata, seći tako ideološkoj izgradnji društva. viša državna vlast NOP-a u Hrvatskoj,
prav ilnika, financijskih i proizvod Razne štafete prepustile su 1957. pre osnovano 1943. na zasjedanju u Otoč
nih planova, biranje upravnog odbora dnost zajedničkoj Štafeti mladosti ko cu i Plitvicama. Djeluje do 1945. kada
i raspodjelu dijela akumulacije. ju je J. Broz Tito otada primao povo postaje Narodni sabor Hrvatske.
dom Dana mladosti.
radničko odmaralište Smještajna Slobodni Teritorij Trsta Područje
jedinica unutar sustava socijalnog tu Trsta, Slovenskog primorja i sjevero
rizma koji je radnicima omogućavao zapadne Istre koje je 1947.–1954. bilo
povoljnije korištenje prava na plaćeni ustrojeno kao neutralno područje
godišnji odmor. podijeljeno na Zonu A (Trst i okolica)
i Zonu B (kotari Buje i Kopar).
Ranković, Aleksandar (1909.–1983.)
Srbijanski političar. U vrijeme Dru socijalistički realizam (socreali
gog svjetskog rata bio je član VŠ NO zam) Smjer u književnosti i likov
VJ-a i Predsjedništva AVNOJ-a te jedan nim umjetnostima u kojem se reali
od osnivača Ozne. Godine 1946. po stički izraz spaja s ideološko-odgoj
staje ministar unutarnjih poslova, nim htijenjima socijalističkog druš
1948.–1963. potpredsjednik je save tva, primjerice izvorno sovjetskoga.
zne vlade, a 1963.–1966. potpredsjed U Jugoslaviji napušten je početkom
nik SFRJ-a. Na Brijunskom plenumu CK 50-ih godina 20. stoljeća.
SKJ 1966. smijenjen je sa svih dužno
sti i isključen iz SKJ zbog zloporabe Socijalistički savez radnog naroda
položaja u Udbi. (v. Narodna fronta)
titoisti Pristaše titoizma, tj. J. B. Tita,
Rezolucija Informbiroa (Rezolucija o socijalizam Ekonomska ili politička
koji se, stvarno ili navodno, i izvan
stanju u KPJ) Dokument s optužbama teorija i poredak kojim se ukida kla
Jugoslavije suprotstavljaju staljiniz
i kritikama na račun KPJ, nastao 1948. sna eksploatacija ukidanjem koncen
mu te zalažu za razvoj socijalizma s
na sastanku Kominforma u Buk u tracije ekonomske i političke moći s
ljudskim licem.
reštu kada je jugoslavensko vodstvo ciljem izgradnje društva ravnopra
optuženo za neprijateljsku politiku vnih građana. U Jugoslaviji se razvi trockisti Sljedbenici trockizma, tj.
prema SSSR-u i jačanje nesocijalistič jao i provodio od 1945. godine. sustava idejno-političkih koncepcija
kih ideja i protusocijalističkih pojava Lava B. Trockog (1879.–1940.), jedno
socijalizam s ljudskim licem Izraz ko
u zemlji. ga od vođa Oktobarske revolucije u
ji se u Jugoslaviji dijelom koristi na
Rusiji, koji, nakon sukoba s J. V. Stalji
samoupravljanje Jugoslavenski su kon sukoba sa SSSR-om da bi se na
nom, nasuprot 3. (Komunističkoj)
stav upravljanja općim društvenim glasila razlika spram sovjetskog soci internacionali, osniva i 4. internacio
odnosima i poslovima unutar zajed jalizma. nalu.
nica, područja i organizacija u kojemu socrealizam (v. socijalistički realizam)
odlučuju oni koji te poslove obavljaju. udarnik Titula najuspješnijega i naj
Godine 1950. Osnovnim zakonom o staljinisti Sljedbenici staljinizma – produktivnijeg radnika koji predstav
upravljanju državnim privrednim po tj. sustava idejno-političkih koncepci lja primjer ostalim radnicima. Udar
duzećima i višima privrednim udruže ja J. V. Staljina (1879.–1953.) – birokra ništvo je nastalo u sklopu sovjetskog
njima od strane radnih kolektiva podu tske deformacije socijalizma i nasil sustava socijalističkog natjecanja
zeća postaju društveno vlasništvo i nih metoda u reguliranju društveno radnika te se širi nakon 1945. i u dru
uvode se radnički savjeti. ga i političkog života. ge zemlje narodne demokracije i/ili
socijalističke zemlje. U Jugoslaviji
Savez komunista Hrvatske (v. Ko Stepinac, Alojzije (1898.–1960.) odumire uvođenjem samoupravljanja.
munistička partija Hrvatske) Zagrebački nadbiskup i kardinal. U
Drugom svjetskom ratu isprva sklon
Savez komunista Jugoslavije (v. Ko Nez avisnoj Državi Hrvatskoj, ali se
munistička partija Jugoslavije) od nje potom zbog diskriminacij
Savez komunističke omladine Ju skih zakona distancirao, kao i od
goslavije (SKOJ) Politička organizaci ust a š kog pokreta zbog počinjenih
ja mladih komunista osnovana 1919. nedjel a u ratu. Nakon rata pod op
u Zagrebu. Godine 1942. postaje bor tužbom za suradnju s ustaškim reži
bena jezgra novoosnovanoga USAOJ-a, mom bio je osuđen na 16 godina za
a poslije rata stapa se Narodnom omla tvorske kazne koju je izdržavao u
dinom, kasnije Savezom socijalisti Lepoglavi do 1951. kada je premje
čke omladine. šten u kućni pritvor u Krašiću gdje
je ostao do smrti. Papa Pio XII. ime
seljačka radna zadruga Jedinica ko novao ga je 1952. kard in alom, a bla
lektivnoga poljoprivrednog sustava ženik je od 1998. god ine.
Kataloške slike, crteži, grafike ulje/šperploča

