Majstor i Margarita je djelo Mihaila Afanasjeviča Bulgakova.

Roman se sastoji od
dvije fabule koje se odvijaju uporedno jedna sa drugom. Prva priča govori o
Majstoru, književniku u Moskvi, koji krajem dvadesetih godina dvadesetog vijeka,
piše roman o Ponciju Pilatu i Hristovom suđenju. Ta priča o Ponciju Pilatu je
druga fabula romana. Kroz čitav roman, a i odlomak koji smo mi imali priliku
pročitati, javljaju se elementi fantastičnog.

Roman je napisan 1940., a Bulgakov je na njemu radio od 1928. godine. Prvi put
je objavljen 1966., dok je u cijelosti izašao 1973. godine. Dakle, historijski
gledano, roman pripada razdoblju kasnog modernizma, ali sa gledišta svjetske
književnosti on je postmodernistički jer su u njemu vidljiva obilježja
postmodernizma. Djelo kao takvo obiluje fantastičnim elementima. Fantastika je
karakteristična po tome što se u njoj miješaju natprirodni elementi s onim
realističnim. Fantastične elementi u književnim djelima pronalazimo još u
antičkim književnostima, ali prva prava fantastična djela u književnosti javljaju se
u 19. stoljeću, te se ubrzano razvijaju u dvadesetom. Cilj upotrebe fantastičnih
elemenata jeste upravo taj kako bi pisac u nama izazvao osjećaj iznenađenosti i
čuđenja. “Ti su elementi nadnaravnog književnikov „alat“ kojim mami i uvlači
čitatelja u radnju i na trenutke ga pažljivim odabirom riječi, sintagmi i
elementima nadnaravnog uvjerava u njihovu stvarnost te tako postiže čuđenje kod
čitatelja. Književnik može, uz pomoć „pravih“ riječi čitatelju izbrisati granice
mogućeg i nemogućeg.”.( Fantastični elementi u romanu majstor i Margarita,
diplomski rad sa Sveučilišta u Zagrebu, Brigita Mesek)

Već na samom početku nešeg odlomka dobijamo taj osjećaj da nas pisac poziva u
svijet u kojem je sve moguće, gdje nema nikakvih ograničenja: “Prati me čitaoče.
Ko ti je rekao da ne postoji prava, večna ljubav? Tom lažljivcu ću prljavi jezik
odseći! Prati me čitaoče, i samo ja ću ti pokazati takvu ljubav.”.Ove riječi
predstavljaju uvod u ono što nas nadalje u tekstu čeka. Iz diplomskom rada
“Fantastični elementi u romanu Majstor i Margarita” Brigite Mesek nam je
poznato Todorovo razvrstavanje fantastičnih tema. Između ostalog postoji podjela
na tzv. ja-teme i ti-teme. Glavno obilježlje ja-tema jeste mogućnost brisanja
granice između doslovnog i prenesenog značenja pa tako može doći do
preobražaja ljudi, životina biljaka. Dok kod ti-tema je prisutna više okrenutost ka
libidu i seksualnošću lika. U djelu Majstor i Margarita je prisutno puno više tzv.
ja-tema. Kao primjer ja-teme možemo navesti i pretvaranje Margarite u vješticu.
Ona kada uvidi da pomoću Azazella može doznati vijesti o voljenom čovjeku, u
potpunosti mu se predaje. Tada ona uzima kremu koju joj je on dao, te se pomladi
i proljepša. Pretvara se u vješticu što predstavlja klasičan primjer preobrazbe
čovjeka karakterističan za ja-teme. Također u ovom primjeru možemo primjetiti
da je Maragrita potpisala ugovor sa đavolom što se javlja kao jedna od stavki
podjele fantastičnih tema po Rogeru Cailloisu.
Pojavom fantastičnih elemenata u djelima dolazi do promjena u književnosti.
Postaje čudnovatija, orginalnija i zanimljivija. Danas svjedočimo velikoj
popularnosti famtastike, kako u književnosti, tako i u drugim umjetnostima.