38,2 x 52,5 cm
25. Sklapanje transformatora,
iz mape Rade Končar, 1956.
inv. br. GUNMZ-21
Narodni muzej Zadar, Zadar
Frano Baće
jedinice 1. Jama, 1948.
privatno vlasništvo bakropis/papir
prikaz: 32,4 x 24,4 cm Franjo Koren
litografija/papir 14. Od starog gradimo novo, inv. br. 9527 37. Izgradnja pruge, 1946-1947.
21 x 29,5 cm 1945-1946. Kabinet grafike HAZU, tuš/papir
inv. br. 1967 ulje/platno Zagreb 28,5 x 39 cm
Galerija umjetnina, Split 76 x 147,5 cm inv. br. GMK-IKMP-250 G
privatno vlasništvo 26. Transformatori, iz mape Gradski muzej Karlovac,
2. Jama, 1948. Rade Končar, 1956. Karlovac
litografija/papir 15. Pred svečanost otvorenja bakropis/papir
20,5 x 29,5 cm omladinske pruge, 1948. prikaz: 32,3 x 25 cm Branko Kovačević
inv. br. 1948 ulje, tempera/platno inv. br. 9716 38. A narod je pomagao
Galerija umjetnina, Split 69,5 x 260 cm Kabinet grafike HAZU, partizane (iz mape linoreza
privatno vlasništvo Zagreb Kroz našu borbu), 1945.
3. Jama, 1948. linorez/papir
litografija/papir Vladimir Filakovac Ivan Heil prikaz: 17,3 x 28,9 cm
21 x 30 cm 16. Dolazak partizana u 27. Stolarska radionica, 1946. inv. br. 3040
inv. br. 1950 Dubravu 1945, 1945. ulje/šperploča Galerija umjetnina, Split
Galerija umjetnina, Split ulje/platno 54 x 69 cm
58,5 x 70 cm inv. br. S-338 39. Bacan je narod u tamnice
4. Jama, 1948. inv. br. V-0000168 Galerija likovnih (iz mape linoreza Kroz našu
litografija/papir Grad Zagreb umjetnosti, Osijek borbu), 1945.
21 x 29,5 cm
linorez/papir
inv. br. 1951 17. Maršal Tito, 1948. Vladimir Jelić prikaz: 22,4 x 17,2 cm
Galerija umjetnina, Split ulje/platno 28. Na radu (Gradnja pruge inv. br. 3037
96 x 78,4 cm Gračani) Galerija umjetnina, Split
Vladimir Becić privatno vlasništvo
5. Jablanica, 1950. gvaš/papir
48,5 x 69 cm 40. Bili smo okupirani, ali...
sepija/papir Pavao Gavranić
inv. br. MG-2079 (iz mape linoreza Kroz našu
34 x 24 cm 18. Brodogradilište, 1949.
Moderna galerija, Zagreb borbu), 1945.
inv. br. GUNMZ-200 litografija/papir linorez/papir
Narodni muzej Zadar, Zadar 39 x 51 cm Pivo Karamatijević prikaz: 23,6 x 17,6 cm
inv. br. UGD-777 29. Krajiškinje, 1948. inv. br. 3036
6. Portret Josipa Broza Tita u
Umjetnička galerija otisak/papir Galerija umjetnina, Split
crvenoj fotelji, 1947.
Dubrovnik, Dubrovnik 32,5 x 28,4 cm
ulje/platno
inv. br. GUNMZ-1401 41. I pobijeđen (iz mape
71,5 x 59,5 cm 19. Dvije figure pri radu, 1951.
Narodni muzej Zadar, Zadar linoreza Kroz našu borbu),
inv. br. HPM/MRNH-C-3759 lavirani tuš/strukturirani 1945.
Hrvatski povijesni muzej, papir 30. Mineri, 1948. linorez/papir
Zagreb 29 x 20,4 cm otisak/papir prikaz: 23,5 x 17,6 cm
inv. br. 9010 32,5 x 28,4 cm inv. br. 3050
Ema Bursać
Kabinet grafike HAZU, inv. br. GUNMZ-1413 Galerija umjetnina, Split
7. Zgrade u Moskovskoj ulici
Zagreb Narodni muzej Zadar, Zadar
ulje/platno
42. I vješan (iz mape linoreza
53 x 76 cm Oton Gliha Albert Kinert Kroz našu borbu), 1945.
inv. br. 478 20. Izvlačenje drva iz šume 31. Doručak, prije 1952. linorez/papir
Grad Zagreb ulje/platno ulje/platno prikaz: 17,8 x 23,9 cm
100 x 81 cm 46,5 x 60,5 cm inv. br. 3038
Bogumil Car
inv. br. S-550 inv. br. GUNMZ-45 Galerija umjetnina, Split
8. U čast Dana Republike,
Galerija likovnih Narodni muzej Zadar, Zadar
1945.
umjetnosti, Osijek 43. Podigao se ustanak (iz
akvarel, olovka/papir
32. Lašva, 1947. mape linoreza Kroz našu
61,4 x 47,6 cm 21. S pruge, 1946-1947.
privatno vlasništvo bakropis/papir borbu), 1945.
ulje/platno prikaz: 13,4 x 20,9 cm linorez/papir
72 x 88 cm inv. br. 2225 prikaz: 2 x 17,5 cm
9. U čast Velikog Oktobra,
1945. inv. br. UGD-929 Kabinet grafike HAZU, inv. br. 3039
tempera, kreda/polukarton Umjetnička galerija Zagreb Galerija umjetnina, Split
68,1 x 38,1 cm Dubrovnik, Dubrovnik
privatno vlasništvo 33. Omladinac 44. Rušene su komunikacije
Sergije Glumac ulje/platno (iz mape linoreza Kroz našu
Marijan Detoni 22. Radnik s ciglama, 1949. 30 x 20 cm borbu), 1945.
10. Iz kolone, 1946. litografija kredom/ inv. br. MG-1547 linorez/papir
ulje/platno litografski papir Moderna galerija, Zagreb prikaz: 18,4 x 21,6 cm
74 x 109,5 cm prikaz: 17 x 10,9 cm inv. br. 3045
inv. br. 99 inv. br. 9522 34. Omladinke na radu Galerija umjetnina, Split
Grad Zagreb Kabinet grafike HAZU, ugljen/papir
Zagreb 20,5 x 27,3 cm Edo Kovačević
11. Prelaz partizana u čamcu inv. br. 2220 45. Kovači, 1945-1949.
ulje/karton 23. Rasklopni uređaj, iz mape Kabinet grafike HAZU, ulje/platno
62,1 x 92,8 cm Rade Končar, 1956. Zagreb 36,7 x 41,5 cm
inv. br. MG-1497 bakropis/papir Muzej moderne i suvremene
Moderna galerija, Zagreb prikaz: 21,2 x 32,2 cm 35. S pruge umjetnosti, Rijeka
inv. br. 9722 tuš/papir
Cata Dujšin Ribar Kabinet grafike HAZU, 16 x 18,9 cm Anka Krizmanić
12. Tunel pod Sljemenom, 1948. Zagreb inv. br. 2223 46. U loži (Anka Berus, Kata
ulje/karton Kabinet grafike HAZU, Pejnović, Franjo Gaži), 1949.
60 x 49,5 cm 24. Sastavljanje generatora, iz Zagreb ulje/platno
inv. br. 127 mape Rade Končar, 1956. 55 x 68 cm
Grad Zagreb bakropis/papir Joko Knežević privatno vlasništvo
prikaz: 32,1 x 24 cm 36. Radovi na sjevernoj luci,
Jerko Fabković inv. br. 9724 oko 1950. Alfred Krupa
13. Nabijanje terena na radnoj Kabinet grafike HAZU, ulje/platno 47. Javni radovi, 1948.
akciji, 1946. Zagreb 104 x 83 cm tuš/papir
28,8 x 39,8 cm pojedinačni list: Zdenka Pexidr Srića 82. Skica za sliku Darovi Petar Šimaga
inv. br. GMK-IKMP-36 G 30 x 43,3 cm 70. Buldožer na radnim novom čovjeku (Žena s 93. Miješanje betona, 1949.
Gradski muzej Karlovac, inv. br. 2666 akcijama u Maglaju, 1947. košarom), 1948. akvarel
Karlovac Kabinet grafike HAZU, crni akvarel kistom i perom/ olovka/bezdrvni papir 43,8 x 60 cm
Zagreb papir (poleđina plakata) inv. br. 9000004414
Mila Kumbatović 22,9 x 34 cm 25,2 x 14,8 cm Ured predsjednika RH,
48. Uz kamenolom, 1946-1949. 59. Gradnja mosta kod privatno vlasništvo inv. br. 3105 Zagreb
ulje/platno Zaprešića, 1948. Kabinet grafike HAZU,
45 x 55 cm ulje/platno 71. Godišnjica ustanka naroda Zagreb 94. Na gradskom smetlištu,
Muzej moderne i suvremene 81 x 100 cm Jugoslavije, 1946. 1948.
umjetnosti, Rijeka inv. br. UGD-938 akvarel/papir Vanja Radauš akvarel
Umjetnička galerija 38,5 x 31,8 cm 83. Zbirka reprodukcija 35,3 x 50 cm
Stjepan Lahovsky Dubrovnik, Dubrovnik privatno vlasništvo mape linoreza Mi pamtimo, inv. br. MG-1772
49. Demonstracija 1945. Moderna galerija, Zagreb
(Autoportret kao drugarica u 60. Gradnja željezničke pruge, 72. Govor partizanskog vođe Nakladni zavod Hrvatske,
povorci), 1947. 1948. s balkona kuće Pexidrovih na Zagreb 95. Pralje, 1949.
tempera/papir ulje/platno mitingu u Novom, 1945. otisak prema linorezu tuš/papir
28,9 x 39,7 cm 59,5 x 75 cm akvarel/papir inv. br. 2779 30 x 42 cm
privatno vlasništvo inv. br. HPM/MRNH-C-3757 24,1 x 24,2 cm Kabinet grafike HAZU, inv. br. 919
Hrvatski povijesni muzej, privatno vlasništvo Zagreb Galerija umjetnina, Split
Miron Makanec Zagreb
50. Tri radnika na gradnji 73. Naša baraka štab VI sekcije Josip Restek Frano Šimunović
pruge, 1947. 61. Šljunčara na autostradi, Nemila, 1947. 84. Kosci, 1954. 96. Crtež K slobodi iz
akvarel/papir 1947. olovka/papir drvorez u tri boje/papir mape reprodukcija Pod
28 x 39,7 cm ulje/platno 22,9 x 34,1 cm prikaz: 21,7 x 33,5 cm okupacijom/24 crteža, 1947.
privatno vlasništvo 60 x 75,5 cm privatno vlasništvo inv. br. 2286 Nakladni zavod Hrvatske,
inv. br. MMSU-9 Galerija umjetnina, Split Zagreb
51. Utovar dasaka u riječkoj Muzej moderne i suvremene Ico Polović tisak
luci, 1948. umjetnosti, Rijeka 74. Gradnja škole na 85. Soboslikar, 1949. 39,5 x 30,5 cm
ulje/platno Pantovčaku, 1954. tempera/papir inv. br. 2884
54 x 65 cm Omer Mujadžić ulje/platno 42,7 x 29,6 cm Kabinet grafike HAZU,
Muzej moderne i suvremene 62. Omladinska radna 73,5 x 93,5 cm inv. br. MG-1749 Zagreb
umjetnosti, Rijeka brigada, 1948. inv. br. 96 Moderna galerija, Zagreb
ulje/platno Grad Zagreb 97. Rad na autoputu, 1947.
Fedor Malančec 36,5 x 29,2 cm 86. Spremanje sijena, 1954. ulje/platno
52. Gradnja škarpe na Ksaveru inv. br. HPM/MRNH-C-3752 75. Pilane Zagreb, 1951. drvorez u četiri boje/papir 52 x 63 cm
ulje/platno Hrvatski povijesni muzej, ulje/platno prikaz: 21,5 x 29 cm inv. br. 9000004408
57 x 73 cm Zagreb 48 x 64 cm inv. br. 2287 Ured predsjednika RH,
inv. br. 30 inv. br. 731 Galerija umjetnina, Split Zagreb
Grad Zagreb 63. Portret Josipa Broza Tita Grad Zagreb
za radnim stolom, oko 1950. Ivo Režek Marino Tartaglia
Antun Masle ulje/platno Oton Postružnik 87. Vapnara – zagorski 98. Portret maršala Tita, 1951.
53. Rad na obnovi, 1945. 64,2 x 47,5 cm 76. Vršilica, 1947. krajolik ulje/platno
akvarel/papir inv. br. HPM/MRNH-C-3756 ulje/platno ulje/platno 53 x 34,8 cm
30 x 46,5 cm Hrvatski povijesni muzej, 63,9 x 74,4 cm 50 x 64 cm inv. br. MG-2062
inv. br. 332 Zagreb inv. br. MG-1731 inv. br. 9000004434 Moderna galerija, Zagreb
Galerija umjetnina, Split Moderna galerija, Zagreb Ured predsjednika RH,
Ismet Mujezinović Zagreb 99. Portret maršala, 2. pol.
Julius Meissner 64. Oslobađanje Jajca, 1955. Zlatko Prica 20. st.
54. Popravak lokomotive ulje/platno 77. Pastirice, 1953. Nasta Rojc ulje/platno
ulje/šperploča 600 x 300 cm ulje/platno 88. Ideja za spomenik u 150 x 100 cm
60 x 50 cm inv. br. 9000003865 116 x 65,5 cm Pakracu, 1946. inv. br. 9000003155
inv. br. 457 Ured predsjednika inv. br. MG-2838 ulje/platno Ured predsjednika RH,
Grad Zagreb Republike Hrvatske, Zagreb Moderna galerija, Zagreb prikaz: 18,5 x 31,1 cm Zagreb
privatno vlasništvo
Antun Mezdjić Edo Murtić 78. Zagrebačka ložiona, 1949. Đuro Tiljak
55. Mladi stolar 65. 1. maj 1946, 1946. ulje/platno 89. Radna akcija u Ulici 100. Tvornica u Rumunjskoj
ulje/platno lavirani tuš/papir 81 x 100 cm proleterskih brigada, 1946. II, 1947.
69,8 x 58,8 cm 35 x 50 cm inv. br. 255 ulje/šperploča tempera
inv. br. MG-1646 inv. br. GUNMZ-1012 Grad Zagreb 29,1 x 38,5 cm 64,5 x 49,8 cm
Moderna galerija, Zagreb Narodni muzej Zadar, Zadar privatno vlasništvo inv. br. MG-3596
Đuro Pulitika
Moderna galerija, Zagreb
Jerolim Miše 66. Na straži, 1946. 79. Povratak iz grada, 1952. Rudolf Sablić
56. Kamenolom, 1949. ulje/platno ulje/platno 90. Usjek kod tunela Oslo, 101. Tvornica u Rumunjskoj
ulje/platno 138 x 108,4 cm 58 x 78 cm 1947. Hunyedrava, 1947.
92 x 76 cm inv. br. MG-1674 inv. br. UGD-2375 ulje/platno akvarel
inv. br. S-551 Moderna galerija, Zagreb Umjetnička galerija 105,5 x 80 cm 50,2 x 65 cm
Galerija likovnih Dubrovnik, Dubrovnik inv. br. 267 inv. br. MG-3621
umjetnosti, Osijek 67. Proslava 1. maja, 1946. Galerija umjetnina, Split Moderna galerija, Zagreb
ulje/platno 80. Povratak s pazara, 1952.
57. Splitsko brodogradilište, prikaz: 54 x 88,5 cm tempera/karton Vilim Svečnjak Milan Tolić
1948. privatno vlasništvo 41,5 x 55 cm 91. Brodogradilište 102. S udarničkog rada, prije
ulje/platno inv. br. 336 ulje/platno 1949.
83 x 66 cm 68. Prvomajska povorka, Galerija umjetnina, Split 60 x 73,5 cm ugljen/papir
Ministarstvo vanjskih 1946. inv. br. 9000002324 49 x 66 cm
i europskih poslova ugljen/papir Mirko Rački Ured predsjednika RH, inv. br. GUNMZ-194
Republike Hrvatske, Zagreb 32 x 48 cm 81. Skica za sliku Darovi Zagreb Narodni muzej Zadar, Zadar
inv. br. GUNMZ-1028 novom čovjeku (Čovjek sa
Franjo Mraz Narodni muzej Zadar, Zadar srpom), 1948. Ivo Šeremet Kamilo Tompa
58. Crtež br. 8 iz mape olovka/bezdrvni papir 92. Gradnja pruge, oko 1950. 103. Oslobođenje Zagreba,
reprodukcija Omladinska 69. Rijeka, 1947. (poleđina plakata) ulje/platno 1945.
pruga / 20 crteža, 1947. ulje/platno 25 x 17,7 cm 65 x 81 cm tempera/papir
Nakladni zavod Hrvatske, 64,5 x 80 cm inv. br. 3107 inv. br. HPM/MRNH-C-3766 62 x 49,5 cm
Zagreb inv. br. A 56 Kabinet grafike HAZU, Hrvatski povijesni muzej, inv. br. MG-5168
tisak Vila Brijunka, Brijuni Zagreb Zagreb Moderna galerija, Zagreb
Mladen Veža 114. Tenkist – model figure 126. Prvoborci, 1947. bronca Andrija Maurović
104. Na pruzi, 1946. za Spomenik zahvalnosti reljef; bojani gips v. 26 cm 147. Partija i Tito, 1949.
gvaš/papir Crvenoj Armiji, 1947. 49,5 x 55 x 6 cm inv. br. MG-1980 litografija višebojna
prikaz: 35 x 55 cm gips inv. br. 1150 Moderna galerija, Zagreb 99,5 x 70,2 cm
privatno vlasništvo v. 222 cm Galerija umjetnina, Split inv. br. GZP 247/1999
inv. br. GA-269 Ivan Sabolić Nacionalna i sveučilišna
Antun Zupa Galerija Antuna Velibor Mačukatin 139. Rudar s puškom, oko knjižnica, Zagreb
105. Gradnja autoceste, oko Augustinčića, Klanjec 127. Ranjenik (skica), 1950. 1950.
1950. bronca legura (kositar, aluminij), 148. Živio I. kongres
ulje/platno Vojin Bakić v. 24 cm patinirano Narodnog fronta Hrvatske,
55 x 69 cm 115. Josip Broz Tito, oko 1960. inv. br. 1463 v. 40 cm 13.-15. X. 1946., 1946.
inv. br. HPM/MRNH-C-3758 reljef; aluminij Galerija umjetnina, Split inv. br. HPM/MRNH-S-100 litografija u više boja
Hrvatski povijesni muzej, 85,4 x 69,5 cm Hrvatski povijesni muzej, 117,5 x 85 cm
Zagreb inv. br. HPM/MRNH-S-55 Frano Meneghello Dinčić
Zagreb inv. br. GZP 227/1999
Hrvatski povijesni muzej, 128. Deset dinara, 1953.
Nacionalna i sveučilišna
Ante Žunić Zagreb reljef; posrebrena bronca
knjižnica, Zagreb
106. Popravak brodića, 1947. ø 17,7 cm
ulje/karton 116. Skica za Spomenik inv. br. 63 plakati 149. Živjeli IZBORI/ za
37 x 54 cm streljanima u Bjelovaru, 1946. Galerija umjetnina, Split USTAVOTVORNI SABOR/
bronca Zvonimir Agbaba
inv. br. S-467 IZRAZ DRŽAVNOSTI, I/
v. 40 cm 129. Dvadeset dinara, 1953. 140. Omladino i u izgradnji
Galerija likovnih SUVERENITETA/ naroda/
Ministarstvo vanjskih reljef; posrebrena bronca domovine budi na prvom
umjetnosti, Osijek Hrvatske, 1946.
i europskih poslova ø 21,3 cm mjestu, 1945.
inv. br. 64 litografija višebojna litografija višebojna
Republike Hrvatske, Zagreb 100 x 70 cm
Galerija umjetnina, Split 100 x 70 cm
skulpture i reljefi Rudolf Ivanković inv. br. 187482 inv. br. HPM/MRNH-P-527
117. Borac, oko 1950. Petar Mitrović Muzej Slavonije Osijek, Hrvatski povijesni muzej,
Grga Antunac bronca 130. Ribari, 1947. Zagreb
Osijek
107. Lenjin, 1940-e v. 52 cm reljef; rezbareno drvo
mjed 54 x 80 x 3 cm 141. Udarničkim radom 150. Život u seljačkoj radnoj
inv. br. GU-337
v. 54,5 cm inv. br. 1469 ubrzajmo obnovu zemlje, zadruzi donio mi je olakšanje
Narodni muzej Zadar, Zadar
privatno vlasništvo Galerija umjetnina, Split rada/ više hrane, više odjeće
1945.
Ksenija Kantoci i više novca./ Oslobodio
Antun Augustinčić litografija višebojna
118. Kata Pejnović, oko 1950. Nepoznati autor me teškog rada na sitnom
108. Avijatičar – model 100 x 70 cm
bronca (prema predlošku zaostalom posjedu, 1949.
figure za Spomenik inv. br. 187483
v. 36,7 cm Antuna Augustinčića) litografija višebojna
zahvalnosti Crvenoj Muzej Slavonije Osijek,
privatno vlasništvo 131. Josip Broz Tito, 50 x 71 cm
Armiji, 1947. Osijek
1945-1955. inv. br. HPM/MRNH-P-509
gips 119. Ivo Kerdić reljef; bakar Ferdo Bis Hrvatski povijesni muzej,
v. 220 cm Josip Broz Tito, 1950-e 36 x 45 cm 142. Živio Prvi maj/ praznik Zagreb
inv. br. GA-272 reljef; bronca, drvena privatno vlasništvo radnog naroda, 1951.
Galerija Antuna podloga Edo Murtić
Nepoznati autor litografija višebojna
Augustinčića, Klanjec 30 x 70 cm 151. Koraci slobode, 1945.
(pripisano Ivi Kerdiću) 100 x 68 cm
inv. br. 250 IV 1115 litografija višebojna
109. Josip Broz Tito, 2. pol. 132. Borbeni savez radničke inv. br. HPM/MRNH-P-510
Muzej Staro selo, Kumrovec 119,8 x 72,5 cm
20. st. klase i seljaka, 1946-1947. Hrvatski povijesni muzej,
inv. br. HPM/MRNH-P-525
reljef; mramor 120. Ivan Kirin reljef; bronca Zagreb
Hrvatski povijesni muzej,
v. 57 cm Bombaš, 20. st. ø 34 cm Zagreb
reljef; bronca Marijan Detoni
inv. br. 9000002759 privatno vlasništvo 143. Izgradimo opustošenu
Ured predsjednika RH, 41 x 40 cm 152. žene// glasajmo za
inv. br. 272 IV 124 Vanja Radauš domovinu, 1945.
Zagreb sretnu/ budućnost naše
Muzej Staro selo, Kumrovec 133. Bombaš, oko 1950. litografija višebojna
djece/ antifašistička
110. Juriš – skica dijela bronca 100 x 70 cm
fronta žena jugoslavije,
Spomenika zahvalnosti 121. Friedrich Engels, 20. st. v. 50 cm inv. br. 187484
1945.
Crvenoj Armiji, 1947. reljef; drvo, bronca inv. br. HPM/MRNH-C-114 Muzej Slavonije Osijek,
litografija višebojna
gips ø 31 cm Hrvatski povijesni muzej, Osijek
95 x 64 cm
v. 31 cm inv. br. 273 IV 125 Zagreb
Muzej Staro selo, Kumrovec 144. Svi/ NA FRONT/ OBNOVE, inv. br. HPM/MRNH-P-529
inv. br. GA-63 Hrvatski povijesni muzej,
134. Nošenje ranjenika 1945.
Galerija Antuna 122. Karl Marx, 20. st. Zagreb
(studija za veću litografija višebojna
Augustinčića, Klanjec reljef; drvo, bronca kompoziciju), oko 1946. 95 x 64,8 cm
ø 31 cm 153. Živio I. maj-svenarodni
111. Nošenje ranjenika, 1. pol. gips inv. br. HPM/MRNH-P-604
inv. br. 273 IV 125 praznik, 1945–1950.
20. st. v. 51,5 cm Hrvatski povijesni muzej,
Muzej Staro selo, Kumrovec litografija u tri boje
bronca privatno vlasništvo Zagreb
100 x 70 cm
v. 165 cm Marijan Kocković inv. br. GZP 520/2000
135. Radnik, oko 1945. Zvonimir Faist
Muzej Staro selo (Zbirka 123. Partizanka, oko 1950. Nacionalna i sveučilišna
patinirani gips 145. Perion/ pere vse/
poklona – vila Kumrovec), gips knjižnica, Zagreb
v. 73 cm ZLATOROG MARIBOR, 1953.
Kumrovec v. 40 cm inv. br. UGD-1437 litografija višebojna 154. Živjeće ovaj narod, 1947.
privatno vlasništvo Umjetnička galerija 99,5 x 67 cm
112. Pobjeda, 1945. litografija višebojna
bronca 124. Savo Kovačević, oko Dubrovnik, Dubrovnik inv. br. HPM/MRNH-P-558 70,8 x 99,8 cm
v. 250 cm 1950. Hrvatski povijesni muzej, inv. br. HPM/MRNH-P-507
136. Ranjenik, 1952.
inv. br. GA-352 P gips Zagreb Hrvatski povijesni muzej,
bronca
Galerija Antuna v. 38 cm v. 35 cm Zagreb
Zvonimir Faist,
Augustinčića, Klanjec privatno vlasništvo inv. br. MG-2093 Dušan Mrvoš 155. Yugoslavia, 1954.
113. Spomenik maršalu Titu, Andrija Krstulović Moderna galerija, Zagreb 146. PONOS / DOMAĆICE/ sitotisak
1948. 125. Motiv s jematve, oko 137. Žena u borbi, oko 1945. “GORICA“// POSUĐE S OVIM 99,2 x 65,6 cm
bronca 1950. reljef; bronca ZNAKOM, oko 1955. privatno vlasništvo
iz 1980-ih bronca 89,3 x 52,8 x 12 cm litografija višebojna
v. 201 cm v. 88 cm privatno vlasništvo 99 x 67 cm Nepoznati autor
inv. br. GA-353 P inv. br. UGD-1438 inv. br. HPM/MRNH-P-563 156. Narodno sito – Da smo
Galerija Antuna Umjetnička galerija Vjekoslav Rukljač Hrvatski povijesni muzej, prije rata mogli ovako sitno
Augustinčića, Klanjec Dubrovnik, Dubrovnik 138. Ranjenik, 1950. Zagreb da prosijavamo, ne bi Švaba
onako lako žario i palio po VI. 1947, Zagreb, 1947. v. 27 cm, ø 8,5 cm 187. Igračka – stolić, 20. st. nastavna sredstva,
našoj zemlji, 1945. litografija višebojna inv. br. HPM 43911 drvo školska oprema, radovi
litografija 95,2 x 63,5 cm Hrvatski povijesni muzej, 10 x 15 cm učenika i nastavnika
48 x 62 cm inv. br. HPM/MRNH-P-508 Zagreb inv. br. EMI-5171
inv. br. 190974 Hrvatski povijesni muzej, 199. Remen za nošenje
Etnografski muzej
Muzej Slavonije Osijek, Zagreb 176. Kutija za šećer u knjiga (Rijeka), 20. st.
Istre, Pazin
Osijek kockama, 1950-e koža
Janez Vidič karton 188. Igračka – stolica, sr. 23 x 48 cm
157. Nema više povratka na 167. Jugoslawien: Berge, Meer, 10 x 26 x 20,5 cm 20. st. inv. br. EMI-4328
staro – Za novu Demokratsku Heilbäder, 1952. inv. br. U-164541 drvo Etnografski muzej Istre,
Federativnu Jugoslaviju, 1945. sitotisak Muzej Slavonije Osijek, v. 13 cm Pazin
litografija 100 x 70,3 cm Osijek inv. br. EMI-5171-1
48 x 62 cm 200. Pernica, poč. 20. st.
privatno vlasništvo Etnografski muzej
inv. br. 190975 177. Kutija za kekse Petit 6,8 x 24 cm, v. 1,9 cm
Mate Zlamalik Istre, Pazin drvo
Muzej Slavonije Osijek, Beurre, 1950-e
Osijek 168. Živio/ V. kongres KPJ, karton, papir inv. br. EMI-4667
189. Dopisnica, 1954.
1948. 6,2 x 20,4 x 12,4 cm Etnografski muzej Istre,
papir
158. Novopečeni demokrati litografija višebojna inv. br. U-164442 Pazin
9 x 14,2 cm
– Pravo kaže ona naša 100 x 70 cm Muzej Slavonije Osijek, privatno vlasništvo 201. Školska knjiga za prvi
poslovica: ˝Ne laje kuca...˝, inv. br. HPM/MRNH-P-586 Osijek
1945. razred talijanske škole, 1945.
Hrvatski povijesni muzej, 190. Razglednica, 1954. papir
litografija Zagreb 178. Promidžbeni komplet papir, tisak, rukopis
48 x 62 cm žigica, 1950-e 24,3 x 17,5 cm
10,4 x 15,6 cm inv. br. EMI-4627
inv. br. 187488 karton inv. br. EMI-7342
Muzej Slavonije Osijek, 5,3 x 25,2 x 24 cm Etnografski muzej Istre,
umjetniČki obrt Etnografski muzej Pazin
Osijek privatno vlasništvo Istre, Pazin
159. Plakat za izložbu Stella Skopal 202. Udžbenik zemljopisa
179. Termofor američke 191. Razglednica, 1955.
Školstvo za vrijeme NOB-a, 169. Omladinska pruga, 1947. FNR Jugoslavije za 7. razred
savezne vojske, 1944. papir, tisak, rukopis
1949. engoba/crvena glina sedmogodišnje škole i 3.
keramika, guma 15,6 x 10,7 cm
akvarel/papir 30 x 30 cm razred gimnazije, 1951.
7 x 15,5 cm, v. 25 cm inv. br. EMI-7343
70,5 x 49,7 cm inv. br. MUO 9378 papir
inv. br. EMI-4566 Etnografski muzej Istre,
inv. br. HŠM Mp 31804 Muzej za umjetnost i obrt, 20 x 14,3 cm
Etnografski muzej Istre, Pazin
Hrvatski školski muzej, Zagreb privatno vlasništvo
Pazin
Zagreb 170. Sijačica, 1947. 192. Kovčeg, 1. pol. 20. st. 203. Udžbenik hrvatskog ili
180. Televizor, 1956-1958. srpskog jezika za 5. razred
160. Dani muzike, Opatija, engoba/crvena glina pruće
privatno vlasništvo osmogodišnje škole (Rijeka),
Rijeka, 1950. pr. 26,5 cm 40 x 60 cm, v. 32 cm
sitotisak inv. br. MUO 9167 181. Perilica rublja Maytag, inv. br. EMI-4363 1954.
100 x 70,8 cm Muzej za umjetnost i obrt, oko 1950. Etnografski muzej Istre, papir
privatno vlasništvo Zagreb darovateljica: gospođa Vanja Pazin 20 x 14,5 cm
Balzer, Zagreb inv. br. EMI-7394
161. Opatija, Zdravstveni Broz Tito, Josip 193. Kovčeg, 1. pol. 20.st. Etnografski muzej Istre,
79 x 69 x 115,5 cm; 63 kg
radnici, 1952. 171. Dio kovane željezne karton, metal, plastika Pazin
inv. br. TM 3206
sitotisak ograde koju je izradio Josip 30 x 50 cm, v. 15 cm
Tehnički muzej, Zagreb 204. Računalo sa šišarkama,
67,3 x 47,8 cm Broz Tito u Sisku, 1912. inv. br. EMI-4745
privatno vlasništvo kovano željezo 182. Cokule (Središnja Istra, Etnografski muzej Istre, 1944.
28 x 88,6 cm Pazin OŠ Satrić (kotar Sinj)
Žminj), oko 1955.
162. Predizborne odluke – inv. br. 5 I 15 drvo, metal, šišarke
drvo
Živjela Republika, 1945. Muzej Staro selo, Kumrovec 194. Molitvenik, 1946. 50 x 94 cm
12 x 30 cm
litografija papir inv. br. HŠM Mp 25
inv. br. EMI-160
62 x 48 cm Nepoznati autor 9 x 14 cm Hrvatski školski muzej,
Etnografski muzej Istre,
inv. br. 187490 172. Isklesano kameno srce s EMI-7395 Zagreb
Pazin
Muzej Slavonije Osijek, grančicom mira, 1945. Etnografski muzej
Osijek kamen, metal 205. Drveni tronožac, 1941-
183. Škatula za tabak – Istre, Pazin 1945.
43 x 10 x 26 cm tabakera, 1. pol. 20. st.
163. Program proslave 1. maja, inv. br. 146 IV 137 195. Telefonski imenik, 1951. Nepoznati autor, Hrvatska
1950. rezbareno drvo drvo
Muzej Staro selo, Kumrovec inv. br. EMI-2206 papir
litografija 17 x 23,5 cm sjedalo: 33 x 33 cm
85 x 60 cm Nepoznati autor, Bihać Etnografski muzej Istre, noge: 18 cm
Pazin EMI-7396
inv. br. 190997 173. Tapiserija s likom Josipa Etnografski muzej inv. br. HŠM Mp 31230
Muzej Slavonije Osijek, Broza Tita, vjerojatno 2. pol. 184. Dječja kolica – vozić Istre, Pazin Hrvatski školski muzej,
Osijek 20. st. (okolica Pazina), 1. pol. 20. st. Zagreb
platno, vuna drvo 196. Vozni red, 1950.
164. Svi na smotru brigada 206. Zidna početnica za I.
65 x 42 cm 17,3 x 50,5 cm papir
– Svi na izgradnju beljskog razred – Slovo P, 1956-1957.
inv. br. 252 II 53 inv. br. EMI-4366 10 x 15 cm
nasipa, 1949. autor: Viktorija Potočnjak
Muzej Staro selo, Kumrovec Etnografski muzej Istre, EMI-7397
litografija rukopis, akvarel/papir
100 x 70 cm Pazin Etnografski muzej 89,5 x 63 cm
inv. br. 187737 Istre, Pazin inv. br. HŠM Mp 30913
predmeti iz 185. Pištolj – igračka, 20. st.
Muzej Slavonije Osijek, 197. Glasačke kuglice Hrvatski školski muzej,
svakodnevog Života željezo
Osijek s grbom Demokratske Zagreb
d. 11 cm
165. Takmičimo se/ u čast 174. Bombonijera Snjeguljica, inv. br. EMI-4481 Federalne Jugoslavije, 1945. 207. Zidna početnica za I.
godišnjice. V. kongresa KPJ, 1958. Etnografski muzej Istre, guma, sintetički materijal razred – Slovo T, 1956-1957.
1949. bojana ljepenka Pazin opseg 4,5 cm autor: Viktorija Potočnjak
litografija višebojna 19 x 28 cm, v. 3 cm inv. br. HPM/PMH 25494 rukopis, akvarel/papir
100 x 70,8 cm inv. br. HPM 79765 186. Dječji tricikl (Pula), sr. Hrvatski povijesni muzej, 89,5 x 63 cm
inv. br. HPM/MRNH-P-511 Hrvatski povijesni muzej, 20. st. Zagreb inv. br. HŠM Mp 30918
Hrvatski povijesni muzej, Zagreb drvo, željezo, plastika Hrvatski školski muzej,
Zagreb 49 x 60 cm 198. Udarničke značke, Zagreb
175. Boca Najfiniji gorski inv. br. EMI-4681 1945-1955.
166. Zagrebački Velesajam.// malinovac, 1. pol. 20. st. Etnografski muzej metal 208. Zidne novine
Z/V// u Zagrebu/ od 31. V. – 9. staklo, papir Istre, Pazin privatno vlasništvo omladinaca II.a razreda
graditelja omladinske pruge, 216. Zidne novine – Mi smo papir papir inv. br. HŠM A 2120
1946. mlada vojska Titova, 15,9 x 8,5 cm 6 x 9,2 cm Hrvatski školski muzej,
Učiteljska škola, Osijek 1945-1946. privatno vlasništvo EMI-7399 Zagreb
rukopis, crtež, lijepljenje/ učenici, Osijek Etnografski muzej Istre,
karton, papir rukopis, crtež/papir 226. Potvrda o upisu Pazin 244. Ministarstvo prosvjete
96,5 x 65 cm 100 x 70 cm narodnog zajma na ime Narodne Republike
inv. br. HŠM Mp 31745 inv. br. HŠM Mp 31771 Ivana Tuzuna, 1948. 237. Iskaznica Saveza Hrvatske. Okružnice.
Hrvatski školski muzej, Hrvatski školski muzej, papir sindikata Jugoslavije – Analfabetski tečajevi u
Zagreb Zagreb 14,5 x 5,8 cm Udruženje penzionera tvornicama i poduzećima,
inv. br. HPM/MRNH-SI-356 Narodne Republike 1947.
209. Zidne novine – Pregled 217. Zidne novine – Uspjeh Hrvatski povijesni muzej, Hrvatske, 1954. papir
rada tijekom Svjetske na kraju šk. god. 1947/1948. Zagreb Savez sindikata Jugoslavije 30 x 21 cm
omladinske nedjelje u u IV. gimnaziji, 1948. papir, karton inv. br. HŠM A 2120
Daruvaru, 1945. IV. gimnazija 227. Priznanica o plaćenom 12,5 x 9 cm Hrvatski školski muzej,
učenici, Daruvar rukopis, crtež/papir porezu, 1948. privatno vlasništvo Zagreb
rukopis, crtež/papir 45 x 68,7 cm papir
65 x 96,5 cm inv. br. HŠM Mp 31774 13 x 16,6 cm 238. Ministarstvo 245. Ministarstvo
inv. br. HŠM Mp 31746 Hrvatski školski muzej, privatno vlasništvo prosvjete Narodne prosvjete Narodne
Hrvatski školski muzej, Zagreb Republike Hrvatske. Republike Hrvatske. Popis
Zagreb 228. Članska iskaznica Uputa namještenicima namještenika za pripomoć
218. Zidne novine – Saveza boraca Narodno – Ministarstva o pravu za april, 1945.
210. Zidne novine – br. 3 30. godišnjica Oktobarske oslobodilačkog rata, 1949. i pravilima u nabavi papir
osnovnog općeobrazovnog revolucije, 1947. papir građanskih odijela, 1945. 29,7 x 21 cm; 14,8 x 21 cm
tečaja u Brešću (kotar Učiteljska škola, Osijek 7,5 x 10 cm papir sign. HR-HDA-291-13.5, izv.
Osijek), 1949. rukopis, crtež/papir inv. br. EMI-7400 29,5 x 20,5 cm br. 878
učenici, Brešće 100 x 71 cm Etnografski muzej Istre, inv. br. HŠM A 2607 Hrvatski državni arhiv,
rukopis, crtež/papir inv. br. HŠM Mp 31782 Pazin Hrvatski školski muzej, Zagreb
84,5 x 63 cm Hrvatski školski muzej, Zagreb
inv. br. HŠM Mp 31750 Zagreb 229. Vojna knjižica 246. Ministarstvo prosvjete
Hrvatski školski muzej, Jugoslovenske armije, 1949. 239. Ministarstvo prosvjete Narodne Republike
Zagreb papir Narodne Republike Hrvatske. Molba za pokriće
13 x 9,2 cm Hrvatske. Iskaz Ureda za troškova izložbe umjetnika
211. Zidne novine – IV.c arhivska građa privatno vlasništvo socijalnu i zdravstvenu partizana, 1945.
razreda OŠ Sveti Duh u zaštitu slušača Sveučilišta papir
219. Iskaznica Saveza 230. Program za seoske
Zagrebu, 1949. 29,7 x 21 cm
hrvatskih obrtnika Zagreb, i visokih škola u Zagrebu o
učenici, Zagreb partijske organizacije, 1949.
1945. namještenicima pušačima sign. HR-HDA-291-13.5, izv.
rukopis, crtež/papir ili 1950.
Savez hrvatskih obrtnika i molba za izdavanje cigareta, br. 1973
81 x 57 cm Komunistička partija
papir, plastificirane korice 1945. Hrvatski državni arhiv,
inv. br. HŠM Mp 31752 Hrvatske
11,5 x 7 cm papir Zagreb
Hrvatski školski muzej, papir
privatno vlasništvo 34 x 21 cm
Zagreb 21 x 15 cm 247. Ministarstvo prosvjete
inv. br. HŠM A 2607
220. Dozvola boravka za privatno vlasništvo Narodne Republike
212. Zidne novine – br. 5 Hrvatski školski muzej,
strane državljane, 1945. Zagreb Hrvatske. Dopis o likovnoj
II.a razreda Učiteljske škole 231. Potvrda o podmirenju
Odjel za unutrašnje cenzuri plakata, 1945.
u Osijeku – Slava palim računa za električnu
poslove Narodne Republike 240. Ministarstvo prosvjete papir
borcima, 1948. energiju, 1950.
Hrvatske Narodne Republike 14,8 x 21 cm
Učiteljska škola, Osijek papir
papir Hrvatske. Okružnice. sign. HR-HDA-291-13.5, izv.
rukopis, crtež/papir 9,8 x 12,2 cm
8,5 x 6 cm Raspored sata vjeronauka u br. 2477
100 x 70 cm privatno vlasništvo
privatno vlasništvo osnovnim školama, 1945. Hrvatski državni arhiv,
inv. br. HŠM Mp 31754
Hrvatski školski muzej, 232. Udarnička karta, 1950. papir Zagreb
221. Srećka Dobrotvorne 29,5 x 20,5 cm
Zagreb stvarne lutrije za izgradnju papir
inv. br. HŠM A 2118 248. Ministarstvo prosvjete
popaljenih sela, 1946. 7 x 9,8 cm Narodne Republike
213. Zidne novine – broj 3 inv. br. EMI-7398 Hrvatski školski muzej,
Srednjoškolskog papir Hrvatske. Popis umjetnika-
Etnografski muzej Istre, Zagreb
internata u Daruvaru, 12,8 x 9 cm partizana za hranu u menzi,
inv. br. HPM/MRNH-SI-423 Pazin 241. Ministarstvo prosvjete 1945.
1948.
Srednjoškolski internat, Hrvatski povijesni muzej, 233. Potrošačka karta So-2 Narodne Republike papir
Daruvar Zagreb za predmete ishrane (Marija Hrvatske. Okružnice. 29,7 x 21 cm; 14,8 x 21 cm
rukopis, crtež/papir Mesner), 1951. Diktiranje u srednjim sign. HR-HDA-291-13.5, izv.
222. Molba za primitak u
125 x 87,5 cm papir školama, 1946. br. 3552
uljarsku zadrugu, 1946.
inv. br. HŠM Mp 31755 15,3 x 5,7 cm papir Hrvatski državni arhiv,
papir
Hrvatski školski muzej, inv. br. HPM/MNRH-SI-302 31 x 21 cm Zagreb
25 x 26,2 cm
Zagreb Hrvatski povijesni muzej, inv. br. HŠM A 2118
privatno vlasništvo 249. Ministarstvo prosvjete
Zagreb Hrvatski školski muzej,
214. Zidne novine – posebno Zagreb Narodne Republike
223. Radna knjižica
izdanje Kerempuh, 1949. 234. Prijava za stalni Hrvatske. Dozvola
Federativne Narodne
Srednjoškolski đački dom, dohodak za djecu, 1952. 242. Ministarstvo prosvjete putujućeg kinematografa
Republike Jugoslavije, 1947.
Podlabin papir Narodne Republike Rudolfa Pergera, 1945.
Ministarstvo rada
rukopis, crtež/papir 29,3 x 21 cm Hrvatske. Okružnice. papir
Federativne Narodne
100 x 78 cm Republike Hrvatske privatno vlasništvo Školske proslave, 1946. 29,7 x 42 cm; 20 x 25 cm
inv. br. HŠM Mp 31757 papir papir sign. HR-HDA-291-13.5, izv.
Hrvatski školski muzej, 14,5 x 10 cm 235. Iskaznica radnje 30 x 21 cm br. 5264
Zagreb privatno vlasništvo Tkanina i pribor, 1952. inv. br. HŠM A 2118 Hrvatski državni arhiv,
Tkanina i pribor. Krojačka Hrvatski školski muzej, Zagreb
215. Zidne novine – Podaci 224. Udarnička karta, 1947. nabavno-prodajna zadruga, Zagreb
rada pionira XXXIX. odreda, papir Bogovićeva 1, Zagreb 250. Dopis Saveza likovnih
1949. 11,7 x 8,5 cm papir 243. Ministarstvo prosvjete umjetnika Jugoslavije
III. muška gimnazija inv. br. HPM/MNRH-SI-215 6 x 9,5 cm Narodne Republike Udruženju likovnih
rukopis, crtež/papir Hrvatski povijesni muzej, privatno vlasništvo Hrvatske. Okružnice. umjetnika Hrvatske, 1948.
86 x 59 cm Zagreb Obljetnica smrti V. I. papir
inv. br. HŠM Mp 31764 236. Članska iskaznica Lenjina, 1947. 29,7 x 21 cm
Hrvatski školski muzej, 225. Prijava za upis u knjigu Narodnog fronta Hrvatske, papir Arhiv za likovne umjetnosti
Zagreb državljana, 1947. 1952. 29,5 x 21 cm HAZU, Zagreb
251. Dopis Udruženja Društvo književnika god. 1/br. 2 281. Republika: časopis za 292. 5 dinara, 1945.
likovnih umjetnika Hrvatske, Zagreb, 1947. Zagreb, 1945. književnost i umjetnost, metal
Hrvatske Savezu likovnih sign. 188.582 Arhiv za likovne umjetnosti god. VI/br. 2/3 ø 2,6 cm
umjetnika Jugoslavije, 1949. Nacionalna i sveučilišna HAZU, Zagreb Nakladni zavod Hrvatske, privatno vlasništvo
papir knjižnica, Zagreb Zagreb, 1950.
29,7 x 21 cm 271. Izvor: časopis za Arhiv za likovne umjetnosti 293. Novčanica 100 dinara,
Arhiv za likovne umjetnosti 259. Matković, Marijan (ur.) književnost i kulturna pitanja, HAZU, Zagreb 1946.
HAZU, Zagreb Na pruzi god. I/br. 4/5 Izrada M. Zlamalika prema
Društvo književnika Novo pokoljenje, Zagreb, 282. Republika: časopis za nacrtima V.A. Kuna (Av.),
Hrvatske, Zagreb, 1947. 1948. književnost i umjetnost, odnosno T. Krnjajića (Rv.)
sign. 190.908 Arhiv za likovne umjetnosti god. VI/br. 7 papir
osobni predmeti Nacionalna i sveučilišna HAZU, Zagreb Nakladni zavod Hrvatske, 5,6 x 12 cm
josipa broza tita knjižnica, Zagreb Zagreb, 1950. privatno vlasništvo
272. Izvor: časopis za Arhiv za likovne umjetnosti
252. Nepoznati autor 260. Kaleb, Vjekoslav književnost i kulturna pitanja, HAZU, Zagreb 294. Novčanica 1000 dinara,
(vjerojatno Radionica Divota prašine god. II/br. 9 1946.
XXVI. divizije) Mladost, Zagreb, 1954. Novo pokoljenje, Zagreb, 283. Kulturni radnik: organ Izrada M. Zlamalika prema
Opasač Josipa Broza Tita, sign. 325.377 1949. Saveza kulturno-prosvjetnih nacrtima V. A. Kuna (Av.),
1944. Nacionalna i sveučilišna Arhiv za likovne umjetnosti društava Hrvatske, odnosno T. Krnjajića (Rv.)
koža, metal knjižnica, Zagreb HAZU, Zagreb god. II/br. 4 papir
91 x 5 cm
Savez kulturno-prosvjetnih 6,7 x 14,5 cm
inv. br. 4 III 14 261. Ujević, Tin 273. Izvor: časopis za književ
društava NRH, Zagreb, 1949. privatno vlasništvo
Muzej Staro selo, Kumrovec Žedan kamen na studencu nost i kulturna pitanja, god.
Društvo književnika Arhiv za likovne umjetnosti
III/br. 1 295. Novčanica 500 dinara,
253. Radionica XXVI. divizije Hrvatske, Zagreb, 1954. HAZU, Zagreb
Novo pokoljenje, Zagreb, 1950.
Originalna maršalska sign. 325.645 1950.
uniforma šivana po mjeri, 284. Nacrt Ustava papir
Nacionalna i sveučilišna Arhiv za likovne umjetnosti Federativne Narodne 5,8 x 13,5 cm
1944. knjižnica, Zagreb HAZU, Zagreb
platno, konac, tekstil Republike Jugoslavije privatno vlasništvo
različite dimenzije 262. Zogović, Radovan Beograd, 1945.
274. Izvor: časopis za 296. Novčanica 1000 dinara,
inv. br.1 III 11 Na poprištu sign. T 342.4 JUG U 1945
književnost i kulturna pitanja, 1950.
Muzej Staro selo, Kumrovec Kultura, Beograd, 1947. god. IV/br. 1/2 Knjižnice grada Zagreba,
Zagreb papir
sign. 188.997 Novo pokoljenje, Zagreb, 6,4 x 14,8 cm
Nacionalna i sveučilišna 1951. 285. Republika: časopis za privatno vlasništvo
odlikovanja knjižnica, Zagreb Arhiv za likovne umjetnosti književnost i umjetnost,
josipa broza tita HAZU, Zagreb god.VIII/br. 10/11 297. Novčanica 5000 dinara,
263. Franičević, Marin 1950.
Pisci i problemi 275. Republika: mjesečnik za Nakladni zavod Hrvatske,
254. Nepoznati autor Zagreb, 1952. papir
Orden narodnog heroja, 1950. Kultura, Zagreb, 1948. književnost, umjetnost i javni
sign. P-23 G. 1952 br. 7-12 6,8 x 15,6 cm
metal sign. 193.779 život, god. III/br. 1
Knjižnice grada Zagreba, privatno vlasništvo
6 x 4,5 cm Nacionalna i sveučilišna Nakladni zavod Hrvatske,
knjižnica, Zagreb Zagreb, 1947. Zagreb 298. Novčanica 100 dinara,
inv. br. 146 IV 137
Muzej Staro selo, Kumrovec Arhiv za likovne umjetnosti 286. Krugovi: mjesečnik za 1953.
264. Slamnig, Ivan i Šoljan,
HAZU, Zagreb književnost i kulturu, Izrada O. Mujadžića prema
255. Antun Augustinčić Antun (prir.)
god.I/br. 1 nacrtu T. Krnjajića
Maršalski znak Josipa Broza Američka lirika 276. Republika: časopis za
Mladost, Zagreb, 1952. papir
Tita, 1949. Zora, Zagreb, 1952. književnost i umjetnost, god.
sign. 182.828 sign. P-59 G.1952 6,8 x 14 cm
gips III/ br. 3 privatno vlasnišvo
Nacionalna i sveučilišna Nakladni zavod Hrvatske, Knjižnice grada Zagreba,
r. 80 cm
knjižnica, Zagreb Zagreb, 1947. Zagreb 299. Novčanica 100 dinara,
inv. br. GA-43
Galerija Antuna Arhiv za likovne umjetnosti 287. Svijet: moda, kozmetika, 1955.
265. Poljoprivreda br. 3
Augustinčića, Klanjec HAZU, Zagreb kazalište, film, roman, Izrada M. Petrovića po
Ministarstvo poljoprivrede
Federativne Narodne god.II/br. 1 nacrtima T. Krnjajića (Av.) i
277. Republika: časopis za
Republike Jugoslavije, Vjesnik, Zagreb, 1954. B. Kocmuta (Rv.)
književnost i umjetnost,
štafete Beograd, 1949. sign. P-2017 G.1954 papir
god. III/br. 6
privatno vlasništvo Knjižnice grada Zagreba, 5,1 x 11,7 cm
Nakladni zavod Hrvatske,
256. Štafetna palica s Zagreb privatno vlasništvo
Zagreb, 1947.
pismom drugu Titu za 266. Seljačka sloga,
Arhiv za likovne umjetnosti 300. Novčanica 1000 dinara,
rođendan od omladinaca, god. XII/br. 7 288. Plavi vjesnik, god.I/br. 1
HAZU, Zagreb 1955.
2.pol.20.st. Hrvatsko seljačko Vjesnik, Zagreb, 1954.
OŠ Dragojla Jarnević, prosvjetno društvo Seljačka sign. RANS N-270 G.1954 Izrada M. Petrovića po
278. Republika: časopis za
Karlovac sloga, Zagreb, 1950. br. 1-14 nacrtima T. Krnjajića
književnost i umjetnost,
lijevanje, urezivanje, privatno vlasništvo Knjižnice grada Zagreba, papir
god. III/br. 12
rukopis/mesing, papir Zagreb 5,9 x 13,4 cm
267. Slobodna Dalmacija, Nakladni zavod Hrvatske,
d. 29,5 cm Zagreb, 1947. privatno vlasništvo
inv. br. HŠM Mp 31422 god IV/br. 355 289. Zagrebački tjednik,
Narodni front Dalmacije, Arhiv za likovne umjetnosti 301. Kolekcija metalnog
Hrvatski školski muzej, HAZU, Zagreb god. I/br. 4
Split, 1946. Zagreb, 1953. novca, 1953-1955.
Zagreb
privatno vlasništvo 279. Republika: časopis za privatno vlasništvo 50 dinara, metal, ø 2,5 cm
književnost i umjetnost, 20 dinara, metal, ø 2,3 cm
268. Slobodna Dalmacija, 290. Vjesnik Narodnog fronta 10 dinara, metal, ø 2,1 cm
knjige, časopisi god IV/br. 331 god. IV/br. 1
Nakladni zavod Hrvatske, Hrvatske, god. VI/br. 453 5 dinara, Al, ø 2,4 cm
i novine Narodni front Dalmacije, Zagreb, 1946. 2 dinara, Al, ø 2,2 cm
Split, 1946. Zagreb, 1948.
Arhiv za likovne umjetnosti privatno vlasništvo 1 dinar, Al, ø 1,9 cm
257. Barković, Josip privatno vlasništvo
Sinovi slobode HAZU, Zagreb 50 para, Al, ø 1,7 cm
Novo pokoljenje, Zagreb i 269. Vijesti br. 54 privatno vlasništvo
Beograd, 1948. JNOF Zagrebačke oblasti, 280. Republika: časopis za novac i poštanske
književnost i umjetnost, 302. Kolekcija poštanskih
sign. 193.669 Zagreb, 1945. marke maraka, 1945-1955.
Nacionalna i sveučilišna inv. br. 72 III 47 god. VI/br. 1
Nakladni zavod Hrvatske, 291. Novčanica 1 dinar, 1944. privatno vlasništvo
knjižnica, Zagreb Muzej Staro selo, Kumrovec
Zagreb, 1950. papir
258. Parun, Vesna 270. Izvor: list književnika i Arhiv za likovne umjetnosti 4 x 8,2 cm
Zore i vihori umjetnika – samoaktivista, HAZU, Zagreb privatno vlasništvo
FOTOALBUMI, fotografija crno-bijela, Hrvatski državni arhiv, odmaralištima Stjepana Planića, 11. svibnja
FOTOGRAFIJE, VIDEO kaširana, mat Zagreb r: Branko Bauer 1945.
I AUDIO 28 x 33 cm sign. 452 D Govor generala-lajtnanta
inv. br. HŠM Mf 403 321. Pregled 1/1948. Hrvatski državni arhiv, Ivana Gošnjaka
303. Fotoalbum 5. kongresa Hrvatski školski muzej, Značajni dani Jugoslavenske Zagreb Govor generala-lajtnanta
KPJ, 1948. Zagreb armije, Radni dan u tvornici Koče Popovića
papir, plastika, metal Gorica, Seljačke radne zadru 331. Pregled 10/1950. Govor Josipa Broza Tita na
25 x 40 cm 312. Pioniri čitaju dječje ge u Hrvatskoj Tvornice radnicima Trgu Stjepana Radića u Za
inv. br. 177 IV 146 časopise, Hrvatska, r: Krešo Golik r: A. Vuko grebu, 21. svibnja 1945.
Muzej Staro selo, Kumrovec neposredno nakon 1945. sign. 538 D Podvodni ribolov sign. DG120, DG121, DG123
fotografija crno-bijela, Hrvatski državni arhiv, r: Frano Vodopivec
304. Josip Broz Tito sa Hrvatska radiotelevizija,
kaširana, mat Zagreb Snimanje Plavi 9
školskom djecom, Kumrovec, Hrvatski radio, Zagreb
30 x 40 cm r: Branko Bauer
1948. 322. Pregled 2/1948. sign. 375 D
inv. br. HŠM Mf 404 342. Miting u Zagrebu
fotografija crno-bijela, Željeznički tehnikum u Puli, Hrvatski državni arhiv,
Hrvatski školski muzej, (emisija), 15. listopada 1945.
kaširana, mat Opremanje broda Kosmaj, Zagreb
Zagreb Fragmenti mitinga na
30 x 40 cm Kako nastaje knjiga, Kamena
Jelačićevu trgu u Zagrebu
inv. br. HŠM Mf 405 313. Pioniri iz Istre, Istra, spilja na otoku Braču 332. Filmske novosti
uoči izbora za Ustavotvornu
Hrvatski školski muzej, neposredno nakon 1945. r: Krešo Golik 27/1952.
sign. 318/4 D skupštinu, 15. listopada
Zagreb fotografija crno-bijela, Engleska krstarica: Lord
Hrvatski državni arhiv, 1945.
kaširana, mat Mountbatten na Brionima
Zagreb Upis narodnog zajma
305. Učenik prvog razreda, 29 x 38 cm r: nepoznat
(emisija), 1. srpnja 1948.
Lika, vrijeme NOB-a inv. br. HŠM Mf 409 sign. 1557 b D
323. Pregled 3/1948. Miting u Zagrebu protiv
fotografija crno-bijela, Hrvatski školski muzej, Hrvatski državni arhiv,
Još jedan brod je zaplovio Francova režima (emisija),
kaširana, mat Zagreb Zagreb
r: Krešo Golik 18. srpnja 1946.
29 x 38 cm
sign. 283/2 D 333. Filmske novosti sign. DG171
inv. br. HŠM Mf 411 314. Pioniri iz Istre, Istra,
Hrvatski državni arhiv, 38/1952. Hrvatska radiotelevizija,
Hrvatski školski muzej, neposredno nakon 1945. Zagreb Tito u Splitu – Tito na Hrvatski radio, Zagreb
Zagreb fotografija crno-bijela, kaši
Velesajmu
rana, mat 324. Pregled 4/1948.
306. Za vrijeme nastave u r: nepoznat
29 x 38 cm Velesajam u Zagrebu,
Partizanskoj gimnaziji sign. 1557 c D
inv. br. HŠM Mf 408 Frontovci Zagreba pomažu
maršala Tita, Zagreb, 1948. Hrvatski državni arhiv,
Hrvatski školski muzej, obnovi zemlje, Među muzej istorije
fotografija crno-bijela, Zagreb
Zagreb radnicima šumske industrije jugoslavije
kaširana, mat r: Krešo Golik 334. Filmske novosti
25 x 31 cm 315. Pioniri iz Starog Grada, sign. 306/1 D 44/1952. likovna zbirka
inv. br. HŠM Mf 106 Stari Grad (Hvar), vrijeme Hrvatski državni arhiv, U rodnoj kući druga Tita
Hrvatski školski muzej, NOB-a Zagreb r: nepoznat Grga Antunac
Zagreb fotografija crno-bijela, sign. 1557 d D 343. Borac u jurišu, prije
kaširana, mat 325. Pregled 5/1948. 1955.
307. Josip Broz Tito s pionir Hrvatski državni arhiv,
30 x 40 cm Hrvatska pozdravlja maršala darovatelj: Dom JNA, Pula,
kama i pionirima, Kumrovec, Zagreb
inv. br. HŠM Mf 410 Tita, Štafeta, Na gradilištima 1955.
1948. Hrvatski školski muzej, zadružnih domova, Graditelji 335. Filmske novosti bronca
fotografija crno-bijela, Zagreb Pionirskog grada 45/1952. v. 62,5 cm
kaširana, mat r: Krešo Golik Tito otvorio VI. kongres KPJ – inv. br. B – 384
28 x 38 cm 316. Praktična nastava i rad sign. 318/5 D Zagrepčani slušaju na ulici Muzej istorije Jugoslavije,
inv. br. HŠM Mf 406 u elektroprivrednoj školi; iz Hrvatski državni arhiv, r: nepoznat Beograd
Hrvatski školski muzej, albuma Industrijske škole na Zagreb sign. 1557 e D
Zagreb području NOK Zagreb 1945- Hrvatski državni arhiv, Vojin Bakić
1955, Zagreb, 1945.-1955. 326. Pregled 6/1948. 344. Bista Anke Butorac,
Zagreb
308. Omladinski aktiv Parti fotografija crno-bijela, mat Kulturno-prosvjetni život prije 1950.
zanske gimnazije maršala Tita, 27 x 39 cm radnika, Berba ljekovitog bilja, 336. VI. kongres SKJ u Zagrebu, darovatelj: III. kongres žena
Zagreb, 1946. inv. br. HŠM Mf 2141/13 Modelari i jedriličari 1952. Jugoslavije, 1950.
fotografija crno-bijela, Hrvatski školski muzej, r: Krešo Golik r: Žika Čukulić patinirana bronca
kaširana, mat sign. 306/2 D sign. 1575 D 48 x 36 x 37 cm
Zagreb
25 x 31 cm Hrvatski državni arhiv, Hrvatski državni arhiv, inv. br. B – 339
inv. br. HŠM Mf 107 317. Filmske novosti 1/1945. Zagreb Zagreb Muzej istorije Jugoslavije,
Hrvatski školski muzej, Oslobođenje Zagreba Beograd
327. Pregled 7/1948. 337. Vijest BBC-a o Hitlerovoj
Zagreb r: Branko Marjanović
Srednja poljoprivredna škola smrti, 1. svibnja 1945. Marijan Detoni
sign. 458 D u Križevcima, Priprema atle
309. Za vrijeme nastave u Hrvatski državni arhiv, 345. Noć na Zelengori,
osnovnoj školi u Podlugu, tičara za Olimpijadu, Dječje 338. Govor Vladimira Nazo
Zagreb 1950-1951.
Podlug (Benkovac), vrijeme kolonije Narodne fronte ra na Kongresu Narodnog
darovatelj: autor, 1955.
NOB-a 318. Filmske novosti 2/1945. r: Krešo Golik fronta, 21. prosinca 1949.
ulje/platno
fotografija crno-bijela, Štafeta mladosti sign. 318/6 D sign. DG47
91 x 116 cm
kaširana, mat r: Branko Marjanović Hrvatski državni arhiv, Hrvatska radiotelevizija,
Hrvatski radio, Zagreb inv. br. 90 M
28 x 39 cm sign. 317/1 D Zagreb
Muzej istorije Jugoslavije,
inv. br. HŠM Mf 413 Hrvatski državni arhiv, 328. Spomenik zahvalnosti 339. Govor Milana Stanića Beograd
Hrvatski školski muzej, Zagreb Crvenoj armiji, 1948. pri povratku zarobljenika
Zagreb iz Njemačke, govor dr. Đure Krsto Hegedušić
319. Pregled 1/1946. r: Milan Katić
Kumičića, Zagreb 346. Pruga Brčko – Banovići,
sign. 492 D
310. Pioniri iz Istre, Istra, Sabor, Poljoprivreda, Omla 1956.
Hrvatski državni arhiv, sign. DGDG54
neposredno nakon 1945. dinski izlet, Folklorna smotra darovatelj: autor, 1962.
Zagreb Hrvatska radiotelevizija,
fotografija crno-bijela, u Zagrebu ulje/platno
Hrvatski radio, Zagreb
kaširana, mat r: nepoznat 329. Pregled 7/1949. 146 x 162 cm
30 x 40 cm sign. 318/16 D Tito u Puli, Slet 340. Razred Davore Martin inv. br. 52 / zbirka
inv. br. HŠM Mf 407 Hrvatski državni arhiv, r: Milan Luks čić i njihova karta Istre, 1951. umjetnina
Hrvatski školski muzej, Zagreb sign. 283/4 D sign. DG74 Muzej istorije Jugoslavije,
Zagreb Hrvatski državni arhiv, Hrvatska radiotelevizija, Beograd
320. Maršal Tito u Hrvatskoj, Zagreb Hrvatski radio, Zagreb
311. Raspačavanje lista Pionir, 1946. Boris Kalin
dječji dom u Hrvatskoj, ne r: Josip Barković 330. Pregled 4/1950. 341. Miting na Jelačićevu 347. Grupa boraca
posredno nakon 1945. sign. 1877 D Proljeće u radničkim trgu u Zagrebu – govor posrebrena bronca,
patinirana, cizelirana partizanka), prije 1949. Muzej istorije Jugoslavije, 371. Usisavač za prašinu d. 32 cm
44 x 41 x 33,5 cm bronca Beograd darovatelj: Zavod RR Niš, Niš inv. br. B – 169
inv. br. 3742 R v. 62 cm inv. br. 422 P Muzej istorije Jugoslavije,
Muzej istorije Jugoslavije, inv. br. MRJ 3770.III.5/152 363. Maketa zrakoplova, Muzej istorije Jugoslavije, Beograd
Beograd Muzej istorije Jugoslavije, 1947. Beograd
Beograd darovatelj: radionica 381. Maketa grobnice, 1947.
Valentin Tine Kos zrakoplova JRV 372. Model limene kante za darovatelj: partizani iz
348. Muškarac i žena u Frano Šimunović kromirani metal vodu Železne Kaple
iskoraku ističu zastavu, 1947. 356. Tvornica Duga Resa, v. 54 cm nepoznati darovatelj posveta: TOV. MARŠALU TITU /
posveta: Poklon naroda 1955. inv. br. B – 1490 lim obojen alubroncom PARTIZANI IZ ŽELEZNE KAPLE
slovenačkog primorja 1957. darovatelj: Tvornica pamuka Muzej istorije Jugoslavije, inv. br. 1647 P drvo
patinirana bronca Duga Resa, 1955. Beograd Muzej istorije Jugoslavije, 15 x 18,5 cm
skulptura: 65 x 21 x 25 cm ulje/platno Beograd inv. br. B – 447
inv. br. 1585 P 82 x 104 cm 364. Maketa zubne Muzej istorije Jugoslavije,
Muzej istorije Jugoslavije, inv. br. 85 M ambulante 373. Maketa vage Beograd
Beograd Muzej istorije Jugoslavije, darovatelj: Jugodent, Novi nepoznati darovatelj
Sad mjed 382. Stolna svjetiljka
Beograd nepoznati darovatelj
Tomislav Krizman obojeni metal inv. br. 1823 P
349. U maršalovoj rodnoj 47 x 35 x 26,5 cm Muzej istorije Jugoslavije, aluminij
kući u Kumrovcu, kuhinja inv. br. B – 1511 Beograd v. 52 cm
olovka plakat Muzej istorije Jugoslavije, inv. br. B – 1196
prikaz: 31,4 x 45,2 cm Beograd 374. Maketa planinarske Muzej istorije Jugoslavije,
Radočaj cipele, 1951. Beograd
inv. br. 113 357. Plakat za Prvi
Muzej istorije Jugoslavije, 365. Maketa zubne proteze darovatelj: planinari Srbije
kongres Saveza službenika sa zubima, 1955. drvo 383. Kutijica s fotografijama
Beograd zdravstvenih i socijalnih istaknutih društveno-
darovatelj: Savez zubarskih inv. br. 1844 P
Frano Kršinić ustanova u Zagrebu, 10- društava FNRJ Muzej istorije Jugoslavije, političkih radnika, 1952.
350. Skica za spomenik Titov 12.06.1946. ø 14 cm Beograd darovatelj: bolesnici i osoblje
naprijed, 1948-1849. inv. br. 1166.IV.4/91.JPG Vojnog lječilišta Lovran
inv. br. B – 1516
Muzej istorije Jugoslavije, 375. Maketa zgrade Saveznog posveta: Uspomena voljenom
darovatelj: Vlada NR Muzej istorije Jugoslavije,
Beograd izvršnog veća, 1948. drugu Titu za šezdeseti
Hrvatske, 1952. Beograd
darovatelj: graditelji Novog rođendan, da nam dugo poživi
patinirana bronca
366. Maketa lokomotive, Beograda na sreću naših naroda.
skulptura: 65 x 23 x 50,5 cm
1951. inv. br. 1915 M celuloid
inv. br. 143 M tehnička zbirka
darovatelj: Železnička Muzej istorije Jugoslavije, d. 51 cm
358. Skulptura Električar, radionica ‘Stanko Paunović’, Beograd inv. br. B – 2267
Beograd Muzej istorije Jugoslavije,
1951. Niš
351. Skica za spomenik darovatelj: Radni kolektiv niklani metal 376. Radioaparat, 1952. Beograd
Ustanak, 1949. Novosadske tvornice ‘Kabel’ v. 18 cm darovatelj: omladinci
Zavoda RR Niš, Niš 384. Stolna svjetiljka
darovatelj: grad Sisak bronca, mramor, fiberglas, inv. br. B – 1549 darovatelj: Kolektiva Uljarne
patinirana bronca metal Muzej istorije Jugoslavije, inv. br. 1908 M
Muzej istorije Jugoslavije, Ljubljana – Moste
skulptura: 38 x 27 x 16 cm v. 35 cm Beograd staklo, drvo
inv. br. 4239 R inv. br. B – 420 Beograd
367. Figura nagog muškarca, v. 37 cm
Muzej istorije Jugoslavije, Muzej istorije Jugoslavije, 377. Svjetiljka sa srpom i inv. br. 632 P
Beograd Beograd maketa stupa, knjige i
bubnja za kabel, 1949. čekićem, 1948. Muzej istorije Jugoslavije,
Nepoznati autor 359. Figura žene s lovorovim darovatelj: tvornica Kabeli, darovatelj: rudari rudnika Beograd
352. Žena koja pruža zlatno vijencem Novi Sad Trepča
v. 50 cm 385. Stolna svjetiljka
srce “Novomešćanka” darovatelj: Ivan Kralj, limar mjed, aluminij nepoznati darovatelj
darovatelj: žene Novog iz Zagreba 35 x 35 x 40 cm inv. br. MRJ 3780. IV. 1/153
drvo
Mesta metal, mramor inv. br. B – 1596 Muzej istorije Jugoslavije,
inv. br. 1500 P
posveta: Novomešćani Titu 40 x 20 cm Muzej istorije Jugoslavije, Beograd
patinirana bronca inv. br. B – 496 Beograd Beograd
skulptura: 70,5 x 23 x 33 cm Muzej istorije Jugoslavije,
inv. br. 1716 R Beograd 368. Maketa štednjaka zbirka raznih 386. Stolna svjetiljka
Muzej istorije Jugoslavije, nepoznati darovatelj predmeta nepoznati darovatelj
Beograd 360. Pepeljara, 1945. obojani lim drvo
darovatelj: Belsap, Beograd 38 x 23 x 26 cm 378. Kutijica s Titovom inv. br. 1501 P
Vjekoslav Rukljač aluminij inv. br. B – 1844 fotografijom, 1954. Muzej istorije Jugoslavije,
353. Nošenje ranjenika, 1948- v. 11 cm Muzej istorije Jugoslavije, darovatelj: žene iz Bosanske Beograd
1949. inv. br. B – 500 Beograd Mezgraje, Bijeljina
darovatelj: kolektiv i Muzej istorije Jugoslavije, metal, staklo, tekstil 387. Držač šibica
studenti VMA, 1950. Beograd 369. Maketa kazališne scene 12,5 x 5 cm darovatelj: žene okruga
bronca s dekorom dubrovačkog inv. br. B – 74 Karlovac
skulptura: 63 x 67 x 21 cm 361. Maketa peći za topljenje pejsaža, 1950. Muzej istorije Jugoslavije, gips
inv. br. 140 M koja služi kao stolna darovatelj: Kolektiv narodnog Beograd inv. br. 1886 P
Muzej istorije Jugoslavije, svjetiljka s figurom ljevača, kazališta Rijeka Muzej istorije Jugoslavije,
Beograd 1951. drvo, obojani gips, svila 379. Mastionica, 1945. Beograd
darovatelj: željezničari 46 x 38 x 28 cm darovatelj: radnici
Ivan Sabolić Jugoslavije inv. br. B – 1904 Vojno-tehničkih radionica
354. Skica za spomenik metal, drvo, mjed Muzej istorije Jugoslavije, Kragujevac prirodnjačka zbirka
Husinski rudari, prije 1953. postolje: 30,5 x 18 x 2,5 cm Beograd niklani metal, drvo, meci
darovatelj: rudari rudnika inv. br. B – 896 d. 42 cm 388. Uzorci ruda bakra, 1952.
Kreka, 1956. Muzej istorije Jugoslavije, 370. Maketa školske inv. br. B – 146 darovatelj: Centar
patinirana bronca, drveno Beograd učionice s namještajem i Muzej istorije Jugoslavije, predvojničke obuke, Bor
postolje priborom, 1957. Beograd posveta: CENTAR PREDVOJNI
skulptura: 88 x 36 x 29 cm 362. Maketa rafinerije darovatelj: Osnovna škola ČKE OBUKE GRADA BORA KO
inv. br. B – 386 nafte, 1951. Čurug 380. Mastionica s MANDANTU DRUGU TITU (ćir.)
Muzej istorije Jugoslavije, darovatelj: rafinerija lakirano drvo pepeljarom, 1945. rude, drvo
Beograd nafte, Sisak 95 x 74 x 46 cm darovatelj: Prva makedonska 32 x 15 x 39 cm
metal, aluminij, drvo inv. br. B – 2027 automobilska brigada JA, inv. br. B – 2149
Sreten Stojanović ø 50 cm Muzej istorije Jugoslavije, Skopje Muzej istorije Jugoslavije,
355. Borba (Partizan i inv. br. B – 1334 Beograd metal, mramor, pleksiglas Beograd
etnografska zbirka darovatelj: Osnovna inv. br. 559 M 416. Štafetna palica, 1950. 39 x 7 cm
organizacija Saveza boraca Muzej istorije Jugoslavije, poduzeće Crvena zvijezda, inv. br. 1337 M
389. Ukrasni jastuk N.O.B-a, Budaševo, Hrvatska Beograd Osijek Muzej istorije Jugoslavije,
nepoznati darovatelj posveta: U čast rođendana drvo, vuna Beograd
posveta: ŽIVIO DRUG TITO voljenom drugu TITI! 406. Štafetna palica, 1952. 50 x 7 cm
svila laneno platno, drveni okvir pioniri, Bosanski Novi inv. br. 984 M 427. Štafetna palica
35 x 35 cm 45 x 40 cm drvo Muzej istorije Jugoslavije, Zelina kod Zagreba
inv. br. E – 798 29 x 4 cm Beograd drvo
inv. br. L – 1207
Muzej istorije Jugoslavije, inv. br. 577 M 45,5 x 7,5 cm
Beograd Muzej istorije Jugoslavije, 417. Štafetna palica inv. br. 1343 M
Beograd
Beograd drvo Muzej istorije Jugoslavije,
390. Ukrasna jastučnica
397. Ukrasni tanjur 41 x 19 cm Beograd
nepoznati darovatelj 407. Štafetna palica, 1952.
aluminij inv. br. 1026 M
posveta: Ž. D. TITO Knežpolje
ø 50,5 cm Muzej istorije Jugoslavije,
svila drvo, metal
inv. br. 10 P Beograd
ø 42 cm 44 x 15,5 cm zbirka satova
inv. br. E – 1400 Muzej istorije Jugoslavije,
Beograd inv. br. 669 M 418. Štafetna palica, 1950.
Muzej istorije Jugoslavije, 428. Kaminski sat
Muzej istorije Jugoslavije, Zadrugari SRZ “Edvard
Beograd posveta: Svom voljenom
Beograd Kardelj” – Banatsko
maršalu za 64. rođendan
Plandište
391. Ukrasni jastuk štafete 408. Štafetna palica, 1950. Radni kolektiv industrije i
nepoznati darovatelj drvo, metal
JRV 46 x 9 cm kovnice ‘Orešković Marko’.
svila 398. Štafetna palica, 1955. metal Prigodom 10-god. osnutka,
ø 46 cm Zagreb inv. br. 1038 M
25,5 x 4,5 cm Muzej istorije Jugoslavije, Zagreb 25. V. 1950.
inv. br. E – 1412 drvo, metal, plastična masa inv. br. 693 M srebro s pozlatom
Muzej istorije Jugoslavije, Beograd
29 x 9 cm Muzej istorije Jugoslavije, inv. br. 234
Beograd inv. br. 416 M Beograd 419. Štafetna palica Muzej istorije Jugoslavije,
Muzej istorije Jugoslavije, selo Čardak Beograd
392. Ukrasna jastučnica Beograd 409. Štafetna palica, 1954.
nepoznati darovatelj drvo
pioniri Črnice 44 x 8 cm 429. Ručni sat
posveta: ŽIVIO MARŠAL TITO / 399. Štafetna palica, 1953. rogovlje, plastična masa srebro
ŽIVIO MARŠAL STALJIN inv. br. 1046 M
pioniri, Slavonski Brod 46,5 x 4,5 cm inv. br. 3063
pamučno platno Muzej istorije Jugoslavije,
drvo inv. br. 736 M Muzej istorije Jugoslavije,
44 x 49 cm Beograd
40 x 8,5 cm Muzej istorije Jugoslavije, Beograd
inv. br. E – 1630 inv. br. 441 M Beograd 420. Štafetna palica
Muzej istorije Jugoslavije, Muzej istorije Jugoslavije, selo Zelinje 430. Ručni sat
Beograd Beograd 410. Štafetna palica, 1951. drvo zlato
Boksački klub Mladost, 36 x 11 cm inv. br. 573
393. Ukrasni jastuk, 1945. 400. Štafetna palica, 1954. Osijek inv. br. 1116 M Muzej istorije Jugoslavije,
darovatelj: Novoselec pioniri Narodne drvo, tekstil Muzej istorije Jugoslavije, Beograd
omladina šestogodišnje škole, Vaška 45 x 13 cm Beograd
posveta: Zdravo Tito sretan drvo 431. Stolni sat
inv. br. 750 M
ti! borili se za te svi, tvoji 33,5 x 5,5 cm inv. br. 163 R
Muzej istorije Jugoslavije, 421. Štafetna palica, 1956.
hrabri drugovi – uvjek si nas inv. br. 442 M Muzej istorije Jugoslavije,
Beograd poduzeće Jugokeramika
dobro vodil – od jarma nas Muzej istorije Jugoslavije, Beograd
porculan
oslobodil, tu sad treba samo Beograd 411. Štafetna palica, 1954. 36 x 5,5 cm
Boga pa če biti prava sloga Gorenjski lovci 432. Stolni sat
inv. br. 1228 M
/ Novoselec omladina želi 401. Štafetna palica, 1952. rogovlje, metal posveta: J.B.Titu poklon
zdravo drugovima živila nam Muzej istorije Jugoslavije,
Tiskarsko poduzeće Prosveta, 47 x 11 cm radnog kolektiva ‘Nikole Tesle’
domovina / 1945 Beograd
Niš inv. br. 837 M u čast II. kongresa K.P.S.
pamučna tkanina, svileni drvo, karton Muzej istorije Jugoslavije, 422. Štafetna palica, 1951. inv. br. B – 1090
konac 38 x 10 cm Beograd poduzeće Jadran Muzej istorije Jugoslavije,
50 x 60 cm inv. br. 471 M kamen Beograd
inv. br. E – 1802 Muzej istorije Jugoslavije, 412. Štafetna palica, 1953. 33,5 x 7 cm
Muzej istorije Jugoslavije, Beograd graničari inv. br. 1244 M
Beograd drvo Muzej istorije Jugoslavije,
402. Štafetna palica, 1951. 53 x 8 cm odlikovanja
394. Ukrasna petokraka Beograd josipa broza tita
Loznica inv. br. 845 M
darovatelj: žene Kloštra drvo, metal Muzej istorije Jugoslavije, 423. Štafetna palica
Ivanića 433. Maršalski znak
40,5 x 12 cm Beograd drvo, metal
posveta: ŽIVIO – MARŠAL Antun Augustinčić, obradio
inv. br. 478 M 40 x 11
JUGOSLAVIJE – JOSIP – BROZ 413. Štafetna palica, 1952. u plemenitim metalima
Muzej istorije Jugoslavije, inv. br. 1252 M
– TITO narod Crne Gore Teodor Krivak
karton, saten svila metal zlato, srebro, platina
Beograd
50 x 54 cm 403. Štafetna palica, 1951. 42 x 7 cm težina: 201,8 g
inv. br. E – 1250 Osijek inv. br. 879 M 424. Štafetna palica, 1952. inv. br. 22-O
Muzej istorije Jugoslavije, karton, papir Muzej istorije Jugoslavije, Split Muzej istorije Jugoslavije,
Beograd 38 x 9 cm Beograd drvo, metal Beograd
inv. br. 498 M 44 x 7 cm
395. Ukrasna jastučnica 414. Štafetna palica, 1953. 434. Orden jugoslavenske
Muzej istorije Jugoslavije, inv. br. 1285 M
darovatelj: A.F.Ž. Remete Travnik velike zvijezde s lentom
posveta: A. F. Ž. REMETE metal, plastična masa zlato, srebro, dijamanti,
Beograd
DRUGU TITU 404. Štafetna palica, 1951. 38 x 6,5 cm rubin
saten svila Vrapče inv. br. 961 M 425. Štafetna palica, 1952. težina: 151,3 g
47 x 39 cm metal Muzej istorije Jugoslavije, Donja Stubica inv. br. 1-O
inv. br. E – 1597 23 x 4,5 cm Beograd drvo, metal Muzej istorije Jugoslavije,
Muzej istorije Jugoslavije, inv. br. 509 M 51 x 12 cm Beograd
Beograd Muzej istorije Jugoslavije, 415. Štafetna palica, 1951. inv. br. 1308 M
Beograd Delnice Muzej istorije Jugoslavije, 435. Orden slobode
drvo, metal Beograd zlato, dijamanti, rubini
primijenjena zbirka 405. Štafetna palica, 1950. 20 x 6,5 cm težina: 42,9 g
radnici Muslinovca inv. br. 973 M 426. Štafetna palica inv. br. 2-O
396. Prikaz zadružnog doma, drvo Muzej istorije Jugoslavije, Zelina kod Zagreba Muzej istorije Jugoslavije,
1950. 36 x 31 cm Beograd drvo Beograd
436. Minijaturna 458. Šešir tipa fedora 470. Dvogled, binokularni inv. br. 1978/43 (193)
odlikovanja, 21 komad (na filc inv. br. 145 Muzej istorije Jugoslavije,
bluzi uniforme) fotografije, inv. br. 266, 226, 222 Muzej istorije Jugoslavije, Beograd
inv. br. 103-O uramljene Muzej istorije Jugoslavije, Beograd
Muzej istorije Jugoslavije, Beograd 482. Album fotografija s
447. Kraljica Elizabeta II i 471. Futrola fotoaparata izgradnje pruge
Beograd princ Filip, portret 459. Šešir, cilindar “Nikon” Brčko ‒ Banovići, 1946
srebro inv. br. 532 darovatelj: Graditelji
dlaka belgijskog zeca i svila
25 x 33 cm Muzej istorije Jugoslavije, Omladinske pruge
inv. br. 322/1, 322/2
nakit inv. br. 2838 R Beograd Brčko ‒ Banovići
Muzej istorije Jugoslavije, 35,5 x 50 cm.
437. Ženska narukvica Beograd
Beograd 472. Putna garnitura za piće inv. br. 2107/162 (320)
bijelo zlato, smaragdi, 460. Šešir homburg inv. br. 3499 R
brilijanti 448. Earl Mountbatten sa Muzej istorije Jugoslavije,
filc Muzej istorije Jugoslavije, Beograd
težina: 42,8 g suprugom Edwinom, portret Beograd
inv. br. 216
inv. br. 5-N drvo, koža, pozlata 483. Album fotografija s
45 x 32 cm Muzej istorije Jugoslavije, 473. Kutija za minijaturna
Muzej istorije Jugoslavije, izgradnje valjaonice bakra u
inv. br. 2830 R Beograd odlikovanja i značke, igle za
Beograd Sevojnu, 1952.
Muzej istorije Jugoslavije, 461. Kutija za čuvanje kravate i dugmad za košulje darovatelj: graditelji Sevojna
438. Broš u obliku cvijeta Beograd inv. br. R-2045
cilindra 34 x 53,5 cm
zlato, rubini, brilijanti Muzej istorije Jugoslavije,
papir, karton u boji, koža inv. br. 2032/90 (241)
težina: 32,5 g Beograd
inv. br. 322/3, 322/4 Muzej istorije Jugoslavije,
inv. br. 84-N
osobni predmeti Muzej istorije Jugoslavije, 474. Koferi za šešire, kožni Beograd
josipa broza tita Beograd inv. br. 52/1, 52/2
Beograd
449. Bluza svečane 462. Kravate Muzej istorije Jugoslavije,
439. Ženska narukvica Beograd
maršalske uniforme d. 138 cm
bijelo zlato, brilijanti ponoćno plave boje inv. br. 534/1, 534/2, 534/3, 475. Kofer za odijela
težina: 30 g inv. br. K IVc/365 534/4, 534/5, 534/6, 534/7, inv. br. 64
inv. br. 108-N Muzej istorije Jugoslavije, 534/8, 534/9, 533/1, 533/2, Muzej istorije Jugoslavije,
Muzej istorije Jugoslavije, Beograd 531/1, 531/2, 531/3, 530/1, Beograd
Beograd
530/2, 530/3, 530/4, 529/1,
450. Šapka, bijela, dio
440. Komplet nakita: 529/2, 529/3, 529/4, 529/5
maršalske uniforme Josipa
ogrlica, narukvica, prsten Muzej istorije Jugoslavije,
Broza Tita fotoalbumi
zlato, čađavi topaz inv. br. K IVc/410 Beograd
težina: 327 g Muzej istorije Jugoslavije, 476. Album fotografija s
inv. br. 314-N 463. Svečano crno trodijelno izgradnje puta Zagreb ‒
Beograd odijelo, kaput, košulja,
Muzej istorije Jugoslavije, Karlovac ‒ Rijeka, 1954.
Beograd 451. Ešarpa (svečani opasač) kravata i svečani večernji šal darovatelj: Uprava za ceste NR
inv. br. K IVc/471 inv. br. 111 a, 111 b, 1/b, 529/6, Hrvatske
441. Ženska narukvica Muzej istorije Jugoslavije, 110/1, 350 30 x 50 cm
zlato Beograd Muzej istorije Jugoslavije, inv. br. 573
težina: 94,5 g Beograd Muzej istorije Jugoslavije,
inv. br. 8-N 452. Bluze uniforme Beograd
Muzej istorije Jugoslavije, inv. br. K IVc/382-1, K 464. Diplomatsko odijelo s
Beograd IVc/427-1 leptir mašnom 477. Album fotografija
Muzej istorije Jugoslavije, inv. br. 141, 148, 1/a, 11/1, 522 predvojničke obuke
442. Ženske naušnice Beograd Muzej istorije Jugoslavije, Đurđevac, 1950.
zlato Beograd darovatelj: Predvojnička
težina: 6,3 g 453. Hlače uniforme obuka Đurđevac, Đurđevac
inv. br. 23-N inv. br. K IVc/382-2, 465. Odijelo s polufrakom,
29,5 x 45,5 cm
Muzej istorije Jugoslavije, K IVc/427-2 leptir mašnom i svečanim
inv. br. 187/190 (800)
Beograd Muzej istorije Jugoslavije, pojasom
Beograd inv. br. 169, 141, 9/a, 11/2,
Beograd
443. Ženska narukvica 525, pojas: rekonstrukcija
zlato, filigranski rad 454. Šalovi Muzej istorije Jugoslavije, 478. Album fotografija
težina: 82 g svila, vuna Beograd Brodospasa, Split, 1953.
inv. br. 65-N inv. br. 111, 128, 125, 124, darovatelj: kolektiv Labun
Muzej istorije Jugoslavije, 110/2, 126, 120, 121, 115 466. Smoking s dvorednim poduzeća Brodospas, Split
Beograd Muzej istorije Jugoslavije, kopčanjem, leptir mašnom i 31,5 x 41,5cm
Beograd maramicom inv. br. 314/317 (348)
444. Ženska narukvica inv. br. 140 a, 140 b, 7, 521, Muzej istorije Jugoslavije,
zlato, almandin, ljuske 455. Cipele K IVc/II-66
koža Beograd
dijamanata Muzej istorije Jugoslavije,
težina: 70,5 g inv. br. 300, 91/1, 102/1, Beograd 479. Album fotografija
inv. br. 77-N 285/7, 292/2, 272 radnih ljudi Viadukta, 1950.
Muzej istorije Jugoslavije, Muzej istorije Jugoslavije, 467. Jutarnje formalno darovatelj: Radni kolektiv
Beograd Beograd odijelo Viadukta, Zagreb
inv. br. 360 a, 360 b, 186, 9/b, 30 x 50 cm
445. Broš 456. Rukavice 11/3, 529/7, 109 inv. br. 498/504 (-)
zlato, biseri koža, svila Muzej istorije Jugoslavije, Muzej istorije Jugoslavije,
težina: 31,5 g 11 x 24 cm Beograd Beograd
inv. br. 98-N inv. br. 142, 129, 133, 137,
Muzej istorije Jugoslavije, 135, 139, 152/1, 158/1, 158/2, 468. Ljetno sportsko odijelo 480. Album fotografija Most
Beograd 159/2, 147, 152/2, 145, 55 inv. br. 108 a, 108 b, 34 Sušak Rijeka, 1946.
Muzej istorije Jugoslavije, Muzej istorije Jugoslavije, 24 x 33 cm
446. Komplet nakita: ogrlica Beograd Beograd inv. br. 1721/301 (-)
i naušnice Muzej istorije Jugoslavije,
zlato 457. Sportski kačket 469. Kutije za cigare, cigare Beograd
težina: 47,8 g laneno platno i cigarete
inv. br. 62-N inv. br. 245 inv. br. K-B II/2 481. Album fotografija 1. maj
Muzej istorije Jugoslavije, Muzej istorije Jugoslavije, Muzej istorije Jugoslavije, 1953. na Sljemenu, 1953.
Beograd Beograd Beograd 17,5 x 24 cm
Refleksije vremena 1945. – 1955.
Galerija Klovićevi dvori
Jezuitski trg 4, Zagreb
Nakladnik
Galerija Klovićevi dvori, Zagreb
Za nakladnika
Marina Viculin

Urednica
Jasmina Bavoljak
Autori tekstova
Tomislav Anić
Jasmina Bavoljak
Vladi Bralić
Igor Duda
Ivan Grubišić
Renata Jambrešić Kirin
Maša Kolanović
Leonida Kovač
Krešimir Mikić
Milica Radulović
Daniel Rafaelić
Reana Senjković
Nevena Škrbić Alempijević
Stručni recenzenti
Žarko Paić
Zdenko Radelić
Stručna redaktura teksta

Igor Graovac
Katalog djela
Katarina Srdarev
Fotograf
Darko Bavoljak
Arhivske fotografije
Hrvatski državni arhiv, Zagreb
Fotodokumentacija Muzeja istorije Jugoslavije, Beograd
Hrvatski školski muzej, Zagreb
Kabinet grafike HAZU, Zagreb
Umjetnička galerija Dubrovnik, Dubrovnik
Grafičko oblikovanje kataloga,

plakata i pozivnice
Hamper studio
Ivana Vučić
Tomislav Jurica Kaćunić
Prijelom i priprema za tisak

Radovan Radičević
Obrada fotografija
Dragi Savičević
Skaner studio

Tisak
Kerschoffset, Zagreb

Naklada
700

Copyright ©
Galerija Klovićevi dvori, Zagreb
Hrvatski državni arhiv, Zagreb
Hrvatska radiotelevizija, Zagreb
Muzej istorije Jugoslavije, Beograd
Zagreb, Hrvatska 2012.
ISBN 978-953-271-067-0
CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne

i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 825633
Medijski pokrovitelj Večernji list

Katalog - Refleksije Vremena

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Katalog - Refleksije Vremena

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

refleksije vremena 1945. – 1955.

(1) I. fiskulturni slet Hrvatske u Zagrebu / Zlatko Zrnec

Politički rituali 202 Reana Senjković

Mit o Titu u prostoru 228 Nevena Škrbić Alempijević

TITO KAO DANDY 234

Jesmo li joŠ uvijek moderni? 260 Leonida Kovač

Leksikon 289 Igor Stanić

Kataloške jedinice 293

PROLOG 6 Jasmina Bavoljak

Junakinje i junaci rada 40 Tomislav Anić

Pioniri MALENI 58 Igor Duda

državA i crkvA 66 Ivan Grubišić

SPOMENIČKA PLASTIKA 106 Milica Radulović, Davorin Vujčić, Maro Grbić

Arhitektura 146 Vladi Bralić

filmski žurnal 154 Daniel Rafaelić

hrvatskI film 158 Krešimir Mikić

Od kulture mase do masovne kulture 166 Maša Kolanović

Ova izložba bi nas trebala podsjetiti na dinamične i višeznačne društvene impulse

U horizontu živoga povijesnog vremena zbivanja djeluju na dugi rok, u interakciji sa

(4) Prvi miting u oslobođenom

(14) Upute biračima

(17) Govor Vladimira Nazora /

14 Usp. Marijan Maticka, Agrarna

stanovništva i međurepubličkih dogovora, no samo

(25) Život u riječkoj luci / Zlatko Šurjak

(26) Piljenje drva / autor nije registriran

Ma koliko netko od nas volio zemlju socijalizma SSSR,

Jugoslavenski su komunisti odbili sudjelovati na

[Čelnici su KPJ] izmislili verziju o svom tobože ne-

U Bukureštu je zaključeno da se CK KPJ zbog svega

ga puta bila je društvena reforma vođena načelima

Disciplina u našem poduzeću je na niskom nivou.

radikalnom demokratizacijom. Obrušavajući se na dustrija i građevinarstvo.36 U takvim je okolnostima 29 U

bližno milijun.28 U Hrvatskoj je potpuno uništeno u kasnim pedesetima, u godinama jugoslavenskoga

(39) opis fotografije i autor nisu registrirani

program Televizije Zagreb, a u prosincu je u Ivancu

Među mnogobrojnima potrošačima raznih konzervi

Posebno je osjetljivo bilo pitanje prehrane u grado-

(41) Odmaralište Lučić – Lavčević

stekao je visokoškolsku spremu.50 Sustav osnovnog Poslije prvoga desetljeća u socijalizmu

(52) Tvornica tekstila Gavon u Zagrebu / autor nije registriran

(53) Zavod za zaštitu djece Josipovac / Ladislav Benko

Postojala je svijest o pogreškama i nedostacima koji

[K]ada se problemi rješavaju rutinski, a ne na teme-

Komunisti su se u Programu SKJ ipak usudili i za­klju­

Kad naša buduća pokoljenja budu čitala historiju

miješanje izvana i Đilasovo komešanje iznutra – u (55) Motivi iz Zagreba / Zlatko

očuvanju ovih vrijednosti, od pionirske organizacije

Junakinje i junaci rada

venskoj državi obilježene nastojanji- organizacijske strukture i bez evidencije rezultata

vora izraženoga u mnogobrojnima pravnim aktima i (67) Iskaznica Saveza hrvatskih

6 Usp. Čedomir Višnjić, Partizansko

(85) Tabela o rezultatima dobro-

posto, dobio odijelo, tekstilna radnica Bara Šćulac koja

[Jedna je učiteljica] po snijegu dolazila na kotarsku

Nakon uvođenja radničkog samoupravljanja pokret 86 87

(89) Radovi na probijanju tunela

(95) opis fotografije nije registriran / Milan Pavić

(96) opis fotografije nije registriran / Milan Pavić

Kako se veličao rad na novčanicama

Na temelju likovnog izričaja i motiva na novčani-

Značajni koraci započeli su u srpnju

Crteže su pregledali i odobrili Josip Broz Tito i I. Mi-

(4) Prvi miting u oslobođenom

(14) Upute biračima

(17) Govor Vladimira Nazora /

14 Usp. Marijan Maticka, Agrarna

(25) Život u riječkoj luci / Zlatko Šurjak

(26) Piljenje drva / autor nije registriran

(39) opis fotografije i autor nisu registrirani

(41) Odmaralište Lučić – Lavčević

(52) Tvornica tekstila Gavon u Zagrebu / autor nije registriran

(53) Zavod za zaštitu djece Josipovac / Ladislav Benko

Komunisti su se u Programu SKJ ipak usudili i zaklju

miješanje izvana i Đilasovo komešanje iznutra – u (55) Motivi iz Zagreba / Zlatko

vora izraženoga u mnogobrojnima pravnim aktima i (67) Iskaznica Saveza hrvatskih

6 Usp. Čedomir Višnjić, Partizansko

(85) Tabela o rezultatima dobro-

(89) Radovi na probijanju tunela

(95) opis fotografije nije registriran / Milan Pavić

(96) opis fotografije nije registriran / Milan Pavić

(96) opis fotografije i autor nisu

(107) Dječje igralište na Ribnjaku / Ladislav Benko

(108) opis fotografije i autor nisu registrirani

(109) Zidne novine – Mi smo

(116) Popis vjerskih praznika državnih službenika, 1945.

(3) Zvonimir Agbaba, Udarničkim

umjetnika Hrvatske (ULUH), predsjednik kojega (9) Prvi kongres likovnih

(17) Edo Murtić na snimanju

U kritičkim osvrtima na poratne likovne manife

[Točnije i uvjeti za] sukob između zahtjeva za po

(26) Mila Kumbatović, Uz

Između govora i proglasa ostalo je, međutim, prosto

(32) Oton Gliha, Izvlačenje drva iz

(34) Grga Antunac, Lenjin, 1940-e (kat. br. 107)

(38) Zlatko Prica, Zagrebačka ložiona, 1949. (kat. br. 78)

(40) Antun Mezdjić, Mladi stolar (kat. br. 55)

(42) Oton Postružnik, Vršilica, 1947. (kat. br. 76)

(45) Edo Murtić, Na straži, 1946. (kat. br. 66)

(46) Antun Masle, Rad na obnovi,

(47) Đuro Pulitika, Povratak s pazara, 1952. (kat. br. 80)

(49) Josip Restek, Kosci, 1954.

(50) Marijan Kocković, Partizanka, oko 1950. (kat. br. 123)

(2) Antun Augustinčić, Spomenik

(4) Antun Augustinčić, Spomenik Zanimljivo je naglasiti da i spomenik borca V. 5

(7) Vanja Radauš, Bombaš,

(9) Vojin Bakić, Spomenik

(11) Vanja Radauš, Spomenik

(14) Ivan Vukušić, Na vječnoj

(16) Kosta Angeli Radovani,

(18) Vanja Radauš, Spomenik

(25) Antun Augustinčić, Spomenik zahvalnosti

(26) Antun Augustinčić, Spomenik

Antun Augustinčić prvi je put portre

(35) Otkrivanje spomenika Titu u

(40) Frano Kršinić, Spomenik strijeljanima, Zagreb, 1951.

(3) Članak Nevena Šegvića iz

U suglasju sa umjetničkim tendencijama u Za (10) Izgradnja stambenih zgrada

(3) Isječak iz Filmskog pregleda,

(1) Iz biblioteke Radničkog doma /

ideologija simbolički i materijalno utvrđivala svoju moć. 10 Usp. M. Krleža, Književnost

poslijeratni stripovi objavljivani u dnevnima i tjed

(14) Iz časopisa Izvor: list

kulturni projekt prosvjećivanja naroda i usmjerava se vrijednostima socrealistička kritika obračunavala

(18) Marijan Matković (ur.), Na

(31) Iz časopisa Republika br. 10-11,

(33) Plavi vjesnik br. 2, 1954.

(1) I. kongres AFŽ-a u Zagrebu

(4) Kata Pejnović, predsjednica AFŽ-a